Crna Gora

Ministarstvo rada i socijalnog staranja

PRIRUČNIK
O VOĐENJU EDUKATIVNO-ISKUSTVENIH
GRUPA ZA ŽENE S ISKUSTVOM NASILJA

Publikacija je štampana u okviru projekta

„Osnažena, Nezavisna, Aktivna - ОNА“ uz finansijsku
podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja
 Naziv:
PRIRUČNIK O VOĐENJU EDUKATIVNO-ISKUSTVENIH GRUPA ZA
ŽENE S ISKUSTVOM NASILJA

Izdavač:
SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica
Tel/fax: +382 020 232 254; 020 232 253
Email: sos_pg@t-com.me
Web site: sospodgorica.me
Facebook: sospodgorica
Twitter: @sospodgorica

Uredile:
Biljana Zeković
Jelena Radulović
Vanja Rakočević
Nikolina Boljević
Martina Ceković
Aleksandra Gligorović

Finansijska podrška:
Vlada Crne Gore
Ministarstvo rada i socijalnog staranja

Dizajn:
Goran Janković
freepik.com
dede_sumiarsih
Godina izdavanja:
2020.
 PRIRUČNIK O VOĐENJU
EDUKATIVNO-ISKUSTVENIH
GRUPA ZA ŽENE S
ISKUSTVOM NASILJA

SADRŽAJ
I UVOD ..........................................................................................................................................................................................5

II EDUKATIVNO-ISKUSTVENE GRUPE ............................................................................................................................6

Edukativno-iskustvena grupa: način rada na sopstvenom iskustvu, podrška i podizanje svijesti .....6

III ŽENSKE RADIONICE KAO NAČIN RADA U EDUKATIVNO-ISKUSTVENIM GRUPAMA .........................8

Osobine i pravila rada ženskih radionica ....................................................................................................................8
Radionica kao proces .........................................................................................................................................................10
Uloga voditeljice/facilitatorke – vođenje radionice .............................................................................................10
Oblici i metode/tehnike rada koji se koriste u radionicama.............................................................................11
Pravila radionice ..................................................................................................................................................................11

IV TEMATSKE OBLASTI .....................................................................................................................................................12

TEMA 1: UPOZNAVANJE, IZGRADNJA POVJERENJA I TIMSKOG RADA ......................................................13
Radionica 1.1: Upoznavanje .......................................................................................................................................14
Radionica 1.2: Timski rad ...........................................................................................................................................15
Radionica 1.3: Izgradnja povjerenja ......................................................................................................................16
TEMA 2: BITI ŽENA............................................................................................................................................................18
Radionica 2.1: Rasti kao žensko ..............................................................................................................................19
Radionica 2.2: Naše majke, naše bake i mi .........................................................................................................20
Radionica 2.3: Različite, a jednake ..........................................................................................................................21
 TEMA 3: PERCEPCIJA .................................................................................................................................................................23
Radionica 3.1: O percepciji ..................................................................................................................................................24
Radionica 3.2: Kako vidimo sebe, a kako nas drugi vide ........................................................................................25
Radionica 3.3: Ja i drugi .........................................................................................................................................................27
TEMA 4: VRIJEDNOSTI ...............................................................................................................................................................29
Radionica 4.1: O vrijednostima .......................................................................................................................................30
Radionica 4.2: Prijateljstvo ..................................................................................................................................................30
Radionica 4.3: Kako biram partnera? .............................................................................................................................31
Radionica 4.4: Ogovaranje ...................................................................................................................................................32
Radionica 4.5: Tajna ................................................................................................................................................................33
TEMA 5: EMOCIJE ........................................................................................................................................................................34
Radionica 5.1: O osjećanjima .............................................................................................................................................35
Radionica 5.2: Ljubav ..........................................................................................................................................................36
Radionica 5.3: Sreća i radost ......................................................................................................................................38
Radionica 5.4: Brige i šta sa njima ...................................................................................................................................40
Radionica 5.5: Strah ..........................................................................................................................................................40
Radionica 5.6: Agresivnost ..................................................................................................................................................42
Radionica 5.7: Asertivnost ...................................................................................................................................................42
Radionica 5.8: Ljutnja i bijes ...............................................................................................................................................45
Radionica 5.9: Ljubomora ....................................................................................................................................................47
TEMA 6: REAGOVANJA ...........................................................................................................................................................48
Radionica 6.1: Način reagovanja u problemskim situacijama ...........................................................................49
Radionica 6.2: Kako da ...........................................................................................................................................................50
Radionica 6.3: Rješavanje sukoba u porodici ...............................................................................................................51
Radionica 6.4: Osjećanje krivice - shvatanje i prevazilaženje ...........................................................................54
Radionica 6.5: Samopoštovanje .......................................................................................................................................54
TEMA 7: NASILJE – NENASILJE .............................................................................................................................................56
Radionica 7.1: Nasilje – nenasilje ......................................................................................................................................57
Radionica 7.2: Naša iskustva o nasilju .............................................................................................................................59
Radionica 7.3: Nasilje u emocionalnim vezama ..........................................................................................................59
Radionica 7.4: Zašto se muškarcima oprašta nasilje nad ženama? ...................................................................60
TEMA 8: RODNA RAVNOPRAVNOST ..................................................................................................................................62
Radionica 8.1: Ženska ljudska prava ...............................................................................................................................63
Radionica 8.2: Rodna ravnopravnost ..............................................................................................................................65
Radionica 8.3: Rodna neravnopravnost kao vid diskriminacije .........................................................................66
Radionica 8.4: Od nevidljive moći do podjele moći ...............................................................................................67
Radionica 8.5: Siromaštvo .......................................................................................................................................68
Radionica 8.6: Ja i moje zdravlje .......................................................................................................................................69
TEMA 9: DODATNE AKTIVNOSTI .......................................................................................................................................71

Literatura ..................................................................................................................................................................................................76
 I UVOD

Priručnik koji je pred vama je rezultat dugogodišnjeg rada aktivistkinja

SOS telefona Podgorica sa ženama koje u svojim životima nose iskustvo
nasilja. Program realizovan uz podršku Ministarstva rada i socijalnig
staranja, kroz projekat „Osnažena Nezavisna Aktivna“ imao je za cilj da
kroz edukativno-iskustvene grupe doprinese stvaranju sigurnog,
podržavajuceg okruženja za žene koje su preživjele nasilje i
potpomogne proces razvijanja njihove lične strategije za život bez
nasilja.

Program samopodrške, realizovan kroz edukativno-iskustvene grupe,

gdje su žene imale mogućnost da razgovaraju, razmijene svoja
traumatična iskustva i svoja ponašanja kao žrtve, da planiraju
konkretne korake i odluke i iznađu metode i mogućnosti za izlazak iz
nasilja, pokazale su se kao važan faktor u osnaživanju žena. Program je
koncipiran tako da osnažuje ženu da prevaziđe kriznu situaciju i ojača
je da istraje u svim fazama postupka protiv počinioca nasilja, kao i u
kasnijoj fazi oporavka.

Program daje akcenat na: psihosocijalnu podršku koja ima za cilj da

razvije grupnu koheziju, učvrsti grupu, izgradi povjerenje, osnaži žene
da preuzmu odgovornost za sebe i svoje živote i edukativni dio baziran
svakodnevne ženske teme poput predrasuda, moći, siromaštva,
zdravlja i sl.

Rezultati postignuti kroz ovakav oblik rada uvjerili su nas u

neophodnost ove vrste osnaživanja žena sa iskustvom nasilja.
Prepoznata snažna potreba žena da podijele svoja iskustva, da se
izbore za sopstvena prava, da prekinu ćutanje i izolaciju, navela nas je
da čvrsto vjerujemo da bi žensko stanovništvo dalo mnogo veći lični
doprinos u svim sferama života, kada bi im se za to pružila realna
šansa.

Štampanjem ovog materijala želimo da, svim našim koleginicama koje

se bave zaštitom žena sa iskustvom nasilja i promocijom ženskih prava,
ponudimo još jedan model podrške, koji će im omogućiti da što
kvalitetnije realizuju svoje programe osnaživanja žena.

SREĆNO !

5
II EDUKATIVNO-ISKUSTVENE GRUPE

Edukativno-iskustvena grupa: način rada na sopstvenom iskustvu, podrška

i podizanje svijesti

Edukativno-iskustvene grupe su posebna tehnika rada na sopstvenom iskustvu

kroz razmjenu sa iskustvima drugih žena: omogućavaju ženama da iznesu
sopstveno iskustvo, da imaju svjedokinje za ta iskustva i da kroz aktivno slušanje
drugih žena, dobiju potvrdu o vrijednosti sopstvenog iskustva. Žene u svim
dimenzijama života osjećaju uticaj diskriminacije i nejednake raspodjele moći, pa
je ovo uspostavljanje jednakih uslova za sve, sjedenjem u krug i kroz jednake
principe za sve, ne samo proces postizanja cilja, nego i sam cilj.

Edukativno-iskustvena grupa, kao poseban oblik rada grupa podrške, de�iniše se

kao grupa ljudi sa zajedničkim/sličnim iskustvom i brigama koji se okupljaju da bi
pružili jedni drugima emocionalnu i moralnu podršku, a namenjena je odraslima
koji žele da poboljšaju svoje funkcionisanje u svakodnevnom životu, nauče nešto
novo o sebi i drugima, osnaže se i imaju mjesto na kojem mogu da pričaju o važnim
temama. Od izuzetnog značaja je da ohrabruju jedni druge i razvijaju osjećaj
zajedništva, empatiju i ovo postane mjesto na kojem se stvaraju društvene veze.

Edukativno–iskustvena grupa se po sadržini, formi i suštini razlikuje od drugih

vrsta grupnog rada (poput radionica, psihoterapijskih grupa, grupa
samopomoći….). Kao što i sam naziv ukazuje, edukativno-iskustvene grupe imaju
dvije komponente:

• edukativno-iskustvena grupa je mjesto dijeljenja među članovima –

iskustvena komponenta,
• edukativno-iskustvena grupa je prilika za razvoj i učenje – edukativna
komponenta.

Iskustvena komponenta nam stvara plodno tle za upoznavanje vrsta i tipova

međuljudskih odnosa i oživljavanje problema u međuljudskim odnosima u
interakciji s članovima grupe. Učešćem u ovakvoj grupi, neminovno, uviđamo da
oni problemi, za koje možda vjerujemo da su mračni, grozni i samo nama
svojstveni, zapravo predstavljaju probleme mnogih ljudi. Iz ugla žena koje su
doživjele neki oblik rodno zasnovanog nasilja, edukativno-iskustvena grupa je
povjerljivo, sigurno tle za otkrivanje, dijeljenje i jasan uvid da su problemi nasilja
sveprisutni, da se svakome mogu dogoditi i da ne predstavljaju stigmu, povod za
stid, strah i skrivanje, već šansu za dijeljenje, razumijevanje, psihološki rast i
razvoj.

Edukativni komponenta jednako je važana, kao i iskustvena. Edukacija obuhvata

saznanja o čovjeku, funkcionisanju psihe, načinu zaključivanja, mišljenja i osjećanja,
osnovnim čovjekovim potrebama, a u cilju osposobljavanja članova grupe da budu sami
svoji psihoterapeuti, tj. da sami prepoznaju i vode računa o svom ličnom rastu i razvoju.

6
 Iskustveni dio odnosi se na preradu i primjenu naučenih koncepata u životu, najpre na
grupi, a potom i u cjelokupnom životu. Na svakom sastanku grupe, obrađuje se jedna
tema, slijed je koncipiran da iz susreta u susret članovi grupe imaju veći uvid u
sopstveno funkcionisanje, kao i funkcionisanje okoline, što treba da dovede do
poboljšanja kvaliteta života na komunikacijskom, emocionalnom i svakom drugom
planu. Kako teme kojima se bavimo zavise od potreba polaznica, najčešće su to:
emocije, nezadovoljstvo, postavljanje granica, prihvatanje sebe, briga o sebi, empatija,
roditeljstvo, anksioznost, partnerski odnos, stres, kon�likti, odgovornost, „osjećaj
zaglavljenosti“, speci�ične vještine potrebne za bolje funkcionisanje i slično.

Grupa predstavlja poligon za vježbanje promjena

koje će se onda preliti i na situacije i život van grupe.

Rad u edukativno-iskustvenoj grupi fokusiran je na dublje upoznavanje sebe,

nesvjesnih procesa, izbora koje pravimo, ali i aktuelnih tema, odnosa, problema u
ljubavi i radu koji se prerađuju u „sada i ovdje“. Upravo zato, važno je istaći da je svako
žensko iskustvo jedinstveno i različito od iskustva drugih i ne smije se interpretirati,
vrednovati, niti upoređivati, a svaka učesnica bira kada, koliko i o čemu će govoriti.
Iako je iskrenost uvijek podržana i dočekana s odobravanjem, početno ćutanje ili
odluka da se ne podijele sve informacije i problemi odjednom, mora se poštovati kao
izbor članice grupe. Edukativno-iskustvena grupa njeguje istinoljubivost, podstiče
radoznalost, ali nas sve uči saosjećanju i međusobnom podržavanju.

Važna pravila prilikom vođenja edukativno-iskustvene grupe:

• jasna struktura i de�inisan cilj svake radionice/sesije na grupi,
• poštovanje pravila rada,
• aktivno slušanje i dobra komunikacija,
• različiti oblici rada i tehnike za realizaciju aktivnosti.

7
III ŽENSKE RADIONICE KAO NAČIN RADA U
EDUKATIVNO-ISKUSTVENIM GRUPAMA
Koncept edukativno-iskustvenih grupa nastao je u ženskom pokretu 70-ih godina
kroz takozvane ženske radionice i godinama se razvijao i dopunjavao. Žene su
kroz njih počele da govore o sopstvenom iskustvu, koje je postalo cilj ozbiljnog
rada. Kroz ove programe žene su počele da se povezuju i da kroz iskustva drugih
žena prepoznaju svoja iskustva, kao i društvene osnove svojih osjećanja,
ponašanja i životnih iskustava, a korišćene tehnike postale su osnovni instrumenti
oslobađanja žena od osjećaja krivice, trpljenja, ćutanja, čekanja boljih vremena...

Svrha postojanja grupe je da njene učesnice same prepoznaju i vode računa o

svom ličnom rastu i razvoju. Rad u grupi omogućava upoznavanje novih osoba,
pronalaženje sagovornika za teme koje su nam važne, učenje novih ponašanja u
sigurnom okruženju, dobijanje iskrene povratne informacije i ohrabrenja,
sagledavanje šire slike, nalaženje novih rješenja, razvoj empatije, prihvatanje sebe
i drugih.

Osnovni principi ženskih radionica su:

- svako žensko iskustvo je jednako vrijedno;
- svako žensko iskustvo je društveno uslovljeno;
- svako žensko iskustvo je jedinstveno i različito od iskustva drugih i ne
smije se interpretirati, vrjednovati niti upoređivati;
- princip povjerljivosti je fundamentalan: sve što se kaže u radionici ostaje
među učesnicama i ne smije se dalje prepričavati.

Osobine i pravila rada ženskih radionica

Za uspješan rad važno je na početku predstaviti metod rada ženskih radionica i
učesnice upoznati sa speci�ičnostima takvog načina rada. To je grupa od 7 do 20
žena, okupljena za tu priliku, ili grupa za kontinuiran rad. Svaka radionica odnosi
se na jednu žensku temu. Redosljed radionica nije slučajno određen, već slijedi
neki logički red. Uvodne radionice služe za upoznavanja, postizanje integracije i
koherentnosti grupe.
• Prvo pravilo rada u radionici je sjedenje u krug. Tako svaka žena vidi
druge, ima jednak prostor i jednako mjesto među drugima. Pored toga, krug
pruža veliku mogućnost za otvorenu i jasnu komunikaciju i utisak da sve
izgovoreno ostaje unutar članica grupe.
• Radionicu vode jedna ili dvije facilitatorke – voditeljice, koje sjede jedna
naspram druge. U radionici se očekuje aktivno učešće svih, svako mišljenje,
primjer ili iskustvo bude jednako važno i iskazuje se redom u krug ili kroz
otvorenu diskusiju.
• Tema i koraci u radionici su unaprijed osmišljeni i za atmosferu i odvijanje
radionice su zajednički odgovorne učesnice i voditeljke.
• Žene govore na osnovu svojih ličnih, speci�ičnih iskustava, govore o sopst
venim osjećanjima i ponašanju i nije važno veće ili manje znanje o temi.
• Povjerljivost je veoma važan princip koji omogućava da žene govore i o nekim
veoma bolnim iskustvima iz života.

8
 • Svaka žena u radionici govori. Ukoliko neka ne može ili ne želi može da kaže
„dalje“ kada na nju dođe red pa da se uključi kada ostale završe. Ako ne želi
uopšte da govori to kazuje na početku radionice i žene konsenzusom odlučuju
da li će učestvovati. Ukoliko i jednoj učesnici to ne odgovara – jer ima osjećaj da
je posmatrana sa strane, ona ne učestvuje.
• Na početku učesnice na principu konsenzusa odlučuju o nekim pravailima
koja će sve poštovati; o pušenju, o izlaženju, telefonu, trajanju ili nekom drugom
tehničkom pitanju, kao i o načinu obraćanja na TI, ako se grupa složi.
• Kada voditeljica najavi temu počinje se od jedne učesnice i dalje u krug svaka
govori kada na nju dođe red.
• Dok jedna žena govori, ostale slušaju, ne prekidaju je i ne komentarišu
riječima, mimikom ili bilo kakvim gestom koji bi imao funkciju vrjednovanja,
poređenja, neslaganja i sl. Ako žena govori dugo ili se udaljava od teme
radionice facilitatorka može blago intervenisati – podsjetiti je na temu i
vrijeme.
• Ako neka od učesnica i naknadno želi nešto da doda, ili kaže omogućiti joj to
poslije završenog kruga svih učesnica.
• Voditeljica takođe govori na postavljenu temu, kada na nju dođe red.
• Voditeljica u nekim slučajevima može da postavi potpitanje da se nešto
razjasni ili ako izlaganje žene iz grupe nije bilo dovoljno jasno.
• U radionicama sa bolnim temama može se desiti da žene plaču. Voditeljica na
početku upozorava prisutne na tu mogućnost kako se učesnice ne bi osjećale
neprijatno. Plakanje je vrijedno kao i ostale emocije za proces unutrašnjeg
mijenjanja i izražava osjećaj povjerenja u grupu.
• U drugom krugu i u diskusiji, pitanjima i komentarima nije dozvoljeno
interpretiranje i vrednovanje druge osobe već je treba pokušati shvatiti onako
kako ona shvata sebe.
• Voditeljica poštuje feminističke principe solidarnosti, transparentnosti,
nediskriminacije i povjerljivosti i zato ne daje savjete, ne tumači, ne okrivljuje.
Ona može da postavlja pitanje, sumira nečije iskustvo ili da podstakne na
razgovor.
• Učesnice radionice su odgovorne za svoja osjećanja. U slučaju da nečija priča
kod druge učesnice izazove neko jako osjećanje, ona će slobodno reći „ja se sada
osjećam tako i tako jer...“.
• Voditeljica podržava žene da jedna drugu pitaju „kako“ ili „šta“, a da
izbjegavaju pitanje „zašto“ i da govore o sebi. Učesnice ne smiju da ženi koja
iznosi probleme daju savjete, porede svoja iskustva sa njenim, da je tješe.
• Radionica se na kraju može završiti sumiranjem osjećanja i ponašanja koja su
posljedica društvenih patrijarhalnih pritisaka na ženu- društvenom
dimenzijom uloge žene.
• Na kraju putem vježbe ili kratkog kruga žene se vrate u sadašnji trenutak, da
prevaziđu pokrenuta duboka osjećanja. Pitanja mogu biti: kako se sada
osjećate, šta bi sa ove radionice poručila nekoj dragoj ženi, šta je na vas danas
ostavilo najveći utisak...

Radionice su jedan od najvažnijih instrumenata rada ženskih grupa i treba ih shvatiti

ozbiljno. Ponekad, kod kontinuiranog rada grupe, dobro je da učesnice vode dnevnik.
Rad na sebi zahtijeva analizu uticaja društva na naše živote. To se postiže kroz
razgovore, razmjenu iskustava, uvide, asocijacije... Tako stičemo samopouzdanje,
upoznajemo i zavolimo sebe.

9
 Radionica kao proces
Svaka radionica je unaprijed strukturirana i ima postavljen cilj, koji je na početku
nepoznat učesnicama. Proces radionice omogućuje im da dođu u kontakt sa
svojim doživljajem i da ga, u razmjeni sa iskustvima drugih učesnica, pretoče u
saznanje koje postaje dio sopstvenog iskustva.

Radionica počinje zagrijavanjem, kako bi se učesnice opustile i skoncentrisale.

Uvod u temu, kroz određene aktivnosti najavljuje se tema i inicira
zainteresovanost učesnica.
Centralni dio čini sistem aktivnosti na procesu obrade teme, gdje nije primaran
produkt koji nastaje već i sam proces razgovora, kreiranja, crtanja u atmosferi
tolerancije, povjerenja i osjećanja pripadnosti.
U završnom dijelu se integrišu utisci i doživljaji i zaokružuje tema.

Uloga voditeljice/facilitatorke – vođenje radionice

Voditeljica/facilitatoka ima ulogu da promoviše proces koji će pomoći grupi da
dođe do cilja dok istovremeno obezbjeđuje strukturu, pravila i kulturu rada u
grupi koji joj omogućava da dođe do cilja. Takođe, stimuliše diskusiju kako bi
podstakla i osnažila proces grupe u cjelini i za svakog člana ponaosob.

Izdvajaju se četiri najvažnija zadatka voditeljice/facilitatorke:

• osigurava sigurno okruženje za grupu,
• obezbjeđuje podržavajuće okruženje,
• podstiče samospoznaju i istraživanje i
• vodi grupu.

Tokom radionice voditeljka prati:

• ukupna dešavanja u grupi – kakva je aktivnost u grupi, je li usmjerena
prema cilju, da li kod učesnica stvara osjećaj podrške i pripadanja grupi;
• ponašanje i prepoznavanje potrebe svake učesnice pojedinačno - podstiče
na aktivno učešće, pažljivo smanjuje duge monologe, konfrontacije i
digresije, balansirajući između potreba grupe i potreba pojedinke i ne
remeteći rad grupe;
• sopstvene unutrašnje doživljaje i reakcije – da li su njena uputstva dovoljno
jasna, kakva su obrazloženja i pitanja koja postavlja, kakve su njene reakcije
na komentare učesnica.

Voditeljice treba da su �leksibilne, da omoguće ispoljavanje različitih mišljenja i

stavova, da prepoznaju potrebe, pružaju podršku i podstiču angažovanje učesnica.

Za dobro vođenje radionice potrebna je vještina, koja se stiče kroz edukaciju,

praktičan rad i razmjenu iskustava sa drugim voditeljkama. Briga o sebi kao o
voditeljici/ faciliatorki, aktivno slušanje, komunikacija, način rješavanja
problema, sposobnost rješavanja kon�likata, postavljanje granica, upravljanje
članicama koje ometaju rad, rješavanje kriznih situacija, samore�leksija -
predstavljaju set vještina koje čine uspješnog/u facilitatora/ku grupe.
U grupnim diskusjama i u samoj radionici voditeljica uvijek ima završnu riječ.

10
 Oblici i metode/tehnike rada koji se koriste u radionicama
U radionicama se koriste različiti oblici rada, kao i metode i tehnike koji podstiču
interakciju. Izdavajamo najznačajnije:
• Razgovor „u krug“ je način rada gdje, sjedeći u krugu, svaka učesnica govori
kada na nju dođe red, sve dok se krug ne zatvori, uz dopuštanje primjene
pravila „dalje“.
• Rad u parovima ili malim grupama od 4 do 6 učesnica na zadatku, prostorno
dovoljno udaljene jedne od drugih da ne smetaju
• „Akvarijum“ tehnika gdje mala grupa ili par izvode aktivnost u centru kruga,
dok su ostali učesnici aktivni posmatrači koji poslije izvođenja iznose svoja
zapažanja ili prijedloge.
• Vrtlog ideja –„mozgalica“, brainstorming kada učesnice iznose slobodne
asocijacije na određenu temu, a voditeljica ih bilježi na panou i na kraju
sistematizuje sadržaj.
• Igranje uloga kada parovi ili male grupe odigravaju neku situaciju koja
zahtijeva rješenje. Likovi, njihove osobine i odnosi su obično unaprijed
određeni.
• Grupna diskusija je slobodan razgovor i razmjena mišljenja u grupi poslije
određene radioničarske aktivnosti.
• Uvodne igrice služe za stvaranje opuštene atmosfere, međusobno
upoznavanje na samoa�irmativan način i nenametljivo uvođenje u temu
radionice.
• Završne igrice imaju za cilj da se učesnice opuste i rastanu sa prijatnim
osjećanjima.

Pravila radionice
• sjedi se u krug
• jedna govori, ostale slušaju
• sve učestvuju
• nema posmatračica
• mogućnost „dalje“
• reci šta ti je potrebno
• govori samo u svoje ime
• budi pozitivna
• ono što se dešava u krugu ostaje u krugu
• poštuj dogovoreno vrijeme

11
IV TEMATSKE OBLASTI

Program rada u iskustveno edukativnim grupama je namijenjen ženama koje su

spremne za poboljšanje kvaliteta svog života kroz bolje razumijevanje sebe, svojih
psihičkih procesa i onog što nas ometa da živimo „po svojoj mjeri“, slobodno i
mirno. Tokom rada polaznice stiču znanja i uvide o sebi i drugima u grupi, postaju
svjesne načina na koje uspostavljaju odnose s drugima i kako ti odnosi utječu na
njih same, te kakvo značenje pridaju događajima u okolini i stanjima unutar sebe.
Povećanjem svjesnosti, upoznavanjem sebe i vježbanjem novih oblika ponašanja,
proširiće raspon svojih uobičajenih reakcija i ponašanja i naučiti kako da donose
odluke, odnosno biraju lična ponašanja u skladu sa sobom, ciljevima i zahtjevima
okoline. Ono što je od izuzetne važnosti za ovakav tip rada je da učesnice budu
otvorene za eksperimentisanje, imaju interes za učenje o sebi i drugima,
spremnost uvažavanja svojih i tuđih potreba i iskustava, za pokazivanje ranjivosti.

Ključni cilj tokom trajanja ovog procesa je prepoznavanje različitih obrazaca

uspostavljanja odnosa sa sobom i okolinom, zatim prepoznavanje prije svega
ličnih potreba, želja, htijenja i ciljeva, bolje upoznavanje i osvijetljavanje ličnih
mehanizma otpora koji ometaju veću slobodu i autentičnost, ali i sopstvenih
mogućnosti i granica. Od posebnog značaja je prepoznavanje i koliko je moguće
prihvatanje otuđenih djelova sebe koje skrivamo i od sebe i od drugih, iznaći nove,
�leksibilnije načine u uspostavljanju odnosa, raditi na prirodi traumatskih
događaja i normalizovanja uobičajene reakcije na „neuobičajene” i teške događaje.

12
 TEMA 1: UPOZNAVANJE, IZGRADNJA POVJERENJA I
TIMSKOG RADA
Kada govorimo o izgradnju povjerenja važno je pomenuti da se ne
misli samo na povjerenje sa korisnicom, već i na izgradnju i jačanju
povjerenja u grupu, tj. povjerenja jedne sa drugom. Momenat kad
žena prepozna da nije jedina u ovakvoj situaciji i da u grupi postoje
osobe koje je razumiju i koje su doživjele slično iskustvo kao i ona,
umnogome će olakšati proces da progovori i pojačaće se taj osjećaj
„slobode“ i olakšanja u daljem pričanju o traumatičnoj situaciji.
Izgradnja povjerenja je jedan od ključnih faktora u iskustvenim
grupama. Vrlo često je najvažnije ljudske odnose nemoguće zamisliti
bez povjerenja. Kako je povjerenje temelj zrele i zdrave ličnosti, to je
razlog više da se na ovom dijelu rada stavi poseban akcenat. Upravo
osjećaj da nam se može vjerovati, prvi je i najvažniji korak u daljoj
izgradnji odnosa kako sa voditeljicama, tako i u cijeloj grupi.
Nikakve „specijalne tehnike“ nijesu potrebne za razbijanje napetosti
da bi se žena otvorila. Najvažnije u odnosu izgradnje povjerenja je to
da je aktivno slušamo i da osjeti da je „osoba sa druge strane“ ne
osuđuje i da je razumije, to je momenat u kome dolazi do potpunog
otvaranja žene, momenat kada žena i osobe sa kojom razgovara
osjećaju da se mogu osloniti jedna na drugu i da je došlo do
spuštanja svih barijera koje su normalne da se dešavaju u tom
početnom odnosu. Zato se kroz cjelokupni proces izgradnje
povjerenja treba odnositi sa posebnom pažnjom, jer ukoliko članica
grupe ne osjeti prijatnost atmosfere i povjerenja da se osobodi pred
drugim osobama, bilo da su to osobe koje su proživjele iste ili slične
situacije, bilo to osobe sa kojima vodi razgovor, može dovesti do
uslovno rečeno „zamrzavanja“ emocija i odbijanja da se preskoči zid
na koji je naišla.
Osnov svakog timskog rada su komunikacija, kooperacija, doprinos i
posvećenost. Radeći timski, stvara se potreba za a�ilijativnim
motivom koji je vrsta socijalnog motiva, koji se ispoljava kao potreba
pojedinca da bude u društvu drugih. Samo kontaktom sa drugim
ljudima obezbeđuje se emocionalno povezivanje, ublažavaju
strahovi, razmenjuje mišljenje o problemima, smanjuju se saznajne
nejasnoće.
 Radionica 1.1: Upoznavanje
Ciljevi radionice:
• Međusobno upoznavanje učesnica i voditeljica
• Predstavljanje programa rada i načina rada
• Stvaranje prijatne atmosfere u grupi, podsticanje otvorenosti, tolerantnosti i
osjećanja povjerenja

Aktivnost 1: Predstavljanje voditeljica

Predstavljanje osnovnih informacija o sebi i svom radu.

Aktivnost 2: Predstavljanje programa rada

U osnovnim crtama predstaviti tok i segmente rada utvrđenog programa.

Aktivnost 3: Predstavljanje učesnica - igrica vesela imena i pravljenje bedža

Svaka učesnica kaže svoje ime i veseli pridjev koji počinje istim slovom (radosna Rada
i sl.). Nakon toga svaka žena na samoljepljivom papiru ispiše ili nacrta svoje ime
a�irmativno i veselo i zalijepi na sebe, na vidljivo mjesto (prednji dio majice, rukav...).

Aktivnost 4: Detalji o edukaciji i načinu rada

Voditeljica upoznaje grupu sa temama i trajanjem programa, objašnjava način
radioničarskog rada i korišćenje planiranih tehnika (rad u malim grupama, igranje
uloga i sl.), koristi koje učesnice, zavisno od sopstvenog angažovanja, mogu imati.

Aktivnost 5: Očekujem, ali se i pitam

Učesnice dobiju papiriće u dvije boje (žuto i zeleno). Na jednima navedu šta bi im
radionice činilo prijatnim, a na drugima navode ono što bi moglo izazvati neprijatnost,
od čega imaju bojazan. Ispunjene listice zalijepe na drvo želja i strahovanja – na
obješenom panou. Svi odgovori se kratko komentarišu.

Aktivnost 6: Usvajanje radioničarskih pravila

Učesnice zajednički donose pravia rada u grupi – tehnikom brainstorminga
odgovaraju na pitanja šta im se dopada u komunikaciji sa drugima, a šta ne dopada,
odgovori se zapisuju, a zatim zajednički de�inišu pravila. S osvrtom na prethodni
brainstorming, grupa se dogovara o zajedničkim pravilima rada. Učesnicima se
ponude početna pravila o načinu rada tokom trajanje obuke (poštovati vreme, svi
učestvuju, poštovati druge, slušanje, isključiti mobilne telefone, pravilo „dalje“).

Aktivnost 7: Igrica „Ja ti pričam, a ti me ne slušaš“

Učesnice u malim grupama imaju zadatak da pričaju istovremeno jedna drugoj o tome
šta su radile toga dana, trudeći se da ih sve čuju. Na kraju se komentariše kako izgleda
ako se krši pravilo „jedna govori, ostale slušaju“, pravilo slušanja kao najvažniji uslov
dobre komunikacije.

Aktivnost 8: Davanje imena grupi

Učesnice predlažu ime grupi i usvaja se ona koja dobije najviše pristalica. Na panou se
ispiše ime grupe i sve učesnice na njega zalijepe svoje bedževe.

14
 Radionica 1.2: Timski rad
Cilj radionice:
• Uvježbavanje modela zajedničkog rada u grupi
• Analiza komponenti koje određuju kvalitet zajedničkog rada
• Preispitivanje sopstvene uloge u timskom radu

Aktivnost 1: Uvodna diskusija

Ključna pitanja:
Šta je po vama timski rad?
Šta pomaže, a šta smeta timskom radu?
Koji preduslovi moraju biti zadovoljeni da bi timski rad bio uspješan?
Kakve podjele uloga postoje unutar timskog rada?
Ko snosi posljedice za kvalitet rezultata?

Aktivnost 2: Do mog zida

Učesnice se podijele u parove. Obje grupe stoje u vrsti nasuprot jedna drugoj, tako da
svaka osoba iz para ima svog para iz druge grupe. Parovi stoje sa ispruženim rukama
ispred sebe, ali tako da im se dlanovi ne dodiruju, već da postoji mali prostor između
njih.
Upustvo: Ovo je neverbalna vježba. Zadatak svakog je da dodje do svog zida. Tvoj zid
je onaj u koji trenutno gledaš, ali tako da razmak između dlanova tebe i tvog para
bude non stop isti.
Evaluaciono pitanje: Šta se dogodilo?

Aktivnost 3: Podjela papira

7 učesnica iz grupe imaju zadatak da zamisle neki oblik od papira. Važno je da broj
učesnica u grupi ne bude djeljiv (npr. 8 ili 10). Zatim dobijaju veliki komad papira,
jedne makaze.
Uputstvo: neka prvo sve razmisle kakav bi komad papira da isjeku za sebe. Svaka sebi
treba da odsiječe komad papira veličine i oblika kakav je poželjela, a da na kraju ne
ostane ni jedan suvišni komad. Ostale učesnice posmatraju proces.
Evaluaciona pitanja:
Da li ste zadovoljne svojim komadom papira, da li ste ostvarile svoj interes?
Ko je kakvu ulogu imao?
Da li imate utisak da je bilo dominacije?
Kako ste se dogovorile o sitemu raspodjele?

Aktivnost 4: Slagalica
Učesnice su podijeljene u 5 parova (preostale mogu biti posmatračice). Za svaku
grupu je pripremljen set kvadratića. Svaki set se sastoji od 5 koverata koje sadrže
djelove od kojih se mogu napraviti kvadrati. Svaka članica grupe dobija koverat i
zamoljene su da otvore na dati znak. Svaka osoba ima djelove za formiranje kvadrata.
Zadatak grupe je da formira 5 kvadrata iste veličine. Zadatak je gotov kada sve članice
grupe imaju pravilan kvadrat ispred sebe.

Pravila:
Tokom igre ne smije se govoriti ili komunicirati na bilo koji način.
Ne smiju se uzimati djelovi od drugih članica grupe.
Djelovi se mogu dodati samo osobi sa vaše desne strane ili staviti na sredinu.
Djelovi koji su na sredinu mogu da se uzimaju.

15
Evaluacija vježbe:
Kako ste se osjećale?
Da li ste se pridržavale pravila? Šta ste radile?
Neke od vas su imale samo dio slagalice. Da li je to iko primijetio?
Kako ste se osjećale kada je neka zadržavala dio, a nije vidjela rješenje?
Kako ste se osjećale ako bi ste formirale kvadrat, a onda shvatile da morate da ga
rasformirate da bi ste dale neki svoj dio?
Šta su posmatračice primijetile?
Kako je bilo sarađivati bez verbalne komunikacije?

Aktivnost 5: Igrica
Zapakuj torbu sa 5 stvari koje bi ponijela u drugu zemlju i koje bi ti koristile pri
objašnjenju kakva je tvoja zemlja (grad, mjesto). Razgovor u krugu. Koje su stvari bile
zajedničke? U koju bi ste zemlju najradije otputovali ? Koju bi ste pjesmu najradije
otpjevali ljudima u zemlju u koju ste došli ? Otpjevajte je sada.

Radionica 1.3: Izgradnja povjerenja

Da bi grupa mogla djelovati nužno je razviti osjećaj zajedništva, pripadnosti. To znači
da članice mora međusobno vezati visok stepen povjerenja koji će opet zavisiti od
stepena međusobne solidarnosti. Svaka članica mora biti sigurna da ni u kojem
slučaju neće biti zanemarena, zapostavljena.
Uz izuzetno međusobno poznavanje potrebno je dostići vosok stepen međusobnog
povjerenja, a ono se postiže i jača kroz zajednička iskušenja u različitim situacijama.

Glavna pitanja
1. Na osnovu čega se gradi osjećaj povjerenja?
2. Šta doprinosi stvaranju povjerenja?
3. Kako se ophoditi sa strahom od davanja povjerenja?

Aktivnost 1: Tražim svog partnera

Podjela u parove: Sve učesnice dobiju ceduljicu sa imenom neke životinje (svako
ime se javlja po dva puta na ceduljicama). Učesnice imaju zadatak da imitiraju
životinju čije je ime na ceduljici koju su dobile i tako nadju svog para.
Vođenje: Grupa je podijeljena u parove (A i B). Osoba A vodi, a osobi B su vezane oči i
ona biva vođenja. Nije dozvoljen razgovor. Nakon 5 minuta zamjena uloga.

Evaluaciona pitanja:
Razgovor po parovima:
Kako ste se osjećale?
Kako ste vodile?
Kako su vas vodile?...
Svaka učesnica po 5 min.
U pelenumu: ukoliko žele da podijele sa svima neku impresiju iz vježbe.

Aktivnost 2: Slonovska igra

Učesnice imaju 12 minuta (ako je manje od 15 osoba - 10 minuta) vremena da se
dogovore kako će sarađivati. Cilj je da prodju kroz pripremljen prostor. Za vrijeme
prolaska jedna osoba ima otvorene oči. Zove se „Oči“. Ta osoba ne smije dodirivati
druge članice grupe. Ne smije sa njima razgovarati. Druge članice imaju zatvorene oči,
najbolje povezane.

16
 • Prvo treba izabrati „Oči“.
• Grupa ima dvije mogućnosti prolaza kroz prostor s preprekama. Prvi put
biće to probni prolaz. U tom prolaženju će isprobati svoju saradnju i
funkcionisanje dogovorenih signala-znakova.
• Voditeljica odlazi u drugu prostoriju i namješta prepreke od stolova,
stolica, kutija, itd.
• Pred kraj 12-minutnog pripremanja, voditeljice pokažu „Očima“ put
prolaska. Najbolje je da se kroz taj put „Oči“ jednom provedu.
• Između prvog i drugog prolaženja grupa ima 5 minuta da još jednom
uskladi sistem davanja znakova ili da ga poboljša.
• „Očima“ se ponovo pokaže preuređen put prolaska, vraćaju se grupi. Grupi
se ponovo kaže da će ovaj put sresti neke neuobičajene prepreke.
• Drugo prolaženje biće duže i teže. Naići će i na nove, neočekivane
prepreke.

Grupa ponovo, kao prvog puta, prolazi. Voditeljice ometaju grupu, na početku
samo malo, kasnije sve agresivnije. Svrha ometanja je učiniti zadatak grupe težim,
povećati stres i simulirati elemente „iznenađenja i nove informacije“. Voditeljice
pri tom čine zadatak sve težim, sve do granice ovladavanja zadatkom.

Evaluacija vježbe:
Kako su izabrane „Oči“?
Kako ste se dogovorile oko znakova?
Kako je donesena odluka?
Kako ste se osjećale?
Da li je bilo speci�ičnih uloga /ponašanja?

Aktivnost 3: Krug povjerenja

Jedna osoba je u krugu, opuštena, sa zatvorenim očima, ali ukrućenog tijela, dok
je druge pažljivo dodaju između sebe, stojeći u krug i pazeći da osoba ne padne na
pod.

Evaluaciono pitanje: Kako vam je bilo tokom vježbe?

Dodatne vježbe na temu izgradnja povjerenja:

Padanje: Jedna osoba (dobrovoljno) se popne na sto ili stolicu i sa nje pada
unazad (leđima prema podu), dok je ostale hvataju tako što stoje u dva reda po
parovima, jedna naspram druge, sa isprepletenim rukama.
Ogledalo: Odrede se parovi. U svakom paru je po jedna osoba A i jedna B koje su
okrenute licem u lice. Na znak voditeljice sve osobe A prate i ponavljaju pokete one
druge kao da su njena re�leksija u ogledalu.

Igra lopticama
Pravila: Svaka učesnica pamti ko joj je dobacio lopticu i kome je ona baca, pod
uslovom da dobaci lopticu nekom ko je još nije dobio. Loptica prodje sve učesnice,
kako bi sve imali svoju prethodnicu, odnosno sljedbenicu. Zatim se loptica „vraća
u krug“.

17
 TEMA 2: BITI ŽENA
Biti žena u našem okruženju nije nimalo lako i jednostavno. Boriti se
sa svim predrasudama vezanim za pol, diskriminacijom, društveno
uslovljenim rodnim razlikama, nerijetko učini da se ne osjećamo
dobro u svojoj koži. Zato je važno da udružene pokažemo da smo
spremne na mogućnost pozitivnih društvenih promjena na polju
rodne ravnopravnosti, da smo spremne da se otrgnemo od uticaja
prije svega primarne porodice i okoline koji govore „Trpjela sam i ja,
istrpi i ti, proći će“, „Djeci je bitno da rastu sa oba roditellja“ i sl.
Neophodno je raditi na otklanjanju stereotipa i predrasuda koje nas
okružuju u svim sferama života, kako na poslovnom, tako i na
porodičnom i partnerskom planu, pokušati se otrgnuti uticaju i
mišljenju drugih i same kreirati svoj životni pravac i odlučno se
zalagati za svoja prava.
 Radionica 2.1: Rasti kao žensko

Ciljevi:
• Ukazati na društvenu uslovljenost rodnih razlika;
• Ukazati na diskriminaciju po osnovu pola;
• Jačati žene da se bore protiv rodne neravnopravnosti

Aktivnost 1: Igrica opuštanja

Kaži svoje ime i ime cvijeta sa inicijalom svog imena. Proći cijeli krug.

Aktivnost 2: „Moje djetinjstvo“

Aktivnost se realizuje na samom početku s ciljem uspostavljanja veće bliskosti
među učesnicama, ali i da se u grupi razumiju i poštuju kroz saznavanje različitih
načina po kojima je svako od nas odrastao.
U malim grupama (2-4) učesnice razgovaraju šta su radile tokom svog djetinjstva
(Ko vas je čuvao? Ko je živio u vašoj porodici? Da li ste i šta radili kada ste bili dijete?
Koje vrste igara ste voljeli da igrate i koje priče da pričate? Koje su bile vaše
omiljene? Da li ste morali da vodite računa o braći i sestrama?). Nakon razgovora u
malim grupama, u plenumu se upoređuju različite vrste djetinjstva koje su imale i
relativne uticaje koje je dominantno društveno i političko okruženje imalo na njih.
Glavna svrha ove jednostavne grupne aktivnosti je da učesnice shvate da nijesu
sve imali iste šanse u životu i čak, iako su možda komšinice, one su rasle u
drugačijim okolnostima.

Aktivnost 3: Rod
U nastavku sesije voditeljice razgovaraju s učesnicima o tome šta je to rod, kakav
je odnos roda prema polu, kakve veze rod ima sa moći. Voditeljice pojašnjavaju da
pitanja roda predstavljaju oblast koja se provlači kroz promišljanje o društvu,
pravu, politici i kulturi, i o kojoj se često diskutuje u relaciji sa drugim aspektima
identiteta i društvenog položaja, kao što su klasa, etničko porijeklo, starosna dob i
�izičke sposobnosti.

Voditeljice uvode koncept roda, uz razgovor o tome:

• šta znači biti žena, a šta muškarac
• da li se rađamo sa spoznajom o svom rodu
• šta utiče na naš koncept sopstvenog roda

De�iniše se pojam roda uz pojašnjenje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)

koja pruža koristan rezime de�inicije pojma roda: rod se odnosi na osobine žena,
muškaraca, djevojčica i dječaka koji su socijalno izgrađeni. To uključuje norme,
ponašanja i uloge povezane s tim da je neko žena, muškarac, djevojka ili dječak,
kao i međusobne veze. Kao socijalni konstrukt, pol se razlikuje od društva do
društva i može se vremenom mijenjati.

Aktivnost 4: „Rasti kao žensko“

Ova vježba se sprovodi sa ciljem ukazivanja na uslovljenost rodnih razlika,
diskriminacije i rodnih stereotipa. Učesnice se podijele u male grupe i razgovaraju
o sljedećim pitanjima:
Šta si željela da budeš kada odrasteš, a šta su ti govorili da možeš da postaneš?
Šta su dječaci koje si poznavala željeli da postanu, a šta su im govorili da mogu
postati?

19
 Koje su odgovornosti imale u kući u odnosu na braću?
Kada su prvi put primijetile razliku u vaspitanju između njih i braće?
Šta mi se u vezi s očekivanjima i odgovornostima za dječake i djevojčice
dapada, a šta ne, u čemu su slični a u čemu različiti?

Svaka grupa zapisuje odgovore koje izvjestiteljke iznesu na velikoj grupi.

Voditeljica sumira odogovore i daje svoje komentare ukazujući na prisustvo
društveno uslovljene rodne neravnopravnosti koja ugrožava žene i kroz koju se
vidi razlika između muškaraca i žena. Takođe objašnjava da naše porodice i
društvo očekuju različita ponašanja od žena i muškaraca, kao i da u preovlađujuće
patrijarhalnim društvima žene teško prepoznaju rodnu neravnopravnost i
prenose je vaspitanjem na djecu, naročito kćerke kroz generacije.

Voditeljice uvode pojam rodnih stereotipa i govore o prilagođavanju stereotpinim

ulogama muškog i ženskog pola, počev od djetinjstva, preko različitih izbora u
životu i karijeri. Otvaraju se pitanja kako se rod „uči”, i šta utiče na naše
vrijednosti, percepcije i očekivanja koja se odnose na rod. Koncept socijalizacije
javlja se u objašnjenjima rodne razlike, gdje se naglasak stavlja na proces kojim
pojedinci uče da usvoje muškost ili ženskost u svom identitetu, izgledu,
vrijednostima i ponašanju.
Aktivnost 2: Kakve poruke bi poslale svojim ćerkama?
Učesnice redom odgovaraju na postavljeno pitanje, a voditeljica upisuje na panou
i na kraju sumira i zaključuje.

Krug: Kako sam se osjećala tokom radionice, kako se sad osjećam?

Napomena: Ako je grupa oko 10 žena, nije potrebno dijeliti u male grupe već po
istom principu raditi sa cijelom grupom.

Radionica 2.2: Naše majke, naše bake i mi

Ciljevi:
• Ukazati na mogućnost pozitivnih društvenih promjena na polju rodne
ravnopravnosti
• Istaći značaj organizovanih aktivnosti žena na prevenciji nasilja i
osnaživanju ugroženih žena

Aktivnost 1: Diskusija u plenumu

Voditeljica objasni učesnicama da će razgovarati o položaju žena u porodici i
društvu kroz generacije kroz primjere iskustava nama bliskih žena. Na panou će
zapisivati odgovore dobijene na sljedeća pitanja:

1. Kakav položaj su imale naše bake i naše majke u porodici i kakve

mogućnosti su imale u slučaju da su doživljavale neki vid nasilja?

Dobijene odgovore kratko prodiskutovati kroz sljedeća pitanja:

- Zašto je našim bakama i majkama bilo neprijatno da govore o nasilju koje trpe?
- Kakva je bila reakcija društva u slučaju objelodanjivanja nasilja?
- Zašto nije bilo organizovane pomoći države i zajednice?

20
 2. Kako možemo da utičemo na ostvarenje boljeg položaja budućih
generacija žena – pojedinačno i kao grupa?

Voditeljica zapisuje dobijene odgovore, sistematizuje ih i zajedno ih prodiskutuje

sa svim učesnicama.

Aktivnost 2: Žena uzor tokom odrastanja

Učesnice odgovaraju na pitanje „Koja ti je žena bila ideal kada si odrastala?“.
Kratko je opišu i objasne izbor.

Aktivnost 3: „Zemljotres”
Učesnice su podijeljene u grupe od po tri, jedna je višak. U svakoj grupi dvije
učesnice čine kuću (okrenute jedna ka drugoj i držeći se za ruke, formirajući
ispred sebe zatvoren prostor), a treća učesnica je stanovnik i nalazi se u
zatvorenom prostoru (kući). Učesnica koja je višak daje jednu od tri naredbe:
„Kuće mijenjaju stanare“, „Stanari mijenjaju kuće“ i „Zemljotres“ (sve „formacije“
se rasture i formiraju se nove). Pri svakoj naredbi, učesnice koje su „višak“
učestvuju u igri, pa može doći do promjene „viška“ koji daje novu naredbu.

Radionica 2.3: Različite, a jednake

Ciljevi:
• De�inisati predrasude
• Shvatiti njihove oblike ispoljavanja i uticaj na položaj žene
• Sagledati svoje i tuđe iskustvo i ponašanje u vezi sa predrasudama
• Doprinijeti prevazilaženju predrasuda koje podržavaju rodnu
neravnopravnost

Uvodne napomene: Voditeljica najavi temu i objasni značaj prisustva predrasuda

za međusobne odnose i za rodnu neravnopravnost. Objasni da su predrasude
negativna predubjeđenja o nekome u čijoj osnovi je nedovoljno znanja i obično
izazivaju negativna osjećanja.

Aktivnost 1: „Domine“
Vježba „Domine“ sprovodi se sa ciljem utvrđivanja kojim supkulturama
pripadamo i kako bi se ohrabrio �izički kontakt, bliže upoznale, ali i podigla svijest
o tome da unutar grupe postoje razlike između pojedinki, ali i stvari koje su
zajedničke. Jedna učesnica u grupi počne razmišljati o dvije lične karakteristike
koje onda može predstaviti grupi, kao što su: „Na mojoj lijevoj strani ja sam
djevojka, a na mojoj desnoj strani ja imam dva brata“. Onda pozove drugu iz grupe
ko dijeli jednu od ovih karakteristika da uhvati lijevu ili desnu ruku prve osobe (u
skladu sa karakteristikom koja im je zajednička) i da onda doda svoju
karakteristiku na slobodnoj strani. Na primjer: „Na mojoj desnoj ja sam djevojka,
na lijevoj ja imam smeđe oči.“. Na kraju, svi su u krugu u kojem je svako vezan za
nekog drugog. Pravljenje kruga pojačava osjećaj grupe.

Aktivnost 2: Tvrdnje o sebi

Voditeljica podijeli listice i olovke svakoj učesnici i zamoli ih da u roku od 5 min
napišu:
- Tri tvrdnje o sebu, od kojih jedna netačna. Svaka učesnica pročita šta
je napisala a ostale redom pogađaju koja je tvrdnja netačna.

21
 - U čemu sam dobra, u čemu nijesam dobra – Svaka učesnica redom
navodi o sebi nešto u čemi misli da je dobra i nešto u čemu misli da nije
dobra i kratko obrazlaže, ako želi. Ostale učesnice slušaju, bez komentara i
ocjenjivanja.

Voditeljica na kraju zahvali učesnicama na mnoštvu iznesenih karakteristika i

bogatstvo različitih dobrih i manje dobrih osobina.

Aktivnost 3: Predrasude
Voditeljica objasni značaj prisustva predrasuda za rodnu neravnopravnost.
Objasni da su predrasude negativna predubjeđenja o nekome u čijoj osnovi je
nedovoljno znanja i obično izazivaju negativna osjećanja. Objasniti da u odnosu na
praktično djelovanje predrasude mogu biti:
a. Pasivne – bez akcionog stava
b. aktivne – sa praktičnim djelovanjem različitog stepana: ogovaranje, izbjegavanje,
distanca, diskriminacija – mjere protiv, �izički napad, istrjebljenje – ekstremno.
U odnosu na vrste, predrasude mogu biti: klasne, etničke, rasne, grupne,
individualne.

Nakon toga, svim učesnicama podijeli po 4 razne boje papirića na kojima će za 30

sekundi napisati prvu asocijaciju na riječi: seljak, političar, žena, žrtva, policajac.
Listice se zalijepe na veliki papir na zidu - zidne novine i na kraju svi čitaju u tišini.

Sve učesnice u krugu odgovaraju na pitanja:

1. Koliko ste sami sebe cenzurisali?
2. Zašto?
3. Da li ste iznenađeni time što ste napisali?

Nakon toga, učesnice daju kratak komentar na izjave:

1. Ja imam predrasude
2. Postoje korisne predrasude
3. (Za razmišljanje – bez komentara ) Predrasude uvijek vode ka diskriminaciji.

Učesnice se zatim podijele u 4 male grupe (ili para) i u okviru tih grupa, svaka
učesnica ispriča:
- Kada si prema nekome nastupila sa predrasudama?
- Kada je neko prema tebi nastupio sa predrasudama?

Slijedi diskusija u plenumu: Šta mi je bilo teže ispričati?

Na kraju ovog dijela sesije, slijedi Mozgalica – vrtlog ideja na pitanje: Odakle potiču
predrasude?
Neki od mogućih odgovora: Porodica, zajednica... (pohvaliti obilje ideja i zajedno
ih sistematizovati).

Aktivnost 4: Igrica „Veliki vjetar duva“

Stolice stoje u krugu, a njihov broj je za jedan manji od broja učesnica. Sve sjede
osim jedne osobe koja stoji u centru. Ta osoba kaže: „Vjetar duva za sve one…“ ( na
primjer „koje vole kafu...“), a sve koje ispunjavaju taj uslov treba da promijene
mjesto, odnosno nađu novu stolicu. Ona koja ostane bez stolice staje u centar
kruga i zadaje novi uslov.

22
 TEMA 3: PERCEPCIJA
Percepcija ili opažanje je psihička funkcija kojom se postiže
prepoznavanje informacija, prepoznavanje predmeta kao cjelina kao
i psihička funkcija kojom se svjesno doživljava okolina i spostveno
tijelo. Spoj osjećaja i psihičkog iskustva predstavlja opažanje.
Percepcija je nesvjesni proces kojim mozak organizuje podatke
dospjele od strane raznih čula, zatim ih interpretira stvarajući
smislenu cjelinu. Na primer, putem percepcije razne mrlje boja
vidimo kao tačno određen i jasan predmet. Tako i buku ili zamršene
raznovrsne zvukove pomoću percepcije čujemo kao jasan govor.
Zatim i kombinaciju raznih ukusa (slano, kiselo, ljuto) doživljavamo
kao određeno jelo itd. Kao sama funkcija ljudskog mozga, percepcija
je aktivno povezivanje i „sklapanje cjeline“ koja je smislena i koja je
sastavljena od čitavog niza prostih nadražaja, koji se na osnovu
pamćenja dalje prevode u svojevrsnu sliku, događaj ili doživljaj.
 Radionica 3.1: O percepciji
Ciljevi:
• Osvješćivanje faktora koji utiču na percepciju (doživljaj)
• Osvješćivanje važnosti prihvatanja različitih percepcija

Uvodne napomene: Glavna pitanja u ovoj radionici su da se istraži na nivou

grupe/individualno koliko je relativna lična percepcija i koliko uzimamo u obzir
mogućnost različitih percepcija drugih osoba.

Aktivnost 1: 5 minuta tišine

Koncentracija na zvukove van prostorije, a zatim na zvukove u prostoriji, u tišini.
Nakon isteka planiranog vremena sve žene u grupi pojedinačno govore šta su čule i
koje su osjećanja/asocijacije ti zvuci prouzrokovali.

Aktivnost 2: Crteži - Šta vidite?

Na crtežima se mogu vidjeti različite stvari, pa poređenje viđenog služi osvješćavanju
različitosti u percepciji.

Aktivnost 3: Priča o Crvenkapi iz vukovog ugla

Živio sam u šumi. To je bio moj dom o kojem sam se brinuo i stalno se trudio da ga održim
čistim i urednim. Jednog sunčanog dana, dok sam uklanjao ostatke hrane koje su ljudi
ostavili za sobom, začuh korake. Pogledavši iza drveta ugledao sam jednu djevojčicu sa
korpom kako ide putem. Odmah mi se učinila sumljivom, zato što je bila tako čudno
obučena, sva u crvenom, sa maramom na glavi, kao da je željela da je ne prepoznaju.

Iako znam da o ljudima ne treba suditi na osnovu njihovog izgleda, ona je bila u mojoj
šumi i činilo mi se ispravnim da saznam malo više o njoj. Upitah je ko je ona, odakle
dolazi i tako neke druge stvari. Prvo mi je bezobrazno odgovorila da ne razgovara sa
nepoznatim. Ja nepoznat? Ja koji sa cijelom svojom porodicom živim u ovoj šumi sam
nepoznat !? U tom se ona malo umirila i ispričala mi priču o njenoj baki. Baka je bila
bolesna te joj je ona nosila ručak. Zapravo mi se djevojčica učinila iskrenom osobom i
pomislih kako bi bilo dobro da se malo privede redu i nauči da nije lijepo da se kroz tuđe
kuće šunja tako sumljivo obučena.

Pustih je da ide svojim putem, ali požurih prečicom do kuće njene bake. Kada sam sreo
baku objasnio sam joj cijelu situaciju na šta se ona složila sa mnom da bi dobro bilo da
joj unuka nauči da se malo obzirnije ophodi prema drugima. Dogovorili smo se da se ona
sakrije ispod kreveta dok je ja ne pozovem.

Kada je djevojčica stigla pozvao sam je u spavaću sobu gdje ležah obučen u odjeću njene
bake. Zarumenjenih obraza ušla je u sobu i smjesta napravila jednu uvredljivu
primjedbu na račun mojih ušiju. I ranije mi se dešavalo da me neko uvrijedi te sam
pokušao da ne pridajem važnost tome i jednostavno prokomentarisah da mi moje velike
uši služe da bih je bolje čuo. Ono što sam time htio kazati je da mi je ona simpatična i da
bi trebala malo da pripazi kako se izražava.

Ali, ona odmah potom napravi jednu šaljivu zamjerku na račun mojih očiju.
Vama je sigurno jasno da se moji osjećaji za malu djevojčicu naglo počeše mijenjati, te
ona od simpatične osobe u mojim očima odjednom postade jedno vrlo neprijatno
stvorenje. Međutim kako bejah iskusan u uzdržavanju od bijesa, ja joj samo rekoh kako
mi moje velike oči služe da je bolje vidim.

24
 Njena sledeća uvreda je stvarno prevršila svaku mjeru. Ja i inače imam problema sa
svojim velikim zubima i ta djevojčica stvarno nije imala ništa pametnije da mi kaže
no da me podsjeti na moje velike zube. Znam da nije trebalo tako inpulsivno da
reagujem, ali skočio sam sa kreveta i zarežao na nju, kako će mi moji veliki zubi
dobro poslužiti da je pojedem!

Moram odmah jasno da vam kažem da jedan vuk nikada ne bi pojeo jednu djevojčicu.
To svako zna. Ali na moje iznenađenje to blesavo djevojče poče da trči kroz kuću i da
vrišti. Potrčah za njom u pokušaju da je smirim, skinuo sam i bakinu odjeću sa sebe.
No, odjednom se začu lupa i na vratima se pojavi šumar, muškarac sa svoja dva
metra visine, sa sjekirom u rukama. Ugledavši ga, shvatih da se nalazim u velikoj
nevolji. Brzo sam iskočio kroz prozor i pobjegao.

Bilo bi lijepo kada bi tu bio kraj priči, ali baka nikada nikome nije ispričala moju
stranu priče. Uskoro se raširi glas da sam ja jedno užasno stvorenje kojem se ne može
vjerovati. Ne znam šta se kasnije zbilo sa djevojčicom, ali mogu vam reći da sam ja
do kraja svog života ostao nesrećan.

Evaluaciono pitanje:
Šta mislite o ovoj priči, šta vam ona govori?

Aktivnost 4: Zidne novine: Od čega zavisi percepcija?

Primjer sa jedne od radionica na kojoj su učesnici naveli sljedeće:
- sposobnost uočavanja i prenošenja bitnih činjenica
- trenutno psiho�izičko stanje
- cilj / očekivanja
- pažnja
- sposobnost slušanja
- zanimljivost teme oštrine čula
- iskustva
- lične emocionalne umješanosti

Napomena: Radionica na temu percepcije ne predstavlja veliki napor, a

neophodna je radi osvješćivanja postojanja više istina u zavisnosti od ugla iz kojeg
se gleda. Radionica zbog svoje lakoće ima i funkciju odmora.

Radionica 3.2: Kako vidimo sebe, a kako nas drugi vide

Ciljevi:
• Pomoći da se lakše stekne svijest o sebi i svojim različitim osobinama
• Predstavjanje drugima i prihvatanje drugih i njihovih različitosti

Aktivnost 1: Pravimo bedž

Voditeljica učesnicama podijeli okrugle kartone veličine bedža, na kojima svaka
učesnica crta svoj portret i ispisuje poruku koja je za nju važna. Bedževe nose
tokom radionice.

Aktivnost 2: Da sam ja ...

Učesnicama se podijeli papir formata A4, koji svaka podijeli na 4 polja u koja
upisuje odgovore na sljedeća pitanja:
Zamisli da si boja, koja boja bi bila...?

25
 Zamisli da si drvo, koje drvo bi bila...?
Zamisli da si godišnje doba, koje bi godišnje doba bila...?
Zamisli da si životinja, koja bi životinja bila...?

Kada sve žene završe zadatak okreću papir prema krugu i diskutuju. Od dobijenih
listova se pravi slika grupe.

Aktivnost 3: I dobro i loše o meni

Na listu papira sve učesnice upisuju tri svoje dobre osobine, a sa druge strane lista
upisuju tri osobine koje smatraju negativnim. Napisano ne moraju da dijele sa
grupom. Diskusija se podstiče pitanjima:
- Da li postoje ljudi samo sa pozitivnim osobinama?
- Da li se naše osobine vremenom mijenjaju?
- Kako se mogu korigovati negativne osobine?

Diskusijom se želi olakšati formiranje realne slike o sebi, ni krajnje idealizovane,

ni krajnje negativne.

Aktivnost 4: Preporučena pisma

Svaka učesnica dobije onoliko papira koliko je učesnica u grupi, a zatim svaka od
njih napiše povjerljiva pisma za ostale počinjući imenom svake kojoj je pismo
upućeno o njenim pozitivnim osobinama. Svoja pisma ubace u pripremljene
koverte sa imenima učesnica. Sve žene čitaju svoja pisma „za sebe“. To im pomaže
da saznaju kako ih drugi vide.

Ukoliko vam se više dopada, ovu radionicu možete nadograditi koristeći sljedeće
vježbe:

Aktivnost: Ko sam ja - šta se krije iza mog imena ?

Npr. žena, Jelena, majka, baba, supruga, ljudsko biće. Nakon završenog zadatka,
svaka žena redom čita svoje uloge. Dok jedna čita svoje uloge jednu po jednu, sve
koje se pronađu u njima ustanu. Voditeljica upisuje na panou dobijeni materijal,
sumira i zajedno prokomentarišu da svaka žena istovremeno ima više uloga u
životu.

Nakon toga, svaka učesnica odgovara na sljedeće pitanje: Šta ti znači to što si žena?
Voditeljica zapisuje dobijene odgovore i nakon toga ih zajedno prokomentarišu.

Aktivnost: Poklon
Svaka učesnica se okrene prema komšinici sa desne starne i kaže joj nešto lijepo o
sebi.

26
 Radionica 3.3: Ja i drugi
Ciljevi:
• Upoznavanje procesa opažanja, procjenjivanja i formiranje utisaka o
drugima
• Sticanje informacija o tome kako nas drugi vide i doživljavaju, što će
olakšati građenje slike o sebi

Uvodne napomene: Čovjek je stalno izložen procjenama drugih, a to i sam čini

prema svijetu koji ga okružuje. Proces uzajamnog opažanja i procjenjivanja nosi
obilje razvojno značajnih odrednica i za formiranje identiteta, osjećanja
samopouzdanja i nalaženja svog mjesta u kontekstu socijalnih odnosa.

Aktivnost 1: Neobično – Obično

Učesnica proziva imenom neku od žena iz kruga i postavlja joj jedno obično,
kratko pitanje, ali na neobičan način (npr. pevajući, tiho, teatralno...). Prozvana
osoba odgovora istim stilom, a svoje pitanje upućuje nekoj drugoj na svoj
neobičan način.

Aktivnost 2: Osoba preko puta

Učesnice stanu u dva reda, tako da svaka ima svog para naspram sebe. Zatim,
osobe u paru okrenu jedna drugoj leđa. Potrebno je da redom, ne osvrćući se,
svaka opiše svog para, prisjećajući se onoga što je do tada zapazila (detalja odjeće,
obuće, boja, frizure, boje očiju). Tek kada sve iznesu svoja zapažanja, okreću se
svom paru licem i provjeravaju tačnost zapaženog.
Voditeljica dalje, u cijeloj grupi, započinje razgovor o tome kako određene stvari
zapažamo; šta odmah primijetimo; šta teže, a šta lakše zapamtimo; ne obraćamo
pažnju ... i sl.

Dalji razgovor se usmjerava pitanjima vezanim za formiranje ustisaka:

- Šta prvo zapažate kod osoba sa kojima se upoznajete; na šta posebno
obratite pažnju; šta vam je posebno važno za formiranje utiska o njoj?
- Da li vjerujete svom prvom utisku? Da li vam se on, u kasnijim susretima
(druženju) obično potvrđuje?
- Da li se „držite čvrsto“ svog prvog utiska, ili dajete šansu osobi da se pokaže
drugačijom?
- Kako se vi ponašate kada se sa nekim upoznajete? Koliko vam je važno da
ostavite (dobar) utisak? Šta za vas znači „ostaviti utisak“?

Voditeljica ovu razmjenu podstiče traženjem da učesnice svoje mišljenje

potkrijepe i nekim konkretnim primjerima situacija, svojim iskustvom, a na kraju
može ovu temu dopuniti informacijama o socijalnoj percepciji i halo efektu.

Aktivnost 3: Predstavljenje crtežom

Voditeljica u „šeširu“ pripremi cedulje sa svim imenima učesnica. Zatim učesnice,
slučajnim izborom izvuku po jednu cedulju sa nečijim imenom (ako izvuku
cedulju sa svojim imenom odmah je vrate) i taj podatak koga su izvukli čuvaju u
tajnosti.

27
Voditeljica daje sledeću instrukciju: „Razmislite malo o osobi čije ste ime
izvukli, ali bez upadljivog zagledanja. Šta o njoj do sada znate, koliko je poznajete,
kakvi su vaši utisci o njoj, šta vam se sve kod nje dopada... ? Pokušajte da te utiske
predstavite crtežom, ali ne crtajući njene spoljašnje karakteristike, koje su uočljive
na prvi pogled (portret, frizura, naočare...) već, usmjerite pažnju na asocijacije
koje imate kad razmišljate o toj osobi. Kako biste mogli na „udaljen“ način da
predstavite vaš utisak o njoj, pomoću simbola, (boja jedne ili više sličica), koji bi
predstvljali neku njenu osobinu/sklonost (da li je smirena kao more; nježna kao
neki cvet, vedra kao sunce i sl.)? Nemojte da vas brine estetska strana crteža,
mnogo je važnije ono što želite da nacrtate. Imate desetak minuta vremena da na
papiru, raznim bojama uradite ovaj zadatak. Ne potpisujte se i ne otkrivajte koga
crtate.“

Izložba: Završeni crteži se okače na tablu i „izložba je otvorena“. Svaka učesnica

pokušava da za što više osoba pretpostavi koga određeni crtež predstavja,
upisujući ime te osobe na dnu tog crteža. Obavezan zahtjev za svaku učesnicu je da
pronadje jedan crtež za koji pretpostavlja da nju predstavlja, da na njemu upiše
svoje ime i podvuče ga (imena drugih ne podvlači!).
Autorka ne potpisuje crtež koji je crtala, niti upisuje ime osobe koju je
predstavljala.

Ko je ko: Voditeljica, nakon završene prethodne aktivnosti, započinje proces

otkrivanja, na sledeći način:
- Poziva one koje su na prvom crtežu prepoznali odredjene osobe, da objasne na
osnovu čega su pomislili da je predstavljena baš ta osoba: „Ko je mislio da je ovo
Vesna i zašto?“
- Voditeljica poziva onu koja je prepoznala sebe na tom crtežu, tj. upisala ime i
podvukla. „Kako, na osnovu čega si pomislila da ovaj crtež predstavlja tebe?“
- Voditeljica poziva autorku da otkrije koga je crtala i šta je željela da predstavi?
- Vodteljica poziva predstavljanu osobu da iznese svoj utisak nakon onoga što je
čula o sebi.

Ovaj postupak se izvodi za svaki crtež, a zatim se učesnice vraćaju u krug i

razmenjuju svoje doživljaje u vezi ove aktivnosti: šta su dobile ovom aktivnošću za
sebe, šta su saznale o drugima, kako se osjećaju?

Napomena: Neke asocijacije mogu biti nejasne, višesmislene, ponekad

povređujeće za osobu kojoj su namenjene. Važno je da ih voditeljica ne vrednuje
kao loše i ne kritikuje autorku, već da uključi članice grupe da razmijene više
različitih shvatanja, doživljaja određene slike. Razmjena objašnjenja asocijacija je
centralni proces, a samo pogađanje je sekundarno.

28
 TEMA 4: VRIJEDNOSTI
Vrijednosti zauzimaju centralno mjesto u strukturi ličnosti pojedinca
i imaju veliki motivacioni potencijal koji utiče na sve što čovjek želi,
misli ili radi. Donošenje životnih odluka, odredjivanje ciljeva i
sredstava za njihovo dostizanje, stavovi, ideologije, evaluacija,
moralno suđenje, pa i socijalno ponašanje uopšte – dobrim dijelom
jesu determinisani upravo vrijednostima.

One sadrže moralnu notu time što nose ideje pojedinca o tome šta je
pravo, dobro ili poželjno. Sistemi vrijednosti predstavljaju
određivanje prioriteta pojedinačnim vrijednostima u odnosu na
njihovu relativnu važnost. Drugim riječima, svi imamo skup
vrijednosti koji čini sistem vrijednosti. Ovaj sistem se može
identi�ikovati kroz relativnu važnost koju pridajemo vrijednostima,
poput slobode, zadovoljstva, samopoštovanja, poštenja, poslušnosti,
jednakosti i tome slično. Svi imamo vrijednosti i ono što smatramo
važnim utiče na naše stavove i naše ponašanje.

Karakteristike vrijednosti pojedinca su relativno postojene i trajne.

Vrijednosti kojih se danas držite po svoj prilici su veoma slične
vrijednostima kojih ste se držali prošle godine i onima kojih ćete se
držati u budućnosti. Karakteristike vrijednosti poput postojanosti i
trajnosti mogu se objasniti načinom kako su izvorno naučene. Kao
djeci su nam govorili šta je uvijek poželjno ili uvijek nepoželjno, tu ne
postoje siva područja. Rečeno vam je, npr. da valja biti pošten i
odgovoran. Nikad vas nisu učili da budete samo malo pošteni ili
samo malo odgovorni. Upravo to učenje vrijednosti kao apsolutnih,
„crno ili bijelo“, ono je, što više - manje osigurava njihovu postojanost
i trajnost. Proces preispitivanja naših vrijednosti, može naravno,
rezultirati promjenom. Možemo odlučiti da naša uvjerena iz
mladosti nisu više prihvatljiva. Međutim, naše preispitivanje češće
djeluje kao puko učvršćivanje onih vrijednosti kojih se držimo.
Radionica 4.1: O vrijednostima
Ciljevi:
• Poboljšati uvid u sopstveni sistem vrijednosti i članica grupe
• A�irmisati univerzalne ljudske vrijednosti (ljubav, znanje, zdravlje,
porodica, humanost)

Uvodne napomene: Sistem vrijednosti određuje način ponašanja i života.

Postojeći sistem vrijednosti može se preispitivati i mijenjati.

Aktivnost 1: Vrijednost je ...

Učesnice iznose prvu asocijaciju na riječ vrijednost. Voditeljica zapisuje i na kraju
rezimiraju.

Aktivnost 2: Naj stolica

Jedna stolica u krugu se proglasi „naj stolica“. Desno od nje zauzeti mjesto na
osnovu lične procjene o posjedovanju određene karakteristike. Npr. pronađi svoje
mjesto po tome koliko za sebe smatraš da si tačna... duhovita, muzikalna,
optimista, zaljubljena...
Razvije se diskusija o tome šta za učesnice znači npr. tačnost, kako je postižu,
zamjeraju li nešto netačnima I sl.

Aktivnost 3: Crtanje vrijednosti

Učesnice crtaju ono što smatraju da je najvažnije u životu – slikama, simbolima,
bojama, važan je sadržaj, a ne estetska strana. Gotovi crteži se postave ispred
učesnica i mogu se po želji dopunjavati, komentarisati, objašnjavati.

Aktivnost 4: Kupujem/ne kupujem – Koje vrijednosti se mogu kupiti

novcem?
Voditeljica zapisuje, a učesnice navode vrijednosti. Zatim se diskutuje o
materijalnim vrijednostima kao sredstvu, a ne cilju, izdvajaju se i a�irmišu
univerzalne, humanističke vrijednosti.

Radionica 4.2: Prijateljstvo

Ciljevi:
• Da se osvijetle i razmotre značajne karakterijstike prijateljstva
• Da se prepozna odgovornost za njegovanje i kvalitet tog važnog odnosa

Aktivnost 1: Gest prijateljstva

Svaka učesnica, upućuje osobi lijevo od sebe neki gest prijateljstva (npr.
rukovanje, tapšanje po ramenu, poljubac, osmjeh..), a ova sledećoj, neki novi gest i
tako redom..., dok ne stigne gest prijatejstva do one koja je započela krug.

Aktivnost 2: Moj prijatelj/ica

Voditeljica lagano uvodi učesnice u sljedeću aktivnost i daje instrukcije: „Sjedite
što udobnije, pokušajte da se opustite i pratite ono što govorim, pomislite na
jednog/u prijatelja/icu, na neku osobu za koju možete da kažete – ovo je moj/a
prijatelj/ica. Ako vam više njih padne na pamet, izdvojte u mislima jednu osobu.
Sjetite se od kada ste prijatelj/ica sa tom osobom?

30
 Odakle se znate i koliko traje vaše prijateljstvo? Kakava je to osoba? Šta je ono što
tu osobu čini vašim pijateljem/icom? Šta je to što on/a posjeduje, šta je to za vas
vrijedno i važno kod nje/ga? Šta ga/je izdvaja kao vašeg/u prijatelja/icu?“

Voditeljica laganim tempom postavlja pitanja dajući vremena učesnicima da u sebi

odgovore na njih. Na kraju zamišljanja, voditeljica poziva učesnice koje žele da
podijele sa grupom svoj doživljaj.

Aktivnost 3: Razmišljam o prijatelju/ici

Slijedi aktivnost u kojoj se učesnice dijele u grupe (3-4 članice), a zatim voditeljica
da svakoj grupi upitinik sa sljedećim pitanjima:
- Koje osobine, kvalitete, karakteristike cijeniš kod prijatelja/ica?
- Kako nastaje i kako se njeguje prijateljstvo?
- Kako prepoznaješ da ti je neko prijatelj/ica?
- Zbog čega ti je važno da imaš prijatelja/icu, šta bitno dobijaš iz tog odnosa?
- Da li moramo biti slični/e, da bismo bili prijatelji/ce?
- Da li za tebe ima razlike izmedju drugarstva i prijateljstva?
- Kako prestaje prijateljstvo?

Potrebno je da kroz razmjenu u malim grupama (15 min), učesnice što iscrpnije
zajedno odgovore na pitanja, pozivajući se na svoja iskustva i mišljenja.
Zatim slijede izvještaji grupa: svaka grupa saopštava svoja razmišljanja na prvo
pitanje, a zatim se prelazi na sledeće, i tako redom do kraja.
Tokom izlaganja grupa, voditeljica izdvaja bitne sadržaje, ukazuje na sličnost i
razlike i pokušava da integriše suštinska razmišljanja vezana za konkretna
pitanja.

Aktivnost 4: Plakat - Znaci prijateljstva

Voditeljica zakači plakat „Znaci prijateljstva“ i svako od učesnica stavlja na plakat
svoj pečat prijateljstva u obliku nekog simbola, boje riječi, rečnice i sl.

Radionica 4.3: Kako biram partnera?

Ciljevi:
• Ukazati na značaj izbora partnera i na to šta sve može biti od uticaja na
ženin izbor, kako bi lakše prepoznala sopstvene potrebe i želje
Uvodne napomene: Voditeljica govori o značaju izbora odgovarajućeg partnera i
mogućim uticajima okoline na to.
Aktivnost 1: Kako biram partnera?
Učesnice odgovaraju na sljedeća pitanja, a voditeljica zapisuje na panou:
- Šta je za mene presudno pri izboru partnera?
- Gdje sam spremna na kompromis, a gdje ne?
- Koliko je seks vašan za izbor partnera?
- Da li sama biram partnera?
Nakon svakog kruga pročitaju se dobijeni odgovori i diskutuje se u grupi o njima.
Aktivnost 2: Igrica
Učesnice na listiću papira odgovore na pitanje: koga bih poželjela sada za
partnera? Listiće ubace u kutiju, svaka uzme po jedan i pročita.

31
Radionica 4.4: Ogovaranje
Ciljevi:
• Ukazati na značaj izgovorenih riječi koje imaju moć da povrijede, opasno
su oružje, odnosno jedna od formi verbalne agresije
• Prepoznati posljedice ogovaranja i istaći one koje utiču na naše
ponašanje/postupke

Uvodne napomene: Ogovaranje postoji otkad postoji privatnost ljudskog bića.

Sadržaj ogovaranja je ono što se dešava iza privatnih vrata.

Aktivnost 1: Diskusija
Učesnice diskutuju o sljedećim pitanjima:
- Šta je sadržaj ogovaranja?
- Ko je predmet ogovaranja?
- Zašto ogovaramo?
- Važnost sadržaja glasine i nejasnoća situacije.
- Način ogovaranja?
- Posljedice ogovaranja (beznačajne, sputavajuće, utiču na ponašanje, način
života, na budućnost, strah „šta će ljudi reći“)

Aktivnost 2: Muž, žena, kompot

Učesnice izađu iz sale za rad. Jedna učesnica se dobrovoljno izdvoji iz grupe i
pročita dolje navedenu priču. Zatim poziva natrag jednu osobu i ispriča joj tu
priču, ta osoba ispriča drugoj osobi iz grupe, druga osoba trećoj… Za svo to
vrijeme jedna osoba ima zadatak da prati tok priče i ono što je čula zapiše i
predstavi u plenumu.

Priča: Zamislite šta sam jučer čula. Neki ljudi, muž i žena, poznanici kumova mojih
roditelja, poslije ručka su jeli kompot od jabuka. Mužu je zapeo u grlu komadić
jabuke, žena ga je udarila po leđima. Muž je pomislio kako žena hoće da se bije. Ušla
je komšinica bez kucanja. Ostavila je otvorena vrata. Za njom je naišla i Romkinja. U
tom trenutku na televiziji je počeo izvještaj o zemljotresu. Romkinja je krenula da
zauzda ženu, a komšinica muža. Mužu je ispao novčanik. Nakon koškanja, komšinica
je pošla u svoj stan, a za njom i Romkinja. Sa TV-a se čulo da je više od 3000 ljudi
ostalo bez krova nad glavom, a i da je stigao kontigent sa brašnom u luku i ne zna se
koliko će tamo stajati, jer carinske odredbe nijesu sasvim regulisane. Pojavio se
poštar. Muž se mašio za novčanik da plati račun za TV. Novčanika nije bilo. Svi su
pošli u policiju. Tamo su se dugo zadržali jer im je Romkinja gledala u dlan.
Napomena: Naravno konačna verzija priče će se po mnogo čemu razlikovati od
stvarne, a važni detalji iz orginalne priče će jednostavno nestati u lancu
prepričavanja.

Diskusija o rezultatu konačne priče.

32
 Radionica 4.5: Tajna
Ciljevi:
• Jačanje grupne povezanosti, povjerenja i dublje upoznavanje

Aktivnost 1: Poruke
Svakoj učesnici dati onoliko papirića koliko je članica u grupi. Voditeljica ih
pozove da sve napišu interesantnu, neobičnu poruku za jednu učesnicu. Pokupiti
papiriće. Ponovi postupak za sve članice. Svaka članica piše i poruku sebi, kada
dođe na red. Voditeljica uruči poruke onima kojima su napisane i one pročitaju.
Učesnice se pozivaju na diskusiju:
- Koja ti je poruka najdraža?
- Da li ti je bilo teško da pišeš poruke?
- Kako se osjećaš sada, poslije čitanja?

Aktivnost 2: Tajna
Svaka članica grupe dobije papir i olovku. Na papiru svaka napiše neku svoju tajnu
– veliku ili malu. Papirići se ispresavijaju i ubace u kutiju. Svaka članica uzme po
jedan papirić i čita napisani tekst naglas. Učesnice komentarišu pročitano.

Učesnice komentarišu nakon čitanja listica:

- Kako vam se svidjela igra?
- Šta mislite o komentarima tajni?
- Zašto su ove tajne tajne?
- Da li je bolje da to i ostanu – koje da, koje ne?
- Što ste osjećali dok se čitala Vaša tajna?

Igra omogućava uvid u stepen povjerenja u grupi i doprinosi grupnoj povezanosti.

Aktivnost 3: Gordijev čvor

Svi učesnici formiraju krug i kreću se prema centru zatvorenih očiju i ruku
podignutih ispred sebe. Svako uhvati i jednom i drugom rukom po jednu nečiju
ruku još uvijek zatvorenih očiju. Tada ishod „čvora“ treba da se razriješi.

33
 TEMA 5: EMOCIJE
Emocije su bitan dio našeg života, bez njih život bi nam bio monoton,
dosadan. Ali, emocije su više od luksuznog dodatka, začina koji čini
naš život uzbudljivim, zanimljivim. One imaju svoju svrhu i
neophodne su za opstanak naše vrste. Emocije su značajne za naš
lični, ali i za naš društveni i kulturni, duhovni život, znamo da su
emocije povezane sa našim najvišim vrednostima i da daju ljudsku
dimenziju našem životu. Emocije se inače često pominju bez suviše
razmišljanja. Reći da je neko emotivan je zaista suvišno, jer svaki
čovjek poseduje emocije, pošto su nam one urođene. Način na koji se
neko suočava sa emocijama, kako i koliko ih ispoljava i kako upravlja
njima – ono su po čemu se ljudi međusobno razlikuju i predstavlja
plodnu oblast u kojoj svako može „raditi na sebi“ i nadograđivati se.
Emocije su naša adaptacija na neku situaciju, događaj, pojavu,
ličnost i sl. One su urođene. Beba dolazi na svijet s emocijama, i one
joj služe prvobitno da bi preživjela i komunicirala sa starateljem,
tako da na početku našeg života imaju ulogu evolutivnog održanja,
dok nam emocije kasnije u životu služe da bismo se prilagodili u
svakoj vrsti odnosa i događajima nad kojima nekad imamo, a nekad
nemamo kontrolu.
 Radionica 5.1: O osjećanjima
Ciljevi:
• Da se ukaže na važnost i složenost emocionalne sfere života
• Da se istakne cjelovitost i bogatstvo emotivnog izražavanja (snaga emocija;
prijatne i neprijatne emocije i sl.)
• Da se istakne da su procesi prepoznavnaja i izražavanja emocija složeni i
individualno obojeni

Uvodne napomene: Veoma je važno uspostavljanje kontakta sa sobom tj. svojim

doživljajima i osjećanjima. Za njih je važna sposobnost razumijevanja svojih
osećanja, kao i otvorenost i sposobnost da se ona izraze tako da ih drugi razumeju.
Senzibilitet za prepoznavanje, izražavanje i uvažavanje sopstvenih i tudjih emocija
od izuzetog je značaja za gradnje bliskih odnosa sa drugima.

Aktivnost 1: Sasvim poseban poklon

Učesnice sjede u krugu. Voditeljica počinje razgovor o poklonima. Zatraži od svakog
članice da razmisli o tome koji joj je poklon od svih koji je dobila najdraži. Kojom ga
je prigodom dobila i od koga? Nakon toga svaka učesnica govori o svom poklonu, a
voditeljica joj pomaže pitanjima.

Aktivnost 2: Šta kaže ova slika?

Voditeljica podijeli učesnicama po jedan A4 papir na kojem je zalijepljena po jedna
slika, isječena iz novina. Slike predstavljaju osobe čiji izrazi lica (i tjelesni stavovi)
odražavaju različita stanja, raspoloženija, osjećanja.

Zadatak učesnica je:

- Da pogledaju sliku i da na poleđini papira napišu rječenicu koju po njhovom
mišljenju „izgovara“ ta osoba (ne bi trebali da čitaju prethodne iskaze).
- Kad dođe do učesnica početna slika, nakon što pogleda šta je sve napisano da
govori ta osoba, ona joj izmišlja ime, zanimanje, osobine i slično, a zatim je
predstavlja grupi.
- Za svaki predstavljen lik, grupa komentriše koja sve osjećanja prepoznaju i koliko
su (ne)usklađene njihove procjene.

Aktivnost 3: Točak osjećanja

Učesnice nađu svog para (može i preko sličnosti osoba sa slika iz prethodne vježbe)
i odrede ko je osoba A, a ko B.
Sve učesnice na papiru nacrtaju krug i podijele ga na 4 dijela. Voditeljica im sugeriše
da zamisle da je to točak osjećanja, stanja ili raspoloženja koja mogu trenutno biti
prisutna ili koja su uopšteno karkteristična za njih. Zatim učesnice u paru razmijene
svoje papire i prokomentarišu svoje „točkove“.

Voditeljica potom poziva učesnice da osoba A izabere jedno od osjećanja sa „točka“

osobe B i da ga osobi B izvaja i oblikuje i svoje djelo predstavi grupi.
Osoba B zamišlja da je glina i prepušta se vajanju, ona ne zna i ne trudi se da
prepozna o kojem je osjećanju riječ. Osoba A i B ne razgovaraju za vreme ove vježbe.
Kada svaki par završi, priređuje se izložba izvajanih statua za cijelu grupu, pri čemu
posmatračice pokušavaju da pogode koje je ojsećanje predstavljeno izvajanom
statuom.

Zatim osobe u paru mijenjaju uloge i prolaze kroz isti proces.

35
Diskusija se usmjerava pitanjima:
- Kako vam se dopalo?
- Kako ste se osjećali?
- Koja uloga (vajar ili glina) vam je bila teža/lakša?
- Kako ste sarađivale?
- Na osnovu kojih pretpostavki ili iskustva ste modelovali odredjeno osjećanje?

Aktivnost 4: Radost - tuga- strah – bijes

Učesnice se podijele u 4 grupe i svaka grupa dobija zadatak da se bavi jednom
vrstom emocija koje bi se uopšteno mogle označiti kao: radost, tuga, bijes, strah

Zadatak svake grupe je:

- Da za sebe prodiskutuje i napravi određenu, što bogatiju listu iznijansiranih
osjećanja koja bi se mogla svrstati u kategoriju (npr. Radost: oduševljenje, zanos,
zadovoljstvo, ushićenost i sl.).
- Kako se snalaze sa ovim osjećanjima? Šta im prija kada ih obuzmu ta osjećanja?
Kako reaguju kada sretnu druge osobe sa tim osjećanjima?

Aktivnost 5: Slagalica osjećanja

Svaka grupa dobije list koji je dio velike slagalice, i treba da ga oboji, iscrta
simbolima i slikama koje odražavaju onu vrstu osjećanja koju je grupa imala
tokom prethodne vežbe. Na kraju, sve grupe uklapaju svoje crteže, praveći
zajedničku slagalicu, koja predstavlja složen i raznolik repertoar emotivnih
sadržaja.

Radionica 5.2: Ljubav

Ciljevi:
• Istražiti ljubav kao osjećanje kod sebe i kod druugih i tako doprinijeti
skladnijim odnosima

Uvodne napomene: Osjećanje zaljubljenosti i ljubavi, potreba i nježnost u

druženju, prepoznavanje i prihvatanje tih osjećanja kod sebe i kod drugih,
doprinosi skladnijem odnosu prema sebi i suprotnom polu.

Aktivnost 1: Asocijacije
Učesnice govore asocijacije na riječ ljubav a voditeljka zapisuje na panou.

Aktivnost 2: Asocijacije, ali drugačije

Voditeljica organizuje igru otkrivanja asocijacija, kao u TV kvizovima, tako da
konačno rješenje bude: LJUBAV. Predlažemo sledeće asocijacije:

A umjetnost A razmjena
B priroda B dvoje
C duža C uzajamnost
1. ljepota 2. bliskost
lj u b a v
3. povjerenje 4. seks
A prijatelj A slobodan
B tajna B siguran
C iskrenost C dodir

36
 Aktivnost 3: Stihovi o ljubavi
Voditeljica unaprijed podijeli učesnicama papire sa stihovima koji govore o
različitim oblicima ljubavi (roditeljskoj, prema suprotnom polu, opšteljudskoj i
dr). Istovremeno voditeljica naglašava da postoje i drugi oblici ljubavi (prema
umjetnosti, domovini, prirodi...).

Svaka od učesnica pročita stih koji je dobila i zatim ga stavi na pripremljeno srce
za stihove.
Kada srce bude popunjeno stihovima, sve učesnice se uhvate za ruke, zatvore oči i
probaju da osjete ljubav.

Voditelj ih uvede u to fantazijom:

„Zamislite u ovom trenutku da ste vi centar ili jezgro odakle izvire ljubav. Osjetite
toplinu tog jezgra, njegovu snagu osjetite kako ljubav polako teče kroz vaše ruke ka
drugima. Ostanite sa tim osjećanjem nekoliko trenutaka.“

Aktivnost 4: Ljubav je ...

Voditeljica poziva učesnice da zamisle nekoga koga veoma vole (roditelja, brata,
sestru, partnera...), ne govoreći o kome je riječ. Zatim, voditeljica postavlja pitanja,
praveći pauze kako bi učesnice imale dovoljno vremena da razmisle i napišu
odgovore.

Pitanja:
- Na osnovu čega znate da je to što osjećate ljubav?
- Zašto volite tu osobu?
- Da li ta osoba zna da je volite i na osnovu čega?
- Da li vam je ljubav uzvraćena i kako to znate?
- Na koji način biste željeli da vam ljubav bude izražena (postupcima, riječima
...)?

Kada sve učesnice završe pisanje, odgovori se analiziraju grupno, jedno po jedno
pitanje, tako što se odgovori na prvo pitanje ispisuju pored započete rečenice, na
velikom papiru:
1. Ljubav je...
Isti postupak se primjenjuje i za ostala četiri pitanja, a rečenice se započinju sa
2. Razlozi za ljubav su...
3. Ova grupa izražava ljubav...;
4. Ova grupa prepoznaje ljubav...;
5. Ova grupa želi da joj ljubav bude izražena ...

Razgovor usmjeriti u sledećem pravcu:

- Ukazati na postojanje različitih vrsta ljubavi koje posjeduju različite
kvalitete: npr. roditeljska ljubav koja u sebi nosi veću prisutnost brige i
zaštite u odnosu na ljubav među prijateljima koja nosi dimenziju
uzajamnosti u davanju i primanju; ili, ljubav među partnerima koja je
obojena i seksualnošću.
- Dva aspekta ljubavi – primanje i davanje tj. „biti voljen“ i „voljeti“.
- Različito iskazivanje ljubavi i različite manifestacije ljubavi, što zavisi od
naših predstava o ljubavi.

37
Aktivnost 5: Ljubavne sekvence
Voditeljica podijeli učesnice u grupe od po tri četiri članice, a zatim svakoj grupi
podijeli pripremljene cedulje sa ispisanim nazivima predstava.
Predlažemo neke od naziva:
Ljubav na rok koncertu; Romansa na plaži; Početak ljubavi na velikom odmoru;
Romeo i Julija; Susret u liftu.
Zadatak svake grupe je da izvede predstavu koja će se odvijati u skladu sa
dobijenim naslovom (nazivom). Forma i sadržaj nijesu određeni. Predstave mogu
biti odglumljene, odrecitovane, otpjevane, izvedene pantomimom. Za pripremu
predstave odvojiti 15 min. Predstave se izvode jedna za drugom na
improvizovanoj bini.
Nakon predstava razgovor usmjeriti pitanjima:
- Šta im se dopalo ? Koju bi priču voljeli da i sami dožive?
Aktivnost 6: Veliko srce
Svako dobije dio slagalice velikog srca i na njemu napiše svoje ime, a zatim se
djelovi slože u slagalicu i postave na panelu kao poster.
Ili:
Voditeljica pripremi unaprijed onoliko papirnih srca koliko je učesnica, isiječe ih
napola i izmiješa. Svako dobije po dvije polovine srca (različite), a zadatak mu je
da kompletira svoje srce: ko prvi uspije, on je najsrce. Zamjena se vrši tako što ko
pronađe svoju polovinu, mijenja koja mu ne odgovara, trampi se. Igra se dok svi ne
pronađu svoje polovine.
Materijal: Pak papir sa ABC šemom za asocijacije, Papiri sa stihovima; Papir A4;
Cedulje sa ispisanim predstavama; Veliko srce isječeno uobliku slagalice ili
polovine malih srca; Flomasteri.

Radionica 5.3: Sreća i radost

Cilj:
• Prepoznavanje radosti, stvaranje priručnog „akumulatora“ koji će nam pomoći
kad nam ponestane energija
Aktivnost 1: Vježba radosti
Voditeljica poziva učesnice da se udobno smjeste i obraća im se: „Stavite pair i
olovku ispred sebe i osjetite sopstvenu težinu. Izdahnite napetost i usmjerite svoje
misli prema nekom radosnom trenutku u svom životu. Pređite 'unutrašnjim
pogledom' po situacijama i ljudima koji su vam donijeli radost. Sjetite se radosnih
osjećanja. Zamislite sebe kako ste onda izgledale, kakve ste uvijek kada ste radosne.
Obratite pažnju na riječi koje vam prolaze kroz svijest-to mogu biti imena ljudi,
mjesta, simboli...Kako vam riječi nadolaze, otvorite oči i zapišite ih. Ponovo zatvorite
oči, opustite se i zamislite da uzimate napisane riječi i da ih stavljate u posudu koja
se nalazi na vašoj glavi. Odaberite nekoliko riječi. Zamislite da sunce obasjava te
riječi. Kada osjetite da ste spremne, i dalje zatvorenih očiju polako ustanite.
Sačuvajte osjećaj da sunce grije te radosne riječi, ako osjećate potrebu počnite se
kretati u ritmu te radosti. Kada osjetite da ste puni nove energije, osmjehnite se i
otvorite oči. Papirić na kojem ste napisale svoje čarobne riječi stavite u džep i svaki
put kada se budete osjećale tužno, razvijte ga i on će vam pružiti energije da ispitate
sve moguće načine kako da riješite problem koji vas muči.“
38
 Aktivnost 2: Brzo voće
Svaka osoba u grupi zamisli i kaže jednu vrstu voća ili povrća koje će biti njeno i
različito od drugih tokom igre. Jedna osoba počinje i ima za cilj da tri puta za
redom izgovori ime voća koje je neko izabrao (npr. „Kruška, kruška, kruška“).
Osoba čije je voće prozvano se brani tako što treba da izgovori ime svog voća prije
nego što se njeno voće izgovori tri puta. Ukoliko se napadnuta osoba uspješno
odbrani, prva osoba nastavlja sa pokušajima da izgovori neko voće tri puta a ostali
se brane. Kada joj to ne pođe za rukom, osoba koja se nije odbranila preuzima
ulogu „napadača“.

Aktivnost 3: Ugodno mjesto

Cilj ove aktivnosti je opuštanje, prepoznavanje i verbalizacija osjećanja, stvaranje
atmosfere prisnosti među članicama grupe.
Tok fantazije: „Zauzmite ugodan položaj. Leđa izravnajte, sjedeći sa malo
razmaknutim nogama. Ruke položite na koljena. Bitno je da stopala punom svojom
dužinom budu na podu. Pokušajte opustiti sve svoje mišiće... Zatvorite oči...

Svu svoju pažnju usmjerite na disanje. Duboko udahnite kroz nos, tako da vam se
cijela pluća ispune vazduhom. Polako izdahnite vazduh kroz nos (ili usta). Još
jednom duboko udahnite kroz nos i što sporije izdahnite vazduh. Učinite to još
jednom, što laganije i dublje udahnite vazduh, polako izdahnite.

Zamislite da se nalazite na vama ugodnom mjestu. To mjesto može uistinu

postojati ili može biti mjesto iz vaše mašte.
Opušteni ste...Ugodno vam je...
Pokušate uočiti sve što je oko vas.
Čijete li zvuke? Koje?
Osjećate li mirise?
Je li neko sa vama?
Lijepo vam je...
Budite još malo na vašem ugodnom mjestu...
Kad osjetite potrebu, polako trepćući otvorite oči.

Nakon igre: Svaka članica grupe može reći, ako želi, kako se osjećala tokom igre, na
kom je ugodnom mjestu bila...

Napomena: Ako neka ne može držati oči zatvorene cijelo vrijeme, dobro je prije
početka naglasiti da ih tokom igre mogu otvoriti kad kad god za to osjete potrebu,
te nastaviti fantaziju držeći ih otvorenima, ali usmjeravajući pogled prema dolje,
na svoja koljena.

Aktivnost 3: Buđenje u seoskoj kući

Tok fantazije: „Zauzmite položaj za opuštanje. Bitno je da sjednete tako da su vam
stopala punom dužinom na podu, noge savijene pod pravim uglom, a ruke
položene na koljena. Pokušajte opustiti sve mišiće...Zažmurite...

Svu svoju pažnju usmjerite na disanje. Duboko kroz nos što laganije udahnite
vazduh, tako da vam se cijela pluća ispune vazduhom. Isto tako polako izdahnite
kroz nos ili usta.

Još jedanput duboko udahnite, što laganije izdahnite...

39
Čujete kako se neko približava vratima. Vrata se otvaraju i u sobu ulazi pregršt
sunčevih zraka. Na vratima se pojavljuje vama draga osoba. Smješka vam se i
donosi vam kafu u krevet. Uzimate kafu, a njen miris ispunjava cijelu sobu.
Popijete jedan gutljaj i osjećate kako se toplina širi vašim tijelom. Lijepo vam je,
srećni ste.
Kad osjetite potrebu, polako trepćući otvorite oči.

Nakon igre: ako žele, članice grupe mogu jedne drugoj ispričati kako im je proteklo
buđenje u seoskoj kućici i koja im je draga osoba donijela kafu. Ovo će stvoriti
atmosferu prisnosti među članicama grupe i povećati grupno povjerenje.“

Radionica 5.4: Brige i šta sa njima

Ciljevi:
• Upoznavanje sa najčešćim uzrocima ženskih briga
• Jačanje žena da u prevazilaženju briga potraže podršku i pomoć drugih
žena i da je i same pružaju

Uvodne napomene: Voditeljica kratko govori o stalnom prisusutvu briga kod

žena i uzrocima njihovog javljanja. Ona ističe da brige ugrožavaju žensko zdravlje
i kvalitet života. Zato je potrebno raditi na otklanjanju uzroka koji izazivaju brige.

Aktivnost 1: Diskusija
Učesnice redom odgovaraju na sljedeća pitanja:
• Koje su realne brige u životu?
• Koje me brige sada muče?
• Kako se osjaćam kada imam brige?
• Kako rješavam brige – pomaže li mi iko?
Voditeljica na panou zapisuje sve odgovore. Poslije svakog pitanja pročita se
dobijeni materijal i zajednički prodiskutuje.

Aktivnost 2: Poruka za prijateljicu

Svi napišu neku zgodnu poruku za prijateljicu, stave je u jednu kutiju i svaka žena
uzme po jedan papirić. Svaka žena odgovori na pitanje: može li poruka koju si
dobila riješiti neku tvoju brigu?

Radionica 5.5: Strah

Ciljevi:
• Omogućiti razumijevanje osjećanja straha, prepoznati mobilišuće i
blokirajuće dimenzije određenog straha i sagledati mogućnosti njegovog
prihvatanja i prevazilaženja
• Podijeliti iskustvo vezano za strahove

Uvodne napomene: Strah je jedna od osnovnih emocija i ima važnu funkciju u

razvoju ličnosti. Pojava straha je često povezana sa razvijanjem socijalne svijesti i
željom za socijalnim prihvatanjem kontakata, a izraženi su i strahovi vezani za
sopstvenu ličnost i ličnu neadekvatnost. Adekvatni načini prihvatanja i
prevazilaženja strahova imaju važnu ulogu u osnaživanju žena, posebno onih sa
iskustvom zlostavljanja.

40
 Voditeljka govori o strahu kao o važnoj emociji koja može biti vezana za sopstvenu
ličnost i ličnu neadekvatnost ili za okolinu. Strah ima važnu ulogu određivanju
ponašanja žene.

Aktivnost 1: Plašim te - plašim se

Jedna učesnica u krugu izabere drugu, obrati joj se imenom i uputi joj neku
„strašnu“ grimasu, nastojeći da je uplaši. Svi u grupi ponavljaju tu grimasu.
„Uplašena“ osoba odreaguje nekim zastraženim pokretom – grimasom, što opet
ponovi cijela grupa. To ponovi nekoliko parova po želji.

Aktivnost 2: Ljudi se plaše

Voditeljica započinje rečenicu „Ljudi se plaše...“, koju učesnice završavaju,
navodeći neku situaciju koja može biti razlog za strah (mrak, rat, bolest itd.)

Aktivnost 3: Jednom sam se uplašila

Voditeljica lagano učesnice uvodi u zamišljanje: „Sjetite se situacije u kojoj ste se
nekoga ili nečega uplašili, možda baš ovih dana, ili nekada davno. Šta se tada
dešavalo? Šta vas je to uplašilo? Prisjetite se šta se nalazilo oko vas? Da li ste bile
same? Kako ste se osjećale? Obratite pažnju na svoje tijelo. Što ste osjećale u
rukama, nogama, stomaku? Da li vas je nešto pritiskalo u grudima? Kako vam je
radilo srce? Da li ste osjećali promjene u grlu? Zadržite taj osjećaj doživaljaj ...
Polako otvorite oči.“

Diskusija koja prati aktivnost: Učesnice koje žele, opisuju situaciju koja je izazvala
osjećanje straha, sa posebnim usmjerenjem na emotivne i tjelesne doživljaje.
Voditeljica može da zapiše reakcije i doživljaje učesnica na velikom papiru i na
kraju rezimira o uticaju straha na naše tijelo, �iziološkim osnovama straha,
reakcijama na strah, mobilišućim i parališućim reakcijama vezanim za strah i sl.

Aktivnost 4: Strah u šeširu

Podsjećajući učesnice čega se sve ljudi plaše (aktivnost 2), voditeljica traži od
učesnica da na ceduljama dovrše rečenicu „Ja se plašim ...“, ali vrlo konkretno,
navodeći situaciju u kojoj se plaše. Cedulje ne treba potpisivati, već ubaciti u šešir.
Zatim svaka izvuče jednu od cedulja iz šešira, pročita sadržaj, uživi se u situaciju i
nastavi navodeći nekoliko razloga za taj strah (jer ne znam da li će nas tući, jer se
bojim nasilja...), bez obzira da li je to njen lični strah ili ne.

Učesnica zatim odabere neku iz grupe od koje traži da joj odgovori koja
razmišljanja njoj pomažu da umanji ili potpuno prevaziđe strah od navedene
situacije tj. šta njoj pomaže da se uopšte ne plaši navedene situacije. Ona može
odgovoriti „Za mene to nije strašno zato što...“. Aktivnost se nastavlja, po istom
principu. Kada sve prođu obije uloge, slijedi diskusija:
- Da li je strah normalno osjećanje?
- Koji se strahovi javljaju i kako se „nosimo“ sa njima?
- Šta je trema i kako je prevazilazimo?
- Koliko nam znači prisustvo drugih kad smo uplašeni?

Aktivnost 5: Vrba na vjetru

Učesnice se podijele u grupe od 5-7 članica. Svaka grupa formira krug u čiji centar
staje jedna od učesnica. Ona se zatvorenih očiju i ukočenog tijela, nepomjerajući
stopala leluja, kao „vrba na vjetru“, odnosno „pada“, čitavim tijelom u bilo kom
smjeru, oslanjajući se na bezbjedno pridržavanje učesnica koje je okružuju.

41
One čine zaštitni bedem, tako što stoje sasvim jedna uz drugu, i njen gornji dio
tijela rukama pridržavaju i usmjeravju napred/nazad, lijevo/desno. Uslov za ovu
aktivnost, a i njena dobit jeste osjećanje međusobnog povjerenja medju
učesnicama u grupi. Vrlo je važno da učesnice ozbiljno i pouzdano pristupe ovoj
aktivnosti i da čvrsto pridržavaju onu koja je u centru kruga da ne bi pala i
povrijedila se.

Radionica 5.6: Agresivnost

Ciljevi:
• Analiziranje agresivnosti kao načina reagovanja koje je naučeno
ponašanje i stila komunikacije koje utiče na odnose sa ljudima koji nas
okružuju, prije svega na porodicu i nama bliske osobe

Uvodne napomene: Agresivnost je karakteristika svih živih bića - od male bebe

do starca. Agresivnost je energija koja se potisne. Imamo ljude koji
samokontrolom kontrolišu svoju agresivnost i ljudi koji ne kontrolišu agresivnost.

Aktivnost 1: Diskusija
Aktivnost počinje tako što učesnice odgovaraju na postavljena pitanja, a
voditeljica ih blago podstiče na diskusiju oprezno vodeći proces:
- Kad kažem agresivnost- Koja je vaša prva asocijacija?
- Koji su uzroci agresivnosti?
- Kako se manifestuje agresija?
- Kako utiče na porodicu?
- Šta mogu da urade porodica i pojedinac kako bi se smanjila agresivnost?

Aktivnost 2: Nastavak diskusija

Prisjetite se nekog vremena kada ste bili agresivni. Sjetite se i šta ste tada govorili
prisjetite se šta ste radili. Kako su reagovali drugi?
- Kako ste se osjećali?
- Na šta ste uticali?
- Koje promjene ste izazvali?

Voditeljica sumira diskusiju i zaključuje radionicu.

Radionica 5.7: Asertivnost

Ciljevi:
• Identi�ikovati asertivno, agresivno i pasivno ponašanje
• Vježbati asertivne reakcije

Uvodne napomene: Asertivnost se izražava u odlučnoj i aktivnoj samoodbrani

vlastitih prava i potreba, kao i u odvažnom, aktivnom stremljenju ka cilju.
Podrazumijeva ne samo izrazitu samosvijest i samopouzdanje, već i prodornost u
ostvarivanju svojih planova i namjera. Model asertivnog reagovanja zasniva se na
uvažavanju i poštovanju sebe i drugih jer podrazumijeva poštovanje vlastitih
prava i potreba, odgovornost za vlastito djelovanje i samokontrolu da
izražavanjem vlastitih potreba ne ugrozimo tuđe interese i potrebe.

42
 Nesigurnim, previše obzirnim osobama preporučuje se asertivni trening u kojem
kroz plansko i sistematsko vježbanje osobe postaju prodornije i samopouzdanije
u svom reagovanju. U jednostavnim situacijama ih se podstiče da izraze svoje
mišljenje, da se suprostave javno i da slobodno i bez straha odbiju učiniti ono što
ne žele, te da zbog toga nemaju osjećaj krivice.
Važno je razviti vještinu iskazivanja svojih stavova i osjećanja na jasan, direktan i
iskren način.

Aktivnost 1: Vježbanje asertivnih rješenja

Podijelite učesnice u tri male grupe. U prvoj maloj grupi neka razgovaraju o tome
šta čini asertivnu, u drugoj šta čini agresivnu, a u trećoj šta čini pasivnu osobu.
Nakon diskusije neka zapišu ideje na velike papire.

Neka svaka grupa pročita svoju listu, dozvolite kratku diskusiju o sličnostima i
razlikama na listama.

Podijelite im listu „Razvijanje asertivnosti“ i objasnite šta je to asertivnost, šta je

razlikuje od pasivnosti i agresivnosti.

Objasnite im da asertivno izražavati osjećanja uključuje korišćenje „Ja“ izjava.

(Npr. „Osjećam se uznemireno i nelagodno kada me pokušavaš nagovoriti na
pušenje cigareta jer sam čvrsto odlučila da to ne radim i voljela bih da i ti
prestaneš.“)

Diskutujte o bilo kojem pitanju vezanom za asertivnost koje se pojavi u grupi.

Možete zamoliti učesnice da same formulišu svoje asertivne izjave koje se baziraju
na situacijema iz njihovog života.

Tražite šest volonterki iz grupe pa im dozvolite da na listi „Situacije za vježbanje

asertivnosti“ izaberu jednu situaciju te odigraju igru uloga. Dvije osobe trebaju
odigrati situaciju na pasivan način, dvije na agresivan i dvije na asertivan način.

Nakon svake igre uloga diskutujte o sledećim pitanjima:

- Jesu li ovo bili agresivni, pasivni ili asertivni odgovori na situaciju?
- Je li reakcija bila e�ikasna? Zašto jeste ili zašto nije?
- Koja su bila uvjerenja iza ponašanja svakog lika?
- Šta možemo naučiti o situaciji o stvarnom životu iz ove igre uloga?

Nakon toga možete podijeliti svim učenicima/ama listu „Situacije za vježbanje

asertivnosti“, te im u parovima omogućiti da odigraju situacije, s time da daju
samo asertivne odgovore.

Razgovarajte u grupi kako asertivno ponašanje može pomoći da se nosimo s

različitim situacijama u životu, te kako nam može pomoći da se nosimo s ljutnjom
na konstruktivan način.

Napomena: Objasnite da asertivno ponašanje nije lako većini ljudi te se obično

vraćaju submisivnom ili agresivnom reagovanju. Razvoj uspješnog asertivnog
ponašanja zahtijeva vrijeme, vježbu i strpljenje.

43
Radni list „Situacije za vježbanje asertivnih rješenja“
• Muškarac kojem se već dugo sviđaš pokušava te nagovoriti na zajednički
izlazak, a ti to ne želiš.
Agresivan odgovor:
Submisivan odgovor:
Asertivan odgovor:

• Profesor poznat po seksualnom uznemiravanju studentkinja, želi s tobom

nasamo razgovarati o tvom uspjehu na testu. On ti kaže: „Dođi danas nakon
škole u moj kabinet, moram s tobom razgovarati o uspjehu na testu da bih ti
mogao zaključiti ocjenu.“
Agresivan odgovor:
Submisivan odgovor:
Asertivan odgovor:

• Prijateljice te nagovaraju da s njima odeš na „tulum“ a ti želiiš da odete na

koncert ozbiljne muzike. Počinju te optuživati da stalno miniraš zabavu.
Agresivan odgovor:
Submisivan odgovor:
Asertivan odgovor:

Na žurci se svima nudi droga i alkohol, a većina prihvata. Ti si odlučila da nećeš

uzimati drogu. Prijatelji te počinju nagovarati, prijeteći da se neće više družiti s
takvim „čistunkom“.
Agresivan odgovor:
Submisivan odgovor:
Asertivan odgovor:

Posudila si novac prijatelju prije dva mjeseca i već si ga dva puta nazvala da ti ga
vrati. Naletjela si na njega na ulici i tražila da ti vrati novac u sledeća 24 sata. On ti
odgovara: „Ne brini, vratiću ti novac kad-tad“.
Agresivan odgovor:
Submisivan odgovor:
Asertivan odgovor:

Radni list „Razvijanje asertivnosti“

Ljudi koji se ponašaju submisivno:
- negiraju svoje potrebe i omalovažavaju se,
- ne izražavaju svoja prava osjećanja,
- često se osjećaju povrijeđeno i anksiozno,
- dozvoljavaju drugima da izaberu i rijetko dobijaju šta žele.
Njihova poruka je „Ja nijesam OK – ti si OK“.

Ljudi koji se ponašaju agresivno:

- postižu svoje ciljeve (namjere) na račun drugih,
- izražavaju svoja osjećanja, ali povređuju druge,
- donose odluke za druge.
Njihova poruka je „Ja sam OK – ti nijesi OK“.

Ljudi koji se ponašaju asertivno:

- iskreno izražavaju svoja osjećanja,
- idu za onim šta stvarno žele,

44
 - ne povređuju druge namjerno,
- dozvoljavaju drugima da postižu svoje ciljeve,
- poštuju sebe i druge.
Njihova poruka „Ja sam Ok – ti si OK“.
Kako asertivno izraziti osjećanja:
Ja se osjećam . . .
(Reci kako se osjećaš bez generalizacije)
Kada ti – zato što . . .
(Opiši događaj bez generalizacije)
I ja bih željela . . .
(Izrazi otvoreno i precizno svoje potrebe vezane za tu osobu ili ishod koji želiš)

Radionica 5.8: Ljutnja i bijes

Ciljevi radionice:
• Sagledavanje svog ponašanja kada smo zlovoljni, srditi, bijesni
• Pronalaženje načina upravljanja svojim bijesom i pronalaženje načina
kako da se rasteretimo od emocionalne napetosti i agresivnosti
Uvodne napomene: ljutnju i bijes doživljavamo zbog različitih događaja
(nerazumijevanja drugih; neispunjavanja naših želja i potreba; sukoba sa
drugima; zbog gubitka). Ljutnju ispoljavamo: vikom, svađom, tučom, razbijanjem
stvari, uvrijeđenim povlačenjem, mirnim riječima.
Ako je potiskujemo i ne priznajemo je, gomilamo napetosti koja može izbiti prema
van u vidu destruktivnog ponašanja ili prema unutra u vidu različitih
psihosomatskih bolesti. Ljutnja ne upravlja nama, nego mi njome, odgovornost za
nju preuzimamo mi, a ne prebacujemo je drugima.
Aktivnost 1: Krug imena
Svako izgovori svoje ime na način kao da je bijesan. Onako kako izgovaraju druge
osobe kada su na njega ljute.
Pitanja za razgovor:
- Kako se osjećaš kada te neko grdi, psuje, kada ti se ruga, ne ispuni dato
obećanje ?
- Šta najčesce radis u takvoj situaciji ?
- Ko u vasoj porodici moze izrazavati svoju srdžbu, a ko ne ?
- Kada se uspijevamo kontrolisati, a kad ne ?
- Ako uspijevamo držati svoj bijes pred nekom važnom osobom zašto to ne bi
smo mogli pred našim najbližima?
Aktivnost 2: Lutka –Bjelodar
Možemo improvizovati lutku od papira koja ide od ruke do ruke. Svako kroz njena
usta izgovara riječi, koje najčesće govori kada je jako ljut.
Aktivnost 3: Simbol bijesa
Napišite opterećujuće misli na komadu papira za sebe. Taj popis ružnih riječi i
agresivnih misli koje vam padaju na pamet kada vas neko vrijeđa, sada uzmite kao
simbol svoga bijesa. Možete ga zgnječiti, oblikovati u lopticu, gaziti po njoj,
pocijepati papir na sitne komadiće kao da ste na njega bijesni.

45
Podjela u tri grupe: svaka grupa će isprobati po jedan način da se rastereti od
emocionalne napetosti - simboličkim ili �izičkim aktivnostima.

A – grupa bijesno cijepa papir na najsitnije komadiće

B – grupa bijesno gazi nogama lopticu od papira
C – grupa izmisli jedan mali pokret, gest koji će uvjek koristiti kao šaljiv
podsjetnik

Aktivnosti 4: Oblik i boja moga bijesa

Svako dobije list papira sa naslikanim ljudskim likom, te treba naznačiti gdje se
javlja njegova ljutnja u kom dijelu tijela i našto ga ona podsjeća. Bira boju i
oblik kojom će nacrtati unutar lika svoj bijes. Nakon toga svi razmijene svoje
crteže i porazgovaraju o tome što čine kod kuće kad su ljuti (bacaju svoje stvari,
lupaju vratima, prave grimase, plaču od bijesa).
Diskusija:
- Kako izgledaš sebi kad se odljutiš?
- Kako ti izgledaju drugi ljudi kad se razbjesne ?
- Kad osjetiš bijes, šta bi najradije da drugi urade ?
- Šta mogu učiniti da ti pomognu da se smiriš ?

Aktivnosti 5: Vjenčana haljina

Svi učesnici stoje u krugu. Zamislite se u vjenčanoj haljini. Hodate upravo
prema mjestu vjenčanja kada upravo sa obližnje zgrade koja se popravlja,
nepažnjom radnika na skeli na vas padne velika količina prašine. Zatvorite
kratko oči zamislite tu situaciju, i što bi ste učinili. Otvorite oči i pokažite
pokretima, glumom svi odjednom šta bi ste prvo napravili.

Zaključak: Svaki put kad se razljutite, sjetite se kako su pokreti kojima ste čistili
haljinu odmah ispraznili vaš bijes koji bi inače rastao i rastao. Napravite mali
pokret kao i da sada čistite prašinu sa rukava. Mozda taj čarobni pokret –
podsjetnik zaustavi provalu bijesa. Ili se okrenite ka zidu i izbrojite do deset
prije nego što nešto napravite u bijesu. Isto tako ako osjetite da neko istresa na
vas svoj bijes ne dajte se razljutiti, jer to nema nikakve veze sa vama. Otresite
ponovo prasinu sa rukava, vratite negativnu energiju svome vlasniku.

Aktivnost 6: Gusjenica
Sve učenice stanu u jednu vrstu, jedna drugoj iza leđa tijelima priljubljena,
malo raširenih nogu, držeći onu ispred sebe rukama oko struka. Kad zakorači
prva u vrsti sve istovremeno prate njen iskorak. Gusjenica se neko vrijeme
kreće po prostoriji dok ne uvježba skladno hodanje.

46
 Radionica 5.9: Ljubomora
Ciljevi radionice:
• Da se ukaže na važnost i složenost ove patološke pojave, prepoznavanje
ljubomore, pronalaženje nacina kako da se zaštitimo od ljubomore
Aktivnost 1: Raspored za svoj idealan dan
Napraviti raspored za svoj idealan dan, od trenutka kada ustanu do odlaska na
spavanje. Cilj igrice je upoznavanje sebe, svojih potreba i želja.
Aktivnost 2: Ljubomora
Aktivnost započinje asocijacima na riječ „ljubomora“, a zatim u nastavku slijedi
diskusija s učesnicama na osnovu sljedećih pitanja:
- Bila sam ljubomorna…..
- Muška – ženska ljubomora
- Uzroci ljubomore
- Kako se zaštititi od ljubomore?
Aktivnost 3: Putna torba
Učesnice na papiru nacrtaju putnu torbu. U jednom dijelu te torbe napišu šta su
donijele sa sobom na radionicu, a u drugom šta „nose“ sa sobom.

47
 TEMA 6: REAGOVANJA
Način na koji ćemo reagovati kada dodje do neke stresne situacije,
krize ili nekog traumatičnog događaja može se odraziti na dva
nivoa: novonastala situacija nam može dati potreban podsticaj da
nastavimo dalje ili trajno oštetiti naše funkcionisanje i dotadašnji
način života. Psihološke reakcije prilagođavanja nastaju u periodu
nekih bitnih životnih događaja koji remete uobičajeno
funkcionisanje kao što su promena posla, preseljenje, odvajanje od
porodice, raskid veze, razni oblici nasilja. Individualna preosetljivost
je veoma značajna za ove reakcije koje se ispoljavaju kroz brigu,
neraspoloženje, osećaj nemoći i nesposobnosti da se nosimo sa
novom situacijom. Psihološke reakcije na krizne-stresne životne
situacije su često zastupljene, ispoljavaju se odmah ili nakon
odloženog perioda. Kako i na koji način će se ispoljavati, koliko će
trajati zavisi od osobina ličnosti. Ono što je bitno je prepoznati ih i na
vrijeme reagovati, jer, ukoliko duže traju dovode do emocionalne
patnje i značajno utiču na opšte funkcionisanje. Zato je cilj radionica
na ovu temu da kroz podršku, razumijevanje i edukaciju, pokušamo
da nađemo individualno rješenje za svaku učesnicu kako da reaguje
i izbori se sa ovakvim situacijama.
 Radionica 6.1: Način reagovanja u problemskim situacijama
Ciljevi:
• Analiziranje načina na koji reagujemo u sukobu
• Ispitivanje načina kako se s problemom uspješno nositi

Aktivnost 1: Spunk
Spunk je riječ koju svako u krugu može zamisliti drugačije i dati joj svoje značenje:
Za nekoga je to lopta ili balon, za drugoga je to ptica, za trećega može biti �ino jelo.
Učesnice pantomimom pokazuju značenje svog Spunka i predaju ga onoj do sebe
dok se ne vrati prvoj osobi iz kruga.

Aktivnost 2: Sukob
Kroz kratak teoretski input, voditeljica govori o sukobu: sukob nije samo
opasnost, nego i prilika. Sukob teži za razrješenjem. To je stanje napetosti koje teži
za ponovnim zadobijanjem, a ne gubljenjem ravnoteže. Otvara se diskusija vođena
sljedećim pitanjima:
- Sukob nastupa jer …
- S kim najčešće dolazite u sukob ?
- Kako najčesće reagujete u problemskim situacijama ?
- Opiši situaciju u kojoj se sada kaješ zbog određenog načina reagovanja na
sukob

Aktivnost 3: Sukobi iz poštanskog sandučića

Svaka od učesnica na papiru opiše po jedan sukob. Papiri se ubace u poštansko
sanduče. Zatim svako izvuče po jedan primjer sukoba. Podijele se u tri grupe i
svaka grupa izabere koji će sukob i koje je će rješenje tog sukoba odabrati da
odglumi pred svima. Sami u grupi podijele uloge, ali tako da je jedna
pripovjedačica koja najavljuje uloge riječima: Jednog dana na jednom mjestu sreli
su se taj i taj. Evo šta se tamo dogodilo.
Voditeljica koristi tehniku zamrzavanja da bi zaustavila proces igranja uloga u
jednom trenutku i postavila svakoj grupi drugačije pitanje:
- Kako se osjećaš?
- Šta je tvoj cilj?
- Šta želiš postići?
- Koja je tvoja potreba?

Aktivnost 4: Životinska fantazija

Učesnice zatvore oči, obrate pažnju na svoje disanje, opuste se i pokušaju
vizualizirati ono što voditeljica priča: „Zamislite se u obliku neke životinje. Kako
izgleda ta životinja u čijem ste obliku.. Obratite pažnju na okolinu u kojoj se nalazite.
Kako se osjećate? Što vas okružuje. Sada zamislite osobu sa kojom ste u nekom
sukobu, takođe u obliku životinje ? Ta životinja vam se sada približava. Šta činite?
Što se dogodilo? Sada otvorite polako oči, opet smo ovdje u sobi.“

Razgovor u krugu: U obliku koje životinje ste se zamislili ? Koja je druga životinja
stupila na scenu? Šta je učinila ? Kako ste vi reagovale na njen dolazak ? Kako se
osjećate povodom onoga što se dogodilo? Jeste li zadovoljne onim što ste učinile ?

49
Na tabli se ispisuju različiti načini reagovanja na sukob.

Izbjegavanje sukoba Suočavanje sa protivnikom

Bijeg Napad
Skrivanje Pozdravljanje
Izolacija Uništavanje protivnika

Stilovi ophođenja sa sukobom: Asertivan Agresivan Pasivan

Aktivnost 5: Beremo ciljeve

Voditeljica može reći zamislite da vam se iznad glave nalazi neki od ciljeva koje
želite postići. To mogu biti profesionalni ili lični ciljevi. Zamislite da su tako visoko
te ih običnim pružanjem ruke ne možete dostići. Istegnite se i pokušajte ih ubrati.

Radionica 6.2: Kako da….

Ciljevi:
• Pružiti priliku učesnicama da kreativno riješe svoje probleme
• Unaprijediti kvalitet rada grupe
• Razviti �leksibilnost i uvažavanje različitih mišljenja, izbjegavanje igre tipa
„Da, ali...“

Aktivnost 1: „Kako da“

Jedna učesnica iznosi problem koji bi željela da riješi ili kaže šta bi željela postići,
a za to joj je potrebna pomoć grupe. Voditeljica poziva učesnicu da iskaže svoj
problem kao jednostavnu „kako da“ izjavu. „Kako da“ izjava mora biti kratka i ako
je moguće napisana na panelu kako bi je sve učesnice mogle vidjeti. Na primjer,
problem je u tome što nema dobar kontakt sa svojim šefom, a željela bi ga imati.
Problem formulisan kao „kako da“ izjava glasio bi: „Kako da unaprijedim odnos sa
šefom”. Voditeljica grupe tada razgovara sa učesnicom, dok članice grupe ispisuju
u svoje bilježnice svoje „kako da” izjave kojih su se dosjetile slušajući onu koja
iznosi svoj problem. Na kraju intervjua (3 do 5 minuta) voditeljica pita svaku
učesnicu da iznese jednu od svojih „kako da” izjava. Svaka „kako da” izjava nudi
nove mogućnosti osobi koja je predstavila problem.

Voditeljica intervjuiše učesnicu postavljajući joj sljedeća pitanja: Koja je pozadina

tog problema? Na koji način ti to doživljavaš kao problem? Šta si već učinila da bi taj
problem riješila i je li bilo uspješno? Šta si već pokušala a nije urodilo uspjehom? O
čemu si razmišljala, a još nijesi pokušala? Šta bi najviše željela od ove grupe?
Navedeni intervju obično zahtijeva 5 minuta. Preporučuje se da se voditeljica
pridržava navedenog roka kako bi članice grupe ostale uključene te kako ne bi
opteretila osobu ili grupu pojedinostima.

Nakon intervjua, svaka učesnica iznosi jednu „kako da izjavu“ za koju misli da bi
mogla zanimati onu koja je iznijela problem. Svaka „kako da“ izjava ispisuje se na
panel. Voditeljica tada pita učesnicu da izabere jednu „kako da“ izjavu, i to onu za
koju misli da predstavlja korisnu re�leksiju njenog problema, ili pak nudi opciju
koju još nije razmatrala ili pokušala.

50
 Učesnica bira jednu izjavu i voditeljica je poziva da uradi sljedeće:
1. Učesnica koja je postavila problem ponavlja izjavu.
2. Učesnica iznosi tri prednosti odabrane izjave. To mogu biti pojedinosti za
koje ona misli da bi mogle ostvariti uspjeh, nešto što osjeća da bi moglo biti
uspješno, nešto što joj se čini ispravno. Poželjno je da odgovori kako se misli
poslužiti tom idejom pri rješavanju svog problema.
3. Učesnica izražava svoje brige i sumnje u vezi sa datom izjavom.
4. Razrađuje ideju i gradi na njoj. Istovremeno pokušava ići dalje od onoga
što je predloženo.

Alternativna varijanta igre je da svaka članica grupe iznese svoje „kako da” izjave
učesnici koja je postavila problem, navede je da ih sve zapiše i onda razmisli o
njima i izvijesti kasnije (tokom sastanka ili na sljedećem sastanku) o svojim
odgovorima. Nije uvijek nužno naći rješenje koje učesnica odmah prihvata.
Ponekad je bolje predložiti mnogo ideja i ostaviti je da ih „prespava”.

Članica grupe raspolaže „mogućim rješenjima” praktičnog problema kad: ideja

sadži elemente novog; dostižna je; kad učesnica koja je postavila problem zna
sljedeći korak.

Napomena: „Kako da” igra je koncipirana tako da problem preobražava u izazov.

Uloga voditeljice je u tome da pomogne učesnici riješiti problem ukazujući joj na
njegovu očiglednu, neposrednu i promjenjivu strukturu. Voditeljica vodi proces i
ima na umu vremensku granicu, prateći uključenost članica. Izuzetno je važno da
su sve izjave u „kako da” obliku, što znači da ni jedna učesnica zapravo ne daje
odgovor nego samo postavlja pitanje koje otvara nove mogućnosti. Nakon što
učesnice daju svoje „kako da” izjave ne smiju se kritikovati ni ismijavati, jer svaka
izjava je vrijedna, a čak i „najluđe” ideje mogu kod učesnice koja je postavila
problem pokrenuti proces rješavanja problema. Voditeljicin zadatak i briga je da
članice grupe razumiju problem, da se koncentrišu i zajedno usmjeravaju energiju
na jedan aspekt problema, na to kako svaka članica grupe doživljava svaku ideju ili
problem o kojem raspravljaju. Uloga voditeljice je da služi grupi i svakoj članici
grupe radi podsticanja aktivnosti, ciljeva i objezbjeđivanja funkcionisanja grupe.

Radionica 6.3: Rješavanje sukoba u porodici

Ciljevi:
• Suočavanje sa sukobom u porodici
• Vježbanje konstruktivnog rješavanja sukoba u porodici

Aktivnost 1: Porodični grb

Svaka učesnica nacrta crnim �lomasterom na papiru grb (prema crtežu na �lip čart
tabli) i polja označi brojevima od 1 do 5. U svako polje naslika simbol koji znači:
1. Najveći uspjeh moje porodice.
2. Na šte smo ponosni u porodici.
3. Šta je najljepše u mojoj porodici.
4. Najveća radost u porodici.
5. Planovi moje porodice.
Sve sjede u krugu i svaka pokaže svoj grb i objasni jedno od polja po vlastitom
izboru.

51
Aktivnost 2: Igra uloga ŠUMA STRIBOROVA
Učesnice se podijele u tri grupe. Svaka grupa preuzima jednu od uloga iz priče Šuma
Striborova (MAJKA, SIN i SNAHA) i nakon čitanja raspravi o svojoj ulozi u tom
porodičnom sukobu.

Učesnice posijedaju u krug (veći krug), a unutar njega se postave četiri stola (manji
krug). Na ta četiri stola sjednu nositeljice uloga, a jedan sto ostane prazan. Na njega
može sjesti neko iz velikog kruga ako želi nešto reći, ali tada je u ulozi susjeda, prijatelja,
rodbine a ne posmatrača (tj. lika u igri, a ne nje).

Sad se ponovo sve učesnice podijele u manje grupe po 4 do 5 članica. Svaka grupa
nastoji sijevanjem ideja ili zapisivanjem ideja (brainstorming) prikupiti što više ideja o
načinima na koji bi se ovaj sukob mogao riješiti nenasilno. Svaka od grupa odluči se za
jedno od rješenja i svima ga obrazloži.

Uloge: Majka, sin i snaha

MAJKA
Ti i tvoj sin lijepo ste živjeli na rubu velike šume, koju zovu Šuma Striborova. O toj šumi
kruže mnoge priče, pa tako govore da je šuma začarana i da je dobila ime po vilenjaku
Striboru koji živi u toj šumi.

Tvoje nevolje počele su kad je tvoj sin doveo u kuću snahu. Do tada je bio pažljiv prema
tebi, u svemu je nastojao da ti ugodi, a sad je stalno s njom i ti kao da više ne postojiš.
Neki dan si uzela košulju od sina i željela si prišiti dugme koje je otpalo, a snaha ti je
grubo otela košulju i rekla da to nije tvoj posao. Jednom si čula kako mu je kroz smijeh
rekla da joj donese snijega s vrha planine, te da joj uhvati ribu u zaleđenom jezeru.
Uplašila si se da će on stvarno poći i da bi mogao nastradati, pa si sama pošla da bi ga
zaštitila. On ne samo da ti nije zahvalio nego je vikao na tebe i ljutio se govoreći da
praviš gluposti.

Strašno ti je teško što se sin potpuno okrenuo od tebe i svo vrijeme provodi sa svojom
mladom ženom. Čini ti se da je ona zla i da bi mu mogla nešto loše učiniti, a ne znaš kako
da zaštitiš svog jedinog sina. Kuća u kojoj ste donedavno ti i sin lijepo živjeli postala je
za tebe pravi pakao. Najviše voliš kad nekud odu i kad ostaneš sama. Zagledaš se u
plamen vatre na ognjištu i tada ti se pričinjava kao da iz vatre iskaču neka sitna živa bića
koja s tobom razgovaraju, tješe te i čine srećnom. Jedne noći usnula si čudan san. Sanjala
si da je tvoj sin u šumi sreo zmiju koja se pretvorila u djevojku i tu djevojku je doveo tebi
za snahu. Počela si pomalo vjerovati u taj san, jer ljudi pričaju da se u toj šumi dogadjaju
čudne stvari. Pričala si o tome s nekim ženama u selu, a one su ti rekle da pod kvočku
staviš svračija jaja i da češ se onda uvjeriti je li san bio istinit. Shvatla si to kao šalu, ali
snaha je na to počela histerično vikati i od tada su se vaši odnosi još više pogoršali.
Sad je snaha zaželjela da se poruši stara kuća i sagradi nova. Tu kuću ste gradili ti i tvoj
pokojni suprug dok ste bili mladi. Uz nju su vezane sve tvoje uspomene. Tu se rodio i
tvoj sin. Kuća je u sasvim dobrom stanju i ne vidiš razloga da se ruši i gradi nova.

SIN
Ti si sa svojom majkom lijepo živio u kući na rubu velike šume koju zovu Striborova. Sve
se promijenilo kad si se oženio. Tvoja žena je vrlo lijepa i živjela je u susjednom selu.
Sreli ste se u šumi dok si sijekao drva. Bio je to susret kao u nekoj priči. Odmah si je
zavolio, a i ona tebe. mislio si da će se i tvoja majka radovati, što si doveo tako lijepu
snahu, ali nije bilo tako.

52
 Majki je smetalo što sve svoje slobodno vrijeme provodiš sa svojom ženom, što
stalno nešto skriveno razgovarate i smijete se. Primijetio si da potajno prisluškuje
što vi razgovarate i smijete se. Tako je jednom tvoja žena u šali zaželjela da joj
doneseš snijega sa vrha planine, a drugi put da joj uloviš ribu u zaleđenom jezeru.
Bila je to jedna od šala koje ste svakodnevno jedno drugom govorili. Tvoja majka
je međutim otišla i ispunila joj obje želje, da bi tobože tebe zaštitila i pokazala ti
koliko te voli. Pri tome se sama izložila velikoj opasnosti i to te je strašno naljutilo.
Nazvao si je starom vješticom.

Poslije ti je bilo krivo zbog majke, ali ona je stvarno počela svašta izmišljati. Tako
je po selu pričala da je tvoja žena zmija, da je došla iz začarane šume Striborove, da
čak ima zmijski jezik i sve takve gluposti. Čak je jednom pod kvočku stavila
svračija jaja i pozvala susjede da vide piliće, a ono goli svračići. Tvoja žena je tada
počela histerično vikati, jer je shvatila da je majka želi pred susjedima prikazati
kao zmiju. Imao si grdne muke da je poslije toga smiriš.

Tvoja mlada žena želi da srušite staru kuću, koja ti je ostala od oca i da sagradite
novu i ljepšu kakvu ima većina u selu. Ona se u staroj kući osjeća stalno kao strana
osoba, a novu bi kuću osjećala kao svoju i bila bi sigurnija i zadovoljnija. Tvoja
majka pak ne želi ni da čuje da se ruši stara kuća koju su gradili ona i tvoj pokojni
otac kad su bili mladi. Za tu kuću je vežu uspomene na oca i tebe kad si bio dijete.
Ona se u toj kući osjeća lijepo i misli da snaha želi srušiti kuću da joj napakosti.

Ti bi volio i da žena bude sretna i zadovoljna, a ne želiš ni majci učiniti ništa nažao.
Ti si zadovoljan i sa starom kućom, ali nemaš ništa protiv ni da gradite novu.
Jedina ti je želja da te svađe u kući već jednom prestanu.

SNAHA
TI si živjela u susjednom selu na rubu šume koju zovu Striborova. Nedavnno si se
udala. Tvoj suprug je dobar i vrijedan čovjek i nastoji da te učini srećnom, ali velike
probleme vam stvara njegova majka. Ona te od prvog dana gleda nepovjerljivo i
stalno se miješa u vaš život. Neki dan si u šali rekla mužu da ti donese snijega s
vrha planine. Stara je prisluškivala razgovor, a zatim je sama otišla i donijela
snijega. Poslije je po selu pričala da si je ti poslala.

Drugi put si u šali rekla da ti muž uhvati ribu u zaleđenom jezeru, a stara je i to išla
napraviti samo da sinu pokaže kako ga ti gnjaviš, a ona ga eto štiti. Pri tome se
stvarno izložila opasnosti i tvoj muž se stvarno naljutio na nju. Sad se već počinješ
bojati razgovora sa svojim mužem, jer stara uvijek nešto čuje i onda radi gluposti.

Najviše te je uvrijedilo kad je počela po selu pričati kao si ti zapravo zmija koja se
pretvorila u ženu. Budući da u selu kruže razne priče o šumi Striborovoj, o
vilenjacima koji žive u toj šumi, mnogi praznovjerni ljudi vjeruju u čuda i tebi se
svakoga dana u selu događaju nove neugodnosti zbog toga. Vrhunac svega je bio
kad je stara stavila pod kvočku svračija jaja i onda pozvala susjede da vide kako ćeš
ti kao zmija početi vatati male svračiće. Kad si vidjela one male gole svračiće
umjesto pilića to te je tako izbezumilo da si počela histerično vikati. To je još više
pogoršalo tvoje odnose sa susjedima.

Zaista više ne znaš što da činiš. Već si pomišljala i na to da odeš natrag k svojima,
ali žao ti je ostaviti muža kojeg voliš, a ni on to ne želi. Život ti u ovoj kući svakim
danom postaje sve nepodnošljiviji. Došla si na ideju da bi možda gradnja nove

53
kuće riješila situaciju. Majka se više ne bi osjećala kao gazdarica u kući i možda bi te
ostavila na miru. Kuća je ionako stara i nije lijepa i moderna kao većina novih kuća u
selu. Ti bi kuću uredila po svom ukusu, a staroj bi dali jednu sobu koju ona može urediti
po svome. Muža si već uspjela nagovoriti, ali njegova majka neće ni da čuje. Ona misli
da je stara kuća sasvim u redu i da tu ništa ne treba mijenjati.

Radionica 6.4: Osjećanje krivice - shvatanje i prevazilaženje

Ciljevi:
• Pomoći ženama da shvate ulogu osjećanja krivice u potčinjavanju žena i
ostvarivanju rodne neravnopravnosti
• Pomoći ženama da prevaziđu osjećanje krivice, osnažiti ih
Uvodne napomene: Voditeljica govori o društvenoj uslovljenosti osjećaja krivice kod
žena. Društvo nas uči da su žene odgovorne za porodicu i one se osjećaju krive kada
nešto nije u redu. Zato su spremne da trpe nasilje i druge oblike diskrimninacije.
Muškarci često koriste ženin osjećaj krivice da bi je izmanipulisali.
Aktivnost 1: Krivica
U plenumu se vodi diskusija, učesnice odgovaraju redom, vođene pitanjima:
1. Šta ste čule od članova porodice što Vas je navelo da se osjećate krivom?
Primjer mogućih odgovora: ti si ga birala; porodica je najvažnija; ko će brinuti o djeci;
nijesi dobra majka, domaćica, žena, druge majke to ne rade...
Voditeljica sve upisuje na velikom papiru i nakon završenog kruga pročita i sumira.
2.Šta je muž rekao što te navelo da si se osjećala krivom, šta si tada učinila, šta si trebalo
da učiniš?
Mogući odogovori: ja te volim, ubiću se ako odeš, ti me izazivaš svojim ponašanjem,
djeci je potreban otac...
Voditeljica sve upisuje na papiru i nakon završenog kruga pročita i sumira.
3. Kako se boriti protiv osjećaja krivice?
Učesnice se podijele u male grupe, navode karakteristične primjere i diskutuju o
mogućim rješenjima. Izvjestiteljka svake grupe iznese sopstvene primjere rješenja.
Mogući primjeri izazivanja osjećaja krivice: on će se liječiti i neće više piti, njagova
majka zove da se popravio i da su najvažnija djeca, djeca me kritikuju što se svađam sa
tatom, on nudi novi stan i novi život, on kleči na koljenima i moli za oproštaj...
Sumirati diskusiju. Ukazati na potrebu spoznaje o sopstvenim granicama mogućnosti i
ukazati na pasivnost, koja je gora od osjećaja krivice.
Aktivnost 2: Draga, da li me voliš?
Jedna učesnica se okrene susjedi i stisnutih zuba pita „Draga, da li me voliš?“. Ona joj
takođe stisnutih usta odgovara „Da draga, ali ne smijem da ti se nasmiješim“. Učesnica
koja je odgovorila na pitanje, postavlja isto pitanje drugoj do sebe i tako redom u krug.

Radionica 6.5: Samopoštovanje

Ciljevi radionice:
• Razumjeti komponente samopoštovanja
• Shvatiti pojam samopoštovanja i njegov značaj

54
 Uvodne napomene: Mnogi ljudi gledaju na samopoštovanje kao na nešto što se može
naučiti. Međutim, samopoštovanje je nešto što se razvija i predstavlja stav prema
vlastitom „ja“, odnosno prema samome sebi, koji uključuje vrednovanje.
Samopoštovanje je jedan od bitnih aspekata svijesti o sebi koji se počinje razvijati već
od 2-3. godine života, kada za dijete počinju biti važne pohvale i pokude roditelja.
Kasnije, samopoštovanje zavisi od toga je li ponašanje i mišljenje pojedinca/ke u
skladu s vlastitim usvojenim standardima ponašanja i moralnim normama. Očuvanje
samopoštovanja važno je za održavanje emocionalne stabilnosti i mentalne ravnoteže.

Aktivnost 1: Kišobran samopoštovanja

Podijelite učesnicama papire i zamolite ih da na papiru nacrtaju kišobran koji se
sastoji od tkanine, šipaki koje pridržavaju tkaninu i ručice.
Tada malo detaljnije objasnite samopoštovanje. Recite im da je ono slično kišobranu.
Samopoštovanje je kao tkanina kišobrana i sve metalne šipke koje ga pridržavaju su
elementi koji podržavaju i stvaraju samopoštovanje za svaku od nas. Objasnite im
kako je važno da njihov vlastiti kišobran samopoštovanja bude čvrst koliko je to god
moguće. To je ono što svakoj od nas treba da bi donosila dobre odluke, da bi se osjećala
odgovornom za svoj vlastiti život i da bi se brinula za svoje zdravlje.
Zamolite ih da razmisle o svemu što doprinosi da ljudi postanu zadovoljni sobom.
Svaki od tih pojmova može se predstaviti šipkom koja pridržava kišobran. Zamolite ih
da stave natpise na šipke svojeg kišobrana.
Lista može uključivati sledeće: osjećati se važnom, vrijednom, sposobnom, posebnom,
prihvaćenom, dobro napredovati u školi ili poslu; biti zadovoljna svojim tijelom;
misliti samostalno; dobro baratati argumentima; dobro se slagati s prijateljima...
Podijelite ih u male grupe pa ih zamolite da na velikom papiru nacrtaju zajednički
kišobran koji će se sastojati od pojmova sa svih kišobrana. Dajte im 10-15 minuta da
završe zadatak.
Predstavnice malih grupa neka u velikoj grupi prezentuju svoje kišobrane, a nakon
toga ih zalijepite negdje u sobi kao podsjetnik.
Završite vježbu naglašavajući uticaj koji imamo jedni na druge. Ako se odnosimo
prema drugima s poštovanjem i ljubazno, pomažemo istovremeno drugima da se
dobro osjećaju i da su zadovoljni/e sobom. Objasnite im da je svaka osoba odgovorna
za svoje vlastito ponašanje i da bi trebalo voditi računa da se prema sebi i prema
drugima odnosi s dužnim poštovanjem.

Napomene: Ova je vježba zabavna i pruža priliku učesnicama da budu kreativne.

Sadržaj je ozbiljan. Važno je da im bude jasno značenje pojma samopoštovanja. Važno
je ohrabriti žene da se više koncentrišu na stvari koje najviše vole kod sebe i kod
drugih, a ne na one koje im se najmanje sviđaju. Osoba a�irmaciju, uočavanje
pozitivnih osobina sebe i drugih, doživljava kao potvrdu i prihvatanje. Ako u drugima
vidimo samo loše osobine, to nas izoluje i usamljuje, jer ne podstiče komunikaciju. Ako
smo sklone uočavati njihove pozitivne strane, to nas motiviše na saradnju. Stoga je
tokom vježbi važno ohrabriti učesnice da uživaju u svojim postignućima, da osjete i
izraze ponos i zadovoljstvo sobom. Podstičite ih da govore o svojim kvalitetima i
stvarima u kojima su dobre. Takođe ih ohrabrite da primjećuju i izražavaju stvari koje
im se sviđaju kod drugih osoba u grupi.

55
 TEMA 7: NASILJE – NENASILJE
Nasilje je kompleksno i može se pojaviti u bilo kojoj okolnosti života.
Posljedice su uvijek štetne, često se prenose kroz generacije,
ostavljajući trag na svima koji su učestvovali/svjedočili nasilju.
Suštinski, nasilje je bilo koji čin kojim se ispoljava ponašanje koje
oslikava zloupotrebu moći, kontrolu, prijetnje, zastrašivanje, na
emocionalnom, psihološkom, seksualnom, ekonomskom polju. Jako
često osobe koje su pretrpjele ili doživljavaju neki od oblika nasilja
nailaze na pitanje „Zašto trpiš, zašto se ne razvedeš, zašto
jednostavno ne odeš i ne prekineš nasilje?“. Upravo kada bi bilo ko od
osoba koje postavljaju ovakva pitanja zastao da razmisli i pokušao
da odgovori na sopstveno pitanje, došao bi do odgovora da to nije
„jednostavno“. Nemoć, sramota, zbunjenost, strah od osvete, krivica,
preispitivanje sebe, traganje za sopstvenom odgovornošću,
prihvatanje „etiketa“ koje nasilnik nameće žrtvi, poistovjećivanje
slike o sebi sa onom koja je od strane nasilnika nametnuta… Sva ova
osjećanja i razmišljanja zaustavljaju žrtvu da potraži stručnu pomoć
i napusti krug nasilja. Veoma često, nasilje ostaje sakriveno i od
najbližih osoba, upravo zbog sramote i krivice koje žrtva osjeća.
 Radionica 7.1: Nasilje – nenasilje
Ciljevi:
• Razrada pojma nasilja u društvu
• Razvoj svijesti o različitim poimanjima nasilja
• Otvaranje pitanja odgovornosti za nasilje u društvu

Aktivnost 1: Diskusija
Voditeljica pokreće razgovor na osnovu sljedećih pitanja:
- Kakve sve vrste nasilja postoje?
- Ko snosi odgovornost za nasilje u društvu?
- Koje uloge postoje u situacijama nasilja?
- Kako reagujem na nasilje u društvu?

Aktivnost 2: Brainstorming „Nasilje, nenasilje“

Na dva hamera postavljena na podu na sredini prostorije/ili zidu, učesnice pišu
asocijacije na nasilje odnosno na nenasilje.
Asocijacije na nasilje:
Asocijacije na nenasilje:

Aktivnost 3: Barometar „Jeste nasilje – Nije nasilje“

Na podu se nalaze 34 papira sa po jednom od dolje navedenih izjava. Svaka
učesnica uzima po dvije izjave i stvalja ih u barometar sa polovima „Jeste nasilje -
Nije nasilje“. Nakon što su sve izjave postavljene diskusija: Da li bi neka
promijenila položaj neke od izjava u barometru, zašto, kako to ostali vide.

Izjave:
1. Roditelji zabranjuju svojoj djeci da se druže sa oboljelima od side
2. Roditelji grde svoje dijete koje izjavljuje da ne voli ujaka
3. Žena ubija svojeg muža zato što je godinama zlostavljao
4. Ukoliko ljudi ne mogu da žive zajedno, bolje ih je rastaviti
5. Po razvodu dijete pripada ocu, jer majka nije u radnom odnosu
6. Abortus
7. Majka udara dijete koje plače zato što majka odbija da mu kupi igračku
8. Nezaposlenim izbjeglicama biva isključena struja, jer nijesu platili račune
9. Svaka žena mora biti majka
10. Prosjak vuče prolaznice i prolaznike za rukav
11. Bespomoćnost
12. Nakon razvoda djeca bi trebalo da pripadnu majci
13. Šalterska radnica pravi treću pauzu za kafu
14. Za jedan dokument morate uplatiti tri takse i uzeti potvrde sa 5 šaltera
15. Nastavnik kažnjava učenika koji neće da kaže ko je razbio prozor
16. Doktor će obaviti operaciju samo ako bude za to plaćen
17. Legalizacija droga
18. Mladić je silovao djevojku koja je odbila da vodi ljubav sa njim kada su već
bili u krevetu
19. Amerika
20. Muž hoće seks a žena to ne želi
21. Roditelji prestaju da komuniciraju sa djetetom zato što je homoseksualac
22. Žene su miroljubivije nego muškarci

57
 23. Muškarci moraju da služe vojsku
24. Šalterska radnica viče na klijente da čekaju u redu jedan po jedan
25. Direktor zapošljava svoju rođaku na konkursu za radno mjesto
26. Pranje veša je ženski posao
27. Grupa ljudi koji rade zajedno zabranjuju kolegi da puši u kancelariji
28. Odustajanje
29. Prilagođavanje
30. Muškarac zbog buke prijavljuje policiji komšiju koji bije svoju ženu
31. Homoseksualcima je zabranjeno da usvoje djecu
32. Dijete je poslušno
33. Roditelji zabranjuju svojoj djeci da se druže sa oboljelima od narkomanije
34. Vojnik brani svoju zemlju

Aktivnost 4: Vrste nasilja

Koje vrste nasilja prepoznajete (osvrt na prethodnu diskusiju)?

Primjeri mogućih odgovora:
- diskriminacija - prijetnja - mješanje nasilja sa nenasiljem
- �izičko nasilje - nasilje izmedju polova - kako bi se dobilo još veće nasilje
- psihičko nasilje - pravno nasilje - konstruktivna nejasnoća
- zloupotreba položaja - tradicija - ubjedjivanje (da budeš istikao ja)
- netrpeljivost - (ne)jednakost pred zakonom - seksualno zlostvljanje
- nacionalna isključivost - autoritet (struktura) - regligija
- generalizacija - strahopoštovanje

NASILJE po Galtungu
Nasilje je negativan uticaj na osnovne ljudske potrebe (ili život), koji se može
izbjeći i koji ograničava potencijalnu mogućnost zadovoljenja tih potreba.
Prijetnja nasiljem je takođe nasilje.
Osnovne ljudske potrebe su: opstanak; zdravlje i opskbljenost; identitet i sloboda.
Direktno (personalno) nasilje je ono kod kojeg prepoznajemo konkretnog počinioca.
Nasilje u kojem nema prepoznatljivog počinioca je strukturno nasilje.
Kulturno nasilje predstavlja one aspekte kulture koji bivaju korišćeni za
opravdanje ili legitimaciju direktnog ili strukturnog nasilja. Ne postoje nasilne
kulture, već kulture nasilja (kroz ideologiju, religiju itd).

Kratko predstavljanje de�inicije pojma nasilja:

„Svaki čin nasilja na osnovi razlike u polovima, koji rezultira u �izičkom,
seksualnom ili psihološkom ozljeđivanju ili zlostavljanju žena, uključujući i
prijetnje, prinudu ili lišavanje slobode“

Aktivnost 5: Praonica
Učesnici formiraju dvije vrste okrenute jedna prema drugoj i peru svakog čiji je
red da prođu kroz ovaj tunel.

58
 Radionica 7.2: Naša iskustva o nasilju
Ciljevi:
• Razvijanje svijesti o nasilju nad ženama kao društvenom problemu
• Upoznavanje sa oblicima nasilja muškaraca nad ženama
• Osnaživanje žena za traženje za njih najboljih rješenja i izlazak iz nasilja

Uvodne napomene: Voditeljica kratko govori o nasilju kao instrumentu

dominacije i moći koju podržava patrijarhalna kultura.

Aktivnost 1: Nasilje
Učesnice iznose odgovore na navedena pitanja. Voditeljka ih bilježi na panou, ne
insistirajući na redosljedu govorenja.
- Oblici nasilja koje žene doživljavaju?
- Koje su posljedice nasilja nad ženom ?
- Šta on dobija nasiljem?
- Šta žene rade da bi preživjele?

Voditeljica pohvali učesnice za mnoštvo ideja i zajedno sa njima sistematizuje

dobijeni sadržaj poslije svakog pitanja.

Aktivnost 2: Mitovi o nasilju

Učesnice navode mitove koji podržavaju nasilje i činjenice u vezi sa njima a
voditeljica ih zapisuje na pano.
Šta kažu neki mitovi i činjenice ...

Nakon toga neke pročitaju i prodiskutuju.

Aktivnost 3: Re�leksija
Svaka od učesnica kartko kaže kako se osjeća nakon radionice.

Radionica 7.3: Nasilje u emocionalnim vezama

Ciljevi:
• Da se sagleda složenost i izraženost ovog problema
• Da se omogući učesnicama da prepoznaju nasilje u emocionalnoj vezi
• Da podijele iskustvo vezano za nasilje
• Da se istaknu procesi prepoznavanja nasilja i strategije rešavanja problema

Aktivnost 1: Šta nam je zajedničko?

Učesnice se podijele u parove. Par ima zadatak da napise šta im je zajedničko u
čemu su slične. Koje to zajedničke osobine i interesovanja imaju. Napisati na
ceduljicama a zatim objesiti na zajedničkom hameru pod nazivom „Šta nam je
zajedničko?“.

Nasilje u emocionalnoj vezi je akt ili prijetnja nasiljem. Akt nasilja može biti
preduzet bar od jedne osobe u vezi. Nasilje se može desiti u bilo kom trenutku
veze, počevši od prvog dana i može se nastaviti kroz čitavu vezu.

59
Ono se može desiti tokom zajedničkog stanovanja. Za nasilje u vezi ne postoje
rasne, klasne, starosne, ni prepreke seksualne orijentacije. Postoji sličnost između
porodičnog nasilja i nasilja u vezi.

Pitanja kao podsticaj za razgovor:

• Nasilje u emocionalnoj vezi – Mit – Činjenica (individualni rad)
• Vrste nasilja ( lično iskustvo)
• Tri faze nasilja ( Rad u grupi)
1. faza podizanja tenzije (opis situacije) rad u grupama
2. faza prebijanja (opis situacije)
3. faza medenog mjeseca (opis situacije)
• Šta podrazumijeva po vama nasilje u vezi?
• Kad možeš reći da trpiš nasilje u emocionalnoj vezi?
• Šta bi uradila da trpiš nasilje u vezi?
• Navedi posljedice nasilja u emocionalnoj vezi?
• Na koji način bi pomogla prijateljici koja je žrtva emocionalnog nasillja?

Aktivnost 2: O seksualnosti
Učesnici se podijele u 3 grupe. Svaka od grupa dobija temu koju će pripremiti i
izlagati na mini tribini. Zadatak voditelja je da unaprijed pripremi pomoćni
materijal (časopise).Voditelj je aktivan u pomaganju grupi da napravi scenario na
zadatu temu. Abortus, prisiljavanje na seksualne odnose, trudnoća.

Aktivnost 3: Plan sigurnosti

Zadatak svake od učesnica je da individualno naprave plan sigurnosti: Šta možeš
uraditi ukoliko trpiš nasilje u emotivnoj vezi? Navedi sve metode kojim bi se
koristila u zaštiti od nasilja.

Nakon toga svaka od učesnica izlaze svoj plan sigurnosti i započinje diskusija u
plenumu.

Aktivnost 4: Čarobna kutija

Jedna po jedna učesnica izvlači iz kutije nevidljivi predmet koji zamisli, potom
pantomimom učesnicima objašnjava koji je to predmet a ostali pogađaju.

Radionica 7.4: Zašto se muškarcima oprašta nasilje nad ženama?

Ciljevi:
• Ukazati na različite vidove društvene podrške muškarcima –nasilnicima
• Upoznati žene sa patrijarhalnom kulturom koja podržava mušku
dominaciju nad ženama
• Doprinijeti prevenciji nasilja propagiranjem vaspitanja djece u duhu
rodne ravnopravnosti
• Pomoći ženama da shvate izvore nasilničkog ponašanja muškaraca kako
bi se e�ikasnije protiv nasilja borile

Aktivnost 1: Govorimo o iskustvima

Voditeljica traži od učesnica da navedu svoja iskustva ili iskustva drugih žena koje
su potražile pomoć od stručnjaka institucija - policije, suda, centara za socijalni
rad, ženskih organizacija ili članova porodice i prijatelja.

60
 Voditeljica postavlja pitanje:
- Kakav odgovor žena dobije kada potraži pomoć zbog nasilja muškarca i
kakva je to poruka ženi?
Voditeljica upisuje dobijene odgovore na pano. Nakon dobijenih odgovora od svih
učesnica, dobijeni materijal se sistematizuje po institucijama, čitaju i komentarišu
navedene konstatacije.

Voditeljica ističe:
- Kada nam oni kojima se obratimo ne pomognu, poruka je: da smo građani
drugog reda, da podržavaju vlast i nadmoć muškarca u porodici, muškarci
imaju pravo da biju žene, žene su manje snažne od muškaraca...

Voditeljica nastavlja razgovor postavljajući pitanje:

- Kako se osjećaju žene?
- osjećaju sopstvenu odgovornost i ne preduzimaju dalje ništa da prekinu
nasilje
- prave se da to nije ništa - minimiziraju nasilje koje trpe
- osjećaju se „kao lude“
- pokušavaju zaustaviti nasilje, ali ne mogu same
- osjećaju da podrška institucija jača

Naredno pitanje:
- Kako možemo da pomognemo jedna drugoj?
Učesnice daju prijedloge djelovanja u različitim situacijama nasilja, voditeljica ih
zapisuje na pano i na kraju čita.

Posljednja tema za diskusiju:

- Izbor institucije sa kojom zlostavljane žene imaju najviše problema.
Učesnice daju predloge šta bi se konkretno moglo uraditi da se rad loše institucije
poboljša (razgovor sa rukovodiocem, sa radnicima, izrada pravilnika o postupanju
i sl.)

Aktivnost 2: Čarobni poklon

Učesnice stoje u krugu, jedna drugoj poklanjaju poklon koji pantomimom
objašnjavaju (npr. uberu cijet, poklone osmijeh...).

61
 TEMA 8: RODNA RAVNOPRAVNOST
Prema Evropskoj povelji rodna ravnopravnost pretpostavlja da u
jednom društvu, zajednici ili organizaciji postoje jednake
mogućnosti za žene, muškarce i osobe drugačijih rodnih identiteta
da doprinesu kulturnom, političkom, ekonomskom i socijalnom
napretku, kao i da imaju jednake mogućnosti da uživaju sve koristi i
dobrobiti od napretka jedne zajednice. Načelo rodne ravnopravnosti
i nediskriminacije je jedno od temeljnih ljudskih prava. Pol se dobija
rođenjem i doživljava se kao dobijena biološka karakteristika. Rod
nema nikakve veze sa biologijom, već se odonosi na sve razlike
između muškaraca i žena koje proističu iz društvenih očekivanja u
vezi sa odgovarajućim ponašanjem, interosovanjima,
sposobnostima, stavovima za muški i ženski indetitet. Dok se pol
dodjeljuje, rod se stiče, uglavnom prećutno, kroz iskustvo
socijalizacije. Kada su rodni odnosi podređeni interesima jednog
pola u odnosu na interese drugog pola, dolazi do neravnopravnosti.
Poznavajući pojam rodne ravnopravnosti bliži smo shvatanju naše
rodne uloge i mogućnostima da izbjegnemo diskriminativno
ponašanje koje se nažalost jako često primjenjuje na ženama kada
je u pitanju posao, karijera i životne uloge uopšteno.
 Radionica 8.1: Ženska ljudska prava
Ciljevi:
• Razvijanje svijesti o ženskim ljudskim pravima
• Preispitivanje načina kršenja ženskih ljudskih prava

Aktivnost 1: Ova slika govori o meni

U sredini kruga je poređan veliki broj raznovrsnih sličica. Učesnice imaju 5 min da
ih razgledaju i da se odluče za jednu sliku koja bi govorila o njima, ali da ne
uzimaju dok se za to ne da znak. Nakon isteka 5 min svaka uzme željenu sliku, pa
objasni zašto je baš nju izabrala, odnosno kako ta slika govori o njoj.

Aktivnost 2: Diskusija
Voditeljica započinje razgovar s učesnicima; pitanja kao podsticaj za razgovor:
- Ženska ljudska prava – asocijacije
- Vrste ženskih ljudskih prava
- Šta žene mogu da urade po pitanju zaštite ženskih ljudskih prava

Aktivnost 3: Selekcija
Učesnice se podijele u 3 grupe. Zadatak svake od grupa je da izabere po jedno od
ženskih ljudskih prava sa liste ženskih ljudskih prava koje su predhodno učesnice
formirale. Zadatak učesnica je da navedu sve primjere kršenja tog ženskog prava
kao i načine rješavanja tog problema.

Primjer:

Oblast Rješenje ili aktivnost

Diskusija u plenumu i prezentacija radova.

Aktivnost 4: Obrnuti svijet

Vježba ima za cilja da stvori imaginarnu situaciju u kojoj učesnice mogu da okuse
kako stereotipi o polovima i ograničenja ženskih uloga utiču na njihove živote.

Zamoliti učesnice da se udobno smjeste. Saopštiti učesnicama da ce im se

pročitati priča o zamišljenom svijetu. Ako žele mogu da zatvore oči i koncentrišu
se na priču. Voditeljica čita priču jasnim i polaganim glasom:

Da li ste ikada razmišljale o tome kako se riječ čovjek upotrebljava da se odnosi na

sve osobe, žene i muškarce? Da li vam smeta da kad ljudi govore o pravima čovjeka,
misle na prava muškaraca i žena, odnosno ljudska prava?

Zamislite svijet, sličan našem, ali nešto drugačiji. U tom zamišljenom svijetu riječ
žena odnosi se na sve ljude. To znači da kada upotrijebimo riječ ,,žena,, mislimo na
svakog pojedinca i svaku pojedinku.

63
Zatvorite oči i zamislite da – dok čitate novine i slušate radio – stalno slušate i čitate
o ženama direktorkama velikih preduzeća. Zamislite svijet u kom su žene junakinje
u većini knjiga, pozorišnih predstava, �ilmova, pjesama. Zamislite da su žene one o
kojima slušate dok dok proučavate istoriju, nauku, novinarstvo, revolucionarne
dogadjaje. Zamislite da su žene one koje donose važne odluke o tom nešto dručijem
svijetu.

Zamislite da se u svemu što ste u životu pročitale uvjek upotrebljavaju ženske

zamjenice – ona, njeno, one i da se te zamjenice odnose na oba pola, dječake,
djevojčice, muškarce i žene. Uočite da vas u vladi i parlamentu predstavlja tek poneki
muškarac. Sve odluke donose žene.

Muškarci čija je prirodna uloga da budu očevi i supruzi pronalaze ispunjenje u brizi
za djecu i održavanju doma u kome se okuplja porodica. To je prirodna ravnoteža
ulozi žene koja svoje tijelo posvećuje ljudskom rodu tokom trudnoće i koja sve svoje
emocionalne i intelektualne potencijale posvećuje napredku i održavanju
ženočanstva i planete Zemlje.

Razmislite zatim, o biološkim objašnjenjima kojima se tumači zašto su neke žene

liderke i drže moć u svojim rukama. Nije li žensko tijelo oličenje savršenstva. Čak su
i ženski polni organi kompaktni i zaštićeni u unutrašnjosti tijela. Muške genitalije su
izložene, pa zato moraju biti štićene od spoljnih napada da bi se osigurao nastavak
ljudske vrste. Njegova ranjivost zahtijeva zaštitu. Zato su i muškarci po prirodi
pasivniji i stidljiviji i čeznu za tim da ih zaštitnički obgrli moćno žensko tijelo. U
svijetu koji zamišljamo djevojčice se vaspitavaju tako da postanu samopouzdana i
slobodna ljudska bića one se slobodno igraju na otvorenom, trče, penju se po drveću,
odvažne su i u tome ih podržavaju sve odrasle osobe oko njih. Porodica prvenstveno
brine o emotivnom i intelektualnom razvoju djevojčice, jer ona će biti na kraju
odgovorn za budućnost našeg društva.

Dječake, međutim vaspitavaju da budu stidljivi, povučeni i poslušni. Njih ohrabruju

da se mirno igraju u kući što će ih pripremiti za ulogu brižnih očeva. Od najranijeg
uzrasta od njih se očekuje da pomažu svojim očevima. Oni uče da se brinu o
ženama, kako da im udovolje i paze na njih. Rastu da bi postali ogledalo u kome se
odražava snaga žene.

Voditeljica započinje diskusiju pozivajući učesnice da iznose svoje utiske koje su

stekle tokom slušanja priče i o njima razgovaraju:
- Da li su bile ljute?
- Da li je bilo zabavno?
- Da li su se nasmijale bilo kom dijelu priče?
- U kakvom je odnosu stvarni svijet sa zamišljenim svijetom u kome živimo?
- Jesu li uloge potpuno izvrnute?
- Ako bi smo sada umjesto riječi žena svaki put upotrijebile riječ muškarac, da
li bismo dobile sliku svijeta u kome živimo? Zašto da, zašto ne?
- Da li biste voljele da živite u ovakvom svijetu? Šta bi u njemu bilo pogrešno?
Šta dobro? Da li bi žene željele da imaju onakvu moć kakvu sada imaju
muškarci? Da je imamo kako bi smo je upotrijebile?

Diskusija se završava razgovorom o tome kakav bi bio idealan svijet.

64
 Aktivnost 5: Skulpture
Učesnice se podijele u četiri grupe. Svaka grupa dobije zadatak da prodiskutuje
četiri zanimanja (sekretarica, slikarka, domaćica, mašin-bravarka). Zatim slijedi
diskuksija.

Aktivnost 6: Zamišljena zemlja

Zapakuj u torbu stvari koje bi ponijela u zamišljenu zemlju i koje bi ti pomogle pri
objašnjenju kakva je tvoja zemlja. Razgovor u krugu: Koje stvari bi bile zajedničke?
U koju bi ste zemlju najradije otputovali? Koju biste pjesmu najradije otpjevali
ljudima u zemlju u koju ste došli? Otpjevajte je sada.

Radionica 8.2: Rodna ravnopravnost

Ciljevi:
• Osnaživanje žena da se odupru pritisku u cilju prilagođavanja
stereotipnim ulogama ženskog pola – u izboru karijere i u ličnom životu
• Osnaživanje žena da samostalno biraju i aktivno donose odluke koje
odražavaju ono što one žele da ostvare u životu

Aktivnost 1: Toalet papir

Učesnicama se ispriča priča da odlaze na vikend na pusto ostrvo poput Robinzona
Krusoa i saopšti da mogu uzeti onoliko toalet papira koliko bi im bilo potrebno za
ta 3 dana. Nakon podjele jedne rolne papira, učesnicama se saopšti da za list treba
da navedu po jednu stvar o sebi koja ih odlikuje (lične podatke, karakteristike i sl.).

Aktivnost 2: Barometar
U prostoriji su označena dva ugla sa plus i minus. Na pod su stavljene
izjave/tvrdnje koje učesnice uzimaju i stavljaju u dio sobe koji odgovara tome da li
je tvrdnja istinita ili ne. Nakon pozicioniranja tvrdnji, čita se jedna po jedna i
prodiskutuju one najinteresantnije. Učesnice se zamole da komentarišu svoje
pozicioniranje.

Tvrdnje su sledeće:
- Muškarci moraju da rade i izdržavaju porodicu.
- Muškarci i žene treba da dijele kućne poslove.
- Žene više rade, pa samim tim više zarađuju.
- Seksualno uznemiravanje na poslu ne postoji.
- Prilikom prijave za posao, žena biva upitana da li planira da ima djecu.
- Pranje veša je ženski posao.
- Nakon razvoda djeca bi trebalo da pripadnu majci.
- Žene se bolje brinu o djeci.
- Direktor uporno zahtijeva od svoje saradice da, uprkos njenim odbijanjima,
uveče izađe sa njim.
- Ići na posao/fakultet/u školu u kratkoj suknji predstavlja provokativno
ponašanje.
- Izbor za mis ima smisla jer veliča žensku ljepotu.
- Postoje dvostruki standardi u društvu, jedni važe za žene, drugi za muškarce.
- Kavaljerstvo je izraz poštovanja žene.

65
 - Žene su te koje treba da se brinu za kontracepciju.
- U starom Egiptu muškarci su ostajali kod kuće, a žene su vodile porodične
poslove i nasleđivale imovinu.
- Žene su senzibilnije, a muškarci jači.
- Žene bolje njeguju djecu i starije.
- Muškarci su bolji vozači od žena.
- Muškarci su sposobniji za politiku od žena.
- Muškarci nisu sposobni da se brinu o kućnim poslovima.
- Muškarci su pravedniji, a žene sklone manipulaciji.
- Devojčice ranije ulaze u pubertet.
- Žene mogu da doje djecu, a muškarci ne.
- Djevojčice su nježne, a dječaci čvrsti.
- Muškarci su pribrani u kritičnim situacijama i postupaju racionalnije.
- Mimika žena je raznovrsnija od mimike muškaraca.

Nakon individualnog rada, o svakoj tvrdnji se pojedinačno diskutuje i zajedno

dolazi do tačnih odgovora.

Aktivnost 3: „24 sata u životu žene i muškarca“ (selo, grad)

Učesnice u podijeljene u dvije grupe i dobile su zadatak da opišu 24 sata u životu
žene/muškarca na selu i 24 sata u životu žene/muškarca u gradu. Nakon rada u
grupama, svaka grupa je predstavila svoj rad, nakon čega je uslijedila diskusija o
tome čiji je radni dan duži, ko obavlja kućne poslove i sl., a sve u cilju uočavanja
razlike između muških/plaćenih i ženskih/neplaćenih poslova.

Aktivnost 4: Završna igrica „Moj štit“

Sve učesnice su kreirale sopstveni štit unoseći u njega dio svog identiteta
odgovarajući na pitanja-najuzbudljiviji događaj u mom životu, moj san, moja tajna,
ja u budućnosti. Nakon ličnih prezentacija, razgovarati o budućosti i
mogućnostima. Grupa bez predrasuda o muško/ženskim poslovima!

Radionica 8.3: Rodna neravnopravnost kao vid diskriminacije

Ciljevi:
• Preispitivanje uzroka diskriminacije žena
• Osnaživanje žena da se odupru pritisku u cilju prilagođavanja stereotipnim
ulogama ženskog pola

Aktivnost 1: Buđenje životinje

Učesnice izvlače iz kutije ceduljice sa natpisom životinja i za zadatak imaju da
imitiraju kako se ta životinja budi (mačka, lavica, zmija, slonica, kokoška, kučka...).
Aktivnost 2: Rodno osvješćivanje kroz analizu časopisa
Učesnice se podijelile u dvije grupe i dobijaju zadatak da razgovaraju o tome kako
su žene/muškarci predstavljeni u magazinima/časopisima, kako izgledaju, čime
se bave, o čemu razmišljaju, kako žive... Zatim da obje grupe na �lipchartu
pripreme mali slikoviti presjek diskusije u toku rada u grupi koje treba da dopune
adekvatnim fotogra�ijama žena/muškaraca i naslovima iz novina.
66
 Svaka grupa predstavlja svoj rad. Prva grupa obrazlaže pro�il žene, a druga pro�il
muškarca u medijima. Voditeljica upisuje karakteristične izjave i u plenumu se
raspravlja o njima

Aktivnost 3: Oglasi – „ženska“ i „muška“ zanimanja

Rad se odvija u dvije grupe. Djevojkama se daju novine u kojima se oglašavaju
ponude za posao. Učesnice imaju za zadatak da iseckaju oglase, klasi�ikuju ih u tri
grupe: ponude za posao za žene, ponude za posao za muškarce, ponude za posao
za žene i muškarce.

Nakon odabira, lijepe ih na �lipchart i predstavljaju grupi. Potom slijedi diskusija:

- Na osnovu čega se razlikuju ponude za posao za žene i ponude za posao za
muškarce?
- Koje svojstvenosti se traže kada je u pitanju zapošljavanje žene, a koje kada
se zapošljavaju muškarci?
- Koliko je ponuda zastupljeno za žene, koliko za muškarce, a koliko za jedne i
druge?
- Kolike su zarade u tim poslovima?

Aktivnost 4: Teorijski osvrt: Rodna ravnopravnost i diskriminacija u CG

Nakon razgovora o muško/ženskim poslovima sa ciljem osvješćivanja rodnih
uloga u procesu profesionalne orijentacije, učesnicama se održi kratko predavanje
o diskriminaciji - uopštena de�inicija i karakteristike, de�inicija u socijalnom
kontekstu i vrste diskriminacije, a zatim im je predstavljena de�inicija rodne
diskriminacije po CEDAW konvenciji.
Kao primjere diskriminacije kod nas i u svijetu, učesnice je poželjno upoznati sa
UN i EU statistikama, a zatim se „spustiti“ na nivo Crne Gore i učesnicama
predstaviti statističke podatke po pitanju obrazovanja, zaposlenosti muškaraca i
ženai sl..

Aktivnost 5: Završna igrica „Muštikla”

Prva osoba započinje obraćajući se osobi sa svoje lijeve strane sa: „Dobro jutro
komšinice! Ima li memle u vašim muštiklama?“, a druga osoba odgovara: „Ne
znam, ali pitaću komšinicu!“, nakon čega postavlja to isto pitanje osobi sa svoje
lijeve strane i tako u krug. Prilikom pitanja i odgovora ne smiju da se vide zubi!

Radionica 8.4: Od nevidljive moći do podjele moći

Ciljevi:
• Sagledavanje prepreka u postizanju veće i pravednije moći žena

Uvodne napomene: Žene danas mnogo rade na postizanju lične moći. Ali kad se
nađu na dohvatu stvarne moći, uvjek ponovo nailaze na tendenciju da im ona
izmakne. Mnogo je zamki na putu ka postizanju veće i pravednije moći.
Pitanja kao podsticaj za razgovor u ovom dijelu:
- Moć- asocijacije na pojam
- Žene žele moć, ali kakvu ?

67
Aktivnost 1: Zašto je važno učešće žena u politici?
Učesnice imaju zadatak da rangiraju sljedeće tvrdnje od 1 do 5 u zavisnosti od
toga koliku važnost pridaju kojoj tvrdnji. Zatim se rangiranje obrazlaže i diskutuje.

Izjave:
• Zato što žene čine više od 50% stanovništva a posjeduju možda ne više od
1% cjelokupnog bogatstava.
• Zato sto žene obavljaju skoro cjelokupni nevidljivi rad, neplaćeni i
nepriznati rad.
• Zato što je učešće žena u javnoj sferi, politici važno jer se javno mjenje
edukuje i navikava na prisustvo žena kao političkih subjekata.
• Zato što učešće žena u politici može doprinijeti demokratizaciji odnosa u
porodici od onih koje ne učestvuju:osporiti vlast glave porodice jednako je
važno kao osporiti vlast autoritarnog šefa države.
• Zato što stabilnost političkog sistema postiže zahvaljujući promjenama u
odnosu na političko učesće žena.

Aktivnost 2: Grupni rad

Tvrdnja: „Čim žene uđu u sferu politike gore su od muškaraca“.
Podjela u tri grupe. Grupa DA, grupa NE, grupa NEUTRALNO.
Iznošenje argumenata i sučeljavanje.

Aktivnost 3: Diskusija
Pitanje: Gdje leže izvori ženske moći?
Učesnice se podijele u tri grupe. Zadatak je da na hamerima slikovito prikažu izvor
ženske moći. Nakon toga prezentuju svoje radove i nastavlja se diskusija u
plenumu.

Aktivnost 4: Berba uspjeha

Učesnice zamisle da im se iznad glave nalazi neki od ciljeva koje žele postići.To
mogu biti profesionalni ili osobni cilljevi. Zamislite da su tako visoko da ih običnim
ispružanjem ruke ne možete dohvatiti. Istegnite se i pokušajte da ih dohvatite? Šta
vam nedostaje da ih dohvatite? Koje ste dohvatili, a koje ne? Kad ste ih dohvatili šta
ćete sa njima? Imate li neki novi ishod?

Radionica 8.5: Siromaštvo

Ciljevi:
• Ukazati na siromaštvo kao nevidljivi ženski problem, rasprostranjenost i
posljedice
• Iskorijeniti predrasudu da je siromaštvo lična sramota žene ili da je
siromaštvo časno
• Osnažiti žene da se bore za ekonomsku nezavisnost

Uvodne napomene: Voditeljica predstavi temu, ukaže da žene čine najveći dio
siromašnog čovječanstva kao i da je siromaštvo žene osnova za gubitak
elementarnog ljudskog dostojanstva. Žene se često stide sopstvenog siromaštva
ne shvatajući njegovu društvenu uslovljenost.

68
 Aktivnost 1: Diskusija
Učesnice odgovaraju redom u krug na pitanja:
- Kako je teško preživjeti od onoga što zaradite?
- Kada me je bilo najviše sramota što sam siromašna?
Voditeljica sve upisuje na papiru i nakon završenog kruga pročita i sumira.
Aktivnost 2: Siromaštvo kao teret
Učesnice se podijele u male grupe i prodiskutuju na temu: „Siromaštvo kao teret i
osnova za gubitak dostojanstva“. Nakon toga u velikoj grupi izvjestiteljica svake
grupe kratko iznese o čemu su govorile i zajedno prokomentarišu.
Aktivnost 3: Teorijski input
Voditeljica sumira diskusiju, ukazujući da siromaštvo vodi u građanske neslobode
i da se protiv njega treba boriti na globalnom nivou i pojedinačno.

Radionica 8.6: Ja i moje zdravlje

Ciljevi:
• Razumijevanje značaja i pojma ženskog zdravlja
• Prepoznavanje faktora koji utiču na žensko zdravlje
• Formiranje svijesti o sopstvenoj odgovornosti za njegovo očuvanje i unaprjeđivanje
Uvodne napomene: Voditeljica kratko govori koliko i kada vodimo računa o
zdravlju i o tome kolika je odgovornost svakog pojedinca za zdravlje
Aktivnost 1: Šta za tebe znači biti zdrava?
Učesnicama se podijeli sljedeći radni list:

* označiti sve što je važno sa stanovišta zdravlja

** označiti 6 najvažnijih aspekata za zdravlje
*** poređati 6 najvažnijih po značaju od 1 do 6

69
Sve žene ispune dobijenu listu i zajedno proanaliziraju rezultate.

Aktivnost 2: Šta utiče na tvoje zdravlje?

Lista sa trostrukim krugom se podijeli svim učesnicama.
Uputstva za učesnice:
U centralni – najmanji krug upiši činioce koji utiču na tvoje zdravlje, a koje zavise od
tebe- stil života, �izička forma, higijena, ishrana, uživanje PAS, stres, okolina,
seksualni život...
U srednji krug upiši činioce koji utiču na tvoje zdravlje a zavise od neposredne
društvene i �izičke okoline – faktori nasljeđa, uslovi stanovanja, uslovi rada, kultura,
vaspitanje...
U vanjski krug upiši upiši činioce koji utiču na tvoje zdravlje, a zavise od tvoje šire
društvene okoline, �izičke i političke sredine - mir, socijalna, ekonomska sigurnost,
zdravstvena zaštita zdrava životna sredina, jednakost, humani odnosi među
ljudima...
Na zajedničkoj listi upisati dobijene rezultate sa pojedinačnih listi.

Nakon individualnog rada, svaka učesnica kratko predstavi sebe u odnosu na

sopstveno zdravlje i voditeljica sumira i završava radionicu.

70
TEMA 9: DODATNE AKTIVNOSTI
 Ovo su aktivnosti koje, shodno temi koju obrađujete, možete iskoristiti po
sopstvenom izboru:

Aktivnost: Šta bi bilo kad bi...?

Cilj: Razvijanje grupne dinamike, podsticanje mašte

Vrijeme: 15 do 20 minuta

Tok igre: Učesnice sjede u krugu. Voditeljica im daje zadatak da svaka mora
zamisliti što više posljedica neke neobične situacije i sama smisliti neku sličnu
situaciju. Moguće je odbacivanje prirodnih zakona, logike, preokretanje
normalnih situacija u nenormalne i nemoguće.

Primjeri: Kada bi svi kratkovidi ljudi izgubili naočare... Kad bi ljudi umjesto da
govore, počeli zviždati, štucati, pjevati... Kad bih imala tri ruke... Kad bi umjesto
cipela nosili koturaljke...

Nakon igre slijedi razgovor vođen pitanjima:

Koja vam je situacija bila najneobičnija, najsmješnija? Za koje je situacije najteže
bilo smisliti posljedice? Zašto? Čega ste se naknadno sjetile? Šta je bilo dobro, a šta
loše kad bi se dogodile takve situacije?

Komentar: igra pokazuje koliko su sve članice grupe maštovite i kreativne kada se
oslobode inhibicija. Ne smije se odbaciti ni jedna predložena ideja. Voditeljica
može zadati članicama grupe da do sljedećeg sastanka smisle još neku sličnu
situaciju.

Aktivnost: Šta bih bila kad bih bila?

Cilj: Razvijanje mašte, spoznaja sopstvenih projekcija, kao i načina na koji nas ljudi
doživljavaju

Vrijeme: U zavisnosti od veličine grupe i raspoloženja učesnica

Tok igre: Jedna učesnica izađe iz prostorije kako ne bi čula šta se grupa dogovara.
Grupa izabere jednu osobu, a učesnica koja je izašla treba da pogodi ko je ta osoba,
odnosno da je prepozna – i to na osnovu pitanja „Šta bih bila (šta bi ta osoba bila)
da je... (na primjer: životinja, biljka, namještaj, odjeća, obuća, miris, boja, zvuk i
slično, a već prema dosjetljivosti učesnice)“. Kada pogodi, druga učesnica izlazi iz
prostorije, a grupa se dogovara o kome će sljedeći put biti riječi. Igra se može
nastaviti sve dok se sve ne izređaju ili dok postoji zanimanje za njom.

Nakon igre: Učesnice mogu prokomentarisati kako su se osjećale za vrijeme igre.

Komentar: Važno je paziti da u toj igri niko ne bude povrijeđen, odnosno da se ne

koriste gruba poređenja. Ako se to ipak dogodi, treba to prokomentarisati i
pokušati naći primjerenije rješenje.

72
 Aktivnost: Deset godina poslije
Cilj: Razvijanje svijesti o sopstvenim željama i planovima, razvijanje grupne
povezanosti
Vrijeme: oko 30 minuta
Tok igre: Voditeljica predlaže da se sve učesnice udobno smjeste, opuste i zamisle
kako će izgledati, gdje će se nalaziti i šta će se u njihovim životima zbivati za 10
godina. Kada svaka to zamisli, sve ustaju i bez prethodnog dogovora, glume susret
za 10 godina. Svaka glumi sebe, naime, kako zamišlja da će izgledati za 10 godina.
Voditeljica može sugerisati gdje će se susret odvijati (na primjer, u nekom
restoranu, ili u prostoriji gdje se grupa sada sastaje).
Nakon igre: Učesnice komentarišu kako je tekao proces zamišljanja, da li du
zadovoljne zamišljenim, šta im može olakšati realizaciju zamišljenog, jesu li se
iznenadile nekim članicama i kako ih one zamišljaju za 10 godina.
Aktivnost: Zajednička pjesma za kraj
Cilj: Stvaranje dobrog raspoloženja, priskećanje različitih detalja iz zajedničkog
druženja.
Vrijeme: Od 10 do 30 minuta
Tok igre: Voditeljica predloži da grupa zajednički napiše pjesmu za kraj, ali na
pomalo neobičan način. Grupa sjedi u krugu i svaka kada na nju dođe red, napiše
po jedan stih, ali ne vidjeći cijelu pjesmu (tj. sve što su do tada članice grupe prije
nje napisale), već samo jedan, posljednji redak (stih). Ostatak je prekriven i njegov
sadržaj do samog kraja ostaje nepoznat.
Dužina pjesme će zavisiti od raspoloženja članica grupe. Može se pisati samo
jedan krug, tako da svaka upiše samo po jedan stih ili duže, prema dogovoru. Može
se dogovoriti da li će se stihovi rimovati ili će biti slobodni. Kada je sve
dogovoreno, neka upisuje prvi stih i dodaje osobi do sebe. Ona dodaje sljedeći stih
i šalje list dalje, ali tako da presavije gornji dio i pokrije prvi stih, ostavljajući
vidljivim samo svoj. Ona koja prima list, vidi tek jedan stih i na njega se
nadovezuje. Papir se tako šalje u krug, presavijajući i ostavljajući vidljivim samo
posljednji (svoj) stih.
Kada članice zaključe da bi pjesmu mogle završiti onda neka upisuje posljednji
stih. Tada voditeljica uzima papir i rastvara ga, tako da se pjesma vidi u cjelosti.
Čita je naglas, a sadržaj pjesme redovno izazove buru smijeha i veselja.
Nakon igre: Grupa se može dogovoriti o naslovu ovako zajednički napisane
pjesme.

73
 Komentar: na isti se način može pisati pjesma i za svaku pojedinačnu članicu
grupe. Papir sa imenom na vrhu pošalje se u krug i svaka učesnica upiše po jedan
stih, iznoseći svoj utisak ili želju za tu osobu, ali opet nadovezujući sa na prethodni
stih. Ova varijanta igre nije pogodna za grupe veće od 10 članica.

Ovo su aktivnosti koje, koje shodno temi koju obrađujete, možete iskoristiti po
sopstvenom izboru:

Aktivnost: Crtačka bitka

Svi u grupi se podijele u parove. U svakom paru postoji osoba „A“ i osoba „B“.
Učesnice se zamole da tokom vježbe ne razgovaraju. Osobe „A“ pozovu se van
prostorije i kaže im se da im je zadatak da nacrtaju plažu sa kupačima. Dok su oni
van prostorije, osobama „B“ kaže se da nacrtaju grad u smiraj dana. Potom, parovi
sjedaju zajedno, dobiju po jednu olovku i jedan papir i upustvo da, držeći olovku
zajedno, nacrtaju sliku na zajedničkom papiru. Vježba traje 5 minuta. Zatim se
crteži stavljaju na pod, kako bi svi mogli ustati i pogledati šta su druge nacrtale.

Pitanja: Kako vam je bilo? O čemu ste razmišljali, da li ste komunicirali i kako, kakve
su vam bile reakcije? Je li ovo bio sukob?

Aktivnost: Pingvini i pelikani

Jedna osoba je pelikan i ona velikim koracima i rukama raširenim kao kljun ide po
prostoriji. Svi ostali su pingvini i kreću se malim koacima ( skupljene noge). Kada
pelikan dotakne pingvina on isto postaje pelikan, i tako dok se svi ne pretvore u
pingvine.

Aktivnost: Toster, kengur, slon

Na početku igre se pokaže kako izgledaju neke od �igura/statua koje će se koristiti
u njoj (npr. toster, veš mašina, golub mira, kanta za smeće…). Jedna učesnica stoji
u centru, a ostali u krugu oko nje. Učesnica iz centra pokaže na jednu osobu iz
kruga i pozove jednu od prethodno pojašnjenih �igura. Osoba na koju je pokazano
mora da izvede tu �iguru zajedno sa dvije osobe koje stoje pored nje. Promjena
osobe u centru nastupa kada jedna od učesnica reaguje pogrešno ili sporo.

Aktivnost: Ja ću... Treba mi...

Svako za sebe razmisli o tome kako stečeno iskustvo iz radionice može primijeniti
u svakodnevnom životu. Potom na različite papirima zapisuje, odnosno dovršava
rečenice koje počinju sa „Ja ću...“ (šta ću raditi) i „Treba mi...“ (šta mi je za to
potrebno).
Potom svaka pojedinačno predstavlja šta je zapisala.

Aktivnost: Zmaj
Svi se poređaju u vozić, držeći osobu ispred sebe oko struka, i predstavljaju zmaja.
Prava osoba u nizu je glava, a posljednja rep. Na dati znak glava ima zadatak da
uhvati rep, dok ostali pomažu ili glavi ili repu.

74
 Aktivnost: Baka, lovac, lav
Učesnice se podijele u dvije grupe. Lav se plaši lovca. Lovac se plaši bake. Baka se
plaši lava. Članovi obje grupe nezavisno se dogovore koju će ulogu da igraju (cijela
grupa istu ulogu). Svi stanu u red jedni naspram drugih i na znak voditelja
„odigraju“ ulogu koju izabrali. Grupa koja pobijedi („uplaši“ drugu grupu ) dobija
poen. Igraju se tri kruga.

Aktivnost: Skriveni dirigent

Jedna učesnica izađe iz prostorije, dok se ostale dogovore ko će biti „skrivena
dirigentkinja“. Grupa ima za zadatak da imitira skrivenu dirigentkinju,
ponavljajući svaki njen pokret. Osoba nakon povratka u prostoriju treba da pogodi
ko je skrivena dirigentkinja.

Aktivnost: Konsenzus, Planeta

Otkrivena je nova planeta koja ima odlične uslove za život. Trebalo bi je naseliti. Vi
ste članovi i članice komisije čiji je zadatak da naseli planetu. Trebate odrediti tri
osobine i tri vještine koje bi trebalo da imaju ljudi koji će naseliti planetu. Imate 5
min. da razmislite i zapišete te vještine i osobine.

Nakon toga svako nalazi para i oni zajedno donose odluku-7min. Zatim u grupi od
četvoro(dva para)-12min. Grupe od 8 (po dvije prethodne grupe od četvoro)-15
min. Zatim plenum (dvije osmočlane grupe)-20 min.

Evaluaciona pitanja:
- Šta se dogodilo?
- Koliko ste zadovoljni rezultatom?
- Koliko ste zadovoljni procesom?
- Kako je donijeta odluka?
- Da li je bilo lakše donijeti odluku u parovima, u grupama od četvoro ili
plenumu? Kako i zašto?

Aktivnost: Veliki vjetar duva

Stolice stoje u krugu a njihov broj je za jedan manji od broja učesnica. Sve sjede
osim jedne osobe koja stoji u centru. Ta osoba kaže: „Vjetar duva za sve one …“ (na
primjer „koje imaju crnu kosu“), a sve koje ispunjavaju taj uslov treba da
promijene mjesto, odnosno nađu novu stolicu. Osoba koja ostane bez stolice staje
u centar kruga i zadaje novi uslov

75
 Literatura:
• Spol i rod pod povećalom – Priručnik o identitetima, seksualnosti i
procesu socijalizacije; Amir Hodžić, Nataša Bijelić, Sanja Cesar

• Nasilje nad ženama - priručnik za facilitatorke; Michele Cahill, Cory

Dziggel, Barbara Hart, Margaret Kovač, Suzan Schechter, Sharon Szymanski

• Nenasilje – priručnik za treninge iz nenasilne razrade kon�likata; Nenad

Vukosavljević (Centar za nenasilnu akciju)

• Budimo prijatelji – Ladislav Bognar, Maja Uzelac, Aida Bagić

• Umjeće odrastanja – Irena Lobodok-Štulić, Marija Krivačić, Slavica

Kijevčanin, Dušanka Jovanović, Dragan B. Stojanović (PSIHOKOD-Tim
psihologa za edukaciju i pružanje psiholoških usluga)

• Za Damire i Nemire – vrata prema nenasilju Maja Uzelac, Irena Bezi,

Barry Hart, Marijana Mitrović

• Igrom do sebe – grupa autora (1994.)

• Žene za život bez nasilja – Lada Protić, Lepa Mlađenocić (1999.)