Sirotna majka

Majka hrani do devet sinova Meni kaže najstariji sine:

Sve preslicom i rukom desnicom „Što ćeš nami, stara mila majko?
U zlo doba uz godine gladne, Oči imaš, viditi ne moreš,
Kad je ono skupo žito bilo: Ruke imaš, raditi ne moreš,
Oka žita po devet dinara. Uzmi šljake u bijele ruke,
Kada ih je jadna odhranila Pa ti ajde u goru zelenu
I sviju ih mlade poženila, Ne bi li te đe zvjere pojelo!”
Njojzi kaže najstariji sine: I govori svetitelju Đurđu:
„Što ćeš nami, naša stara majko? „Vrat se natrag, sirotice stara!
Oči imaš, viditi ne moreš, Kada dođeš dvoru bijelome
Ruke imaš, raditi ne moreš; Da ti vidiš do devet sinova
Uzmi šljake u bijele ruke, Stvoriće se devet kamenova,
Pa ti ajde u goru zelenu Devet snaha, devet ljutih zmija!”
Ne bi li te đe zvjere ujelo. Vraćala se sirotica stara;
Kad zapjeva slavulj tica mala, Kad je došla dvoru bijelome:
Onda š znati da je noćca tavna; Što je bilo do devet sinova
Kad zapjeva tica kosovica, Stvorilo se devet kamenova;
Onda š znati da je baš zorica; Devet snaha devet ljutih zmija;
Kad zaviju u gorici vuci, Ružno ti je pogledati bilo
Onda š znati baš da je po noći.” Kako plaze zmije po kamenju!
To se majci vrlo ražalilo,
Uze šljake u bijele ruke,
Ona ide u goru zelenu,
Ljuto cvili kao zmija ljuta
I proklinje dane i godine.
Susrio ju svetitelju Đurđu
I govori svetitelju Đurđu:
„Oj Boga ti, sirotice stara!
Kaka ti je golema nevolja
Te ti bludiš po gori zelenoj,
Suze liješ i dane proklinješ?”
I govori sirotice stara:
„Ne pitaj me, neznana delijo!
Hranila sam do devet sinova,
U zlo doba, uz godine gladne
Sve preslicom i rukom desnicom;
Kada sam ih jadpa odranila
I sve devet mladih oženila,

1|Page
2|Page