Prva gimnazija u Zenici

SEMINARSKI RAD
IZ TJELESNOG ODGOJA
Tema: Košarka

prof. Rujević Alen

16.11.2020. Sara Gluhić
 Sadržaj

1.0 Histroija ………………………………………………………… 1

2.0 Košarka ………………………………………………………… 2
2.1. Vrste košarke …………………………………………………. 3
3.0 Pravila košarke (FIBA) ……………………………………….. 4
3.1. Regulacije u igri ………………………………………………. 5
3.2. Oprema ………………………………………………………… 6
3.3. Prekršaji pravila ……………………………………………….. 6
3.4. Lična grešla (faul) ……………………………………………... 7
3.5. Razlike u pravilima između NBA I FIBA …………………….. 8
4.0 Tehnike I potezi …………………………………………........... 9
4.1. Pozicije I taktike ……………………………………………….. 9
4.2. Šut ……………………………………………………………… 9/10
4.3. Dodavanje ……………………………………………………… 10
4.4. Dribling ………………………………………………………….. 11
1.0
Historija
Početkom decembra 1891. dr. James Naismith, kanadski liječnik,
na tadašnjem Univerzitetu McGill (danas Univerzitet Springfield),
osmislio je sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadržavanja
kondicije svojih učenika tokom dugih zima.[2] Nakon odbijanja ideja
objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, prilagodio je nekoliko
sportova u jednu cjelinu i napisao jednostavna pravila. Stavio je koš
na visinu od 3.05 metara (10 stopa). Taj koš se razlikovao od
današnjeg po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi
imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno,
svaki put nakon postignutoga poena lopte su se morale izbijati iz
koša. Naismithova nova igra bila je vrlo slična rukometu, koji je
nastao otprilike u isto vrijeme kao i košarka, krajem 19. stoljeća.

Ženska košarka počela je 1892. kad je Senda Berenson,

profesorica tjelesnog odgoja, prilagodila Naismithova pravila
ženama. Prva službena košarkaška utakmica održana je 20.
januara 1892. u dvorani gimnazije YMCA. Igralo se s 9 igrača na
terenu duplo kraćem od današnjeg NBA-terena
Košarka se prvo igrala nogometnom loptom. Prve lopte izrađene
isključivo za košarku bile su smeđe, što je bila uobičajena boja sve
do 50-ih godina 20. Stoljeća.

Košarka, netbol, odbojka i lakros jedini su sportovi s loptom

izmišljeni u državama Sjeverne Amerike. Druge igre, poput
bejzbola i kanadskog nogometa izmislili su Evropljani, Azijci ili
Afrikanci. 1
2.0
Košarka
Košarka je sport u kojem se dva tima od po 5 igrača bore postići
što više poena (koševa) ubacivanjem lopte kroz obruč protivničkog
tima, uz skup određenih pravila. Izumio ju je Kanađanin James
Naismith 1891. godine, ustanovivši 13 osnovnih pravila. Iako je
košarka primarno američki sport, ubrzo je postala i međunarodni i
danas gotovo da nema zemlje u kojoj se ne igra. Olimpijski status
stekla je 1936. To je sport i za muškarce i za žene. Igra se u 2
glavne verzije: američkoj NBA i međunarodnoj FIBA. Između NBA i
FIBA-e postoji niz razlika: dužina trajanja utakmice, broj ličnih
grešaka, dimenzije terena, ograničenja itd. Po pravilima koje
propisuje FIBA, igraju se sva važna međunarodna takmičenja. Po
njima se igra i u Bosni i Hercegovini.

Dok je takmičarska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija

na terenu za košarku, manje regulirane vrste košarke mogu se
igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je
standard za takmičarsku košarku.

Dok se uobičajena takmičarska košarka odvija pod strogim i tačno

određenim pravilima, razne vrste košarke s manjim brojem pravila
učinile su košarku bližom svim ljudima. Košarka je danas jedan od
najgledanijih sportova na svijetu.

2
2.1. Vrste košarke
Razne vrste košarke jesu aktivnosti čija je osnova košarka.
Najuobičajenija vrsta košarke je ona u kojoj se igra na samo jednoj
polovini terena. Koristi se samo jedan koš, a kada se promijeni
posjed lopte, lopta mora biti izvedena izvan luka od 6.25 m (FIBA)
ili 7.24 m (NBA).

Popularna verzija košarke na pola terena je tzv. do 21. Šutevi

unutar luka, koji inače vrijede 2 poena, vrijede 1 poen, a trica vrijedi
2 poena. Igrač koji zabije koš u rjeđim i dužim verzijama dobija 3
slobodna bacanja, koja, ako se sva 3 ubace, vrijede dodatni poen.
Ako igrač promaši koš, a protivnik ubaci loptu u koš dok lopta još
nije dodirnula pod, igraču koji je prvobitno promašio oduzimaju se
svi poeni. Izuzetak je ako je igrač koji je promašio imao 15 ili više
poena; tada se poeni vraćaju na 15. Igrač koji prije dođe do 21 je
pobjednik, a ako igrač s 20 dođe na 22, poeni mu se vraćaju na 15.

Sve ove vrste košarke mogu se igrati na parketu (u dvorani), no

češća je igra na asfaltnom podu izvan dvorane.

Postoji i waterbasket, mješavina vaterpola i košarke.

3
3.0
Pravila košarke (FIBA)
Osnovni rekviziti bez kojih je košarkaška utakmica nemoguća jesu
lopta i teren, koji mora biti ravan i dimenzija 28 x 15 m. Na terenu
se nalaze koševi s tablom, obručem i mrežicom, te linije. Metalni
obruč nalazi se na 3.05 m visine od zemlje. Lopta za muškarce ima
obim od 76 cm i masu od 600 g, dok za žene masa lopte iznosi 540
g, a obim 73 cm.

Cilj igre je ubaciti loptu u koš protivničkog tima. Igru kontrolira 1

glavni, 2 pomoćne sudije i delegati koji zapisuju prekršaje i mjere
vrijeme. U jednom timu su 5 glavnih i 7 rezervnih igrača. Broj
izmjena je neograničen, međutim, vrše se u prekidu igre. Lopta
ubačena u koš izvan zone od 6.75 m (do sezone 2010/2011. bilo je
6.25 m) boduje se s 3 poena. Koš iz unutrašnje zone vrijedi 2
poena, a koš s linije za slobodna bacanja 1 poen. Igra traje 40
minuta (4 x 10). Vrijeme se mjeri štopericom i mjeri se vrijeme
stvarne igre. To znači da, kada se igra zaustavi zbog nekog
prekršaja, zaustavlja se i sat. Zbog toga košarkaške utakmice traju
u prosjeku 2 sata. Igra započinje kada sudija podbaci loptu između
dvaju igrača iz oba tima koji skaču u centralnom krugu i bore se za
loptu. To je tzv. mrtva lopta. Ona se dosuđuje kad je drži više
igrača odjednom ili se ne može procijeniti čija je lopta. Lopta se po
terenu prenosi vođenjem ili dodavanjem između igrača. Lopta koja
se nađe izvan terena, tj. koja dodiruje zemlju, predmet ili igrača
izvan terena, jeste lopta u autu i dosuđuje se lopta za protivnički tim
koji je izvodi s linije gdje je prekršaj napravljen.

4
3.1. Regulacije u igri

Utakmica se igra na 4 čevrtine od 10 (FIBA) ili 12 minuta (NBA). Na

univerzitetima se igraju 2 poluvremena od 20 minuta, dok većina
koledža igra 4 četvrtine od 8 minuta. Veliki odmor nakon 2.
četvrtine traje 15 minuta, a odmor između dviju četvrtina traje 2
minute. Ako je nakon 4 četvrtine rezultat neriješen, igra se
produžetak od 5 minuta.Ako je i nakon njega utakmica neodlučena,
produžeci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik. Ekipe
mijenjaju strane nakon 2 odigrane četvrtine. Vrijeme se mjeri dok je
lopta u igri; kad je lopta izvan granica ili nije u aktivnoj igri, sat se
zaustavlja. Upravo zbog toga utakmice traju otprilike 2 sata, mnogo
više od predviđenih 40 (FIBA) ili 48 minuta (NBA).

Na terenu u igri smije biti 5 igrača jedne ekipe u isto vrijeme. Timovi
smiju imati maksimalno 7 zamjena. Zamjene se mogu obavljati
neograničeno, ali samo kad je sat zaustavljen, tj. kad igra nije
aktivna. Ekipe imaju trenera, koji najčešće razvija taktiku i
strategiju, te ostalo osoblje, koje, također, aktivno učestvuje, ali
izvan terena (liječnici, pomoćni treneri, statističari).

5
3.2. Oprema
Jedina oprema koja je prijeko potrebna za odigravanje košarkaške
utakmice jesu lopta i ravni pravougaoni teren s koševima na
suprotnim krajevima terena. Košarka na takmičarskoj razini
zahtijeva više opreme, kao sat, tablu s rezultatom, alternativne
strelice posjeda, te operativni sistem na konstrukciji koša sa
sirenom.

Regularni košarkaški teren za međunarodnu košarku ima mjere 28

x 15 m, a u NBA 29 x 15 m. Većina terena ima parket izrađen od
drveta. Željezni koš s tablom, mrežom i obručom visi 1.2 m unutar
terena po sredini, s visinom gornjeg obruča od 3.05 m. Ove mjere
gotovo su identične u svim ligama na svijetu.

3.3. Prekršaji pravila

Lopta se smije voditi prema košu njenim pucanjem (šutom),
dodavanjem između igrača, njenim bacanjem, guranjem,
kotrljanjem ili driblingom (odbijajući loptu o pod prilikom trčanja).
Lopta mora ostati unutar terena; ekipa koja posljednja dodirne loptu
prije no što ona dodirne graničnu crtu terena ili je pređe gubi posjed
nad loptom. Igrač koji se kreće s loptom ne smije pomaknuti obje
noge dok dribla (vodi loptu); inače se sude koraci. Također ne smije
loptu uhvatiti objema rukama niti driblati objema rukama, inače se
sudi duplo vođenje. Ruka igrača ne smije biti ispod lopte dok dribla,
inače se sudi nošena lopta. Ekipa koja ima posjed lopte u
napadačkom dijelu terena ne smije vratiti loptu u svoj dio terena.
Lopta se ne smije udariti šakom. Ako se igrač ogluši o neko od ovih
pravila dok je njegov tim u napadu, ekipa gubi loptu; ako se ekipa
branila, napad se ponavlja od početka. 6
3.4. Lična greška (faul)
Pokušaj da se protivnik nesportski ošteti preko tjelesnog kontakta
nije dozvoljen i naziva se prekršaj (faul). Prekršaje najviše čine
igrači ekipe koja se brani, no učestali su i prekršaji u napadu. Igrači
na kojima je prekršaj napravljen ili dobijaju loptu da je ubace sa
strane ili pucaju slobodno bacanje ako su faulirani prilikom šuta, ili
je ekipa koja je napravila prekršaj iskoristila bonus. Jedan poen se
dodjeljuje ekipi čiji igrač ubaci loptu na slobodnom bacanju, koje se
izvodi iza linije udaljene od koša 4.5 m. Igračima je dozvoljeno
pucati slobodno bacanje i iza linije, no unutar kruga.
Ponovljeni incidenti mogu rezultirati isključenjem. Težak prekršaj
koji igrač napravi s namjerom direktnog ometanja igre i protivnika
bez namjere igranja loptom naziva se namjerni prekršaj (eng.
flagrant foul). Kada dođe do namjernog prekršaja, kazna je teža:
sudija smije i izbaciti krivca za prekršaj iz igre, ako je to potrebno,
po mišljenju sudije.

Ako ekipa pređe dozvoljeni broj prekršaja u periodu utakmice

(četvrtini ili poluvremenu), koji iznosi 4, protivničkoj ekipi dozvoljeno
je pucanje 1 ili 2 slobodna bacanja (ovisno o pravilima takmičenja)
nakon svakog idućeg prekršaja. Igraču koji napravi 5 (FIBA) ili 6
prekršaja (NBA), uključujući tehničke greške, nije dozvoljen
nastavak utakmice, te se isti igrač mora udaljiti s terena.

7
3.5. Razlike u pravilima između NBA I FIBA
 Dimenzije terena: 28 x 15 m (FIBA); 29 x 15 m (NBA)
 Dužina utakmice:
1. 4 perioda (četvrtine) po 10 minuta (FIBA);
2. 4 perioda (četvrtine) po 12 minuta (NBA);
 Linija za tricu: 6.75m (FIBA); 7.24 m (NBA);
 Broj ličnih grešaka: 5 (FIBA); 6 (NBA)
 Odbrambene 3 sekunde u reketu
 Uobičajene tehnike i potezi

8
4.0
Tehnike I potezi
4.1. Pozicije I taktike
 plejmejker: organizira napad čitave ekipe kontroliranjem lopte i
njenim pravilnim upućivanjem saigraču u prilici;
 šuter (dvica, duja): šuter je igrač koji puca prema košu najviše
u utakmici i od koga se očekuje uspješno izvršavanje tih
šuteva;
 krilo (trica): krilo je zaduženo za ostvarivanje poena
dalekometnim šutevima s krila ili probijanjem po krilu prema
košu, dok se u odbrani krilo prvenstveno brine za odbrambene
skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako ponekad može
igrati i aktivniju ulogu u odbrani;
 krilni centar (mali centar, četvorka): igra napadački, često
leđima okrenut prema košu zbog lakšeg primanja lopte od
saigrača, dok se u odbrani bori protiv protivničkog krilnog
centra (odbrana "čovjek na čovjeka") ili čuva koš, tj. smješten
je ispod koša (u zonskoj odbrani);
 centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koševa u
napadu, dok u odbrani igra ispod koša s namjerom
zaustavljanja prodora protivnika prema košu.
Navedena mjesta i pozicije igrača su fleksibilni.

4.2. Šut
Šutiranje je čin u košarci kojim se lopta pokušava ubaciti kroz
obruč. Dok metode zabijanja koševa variraju od igrača do igrača i
situacija, najčešće tehnike navedene su ispod.
9
Igrač bi trebao biti okrenut licem prema košu s nogama raširenima
do širine ramena, lagahno savijenim koljenima i ravnim leđima.
Igrač drži loptu prstima u dominantnijoj (jačoj) ruci malo iznad
glave, dok slabija ruka igraču koristi za pridržavanje lopte. Za
ciljanje prema košu igračev lakat mora biti pod pravim uglom, a
dlan okrenut prema košu. Lopta se puca na način da se koljena
prvo saviju, a zatim izravnaju, dok se ruka kojom se puca također
izravnava; lopta se ispušta iz dlana nakon što dlan napravi potpuni
pokret prema dolje. Kada se zaustavi ruka kojom se puca nakon
ispuštanja lopte, to se naziva follow-through, a koristi se za
postizanje veće preciznosti. Slabija ruka prilikom šuta služi samo za
pridržavanje lopte i njeno bolje usmjeravanje prema košu, ne za
pojačavanje šuta.

4.3. Dodavanje
Dodavanje je metoda pomicanja lopte između igrača. Kad igrač ima
loptu u posjedu i želi je dodati, gotovo uvijek će napraviti korak
naprijed u svrhu povećavanja snage i preciznosti dodavanja prema
saigraču.

Dodavanje s mjesta naziva se dodavanje s prsa. Lopta se dodaje

direktno s prsa dodavača prema prsima saigrača. Dobro izvedeno
dodavanje s prsa uključuje pomak palca na objema rukama u svrhu
povećavanja brzine lopte i onemogućavanje odbrambenim igračima
da ukradu loptu.
Lopta se može dodati odmah nakon skoka. To se naziva outlet
pass, a kod toga dodavanja igrač dodaje loptu saigraču odmah
nakon što je primi.

10
4.4. Dribling

Dribling je čin u košarci kojim se lopta stalno odbija o pod, što je

obavezno ako igrač želi napredovati s loptom u posjedu. Prilikom
driblanja igrači guraju loptu prema podu i izbjegavaju nježno
bacanje, što bekovima otežava krađu lopte, a igraču koji vodi loptu
omogućava veću kontrolu.
Kad igrač dribla pored protivnika, mora imati sposobnost driblanja
objema rukama jer će u protivnom protivnik lakše ukrasti loptu.
Dobri dribleri driblaju nisko, nastojeći skratiti put lopte od ruke do
poda, također u svrhu onemogućavanja protivnika da ukrade loptu.

11