OKVIRNA ISPITANJA PITANJA

IZ PREDMETA FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE

1. Konceptualni okvir finansijskog izvještavanja

Prvi Konceptualni okvir IFRS donijet je 1989. godine.

Potreba za revidiranjem Konceptualnog okvira iz 1989. godine:
• razvoj svjetskog finansijskog tržišta, drastično izmijenjeni uslovi poslovanja entiteta, povećanje rizka u
poslovanju, pojava novih kompleksnih oblika finansijskih instrumenata...
• postojanje nedosljednosti, kontradiktornosti i nedorečenosti u Okviru , i u Okviru i standardima IFRS
• konvergencija Okvira IASB-a i Okvira FASB-a (i posljedično usaglašavanje IFRS i GAAP)
• Cilj – unapređenje kvaliteta finansijskog izvještavanja ,
standardizacija finansijskog izvještavanja.

Zajednički projekat revidiranja Okvira od strane IASB-a i FASB-a započeo je 2004. g

Sa završetkom prve faze koja se odnosila na ciljeve finansijskog izvještavanja i kvalitativne karakteristike
računovodstvenih informacija revidirani Okvir pod nazivom Konceptualni okvir za finansijsko izvještavanje
objavljen na stranici Saveza računovođa, revizora i finansijskih radnika FBiH 06.02.2017. godine.

Faze projekta:
• I faza (A) – ciljevi finansijskog izvještavanja općte namjene i kvalitativne
karakteristike finansijskih informacija (završena u septembru 2010.),
• II faza (B) – elementi finansijskih izvještaja i njihovo priznavanje,
• III faza (C) – mjerenje (vrednovanje) elemenata finansijskih izvještaja,
• IV faza (D) – izveštajni entiteti,
• V faza (E) – prezentacija i objelodanjivanje,
• VI faza (F) - obuhvat i svrha,
• VII faza (G) – primjena na neprofitne entitete, i
• VIII faza (H) – ostalo.

Svrha i status Konceptualnog okvira

• Svrha :
• - osnova (baza) za preispitivanje postojećih IFRS i izgradnju novih, visoko kvalitetnih IFRS,
• - osnova za donošenje zakonskih propisa,
• - unapređenje procesa harmonizacije zakonskih propisa, računovodstvenih standarda i procedura u vezi sa
prezentacijom finansijskih izvještaja na globalnom nivou putem obezbjeđenja osnove za smanjenje broja
opcija u
IFRS,
• - da pomogne sastavljačima finansijskih izvještaja u primjeni IFRS, kao i u rješavanju pitanja koja nisu
regulisana standardima a koja će postati predmet budućih IFRS,
• - da pomogne korisnicima finansijskih izvještaja u tumačenju informacija koje su sadržane u finansijskim
izvještajima sastavljenim u skladu sa IFRS.

Status :
- Okvir nije standard, on je baza za uspostavljanje i izgradnju konzistentnih standarda,
- ne definiše pojedinačne standarde za određena područja mjerenja i objelodanjivanja,
- ne sužava primjenu odredaba bilo kog pojedinačnog IFRS,
- ukoliko postoji neslaganje između Okvira i pojedinog IFRS, zahtjevi IFRS preovlađuju nad zahtjevima Okvira.
Djelokrug
Konceptualni okvir se bavi:
- ciljevima finansijskog izvještavanja,
- kvalitativnim karakteristikama finansijskih informacija,
- definisanjem, priznavanjem i mjerenjem elemenata finansijskih izvještaja, i
- konceptima kapitala i održanja kapitala.

Korisnici finansijskih izvještaja:

- postojeći i potencijalni investitori (primarni korisnici)
- zajmodavci, i
- drugi povjerioci.
Korisnici koji daju sredstva entitetu
Ostali korisnici kao što su uprava entiteta i država su izostavljeni iz primarne grupe korisnika budući da imaju
mogućnost da zahtijevaju dostavljanje informacija koje su im potrebne.
Revidirani Okvir „sužava“ krug korisnika finansijskih izvještaja u odnosu na Okvir iz 1989.

2. Cilj finansijskog izvještavanja

Cilj finansijskog izvještavanja

• Cilj finansijskog izvještavanja opšte namjene je pružanje finansijskih informacija o izvještajnom entitetu koje
su korisne postojećim i potencijalnim investitorima, zajmodavcima i drugim povjeriocima prilikom donošenja
odluka o obezbjeđivanju resursa entitetu.
• Finansijski izvještaji opće namjene pružaju informacije o finansijskom položaju izveštajnog entiteta,
odnosno informacije o ekonomskim resursima entiteta i zahtjevima drugih strana u odnosu na entitet.
• Finansijski izvještaji pružaju i informacije o efektima transakcija i drugih događaja koji mijenjaju ekonomske
resurse entiteta i zahtjeve drugih strana prema entitetu.
• U revidiranom Okviru stavlja se naglasak na pružanje informacija o
finansijskom položaju entiteta i fokusu na sredstva/obaveze
Cilj finansijskog izvještavanja bio je da obezbijedi informacije o finansijskom položaju, promjenama u
finansijskom položaju (fokus sredstva/obaveze), i uspješnosti preduzeća (fokus prihodi/rashodi), koje su
korisne širokom krugu korisnika (investitori, povjerioci, zaposleni, dobavljači, kupci, vlada i njene agencije i
ostala javnost) za donošenje
ekonomskih odluka.

3. Elementi finansijskih izvještaja

Finansijski izvještaji prikazuju finansijske efekte transakcija i drugih događaja svrstanih u grupe u skladu sa
njihovim ekonomskim karakteristikama. Takve grupe se nazivaju elementima finansijskih izvještaja.

Elementi bilansa stanja:

- imovina (sredstva)
- obaveze
- kapital
Imovina, obaveze i kapital determinišu finansijski položaj (stanje) entiteta.
Elementi bilansa uspjeha:
- prihodi
- rashodi
Prihodi i rashodi determinišu rezultat poslovanja entiteta.
Elementi bilansa stanja i bilansa uspjeha se raščlanjavaju u skladu sa potrebama korisnika finansijskih
izvještaja, na način koji je najkorisniji za svrhe donošenja ekonomskih odluka.

4. Komponente sopstvenog kapitala prema Konc. okviru FI

Komponente sopstvenog kapitala:

Osnovni kapital (zavisi i od pravne forme entiteta – akcijski, inokosnog vlasnika, ortački, državni, društveni),
+ Neraspoređeni dobitak,
+ Rezerve iz raspodjele neraspoređenog dobitka ( zakonske, statutarne,
slobodne rezerve),
+ Revalorizacione rezerve (model revalorizacije – nekretnine, postrojenja,
oprema, nematerijalna sredstva,
+/- Nerealizovani dobici/gubici (npr, po osnovu promjena u fer vrijednosti
HOV namenjenih prodaji),
- Gubitak,
- Otkupljene sopstvene akcije (smanjenje/povlačenje kapitala).

5. Prihodi i Rashodi prema Konc. okviru FI

Prihodi
Prihodi predstavljaju povećanja ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u obliku povećanja
imovine ili smanjenja obaveza, koja imaju za rezultat porast kapitala (sopstvenog).
Prihodima se ne smatraju povećanja kapitala koja su posljedica transakcija između entiteta i vlasnika (npr.
po osnovu uplata vlasnika).
Definicija prihoda obuhvata :
- prihode (nastaju u toku redovnih aktivnosti entiteta, npr. prihod od
prodaje robe, pružanja usluga, prihod od kamate), i
- dobitke (druge stavke koje ispunjavaju definiciju prihoda, mogu ali i ne moraju nastati u okviru redovnog
poslovanja entiteta, npr. dobici od prodaje stalne imovine, nerealizovani dobici kao rezultat promjena u fer
vrijednosti HOV kojima se trguje).

Rashodi
Rashodi predstavljaju smanjenja ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u obliku smanjenja
imovine ili povećanja obaveza koja imaju za rezultat smanjenje sopstvenog kapitala. Rashodima se ne
smatraju smanjenja kapitala koja nastaju po osnovu transakcija između entiteta i vlasnika (npr. isplate
vlasnicima).
Definicija rashoda obuhvata:
- rashode (nastaju u toku redovnog poslovanja entiteta, npr. troškovi po
osnovu prodaje, troškovi amortizacije, troškovi zarada) i
- gubitke (druge stavke koje ispunjavaju definiciju rashoda, mogu ali i ne
moraju nastati u okviru redovnog poslovanja entiteta, npr. gubici od
prodaje NPO, materijala, nerealizovani gubici po osnovu promjena u fer
vrijednosti HOV kroz bilans uspjeha).

6. Priznavanje imovine, obaveza, prihoda i rashoda u FI

Priznavanje elemenata finansijskih izvještaja

Priznavanje – proces obuhvatanja (iskazivanja) u bilansu stanja ili bilansu uspjeha stavke koja ispunjava
definiciju nekog elementa finansijskih izvještaja i zadovoljava kriterijume priznavanja.
Napomena: nepriznavanje nekih stavki (koje su trebale da budu priznate) ne može se ispraviti
objelodanjivanjem računovodstvenih politika ili objelodanjivanjima u napomenama uz finansijske izveštaje.

Priznavanje imovine (sredstava) u bilansu stanja

Kriterijumi:
1) postoji vjerovatnoća priticanja budućih ekonomskih koristi u entitet,
i
2) vrijednost sredstva se može pouzdano mjeriti.
1) Ukoliko postoji neizvesnost u vezi priticanja budućih ekonomskih koristi – sredstva nisu kvalifikovana za
priznavanje, izdaci (troškovi) se priznaju kao rashod (npr. interno generisana nematerijalna sredstva kao što
su ulaganja u brend, izdaci reklamnih i promotivnih aktivnosti, izdaci za istraživanje i dr.)
2) Ukoliko se vrijednost sredstva ne može pouzdano mjeriti, zabranjeno je aktiviranje u bilansu stanja –
priznaje se kao rashod (npr. mjerenje vrijednosti ljudskog kapitala je visoko subjektivno i zahtjeva u velikoj
mjeri primjenu brojnih procjena, pa je onemogućeno pouzdano mjerenje njegove vrijednosti).

Priznavanje obaveza u bilansu stanja

Kriterijumi:
1) postoji vjerovatnoća odliva resursa (sredstava) koji sadrži ekonomske koristi, i
2) visina obaveze se može pouzdano mjeriti.
Napomena:
Potencijalne obaveze ne zadovoljavaju kriterijume priznavanja - ne priznaju se u bilansu stanja, već se
objelodanjuju u napomenama uz finansijske izveštaje.
Potencijalna obaveza je:
- moguća obaveza čije postojanje zavisi od nastanka ili nenastanka jednog ili više neizvesnih budućih
događaja koji nisu u potpunosti pod kontrolom entiteta, ili
- sadašnja obaveza koja nastaje po osnovu prošlih događaja, ali ne postoji vjerovatnoća odliva resursa,
odnosno iznos obaveze ne može da bude dovoljno pouzdano procjenjen.

Priznavanje prihoda u bilansu uspjeha

Prihod se priznaje kada nastane povećanje budućih ekonomskih koristi, povezano sa povećanjem imovine ili
smanjenjem obaveza, i koje može pouzdano da se procjeni.
Priznavanje prihoda odvija se podudarno sa priznavanjem povećanja imovine (npr. povećanje imovine koje
proističe iz prodaje robe ili usluga) ili smanjenja obaveza (smanjenje obaveze koje proističe iz otpusta duga).
Napomena: IAS 18 se bavi problematikom priznavanja prihoda –obrađeno detaljno u okviru principa
realizacije.

Priznavanje rashoda u bilansu uspeha

Rashod se priznaje kada nastane smanjenje budućih ekonomskih koristi, povezano sa smanjenjem imovine ili
povećanjem obaveza, i koje može pouzdano da se izmjeri.
Priznavanje rashoda se odvija podudarno sa priznavanjem smanjenja imovine (npr. po osnovu prodaje robe,
smanjuje se vrijednost zaliha i istovremeno povećavaju rashodi, naknadni otpisi potraživanja) ili povećanja
obaveza (npr. povećanje pozicije rezervisanja ranijih godina).
Rashodi se priznaju u bilansu uspjeha na tri moguća načina:
1) rashodi se povezuju sa prihodima po principu uzroka i posljedice,
2) rashodi se sistematski alociraju na obračunske periode, i
3) rashodi se trenutno priznaju.
Napomena: načini priznavanja rashoda detaljno su obrađeni u okviru principa razgraničenja prema predmetu
i vremenu.

7. Mjerenje elemenata FI

mjerenje je proces određivanja vrijednosti (iznosa) elemenata finansijskih izvještaja koji se priznaju u
bilansu stanja i bilansu uspjeha.

Osnove mjerenja (osnovice za procenjivanje):

1) istorijski trošak,
2) tekući trošak,
3) ostvariva tržišna vrijednost (vrijednost izmirenja),
4) sadašnja vrijednost.
Osnov mjerenja koji entiteti najčešće koriste je istorijski trošak ili u kombinaciji sa ostalim osnovicama za
procenjivanje.
Napomena: Fer vrijednost (izlazna cijena) – novi pojam, nije sadržan u Okviru.

8. Načelo unosa i održanja kapitala

Koncepti kapitala:

1) Finansijski koncept kapitala

- nominalni (novčani) kapital
- realni (novčani) kapital
2) Fizički koncept kapitala
Izbor odgovarajućeg koncepta kapitala u sastavljanju finansijskih izvještaja od strane entiteta treba da bude
zasnovan na potrebama korisnika finansijskih izvještaja.
Većina entiteta usvaja finansijski koncept kapitala prilikom sastavljanja finansijskih izvještaja.

1) Finansijski koncept kapitala

a) nominalni (novčani kapital ) - investirani kapital (neto imovina).
b) realni (novčani) kapital - investirani kapital izražen u jedinicama iste kupovne snage (investirana kupovna
moć).
2) Fizički koncept kapitala – investirani fizički kapital (materijalna supstanca) odnosno fizički proizvodni
kapacitet entiteta.

Iz koncepata kapitala proizilaze koncepti održanja kapitala

Koncepti održanja kapitala:

1) Održanje finansijskog kapitala

a) održanje nominalnog kapitala

Dobitak predstavlja uvijek višak preko jedne čvrste prvobitne veličine koja mora da bude održana. Prvobitna
veličina je nominalni sopstveni kapital na početku perioda.
Dobitak postoji ako sopstveni kapital na kraju godine prevazilazi sopstveni kapital na početku godine, nakon
izuzeća isplata vlasnicima ili uplata od strane vlasnika u toku perioda.
Dobitak je rezidualni iznos koji preostaje nakon što su rashodi oduzeti od prihoda.

b) održanje realnog kapitala

Dobitak predstavlja višak sopstvenog kapitala na kraju perioda u odnosu na sopstveni kapital na početku
perioda mjerenog novcem iste kupovne snage. Dobitak predstavlja višak prihoda preko rashoda mjerenih
novcem iste kupovne moći.

2) Održanje fizičkog kapitala

Dobitak predstavlja povećanje u toku perioda prvobitno investiranog fizičkog kapitala (materijalne
supstance).
Dobitak predstavlja višak prihoda preko rashoda obračunatih po cijenama ponovne nabavke
(reprodukcione cijene).

9. Struktura kapitala

Struktura kapitala u bilansu se može prikazati kroz šest osnovnih dijelova i to:
•Osnovni kapital (dionički, udjeli, državni, ostali),
•Rezerve (statutarne i ostale),
•Revalorizacionerezerve,
•Dobit (tekućeg perioda i akumulirana, neraspoređena dobit iz prethodnih perioda),
•Gubitak (tekućeg perioda i akumulirani, nepokriveni gubici iz prethodnih perioda).

10. Ulaganje u pridružena društva po metodi udjela

Ulaganje u pridružena društva po metodi udjela na početku se evidentira u visini troška ulaganja (nabavnoj
vrijednosti) , a poslije knjigovodstvena vrijednost raste ili opada, kako bi se priznao ulagačev udjel u dobitku ili
gubitk u društva u kojeg je izvršeno ulaganje.
Metoda udjela primjenjuje se za obračun ulaganja u pridružena društva kad ulagač izrađuje konsolidirane
finansijske izvještaje i kad njegovi dužnički ili vlasnički instrumenti kotiraju na javnom tržištu i kad se ne
primjenjuje izuzeće od obračuna po metodi udjela prema tački 13.MRS-a28.
Ulagačev udjel u dobitku ili gubitku društva, u kojeg je izvršeno ulaganje, priznaje se kao ulagačev prihod ili
rashod.Primljena sredstva od raspodjele društva u kojeg je ulaganje izvršeno smanjuju knjigovodstvenu
vrijednostu laganja u skladu s tačkom 11.MRS-a28.

Također, može biti neophodn ousklađivanje knjigovodstvenog iznosa ulaganja zbog promjena razmjernog
udjela ulagačau pravnoj osobi u koje je uložio, a koje proizlaze iz promjena kapitala pravne osobe u koju je
uloženo koje nisu priznate u dobiti ili gubitku te pravne osobe.
Udjel ulagača u ovim promjenama priznaje se direktno u vlastiti kapital ulagača.
U knjigovodstvu matice ulaganja se prate analitički, ovisno o broju i strukturi vlasništva po podružnicama.

11. Obračun ulaganja po metodi udjela u slučaju kada je ostvarena dobit

Društvo kao ulagač posjeduje 40% dionica drugogd ruštva u iznosu od 50.000 KM i ostvaruje značajan utjecaj
na primatelja ulaganja.
Primatelj ulaganja ostvario je 15.000KM dobiti na kraju godine. Udjel ulagača iznosi 6.000KM, koje se knjiži
kao povećanje uloga i kaoprihod. Prihod od dividende priznaje u skaladu sa odredbama definisanim u MSFI15.
Skupština je usvojila odluku o podjeli dividendi u ukupnom iznosu od 7.500KM, od čega ulagaču pripada
3.000KM. Izvršena je naplata dividende u iznosu od 3.000KM.
12. Obračun ulaganja po metodi udjela u slučaju kada je ostvaren gubitak

Društvo kao ulagač posjeduje 30% dionica drugog društva u iznosu od 100.000KM i ostvaruje značajan utjecaj
na primatelja ulaganja. Primatelj ulaganja ostvario je gubitak od 50.000KM na krajug odine. Udjel ulagača ug
ubitku iznosi 15.000KM. Gubitak treba priznati kao gubitak od ulaganja.

Prema odredbama tačke 29.MRS a28 ,ako je udjel ulagača u gubicima pridruženog društva jednak ili veći od
njegovog udjela u pridruženom društvu, ulagač prestaje priznavati svoj udje lu daljnjim gubicima.

13. Obračun ulaganja po metodi udjela u slučaju kada je ostvaren gubitak a jednak ili veći od njegovog udjela
u pridruženom društvu

Društvo kao ulagač posjeduje 30% dionica drugog društva u iznosu od 100.000KM i ostvaruje značajan utjecaj
na primatelja ulaganja. Primatelj ulaganja ostvario je gubitak od 150.000KM na kraju godine.
Razlika gubitka od 50.000KM se ne knjiži.
Ako pridruženo društvo poslije iskaže dobit u poslovanju, ulagač ponovo uključuje svoj udjel u toj dobiti tek
kad svoj udjel u dobiti izjednači s neto gubicima koji nisu bili priznati.

14. Ulaganje u dionice kupovinom za novac pri obračunu ulaganja po metodi udjela
Dioničko društvo „A“ kupilo je 1.1. na finansijskom tržišt u 500 komada običnih dionica dioničkog društva „B“
koje su emitirane p onominalnoj vrijednosti 100KM po dionici, a čija tržišna vrijednost u momentu kupnje
iznosi 110KM po dionici. Dioničko društvo „B“ ukupno je emitiralo 2.000 komada običnih dionica. Dioničko
društvo „A“ platilo je brokersku proviziju 1.000 KM i naknadu berzi 500KM.
Dioničko društvo „B“ po godišnjem obračunu iskazalo je neto dobit 5.000KM, a za dividende je izdvojilo
2.000KM. Dividende su isplaćene dioničkom društvu „A“.
15. Računovodstveno praćenje finansijske imovine

Kratkotrajna ili dugotrajna finansijska imovina mogu biti klasificirana u:

 finansijsku imovinu po fer vrijednosti kroz dobit iligubitak

 .finansijsku imovinu raspoloživu zaprodaju

FINANSIJSKA IMOVINA PO FER VRIJEDNOSTI KROZ DOBIT ILIGUBITAK

 POČETNO MJERENJE po TROŠKU STJECANJA

 po FERVRIJEDNOSTI

 transakcijski troškovi se NE UKLJUČUJU u trošak stjecanja (fervrijednost), vec se priznaju kao rashod u
računu dobiti i gubitka u razdoblju nastanka
 NAKNADNO MJERENJE–po FERVRIJEDNOSTI

EFEKTI PROMJENE FER VRIJEDNOSTI priznaju se u dobit ili gubitak:

 povećanje fer vrijednosti(nerealizirana dobit (prihod)
 smanjenje fer vrijednosti (nerealizirani gubitak (rashod)
16. Dugotrajna imovina

PODJELA DUGOTRAJNE IMOVINE

 Nematerijalna imovina
 Materijalna imovina
 Finansijska imovina
 Potraživanja
 Ulaganja u nekretnine
 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji
17. MRS 16 “Nekretnine, postrojenja i oprema”

1. Nekretnine, postrojenja i oprema jesu materijalna imovina:

 Koju subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji ili isporuci proizvoda, robe ili usluga ili za
administrativnesvrhe
 Koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja
2. Dugotrajna materijalna imovina koja se koristi u redovnom poslovanju
 Proizvodnja i prodaja proizvoda, robe ili pružanje usluga
 Administrativne svrhe

Uvrštavanje stavki dugotrajne materijalne imovine u finansijske izvještaje

Uslovi za priznavanje:

 Vjerovatnoća priticanja budućih ekonomskih koristi od nekretnina, postrojenja i opreme usubjekt

 Pouzdano mjerenje troška nabave

Prestanak priznavanja(isknjižavanje)

 Otuđenje
 Ne očekuju se buduće ekonomske koristi od upotrebe ili otuđenja ove imovine

18. MRS 38 “Nematerijalna imovina”

Nematerijalna imovina je utvrdiva kad je:

 Odvojiva ili može se odvojiti ili razlučiti od subjekta i prodati, prinijeti, licencirati, iznajmiti ili
razmijeniti, pojedinačno ili zajedno s pripadajućim ugovorom, imovinom ili obvezom
 Proizlazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, neovisno o tome da li se ta prava mogu prenositi ili
odvojiti od subjekta ili od ostalih prava i obaveza

Početak priznavanja
 Vjerovatnoje da će buduće ekonomske koristi ko jese
mogu pripisati imovini pritjecati subjektu i
 Trošak nabavke se može pouzdano utvrditi

Prestanak priznavanja
  Prilikom otuđenja ili
 Kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi od upotrebe iliotuđenje

MJERENJE NEMATERIJALNE IMOVINE

 Početno mjerenje
- Trošak nabavke (stjecanja,razvoja)
 Naknadno mjerenje
- Model troška - Trošak umanjen za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja
-Model revalorizaci - Revalorizirani iznos –fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena
za kasniju akumuliranu amortizaciju i kasnije gubitke od umanjenja vrijednosti
- Fer vrijednost se određuje prema aktivnom tržištu
- Redovno obavljanje revalorizacije

KORISNI VIJEK UPOTREBE

1. Neograničeni vijek upotrebe

 Nemogućnost predviđanja roka do kojeg će subjektu

stvarati neto novčane priljeve
 Nema obračunaa mortizacije
 Test umanjenja

2. Ograničeni vijek upotrebe

 Procjena vijeka upotrebe na temelju relevantnih faktora

 Ugovorna ili druga zakonska prava
 Obračun amortizacije
 Provjera procjenjenog vijeka upotrebe u svakom razdoblju

19. MRS 40 “Ulaganje u nekretnine”

20. MSFI 5 “Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja

21. Mjerenje dugotrajne materijalne imovine

MJERENJE DUGOTRAJNE MATERIJALNE IMOVINE

Utvrđivanje(procjena) vrijednosti dugotrajne materijalne imovine
1. Početno mjerenje
 Mjerenje prilikom nabave (stjecanja) dugotrajne imovine

2. Naknadno mjerenje
 Mjerenje nakon početnog priznavanja
 Mjerenje na datum sastavljanja finansijskih izvještaja

POČETNO MJERENJE

 Trošak nabavke (izgradnje,stjecanja)

1. Kupovna cijena, uvozne dadžbine, nepovratni porezi nakon

odbitka trgovačkih popusta i rabata
2. Troškovi koji se mogu direktno pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje za
namjeravanu upotrebu
3.Zavisni troškovi nabave
4. Procijenjeni troškovi demontaže i uklanjanja sredstva

 Naknadni troškovi

1. Trošak redovnog održavanja se ne uključuje u knjigovodstvenu vrijednost

2.Trošak zamjene dijelova imovine uključuje se u knjigovodstvenu vrijednost ako su zadovoljeni uslovi
priznavanja
3. Troškovi redovnih velikih pregleda (investicijsko održavanje)se uključuju u knjigovodstvenu
vrijednost ako zadovoljava uslove priznavanja

22. Amortizacija

Sistemsko smanjenje vrijednosti dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine s ograničenim vijekom

upotrebe
 Dugotrajna nematerijalna i materijalna imoivna s neograničenim vijekom upotrebe se ne amortizuje
 Smanjenje vrijednosti uslijed korištenja u poslovnim procesima i aktivnostima

SISTEMII METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE

 Vremenski sistem
- Linearna (pravocrtna) metoda
- Degresivna metoda
Degresivno -aritmetička metoda ili digitalnametoda
Degresivno –geometrijska metoda ili metoda opadajućeg salda
- Progresivna metoda
 Funkcionalni sistem
- Metoda obračuna amortizacije poučinku

23. Revalorizacija

24. Mjerenje ulaganja u nekretnine

 Početno mjerenje
- Trošak nabave (stjecanja)
- Transakcijski troškovi uključeni u trošaknabave
 Naknadno mjerenje
- Model troška il
- Model fer vrijednosti
Izabrani model mora se primjenjivati na sva ulaganja u nekretnine

25. Klasifikacija dugotrajne imovine namijenjene prodaji

Knjigovodstvena vrijedost dugotrajne imovine nadoknadit će se prodajom, a ne stalnim korištenjem

 Raspoloživost za trenutnu prodaju u postojećem stanju po uobičajenim uvjetima prodaje takve
imovine
 Velika vjerojatnost prodaje
 Postojanje plana za prodaju imovine
 Pokrenut aktivni program pronalaženja kupca i izvršenja plana
 Aktivna ponuda imovine po opravdanoj cijeni uodnosu
na tekuću fer vrijednost imovine
 Okončanje prodaje u roku od godine dana od dana klasifikacije
DUGOTRAJNA IMOVINANAMIJENJENA OTPISU
 Ne može se klasificirati kao imovina namijenjena prodaji
 Dugotrajna imovina izvan upotrebe ne može biti klasificirana kao imovina namijenjena prodaji

26. Dugoročna finansijska ulaganja

Dugoročna finansijska ulaganja su ulaganja novčanih sredstava na svojinskoj (vlasničkoj) ili kreditnoj osnovi
u druge entitete sa namjeromda se dugoročno drže (rok unovčenja je duži od godinu dana).
•Ulaganja na svojinskoj osnovi –ulaganja u sopstveni kapital (vlasničke instrumente –dionice) drugih entiteta
–nemaju rok dospjeća.
•Ulaganja na kreditnoj osnovi –imaju rok dospjeća, rok naplate je duži od godinu dana.

Dugoročna finansijska ulaganja -iskazuju se kao posebna bilansna pozicija.

•Razlog:

-bolji uvid u finansijski položaj entiteta (likvidnost),

-razdvajanje prihoda koji proističu iz redovne poslovne aktivnosti entiteta (prihodi od prodaje proizvoda,
robe, pružanja usluga) i prihoda koji nastaju po osnovu aktivnosti finansijskih ulaganja (prihoda od kamate,
dividende, kapitalni dobici).

Klasifikacija:
1) Učešća,
2)Dugoročni vrijednosni papiri,
4) Dugoročni plasmani.

27. MSFI 9 „Finansijski instrumenti“

Izgradnja novog standarda bila je podijeljenau tri faze:

1) Klasifikacija i vrednovanje finansijskih instrumenata
2) Obezvređenje finansijskih instrumenata
3) Računovodstvo hedžinga

Finansijski instrumenti: priznavanje i mejrenje, nekad primarna podjela na dugoročna i kratkoročna

finansijska ulaganja postala je manje bitna. Umjesto podjele prema ročnosti finansijskih ulaganja, ključna
stvar za njihovo klasifikovanje su postale namjererukovodstva.
28. MRS 39 „Finansijski instrumenti: priznavanje i mjerenje“

Napomena: pod uticajem IAS 39 –Finansijski instrumenti: priznavanje i mejrenje, nekad primarna podjela na
dugoročna i kratkoročna finansijska ulaganja postala je manje bitna. Umjesto podjele prema ročnosti
finansijskih ulaganja, ključna stvar za njihovo klasifikovanje su postale namjere rukovodstva.

29. Zadaci rađeni na vježbama zaključno sa 09.11.2021. godine – Okvirno