VENTORVM

TABVLA AC
DESCRIPTIO

Boiani Bujic
Pseudo-Pharensis
opusculum novissimum

Oxonii
MMVI
Ideja za ovaj svescic rodila se u situacijama kada smo s prijateljima
nenaviknutima na more, bili oni s obliznjega kopna ili iz daljine, a ponajvise sa
sjevera Evrope, odlazili brodom na kupanje. Pocelo bi se govoriti o vremenskim
prilikama, a taj je razgovor onda prelazio u duga tumacenja vjetrova, njihovih
naziva i osobina.

Tekst je zapoceo zivot na dvije strane jednog lista papira i vremenom postaje
sve duzi i duzi. Priznajem da me je entuzijazam mozda i predaleko odveo u
trazenju citata iz djela talijanskih klasika u kojima se spominju mediteranski
vjetrovi.

Za podrijetlo termina scirocco moji su autoriteti bili Henry i Renée Kahane,

“Massaliotica”, u Romanica. Festschrift für Gerhard Rohlfs (Halle/Saale, 1958).
Za arapski korijen rijeci garbino izvori su mi bili Michael Metzeltin, “Herkunft und
Ausbreitung von Venezianisch Garbin und Katalanisch Garbí”, u Estudis
Romànics, XIII (1963-1968), pp. 43-53, i kolega arabist Prof. Clive Holes.

Zahvalan sam Kapt. Nikoli Kovačeviću-Rudanu i Dr Dragi Škarpi za pomoc i

savjete.

B.B.
Oxford, proljece 2006.
Dodatni materijal, septembar 2006.

© B. Bujic, MMVI

2
3
 VJETROVI NA JADRANU

Na Jadranu, kao i drugdje na Mediteranu, vjetrovi su predvidljivi i prilično jasno

definirani po pravcu iz kojega pusu. Za razliku od sjeverno-evropskih jezika, koji
uglavnom razlikuju vjetrove po kompasnom pravcu, mediteranski vjetrovi imaju
svoja imena. Predvidljivost vjetrova odredjena je godisnjim dobima, dijelovima
dana i noci i opcenitim meteoroloskim uvjetima. Pomorci i ribari upotrebljavaju
vjetrove kao elemente u svojem amaterskom predvidjanju vremena,
oslanjanjajuci se na dugo iskustvo i na čvrsto ukorijenjeno vjerovanje u logični
slijed vremenskih fenomena. Kao i u Engleskoj, vrijeme je popularna tema u
razgovorima. Nerijetko medju ribarima i onima koji vjeruju da “osjecaju more”,
izbiju neslaganja koja se onda razvijaju ili uklanjanju u dugim debatama tokom
kojih se svaka strana čvrsto drzi svojih ukorijenjenih vjerovanja.
Stanovnici sjeverne Evrope misle da samo oni imaju posla sa opakim
vjetrovima, dok mediteranske vjetrove smatraju bezazlenima i osvjezavajucima.
Ovo je pogresno. Iako poneki vjetrovi ne stvaraju probleme i predskazuju stabilno
vrijeme, osobito ljeti, postoje izvjesne situacije kada iznenadne promjene u
pravcu i karakteru vjetra nagovjestavaju iznenadnu promjenu u vremenskom
sklopu. Onak koga ovako nesto zatekne na otvorenome moru, moze lako biti
iznenadjen snagom zračnog strujanja i njegovim djelovanjem na valove.
Glavni pravci vjetrova se mogu lako smjestiti na ruzi vjetrova, ali treba imati
na umu da je pravac vjetra uvjetovan lokalnim situacijama. Visoke planine uz
jadransku obaju su značajan činilac, a kanali izmedju otoka te kopnena masa
otoka samih, mijenjaju pravac vjetra i često djeluju kao hodnici po kojima se
osjeca “propuh”. Lokalne mikro-klime mogu biti diktirane od pozicije zaljeva i
brdskih dolina koje se po obroncima spustaju do morske razine. Svaka uvala
moze promijeniti pravac vjetra, osobito vjetra koji s kopna puse na more. Cesta je
poslovica “Svaka vala ima svoga vitra”, dok se kod okorjelih znalaca mora moze
čuti kako, dok prolaze uz neki dio obale, mrmljaju: “Isteze vala!” Osobitosti
vjetrova se razlikuju izmedju sjevernog, srednjeg i juznog Jadrana; informacija u
ovome svesčicu je zasnovana prije svega na iskustvima stečenim na srednjem
Jadranu, a osobio u području starogradskog zaljeva.
Standardni pravci unutar ruze vjetrova su ovi:

PRAVAC NAZIV ZA VJETAR

N 0° - 0' GREGO (ali uItaliji BOREA)
NNE 22°30’ BURA PO GREGU
NE 45° BURA (ali u Italiji GRECO)
ENE 67°30’ BURA PO LEVANTU
E 90° LEVANAT
SE 135° JUGO / ŠILOK / ŠIROK

4
 S 180° OŠTRO
SW 225° LEBIĆ / GARBIN
W 270° PULENAT
NW 315° MAESTRAL
NNW 340° TRAMONTANA

Valja dodati oko 5° na svaku stranu, da bi se dobio segment iz kojega vjetar

dolazi, imajuci na umu da kopnena masa prouzrokuje dodatne devijacije te da
nema uvijek precizno odredjenih pravaca i da se, prema tome, ne moze napraviti
sasvim pouzdana vjetrulja. Treba imati na umu da se hrvatska i talijanska
terminologija razlikuju u jednom vaznom detalju: imena BURA (BOREA) i
GREGO (GRECO, GRECALE) su medjusobno suprotna u dva jezika

GLOSSARIUM
Pred-krscanska vjerovanja u mitoloske i antropomorfske osobine vjetrova
zadrzale su se na Mediteranu mnogo duze nego drugdje u Evropi. Tome su
pridonijeli i neposredna blizina antičkih civilizacija i odsustvo racionaliziranja koje
je na sjever Evrope doslo s Protestantizmom. Od vremena antičke grčke
civilizacije vjetrovi su bivali personificirani i dovodili su se u vezu s bogovima
antičkog Panteona, sto je pomoglo odredjenju njihovog karaktera, a ovo su dalje
razvili mediteranski pjesnici, antički koliko i noviji. I u grčkoj i u rimskoj mitologiji
vjetrovi su pod komandom Aeolusa. Grci su smatrali Trakiju postojbinom
vjetrova, osobito zefira i boreasa, dok su Rimljani smjestili Aeolovo kraljevstvo na
otok Lipari, sto objasnjava ime arhipelaga: Isole Aeoliae.
Locus classicus opisa Aeolovog carstva nalazimo kod Virgilija (Eneida, knj. I,
stihovi 50-54, kada Junona plovi prema Aeolovome carstvu:
talia flammato secum dea corde voluntas
nimborum in patriam, loca feta furentibus Austris,
Aeoliam venit. hic vasto rex Aeolus antro
luctantis ventos tempestatesque sonoras
imperio permit ac vinclis et carcere frenat.
[Debating so with herself in her fiery brain, she went straight to Aeolia where the
storm-clouds have their home and mad winds are bursting to be free. In the great
spaces of a cavern they wrestle, and hurricanes roar: but Aeolus, the king who
rules them, confines them in their prison, disciplined and curbed.]
(tr. W. F. Jackson Knight)
Osnovna grčka (atička) terminologija prepoznaje osam glavnih vjetrova,
razmjestenih po vjetrulji:

5
 PRAVA GRCKO LATINSKO
C IME

IME
N Boreas Aquilo
NE Kaikias
E Apeliotes
SE Euros Eurus
S Notos Auster / Notus
SW Lips
W Zephyros Favonius
NW Skiron

Svaki vjetar ima neke osobine koje ga povezuju ili s jednim od bogova
Panteona ili sa nekom osobinom vjetra samoga. Mocni i promjenjivi sjeverni
vjetar (Boreas) je dah Zeusov, dok se Euros smatra glasnikom zle srece i često
je prikazan kao bradati starac, sa stapom i ogrnut plastom. Zefir, najavljivač
proljeca, pokazan je kao mladic ukrasen cvijecem. U prvoj knjizi Eneide, jedan
dugi dio (stihovi 81-141) posvecen je detaljniome opisu učinka različitih vjetrova
na Enejevu flotu. Vjetrovi dobivaju ljudske karakteristike i njihove bitke
podsjecaju na sukobe medju ljudima.
Svi hrvatski termini koji se susrecu na Jadranu, osim jednoga, imaju
korijen u talijanskome jeziku, s neizbjeznim korupcijama u izgovoru i grafiji.
Talijanski su termini, opet, izvedeni iz klasičnog grčkoga ili iz latinskoga.
Glossarium koji slijedi, počinje od pravca NNE i nastavlja se u smjeru kazaljke na
satu.

GREGO (0º-15º) – hladan vjetar iz pravca N-NNE, sjevernije od bure. Od

talijanskog grecale = sjeveroistočni vjetar.

BURA (40º -50º) – Od talijanske riječi bora, a ova od latinske boreas = sjeverni
vjetar (od grckog βορέας). Dalje od grega prema NE. Bura je hladna i opasna.
Razlikuje se “čista” i “tamna” (‘skura’, tj. s oblacima), ova druga je uglavnom
zimski fenomen. Ljeti bura obično dolazi nakon kise, dramatično ohladjuje zrak i
more i osigurava vedro nebo.
Iskusni moreplovci na Jadranu razlikuju “buru po gregu” od “bure po
levantu”; prva je suha i puse na jace “refule”, druga je vlaznija od normalne bure.
Fabrizio Padovani naziva ove vjetrove grecotramontana i grecolevante.

6
 Starija forma talijanske rijeci je borea (ili borrea), bliza grčkome i latinskom
modelu. Ovu verziju upotrebljavaju Dante i Petrarca; Dante izričito spominje
osobinu vjetra da očisti nebo od oblaka:

Come rimane splendido e sereno Kao što traju obzorjem i zrakom

l’emisperio de l’aere, quando soffia Sjaj i vedrina kada Borej puše
Borea da quella guancia, ond’ è più Iz obraza sa blagim
leno. sjevernjakom.
(Dante, Paradiso, 28.79- (preveo Mate Maras)
81)

Petrarca (Canzoniere, 100.4) je svjestan osobine bure da puse u kratkim i

snaznim naletima: “Ne’ brevi giorni, quando borrea ’l fiede” [“Za kratkih dana,
kada bura bridi” (preveo Z. Mrkonjic); doslovni, ne-poetski prijevod glasio bi ‘Za
kratkih dana kada bura udara zrak.’]

LEVANAT (85º -95º) – od talijanskog levante = istočni vjetar, Istok. Doslovno: iz

pravca gdje se Sunce dize (od glagola levare = dici) Tokom ljeta i jeseni
normanlno je da se ujutro pojavi levanat, snaga mu slabi kako se sunce dize.
Ovo je znak stabilnog vremena.

JUGO (130º -140º) – jedini slavenski termin u jadranskoj terminologiji

kardinalnih vjetrova. Zbunjujuce je sto ovaj vjetar ne puse s juga nego s jugo-
istoka. Juznije od Hvara i srednje Dalmacije, prema Korčuli i u području
Dubrovnika, ovaj vjetar se naziv ŠILOK ili ŠIROK, od talijanskog termina scirocco
/scilocco. Dok na sjevernom i srednjem Jadranu ovaj vjetar uglavnom donosi kisu
i lose vrijeme, na juznome Jadranu on nadjača maestral i ne mora značiti da
stize pogorsanje vremena.

Dva oblika talijanske riječi izgleda da su otprilike iste starine. Postoje dvije
tradicije u rukopisima Danteove Komedije, gdje u Cisitilistu, 28.21. stoji ‘Quand’
Eolo Scirocco fuor discioglie’. U renesansnim rukopisima često stoji scirocco, dok
neka moderna izdanja imaju scilocco. Spomen juga u Cistilistu 28.19-21 je
osobito zanimljiv jer Dante opisuje saptanje vjetra u sumici Pineta pokraj Classe
(Chiassi) kod Ravenne, dakle u stvarnom jadranskome okruzju:

tal qual di ramo in ramo si raccoglie Kao što šumi od hvoje do

per la pineta in su il lito di Chiassi, hvoje
quand’ Eolo Scirocco fuor discioglie. kod Chiassija na žalu borik

7
 cio,
kad Eol pusti Jug iz spilje
svoje.
(prev. Mihovil Kombol)

Boccaccio i neki drugi autori upotrebljavaju oblik scilocco. Osobina ovog

vjetra da donosi oblake je bila rano opisana. U Thesaurusu Brunetta Latinija, u
talijanskom prijevodu Bona Giambonija stoji: “Dall’altra parte di verso Mezzodì, sì
n’è un’altro, che ingenera nuvoli, e ha nome Euro, ma li marinari lo chiamano
scilocco, ma io non so ragione, perch’ elli lo chiamino così.” [“Iz drugoga pravca,
prema jugu, ima jedan drugi vjetar koji stvara oblake. Zovu ga Euro, ali ga
pomorci zovu scilocco, ali ja ne znam razlog zbog čega ga ovako zovu.”]

Nije iznenadjujuce da je Latiniju i Giamboniju bilo tesko da protumače

značenje ove riječi. Neki etimolozi objasnjavaju da ona dolazi od arapske rijeci
šurūķ (=izlazak sunca) ili šalūq /šulūq, označavajuci vjetar s mora. Ovo je,
medjutim, tesko opravdati, jer sunce izlazi na istoku dok se mediteranski termin
odnosi na vjetar koji puse s juga ili jugo-istoka. Osim toga, arapskim
stanovnicima Sjeverne Afrike ovaj termin ne bi imao svoga smisla: iz njihove
perspektive na jugu se nalazi kopno a ne more. Henry i Renée Kahane su
pretpostavili derivaciju iz grčkoga a proces nastajanja pojma stavili su u
‘masaliotsku’ oblast – geografsko i lingvističko podrucje koje se proteze od
sadasnje spanjolsko-francuske granice do Ligurije, sa drevnom Massalom
(danasnji Marseilles) kao centrom i provansalskom kul;turom kao odlučnim
faktorom. Njihova teorija, iako zasnovana samo na pretpostavci, zvuči
vjerodostojno. Oni drze da je provansalski termin exalot nastao od hipotetične
grčke riječi έξαλώτης, u značenju “vjetar s mora”, sto bi, naravno, imalo smisla u
Provansi. U provansalskome jeziku riječ exalot se moze naci 1288. godine u
Breviari d’amour, u odlomku u kojem su navedeni vjetrovi:

Los principals aissi nomnam

En nostra lengua romana:
Levan, grec e tramontana,
Maestre, ponent e labec,
Mieg jorn, exalot.

Ovaj oblik, s odgovarajucim fonetskim promjenama su Arapi mogli preuzeti, a

zanimljivo je da arapski termin i nije bio zabiljezen prije trinaestoga stoljeca.
Dakle, umjesto da je iz arapskoga ova riječ presla u mediteranske romanske
jezike, proces je bio obrnut i genovski mornari su je mogli prenijeti u mediteranski
zajednicki jezik lingua franca. U svakome slucaju, riječ se moze naci po cijelome
Mediteranu, a ovih nekoliko primjera su dovolji da pokazu njenu
rasprostranjenost:

Dalmacija široko /šiloko

Albanija shirok / shrok

8
Grcka σίρόκος
Malta xlokk
Maroko šlôq
Sirija i Libanon šlūq

OŠTRO (175º -185º) – od talijanskog austro (a ova rijec od latinskoga auster =

juzni). Ovo je razoran vjetar a hrvatska korupcija termina (ostro) sasvim slucajno
odgovara karakteru ovoga vjetra. Malo je vjerojatnosti da ce ovaj vjetar zapuhati
ljeti. Najjuzniji rt hrvatske jadranske obale bio je poznat kao Punta ostro, jer je
isturen gotovo direktno protiv jugu. Medjutim u suvremenoj hrvatskoj
tereminologiji ovo se značenje vise ne prepoznaje pa je nedavno rt preimenovan
u “Ostri rtic” umjesto ispravnoga “Juzni rtic”.

Petrarca, u jednome od mnogih primjera figure ennumeratio, upotrebljava

naziv za ovaj vjetar kako bi opisao granice tada poznatog svijeta: ‘Dal Borea
all’Austro, e dal Mare Indo, al Mauro’ [Istok da prođem, zapad, zalud nada Da ću
ih nać, i jug, i sjever leden.
Canzoniere, 269.4, preveo N. Milicevic]. U Bijesnome Orlandu, Ariosto
upotrebljava i austro i ostro. Tako u 10.100:

Ecco apparir lo smisurato mostro

mezzo ascoso ne l’onda e mezzo sorto.
Come sospinto suol da borea o d’ostro
venire lungo naviglio a pigliar porto,
[Nakaza, eto, golema i duga
Na pola tekar nad more izlazi.
Ko što se gonjen od bure il juga
Brod k luci sklanja, baš tako dolazi..]
(preveo Danko Angjelinović)

dok u OF 45.112 stoji:

Come si senton, s’austro o borea spira,

per l’alte selve murmurar le fronde;
[Kako se čuje buru il južinu
Kroz krošnje starih šuma mrmoriti,]
(preveo Danko Angjelinović)

LEBIĆ (220º -230º) – od talijanskog libeccio (a ova rijec of grcke λυβυκός). Jugo-
zapadni vjetar, uobicajen zimi, ali ponekad se moze javiti i tokom ljeta.
Alternativni termin, GARBIN, dolazi od talijanske rijeci agherbino / garbino. Ovaj
je vjetar na talijanskom poznat i pod imenom affrico (oko godine 1308, Giovanni
Vilani naziva ga agherbino). Ariosto nam daje vrlo uvjerljivi opis neugodnog
karaktera i razorne snage ovoga vjetra u Orlando furioso, 19.51-52:

9
 La tempesta crudel, che pertinace
fu sin allora, non andò piú inanti:
Maestro e Traversia piú non molesta,
e sol del mar tiràn Libecchio resta.
Questo resta sul mar tanto possente,
e da la negra bocca in mondo esala,
et è con lui sì rapido corrente
de l’agitato mar ch’in fretta cala,
che porta il legno più velocemente,
che pelegrin falcon mai facesse ala,
con timor del nocchier ch’al fin del mondo
non lo trasporti, o rompa, o cacci al fondo.
[….., a bijes nevremena,
Što uvijek dosad sve jači bijaše,
Izdisat stade i nasta promjena:
Maestral s boka više ih ne tuče,
Niz kruto more tek ih lebić vuče.

Taj lebić osta, jak na moru tako,

I tako moćnu morsku struju stvara
Na burnom moru, što se tiša lako,
Da brod niz vâle sve hitrije para,
Te ni siv soko ne bi mu umako,
Kad brza krila široko rastvara.
Krmar se boji, da ih ne zategne
Do na kraj svijeta il na dno potegne.]
(preveo Danko Angjelinović)

Korijen talijankog agherbino/garbino je arapski gharb, u značenju “zapad” i

gharbī u značenju “zapadni” ili “od zapada”. Riječi su iz korijena gh-r-b što je
značilo “otići daleko” ili “nestati”, pa se značenje proteglo na zapad kao mjesto
gdje sunce nestaje. Ovo je korijen toponima kao što su Maghrib i portugalski
Algarve (<al’gharb), a u talijanskim tekstovima iz 13. i 14. st. Garbo označava
Sjeverozapadnu Afriku. Ovo je jedan od mnogobrojnih primijera riječi koje tvore
svojevrsni sredozemni “esperanto” – Lingua franca, sredstvo za komuniciranje
među moreplovcima različitih etničkih i jezičkih grupa na Mediteranu. Slijedeći B.
E. Vidosa (Storia di parole marinaresche italiane passate in francese, 1939),
smatralo se da je raniji talijanski oblik bio sačuvao arapski član al uz jednu
korupciju u riječi samoj (promjena vokala od -a- na -e-). Michael Metzeltin je
osporio Vidosovo tumačenje, tvrdeći da je početni vokal a jednostavna talijanska
prepozicija, a ne arapski član i u korist svoje tvrdnje citirao je nekoliko talijanskih
tekstova iz 15. i 16. stoljeća.

10
 U talijanskome termin garbino zabilježen je u jednome đenovskom
dokumentu iz c.1250-65: “Porto Genoese è bono per garbino..”, a u Sonetu br.
15, 6-8 (iz oko 1310) pjesnika Folgore da San Gimignano, čitamo:

vestiti di doagio e di rascese;

e’n questo modo stare alle difese,
muova scirocco, garbino e rovaio;

[frančeskog ruha prepuni ormari;

za obranu, kad vrijeme stanu kvarit
garbin il tramuntana ili šilok;]
(prevela Željka Čorak)

Peljarski priručnik Nuovo Portolano (1544) bilježi ovaj termin u kontekstu

sjevernog Jadrana: “Anchora trovi alcune isole basse habitate, le dette isole
rimangono ver garbin son chiamate le dette isole Brioni.”
U zapadnim mediteranskim jezicima, kastiljanskom (španjolskom) i
katalanskom, riječ je najbliža svojem arapskom korijenu i glasi garbí. Idemo li
prema istoku, naići ćemo na talijanski sufiks –ino, dok se po običaju u
venecijanskome dijalektu posljednji vokal gubi, te tako dobivamo književni oblik
garbino i dijalekatski garbin. Ovaj venecijanski oblik je onda preuzet u hrvatski
jezik.
U trinaestom stoljeću, Brunetto Latini je zabilježio suptilnu razliku između
osobina garbina i lebića, koja se, kako se čini, nije sačuvala u modernim
vremenima. Po njemu je lebić opak i razoran, dok je garbin blag:

[…] kada je on [tj. vjetar kojega Latini najprije naziva

Affricino] blag i umilan, zovu ga garbino, jer onu zemlju za
koju Sveto pismo kaže Afrika, u vulgarnome jeziku nazivaju
Garbo, ali kada on dođe sa velikom silom i razornom moći,
moreplovci ga zovu libeccio.
(Latini volgarizzato, 1.106, ur.
Segre, str..325).

PULENAT (265º -275º) – od talijanske rijeci ponente = zapd, vjetar koji dolazi iz
zapadnog pravca. Doslovno – gdje sunce zalazi od infinitiva porre, 1. lice jednine
pongo = leci, poloziti. Ljeti najcesce dolazi uz grmljavinu i sijevanje, nakon
perioda juga. Iza pulenta bura normalno cisti nebo od oblaka.

MAESTRAL (310 º -320 º) – od talijanskog maestro / maestrale, najredovitiji i

najpredvidljiviji vjetar, tokom ljeta donosi osvjezenje od vrucine i garantira
stabilno vrijeme. Snaga mu raste kako se sunce dize, a opada u vrijeme zalska
sunca. U lokalnom dalmatinskom izgovoru rijec se najcesce cuje kao “maistral”.

11
 Rijec “maestral” se ne smije pomijesati sa francuskim “mistral”, koji je sjeverni
vjetar, po ucinku i osjecaju slicniji tramontani.

TRAMONTANA/TRAMUNTANA (335º -345º) – nepromijenjena talijanska rijec

(tramonto = zalazak sunca) za vjetar iz pravca NNW. Etimologija je zbunjujuca
jer se sjeverna komponenta pravca ne slaze sa implikacijom zapadnog pravca,
kojega sugerira moderni talijanski termin. Korijen treba traziti u grckom poimanju
mediteranskog svijeta, po kojem je βορέας planinska oblast na sjeveru oblasti
koju je pokrivala grcka civilizacija. Talijanski termin, koji doslovno znaci “s onu
stranu planina” logicki se odnosi na sjeverne planine, tj. Alpe. U starigradskoj
uvali polozaj kopna i duboki zaljev skrecu maestral dalje prema NNW pa se
termin TRAMUNTANA, lokalni izgovor i TARMUNTONA, upotrebljava umjesto
termina maestral. Prava tramuntana, a ne skrenuti maestral, dolazi iz pravca N-
NNW i obicno je hladna, postajuci gotovo identicnom s burom. Krug kompasne
ruze je ovim zatvoren.

Alternativni talijanski nazuv za tramontana, sada zastarjeo, je aquilo ili

aquilone, jer se kaze da podsjeca na brzi lijet orla i njegovo brzo spustanje
prema plijenu. Virgilije misli na tu osobinu vjetra kada u Eneidi I.102-103 kaze:

talia iactanti stridens Aquilone procella

velum adversa ferit, fluctusque ad sidera tollit.
[A howling blast from the north struck squarely his ship’s sail and flung the waves
sky-high.] (tr. Jackson Knight).
Dante stavlja austro i aquilone kjedan do drugoga, opisujuci kako sedam ninfi
stite Beatrice u Purgatorio 32.97-99:

In cerchio le facevan di sé claustro

le sette ninfe, con quei lumi in mano
che son sicuri d’Aquilone, e d’Austro.

Oko nje nimfe, sedam njih, svud stoje

Držeć u ruci ona svjetla živa
Što sjevera ni juga se ne boje.
(preveo Mihovil Kombol)

12
Ova vjetrenjaca iz sesnaestog stoljeca (Tabula geographica regni Congo, 1598),
pokazuje uobicajene sktacenice za vjetrove:

T - tramontana. Veliko slovo T je cesto bivalo napisano na ornamentalni nacin,

podsjecajuci na fleur-de-lis, sto objasnjava zasto se ovaj simbol pojavljuje na
vjetrenjaci uz simbol T.

G- grecale / grego
┼- levante je izvorno bio oznacen slovom L, ali je veliko slovo cesto bivalo
promijenjeno u kriz, oznacavajuci da vjetad dolazi iz Svete zemlje.
S– scirocco
O– ostro
A– affrico
P– ponente
M- maestro

STATE FELICI E SANI!

13