Slobodan M.

Filipovi}

SRBIZMI U
TURSKO-ISTO^WA^KIM
JEZICIMA

Autorsko izdawe,
Beograd, 7524 godina srpskog
ili 2015 hri{}anskog kalendara
POSVE]ENO
RODITEQIMA

Re~nik srbizama s novim metodolo{kim pristupom na arijskom ili

arha~inom arpskom jeziku, ura|en je na osnovu re~nika \or|a Popovi}a i zadr`ava
wegovu ideju o gra|i za veliki srpski Re~nik.
PREDGOVOR

^ovek se u svemu rukovodi navikama a ne mi{qewem. Otuda, u nauci

se nahode stavovi li{eni zdravog razuma, koji nemaju za ciq istra`ivawe i
saznawe u metodolo{kom pristupu ve} ostvarewe ideolo{kih ciqeva.
Istorija na{e civilizacije ne po~iwe s najstarijim spisom arijske ili
arhai~no srpske mitologije, nego s wegovim prepisima mla|im barem
nekoliko milenijuma.
Za{to nauka dr`i da su u{i starije od glave? Zato {to je Helm
(Balkan) kulturna kolevka sveta i ishodi{te naroda koji je ~ove~anstvu
darovao pismo i broj. Da je iznedrila starohelmske tvorce kulturnog
isto~nika sveta, kako bi onda mogla da “doseli” na Helm wihove potomke
Srbe, pod izmi{qenim imenom “Sloveni”? Iz tog razloga su anti~ki preci
Srba pretvoreni u “stare Grke”, a preistorijski i praistorijski u virtuelne
“Indoevropqane”. Uz potpuno ignorisawe srpskog neolitskog kalendara koji
broji 7524 godinu, istorija zapo~iwe s Jelinima, Latinima i Jevrejima {to
nije problem po sebi. Problem je {to istorija s wima treba i da se zavr{i
uz pomo} srpske “intiligencije”.
O ovom duhovnom kriminalu koji traje ve} vi{e od trideset vekova,
postoje brojni svedoci: jelinsko prisvajawe Sorbeja (jel. Orfej), i Momira,
tvorca Ilijade i Odiseje, izvorno pisanih na anti~kom srpskom jeziku,
odluka rimskog Senata da uni{ti pisana dokumenta Rasena (“Etruraca”),
spaqivawe srpskih anti~kih biblioteka u Kartagini, po Maloj Aziji,
Leksandriji i Carigradu, uz paqewe 1000 druidskih rukopisa. Zatim, pqa~ka
Desjatinske kapele u Kijevu; nalozi jelinskoj i “vizantinskoj” vojsci da na
osvojenoj teritoriji da svaku srpsku kwigu spali ili mleta~ki i
austrougarski prepla}en otkup srpskih kwiga, radi spaqivawa. U ciqu
uni{tewa srpskog kulturnog identiteta, bombardovana je napalm bombama i
Narodna biblioteka u Beogradu.
Da ovi navodi itekako imaju imaju smisla, svedo~i podatak da nema
ve}eg muzeja u svetu bez neke srpske stvari. Od svih evropskih naroda, samo
su Srbi u pro{losti bili u Indiji ([afarik) o ~emu nepodmitqivo
svedo~i na prvom mestu onomastika. Isto~ni pisci su Srbe zvali “narodom
kwige”, {to podupire jedinstveni nivo duhovnosti srpskog kulturnog
nasle|a (Stevan~evi}), kao i glasovne vrednosti srpskog jezika koje jedine
objediwuju slovni izgovor Evrope i Azije.
 Sli~nosti u jeziku i obi~ajima Evrope i Azije poti~u od drevnog
naroda i “majka jezika” a to je srpski, koji spada u fleksivnu ili
najsavr{eniju grupu jezika, {to na prvom mestu vremenski odre|uje wegovu
najve}u mogu}u starost. Dva jedina duhovna jezika na svetu su srpski i
arijski (arhai~ni srpski), koji imaju ista gramati~ka pravila. Uostalom,
srpski je najstariji neklasi~ni kwi`eni jezik Evrope, {to se nikako ne
uklapa u pri~u o “divqim Srbima”.
Istinu o Srbima najvi{e kriju oni sami, jer su veliki narod u
velikim stvarima ali najmawi na svetu u malim stvarima. Toliko mali, da
istina o wima mo`e дa prodre i kod wihovih neprijateqa, ali, nikako me|u
wima samima. Srpska nesavesnost i pomodarstvo proizvode nedostatak
samopo{tovawa i ne~iwewe, koje je opasnije od ~iwewa. Zato je dosada{wa
istorija Srba svedok wihovog nestajawa.
UVOD

Podunavqe i Sedmore~je ili Belore~je Helma su prostor najstarije i

najsjajnije preistorijske civilizacije dana{weg sveta, koja se {irila pravcem
od Evrope ka Istoku, a ne obratno, na ~emu zvani~na nauka uporno insistira.
Jedini izuzetak predstavqa Tilakova teorija civilizacijskih tokova, ali je ona
premezolitska.
Jezik, mitologija, srpsko-indijsko predawe i pisani izvori anti~kih
pisaca svedo~e nam da su kulturne tekovine preistorijske kulture Helma
(Balkana) preneli na Istok starohelmski Ariji, preci dana{wih Srba, u
svojim pohodima do Indije Svedoci tih kulturnih uticaja postoje i danas u
jeziku i obi~ajima na ogromnom Evro-azijskom prostoru. Jedini su Srbi od svih
evropskih naroda bili u Indiji ([afarik) u antici ili preistorijskom
vremenu, ali, svi dokazi podunavskog kulturnog isto~nika se sistematski
prikrivaju, a vrhunac politikanstva u nauci jeste besmislica o
“Indoevropqanima” wihovim tobo`wim zajedni~kim precima. Osim, ako su
wihovi potomci u Evropi pobeleli a u Indiji pocrneli.
U prvom istorijskom pohodu do Indije ravnopravni saveznici Arija
ili Srba su bili Arapi. Posle povratka iz Indije Ariji su zauzeli
Baktrijanu, dr`avu isto~no-parskih Baktra, stvoriv{i na Bliskom Istoku
veliku dr`avu razli~itih naroda. U toj dr`avi, koja je posle drugog pohoda
dobila ime Surija (jel. Asurija), po bogu Asuru ili Serbonu, gde su Ariji bili
povla{}ena mawina vi{eg stale`a, s presudnim kulturnim uticajem, tako da
arijska kultura ~ini temeq dana{we indiske, persijske, arapske i jevrejske
kulture, ali nikome ne pada na pamet da se upita, {ta }e takozvani
“turcizmi” u ovim jezicima?
Poseban oblik starohelmskih kulturnih uticaja predstavqa prostor
M. Azije i dana{we turske dr`ave, gde su Ariji imali prevagu i u fizi~kom
tipu. Glavno arijevsko pleme Medi imalo je tri dr`ave u kontinuitetu (20 -
6 veka s. e.): Hetiju, Brigiju (jel. Frigija) i Qudeju (jel. Lidija). Po~etkom 14-og
veka, na ovim prostorima je jo{ uvek `ivelo nekoliko stotina hiqada
wihovih potomaka, dok je Turaka Osmanlija bilo svega nekoliko hiqada
ratnika. Ni danas u Turskoj nema vi{e od ~etvrtine stanovni{tva pravih
Turaka.
Koreni i osnove u maloazijskom turskom jeziku prete`no su srpskog,
persijskog i arapskog porekla, sa ne{to jelinskih, a najmawe turskih! Da je ovo
ta~no, pokazuje nam velika razlika u govoru izme|u sredweazijskih i
maloazijskog turskog jezika. Turski osvaja~i koji se vremenski (od 11 do 14 v.)
posledwi pojavquju na istorijskoj sceni, usvojili su kulturni re~nik starih
naroda, sa zajedni~kim izvorom u arijskom jeziku starohelmskog isto~nika
podeqenog na ~etiri govora prema kastama.
Arijski jezik ili wegova recenzija “sanskrit”, kako ga imenuju priznat
je u nauci kao ”majka jezik”. Ima ista gramati~ka pravila kao srpski jezik,
zajedni~ke korene i iste ili stilizovane slovne znake. Dakle, svetski jezik
staroga veka bio je jedan oblik arhai~nog srpskog (“slovenskog”) jezika. Jezi~ka
pravila promene glasovnh vrednosti su antropolo{ki uslovqena, jer su
prilago|ena glasovnim mogu}nostima organa za govor, ali je wihov smisao

5
nepromenqiv. 1 Od svih jezika na svetu, jedino savremeni srpski (slovenski)
jezik stoji u direktnoj vezi sa majkom jezika ili arhai~nim srpskim jezikom.
Arijski i savremeni srpski kao wegov direktni naslednik, su dva
duhovna jezika jedina na svetu, koja svojim uticajem pokrivaju Evropu, Bliski
Istok i Indiju s odbleskom na Daleki Istok. Dokaz ovoga uticaja su preuzeti
duhovni pojmovi, koji se po pravilu u svim ostalim jezicima javqaju u svojim
ni`im oblicima: mentalnom i naj~e{}e materijalnom. 2

Autor

1
U arh. srp. sp'ota, spot, smisao.
2
U arh. srp. tatkala, taktil, dodir duhovnog pojma s ni`im oblikom > lat.
tactilis.
6
7
SKRA]ENICE:

azerb. azerbejxanski
ar. arapski
arij. arijski
arm. aramejski
asir. asirski
arh. arhai~ni
v. vidi
it. italijanski
zem. zemqopisno
jap. japanski
jevr. jevrejski
jel. jelinski, srbizirani gr~ki
(huritski)
kalm. kalmi~ki
kelt. keltski
ma|. ma|arski
med. medicinski
misir. misirski (egipatski)
mong. mongolski
nem. nema~ki
per. persijski
ra{. ra{anski (brigiski,
qudejski, etrurski)
rus. ruski
srp. srpski
sr. sravni
st. stari
tur. turski
tat. tatarski
fr. francuski
ukr. ukrajinski
hald. haldejski
{p. {panski
{atr. {atrova~ki
{ipt. {iptarski

8
 ruka > per. tur. abdest, obredno prawe
A ruku.
Abdije (ar. jevr. sluga: ime an|ela),
b“d'ati, bdeti, √ bud', budan > ar. ′abd.
aba, ab′a, postati vidqiv, o~igledan, Abdul, v. Abdulah.
√ b′a, sjajan > asir. ababu, sjajan, svetao: Abdal je u arapskom pustiwak, monah
ar. ′aba, debelo sukno, dervi{ko odelo, tur. (Popovi}).
aba: jevr. aba, an|eoska svetlost ili an|eo Abdilvahid, v. Abdul i Vahid.
slu`iteq. Abdulgafar, v. Abdul i gebir.
abadon (jevr. Nav), abud’nƒ, dno, RV I, 24, Abdulkadar, v. Abdul i kadar (stawe).
Abdulatif, v. Abdul i Latif.
› bud’, buditi > jap. futon, du{ek za pod.
Abdulah, v. Abdije i Alah > ar.
abaz (vrag), ab′as, privi|ewe, pojava, Abdulāh, sluga Alaha.
izgled, √ b′as (baz), sjajan, pojaviti > asir. Abel, v. Aveq.
bi{a, zao, lo{, jevr. abaz, sjajiti se, hald. aben (zlo, traqavo: stvar od abe), v. aba.
beša, ne~astivi: jakutski abasi, zao duh, vrag. abewak, v. aben.
Abaz, v. abaz. aber (glas), b′ƒra, glas pesme ili
aba(jl)ija, v. aba. molitve, stvoriti zvuk: ime za Vi{weg,
A. je prekriva~ od abe, ali je nema u √ b′ri, (pro)nositi > srp. abrovi, glasine:
turskom jeziku.
ar. habär, glas, vest, dozivawe, prorokov glas:
abaja, v. aba(jl)ija.
Abas, v. abaz. tur. haber.
A. u ar. zna~i lav, a to je ogwevita Aber, v. aber.
`ivotiwa Nava, koja je sinonim za zloduha. aberdar, v. aber i dara > ar. per. tur.
Zna~i jo{ i “namr{ten”, sr. ibret. haberdar, upu}en, izve{ten, opomenut.
abati (tro{iti), v. aba. A. je top ili pu{ka kojom se
abaxija (suknar), v. aba i xija > tur. ne{toobjavquje.
abdidahma, v. apo i tema (postavka) >
abaci.
abaxiluk, v. aba i luk > ar. Tur. pali abhi + dhamma.
aberwa~a (pu{ka), v. aber.
abacilik.
abravnica (Vuk), v. obramica (obravnica).
abdest (avdest, Vuk), ƒp, voda + hƒsta,
abrakadabra (uro~nik), ‚b’i~araka, abra{, ab′rƒ, oblak, nebo, √ ab′r, lutati
magija, mag. re~i za prizivawe (zlih) > asir. erpu, oblak, hindi ablak,
duhova, (zle) ~ini, › ~ar, ~arati > hald. “{arenko”: abras, ar. abraš, {areni “sivac”:
abada ke davra, “nestati kao re~”, jevr. abreg ablak, tur. abraş, pegav.
ad hâbra. abra{qiv, v. abra{.
A. se smatra aramejskom re~i i povezuju s U srpskom jeziku, “abra{qiv” je
imenom Mitre. Ova jantra s 11 slova pridevak za kowa s belim i crnim pegama
(trouglova) tuma~i se pomo}u misir. ab, po {arenilu oblaka na nebu.
Ovan i Ra, Sunce, {to fonetski odgovara abrono{a, v. abra{.
dana{wem obliku re~i, ali nije izvorna abu (ar. otac, deda), v. ava.
spota. abuna (etiopska titula), v. abu.
Abraham, ab′ir‚ma, ushi}uju}i, privla~an, av (lov), › av, dr`ati u pokretu, loviti,
o~aravaju}i, pridevci boga Nava,√ ab′r, inf. avati.
varqiv > asir. abi rama, "otac uzvi{en", ava, ava, za{tita, blagonaklonost, RV 1, 128,
rus. Abram, ar. Ibrāhīm, jevr. ram-kabala, pokroviteqstvo, › av > hald. avva, arm.
"kosmi~ko znawe". abba, asir. abu, jevr. aba, st. srp. avva.
Avram je sin Tare, boga Nava i oca svetih avaz, √ va~ (= vak), izre}i, govoriti,
{amana, koga Jevreji pod imenom boga iz najaviti > per. avaz, glas, zvuk, jeka, jap.
Me|ure~ja pogre{no tuma~e, jer se odnosi vaka, japanska poezija, jel. ep, epos.
na istoimenog sumerskog kneza iz Ura, avajlija (jabuka, Vuk), v. Avala.
posednika mudrosti prepotopskog vremena A. je semanti~ki jednaka kelt. afal, jabuka,
(Tablica simbola). za koju ka`u da je kumovala lat. Avalon,
9
Ostrvo jabuka, poznata kao keltska zemqa U pretpro{lom veku bilo je ~etiri
blagostawa, koja je kod Vel{ana ime za Avale: kod Beograda; zatim Gabele na
Nav ili dowi svet. Zemqa Avalon se desnoj obali Une; tre}a naspram Vakupa
vezuje za legendu o Arturu, ali jabuka i brdo iznad Bukovca blizu karlova~kog
raste samo u srpskom mitu. Stra`ilova.
Avakum(l. ime) ‚vuka, otac (dramski), › va~ avalit (mineral), v. Avala.
> jevr. Habaqquq. avan (tucaw), avana, naterati, progutati,
Liturgija je obredna drama, umetni~ki › av, nagnati, potpomo}i, pridoneti,
izvo|ena, jer se verski pojmovi od iskona progoniti, jesti > per. hawen: tur. havan.
najlak{e prihvataju pomo}u mitolo{kih avanica (tur. zlikovac), v. av > srp.
predstava. Avanica, ptica lovica.
aval (zlo, pokora), ƒvara, zapadni, u vezi Avar, ƒvara, niska roda, podre|en > tur.
Nava, › av > srp. avale, utvrditi, bug. havar, skitnica.
havale, breme, ar. zaval, haval, prepreka. avarija ({teta, kvar), ƒvara, male vrednosti
U srp. mitu Nav po~iwe na zapadu, > rus. avariя.
smirajem Sunca. avaris (het. {anac), pura, utvr|eno mesto s
avanica (ptica lovica), v. av. isturenim rovom.
Avala, ƒvara, ime bogiwe Nava.
Avdija, v. Abdije. Agara, v. Agarjan > asir. Agarinnu, majka.
Aveq, v. Havil. A. je po predawu crnoputa majka, po kojoj
avet (utvara), avatara, pojava bo`anstva su mitski potomci арапског родоначелника
na zemqi, naro~ito Vi{weg u deset Ismaila dobili ime Agareni.
oblika, √ tri, ispuniti > asir. uhatu, vr. agarjan (ne~ist), ‚garin, ime za me{anu
vile, per. afet, nesre}a, ar. hajalet, st. srp. kastu, √ ag, omotati, uviti > rus. agarяne,
aveta, pro}i, iste}i: srp. avetan. asir. agaru, ste}i, unajmiti, jevr. hagri.
avlija, alaja, mesto stanovawa, dvori{te, Agarta, gƒrta, {upqina, kripta.
√ li, le`ati, sakriti, pripiti se > ra{. Agatodemon, agada, zdrav, dobar + d’ama,
(etr.) avle{, sused, rus. aul (Kavkaz, demon, pridevak cara mrtvih du{a
Berberija), asir. ‚lu, mesto stanovawa, stan: > misir. agatodemon, Zmija, dobar duh.
jevr. elam, predvorje, trem: tur. (h)avli, avlu. Agni{ (het. bog Sunce), v. ogaw.
Avlonija (tur. Valona), valli, (u)vala, agr (jak, ohol, ponosit), ƒgra, mera za
√ val, prekriti. ja~inu, glavni deo ne~ega, › g™‡, grunuti
avra (jevrejska bogomoqa), b’ƒra, uputiti > tur. oğrama.
molitvu, √ b’™i, voditi, ponuditi > jevr. agrama, agrimƒ, glavni, najva`niji,
hebra, tur. havra. najve}i > tur. ağramak, oğrama, srp.
Avram, v. Abraham. gramak (u kletvi: Gramak te spopao).
avramija (ogrta~ tamne boje), ab′rƒ, agro, -(poqe, -ski), ƒxra, poqe, › ax >
oblak > per. harvani, ogrta~ bez rukava, jevr. arka, zemqa.
srp. Avramija, por. ime. ad (Nav), ad′ƒs, ispod, dowi region, › ad
”Zmajeva ko{uqa” juna~kog speva ima > avest. ada, dole ispod, st. srp. adъ.
vrednost magijskog ogrta~a, u mitolo{kom …da (ostrvo), ‚d’, plovilo, › ad > tur. ada.
pore|ewu za tminu no}nog neba. Ada, v. ada.
avxija (lovac), v. av i xija. ada, a› d´a, svakako, zaista, povezati
aga (gospodar (Vuk), ag′ƒ, ime za zloduha, > avest. ada.
zlo, opasan, √ ag′, gre{an > asir. egu, Adakale (tvr|ava, Dunav), v. ada i kale.
Adad (asir. bog Oblak), v. Dodol.
greh, rus. aga, stare{ina, ar. per. tur. aga,
Amoritski Adad je sin Dagona,
vojna titula (u~enim qudima se obra}a s
istorodan hananskom Belu.
jelinizmom ”efendi”) ili naziv za u`ivaoca
kmetskih sela. Adam, ad’amƒ, najni`i, najgori, √ ad,
Agabeg, v. aga i beg. (po)jesti > asir. Adamu, tamno obojeno: ar.
agaluk (dostojanstvo age), v. aga i luk > misir. adam (adem), ~ovek, jevr. ādām(āh).
tur. ağalik. Otac i majka ra|aju samo telo, “tamnicu”
Agar, v. agarjan. du{e, koja dolazi od Boga, jer ~ovek je
10
prognan na Zemqu po kazni bo`ijoj. Azerbeidz†n, Serbixan (Medija), per.
Biblijska pri~a ka`e, zato {to je jeo s Adarbadegān.
“drveta saznawa“ (vaseqenska jabuka), a azilut (jevr. svemir), asurj…, bo`anska
Lu~a, zbog toga {to je stao na stranu priroda, duhovnost, zajedni~ko duhovno
kneza Tame. bi}e: nepristupa~an, › as, postojati > srp.
Adem (prah zemaqski), v. Adam. azil.
Adembeg, v. Adem i beg. Azio (l. ime), ƒhi (ƒzi), Sunce, zmija,
Ademdim, v. Adem i Din. zmijoliki zloduh, › ah, ispuniti,
adet (obi~aj), ƒ-datta, dato, {to nije obuhvatiti > qudejski Azio, istorijsko ime
regulisano zakonom: zastarelo, preostalo, srpskog vladara iz loze Sardoni}a.
› de, {tititi > rus. adet, hindi ar. ādät, Azija, v. Azio > jevr. asja.
tur. âdet. Azija je staro ime Sarda, glavnog grada
admiral (mor. titula), sāmudra, morski, Meonije (Brigija, Frigija), na raskrsnici
odnos prema moru, RV 6, 72 (= samudrƒ, puteva Istoka i Zapada, koji se kasnije
more), od √ ud, vla`an > asir. ‚mu, more, razvio u kulturnu prestonicu tada poznatog
rus. admiral, ar. amir ul bahr. sveta. Neki smatraju, da je Azija dobila ime
Adnan, d„nu, ime za bo`anski par neba od asir. asu, istok, {to je semanti~ki isto.
i zemqe > ar. Adnān. azur, v. lazur.
A. je ime sina Ismailovog i nekih plemena Aini (jap. “~ovek”), aina, ime za narod,
iz Haxaze i Nexade. › m‚, bo`anski pridevak.
Adonis, d´uni, ime boga Meseca ili Aini su Arij(ev)ci, nosioci jomunske
reke, › d´an > fil. fen. Adon, jevr. kulture i potomci naroda [erbis (Serbis),
Adonai, arm. And, ra{. Atunis. za koje predawe ka`e da su ”nebeski narod”.
Zemaqski apekt A. stoji u vezi prole}nih Britanika ih ubraja u proto-Normane koji
voda, a nebeski u vezi Venere. su izvorno Srbi i Rusi iz Balti~ke Srbije,
A|ul (per. tur.), v. |ul. poznatiji kao Varjazi.
a`daha (a`daja), v. a`der > per. Tur. aja (hindi dadiqa), ‚jƒ, novoro|en~e,
pristup, RV 2, 38.
ejder.
a`der, ahindra, ime zloduha (< ƒhi, ajan (ar. stare{ina mesta), xāja,
zmija, RV 9, 77), koga je pokorio pokoriti, nadvladati, › xi, pobediti >
Gromovnik, RV 10, 138, √ anh, gu{iti udaviti ar. a´jān.
> srp. e`der (Bosna), steznik, pojas, deo Ajan, v. ajan.
`enske no{we, per. ederha, ala, tur. ejderha, ajatolah (per. “bo`iji”), aj‚tu, RV 7, 34,
rus. jel. i st. srp. ehidna. nedemon, java ili Jav, › jat, urediti.
A. je zmija s krilima. U narodu se ka`e: Ajatolah, v. ajatolah > ar. Ajetulāh,
Dok zmija zmiju ne pro`dere, ne mo`e l. ime, "Alahov znak".
a`dahom postati. Narodno predawe je ajvar, v. kavijar.
povezuje s vodom. ajgir, (`drebac, pastuv), v. agr > tur.
az, ƒham, ja, › ah > avest. azem. augir.
Azbukovica, v. has i Bukovica. ajde, ajƒt´a, noga RV 10, 28, pe{ke, √ aj
Ime dva sela u Podriwu. (= i) i}i, kretati, micati > srp. ajdec,
azdija, ƒhi, sunce, √ anh, sijati > srp. namera polaska (Lika).
hazdi (Bosna), pokriva~, ogrta~: per. azde, A. je glagolski zapovedni na~in podsticawa,
mutno, tamno, izbu{eno, {areno, obojeno. neodobravawa i dopu{tewa, sa istim
Azdija je zlatan ogrta~ ili pla{t po slici izgovorom i zna~ewem u Srbiji, M. Aziji i
neba, pokriva~ od svetlosti sunca, epski na Kavkazu.
kolast po svodu nebeskom... koja krije kowa Ajet, ais, pridevak boga Nava > fen.
i junaka. Ova re~ ne postoji u turskom. Al-ait, bog Vatre.
azdisati, v. azdija > tur. azmak, azdimak. A. mo`e da bude skra}ewe od Ajetulah.
U srp. zna~i posiliti, (po)besneti. Ajkuna (epska kolovo|a), v. ajde > srp. Ajka,
Azer (Azarija), v. A{ur > pers. Azer, skitwa: ajka~a, `ena koja aja ili skita
potomci Meda. (Lika).
Azerbejxan, v. Serb i xanum > st. ar.
11
ajluk (plata), › aj, prido}i + › luk, spremnost, stalnost, › l‡, ograni~iti >
opaziti > tur. aulik. st. srp. alaj, vojna formacija (Asirija,
ajmokac, amokjƒ, spojeno, povezano, Rodanija), tur. alau.
neoslobo|en, neodre|en, › mu~, alaj barjak (voj. zastava), v. alaj i barjak.
osloboditi, prepustiti > srp. smok, mo~a. alajbeg (titula u sanxaku), v. alaj i beg.
ajs, ajas, po}i (uzvik za terawe kowa). Alajbeg, v. alajbeg > tur. Alaubeg.
Aj{a (`. l. ime), ai{a, bo`anski, alal, arare, uzvik priziva (= alele),
carski, Apsolut, odnos prema bogu Nava √ al, jak, mo}an, sposoban > asir. alilu,
> ar. A´iša. jak, mo}an: allu, ja~ina, snaga, allallu, jak,
akati, akati, kretati, vijugavo, › ak > heroj, rus. alala, srp. alaliti.
misir. ak´, bestelesni deo ~oveka. alaman (grabqivac, otima~), h‚ra–‚, ko
aka{a (mat. el. prostora), ‚k‚{ƒ, nebo, uzrokuje grabqewe ili otimawe > tat.
prostor, › k‚{, vidqiv. alaman, razbojnik, tur. almak.
akaxija, v. akati i xija. alamet (znak, prenosno), v. alem > tur.
Akrab (zvezda [korpije), v. akrep alamet, beleg.
(insekt) > jevr. a`krav. alapa~a (brbqivica), ƒlapaha, alapa~a,
Akran, -m, √ kram, pribli`iti, od √ lap, laprdati, brbqati > mak.
nastojati, podi}i. lafiti, govoriti.
akrep (neg. ru`an), a, ne + √ k™ˆp, lep, alat (kow ri|e dlake), v. al i (h)at >
lepota, ko stanuje u lepoti, bog Ogwa, srp. alatu{a.
RV 10, 20. alat (pribor, oru|e), al‚ta, uzrok spora
akrep (insekt), ak™ipa, nemilosrdan, ili razdora, √ al, stru~an, sposoban > ar.
√ k™ˆp > tur. akrep, {korpija, alet, ālāt, tur. alât, alet.
ar. 'aqräb. Alatir, gr†had´‚ra, polarna zvezda ili
akro, -(krajwi, gorwi), ƒgra, vrhunac, pupak neba, podupira~ vasione > ar.
gorwi, › ag > jevr. akra. alt‚´ir, “ptica”, polarna zvezda u Alfi (M.
ak~am (parwak, ispisnik), √ kram, Medved).
pribli`iti, ispru`iti, u~inak > tur. Alatir je mitska bo`anska planina na kojoj
akram. raste jabukovo drvo, a na wegovom vrhu
ak~ija, ak{i, oko, ponuditi, posti}i, “zlatna jabuka” (Severwa~a) oko koje se
√ a{, prodreti svuda. okre}u Malo i Vel. Koledo.
Ak~ija pazi da gosti (ve}ih sve~anosti) Alatu (asir. bo`. Nava), atala, ime za
budu uslu`eni. pakao ili boga Nava, › at.
alatu{a (ri|a kobila), v. alat.
ak{am (prvi mrak), √ k{ƒm, zemqa, tlo Alah (Valah), valƒ, ime sina boga
> jevr. akšam, tur. akşam. Tvorca i brata Sunca, › val,
al (st. srp. crven), aru, sunce, › ™i, ograditi > ar. tur. Allāh, Illāh: allahi billahi,
prikazati > bengalski alo, svetlost, tur. tako mi Boga!
al, ar. Al-Hamrāh, Alhambra, “Crvena alga, algƒ, ivica gde se dva luka spajaju,
palata”. › al, sposobnost > malajski agar-agar, vr.
ala, valƒ, zloduh olujnih oblaka ili alge.
bo`anski pridevak u zna~ewu sila, snaga Aldebar, v. Aldebaran.
ili mo}, › val, vaqati, zaokrenuti > Aldebaran, b’ara–a (b’ara–‡), glavna
ugaritski Val, asir. ili (ilu), Bog, het. zvezda Bika i ~etvrta ku}a mese~eva, ›
illu, fen. ilus (Saturn), jevr. El, ar. Valah, b’ri, nositi > ar. al-dabarān.
medo getski uil, Sunce, st. srp. al, beda, Najsjajnija je zvezda Hijada i ~uvar istoka.
napast, srp. oluja, jak vetar s ki{om, asir Spada u kraqevske zvezde, a ikonografski
(ugaritski), Val bog Oluje, a wegova se predstavqa s jednim okom (Bika).
prera|ena pohvala nalazi se u 25-om psalmu aldum (zlatan direk), v. altun.
Biblije (M. Dehud). alev (crven), v. al > per. alev, crven,
ala (uzvik kretawa), olax, izbaciti,
tur. alev.
pokrenuti > jevr. aller: 'alak.
Aleksandar, v. Lesandar > ar. Al-
alabuka, v. ala i buka.
alaj, alaja, budnost, pripravnost, Iskandar.
12
Aleksandrija, v. Aleksandar.
Podignuta je na mestu Tira koji je
poru{en.
alem, ƒlam, podesan, prikladan,
odgovaraju}i, ve{t: mogu}nost, √ al,
ukrasiti > rus. alam, ar. ‘aläm, simbol,
dragi kamen, dijamant, jevr. halem.
Alem dragi kamen je mitsko pore|ewe za
prole}no nebo.
Alem, v. alem > tur. Alam.
alemdar, v. alem i dar > tur. alemdar.
Alemdar (barjaktar), v. alemdar.
Alema (`. ime), v. alem.
alen (crven), v. al > jevr. Halen,
crveneti se.
Alen (per. Crven), v. alen.
Alep, v. Haleb > ar. Halab.
Ali, v. Alija.
Alibeg, v. Ali i beg.
Alibunar, v. Alija i bunar.
Alija, al„jja, napada~, Gromovnik, √ l‡ > ar. oru`ja, jer su one u kultu bile povezane s
ali, visoko, uzvi{eno, gorwi deo neke
stvari > Alī(ja), odli~an, plemenit.
alija (spahijska zemqa), v. avlija.
aliluja, v. alal > asir. alalu, pevawe,
jevr. halelujah, srp. rus. liturgijski uzvik.
alim, v. ulema.
Alisej, v. Jelisije.
alica (vr. crvene tre{we), v. al.
Alixan, v. Ali i xan.
ali{ah (vrhovnik), v. Alija i {ah.
Ali{ah, v. ali{ah > ar. Alīshāh, veliki
car, vrhovni vladar.
alka, algƒ, ru~ka, alka (crkvena).
alkali, s„ra, so(l), › s™i > ar. halkah.
Alkoran (Alkuran), v. Koran (Kuran).
alma (tur. jabuka), v. alem.
almas, ƒlam, stawe, mogu}nost,
prikladan, › am > ar. tur. alamas.
Almas, v. almas.
Altaj (“Zlatna planina”), v. altan
> rus. Altaй, kalm. mong. Altä.
altan (zlato), v. al > rus. altin, altыn,
vr. novca, tur. altin, mong. altan, zlato, tat. okru`ewe skupiti (= ambarja), √ amb,
altun, jevr. haltum, -n, crtati po crvenoj
povr{ini, srp. altun.
U juna~kom spevu ”altan ~elo” je zlatom
ukra{eno ~elo.
Altana (= “Zlatana”), v. altan.
al~a(k), halaka, kow crvenkasto
`u}kaste dlake, √ hal, brazditi > srp.
Al~akovi}, por. ime.
13
am (kowska oprema), √ am, slu`iti,
u~vrstiti: i}i, kretati > rus. i st. srp.
jam, mesto gde se mewaju umorni kowi ili
kowska oprema, ma|. ham, tur. geim.
ama (a, ali, suprotno), ƒma, `estina,
√ am, govoriti (zvu~no) > asir. ‚ma, ne,
nije, ar. tur. amma.
Amazonke, manu{a, `ena, › man,
slo`iti.
Amazonke su brojne sve{tenice bogiwe
Keve, arijske Pramajke. Zvali su ih
Sarbatkiwe (Stefan od Vizanta), a
prikazivane su u hetskoj no{wi, naoru`ane
sekirom, labrisom i peltom (ilirski {tit
u obliku broja osam). Smatra se da je
wihova postojbina Kolhida. U Trojanskom
ratu su u~estvovale na strani Trojanaca.
Pogre{no jelinsko tuma~ewe mu`evnosti
ovih brojnih sve{tenica bogiwe Keve, stoji
u vezi s wihovom obrednom upotrebom
bogom Rata kome su prinosile kowe.
amajlija, v. hamajlija.
Izvorno je vezana za muliku (jela).
Amajlija, v. amajlija.
amaldar (carinik), v. mal i dar > ar.
amel-dār.
aman, amanas, nepa`qiv, nerazuman, √
am, {tetan, ose}ati > asir. amanu,
u~vrstiti, poverewe, rus. aman, milost,
ar. el-ämān, opro{tewe, milost, bezbednost,
okriqe, iskrenost, ar. tur. aman.
amanet (nasle|e, zavet), amani, put,
staza, √ am, slu`iti, po{tovati > rus.
amanƒt, zalog, ar. tur. emanet.
amar (gorko, -~ina), ~āmarikā, vr.
biqke (Veratrum album), › ~am,
piti ili jesti > asir. marru, gorak, srp.
~emer.
amaterasu (jap. bogiwa Sunca), v. mater.
Po vedskom mitu bogiwa Majka godi{we
prepora|a Sunce.
ambar (magaza), ƒmbara, susedstvo,
i}i > rus. ambar, krim. tat. ambar, azerb.
alt. kazah. anbar.
Kod Arapa je u istom zna~ewu `itnice (uz
jo{ nekoliko zna~ewa), kao i kod kavkaskih
Alana koji su sarbatskog roda.
ambarxija, v. ambar i xija > ar. tur.
ambarçi.
amber, v. ambra.
Amber (l. ime), v. ambra.
ambra, ƒmbara, vrsta mirisne smole, an|ama, awxana, mitska zmija: no},
√ amb, zvu~ati (> fig. mirisati) > ar. √ awx, uzrok kretawa, pojaviti se > per.
‘anbär, tur. amber. henğam, beda, jad.
Na Istoku se a. me{a s duvanom za pu{ewe Srpsko predawe zami{qa bedu (jad, napast)
ili se wome kade prostorije. kao bi}e koje luta po svetu, mu~i i davi
ambrozija, ƒmbara, nebo > tur. Nevruzije, qude.
jel. Ambrosía. anil (indigo biqka), nila, lila (boja),
ament, ament, skriveno, ve~no, › am › nil > ar. annil.
> misir. amn, skriveno, nevi|eno. ank, › a•k, beleg, obele`iti, kretati se
Amentet (bo`. Zapada), v. Ament > po krivuqi, > misir. ānkh (crux ansate),
misir. amentet, skriveni svet, Nav. krst `ivota.
amin (obredno potvrdna re~), aminƒ, Ank je simbol du{e, `ivota i svemira, pa
po{tovati, u~vrstiti (= ƒminat, ga bogovi uvek nose u desnici, jer, desna
nepromenqiv, nepovrediv, nepogre{iv, strana (kola nebeskog) je bo`anska i
nenaru{iv, neizmenqiv, RV 4, 56), › m‡, "krsna" i pripada svetlosti.
u~vrstiti, osnovati > asir. omn, rus. amin, Anpu (misir. bog Nava), v. Anubis.
jevr. āmēn, neka bude, srp. aminovati. antala (nerazborit, nesabran), antaraja,
N. Vitez re~ ”amin” tuma~i pomo}u ograni~iti > srp. antalija, lo{e
obredno misti~nih slogova "hum" i "am", skrojeno odelo.
izgovaranih na po~etku i kraju ~itawa anterija, antaraja, do}i izme|u, sakriti,
svakog vedskog teksta. Na Istoku se ova › ant, (s)vezati, umotati > ar. ‘antäri, tur.
obredna re~ ~esto poistove}uje sa hindi antari, enteri, gorwa haqina dugih rukava.
simbolom za stvarnost: om, omkara, A. je deo srpske narodne no{we iz dva dela.
odu{evqewe svetlo{}u sunca. antika, antika, {to ne pripada
Amina, v. amin > ar. Amina, verna, sada{wosti, › ant, okon~ati > jevr. atik,
pouzdana. stari, -starost, tur. atik.
Amon (misir. bog sunca Ra), homagni, antre, ‚ntara, unutar > avest. antara.
obredna Vatra (< h‘ma, obredno Anubis (oli~ewe Pse}e zvezde), {una,
prosipawe), › hu, uzdizati do neba > srp. pas, › {un, {uwati > srp. {uwo ({undo
oman, jedna od sedam svetih biqaka ili }ena).
paqenice: pers. homa, mitska ptica sre}e apa (st. srp. voda), ƒpa, RV 7, 67, voda,
(lit.), jevr. Amon. › ‚p > avest. af{, per. ab.
Homan je obred s paqenicom Ogwu, Apep, p‚pƒ, ime za pakao ili
gospodaru i stare{ini svih qudi, RV 8, 1, razuzdanost, lo{, zao, › p‚.
~uvaru svetih obreda i posredniku izme|u A. je misir. bog Haosa, kosmi~ka zmija
bogova i qudi. Otuda je misirski Amon bog Nava, mitolo{ka suprotnost boga Ra.
plodnosti i Nava (kasnije Ra), simbol Apis, pa{“, Bik, obredna `ivotiwa,
stvarala~ke mo}i, predstavqen s ovnujskim › pa{, videti duhovnim o~ima > het.
rogovima (oli~ewe ravnodnevice u Ovnu) u pa’{u, misir. sveti Bik, oli~ewe Ozirisa,
tekstovima piramida, koje su najstariji hindi pashu, per. pasu, jevr. pēsach, pāsach.
religiozni spisi. Bik je arijski simbol Meseca, ~uvara
Amoriti, v. Mari > akad. amurru, zapad, bikovog semena. Tako|e kod Maja, pa’{u je
misir. amar, sum. martu. Mesec ili jedan od meseci majanske godine.
Amoriti su arijski Veni~ani (Vadel), Apo (avest. bog Voda), v. apa.
osniva~i vavilonskog carstva koje Sveto aps (zatvor), upas, uslu`an, imati pod
pismo zove Hananci. Na Istoku su rukom, sedeti pored (po)slu`iti, › as,
izme{ani s Hetima (Sajs). prisutan, pripadaju}i > rus. aps, ar. habs.
ana (tur. majka), v. nana. apsana (zatvor), upasana, ~in sedewa,
Anadolija, uttare–a, nadir, sever, dohvat ruke, ~ekaju}i.
severna strana, √ tri. Apsu, ‚pas, voda, › ‚p, ispuniti,
andrak (vrag, ne~ista sila), ~andraka, dosti}i > asir. Apsu, an|eo Bezdana
Mesec, mese~ina, krug meseca > rus. (oli~ewe plodnosti), sum. Apsu.
andrak, per. adre(n)k, bol, `alost, nesre}a.

14
Abzu ili Apsu iz Me|ure~ja je tako|e
oli~ewe vodenog ambisa.
Apulunas (het. Apolon), pula, bog Nava,
› pul > ra{. Apulu, bog Sunce.
A. je hetsko bo`anstvo kapija koje brani od
zla.
ara, ara, kru`ni oltar, radius kruga >
tur. ara, prostor izme|u dve ta~ke.
ar(a)ba (vr. kola), rab’i, deo kola, ›
rab’, posedovati > tur. araba.
arabeska, v. Arapi.
Arabistan, v. arap i stan.
arak, v. raki.
arak (hartije), v. varak.
aram (bibl. prokletstvo), ƒram,
spremnost, {to odgovara svrhi ili je
podesno, dovoqnost, RV 1, 142, po`urivawe,
RV 8, 46, › ™i, pomeriti, pribli`iti se
neprijatequ > tur. haram.
aramba{a (~etovo|a), ‚ramb′ƒ, dramski
po~etak kovawa zavere, po~etak
poreklo, √ ri, postaviti.
U srpskom jeziku hajdu~ija je duhovni pojam,
u smislu za~etka narodnog otpora, dok na
Istoku ova re~ pogrdni mat. taktil za
razbojnika: ar. tur. harami başi, vo|a
razbojnika, v. aramija i ba{a.
Aramejci, v. Arimi > asir. a´lamu, jevr.
Aram, Sirija.
aramija, v. haramija.
Arap, √ lamb, tama, zalazak (sunce) >
asir. erebu, tamna boja: arabu,
pusto{iti, uni{titi, ar. arab, Arapin
lutalica: arab, stanovnik pustiwe: areb,
varo{lija, rus. arap, ~ovek crne puti,
hindi, arab, ~ovek neu~vr{}en u veri,
azerb. ~ag. araba, tur. Arap.
Crna ili tamna boja je mitsko obele`je
Nava, koji zapo~iwe na zapadu, strani sveta
na kojoj sunce zalazi, s ~vrstim osloncem u
mitskoj simbolici juna~kog speva. Na
Istoku re~ za Arape ima druga~ije
tuma~ewe. Strabon ka`e da su Arapi
dobili ime po narodu Arba (Sarba) iz
doline reke Sarabis (danas Arabis), koja je
bila granica izme|u Inda i Arapa.
Staroarapi su po kulturi bili sli~ni
Srbima. Ne samo da su `iveli su s wima u
zajedni~koj dr`avi Asiriji, ve} su sa
Srbima ravnopravno i{li u prvi pohod na
Istok, pod Ninom Belovim i Arijem, {to
upu}uje na zakqu~ak da su Arapi me{avina
Srba i Ku{ita.
15
Ararat (bibl. pl. potopa), kurara,
planina sum. urartu, het. kalmara,
planina, tur. Agri.
Arafat ( visoravan: l. ime), ravˆ,
planina.
arbija (motka), ƒrbuda, izraslina > tur.
harbi.
arvanija, v. avramija > tur. harvani.
ardasina, v. Sardi.
Persijska svila je uvo`ena iz Ser(b)ike
u Petore~ju.
ardija, ƒrd’a, mesto, deo, strana, › ard,
pomeriti > arm. art´a, kurdski erd,
jevr. eretz, tur. ardi.
Ari, „rja, po{tovan, uva`en ~ovek
plemenita stale`a, › ™i > het. arri,
plemenit, misir. haru, Sirijac.
Ari je naziv za arijske Hete (Vadel), a
tako|e ime za Arije kod Hinda i
Ahemenida.
Ariji, „rja, ~ovek plemenita stale`a,
posve}en, po{ten > avest. Arja.
Ariji su iz Podunavqa (^ajld), u Indiji su
sami sebe zvali Hati (Vadel). U Fenikiji
su prisutni kao Subarejci, Egejci i
Pelazgi (Delaport). Ime su dobili po
sazve`|u Orion ~ije je staro narodno ime
Jarilo.
Arimi, ƒrjan, pridevak Oriona, RV 10, 85
> bibl. Aram, Sirija i Me|ure~je.
Arim je jelinsko ime za helmske Mede
glavno pleme Arijaca u Podunavqu, koji se
u asirskim zapisima zovu Amuru, Amoriti
ili Elamiti.
Arion, v. Orion.
Postoji u asirskim spisima, Odiseji,
Postawu kao Veliki Div-lovac, u Starom
zavetu kao Nebrod, a Ahil ga nosi na svom
{titu kao Serbona svog bo`anskog pretka.
arka, arkƒ, Sunce, kristalna posuda
(sunca), fig. barka, pohvala, › ar~ > st.
srp. arka, kov~eg: le|a od haqine, bibl.
arka, Nojeva barka.
Mitolo{ki “zlatni ~amac” je pehar boga
Sunca, pa je Izidina barka u Misiru
slavqena u martu pu{tawem niz vodu.
Biblijska barka je kod Dogona svemirski
brod.
Arkaim, v. arka.
Megalitski grad-opservatorija uralsko-
kazahstanskih stepa stara 7000 godina. Rig
Veda ga imenuje kao [ambalu.
Arkas (Veliki), arkƒxa, odnos prema
Prvi od 200 an|ela koji vlada Zemqom (Kw. obred Kowa (`ivotiwa Sunca),
Enohova).
arlati (urlati), ‚raši, galama, buka, ›
raš, vikati > rus. orátь, tur. irlamak,
pevati .
arli (silan, qut, Vuk), v. arlati.
arslan (lav) ƒrxuna, “svetli”, ime za
Gromovnika ili boga Serbona, √ rax,
nadvladati > st. srp. arslan, lav, srp. Arsa,
Arsen, tur. Arslan, l. ime, jel. arsen, mu{ki, Astarot, astra, bajalica za emitovawe
jak, jevr. Ariil, lav bo`iji (alegorija za
Jerusalim).
Serbon (Arxuna) zvani “Davlija”
za{titnik je kulture, ikonografski
predstavqen kako davi lava {to simboli{e
pobedu reda u Prirodi.
Arsa, v. Arsen.
Ime vladara Misira u vreme Ramzesa
Tre}eg.
Arsen, v. Arslan.
A. je Div Lovac (arxunaka) sin
Gromovnika i heroj Mahabharate.
arsenal, ƒrxuna, fig. ja~ina > ar. dār-al
-sinā´ah, ku}a manufakture.
arslanija (st. tur. novac), v. arslan.
arhi, -(pra, prvi), arha, pravovaqan,
legitiman > hindi arhat, jevr. arrach.
arhirabin, v. arhi i rabin.
Asar (misir. bog Oziris), sura (= sara),
Sunce, bog, › sur, vladavina.
Asar-Hapi, v. Serapis.
Ime sv. Bika slavqenog u Memfisu,
kasnije bog `ivotvorne reke Nil, po kome
je nastalo jel. Apis.
Asim (ar. branilac), v. sinor.
Asimudin (ar. vere), v. Asim i Din.
Asirija (etnonim), v. A{ur.
Starinci Asirije su Subareji, a ime
starovekovne dr`ave Sur(b)ije, sa srpskim pastira ostavqen u korpi na reci Gal, koji
vladarom i plemstvom, zadr`an je u
dana{wem nazivu Sirija, sa jelinskim
oblikom izgovora. Geograf Tolomej je prvi Atlagi} (por. ime) v. aga i at.
upotrebio u drugom veku ime Asirija za
oblast Gorweg Zaba (Sarba) ili Srbice
koja se uliva u Tigar.
asmak, asm„ka, na{, na{e.
U pesmi: Kad smo bili u asmaku, samo ja afar (fen. pra{ina), v. prah > jevr.
i ti.
Askan, -ije (trojansko ime), skanda, bog
Rata, oli~ewe Vla{i}a (= Kartikeja), ›
skand, sko~iti > lat. Askanius, ime sina
Enejevog, osniva~a trojanske loze Julija.
Asmodej (hald. ime zloduha), ƒ{vamed’ƒ,
16
kasnije posve}en Gromovniku, › a{, svetleti
> avest. Aešmadeva, jevr. Ashmedaj (Asmoda,
Asmadai), ime an|ela, vesnika bo`ijeg u
rabinskoj tradiciji.
asna, v. hasna.
asovina (carsko ili dr`. dobro), v. has.
astal, st´‚la, kuhiwski pribor > st.
srp. i rus. stol.
svetlosti ili paqewe vatre, › st™i,
rasuti.
Astarot je jevrejski kraq pakla i zloduh
Makavejskih kwiga.
Astarta, › st™ˆ, zvezda > asir. Misir.
I{tar, oli~ewe pl. Venere, fen.
Astarta, majka bogova, jel. Astarte, Astrea,
Venera, Astraia, oli~ewe Device (= Dika).
asura (rogoz), asurƒ, vrsta biqke (lat.
Sinapis romosa), √ as, biti, postojati
> ar. hhasar, rogoz, tur. hasir.
asurxija, v. asura i xija.
at, atja, kow (poetski) > srp. Atlija,
kowanik.
ataman, ‚tmƒn, jedinka kao suprotnost
celini, › at, pokretan > rus. ataman.
Atar (per. genije vatre), at’ari, plamen,
> per. ātur, adar, sveta mitska vatra,
avest. atar, arm. airem, jevr. adar,
kalendarski naziv meseca.
atar, antƒr, izme|u, unutar > jevr. atar.
Atila, atala, “neizmeran”, pridevak
boga Nava > Atala, pergamski kraq,
Atalia, jevrejska kraqica.
Atila Me~eslavi} je bio veliki knez
kijevski, a wegovo carstvo srpsko (Venelin).
Atis, tak{a, ime zloduha, › tak{,
oblikovati > jel. Attis, mitski sin
je kasnije postao arhigal, glavni sve{tenik
maloazijske Kevale (jel. Kubela) ili Keve.
atlija, v. at i lija.
atmejdan (hipodrom), v. at i mejdan.
Vuk tuma~i kowski trg (Sarajevo).
atol, atala, ~vrst > mal. atol.
a´far.
aferim, v. p´ƒla, nagrada, plodonosan >
per. feri, dobro: afrin, per. tur. aferin,
aferim, pohvalan uzvik: apaferim, pravo.
afijun (opijum), ap’‡na (= ap’ena), › p‡,
uzrok obiqa ili bujawa > rus. ‘pij,
hindi āp’īm, āp’ū, ar. äfuūm, tur. afyon.
Afrika, v. afar.
B
Axajli} (por. ime), v. axija i Alija.
Axem, a, ne + xanu, du{a > srp.
Axemovi}, por. ime. ba (misir. neg. princip boga Ra), b’a,
Izvorno zna~ewe ove kovanice je “nearapin” privid, iluzija.
u zna~ewu “stranac”. Baba báb’ru, ime bogiwe Nava, › b’™i,
axija (hodo~asnik), axƒ, sunce, znak Ovna odr`avati > rus. Baba, kameni idoli na
(oli~ewe op{te ravnote`ne sile u ulozi jugu Rusije.
kreatora sveta), √ ax pokrenuti babaluk (tast), v. baba i luk.
> ar. hāğğ, tur. hac(i) (kalambur aci, gorko). babazeman (staro vreme), v. baba i zeman.
axiluk, v. axo i luk. babaqko (star ~ovek, poo~im, tast), v. babo.
axo (stric, -ko), axƒ, ime boga Ogwa Babilon, v. babu i ili > asir. babilanu,
(otac qudi) i Gromovnika (gospodar arm. babel.
bogova i qudi), √ ax, izbaciti. B. je jelinsko ime za asirski naziv babu
axuvan, v. xuvan. ilu, “Bo`ja vrata”.
a{a (odricawe), √ a{, primiti, uzeti, babo (otac), papu, za{titnik, negovawe,
dobiti. √ pā, za{tititi > rus. baba, asir. babu,
a{ar (desetak), v. u{ur. otac, ar. abu, arm. babo, hindi babu, titula
a{arast (nesta{ko, vragolan), a{ara, gospodara ili kneza: nastojnik manastira:
vatra, sunce, (< a{ƒ, brz), √ a{, i}i, pers. baba kan.
v. {a{av. babovina (otaxbina), v. babo.
a{ik, ‚{ˆs, `eqa koju zami{qamo u babu (asir. vrata), papu, za{tita.
sebi, √ {‡, po~ivati, privr`enost, babura, bab´r“, vrsta povr}a > tur. büber.
ostati neupotrebqen > arm. ašik, qubav, Baga (oronim), b´ƒga, brat Zore kao
tur. aşik. oli~ewe
A. je zaqubqenost u misti~nom smislu (ko “isto~ne planine”, po kojoj je dobio ime
gori od qubavi). Bagistan ili dana{wi Pakistan.
A{ik, v. a{ik > ar. Ašik (zaqubqen). bagav, v. bangav.
a{ikluk, v. a{ik i luk. bagana (jagwe}a ko`a), ag’ag’na, jagwe (fig.
A{ir, v. a{ar > ar. Ašir (skupqa~ oli~ewe Sunca bo`ijeg o ravnodnevici,
desetka). koje svojom ~istotom i neporo~no{}u
A{kewazi, v. Askan. uklawa svaki greh), › ag’, gre{an > hri{}.
Jevreji i danas Germane zovu A{kewazi agnec, jagwe bo`ije (jedno od imena
(= Trojanci, medski Brigi ili Arijevci Isusovih): tur. bagana, jagwe.
koji su sami sebe zvali Srbima. Bagdad, bagad‚da.
a{luk, v. a{~i i luk. Bagistan, v. Baga i stan.
A{ur (Asur), asura, izvorno bo`anski baglama, band'a-kara–a, (po)vezivawe,
pridevak, bo`anstvo, an|eo (kasnije sapiwawe, zaustavqawe (magijski), ›
sve{teni~ki pridevak (zlo)duha Nava), › as, band', vezati > jevr. vaglama (paglama),
uticati. svezati, tur. baglama, spajawe, sastavqawe,
A{ur (A{er) je ime boga i gl. grada srp. baglama, {arka: tamburica, Vuk, kelt.
Asirije, po vladaru Asirije, istoimen baglum, zaponac, kop~a.
bo`anskom pretku Sardana (= Dardana). bagra, bal†gra, najja~i, krajwa sila, › bal.
X. Kembel ih naziva Zeretiti (bibl Srbi). Bagre{, v. bagra.
a{}are (o~igledno), v. ak~ija. bad (greben), v. bedem.
a{~i (kuvar), a{a, hrana, √ a{, jesti, badava (besplatno), › b’id, pro{iriti,
piti, konzumirati > tur. aşci. pro}i + hava, vazduh: ra{. bad, tur.
a{~inica (gostionica ), v. a{~i. bedava.
badavaxija, v. badava i xija.
badavaxiluk, v. badavaxija i luk.
badem, padma, vrsta drveta, √ pad (bad),
pasti > rus. badma, tur. badem.
17
Badem, v. badem > ar. Bādem, l. ime. Posuda u koju pada ispe~ena rakija
badrqak, v. patrqak. proizvodi jednoli~an zvuk.
ba`dar, v. bƒxa i dara > per. bāğdār, tur. bakizam, v. Bak > ar. bahā´, pers, bahā, sjaj,
bacdar. rasko{.
ba|a (bƒta, bƒ~a), v. ba{ta. B. je religioyni sistem ili sekta.
ba`dar, b’ax, rasporediti, udeo + d’ara, dara bakra~ (sud od bakra), v. bakar > tur. bakraç.
> per. bāgdār, tur. bacdar. bakropis, v. bak > ar. bahā´, per. bahā.
bazar (tr`i{te, pijaca), v. pazar > st. rus. baksuz (zlosretan), b’agna{a, slomqene nade,
bazar. bāzār, jevr. bazr. √ b'awx, rasturiti > per. tur. bahtsiz.
bazer|amba{a, v. bazerxan i ba{a. bak~a, v. ba{ta.
bazerxan (bazer|an), v. bazar i xan > per. bak{i{ (napojnica), b’ak{a, hrana, jelo ili
tur. bazarğan. pi}e, √ b′ak{, potro{iti > rus. bak{i{,
bazati, b…sati, i}i ne gledaju}i kuda, √ b′as, bah~i{, tur. bahşiş.
pokazati, postati vidqiv > per. bazi, Bal, balƒ, mo}, snaga, sila, sin Tvorca, ›
igra, bazen, igrati, tr~karati, skitati se, bal, dati `ivot > sum. El, vrhovni bog,
ar. per. bazi, gde koji, neki, srp. nabasati. asir (akad.). il(u), sum. asir. El, jevr. El,
Baja, ab´aja, “bezopasan”, prikriveno ime Eloah (mn. Elohim), fen. baal, vladar, El, bog,
boga Nava kao jednog od osam glavnih Elion, ”najuzvi{eniji” (> eon, nebeska sila).
bogova oli~enog u strahu (< b´ajƒ, opasnost) balaban, bala, snaga, mo} + b’‚n“, gospodar,
ili naziv himne za li~nu sigurnost, √ b′‡. Sunce, › b’ā, ispoqiti, > rus. balaban,
Bajan, v. bajan > avarski Bajan: per. Bayan, soko, tur. belaban, golem: jastreb.
vojvoda. Balaban, v. balaban.
Bajan je persijsko a ne avarsko li~no ime B. je krupan ~ovek ili onaj ko jede ne
([afarik), dok je u st. rus. naziv za ~ekaju}i druge.
muzi~ki instrument. Balbek, v. Bal.
bajan (bo`anstven), v‚juna, Bog, bo`anstvo, B. je Balov grad u dolini reke Bek.
√ v‡ balvan (deblo), bilvƒvana, stablo jabukovog
bajati, b′ƒjate, opasnost, strah, zastra{iti, drveta (bilva) ili wegov deo (koje se
√ b′‡, bojati se > rus. baяtь, brig. bālen, kao i jabukovo li{}e upotrebqavalo u
govoriti, arm. ban, slovo, re~: paja, usta, obredu boga Nava), √ bil, odgonetnuti >
govor, hindi badzan, duh. pesma, tur. bajmak, rus. bolvan, idol: glupak, tur. balvan.
bajawe: bajçi, baja~: büuü, magija. Balvan (selo), v. balvan > bug. Balvan.
^ini se izvode bajawem koje je deo ~arawa. balega, b´allaka, donositi
bajdaluk (xabaluk), v. vajda i luk. balija (prost ~ovek), bala, prost, budalast,
bajka, b‚janaka, mi{qewe, ose}awe straha neuk ~ovek, nezreo, balav(ac), √ bal,
kao jedno od devet dramskih ukusa, baliti > ar. bāli, starac.
mitska Zmija na uzlaznoj putawi zemqe, Re~ balija ne postoji u turskom jeziku.
√ b′‡. Balkan (Helm), bal‚hakƒ, planina > srp.
bajta, v. vajat > jevr. bajit, dom, ku}a. Balkan, ime visoravni Stare planine,
bak, baka (= b‚ha), rizni~ar, ime boga Nava ~ag. balkan, vis, planina.
oli~enog u sazve`|u Bika, › bak. U maloazijskom turskom nema ove re~i, a
bakalin, v. bak. Helm se naziva Emineh dag, Helmska
bakar (vr. metala), {abara, tama, mrak, planina. Zapadni autori su u XIX veku
› {ap, isterati zle duhove > tur. bakir. uveli naziv Balkan za Helm, dok u XX veku
Bakar je pre sedam milenijuma prera|ivan Balkan planinu Srbije preimenuju u Staru
na Helmu, a onda su do{li Tuci i “doneli” planinu!
re~ za bakar! Da tuma~ewe stoji u vezi balkon, v. Balkan > asir. hetski (amuru)
tamno-crvene boje, pokazuje suime za bakar, bit hilani, trem ku}e (palate), tur.
rus. med, i srp. mije| odakle je nastao balahhane, najvi{i deo ku}e, odakle je lep
pridev “sme|”. pogled na okolinu, rus. balk‘n.
bakva, -ica (drv. posuda) v. buklija. balta (sekira), bal‚t, prisilan, u slu`bi
sile, ugwetavaju}i, √ bal, povrediti >

18
ra{. (etr.) balta, sekira, rus. balta, st. rus. pasivnog na~ela u odnosu na Ogaw: @arko
bulƒt, ~elik, sabqa (u kavkaskim govorima sunce moj zlatan barja~e. Otuda, sve duhovne
velika sekira), tur. balta. zastave izvorno su okrugle (svatovska je
baltati (se}i), v. balta. bele boje).
baltaxija (drvose~a), v. balta i xija > tur. barjaktar (stegono{a, zastavnik), v. barjak.
baltaci. barka, v‚raka, brod, posuda > arm. brk, kopt.
bal~ak, √ bal, okrenuti u krug + › ~ak, bari, jevr. arba, tur. paraket.
odbiti, odbaciti > tur. balçak. Misirski bog Nava je imao barku s bikom
Bal{a, bale{a, visoki vojni zapovednik. na pramcu, a na sredini sokola s
baqa (talir `en. kape), v. bula. ra{irenim krilima.
baqezgawe, bollaka, pri~a, pri~ati, √ bal Barawa (regija), v. baron.
> hindi bolna, rus. baltatь. baron, b’ara–a, gospodin, gospodar, › b’™i,
Baq(k)o, balika, zloduh Nava. nositi > rus. Baran, krim. tat. baran.
bambus, bamb’a (vamb’a), › bamb’, i}i, Ova titula prvobitno je vezana za ulogu
kretati > mal. bambu. stegono{e (< b′ara, borba, bitka, ~in
ban (titula), b′anu, bog, Sunce, gospodar, no{ewa), a kako je Ovan prvi mesec Godine,
`ivotiwa ovan je predvodnik nevidovne
gospodin, √ b′a, sjajan, pojaviti naravi od koje be`e zlodusi. Zato je on ~est
> asir. banu, Stvoriteq, Lu~ono{a, simbol na barjaku ili ode}i barona.
svetlost, per. bān, ~uvar, tur. ban. barut (pu{~ani prah), parƒha (paraga), prah,
Banat, (regija: brdo na Sinaju), v. ban.
pra{ina, √ p™‡, ispuniti, prekriti,
bangav, pa•gu, ud, telo, √ va•g, obele`iti > razbacati > rus. por‘h, asir. apru, pra{ina,
hindi paṅg, hrom, tur. bağmak, bangav. pesak: ar. barud, per. barut, brk, tur. barut,
Re~ "bagqav", bogaq, je u zna~ewu "obele`en prah za topove.
od boga", › b'ux, podneti. barutana, v. barut i han > tur. barut h†ne.
banduka, bƒnd′uk‚ma, ~vrsta veza, › band′, basan, va~ana, re~, bajalica, savet, uputstvo.
u~vrstiti, pripojiti. › va~, izre}i > rus. basen, hindi badzan,
B. je stare{ina koji obezbe|uje prolaz kroz ar. bejan.
tesnac. basma, v. basan > rus. basmƒ, tur. basma, cic
bawa, vƒna, oblak (nebeska posuda), › van, (vr. tkanine).
spremiti > rus. banя: vana, sve {to je B. su tajanstv ene re~i narodne poezije ili
povezano s vodom, arm. bnh, obnavqawe. proze.
bawak (topli deo furune), v. bawa. basmaxija (baja~), v. basma i xija > tur.
bara, v‚ri, voda, › v™i, prekriti > arm. Bxr, basmaçi, onaj {to pravi cic i {ara
izvor, bunar, mesto gde se zadr`ava voda. pe~ate po wemu.
baraba, b’arb’ar‚, grubost: proklet, basna, v. basan.
zbuwuju}i, › b’arb, povrediti > arm. Basna je moralno pou~na pri~a.
baraba: bibl. Baraba, ime secikese. Bastet, v. Bubastija.
barabar (uporedo), udvajawem b’ƒra, B. je misirska bogiwa, k}er Sunca i
podupirawe, no{ewe, › b’™i, nositi > za{titnica grada Bubastisa.
per. baraber. bat, v. batina > rus. bot, jevr. b´ata.
bardak, vard'anaka, mala posuda za dr`awe batak, v. but > tur. batak, blato: bata, bara,
(posve}ene) vode, √ vard', dr`ati > rus. glib.
bardak, krim. tat. tur. bardak, ~a{a, srp. U srpskom jeziku “batak” osim noge zna~i
(reg.) bardov. najgorwi vrh ko{nice, a u turskom jo{
B. je zemqani, drveni ili bakarni sud za mesto gde se ~ovek uvla~i.
pi}e. bataliti, √ b′at, podr`ati, negovati + › l‡,
barjak (zastava), b‚rj…ka, `ena (< barj…, `ena, ograni~iti > asir. batalu, prestati,
sluga, najamnik vojnik), √ b′ri, vladati, zatajiti, izroditi, ar. batil, batal, zaludno,
podr`avati, (pro)nositi, zadr`ati > asir. prolazno, {to ne va`i, tur. battalmak.
barakvu, blesak, sjaj, tur. baurak (= sancak). batara (korpa), piš´ara, arhitektonski
Mitski barjak (steg) je zastava Zore, oblik {upqe posude: lonac, tava, › piš,
gospodarice istoka, jer svetlost sunca je skupiti > hindi pitari.
19
batlija (~ovek sretne ruke), v. bahant. > asir. ba{tu, snaga, sna`an, bo`. pridevak:
bahat (neumeren), b‚ha, sre}a (bo`anstvena): batu, osnovati, graditi.
kow, √ bah, uzrok rasta ili uve}awa > ba{tina (o~evina), v. ba{ta > asir. Batu,
srp. bati~an, sre}an ([umadija), ar. per. graditi, osnovati.
baht, sre}a. bevut, v. behut.
Bahanti su u~esnici anti~kih bahanalija beg, b′ƒga, za{titnik, gospodar, bo`anski
ili praznika boga Baka (Dionisa) o pridevak √ b′ax > avest. baga, brig.
prole}noj ravnodnevici, u sve~anosti bag´a, tur. beu.
dolaska mrtvih du{a (prvenstveno u obliku begenisati, b´og†-d´ana, “radost bra~nog
kowa, kao oblika mrtvih predaka) me|u `ivota” > tur. beğenmek.
`ive, da zajedni~ki proslave ~udesnu obnovu begluk, v. beg i luk.
Prirode u prole}e. Bego, v. beg.
Bahdat (st. prestonica Misira), v. Bagdad. Begovica (reka), v. beg.
Bahtijar ("Sre}nik"), v. bahat > ar. Bahtijar. beana (mana), v. basan > srp. obejaniti,
Bahrija (ar. mornar), v. bara > ar. Bahrudīn, otkriti.
"more vere". bêd, √ b´id, raspr{iti, pro}i kroz ne{to
baxa, balāxa, silexija, upotrebiti silu, › > per. bād, vetar.
bal, povrediti. beda (zlo, nesre}a), b′eda, beda, jad, napast, √
bƒxa (dimwak), b’axja, podeqen, raspore|en, b′id, uznemiravati, polomiti, uni{titi
› b’ax, uperiti, skrenuti > per. bāğe, > rus. bedƒ, per. bed, zlo, tur. bed, zao,
dimwak, pu{karnica, tur. baca, prozor. ru`an, nevaqao.
ba{, › b'‚{, izjaviti, re}i (b’ā{ā, govor, bedak (jad, nesre}a), v. beda > per. bedāk,
jezik (nar. Svakodnevni), opis, tur. bedak, lud.
definicija), opisati, imenovati: koristiti
ili primeniti u govoru za spomenik > srp. bed(u)ast (zle }udi), b′adu, pogre{no > srp.
asir. ba{, sada, biti, postojati, dogoditi se. beduo, malouman, tur. bedlu, zlo}ud.
ba{ (glava, po~etak, vrh,), v. ba{a > tur. Baş, bedevija, ba—avƒ, kobila > ar. tur. bedevî.
stare{ina, başa, başar, glavni, rus. ba{kƒ, bedem (nasip), padma, zemqa, › pad, ~vrstina
glava? > ar. beden, trup: ukupnost grada ili
Koristi se kao pridev (npr. ba{-knez, gorwi deo, tur. beden.
glavni knez). bedena (zlo), v. beda.
ba{a (poglavar: titula), balê{a, bezistan (pokriveno tr`i{te), v. Stan >
glavnokomanduju}i, visoki vojni per. bezistān.
zapovednik, › bal, zbrinuti > tur. başa. bej, v. beg.
ba{aluk (dostojanstvo ba{e), v. ba{a i luk Bel, v. Bal.
> tur. başaluk. belaj (zlo, nesre}a), b’adra-kali, bogiwa
ba{luk (nadgrobni spomenik), v. ba{ i luk Nesre}e > ar. bälā: alahun belasi, bo`ije
> tur. başluk. napu{tenije, tur. belā, balâ, srp. belajisati,
ba{ka (odeqeno, posebno), ub′ƒ, oba, oboje, mu~iti se.
belajluk (nesre}a), v. belaj i luk.
obe strane, √ ub′, prekriti, ispuniti >
beleg, b′allaka, (pod)nositi, izlo`iti, √
rus. ba{ka, tur. başka.
ba{kaluk, v. ba{ka i luk. b′al, izlo`iti > rus. beleg, srp. belegija,
ba{ta (vrt, gradina), v„stu, mesto stanovawa, tur. belegi.
doma}instvo, › vas, gajiti negovati, belenzuka, v. beleg > tur. bilezin, grivna.
odr`avati, zakup > ra{. (etr.) bo{}i, beli (javno, razjasniti) b’ala, naravno,
ba{ta, rus. bak~ƒ, (bah~ƒ, bak{ƒ), per. bagče, zaista, u vezi jave > tur. belli, ar. bälā,
ba{ta, gradina, vrt, tur. bahçe: per. bag, vrt, poznato, javno, izvesno, zacelo, bez sumwe.
deo vrta zasa|en vinovom lozom i drvima, Beligrad (Veligrad), b’alla, belo + › gurd,
tur. bag, vinograd, mesto za u`ivawe. mesto obitavawa > tur. Beligrad koj,
ba{ta (otac), b’ašša, titula po{tovanih selo kod Carigrada, naseqeno 1521. g. iz
qudi, › b’aš, odr`avati, hraniti okoline Beograda: Erdel Beligradi, erdeqski
Beograd.

20
U narodu se Beograd naziva Veligrad, jer je berberija, v. perper.
bela boja sinonim za "veqe", veliko. berber(in), bib’rat, brawe, sklawawe, √
belnuk (vr. haqine), v. bent > tur. bendlik, b′™i, brati > pers. berber.
{to se pa{e oko tela. berberluk, v. berber i luk.
bena (luda, budalast), v. benak > srp. beri}et, bib’rat, brawe, preno{ewe > ar.
benaviti, tur. bön, lud. bäräkä, obiqe, blagoslov, rus. beritet,
benak, b’a–g‚, konopqa, √ b′awx, izlo`iti, tur. bereket > ar. tur. bereketli.
progoniti, osetiti > avest. banha, rus. Bes (vrag), › b’e{, strah, u`as > misir.
penьka, hindi bāng, per. benk, ar. bendz? ~ag. besa, bog koji spre~ava zlo, arm. bl{.
beng, afg. bang. Od istog korena je srp. “besediti” i
Benba{a, › band’, svezati + b’‚{‚, bog Voda “beseda”, govor (< b’e{a, gospodar
> tur. bend-baši. asterizma), po kojoj je nastala {iptarska
Bemba{a je u zna~ewu: “zaben}en” izvor besa. Da je besa izvorno srpska re~, svedo~i
vode. “trostruka besa” srpskog kneza Prelimira,
Benben (kam. humka misir. Atuma), v. Benu. zabele`ena u desetom veku pre doseqavawa
Misirska legenda ka`e da se Sunce prvi [iptara na Helm, gde ova re~ zna~i
put podiglo na Benbenu, svetom kamenu trostruku zakletvu.
Heliopolisa, gde je sletela Benu, sveta Besomar (Biber~e), v. Bes i mora.
ptica svetlosti. Otuda se bog Sunce-Ra Biber~e je mitski pogubnik zimskog
predstavqa se s pti~ijom glavom. Arapi Besa.
tako|e veruju da sveta ptica Benu (> jel. bet (jevr. ku}a), v. bajta.
Feniks) mo`e sleteti samo na sohu nebesku. bet, v. beda > per. bed.
Benda (por. ime), v. benda. be}ar, v. begar > per. bī-kār, zlo~inac,
benda, √ band′, dr`ati ili ~uvati nevernik, izdajnik, tur. bekâr, ~ovek
zarobqenika > per. bende, sluga, rob, neo`ewen, ma|. betjar, neotesan i uobra`en
pot~iweni, srp. bendati. prostak.
bendati, band´ati, obuzdati, posti}i > per. B. je ~ovek bez svoje ku}e i stalnog boravka
benden, slu`iti. (Vuk).
ben|eluk (Vuk), v. benak i luk > ar. per. Be}ir (l. ime), v. gebir > ar. Bekr,
tur. benkilik, ~esta upotreba devi~anski.
benka (opijat, smesa lista bunike ili behar, bah“tara, obilan, brojan (< bah“,
konopqe). mnogo), › bah, {iriti, rasprostreti >
benetati, v. bena. tur. behar.
bent (pojas), √ band′, svezati, pri~vrstiti, behut (nesvest), hutƒ, la`an, ime boga Nava,
spojiti, sastaviti > per. bend, pojas, sveza: › hu, hvaliti > per. hut, svest.
nasip, rezervoar, tur. bent, sastavak. be{ika, b’astrika, torbica od ko`e, › b’as,
Benu, b’enu, gospodar (svetlosti) zvezda, › popiti > tur. beşik, be{ika: de~ija
b’‚, svetlost > misir. bennu, sveta ptica kolevka.
svetlosti. biber (zrnast za~in), bimba, kolut (disk)
Benu se izlegla iz kosmi~kog jajeta, koju je sunca ili meseca, √ bi(n)d, rasturiti >
snela kosmi~ka guska, Veliki Gaka~ (druga rus. bobrь, tur. kara biber: biberlu.
legenda uznosi Tota i wegvu pticu ibis, a “Bimber gro`|e” narodne pesme je naro~ito
tre}a lotosov cvet, sa {est latica). lep rod loze.
berat (dekret, carski ukaz), varƒt‚, Biberaga, v. Biber~e i aga.
blagoslov, › v™i, zahtevati, spre~iti Biber~e, ravˆ bimba, disk Sunca.
> asir. urtu, dekret, naredba, zapovest, ar. biberxija, v. biber i xija > tur. biberci.
bärat, jevr. verat, va`an spis, tur. berat. Biblos (ime sirijske luke), kubra, kolut,
Berber (por. ime), barbar‡ka, oblik boga prsten, zavoj, cvast: provu}i se, › kup,
Nava, › barb. govoriti, svetleti > st. srp. kubla (gubla,
Berberi, v. Berber > misir. barbara (= lebu, gubina), vrsta pe~urke s bukovog drveta, koja
ma{a{a). koja je slu`ila za pisawe kwiga (obi~no
Misirci su ovaj naziv upotrebqavali kad urasta u {upqinu drveta i poprima oblik
Jelini nisu jo{ ni postojali!
21
plo~e) > asir. babil‚’a, pisanija. Biserlija (por. ime), v. biser i lija.
Da su Jelini preuzeli re~ biblos, kwiga iz bit(ak), b'‚vita(ka), stvoren, manifestovan,
asirskog jezika, svedo~i stari naziv proizveden, › b'’, biti > asir. bit, mesto
Biblosa: Kuniga, od st. srp. kuniga, kwiga, u obitavawa, rus. bitь, crk. rus. bыtie, bitije,
potpuno istom zna~ewu. postojawe, `ivot, srp. bit, su{tina, bi}e,
bidat (porez), › b’u, kontrolisati, imovina: tur. bitmek.
pripadati, prisvojiti, dodelit > srp. bi~, pu~~´a, zadwi deo, posledwi, krajwi,
bidati, kloniti se ne~ega, tur. bid’at, porez › pu~' > per. pič.
na kafu u Carigradu: beddua, kletva. bqak, b´ka{ƒ, uobi~ajeno jelo, › b´ak{.
Bizant (Vizant), b’’{ana, Vi{wi bog, › Bovan, v. balvan.
b’’{, pribaviti, RV 3, 25, ukrasiti > srp. Bogdan (l. ime), b’ogƒ-d‚na, bo`anski ~in
Buzani, srpsko pleme, jel. Byzantion. davawa, bogomdan.
Bizant je ime sela gde je Konstantin Bogdan (tur. ime za Moldaviju), v. Bogdan.
premestio svoju prestonicu, koja je po wemu Bogdanska je naziv po ukrajinskom
dobila ime Konstantinopoq (Carigrad). nacionalnom junaku atamanu Bogdanu
Ime je nastalo po ra{anskim Buzanima, Hmeqnickom, koji su preneli srpski
osniva~ima naseqa, a jel. Buzanz, mitska dobrovoqci koji su se u sredwem veku
li~nost, preuzet je od Bu{ana, mitskog borili u Ukrajini protiv Turaka.
junaka iz srpske etiolo{ke legende o Bo`uk (tur. Bo`i}), b'ogƒ, bog, › b'ux,
posedovati.
Vla{i}ima. Turci su ga zvali Islambol,
bo`ur (vidova~a, cvet boga Vida), p’algu,
“obiqe islama” do 1923 godine, od kada je
Istambul. crven, crvenkast, › p’al, plodan, sazreti
bik, v. bak > rus. bыk, tur. buga. > ar. busur, bo`ur.
Bik se odnosi na prole}nu ravnodnevicu, Crveni bo`ur ne mo`e da bude izvorno
dok je bak vi{e wegova personifikacija. arapska re~, jer je endemska vrsta s Kosova
bilbil (slavuj), pilpila, ime bogiwe Sre}e, ili anti~ke Peonije, po kojoj i nosi ime:
› pil, negovati. rus. pion, lat. Paeonia afficionalis.
Bilbija (por. ime), v. bilbil. Bo`ur (pl.), v. bo`ur.
Biqezi (mikrotoponim), v. beleg. Bo`urwa (selo), v. bo`ur.
biqur, v. belo > ar. ballur. boza (buza), busa, magla, voda, otpadak od
bin (sin), b′innƒ, deo, razdvojiti na delove, `ita (> srp. bus, `etela~ki uzvik), √
bus, otpustiti, izbaciti > rus. buza (boza),
mawe od celog, odlomak, √ b′id, podeliti
srp. buza, mutno vino, tur. boz, mutno:
na delove, razdvojiti > asir. binu, sin, ar.
bozuk, opao tro{an: buzuk, patoka, lo{e
ibn(i), jevr. bin, ben, tur. (i)bin.
vino, ma|. buzza, `ito.
bir (porez), bali, davawe > st. tur. ber.
Kod Vuka je b. godi{we `ito popu. bozuk, v. boza > tur. buzuk, patoka, lo{e
birjan (jelo od pirin~a), b'aruxa (b'aruja), vino: anus.
kuvan i zape~en pirina~, › b'™ix, Bojan, v. Bajan > rus. Bojan, ime vojvode iz
pirjaniti > tur. pirinç. letopisa “Bojanova himna” (4 vek).
birka, b'‡r“, koza > rus. bюro. Ime B. tuma~i Fasmer od re~i “boj”, borba,
birov, b′ƒra, podi}i glas, voditi, imati bitka.
odgovornost, punomo}je (b’aro, izvr{iteq, bokor (Vuk), bahu, mnogo > ma|. bokor.
bol, › bal, povrediti > arm. blh, n. per.
ko ima izvr{nu vlast), √ b′ri, voditi brigu,
bala.
upravqati rus. borov, tur. birov, bujurundzu, bora, v. burak.
na~elnik, tat. böjörōwēu. Iznenadni vetar na moru, duva s mora
U turskom birov ima isto zna~ewe kao u (Jadranskog) na kopno.
srpskom jeziku, sudija, seoski knez, kmet ili borija (truba, Vuk), b’ƒra, proizvesti zvuk,
saziva~, a kod Cigana je ciganj-baro najvi{i
√ b′™i > per. bori, buri, tur. boru.
~in va`nosti ~oveka.
bordo, brad´nƒ, crvenkast, `uto-crven (kow
biser, b’‚sura, sjajan, svelte}i, svetao, › b’‚,
ili obredno pi}e), √ b™ih > tat. burda,
sijati > rus. biser, ar. tur. busra, turk. mutno pi}e.
büsrä: ar. bīser. Borozan (por. ime), v. borija.
22
bostan, (ba{ta), v. ba{ta. breg, b´rˆgu, uzvi{ewe, od › b’™i, podi}i,
U Srba je ba{ta za diwe i lubenice, u porasti > rus. b‹reg, srp. breg, obala,
Persijanaca za cve}e, a u Turaka kuhiwska kelt. briga, breg (utvr|en), arm. barjr, visok.
ba{ta. Bregava (vodoime), v. breg.
boca, vƒhat, posuda √ vah > arm. buka. breza, b´urxa, › b´ur > rus. breza, berëza,
bo{~a (boh~a, -k~a), pa{~a, le|a, natrag, oset. baerz.
pozadi, iza (vr. i prost.), › pa{, povezati brekati, v. bre > srp. brujati: brundati:
> per. boġče, tur. bohça. marama, prega~a za vre~ati...
no{ewe: bog, zave`qaj). breme, b´ƒrman, teret, › b´™i > rus.
Bo{~a je u isto~noj Indiji ~etvorougaoni beremя.
{al, kao u turskom, dok je u Persiji brzo, basri, hitro, RV I, 120, › b'ur, brzati
pokriva~ za glavu, marama i ~etvorougaono > tur. seri, arm. brc, brzina, jevr. zariz.
platno. buba, bimba, okruglast, › bamb > ar. bubē.
bo{~aluk, v. bo{~a i luk > srp. bo{~aluk, Buba, bimba, l. ime, sun~ev disk.
mladini darovi u marami (`eniku i Bubastija, gƒb´asti, `ena boga Ogwa, zrak
wegovoj ku}i), tur. bohçalik. sunca, › gab´ > eng. Bast, Bastet.
brav (ovca ili stoka uop{te), avi, ovca, od bubreg, v™ikkƒ, › v™i, okru`iti, spre~avati
√ av, upravqati, ~uvati, voditi > misir. > tur. böbrek.
ab, ovan. buda, bud'a, budan, › bud' > rus. budka.
brava, uparava, otvor, {upqina, √ ru > tur. B. je zemqanka, zemunica, izba ili “dowa
pirava. ku}a” (gorwa je vas ili selo). B. je “dowa
Brawan (ep. ban Pravodar), bra´man, ku}a” u kojoj se ogwi{te nikada nije gasilo,
braman, pa je uvek bilo “budno” (Ostoji}).
sveta re~, duhovno ispuwewe > srp. Buda, v. buda.
Brewe, bratstveni~o ime nevesiwskih Istorijski B. je bio srpski princ Saka,
starinaca. a w. ime se tuma~i od arij. budd'a, budan.
brat, b´ar‚trƒ, √ b′™i > rus. bratь, per. budak, p‡daka, tla~iteq, ko pritiska, › p‡d
bratar, burader, jevr. berit. > tat. botrag, ~ag. butak, tur. budak, grana,
Brata, b´aratƒ, ime boga Ogwa, > hindi ~vor u gredi.
Bharate, bratstvo Mahabharate kome je budala, budd’ilak{a–a, znak (trag) intelekta
Mane dao ime. ili mudrosti, › bud′, do}i svesti > tur.
brati, b´ƒrati, (pre)nositi, napuniti > budala, idiot.
asir.
Budim, (Budin), bud′a, budan (Ogaw) > tur.
beru, rus. bratь, jevr. brh, uzimati.
bra{no, pr†{ana, ishrana, provijant > rus. Budin: st. srp. bdъnїe, no}na slu`ba.
Budnost ogwa je kumovala prostorije, a ova
borośno, jevr. bar, zrno.
imenu grada.
B. je u zna~ewu jela, o ~emu svedo~i crkveni
budimlija (vr. jabuke), v. Budimqe i lija.
termin Bra{an~evo (Vuk), za posledwu
Isusovu ve~eru (Skok). Budisav, bod´isattva, “svebudan”, dostizawe
Bra{ovan, para{“-vana, ime za pakao. savr{enog znawa.
brvno (deblo), v. balvan. buza, busƒ, otpadak od `ita, voda, › bus >
Brvenik (zem. ime), v. brvno. rus. buza, per. buza, tur. buzuk.
bre (me|uradwa), √ bru, re}i, kazati, bujan, b´’ja (bujas), › b′ux, napredovati,
imenovati, govoriti (o nekoj osobi ili posti}i > per. buj, miris, tur.
stvari), prizivati nekog, proglasiti > jevr. büyümek.
abure, jel. bre, more: st. srp. brecalo, bubaw: bujati, b´’xati, bujan, koji brzo napreduje,
brecati, svirati ili obrecnuti se. buka, › buk(k), govor > arm buk, ar. qūbā,
Interakcija “bre” ima u srpskom jeziku tur. bah, vika: bagirmak.
op{ti smisao: nagla{avawa, poja~avawa, bukagije, › buk(k), zvuk > jevr. vuhaggije.
izra`avawa iskaza ili du{evnog stawa, B. (puto) su okov na nogama.
pleonasti~no u pesmi ili u slu`bi sveze, bukva, bukka, vatri{te: jarac > rus. buk.
dok se u turskom jeziku upotrebqava samo Bukva najboqe gori od svog drveta, a
u gnevu ili ni`em od sebe. legenda ka`e da je vrag ukrao sunce,

23
obesiv{i ga na bukvu da svetli samo wemu, kowe vetrove, / te vetrove burje i vijuge
{to je kosmogonijska legenda o “drvetu (rus. vюga, bura s me}avom).
`ivota” (bukva), kao oli~ewu ogwa ju`nog Burak (“vetrovit” kow), b’”ra, bura, √ b′ur,
ovraga (suncovrata) u sazve`|u Jarac. kretati se brzo ili gr~evito > ar. Buraq,
buklija, √ bukk, glas + › l‡, ograni~iti > ime krilatog rajskog kowa iz Korana, na
aram. buka, boca. kome je Muhamed uzne{en na nebo.
B. je obredna ~utura s pi}em kojom se burgija, √ v™ix, oviti, zaviti, okrenuti,
poziva na veseqe, tako da svaki pozvani zavrnuti > tur. burgi (burgu, borgu),
otpije samo jedan gutqaj. svrdlo.
buklum, v. buklija > tur. buklum, nakit u Burzan (por. ime), v, Burhan.
kosi. burma (ven~ani prsten), kurma, poseban
Bukovica, v. bukva. odnos prstiju (blizana~ki ili uzajaman),
Bukre{ (tur. Bukure{t), v. Buhara > tur. mitska korwa~a. √ kurd, igrati se,
Bukreş. presko~iti > asir. burmu, iris, tamni deo
bula (`ena), b’‚lu, krug sunca, › b’‚, oka.
ispoqiti > tur. bula, bola, ujna, tetka: Burhan, b’ura–a, “buran”, pridevak Jezdioca
bulica, Jevrejka (Carigrad), tibetski pulu, (Kowanika), › b’ur, brz > ar. Burhan,
lopta, srp. bola, bula, okrugao pup~ast beleg“{to se mo`e pobiti”.
na kantaru: baqa, talir. Manihejci, imenom Burhan zovu Zaratustru
Ovaj pridevak za `enu stoji u vezi sa glasnika boga Svetlosti.
bremenito{}u, odakle je i jevr. i’bur, buruntija (zapovest), v. berat > tur.
trudno}a. buyuruldu.
Bula, `. l. ime. busija (zaseda), busa, komad zemqe obrastao
bulbul (slavuj), v. bilbil > ar. per. Tur. travom, √ bus, podeliti > srp. busen,
bulbul. tur. Pusu.
Bulbuder, v. bulbul i dol > “Slavujev do”. Busur (misir. bog Nava), › b’as-kara, sunce,
Jedan Bulbuder postoji u Avganistanu. ime boga Nava (davalac svetlosti), kao
buquk (gomila), balang’a, brojna sila, pridev zna~i heroj (= b’asura) > srp. Busur,
mno`ina, › bal, dati > tur. bölük. ime reke u Ist. Srbiji.
buqugba{a, v. buquk i ba{a > tur. but (deo noge), pada (p‚d“) noga, √ pad >
bŭluĝbaşi. avest. pada, korak, arm. het.
bumbar (~ovek u poziciji), b’’mi, stepen, Buhara, b‚ha, Bik, oli~ewe boga Nava, › bah,
pozicija › b’’ > per. bumber, vlast < nastojati.
bum, gospodovawe. B. je Bakovo svetili{te na putu svile, a
bumba{ir (izaslanik), b’”mi, zemqa + › {i, tuma~i se pomo}u eponimnog Bukura. Mawe
le`ati > ar. mubāšir, tur. mübaşir. je poznato, da su srpski neimari Stevana
bunar (zdenac), ƒmbu-ruha, narastawe vode, Visokog, zarobqeni u bici kod Angore,
› amb, pro}i > asir. burtu, bunar, izvor, gradili hanove u Buhari, gde su neki od
cisterna, tur. bunar, punar. wih primili islam i ostali.
bungalov, › bu•g, napustiti > bengalski buxa (batina), b′uxa, grana (debela), √ b′ux,
bānglā. koristiti, vladati, posedovati, > tur.
bungur (tu~ena p{enica), b’a•gura, drobqeno buca, batina, kija~a, stra{ilo za ptice.
(`ito), lomqeno, › b’awx, slomiti, buxa (uticajan), puxa, po{tovan ~ovek, › pux,
razbiti. po{tovati.
bunika (Husciamus niger), v. benak > tur. ban buxak (kut), buxa, krivina, √ b′ux, zavi(ja)ti,
oti, ban, trava ban. saviti > tur. bucak.
bunxuk, › b’awx, rasturiti, razbiti. Buxan (ime bika), √ b′ux, biti od koristi.
B. su {arene |in|uve za ki}ewe kowa. Buxuqa (ime krave), √ b′ux, koristan.
bura, bura, > rus. bora, burя, per. burah, tur.
bora, iznenadan vetar na moru, tur. ~ag.
boragan, buragan, vihor, mong. buragan.
U srpskoj nar. pesmi Samovila upre`e ... te
24
 V vakt, vreme, ~as, odre|eni ~as da se
ne{to u~ini.
vakela, v‚kkeli, igra re~ima, poruga,
duhovit razgovor, › va~, (iz)re}i > asir.
vabiti, vab´rati, i}i, zalutati › vab´r > vaklum, presuditeq, ar. vekaletun, govor, jap.
misir. vab, sve{tenik u obredu vaka, japanska poezija
prino{ewa, srp. vabak. vakup, v‚kpƒtu, ime gospodara molitve i
Vavilon, v. Babilon > jevr. Bevél. obreda (= v‚kpƒti, oli~ewe Jupitera),
Vaga, vƒ{a (vƒka), kontrola, provera, kasnije bog obrazovawa, √ va~ (vak), govoriti
smiren, › va{.
> ar. vakf, tur. vakif, vakuf, muslimansko
Prvobitna Vaga su Vel. i Mali Medved, a
u~ili{te, zadu`bina u op{te svrhe,
misirska legenda ka`e da je vaga
Vakuf, (zem. ime), v. vakup.
izmi{qena u `eqi da se izmere dan i no}.
Val, valƒ, sin Tvorca i brat Sunca; vrag
vadati, vƒdati, -e, govoriti, savetovati, ›
ki{nih oblaka kasnije nazvan Bala,
vad, osporiti > avest. vada ,јeikimr.
ti
› val > asir. Val, bog Oluje.
duweidio. Ugaritska kultura je temeq jevrejske
V. zna~i "voditi nekog", npr. devojku religije (A. Kaku). Stare himne ugaritskom
la`nim obe}awima ili u{trojenog kowa Valu nalaze se prera|ene u Svetom pismu
da ne legne. (M. Dehud: Olbrajt).
vade, vada, govor(nik), √ vad, najaviti, izre}i vala, valƒ, sila, snaga, mo}, › val, buknuti.
> tur. vade, rok. U srpskom jeziku re~ vala se koristi u
vaz (ar. propoved, pridika), √ va~, govoriti, zna~ewu imena bo`ijeg: Vala ne}e{ (= Boga
(iz)re}i > avest. vasta, ar. vaz: vekaletun, mi ne}e{)!
govor, srp. vakela. Valah, v. Alah > ar. Wallah (Valla), tur.
U arijskom ili arh. srpskom obi~ne re~i vallahi.
su ”va~”, a svete re~i i molitve su valija (ar. titula), vƒrja, veli(ki), poglavar,
”brahman”. vo|a: bog Qubavi, √ val, porasti > st.
vaz(n)a, vahana, posuda, √ vah > rus. vaza, srp. veli, veliki, silan, mo}an, rus. veli(j),
jevr. vaza. per. vali, veliki, uzvi{en, ar. valide,
vazal, ve{ƒ, podanik (ve{as: vi{a, sluga), roditeqka, arm. blg, veliki.
› vi{ > kimr. gwasawal, rus. vassal. Valija (ar. otmen, uzvi{en), v. valija > ar.
vaiz, v. vaz > ar. tur. vaiz, propovednik, Valija, otmen, visok, uzvi{en.
pouke o veri. Valona, valli, (u)vala, > Olen (Tolomej), tur.
vaj, vaju, `eqa, > qud. vaimi (Bilbija), jevr. Avloniya.
vaj, tur. vay. Valtazar, v. Baltazar.
vajat, va’ja (ba’ja), spoqni deo ku}e, spoqa, vampir, v. lampir > tur. ubyr.
› vah, uve}ati > ar. Hajāt, tur. hajat, var (kre~), pur, zid, › pri.
hodnik, predvorje ku}e (nar. spoqno). var (oprez), v. vardati > tur. varda, pa`wa
V. je drvena ku}ica za mladence, ostava, varak (list), varaka, veo, prekriti, pokriti,
trem ili hodnik. √ v™i, okru`iti > ar. väräq, tur. varak:
vajda (korist), b’e—a, sazve`|e Ovan (po~etak srp. arak, tabak hartije.
Mladog leta koje donosi svaku bo`iju varakli (okru`eno, ukra{eno), v. varak >
blagodet), › b’id, razmrsiti, namamiti > ar. srp. varakli, ukra{eno, tur. altun varaklu,
fā’idä, tur. fayda. sa zlatnim listovima.
bajdalija (xabaluk), v. vajda. vardati, vƒrd´ate, ~uvati, napuniti, › vƒrd´
Vajnemejnen, vaimanika, nebeski, nebesko > vav. varde, rob, asir. arde,
bi}e, ro|en u nebeskoj letelici, Vardun (Vavilon), vƒrd’ana, ime boga Nava,
bo`anski pridevak, › vam. › v™id’, vredeti, pove}ati.
V. je glavna li~nost Kalevale, ~aropeva~ i Vavilon je naziv po aramejskom Babel,
vilewak, koji u “crvenom ~unu” (sunce) "bo`ija vrata".
plovi zajedno s kova~em Ilmarinenom u Varna, v. var (kre~).
dowi svet da na|u Sampo, ~arobni mlin. Varna je selo u Srbiji kod [apca, a
vakat, √ va~, najaviti, izre}i, obe}ati > ar. istoimeno je poznatoj varo{i na Crnome
25
moru. Selo je dobilo ime po “varu” (kre~u)
staroj tvr|avi (N. Marinkovi}). Bugarska
Varna je je tako|e tvr|ava na brdu iznad
istoimenog zaliva, koja je bila luka, mesto
episkopsko i stara kolonija Mile}ana.
Varna (arkti~ka), var–e{vara, ime bogiwe,
√ varn > avest. varna, ime zloduha.
Avestanska Varna je dvanaesta stvorena
zemqa Ahura Mazde.
varo{ (podgra|e, predgra|e), v‚ra, sve {to
je okru`eno (< var, obuhvatiti), √ v™i,
opkoliti, okru`iti > asir. biranu, tvr|ava
(= varana, tvr|ava u steni, koju je Lesandar
osvojio u Indiji), ven. vara, za{tita, hindi
pura, tur. varoş, predgra|e.
Vartoloma (apost. ime), v. Vratoloma >
arm. Bar-Talmai, srp. Vratol.
vasilica (kola~ o sv. Vasiliju), vasula,
pridevak boga Nava > oset. basil.
vasle|en (vasligen), v‚sula, jedan od osam
glavnih arijskih bogova, √ vas, mirisati
> rus. vasilëk, tur. fesliğen, st. srp. vasilok,
kropilo, bosiqak.
Vasilok je antiseptik i svojstvo boga
Vasule (Veltman), odakle je nastao srbizam
basileos, u jelinskoj tituli za arhonta, koji
je odoma}io ime "bosiqak".
vatan (stan), v‚ša, gra|evina, ku}a, polo`aj,
deo zemqi{ta, › vaš, pregraditi > ar.
vatan, otaxbina.
Vahid, v‚g'ƒt, institucija obreda, › vah,
upravqati, pokazati > azerb. Vagit, ar.
Vāhid, pridevak Alaha, u zna~ewu “jedan”,
jednoro|eni, jedinstven.
va{ar (sajam, pana|ur), va, sav (sve) + {ara,
{arenilo, obojenost razli~itim bojama,
√ {ri, (po)me{ati.
Turci i Ma|ari imaju ovu re~ u istom
zna~ewu.
va{arxija, v. va{ar i xija.
va{ka (pas), √ va{, urlati, zavijati > per.
tur. vaşak, ris.
vedre (tur. posuda), v. vedrica > ma|. Vodor,
{ipt. vedre.
vedrica (vedro: mera za te~nost), v‚ru–—aka,
posuda za va|ewe vode (iz ~amca), › v™i,
spre~iti.
U RV postoji predstava sunca ili meseca
kao posude neba.
vedro (posuda: mera), v. vedrica > rus. vedro,
tur. vedre.
vezir (velikodostojnik), va{tri, nezavistan,
26
slobodne voqe samostalan, › vi{, vladar,
vladati > ar. wäzīr, tur. vezir.
vezma (amajlija), v. vazna.
V. je trouglasta kutijica od srebra ili
tikvica za pu{~ani prah.
Vezmar (por. ime), v. vezma.
vekna, pakvƒ, pripremqeno na vatri, pe~en,
› pa~, pe}i > brig. paka, rus. b“lka,
veknica, finski Pekko, bog je~ma.
velen~e (pokrovac), › las, sijati > st. srp.
vlas, dlaka (kose) > srp. vlasenica,
velenac, gruba haqina od vune ili
`ivotiwske dlake ili pokrovac od bele
vune, s dugom dlakom.
Velizar ("veliki car"), v. Velija i car.
Jedan V. je vavilonski car, a drugi
Justinijanov vojskovo|a.
Velija, vƒrja, izvrstan, odli~an, eminentan
> ar. Velija, prijateq, pomaga~.
veqi, v. valija.
Vengari (Ugri), v. Ugrin > rus. Vengari.
Vendidad (uvodnik Aveste), vanda, ukazati
po~ast, uzdizati, pohvaliti, › vand.
Vendik (tur. Mleci), v. Bindu.
Venijamin, vaim‚nika, bog, bo`anski,
nebeski, ro|en u nebeskoj letilici, › m‚
jevr. Benjamin.
Venijamiti, v. Venijamin.
V. su po sopstvenom predawu od
Trojanaca i Arka|ana, istorodnih s
Iberima (Iverima) po kojima je nastalo
ime Jevreji.
veranda, vara–a (= ‚linda > jevr. elam, trem),
› v™i > bengalski veranda.
vere (tur. vera), varƒ, izbor, ~in birawa
(izme|u dobra i zla), dati prednost,
› v™i, izabrati > rus. v‹ra, per. var, jevr.
tora, tur. vere, vire.
veresija (davawe na re~), v. vera.
verige, v‚ra–ga, dr`a~, › v™i.
V. su predmet posve}ewa, ”bo`ji sud”, a
slave se 29. januara kao ^asne verige.
Mirodr`ne verige sveta na Helmu poznate
su Ilijadi i Lu~i.
veriti, varjƒti, dati bra~nu ponudu,
prositi, bog Qubavi > avest. var, oset.
urnyu,
versikul (bibl. psalm), vƒrtate, vrteti
(> verzija) + k“la, bo`anska snaga.
vetma, v. fetma.
ve}il (poverenik, zastupnik), ve~a, voditi:
najam, zakup, › vi~, posejati > ar. wäkīt,
tur. vekil, vekâlet, rus. ve~e, srp. ve}e.
vetma, v. fetva. vrekun, zloduh magije, srp. Ovrag,
vid, › vid, videti, znati > rus. videt, brig. uvratine, suncovrat: vrag, rus. vorog, fin.
vit, ven. vid, prorok, mudrac, kimr. pergene.
gwidd. Vratoloma, vratƒ, vladati, upravqati, zakon,
vidra, udra, vr. `ivotiwe, › ud, kvasiti > propis, pravilo, obredni zavet, › v™i,
avest. udra, rus. vыdra. zaustaviti > arm. Bar-Talam(aj), sin
vilajet (zemqa, svet, zavi~aj, postojbina), Tolomeja, srp. Vratolomija, ime praznika,
‚laja, mesto boravka ili za{tite (azila), hri{}. Vartoloma, ime apostola.
sveto mesto, √ l‡, ograni~iti > ar. vilajet, V. je oli~ewe vrhunca letwe dugodnevice o
gubernatorstvo, mesto ro|ewa, dostojanstvo severnom suncovratu.
valije, svetost, jedno od bo`ijih imena. vra~ati, vrƒxati, › vrax, pripremiti,
Tamni vilajet srpskog mita je pesni~ka protiviti, oti}i donekle > arm. prc,
slika Nava, u koji sti`e car sa vojskom na vra~ati, pri~ati, st. srp. rus. vra~, lekar.
kraju sveta, {to je epsko pore|ewe za sunce vrenga (uzica ili vrengija), v‚re–ga, dr`a~,
i svetlost sunca na smiraju dana ili zapadu › v™i, zadr`ati > hindi vrenga, duhovni
gde zapo~iwe dowi svet. kanap (kojim pomo}nici cara mrtvih odvode
vilajetlija (zemqak), v. vilajet > tur. du{e na onaj svet).
vilauetlu. vtori (drugi), vˆtara, daqe, › vitt, udaqiti
viliman, v. (i)liman. > avest. vitara, rus. vtoroй.
viq (tur. slon), p‡lu, slon, › p‡, uzrok vuk, v™ika, › v™ik > avest. vehrka, rus.
obilnosti > st. srp. viq, ar. fil, tur. vilj. volk, srp. vlk: vrkolak.
viqen (viqem), v. viq. U srpskom predawu vrag je stvorio vuka od
vino, dvana, gro`|e, vinograd, › vin, rasuti, gline, a sv. Sava ga o`iveo. Onda je vuk
vinuti > asir. inu, arm. gini, ar. vaunun, pojeo vraga i utekao u {umu i zato je
jevr. jajin, gruzijski gvin. vra`ja `ivotiwa, pore|ewe za no} i zimu
vinograd, v. vino i grad > krimski wingart, srpskom i vedskom predawu, RV 10, 127.
vuna, ”r–‚, RV 4, 22, › ’r–, prekriti > rus.
bibl. Gavaon, "ogra|en vinograd", grad
volna, het. hulana, avest. varena, oset.
poznat po vinu.
vir, virala, vrelo, u razmacima, povremeno, laen, tur. uün.
vuruna (pe}), vƒru–a, sunce, svod nebeski ›
› vir > jevr. b´er: birizija, ~esma.
v™i, prekriti > tur. furun, firin, srp.
vire (ar. qudi, rod qudski), √ vŠr, pocepati,
vurwati.
odeliti u komade, rasturiti > ar. vera,
Nebeska "pe}" Tvorca, uslovila je
rod, qudi.
prvobitni oblik kalote.
vi{ne (tur. vi{wa), √ vi{, jesti, slu`iti vuta (prega~a), v. futa.
konzumirati, > tur. vişne, Prunus verasus. Vu~evo (oronim), v. vuk.
vlaga, › vlag, grabqewe > rus. Volga:
volgnutь, jevr. leah (lah, -ut).
vlas, v„la, dlaka, ~ekiwa > avest. Vars,
varasu, rus. volos, per. gurs.
voda, voda (uda: v‚r) > rus. voda, brig. voda,
het. vada(r), avest. aoda. Voda je u Misiru
bila “otac bogova” (Bax).
vojvoda (voj. zapovednik), v‚ja, vo|a + vadati,
voditi > ven. vojvete, rus. voevoda, tur.
vojvoda, vojvoda, gubernator.
vojvod-ba{a, v. vojvoda i ba{a.
vojno, v‚xin, ratnik, borac, › vax > ra{.
voina, st. srp. vojin, rus. voj, per.
wojnugun, tur. voynak.
voqa, varƒ, `eqa, izbor, › v™i > avest. vara,
rus. volя, kimr. guell.
vra`ina, v™axinƒ, kriv(ina), › v™ix > ven.

27
 G gazda, v. gospodar > per. gospanddar, ma|.
gazda, bogata{.
gazdaluk (imetak, bogatstvo), v. gazda i luk.
gaziti, g„hƒti, -e, gaziti, √ g‚h, uroniti,
gabela (carina, porez), √ galb', punomo}je, pripiti, lutati, prodreti > hald.
drskost > arm. kabala, naplata, ar. gazarin, gatar, per. gazi, igra~ na u`etu,
qabālah. srp. gaz, prelaz na reci: gazare, krpqe, jevr.
Gabela, v. gabela. xxsh.
Gabias (st. srp. bog), gƒb'asti, pridevak U ar. supstantiv gāzi je u zna~ewu ratnik,
`ene boga Ogwa (Svaha) i obredni uzvik
pobednik, odakle je tursko gezmek i
> arm. gebal, “dama iz Biblosa”, jevr. gabaj, kirgiski naziv za Kozaka.
upraviteq (sinagoge). gaip (tajna, Vuk), guja, tajna, ime za Vi{weg,
U Siriji je bio ~uveni hram boga
Heliogabala. √ guh, sakriti > srp. guja, zmija, “`ivi
Gabrijel, v. Gavril. simbol boga”, ar. gaib, kaib, sve {to je
Biblijski G. je glasnik Jehovin, koji skriveno, odsustvo, nevidovnost, stvar
posetio st. zav. proroka Danila. duhovna ili budu}a.
Gavan (mitski bogata{), gavin‡, krdo krava, gaj, gaja, dobro, imawe, √ xi, ste}i > avest.
› gu, izbaciti izmet > rus. gobina, arm. gaja, `ivot.
gavak, zadwica, tur. gübre. U st. srp. i jevr. “gaj” je idol.
Bogatstvo se nekada merilo stokom (srp. Op{tepoznato je da su sveti gajevi u
blago, lat. pecunis). pro{losti bili mesta posve}ewa, pa je to
Gavra, kuvera, bog Obiqa, › kav, sastaviti sinonim za raj, u smislu {ume koja stalno
> asir. gabru, pridevak neba, jevr. gibor, cveta.
mo}an. gajba (krletka, sanduk za vo}e), kambu,
gavran (garav) v. gar > tur. karga, vrana. {koqka, {upqa kost, › kamb, skembati
Gavril(o), v. Gavra i ili > asir. gi-bil, bog (sakriti) > per. gajba, tul za strele.
Nebo, srp. Kupalo, sum. gibil, ime boga, gajda{, v. gajde > tur. gaudaci.
ar. tur. D’ebrail, jevr, Gabrī’el. gajde, gada, muz. instrument, √ gad, (iz)re}i >
Sv. Arhan|el Gavrilo (26. 7) je najtopliji rus. gud‹tь, oriti se, brujati, ar. qāi’dä,
dan i “pasja vru}ina”, jer su Sunce i tur. ga’jda, gaude.
Sirijus (Pasja zvezda) tada u istoj ravni. gajret, ge′ja, doma}instvo, RV 3, 30, √ xi,
Gaga (ime asir. zapisa), g‚•ga, u vezi posti}i > ar. gajrä, tur. gajret.
bo`anskog, ime bogiwe Nava, › g‚ "Gajret" je bilo kulturno-politi~ko
gagula (vr. vodene ptice), gagara, vr. ptice, udru`ewe muslimana Srba, u zna~ewu:
› ga, pevati > asir. gagula, vr. ptice, rus. revnost, privr`enost, sr~anost,
gaga, gagatь, srp. gagula, seoski {eret koji plemenitost.
pevu{i: ga-ga, onamatopeja gakawa. gajtan, g'ja, tetiva (= god'„, RV 8, 69) > rus.
Gad (vav. bog Sre}e), g´o—a, kow (g´oša), › gaitanь, tur. gautan, kautan.
g´aš > arm. gad, ime u natpisu kneza Svileni gajtan je u obredu inicijacije ili
Me{e: prorok Davidov, jevr. gad, sre}a. "duhovni kanap", atribut boga Nava, kojim
Kod st. Srba je kow bio sveta `ivotiwa su pa{e obredno davqene.
boga Sunca, pa je on dodavan kao predmetak gakac, kakala, gavran, √ ga, pevati > srp. ar.
ispred imena bogova. gak, gavran, tur. garga: gaga, kqun.
gadara, gadura, grbavac, › gad, sakriti > tur. Gal, k‚ra, vodoime, › gal > lat. Halys,
gadare. maloazijski Ibar biblijskih Haliva.
G. je sabqa o{tra sa obe strane, koja se gala (rasko{no), gala, vr. muzi~kog
ve{a ispod sedla. Duhovni ma~ ili sabqa je instrumenta (galla, bezobzirnost),
sa dve o{trice: nebeskom i zemaqskom. Galati, v. Gali.
Otuda je mitska sabqa pore|ewe za G. su poreklom od Kimera (Diodor).
svetlost sunca, a oblik grbe je dobila po Jevreji ih zovu A{kenazi a Jelini imenom
putawi sunca. Kelti.
gali, v. Gal.
28
Na obalama reke Gal izvo|en je obred gargija (mera), g‚rg‡ja, u vezi garge, v. garga.
posve}en bogiwi Kevi, pa su weni Gardinovac, v. Gardo{.
sve{tenici dobili ime “gali” a po wima G. je selo u [ajka{koj koje je dobilo ime
~itav narod. po lovu na morune.
Gali, v. gali > hald. k´alta, jevr. Chalat. Gardo{ (sipski, zemunski), gard´as, `eqa,
G. su Simbri ili Kimbri (Apijan). mesto na reci za ribolov › grid´.
Smatrali su da poti~u od boga Nava, jer su garez (srditost), garƒ, vr. otrova, slabost,
ih tako u~ili drvidi (Cezar). nedostatak > ar. tur. garaz, mr`wa, jed,
galidba (nevoqa, bolest), gara, nezgoda, gatati, gadati, gledati, gatati, √ gad, izre}i,
bolest, povreda, √ gur, povrediti > asir. obavestiti > rus. gatat, asir. gataru,
g‚r’, neprijateq, ar. garaz, mr`wa, kratak i `estok napor: udariti, napasti.
Bolesti i uroci su zle du{e u narodnom hald. gazarin, gatar, arm. klt, posmatrati.
predawu. gatka, kat´aka, pripoveda~ < kat´a, pri~a
Galileja, v. Gali. >
G. je je centralni deo Sabarije, alijas jap. kata.
Samarije, a ime stoji u vezi Galilejskog Ga{a, ga–e{a, gospodar mudrosti, nauke i
jezera. Na jevrejskom galil je u zna~ewu ve{tina, › ga–.
“okrug”. gebir, gab'‡rƒ, tajan, bo`anski pridevak
galin (kow vranac (Vuk), k‚liman, crn, nedoku~iv, mudar, dalekovid, › galb' (?),
crnilo,√ kal, smatrati, slediti, podsta}i poverqiv > pers. gabr, `rec vatre (avest.
> ar. gali(n), drag, srp. galov, kow crne obred), ar. bekir, devi~ansko mu{ko ili
boje, donosilac dobra u zlu ili bogatstva u `ensko.
siroma{tvu: razgaliti. ge(j)ak (pogrdno seqak), ge’ja, doma}i, doma}e
Kod Sumera je kamen crne boje bio sre}an, dobro, RV 3, 30, √ xi, gajiti > srp. gexa,
a beli nesre}an. bug. gawa, jevr. goj(im), nejevrejin, jap. gajdzin,
gamad, v. gmaz > rus. gad, gadюka, arm. Gamad, nejapanac, cig. gadza, neciganin.
patuqast, gamad, jevr. gamad. gej{a, ge{–u (gi{–u), profesionalni peva~,
Gamzigrad (Zmijograd), v. gmaz i grad. glumac ili mimi~ar, › ge{, (is)tra`iti
G. je bio anti~ka kovnica novca i mesto > jap. geischa.
puno zmija (Vuk). Zmija je no}na grabqivica Gemara (komentar Talmuda), v. kamara >
koja vidi termi~ki, na osnovu razlike u arm. gēmāra, zbirka, komplet.
temperaturi. U srpskom mitu je obele`je genije, xƒnas, potomstvo, porod: vrsta duhova,
no}nog Ogwa i ~uvar blaga. RV 2, 2, › xan, roditi > arm. geon.
gamen, gama•a, kretawe, izbacivawe, › gam > U asirskom predawu genije (nadarenost) je
avest. jamaiti. vezan za dekane, kao u st. italskom, gde je
gana~, v. kanxa. mu{ki bo`anski elemenat bio vezan za ~as
(n)ganga (vra~, Sudan), g‚•ga, bogiwa Nava. ro|ewa, a `enski za ~in ra|awa postav{i
gani, √ xan, ra|ati, stvarati > ar. gani, kasnije kolektivno bo`anstvo (Junona).
rodan, plodan: Gania, “rodna”. gerga (povorka, gomila, Vuk), g‚rga, vr. mere,
ganiluk (bogatstvo), v. gani i luk > tur. od √ g‚, podvrgnuti > srp. garge, naprava
ganilik. za ras~e{qavawe vune.
ganuti, xƒnati, -e, stvoriti, postati, › xan, Gerzelez (\er|elez), v. gers.
roditi > arm. gana, ganuti, jevr. gnh, Gergelez je turski junak iz srpskih
dirnuti. narodnih pesama, koji ne postoji u turskom
ganxa, v. kanxa. jeziku i po kome nosi ime budimsko brdo, a
gar, k‚la, crn, › kal, kaliti > ven. agart, ime mu tuma~e pomo}u persijskog, arapskog
izgoreo, rus. gar, jevr. xxrv, tama, mrak, ili turskog jezika!
Germani, gr„ma–ija, ime za narod, › grah,
tur. kurum.
posedovati.
g‚rga, vr, mere > srp. garga, motka s krpom
(za podsticawwe kod parewa kowa), tur. Arapski pisac Khuwarzzimi naziva
Germaniju zemqom Sakalaba, a rani
kargi, kopqe.
nema~ki i strani spisi navode germanske
U srpskom jeziku “uzeti gargiju” zna~i kraqeve kao vladare Srba (I. Vuk~evi}).
“uzeti meru”.
29
gero, -(stari), xƒra, starost > jevr. k‹lah, G. je mitski osniva~ Gordiona.
starost. gospodar (gospodin), g‘spati (ga“spati),
gers (momak), √ karx, zadati bol, mu~iti gospodin, gospodar, gosudar, gazda (g‘,
> tur. kurez, soko, mlad kobac, srp. ga“s, vo + pƒti, gospodar) > per. gospanddar.
kura`, hrabrost, odva`nost: jer|enin, momak.gospodin, g‘spati, pastir (< g‘, ga“s, vo,
Gilan (zem. ime), gilana, gutawe, √ gri, krava + pati, gospodar) > rus. gospodin.
progutati > asir. girru, lav, ar. gil, go~ (muz. instr.), g’‘{i, zvuk bubwa, RV 6, 5,
{uma, pe}ina (naro~ito lava): gilan, zmija, √ g′u{, zvu~ati > tur. goçu.
zmaj, nesre}a, propast, napast. grad, › gurd, mesto obitavawa, prebivali{te
G. je varo{ na jug. zap. Kaspijskog primorja, > rus. gorod, het. gurta, tvr|ava, avest.
istoimen nazivu Gnilan (Gwilane). gered´a, fen. gadir, jevr. karta (keret): kir, zid:
gilipter, dalb'a, prevara, -riti, › dal, kimr. cader, tvr|ava.
isterati, rasturiti > asir. dilibtu, gradela, grat´a, greda > jevr. srad.
nevoqa, potreba, dalabu, izvr{iti pritisak, gral, grƒha, “hvata~”, Velika Zmija (Zmaj),
navaliti, srp. dolap, spletka zaseda. › grah > sum. grahl, simbol zmaja.
glava, k‚p‚la, lobawa, › kup, govoriti, Legenda o Gralu je hiperborejska (Evola). U
svetleti > arm. g'lou, jevr. gev, tur. kafa. misirskom i feni~kom predawu Gral je
gladiti, g'ašati, -e, od › g'aš, dota}i, opisan kao kao posuda s vodom ukra{ena
okrznuti, izvr{iti, obaviti > rus. crvenim krstom u krugu.
gladitь, arm. geled, milovati. Gregori (Egori), v. Grigori.
gledati, gadati, › gad, obavestiti > arm. greh, › garh, okriviti, optu`iti jevr. roa.
klt, posmatrati. griva, gr‡va, vrat > avest. griva.
globiti, galb'ate, › galb', drzak, opunomo}en grimiz, k™ˆmi, crv, crvena boja › kram > ar.
> srp. gabela, porez, carina, oglabina, kermez, per. kirm, germez, jevr. cruima, tur.
ogrizak, arm. kabala, naplata. kurmaz.
gmaz, gm„, zemqa, √ gam, gmizati > srp. grlo, gala(ka) > rus. gorlo, jevr. garon.
gmaz, zmija, ar. gamiz, predmet zavisti i grne (grnac), g′™i–ƒ, RV 1, 133, toplota,
`eqe, jevr. qmz, rastezawe. svetlost sunca, √ g′™‡, goreti > rus. gorn,
Gog (bibl.), g‚•ga, bo`anski, ime bogiwe kova~ki ogaw, ar. jer, toplota.
Nava. grob, g™ib´ƒ, mesto prebivawa, RV 3, 30, ›
Biblijski Magog ili Gogi su Geti g™ab´ > rus. bugor, tur. kabr.
(Jeronim), a isto~ni narodi su ih zvali grom, agrimƒ, predwi, RV 5, 44, prethoditi,
Sakima (Srbima). Biblijski Gog je kraq
√ g™‡, grunuti > rus. grmetь, avest.
Magoga ili Saka koji su upali u Aram
(Me|ure~je). gramta, arm. grm, per. garam, jarost.
Narod razlikuje grom i strelicu, po ja~ini,
Golgota (lubawi{te), v. glava > arm.
snazi i naponu.
galgolta, glava, jevr. Galgelet.
golem, g“lma, grm, › gul, podi}i > srp. gro{ (vr. novca), √ gras, ugristi, staviti u
grmaq, jevr. glm, ~udovi{te (> golem). usta > tur. graş, gruş, giraş: arm. grz,
govnati, guvati, prazniti creva, › gu > ugriz.
Naziv je nastao po ra{irenom obi~aju da se
arm. gavak, tur. gübre.
mrtvacu stavqa novac u usta, za wegove
goditi, godate, › gud, igra, zabava > arm.
potrebe na onom svetu.
xxdh, ugoditi. guba (pe~urka: ko`ni osip, li{aj), kubra,
Gomer (bibl. Brigija), v. Kimeri.
U asirskim zapisima maloazijski cvast, obru~, kolut (kavaka, gqiva), √ kab,
Kimeri su Medi. kolorit > rus. goba, ar. qūbā, li{aj, tur.
Gor, v. gora. kuba, srp. gqiva, pe~urka, guber, pokriva~.
gora, girˆ, › gur, podi}i > per. gar, gir, gubernator (guverner), √ kavˆ, vo|a,
gairis, jevr. har, avest. gairi. rukovodilac, obdaren instiktom,
(G(h)or je planinska oblast u sev. zap. delu promi{qen, spretan > ar. kabir, vodi~ u
Avganistana, gde `ivi Sur pleme). pustiwi, jel. kubernítis, krmano{, lat.
Gordije, k’rda, {amansko ime, prabog, › gubernare, rus. guberniя.
kurd. gudalo, gundala, zvuk malog bubwa > bibl.
30
 Egudilo, an|eo, “hvala bo`ija”.
gudura, kud´ara, planina, “{to podupire
zemqu” > kasitski kuduru, kamen me|a{.
guja (zmija), g“´ja, tajna, ime Vi{weg, › guh
> ar. gā´ib, kaib, skriveno, tur. gayb,
gayp, srp. gaip, tajna (Vuk).
gungula, √ guwx, graja, brujati, prizvesti
zvuk > per. ğulğule, ar. qūbā, buka, vika,
mete`, gu`va, tur. sulgule.
guw, go–‡, vrsta kaputa (go–ik‚, guwak) >
rus. gunя, avest. gaona, hindi gonī, per.
gûn, kimr. gwn, oset. gun.
gurabija (vr. kola~a), surab’ˆ, ugodan,
prijatan, divan, √ rab’, strastveno
`eleti > ar. gurābbiuä, tur. gurabiyye.
gurbet (pogrdno), k‚rpaša, ~ovek u drowama,
prosjak, √ karb, pokretan > tur. gurbet,
skitnica: garip, tu|inac.
gurgus, g´arg´ara, grgor, posebna vr. Zvuka,
› g´ur > jevr. cocelet.
Gurgusovac (Kwa`evac), v. gurgus.
Staro ime Kwa`evca je po gurgusima,
vrsti divqih goluba.
guska, hansƒ, › han > rus. gusь, kin. ghan.
31
D
Daba (vrag), dab’a (= dƒb’a), "varalica",
pridevak boga Nava, √ dab′, povrediti
> asir. dab’, sviwa, ar. dabe, ~udovi{te, jevr.
diba, kleveta.
dabul(h)ana, v. davul i han.
davar (ar. stoka), v. tavura.
davar (jevr. re~), t‚vura, sazve`|e Bika,
oli~ewe boga Smrti, › tub’, povrediti,
ubiti > srp. davor, molitvena i kletvena
re~, jevr. davar < dbr, (iz)govor, recitacija.
David, ai—avida, ime boga Obiqa, › ‡—,
isticati > arm. David, poglavar, ar.
Dāvud (> Daud, Daut), tur. tat. Dovud.
Ime David je inokosno kod Jevreja. Javqa
se samo kao titularno ime davidum,
zapovednik vojske, komandant.
davir (jevr. st. srp. proro~i{te), v. davar.
davija, dƒv‡js, udaqen, dug ili dalek > ar.
d´ava, tur. dâva: davaçi, tu`ilac.
davul, v. tamburin > ar. tabl, bubaw, tur.
davul, -bas, kirg. davyl.
dag (tur. brdo), tu•ga, vrh, visok, uzvi{en,
› tu, izgledan.
Dagon, dahana, “goru}i”, “uni{tavaju}i”, bog
Nava, › dah, goreti, potpuno uni{titi >
asir. dagon, bog Zemqe, fil. fen. dagon,
vrhovni bog s telom ribe, jevr. dāgōn, ime
boga < dāg, riba, srp. Dagon, bog
Karlova~kog
rodoslova: Dagonija, ime regije.
dada (starija sestra), dƒd′i, slu{kiwa,
~uvawe (= dad’a, davawe, RV 10, 46), √ dad
(= da), dati > ra{. dad, rus. dяdя, per. dada,
slu{kiwa, tur. dadi, slu{kiwa, naro~ito
kod dece, srp. (reg). doda.
dadiqa (slu{kiwa), v. dada.
daire, d’airja, komponovati, uravnote`enost,
istrajnost, √ d’‚, zadati, postaviti,
pru`iti > ar. dā'irä, tur. daire.
daj, daj, uzeti, poslu`iti > jevr. daj, dosta,
dovoqno.
daja, daja, dojiti, √ d′e, dojiti > tur. daja,
doiqa
dajana, dajana, dojiqa > tur. dajanli,
izdr`qiv: dajanmak, nasloniti, trajati.
U srp. zna~i podr`avati, podupirati.
dajan(d)isati, v. dajana.
D. zna~i izdr`ati, potrajati, odupreti.
dalak, dala, umetak, tanka plo~a, › dal > kretati se, davar, stoka, dom. `ivotiwe.
tur. dalak. Dardan(i), v. Teutron > fil. fen. Dardan,
dala{, dalb´a, prevara > het. idalu, zlo, ime ~arobwaka-zelena{a, Dardanos,
nesre}a, srp. dalavera, nepouzdan ~ovek, skitski kraq (Diodor), Dardanis, zem. ime,
lo{ karakter, Kirenaika (Vuli}), Darden, zem. ime (Vuli}).
dalga (struja u moru), tara˜ga, talas, √ t™‡, Dardaneli, v. Dardan(i).
jedriti, plutati > tur. talga, volnovawe Dario, d´‚ra, Vi{wi, u zna~ewu onog ko
mora. daruje postoje}e › d´™i > per. Darie,
Daltaban ("dobar pe{ak"), v. taban. Darajavuš, ime medskog cara.
Pridevak velikog vezira Mustafa-pa{e, darmar (nered, rusvaj), darma, ru{ilac, RV
srpske poturice iz sela Petri~ak kod
III, 45, od √ dri, rasturiti > per. tarmar,
Bitoqa, pogubqenog 1703 godine, koga
rasut, rasejan.
turski istori~ari zovu Sirb-ol-asl, “surovi D. tuma~e slo`enicom: dar, lomiti + mar,
Srbin”. mrviti, u zna~ewu: "slomqeno-smrvqeno".
daqe, d’rƒ, dalek, udaqen, daqe, √ d‡, datula (urma), d'at’ra (Datura alba) > hindi
vinuti se, leteti daqe > avest. drajah, dhātūra, it. dattolo.
tur. durma, rus. ~ur? datum, d„tu, odre|en deo, ispuwewe zadatka,
dam (bedem), √ dam, ukrotiti, obuzdati, odlika, › d‚ > asir. datum, odre|eno
nadvladati > rus. dƒmba, nasip, bedem, vreme.
tur. dam, nasip. dahija, › dah, ime pomo}nika boga Rata >
dama, dƒma, kro}ewe, pripitomqavawe, tur. dayi, rum. dahiu.
(izvorno) doma}ica, √ dam, smiriti, dahiluk, v. dahija i luk.
pripitomiti > hindi dama, "idealna `ena". dva, dvau (dvi), avest. dva, dvaja,
D. je otmena `ena ili kraqica u {ahu. dveri, dv„r(a), vrata, prilaz > jel. thýra, jap.
damad (per. zet), v. dom > srp. domazet, tur. torii, ulaz u {into svetili{te, srp. dvor,
damak. dvori{te.
damar (puls), d′ama, izdisaj, √ d’am, izdisati, Dvor je kod Sika naziv za hram.
duvati > tur. damar, `ila (kucavica). dvojan, dvajƒ, dvostruk > avest. dvaja.
dambulhana, v. tambura > ar. tabil, veliki dev (per. zloduh), dab´a, pridevak boga Nava.
bubaw, tur. davul. Deva (atribut Bogorodice), dev‰, RV 2, 3, bog,
U ar. per. i tur. je “vojna muzika”. bo`anski.
dan (st. tur. zora), dˆna, dan (= divan), √ d‚, U vedama ima 33 deve sile dobra, po 11 u
svakom od tri sveta.
pokazati, u~vrstit > rus. denь, kimr.
down, st. tur. dan, zora. dever (brat mu`a), devra, -i, dever, √ de,
~uvati.
danak (da`bina), d‚nƒ, ~in davawa, √ d‚, deverba{a, v. dever i ba{a.
dati > rus. danь. Devi~, dev„~, “direktno upu}eno bo`anstvu”,
Danilo, d‚nav†ri, Gromovnik, › d‚, dati > › div > rus. Devi~im.
jevr. Dāni'ēl, Dāniuāl. Ruski manastir Devi~ je tako|e posve}en
St. zavetni prorok Danilo je ra{anski Bogorodici.
(tra~ki) princ s Helma, zarobqen u vojnom
devlet (stani{te bogova), √ div, sjaj, nebo,
pohodu s Istoka.
svetlost: u`ivawe > ar. tur. devlet, sre}a,
dani{mend (per. kwi`evnik), √ dan{, bogatstvo, carstvo, mo}, sila.
govoriti, pokazati. + › man, misliti.
deda, d´‚tu, trojan, trostruk, deo u vezi pet
dar, d'„r‚, libacija Ogwu, "bo`ansko
elemenata, › d´‚ > misir. djed, stub
vrelo", › d'™i, dariti, ispuniti du`nost posve}en Ozirisu, gruzijski dedo, ime za
> avest. dar, arm. jevr. tur. doron. majku.
Dar ima obrednu vrednost i simbolizuje Stari Dedo (Mesec) vra}a vid u narodnoj
tok Ostvarewa. pesmi pomo}u svetlosti sunca. U narodnoj
dara, d´‚ra, no{ewe, podupirawe, ~uvawe > kosmogoniji Mesec je “po bogu otac”, zajedno
ar. tarhah, tur. dara. s mladom Muwom.
darva, v. davar > ar. darva, ime za vola,

32
De`eva, de{ƒv‚sin, boravi{te, stani{te desnica, dak{ina, desno, › dak{ > avest.
van grada (< de{ƒ, dr`ava), › di{. da{ina.
D. je letwa rezidencija Nemawi}a. Despoto dag (tur. Rodopi), v. despot i dag.
dejanije (st. srp. vra~awe), d´aji, pokrenuti, defter, devƒ-taru, "zapis", posve}eno
postaviti, dodeliti, odobriti, poslati, (bo`ansko drvo) > tur. defter, jel. diftir.
› d´‚ Zapis je i danas hram kod Srba, kao {to je
dekan, v. deset. bio u Mahabharati.
D. je 36 deo nebeskog svoda, koji je kod div (mitsko bi}e), deva, bog, bo`anski, svi
Asiraca, Misiraca i staroitalika bio bogovi, RV 2, 3, √ div, sjaj, svetlost, nebo
genije za{titnik. vatra: ime za stvoriteqa u mnogim jezicima
deli (sr~an, juna~an), v. delija> per. dil, > per. dīw (dev, zloduh), avest. daeva, tur. dev,
ar. delil, tur. delu. div, ispolin, duh, vrag.
Deligrad (ime varo{i), v. deli i grad. Div-lovac je jedan od oblika boga Nava u
deliba{a, v. deli i ba{a > tur. deli başi, RV. U srpskom predawu postoje crni i beli
zapovednik nad lakom kowicom. divovi.
delija (pridevak junaka), devila, moralan, divan (megdan), d’‰van, ve{tina, › d'‡,
pravedan, bo`anski, pun vrlina, odnos prezir, nepa`wa.
prema bogu, √ de, {tititi, braniti > tur. divan (dr`avni (tajni) savet), davan, {to je
deli, lud, hrabar, sr~an: ar. Dilāver, hrabar, u slu`bi davawa ili primawa, redosled
odva`an: srp. Deli-Jovan, oronim. odr`avawa, √ da, dati > per. diwan, tur.
Prosve}ena hrabrost je svesna spremnost na divan, srp. divaniti, razgovarati.
`rtvu, za uzvi{eni ciq. U srpskom mitu, divanana, v. divan i han > per. divan hane,
put na nebo su zadata re~ i juna{tvo, koji trem za ve}e suda.
imaju obrednu vrednost posve}ewa. dilindara (nesta{na devoj~ica, [), √ tal,
deliluk, v. deli i luk.
izvr{iti, posti}i + d’ra, dr`awe.
delirijum, dilira, pe~urka, › dal,
dim, d´’ma, miris, tamjan, kaditi, › d´am >
rasturiti > tur. delirme, besnilo.
rus. dьim, jevr. timara, tur. duman.
deme, › tam, uko~iti > tur. demet, naramak,
dim(l)ije dvi, dva + nˆtja, nit (> jel. dýo,
rukovet.
D. ima u prenosnom smislu isto zna~ewe dvostruk + mítos, konac) > tur. dimi(e),
kao i tom (deo). pamu~no platno.
demir (tur. gvo`|e), tam‚la, ma~, › tam > Din, di•, bog Pravde i vrline > st. ar. Din:
tur. timur, demir, gvo`|e. ar. per. tur. din, vera, zakon.
demirlija, v. demir i lija. Skandinavski istori~ar Torfeus ka`e, da
demirxija (kova~), v. demir i xija. se Odin doselio iz Azije oko 70. godine st.
derben (per. klanac, tesnac), d™ivan, probiti ere.
(tunel), › d™‡, razvaliti, parati > tur. dinar, din‚ra, zlatan novac, naziv za
derven: derbent, tesnac, srp. Derventa, te`inu
derbenxija, v. derben i xija. zlata ili zlatan ukras, √ di, kvariti,
derven (klisura), slabiti > ar. tur. dinar, zlatan novac
Derventa (zem. ime), v. derven. (al`irski, ira~ki, iranski, kuvajtski,
dere (dol, udolina), dara, bujica, {upqina u bahreinski, jemenski, jordanski, libijski i
zemqi, √ dri, razdvojiti > rus. udol, tuniski).
nizina, per. tur. dere, do(lina), potok, reka, Lesandar je primio u Vavilonu sve
ambasadore tada{weg sveta. Svakome je dao
jevr. aravod, ravnica.
pratwu do mora i po 1000 dinara (Rufus).
D(e)rman (razvaline u Homoqu), darana,
dindu{man, v. din i du{man > ar. per. Tur.
razdirawe, › d™‡, razvaliti, rasturiti
dindüşman.
> per. darman, snaga, mo}.
direk (stup, balvan), daru, deo ili par~e
dert (briga, qub. jadi), d’™itƒ, opsednutost,
drveta, √ dri, rasturiti > per. diraht,
ra|aju}i, zadr`avawe, › d’™i, nositi,
stup, katarka: tur. direk, jarbol.
posedovati > per. derd, `alost, bol, ar. tur.
dirinxiti (te{ko raditi), v. rintati.
dert, bol, bolest, briga, jed.
deset, da{a(n) > rus. desjatь, avest. dasa.
33
Dita, dˆti, bo`anska k}er i bogiwa Majka, podeliti, razi}i se > tur. dolab, okrugao
› d‚. orman koji se okre}e u zidu, pa se na wega
Ovo sefardsko ime su preneli Iveri u stavqa ono {to se {aqe u harem, ili iz
anti~ko vreme na Istok, a [iptari harema: per. dulab, orman u zidu kao prozor.
preuzeli u 16 veku od Srba, posle turskog Dolap (dolaf) mo`e biti i motovilo za
genocida u Dra~kom zale|u. svilu: udubqewe u zidu sa pregradama: dowi
Djaus (kritski), dja“s, nebo, sjaj, vedrina, deo kuhiwe: sprava za pr`ewe kafe: to~ak
bistrina (dana), › dju (= div), sijati > na bunaru.
hindi Djaus, rus. Dij, jel. Dīos. dom, › dƒm, ku}a, RV 10, 4 > asir. dadmu,
doakati, d'akkajati, dosko~iti, √ d'akk, dom, mesto stanovawa, tur. domuz, sviwa,
ni{titi, razoriti. jap. demai, ku}na isporuka.
dobar, b'adra, uzvik dobrog raspolo`ewa > domazluk (dobro, imawe), v. dom i luk.
arm. tov. domuz (tur. sviwa), v. dom > Domuzpotok,
Dobervendik (tur. Dubrovnik), kubra, {uma, ime mesta.
› kup, sijati > srp. dubrava, mawa {uma Don, d'ena, reka, bog Voda, › d'e, upi(ja)ti >
(gde se vile okupqaju i igraju) < dub. oset. don, reka, voda, avest. danu (danəvja),
dova (molitva), √ div, moliti > ar. du’a, ime re~nog boga.
tur. dua. donator, d„tri, davalac, › d‚ > per. datar.
Dodol, d‚rdura, bogiwa Nava, oblak dorat (kow mrke boje), dar{atƒ, Mesec, lep,
(dardura, voda), √ dru, te}i > asir (akad). √ d™i{, opaziti > asir. idirtu, tamno}a
Adad, bog oblaka, st. srp. Dodol, bog ki{e, meseca, st. rus. doriя, crn, ar. dori, mrk, per.
srp. dodole, obredna povorka u magijskom darua, more, tur. dori, duri, duru, doru at.
prizivu ki{e. dosluk, v. dostluk.
doza (mera, ograni~ewe), d‘ha, mu`a, prinos, dost (posebna vr. gosta), dar{atƒ, vidqiv,
dobitak, √ duh, izvu}i > ar. tassah, tur. primetan, uo~qiv (< dar{ƒ, nov mesec),
doz, düze, jel. dósis. Sunce, Mesec > avest. da{ta, per. dōst, dūst,
dokma (“kula ti{ine”), dan{a, `aoka, ujed, prijateq: dostane, dostani, prijateqski, tur.
kqucawe: ime zloduha, √ dan{, ujesti, dost, prijateq.
uni{titi > hindi dokhma, srp. Dokman, por."Svaki gost nije dost". U narodu se dr`i
ime. da “dost” donosi radost, beri}et i veseqe
U Lepenskom Viru su le{eve izlagali u u ku}u.
kro{wama hrastova. Ovaj obi~aj postoji na dostluk, v. dost i luk > per. tur. dostluk,
Tibetu, Indiji i kod Parsa, koji veruju da prijateqstvo.
su zemqa, voda i vatra sveti, pa se ne smeju Dostana (l. ime), v. dost > per. Dostane,
skrnaviti telom koje je ne~isto. U Iranu "prijateqica", `ensko l. ime.
postoji dokma pod imenom "Zadu{a". drahma, › drah, zalog, depozit, ulagawe >
doksat, › tak{a, dati oblik se~ewem, tesati tur. dirhem.
> srp. daska. drati, d™i–ati, rasturiti, › d™‡ > jevr.
D. je izbo~ina na ku}i, bez podupira~a telem, brazda: tilem.
(nema je u turskom). drvo, d„ru (taru, d‚ru) > het. taru, avest.
dolama, dalmi, ime za Gromovnika, √ dal, dauru, rus. derevo, kelt. dervo.
rasturiti > rus. dolama, srp. dolmiti, dren, › d™in´, ~vrst, jak > rus. deren.
puniti, tur. dolama(k), okru`iti, opasati, drzak, d´ar{a, osoran, › d´™i{ > avest.
ma|. dolmani. dәrәzra.
Dolama je umawewe za "dolmatiku", duga~ku dreme`, ni› dra, san, spavawe > rus.
dowu haqinu sa kratkim rukavima, preko
dremƒtь, arm. rdm.
koje se pa{e pojas. Nosili su je ilirski
Drinopoq, v. dren i poqe > tur. Edrine.
Dalmati, tako nazvani po svome bogu
gromovniku Dalmi. Rimqani su preuzeli drum, √ drumm, i}i, putovati > rus. drom,
ovu ode}u od Dalmata, a u sredwem veku jel. drómos.
tako se zvala gorwa ~ohana haqina koju su duvan, √ d′van, uviti > ar. duhān, tur. Duhan,
nosili jani~ari, kad nisu bili u ratu. dim.
dolap, dalb′a, to~ak: okretati, › dal, duvar (zid), ƒdv‚r(a), (mesto) bez vrata, ›
34
 v™i, zakloniti > asir. duru, zid, ograda ili naziv za godinu Jupiterovog ciklusa.
(zna~i i tvr|ava ili zamak, ali nikada du{ek (posteqa (vunena), du{ja, ode}a,
mesto stanovawa): per. duwar, diwar, zid, ar. {ator, √ du{, prqav > tur. döşek.
diwār, tur. duvar. du{man, √ du{, iskvaren + › man, misliti
dug, d‡™g´a, duga~ak, › dr‚g´ > per. darga, (u zna~ewu: neprijateq) > rus. du{ma,
rus. per. dusmen, tur. düşman.
dolgiй, het. daluga, avest. darәja. du{manluk , v. du{man i luk (u zna~ewu:
dugme, v. toka > per. tukme, tur. düğme. neprijateqstvo)
dud (murva), v. duda > per. tut, dud: gomila,
brdeqak: tur. tut, dut, dud, srp. dudiwa.
duda (bradavica dojke), dugd’ƒ, mleko, -~an,
iscediti, nakupiti, izvu}i, › dud’, nagao,
`estok > srp. dudla, cucla.
duduk, d'und'uka, drvo s otvorima (rupama), √
d′u, tresti, istresti, osloboditi se > rus.
duduk, tur. düdük.
D. je svirala s piskom ili ve}a frula fig.
neuk ~ovek. Po dubini zvuka ide prvo
frula, zatim duduk, pa covara.
duma (re~), djumnƒ, posedovati, naterati, sjaj,
snaga, ushi}ewe, entuzijazam, inspiracija,
slikovitost, › dju, sijati, saleteti > rus.
D“ma, skup{tina, koja se prvi put pod ovim
imenom javqa u Brigiji (Frigiji), arm.
duma, ti{ina.
Duma je an|eo ti{ine u jevrejskoj tradiciji.
dumen (krma), √ tam, (po)tonuti > tur.
Dimen, it. timone.
dumenxija (krmar), v. dumen i xija.
dunster (dun|er), d’’sara, umazanko,
pra{qivko: glupak, › du{, lo{,
pogre{an > tur. dûmdar, ma|. dondar.
dur (asir. kelt. tvr|ava), dvarƒ, prepreka,
RV 1, 52.
duranclija (vr. breskve), d™i—’a, tvrd, √
drin′, ~vrst > tur. durak, postojan, srp.
dura{an, ma|. duranci.
durma (tur. ne stoj), v. daqe.
durmadan, v. durma i dan.
durbin (dalekozor), v. dura i bin > per.
dūrbin, tur. dürbün.
dus (lo{), › du{, r|av, lo{, o{te}en,
pokvaren > tur. düz.
dustaban (ravan taban), v. dus i taban > tur.
düztaban.
du}an, dohƒna, dobit, dobitak, iskoristiti,
profit, › duh, izvu}i > tur. düklân.
Du{an, du{janta, princ mese~eve loze, ›
du{.
D. je veoma ~esto l. ime u Indiji.
Semanti~ki stoji u vezi d”{ana, ime
zloduha Rak{ase, koji mo`e da bude i jak{a

35

\ (= Belerofont), jel. hippos.
|a, › ~ju, kretati se tamo-ovamo > per.
g´ah-g´ah.
U obi~nom govoru: “|a tamo, |a ovamo”.
|avo (“natamnik”), ~java, “zemqina
senka”, osen~en, prikaza, tama, √ ~ju,
pomerati > srp. ~ova, asir. ~aba, ~ovek,
hindi sjava.
|anban (~ovek trapava hoda), v. xambas.
|anisati, xanijƒnti, `eleti za `enu, ›
xan.
|aur(in) (nevernik (pogrdno), v. Safir > ar. Kow je ogwena `ivotwa sunca, naj~e{}e
K’āfir, rus. gяur, tur. gāur, gāvur, per. gebr, dvojna predstava kowa i junaka. U Vedama
nevernik.
Kafiri su Safiri ili Sarbiri (Usuni), |ogo (priziv za kowa ili goluba), v. |ogat >
kako su Arapi zvali starosedeoce Kine,
koji su ostavili oko 200 srpskih re~i u
kineskom jeziku (Milojevi}).
|ebra, xarb’ƒri, podupirawe, potpora,
pomagawe, pomo}, oslawawe, › b’™i,
nositi > per. tubre, tubere, tur. gebre,
kesa od kozine (kojom se timari kow).
|eva, deva.
|ev|ir (cediqka), xarxara, izbu{iti,
razbiti u komade, izbu{en, › x™‡,
rastvoriti > tur. kevgir, per. kef giriften.
|evrek, › ~arv, `vakati > rus. kavriga,
~ag. kuvrak, tur. gevrek.
|eloz (qubomoran), helat, qut, uzbu|ewe,
`estina, › hel.
|em (`vale), › jam, dr`ati, obuzdati,
spre~iti > tur. gem.
|emija, v. ~amac > tur. gemi.
|emixija, v. |emija i xija.
\erdap, › gurd, skakati + ap, voda (> “voda |ulistan (ru`i~wak), v. |ul i stan > per.
tesnaca”, ime za klisurau Dunava) > per.
girdab (girde, vir, vrtlog + ar. ap, voda), tur.
girdap, vrtlog.
Naju`i deo |erdapskog tesnaca zove se
“Kazan”.
|eram, xalƒ, voda, › xal > tur. k´eran.
|erz (tur. momak), v. gerz > per. gürbüz.
\erman, v. German.
|e~erma, v. ~erma > tur. geirme.
|ida (kurva), xitƒ, pod~iwen, osvojen, › xi
> tur. gidi.
|in|uva (tur. min|u{a), v. min|u{a > tur. jel. konmerk.
indzu, biser.
|ipawe (skakawe) xamp’a, skok (= ~ampana,
36
skakawe, › ~amp) > rus. Giponoj, Kowanik
|iha (podsticawe), yih‚na, skakawe
unapred (kao kow), letewe, › h‚,
sko~iti.
|ida (kurva), xitƒ, pod~iwen, osvojen, › xi,
ste}i > tur. gidi.
|idiba{a, v. |ida i ba{a.
|iw|ibar, v. |umber.
|ogat (belac), xagat, jedan od sedam kowa
Sunca, svet (mat.), svekret, √ xi, posti}i,
osvojiti, pobediti > srp. |ogo,
priziv za kowa ili goluba belca, hindi
Jagannāta, gospodar sveta, tur. gök + at.
kow-vitez, s plamenim ma~em.
srp \ogo, por. ime.
\oka, v. |ogat.
|orda, v. }orda.
|or|orice (jedva, Vuk), v. zora.
|oti{ (hindi astrologija), xjotis, sjati,
› xjus, sjati > arm. jaunem, jel. fos, fotos.
|u|o (tur. sise), v. sise.
|ul (ru`a ili |ula), √ xval, goreti, sijati,
plamteti, `ariti, sijati, svetleti > per.
gul, ru`a, tur. gül, srp. (reg). |ul, cvet
(bogat, krupan), [.
|ul-nevesta, v. |ul i nevesta.
|ula (l. ime), v. |ul.
|ulabija , v. |ul i apa > per. gul + ab, ar.
dzilab, sirup.
\. je vr. crvene jabuke ili kola~a.
|ulganxe (pupoqak ru`e), v. |ul i ganxe.
|ule (zrno, kugla), xvala, plamen, vatra, `ar
> tur. gülle.
gulistān, ba{ta s ru`ama, tur. gülistan, ar.
gulesan, dulesan.
|ulnar (cvet {ipka), v. |ul i nar.
|umbir, {™i•gav‹ra, Zingiber Officinale, √
{™i > tur. zenğebil.
|umruk (carina), kum‚rƒ, pripremiti,
doterati: malo dete: zakoniti naslednik
vladara na prestolu, √ kam, proceniti,
materijalni oblik svojine i odgovornosti (u
koji spada i du`nost prema vladaru (raxa
duti) > st. srp. kumerak, carina, tur. gümrük,
|umrukana (carinarnica), v. |umruk i han >
tur. gümrükhane.
\ura (l. ime), xƒra, ostariti, starost, RV 1,
140, oli~ena u }erci Smrti, › xur,
ostariti > jap. keiro, star, -i.
|uture, ~atura, saglasan, -nost, ume{nost,
› ~at, uzrok skrivawa > ra{. |utr, tur.
götürü.
37
E
e, e, intervencija.
ebur, ib’a, slonova~a, › i > jevr. Shen
habbim, slonova kost.
Eva (bibl. prva `ena), v. keva > jevr.
Chawwah.
evewka, v. vewak > per. āwenk, tur. hevenk.
evet (eved,), v. evo > tur. eved, tako je.
Evlija, v. valija > ar. Wäliyy, svetac, tur.
Evliya.
evo, evƒ, evo, tako je, upravo, √ i, pojaviti se
> rus. eva, zend. aeva.
egav, v. egri.
Egipat, v. Kopti > misir. hait ka pat,
koptski giptios, ar. Quft.
egri (kriv), √ hri, do}i u poziciju > srp.
heriti, kriviti: jerav, krivoglav: erlav,
kriv, rus. eretik, tur. eğri, ejri, koso, krivo.
Edem, (raj), › dam, dom, udomiti, pitomina
> rus. ed‹m, akad. eddinu, ar. edhem, tamne
boje, mrk, (nar. kow), jevr. eden, mesto
u`ivawa.
Edin, v. Din.
Edip, (tit. ime), ad'ipa, vladar, gospodar,
namesnik, kraq, › ad.
Edip je postao kraq Tebe kada je dao
Sfingi ta~an odgovor.
Edrene (tur. Drinopoq, Jedrene), › drin',
~vrst, jak > tur. Edirne.
ejalet (gubernija), v. vilajet > ar. Ejalet,
okrug.
Ejub (Jov, mu{. ime), v. Jova i Jahija >
sum. akad. Job, jevr. Jov.
ekber, › b'™i, porasti, upravqati ili
voditi brigu (superlativ) > ar. ekber,
najstariji.
ekves, ƒ{va (ƒkva), kow, sazve`|e Strelac,
› a{, i}i > avest. aspa, lat. aequs.
Ekrem, √ kram, popeti se, izdizati se iznad
(superlativ) > ar. äkräm, najve}i,
najmilostiviji, najplemenitiji tur. ekrem:
st. srp. Kramola, ustanak, rus. kramola.
U imenoslovqu: Han-Kram ili Kramer
selo, Romanija.
ekser, k{ura, se~ivo, › k{ur, se}i >
tur. ekser.
ekur, hƒri, sveto ili bo`ansko ime.
E. je kod Asiraca bio hram A{ura.
Elaja (Veselin), el‚ja, biti veseo, nesta{an,
 √ ir, i}i, kretati, pomeriti > hindi lat. aerarium, erar (dr`avna blagajna).
Ilaja, (Indlaja), mit. ime Gromovnika ereb (fen. zapad), › lamb, smiraj Sunca >
(boga Raja), u zna~ewu “veseqak”, jevr. Elaja, asir. erebu, smiraj sunca, tur. Garb,
mu{ko ime. zapad.
Elam (Huzestan), v. Arim > sum. haltam. erlav, v. egri.
Elimi, v. Elam > asir. a'lamu, Aramejci. Eros, sara, Sunce > ra{. Eris.
elektar, jantra, jantar, › jantr, zadr`ati er}elije, x‚ti, plemenito poreklo + r‚xa,
> qud. (lid). elektar, vr. novca vladar (lat. rex) > Getoreks (vrhovnik
(me{avina zlata i srebra (70:30), `u}kaste Geta) > herceg (titula) > Hercegovina.
boje jantara (}ilibara). E. su toke izvedene od tur. Erseklu,
elem (dosta, dakle), alam, dosta, dovoqno, Hercegovci.
sposobnost, √ al, biti sposoban, spre~iti Eruman (tur. Rimqani), rum‚, zem. ime,
> tur. hele, dakle. › ram.
eliksir (lek), ˆr‚k{‡ra, bilo kakvo pi}e eser (ar. beleg, trag), sara, sunce, › sri,
ili osve`ewe, √ k{ar, pi}e > ar. el-iksīr, napraviti vidqivim.
jako pi}e, lekovit napitak. Pare su eser, na belegu, tj. vidqive (= srp.
Eli{a (bibl.), sarƒ, bog Vetra. “pare na sunce”).
U geografiji Sv. pisma sin Jovanov. esnaf (zan. struka), ƒnsa, zanimawe,
Eloah (Jehova), v. Jahve > jevr. eloah, -him. deo(nica), imenilac, razlika, zasnovati,
ema (tur. ba{, samo, upravo), v. ama > tur. upotrebiti, √ an, postojati > ar. äsnāf: sinf,
ema. sanf, dru`ina, tur. esnaf.
Emanuil, manu, praotac qudskog roda ili espap, √ sev, posvetiti, raditi ili baviti
zajedni~ko bo`. ime za pretke qudskog se ne~im > ar. äsbāb, tur. esbab, espap,
roda: mi{qewe, √ man, posmatrati, shvatiti roba, predmet trgovine.
> st. srp. rus. Emanuil, jevr. Immānūēl, ar. Efes (zem. ime), apas, verski obred, › ap,
Emanulāh, okriqe, Alahova za{tita. podneti, ispuniti.
Dodatak "il" je istovetan asir. il, bog, Efes je bio centar posve}ewa brigijske
bo`anska sila. Serbone (Artemide), koji su po legendi
emin (jemin), v. jemac ar. āmīn, tur. emin. osnovale Amazonke, wene brojne
Emina, v. Mina. sve{tenice.
Emir, m‡ra, veliki deo ili koli~ina > Efrenk (Efrenx,) b’™ˆgu, Brigi (Frigi),
st. rus. mir, seoska op{tina zajedno sa ime za Sarbate (Skite) > tur. Frank,
stanovni{tvom, ar. ämīr, vladar, gubernator Evropqanin.
osvojenog podru~ja, tur. emîr: miri: Emiri alem, epi- (na, nad, po), ƒpi, dostizawe,
portina titula onog ko je nosio sanxak dopuwavawe, ujediwavawe > avest. api.
(zastavu) gubernatora. espap (roba), √ sev, posvetiti se ne~emu,
emirat, v. emir. raditi, baviti se > ar. äsbāb, razli~ita
em{erija, v. hem{erija. roba, oru|e, posledica, sredstvo, pobuda,
engil (Novi zavet u Kuranu), v. inxil. tur. esbab, espap, roba, predmet trgovine.
en|a (jen|a), awx‡, blagoslov > tur. uenge. efendija, t‚nti, gu{ewe, › tam, utamaniti
en|ibula (pratiqa), v. en|a i bula. > jel. authéntēs, neograni~en gospodar
E. uvodi mladu u mlado`ewinu ku}u. (thánatos, smrt) > tur. efendi.
eno, en„, ovde, tamo, ovamo, tu, eto, dakle, efta (sedmica) < per. hefte < arij. Saptƒn,
gle, daqe, RV 10, 27 > asir. enna, vidi, sedam.
jevr. hine, eno, evo. e{ak (ar. uzbu|enost, ekstaza), v. a{ik.
Enoh (bibl. nebeski pisar), n‚hu{a, sin e{ara, v. A{ur.
rodona~elnika qudskog roda (mitski E{ara je deo hrama sa svetili{tem
kraq koji je hteo da se domogne prestola (“ku}a sveop{te mo}i“) ili A{urov hram.
Gromovnika, za kaznu je pretvoren u zmiju, e{kile (ar. s qubavqu, drage voqe), v. a{ik
› nah, u~vrstiti > jevr. Hanōka, Hanákh. > srp. e{kija, siromasi, razbojnici (naziv
erir (svileno platno), arara, prekriva~, √ za dobrovoqce s Drine u Prvom ustanku).
™i, postaviti > per. tur. harir, svila,

38
 @ Z

`agor (xagor, vreva), √ garx, graja, zagar (ogar), g'armƒ-sad, sedeti pored vatre,
proizvesti zvuk kao udaqen grom > tur. `iveti u vrelini (neba), RV 10, 15, ›
dzagr, dzugur, larmati. g'™i, goreti > asir. zagaru, dospeti visoko,
`ar, › g´ar, goreti, sijati > sum. kar(a), krajwi, rus. zagar, preplanulost, srp.
ar. jer, mong. gal, vatra. sgarati, spaqivati, tur. zağar, ma|. agár.
`ban, kumb’a, zemqana posuda, › kumb > Zagar je lova~ki pas crne boje. "Hrti i
avest. humba. ogari" srpskog predawa uporedni su
`gara, sagara, otrovan sadr`aj (< garƒ, vr. vedskom, u kome nebeska dnevna vrata ~uva
otrova), › g™‡, gutati. "`utov", pseto umiqato, a ve~erwa "garov",
`drati, gilati, -e, trpati u usta (= girƒti crn i qut pas.
-e), › gal, nestati > avest. gar, arm. keri. Zagara~ (zem. ime), v. zagar.
`drebe, gƒrb’a, plod creva, unutra{wost, Zaim, haima, “zlatan”, ime boga Nava, › hi,
› garb, i}i > avest. garәva, rus. podsta}i, u`ivati > ar. Za’īm
`erebenok, jevr. ciflin, trbuh. (= Zlatan).
`ebrak (prosjak), v. xebrak. zainta~iti (zainatiti se), v. inat.
`ega (`e`e), xawx, goreti, svetleti, › zaira (hrana), ahar‚, hrana, uzeti hranu, √
xax, boriti > rus. `e~. h™i, uzeti, podeliti > st. srp. sohrani,
`ena, x‚ni, `ena, majka (= xƒni), › xan, sa~uvaj, ar. dähira, zahhira, tur. zahire, arm.
roditi > avest. gәna, arm. kin. krn, hraniti.
`iv, x‡vƒ, od › x‡v, `iv > ar. civa (> civar, U srpskom jeziku, kao i ruskom, hraniti
krvnina). zna~i ~uvati, odakle neki izvode pojam
hrama, u duhovnom sislu.
`iva (du{a), xiva, `iv(ot), √ xiv, (o)`iveti Zaje~ar (< zajec) {a{a, zec (zajc), › {a{.
> rus. `ivoj, ar. givar, per. tur. ğiva, `iva. zamandaliti, (zatvoriti), v. mandal.
`idov (< Juda), jud’a, borac, ratnik: l. ime, Zamfir, {aniprija, safir, “drag Saturnu”,
› jud’, boriti > jevr. Jehudah, rus. Iuda. tamno obojen, › {am.
`ila, v. `ica > avest. jua. zanat (ve{tina), xw‚nadatta, (pre)dato
`ica, xj„, vrpca, struna, tetiva (= xjaka, RV znawe, √ xw‚, znati > hindi dznana anata,
1, 133: ved. g’ja), › xj‚, > avest. xua, xija, “stalno znawe”, ar. san’at, ve{tina,
kimr. gi, arm. xil. majstorija, tur. sanat.
`weti, hƒnti, tu}i, poraziti > avest.
zanatlija, v. zanat > ar. tur. san’atli, ve{tak.
jainti.
zanbak (ar. per. tur. krin), ƒmbara, miris,
`ubor (bubor), bubura, voda, od √ barb, i}i aroma, › amb, krenuti, proizvesti zvuk (u
> asir. zabu, te}i. srp. (reg.) “~uje se”, zna~i “ose}a se”).
`ir, x‡r–ƒ, zrno, sazreti, › x™i, zreti >
rus. `ir, arm. ger, srp. u`iriti, ugojiti. zapt (dr`awe, ~uvawe, stezawe), √ sub’,
`irafa, {arab'a, vr. jelena, visoka ugu{iti > ar. zabt, dr`awe, ~uvawe,
`ivotiwa, › {arb, i}i > misir. sarafe, stezawe, posedovawe, srp. zaptivka.
ar. zarafa. zaptija, v. zapt > ar. tur. zabtiue, upravnik,
`rvaw, gr„van (gravan), kamen za mlevewe ko dr`i u zaptu.
ili ce|ewe obrednog pi}a, RV 2, 39, › zar (tanko pokrivalo), sara, sunce, √ ™i,
grah, savladati > rus. `ernov, brig. brenan, di}i > ar. izār, tur. zar, rus. zarevo,
arm. erkan. svetlost na nebu.
`upan, g‘pana, za{titnik (= gupila), zastor, ‚stara(s), pokriva~, › st™(i) > jevr.
~uvawe > per. ğupan, avest. gufra, stira, skrivawe nedozvoene qubavi.
ma|. ispan. zataleban (srp. zaqubqen), lašab´a, lepo,
prijatno, lepa `ena, › laš > jevr. latif,
qubazan, ar. Latif.

39
zafait (ar. zahvatawe, dohodak), hvƒrati, -e, hamaí, na zemqi, srp. (reg.). {am, “dowi
hvaliti, › hv™i, skrenuti s puta > ar. svet”, zemunica.
zavaid, pobo~ni dohoci. Zemuwa (neb. sv. Krava), jam“n‚, mitska
Zahar, sƒhuri, ime za Ogaw, u zna~ewu krava ili sveta reka (na Istoku sestra
mo}an, pobedni~ki, › sah > Zaharije. Jami), › jam, nositi > hindi Jamuna,
zvekir, › hve, zvati > per. zehkir, tur. vodoime, srp. Zemun, zem. ime.
zekir. Mle~ni put je mleko iz vimena krave
Zvornik, svanƒ, zvono, › svan. Zemuwe.
St. ime Z. je Zvono (A{kraba). zen, d’j‚na, meditacija > kin. č’an, jap. zen.
zdravqe, dravja, zdrav, › dru > avest. zenit, sam√ at, pose}eno mesto, ~esto
duruva. pose}ivati: obra}awe, uto~i{te, uteha,
Zebaot v. saba > jevr. zebaoth, zvezde, nebeska zbli`avawe > ar. sämt.
tela. Zenit je vreme bez senke, o kome se kod
zejtin (uqe), √ snu, kapati, pomalo cureti > starih Srba sahrawivalo. Origen
asir. {ainu, uqe, masno}a, ar. zautun, naziva zenit “lice bo`ije”.
maslina, uqe, jevr. zajit. zenxefil, v. |umbir.
Zejtinlik (Masliwak), v. zejtin > ar. tur. zera (sitno, malo (koli~ina), sƒru, fin,
zeytinlik, masliwak. tanak, sitan, mr{av, √ s™i, po~etak toka
Ime srpskog vojni~kog grobqa kod > asir. zeru, seme, ar. därrä, tur. zerre.
Soluna. zerdav, harit, `u}kast, crvenkast > per.
zelen, hari–ƒ, √ h™i, nositi > rus. zerd, `ut, ri|, plave boje, tur. zerdeva.
zelёnый, avest. zairi, zlatan: zarawa, samurovina.
zlato, ar. per. tur. zerrin, oset. zaeldae. zerde, v. zerdav per. zerde, vr. jela od meda i
zelenkada (vr. cve}a), v. zelen i kada > ar. bra{na.
per. tur. zerrin kadeh, “zlatna ~a{a”. Zerdu{t (per. ime Zaratustre), harit, lav,
zelot, hela(t), gnev(an), qut, uzbu|ewe, sunce, Vi{wi, bo`anski pridevak, › h™i
`estina, `ar, srxba, neprijateqstvo, zgrabiti > jel. Zōroástrēs.
gnev (supr. ahelat, blag), › hel, qutit > zerme (ro|ak), grama, selo.
srp. zoqa, jel. zelos, -tes zilotis. ze}ir v. zvekir.
Z. je kod Jevreja organizator borbe protiv Ova re~ zna~i prsten, (Vuk), ali je nema
Rimqana. Kasnije je ova re~ dobila smisao u turskom.
netrpeqivog pobornika nekog uverewa. zigurat, sagara, vedski pridevak boga Sunca,
zeman (vreme, umirawe), hemƒn, zima, zimsko obredno ime za Ogaw, › g™‡, granuti >
vreme, √ hi, dr`ati, napustiti, sum. sigura, asir. zikkuratu, vrhunac,
pokrenuti (h‹man, podsticaj, RV 9, 97) > asir. stepenasta piramida. Vavilonska kula stare
zamanu, lo{, zao, neprijateq, ar. zämān, Asirije je imala sedam spratova (sun~ev
vreme, stole}e, svet, sre}a, per. zeman, smrt, broj), s opservatorijom na vrhu.
zid, › saš, deo ne~ega, u~initi vidqivim
umirawe, jevr. zeman, tur. zeman.
Ovaj duhovni pojam ne mo`e se razumeti ni > hindi sat, materijalna istina.
objasniti bez najve}e zagonetke sveta, po zima, hima (himƒ), √ hi > per. zima, arm.
kojoj Priroda zamire u zimskoj sezoni, jmern, avest. zimo.
mitskom vremenu smrti koje pripada Navu, ziratan, s‡rotak{a–a, obradiv (< sira,
da bi ~udesno vaskrsla na prole}e, orawe, plug), √ s‡, povezati > ar.
po~etkom leta, u vreme povratka Sunca ka zira’at, zemqoradwa, srp. zirota, p{enica,
severu neba. rodila p{enica, [., tur. ziraat,
zembiq, sam-b'arƒ, nosilac, davalac, › b'™i, poqoprivreda.
nositi, doneti > ar. zembel, ko{ara od zift, {iti, crn, crne boje, › {o > ar. zift.
rogoza. zlo (zli), › hv™i, i}i krivim putem,
Zemelo (Semela), v. zemqa > brig. Semelo, zastraniti > rus. zloй, avest. zurah,
majka Zemqa. zbaraiti, per. zūr.
zemqa, √ k{am (kzam), zemqa, svet, svemir zolota (st. tur. novac), hƒrita, `uto-crvena
> avest. zam, rus. zemlя, jel. hthōn: ili zelena boja, › h™i, nositi > rus.
zoloto, `ёltый, poq. zlot, st. srp.
40
zlatica, dukat, avest. zarawa, per. zer, zoron. amb, krenuti > asir. zamburu, ar. per.
“Zavih zlato, razvih zlato, ali zlato sunbul, sumbul, tur. sümbül.
nezaspato? Vatra”. Predawe jasno razlikuje zunzara, v. samsara.
zlatno`utu boju sunca od `ute boje meseca, zurla, v. surla > per. surnā, tur. zurna.
ali obe imaju izvanredan magijski zna~aj.
@uto cve}e ja~a plodnost i deluje
za{titno, u istom smislu kao i crveno,
obele`je ve~nog `ivota. Postoje brojna
li~na i zemqopisna imena, od
osnove"zlato".
zor (jak, silan, mo}an), v. zora > per. Tur.
zor, srp. zori, juna~an.
Zor je pridevski oblik imenice zora i mat.
taktil u zna~ewu: sile ili mo}i (zort,
strah, nazor, na silu, zori, juna~i, zoran,
silan). Otuda je mitski Zorilo najja~i
~ovek na svetu, jer zora pobe|uje tamu no}i.
zora, sara (= aru), zora, sunce, √ ™i,
prodreti, povrediti, probiti > asir.
zarahu, svetlost, blesak, sjaj, rumenilo, rus.
zarя, osvit, rumen neba, zarevo, svetlost na
nebu, arm. zhr, svetlost.
Zora je duhovni pojam za prelaz
polarizovane (indirektne) u sferi~nu
(direktnu) svetlost.
Zora, (`en. l. ime), v. zora.
zorba (tur. nasiqe, buna), › srib', povrediti,
ubiti.
Zorilo (mitsko oli~ewe zore), v. zora >
srp. zorile, na silu, tur. zorile.
Mitsko oli~ewe No}i je trojako: No}ilo,
Pono}ilo i Zorilo najja~i ~ovek na svetu,
jer zora nadbija tamu no}i!
zorli (jak, sna`an), v. zor > tur. zorlu.
zort (strah), ahura, vatra u stomaku
zrak(a) sarka, zraka, sun~an (= usra, svetlo,
RV I, 87, jutarwe svetlo oli~eno u kravi,
sunce dan, bik, vo), √ ‚s, neprekidnost > ar.
sharq (zarq), izlaze}e sunce, istok.
zreti, x'irati, √ x'™‡, sazreti > avest.
zarta.
zubun, {ub’†nana, dopadqiv (< {ub’a,
podesan, lep, {arm, korist, svrhovit),
› {ub', ulep{ati > srp. z’b’n, sve~ana
haqina, [, ar. ğubbä, tur, zibin.
Zuzana, v. [o{ana.
zulum (nasiqe), › hil, okrutnost > ar.
zulm, tur. zulüm.
zulum}ar, v. zulum i }ar.
zumba, xƒmb’a, zub, √ xamb’, {kqocawe > st.
srp. zumba, zub, per. sunbe, tur. zumba:
srp. zabat.
zumbul (vr. cve}a), amb„, naziv biqke, √
41

I avest. ja.
Ibar, ib'†ri, lav > rus. Ibr, srp.
Ibr{tica, pritoka Morave.
I. je st. ime Marice u Ra{koj (Trakiji), u
zna~ewu “Lavqa reka” jer je
lav jo{ vedsko pore|ewe za boga Nava i
bogopojavu Vi{weg. Lav je `iveo na
prostoru Helma do pre 2000 godina i
veoma je ~est starovekovni simbol a
kasnije se javqa na grbovima.
Iberi (Iveri), v. Ibar > per. Ebar, l. Ime,
jevr. Eber, mitski predak Jevreja: st. rus.
Iveriя, Gruzija.
Iberi su prvobitan naziv za helmske
Arije (Mede) doseqene u Malu Aziju,
koji su dobili ime po reci Ibar. Zovu
ih Kaliocima (bibl. Halivi), jer su
znali tajnu prerade gvo`|a. Od wih su
nastali brojni narodi: Kimeri ili
Simbri (Kimbri), odnosno Kelti (Gali),
Jermeni, Gruzini (\ur|ijanci) koji se u
starim ruskim rukopisima zovu Iveri.
ibn, v. bin > ar. ibn.
Ibrahim, v. Abraham > srp. Ibro.
ibret, ib'†ri, lav, › i, {iriti > srp.
(na)ivriziti, smrknuti se, namrgoditi,
namr{titri: ar. ibret, primer, tur. ibret,
pouka
I. je pogan, o{tar, zao, lo{ ~ovek ili ~udo
(Vuk).
ibrik, ib'a, slon (slon~e), sluga: {to
pripada doma}instvu > ar. abuz, per.
ābrīz, tur. ibrik.
Ovo je tuma~ewe Stani{e Aksentijevi}a,
koga ovaj bokast sud s uskim grlom i
stilizovanom surlom podse}a na slon~e.
ivoar, ib´a, slon
Ivrit (nar. ime Jevreja), v. Iberi > jevr.
ivri, Jevreji.
Ime Jevreja nastalo je od Iveri, {to je
iskvaren oblik imena Iberi, za Ju`ne
Srbe.
igo (st. srp. jaram), jugƒm, jaram, √ jux,
upregnuti > rus. ˆgo, het. jugan,
ka{ub. jigoe, per. jug, st. kimr. ion, arm.
lu~.
Igo je po bo`ijem primeru, zimskog jarma
ili najni`e ta~ke sunca na jugu nebeskog
svoda, odakle je izvedena re~ za jug.
igra, {‡gra, brz, pokretan, › {ik > jevr.
šigra.
42
i`e (st. srp. gore), jas (j‚) > brig. ios,
izba (soba), st”pa, glavna (nose}a) greda
ku}e, hram, grob, › st’p, uspraviti,
gomila > st. rus. istъba, rus. izba, seqa~ka
soba, tur. izbe, skrovito mesto, srp. stupa,
vaqaonica (privredna zgrada).
Izba (soba) je re~ poznata svim Srbima
(Slovenima).
Izida (misir. }erka Neba), v. Sida >
hindi Sita, misir. sait: tsit.
I. je }erka neba u Misiru a weni
simboli su p~ela i sun~ev to~ak izme|u
dva roga. Sestra je boga Sunca
astronomski povezana s Devicom.
izdat (gr~ u stomaku), √ d™‡, razdirati
> ar. izdirab, srp. razdirati, bol
(naro~ito u stomaku).
ikra, ‚√ k™‡, RV VIII, 40, razbacati ne{to,
poprskati, dati u velikoj koli~ini >
rus. ikra, avest. uakarə.
i(k)san, (insan), ‡k{a–a, pogled, aspekt,
po{tovawe, briga, voditi ra~una, › ‡k{,
posmatrati > rus. i{an, tat. ~ag. išan, ar.
insān, ihsan, dobro~instvo, milost, tur. insan.
Ilah, v. Alah > ar. Ilahi.
ileus, › il, nepokretan > jevr. ilum, }utwa.
Ilija, al„jja, “napada~”, ime Gromovnika,
› l‡ > hindi Ilaua, jevr. Elias.
iliman (tur. pristani{te) v. liman.
Ilixa, v. ilixe.
I. je ime bawe kod Sarajeva i nekoliko
izvora kisele vode u Bosni.
ilixe (bawa, toplica), ilik‚, zemqa, √
il, nepokretan > ar. alaka, tur.
ilica,(h)ilca, lekovito blato, srp. ilixa,
lekovita ilova~a.
Ilurjanka (hetska mitska Zmija), pulirika,
zmijoliki zloduh, › pul, prikupiti >
srp. Ilirija, ime regije.
I. je zmija iz hetskog motiva borbe boga
Vetra sa Zmijom.
ilova~a, il‚, zemqa > st. srp. il, glib.
imam, sumna, himna, pohvala bogovima, ›
mn‚, misliti, ponuditi > ar. iman, -et,
vera, -ovawe, zakon, tur. inan.
ime, n‚ma, √ nam, nameniti > rus. imя, het.
laman, per. nam, ime, slava, glas, arm.
anun, srp. nam, ponos, namli, ponosan.
Inana (sum. Nana), v. Nana.
inat (inad), anjƒt‚, razlika, -~itost, drugo
(supr.), √ ant, u~vrstiti > st. srp. inako,
ina~e, ra{. inate, ar. ’inād, prkos, Iran, arja, ime za narod (kao pridev zna~i
tvrdoglavost, tur. inat. “po{tovan”, “ugledan”), › ™i, postaviti.
Inat (tvrdoglavost) je druga narav. Iran je dobio ime po pokrajini Arijana.
ina~e, anjƒt´‚, druga~ije, razli~ito > tur. Isa, ‡{ƒ, gospodar, bog Nava, vladar severo
ikindi. -istoka, oli~ewe strane sveta na kojoj se
inaxija (tvrdoglav), v. inat i xija > ar. Tur. ra|a sunce, √ ‡{, gospodariti > asir. i{u,
inalçi. gospodar(iti): i{aku, sve{t. titula, ar. Īsā,
inaxiluk (tvrdoglavost), v. inaxija i luk > "pomaga~ bo`ijeg puta", per. Isi, tur. Isi, tat.
ar. tur. inadlik. ~ag. išan, sveti ~ovek, srp. Ika, l. ime.
Ingirus (tur. Ugarska), ugrƒ, ime boga Nava i(k)san (~ovek), √ ik{, gledati, zapa`ati,
> srp. Ugren. razumeti, shvatiti > ar. ihsan,
Ind (vodonim), sind’u, ime Vi{weg, dobro~instvo, milost.
vodonim, › ind, mo}an > avest. Sindu, ar. iskati (tra`iti), i~~'ƒti, tra`iti, √ i{,
Hindu, “qudi s one strane reke Ind”. raspolagati > rus. iskatь, avest. isaiti,
Od ovog naziva Indi i Parsi izvode re~ arm. aik.
Hindu, koja je etimolo{ki razli~ita od iskijati, (podneti), k{ijƒti, ostati,
srpskog naziva Indi. prilagoditi, imati mo}, › k{i > tur.
Indi, v. Vindi > srp. Indi, klasi~no kiyak, nemilostiv, srp. kija~a, motka.
ime za narod Vinda ili Venda Isklavun (tur. Slavonija), v. Sloveni.
(starinci Indije su Dravidi (Dase), ispat (svedok), › sp'aš, pro{iriti > ar.
Indija, ime dr`ave, In|ija, li~no i zem. ithbat, tur. isbat.
ime. ispatati (ispitati), sp'ašati, rasprsnuti.
Plinije i Pomponije Mela svedo~e da su
Vendi i (V)indi suimena, a Livije pravi ispan, g‘pana (gupila), za{titnik, √ gup
“korisnu zbrku”, kada jedan hram Vinda u (`up), ~uvati, braniti > per. ğupan,
rus. `upan, `upan, civilni poglavar, avest.
Italiji naziva “indijski” hram.
gufra, ma|. išpan.
Indra, ˆndra, RV I, 3, “osvaja~”, pridevak
ispilata, sp'alati, isplatiti, › sp'al,
Gromovnika, √ ind. rasturiti > srp. splata, (is)plata.
N. Vitez tuma~i ime Indra pomo}u › ispi~utura (pijanac), v. ~utura.
ind, jak, mo}an + Ra, u zna~ewu “Jaki Ra”. Iskender (ar. Aleksandar), v. Kasandar
Monier i indijski leksikografi ga Iskren (l. ime), v. I{kur.
tuma~e pomo}u › inv, gospodariti, imati Istirka, v. Aster.
u rukama, prisiliti. istifan, st’apana, staviti (da stoji),
ini, anjƒ, drugi > avest. anja, st. srp. Ini, (ruko)polo`iti, mesto (slu`be), polo`aj,
drugi, rus. inoй, arm. ace. snaga, mo}, √ st′a, (po)staviti > tur. istifan,
ino~a, inka, udata `ena, › a•k. vrsta `enskog pokrivala za glavu, jel.
insan, v. isan. stefanos, ven~an sa krunom.
inter (iz)me|u, za vreme), antƒr, izme|u Po svetoota~kom predawu kod Srba i Rusa,
(= antar), u sredini, unutar, u vladar je sam sebi stavqao krunu na glavu,
granicama, od › ant, umotati > avest.
jer se "milost bo`ija" izvorno izlivala na
antarĕ. narodnog predstavnika, koji je u po~etku
inxil (evan|eqe), awxala (= awxalˆ), bio i prvosve{tenik.
blagoslov, naklonost, po{tovawe, istok, v. Isa i tok.
pozdrav: libacija Manu-u (sastavqene Sunce i Zora su gospodari istoka:
{ake), › awx, pojasniti > ar. inxil kitabi, Sunce na istok, a jaki Bog na pomo} ...
kwiga evan|eqe, tur. incil. Od Bo`ijeg prozora, od sun~eva istoka”...
U narodnim pesama kwige "inxijele" su Kulu krugli bela vila / na istoka, na
kwige Jevan|eqa. Svetolika.
Ipek (tur. varo{ Pe}), p‚raš‡ša, pe{ter, Isus, v. Isa > rus. Is“s, jevr. Ishaq,
poplo~ano kamenom, √ p™i. Iesha’jah. jel. Jesus, Isakios.
Pe} je dobila ime po brojnim pe{terama. iteracija, itara, slede}i, ostatak, drugi (od
irada, v. rado > ar. irade, voqa, zapovest, dva), razli~it > jevr. iter, lat. iter, -um,
`eqa.
43
i}i, ‹ti, √ i, i}i > avest. aēiti, aitiu.
i}indija (ve~erwi ~as), ˆndu, no}, vreme
mese~ine, ime boga Meseca, periodi~na
promena meseca, √ und, vla`an > st. tur.
ikindi, tur. ikindi, ve~erwa molitva.
Iflak (Aflak, tur. Vlah), v. Vlaho.
i{ak, i{ak, magarac, mula > azerb. Ašäk,
tat. išäk.
i{ala (Ako Bog da), i{irƒ, razmetawe,
aktivnost, osve`ewe, bodrost, brzina,
energi~nost, pridevak Ogwa
(= ‡{ira, vatra, Ogaw), √ i{, mig, znak > java, ja'vá, tok, te~ewe (= xavƒ, brzina, RV 1,
ar. inša allah, tur. inşalah.
i{aret (znak, skriveni pokret telom), √ a{, Java je naziv za direktnu svetlost.
pomerati (se) > ar. išaret, gestikulacija. Javani, javana, jaha~, kowanik › ju > hindi
I{kur (sum. bog Oluje), {ukra, iskra, ime
boga Ogwa ili vatre, › {u~ srp. Iskren.
i{tal (apetit, voqa za jelom), i{šƒ,
predmet `eqe, omiqen, zahtevan,
tra`iti, tro{iti, › a{, jesti > tur. iştah, Indi u Јavane ubrajaju i pseudo-kulture:
ar. ištiha, `eqa ili voqa za jelom: iştahli.
I{tar, i{irƒ, brz, RV X, 157, “delatan”,
“aktivan”, bo`anska imena Ogwa, › i{,
te`wa > asir. misir. I{tar, hald. Istar,
fen. Astarta, jevr. Jestira.
44
J
jabana, v. Javani. javana, √ ju, dr`ati daleko
> per. tur. Uabana, pustiwa, tu|ina, srp.
jabanac, stranac, putnik namernik
jabanlija (jabanxija), v. jabana > per. Tur.
uabançi, tu|inac,
U Sv. pismu, Evropa je zemqa Javana
(prvobitno Helm (Balkan).
112), › jah.
javane, jevr. javan, Jonija.
Prvobitno je ovo ime za medske Arije, zatim
Jonce i Evropqane uop{te, pa za
muhademance a na kraju za bilo kog stranca.
Grci, Turci, Mle~e, Hune.
java{ (bez reda, neurednost, svojevoqa),
jƒvasa, pravo napasawa stoke, › j‚,
preduzeti: prolaziti > srp. javiti, voditi
ovce (koje jave (pasu), tur. uavaş, polako,
lagano.
java{luk, v. java{ i luk.
jagma (grabe`), ƒxma, zaokupqenost poslom,
juri{: protok, › ax, gurati > tur. yağma,
jel. ágmos.
Jago{, jáxas, bogoslu`ewe, RV 8, 40, › jax >
het. jajas, hodo~asnik.
J. kod Srba je ovo ime za posmr~e.
Jakov, v. Jakobog.
jak (jakost), jƒhas, ja~ina snaga, › ja~,
zahtevati > arm. jkh: jakora, jevr. jakol,
jakost.
Jakim, v. Jakobog > srp. Jakoje, jevr.
Iehoiakim, it. Djakomo.
Jakobog, v. jak i bog > jel. Iakōbos.
Hram boga Jakoboga (Div, Javan, Bak,
Svetovid) bio je u Dodoni, Epir, sa
pela{kim (ra{anskim) posve}ewem i
posve}enicima, (Erodot). Orbini i
Dol~i ka`u za Jakoboga da je najstariji
ilirski bog.
Jakov (Jakob), v. Jakobog > jevr. Ijakup,
Iakhos, eng. Jakob, Jack.
Sv. Jakov je “gujin svetac” (3. 4.) i
kalendarsko ime.
jakrep, v. akrep > tur. akrep.
Jakub, v. Jakov > ar. Jakūb, vezan bogom,
jedan od poslanika Alaha.
jalija, v. `alo. Jahve (Jehova), jahvƒ, "brz", pridevak Ogwa,
J. je breg morske obale a na Kosmetu Gromovnika i Meseca, › jah, brzina >
pusto mesto. jevr. Jěhōvāh, Stalan: srp. java.
jalov, ap´alƒ, besplodan, RV 10, 97, › p´al. Ugaritske tablice prikazuju Jahvea u
jambrek (pijanica), v. ambrozija. asir. tradiciji kao brata boga Bela.
jangija, jawxija, vrednost bogoslu`ewa, › jax Jahija, v. Jahve > ar. tur. Jahija,
> tur. yangan, po`ar. U srpskom jeziku “preporoditeq”, Jovan Krstiteq.
jangija je naziv za najvi{e plamenove vatre, jezer (hiqada), sahƒsra, hiqada, › sah > per.
{to stoji direktno u vezi obreda, arij. hazar.
jawx‡ja, pripravan za obred. jezik, xihvaka, govor rus. яzыk, avest. hizu,
jangin, (`estok), v. jangija. ar. zaik. jezik, tesnac.
janku (het. zmaj), xanaka, praotac, predak,
Jezus, v. Isa (Isus) > jevr. Jeschua.
› xan.
Janko je oli~ewe `ivog Ogwa u srpskom jela (bre), hari, uzvik > ar. jela, jevr. jalak.
Jelisije, v. elizej > rus. Jenisej, vodonim,
predawu, a Mesec koji je zmajske naravi “po
jevr. ‘Eliša, srp. Lisa.
Bogu otac” o mladini. Sv. Alisej ili Lisa (27. 6.). je oli~ewe
jantar (mirisna smola), jantra, uro~nik
bo`anskog Vetra: Jelisije proso sije / ide
misti~ni dijagram koji poseduje
Vide da obide, / {to je niklo da je niklo /
nadprirodnu mo}, √ jantr, obuzdati > a {to nije i da nije.
rus. яntarь, per. jantar, hindi jantra, "svest jelen, hari–ƒ, › h™i, o~arati > arm. ajal:
bez voqe". elu, elin, lane, kimr. elain, jel. élafos, éllós.
jara (vrelina), hƒri, Sunce, bo`. pridevak jemac (jemin), jamaka, dvostruk, udvojen,
√ h™i, zgrabiti, nadvladati > st. srp. ograni~avawe, kontrola, propusnica:
jarь, (jarostь), ~e{. jaro, prole}e, religiozna obaveza ili odnos, › jam, veran,
ar. jar, toplo vreme, jel. dzoros, vatren, pouzdan, obe}avaju}i > ar. ämīn, zakletva:
srp. jare, obredna `ivotiwa na kojoj desna strana, mo}, sila, sre}a, tur. emin, srp.
ja{e bog Ogwa (kod st. Srba je u vojnim krk-jemin, najja~a vrsta zakletve.
pohodima teran ispred vojske). jen|a, v. en|a.
jarak (rov, prokop), v. jaruga > tur. ark, uarik. jen|ibula, v. en|a i bula.
jaram, v. rame. Jerez (ime bare, Ma~va), sƒras, jezero, › s™i,
jaran (drug), v. jarani > rus. яran, per. Jar, ote}i > per. djeriz, vodovod.
drug, prijateq, tur. yâran. Ime J. je nastalo metatezom od re~i
jarani, arƒ–i, {tapovi za va|ewe `ive “jezero”.
vatre, √ ™i, uru~iti, predati. Jermeni, v. Arim
jaranluk, v. jaran i luk. Arimi su anti~ko ime za Mede, od kojih
jarma (sto~na hrana ili korma), kƒrma, su Brigi (Pelazgi) preci Jermena i
hrana u duh. Smislu, √ k™i, kormiti Armana (Cincara).
> rus. kormitь, srp. kormiti., tur. uarma. Jerusalim, hƒri, bo`. pridevak + salmba,
Jarovid, harit, ri|, kow Sunca: sunce, pozdrav mira, podr`ati > jevr.
Vi{wi: lav, › h™i, o~arati > avest Jerushalaim, "grad mira" (ir, grad + shalom,
Zerdu{t, Zaratustra, jel. Harit, lep. mir), lat. Hierosaluma (sveti ili mir
jaruga, haluga, provalija, brazda, odron, bo`iji).
klizi{te, √ hal, brazditi > tur. jaruk, J. su osnovali Hiksi i ra{anski Solumi
iz maloazijske Like, koji nose ime po
jalak, srp. rus. haluga, ograda.
Rosolanima. Otuda je wegovo staro ime
ja sam, ƒsmi, › as, biti > st. rus. esmь, avest.
Ra{ulam, "grad Rosolana (= Soluma)", od
ahmi, arm. em. arij. ra{i, kolo nebesko.
jasmin, vƒna-ja-h‚sa, vr. jasmina > ar.
jesam, ahƒm > st. srp. az sum, avest. Azem,
yās(a)mīn, per. uasaman, tur. uasemin.
jevr. jeśut.
jatak (saradnik, ~uvar), jaut’ika,
jesi, ƒsi > rus. esi, jevr. jesh, avest. ahi, arm.
dru`benik, kompawon (jutaka,
prijateqstvo povezanost), › jaut, es.
udru`iti > tur. jatak, krevet. jest(e), asti > st. srp. az ti, st. rus. estь,
avest. asti, jevr. jeshut.
45
jesti, atsjati, ~in uzimawa hrane (= ƒtti, podre|en, › jah? > jevr. Uōsēph, srp. Josip.
adƒti < adja, hrana), › ad, hraniti > arm. jo{te, ƒti, vi{e, iznad, ranije, preko, jo{, ›
utem. at, > st. rus. oщe, avest. aiti.
jetim, jƒti, asketa, isposnik, posve}enik, › ju, ‚j“, pokretnost, postojawe, bo`ansko
jat > ar. jetim, sirota. oli~ewe `ivota, RV 10, 17, › aj > arm. ju.
J. je u Bosni mu{ka glava u porodici bez Juda, jud'‚, borba, bitka, ratnik: l. ime, ›
bratstva ili golobrado mom~e. jud', boriti > avest. uao{ti, rus.
je~erma, v. ~erma. Iuda, jevr. Jehudah, Jehudit.
Jova, yavƒ, brzina, RV 1, 112 (= ja'vƒ), √ xu, brz U srpskom predawu, jude su vr. vila ili
> sum. hald. Job (pravedni) > bibl. Jov, duhova u dru{tvu Samovila (koje Le`e
ar. tur. Ejub. dovodi u vezu sa Jagababom). Ko bi
Jova u Ma~vi zovu kowa bez gose dospeo do wih morao je da igra “judino”
(gospodara): u Srbiji tako ka`u za mangupa, kolo.
a u Ba~koj za bitangu. juriti, ijarti, √ ™i, srnuti > jevr. jara, tur.
Jovan, xƒvana, RV 1, 51 brz, pomo}nik boga jurimek, naglo i}i, srp. `uriti.
Rata (= jƒvan, jaha~, kowanik, osvaja~) jurta, jautra (= jotra), konopac, u`e, spona,
> hindi kala-javana, crni Jovani (naziv veza, vezivawe, pri~vrstiti, › jaut,
za evropske Arij(ev)ce). jevr. Johanan. u~vrstiti > rus. юorta, per. jurd,
Jovan (Javan) je prebiblijsko arijsko li~no tur. yurt, dom.
ime, koje se javqa u Rig Vedi i Jusuf, v. Josif > ar. Jusuf, “o`alo{}eni”,
Mahab'arati kao pomo}nik boga rata. juta, ~’uta, ind. konopqa, › ~’uš, povezati >
Lesandar Veliki se u Starom zavetu zove
beng. chuti, tur. jüta.
“sar Javan”, car Jovan. U ovom obliku
Jovan, ima ga jo{ samo koptski patrijarh u
apostolsko vreme. Svi isto~ni narodi
Arij(ev)ce su zvali Jovani (Evropqani). Do
pojave medskih Arij(evac)a kow je nepoznata
`ivotiwa na Istoku. Kod Meda je imao
bo`anska svojstva. U toku godine postoji
pet crkvenih praznika pod ovim imenom.
Jovan je an|eo za{tinik Jevreja.
jogurt, joxat™i, jedinstvo, sjediwen (= j‘gati,
sjediniti: jogat), √ jux, sjediniti,
pome{ati, pripraviti > tur. joghurt.
jok, jok, dugotrajnost < xj‘k, dugoro~no, za
vreme > tur. yo k, danski ikke (:ik), ne.
jordam, v. Jordan > srp. jordam, ponos, snaga,
ki~eqivost, jordaniti, ponositi se,
praviti se va`an.
Jordan (vodonim), xanardana, ime za Vi{weg
(u zna~ewu onog ko izaziva uzbu|ewe i
uzrujanost), √ xan, postati, biti,
promeniti > jevr. Jarden, vodonim srp.
Jordan, li~no ime.
jorga (kow), hƒri, kow (naro~ito
Gromovnika), › h™i, (pre)nositi
> tur. jorga, kow (kasa~).
jorgan (pokriva~), hƒri, sunce, prekriva~, ›
h™i, podeliti, pru`iti > tur, uorgan,
kaput.
jorganluk (lice od jorgana), v. jorgan i luk.
jordija, v. horda.
Josif, javas, "mla|i" (komp. bo`. Pridevka),
46
 kabir, › kavˆ, mudar, promi{qen, ve{t,
K obdaren instiktom, iskusan, vo|a, bard >
ar. kābir, veliki, va`an, predodre|en,
zna~ajan: vo|a putnika u pustiwi.
ka, kƒ, Sunce, Prabog, RV 10, 121, tvorac
Kod Veni~ana koji su plovili za Ameriku,
obreda i vaseqene, oli~ewe op{te
samo je krmano{ znao put.
ravnote`ne sile, duhovnik > misir. ka,
pozitivan bo`anski princip (boga Ra), u Kabul (vodoime), k“b’‚, RV V, 53, pritoka
tituli faraona. Inda, › kup, kipeti > ar. Kūbā, arm.
Kaba, k’ƒ-b’a, svetlost na nebu, nebesko telo, Kup´i.
planeta > ar. ka'bah, aerolit i sveto kavaz (gavaz), › kavˆ, ve{t, iskusan > per.
mesto u Meki, per. ca'be. umeri su crni tur. kafes.
kamen smatrali sre}nim, a beli nesre}nim, kaval (muz. instr.), gƒ´vara, {upqina, › gah
dok su stari Srbi verovali da je nebeski > tur. caval.
svod od kamena, kao i bo`iji presto. kavaoxak (soba za kafu) v. kafa i oxak.
Otuda je kamen mitsko pore|ewe za nebo. kavga, gavj“, `udan sukoba (borbe), vatren,
Silvester de Sasi je utvrdio da je kamen u `estok, RV IX, 27, poletan, strastven
Meki aerolit ili meteorski kamen. (gav‹{a–a, ratobornost), › g‚, slediti > tur.
Tu stoji iz vremena vedskog svetili{ta, kavga.
s ilirskim simbolom polumeseca i kavgaxija, v. kavga i xija > tur. kavgaci.
otiskom stopala Vi{weg boga. Diodor kavez, kambus, quska, qu{tura, › kam,
Sic. navodi hram u Meki kao najstariji i bliskost > ar. qafes, tur. kafes.
najlep{i hram wegovog vremena (50 s.e.). kavijar (ikra jesetre), havirƒd, obredna
kabadahija, kƒband’a, ime zloduha (Velika hrana, jelo, √ hu, jesti, `rtvovati > rus.
zmija), › kab, obojiti > tur. kabadaui, kavijar, srp. ajvar, tur. hauvar.
nasilnik. Kavkaz, kak“b’, vrh, visina, najvi{a ta~ka
kabal, kap„la, posuda, kugla, pehar, quska planine (= kak“d, kƒkudas), rajski predeo,
jajeta, oklop korwa~e, › kab? > rus. divota: ime `ene boga Zakona, oli~ene u
kobel, ~ag. kopur, posuda, arm. kbl, primawe vidiku (nebeska ~etvrt), › kak, ponosan
jevr. kibulit, posuda nestalan > arm. kap-koh, per. Kap-kof, ar.
Poslao car carici u zlatnoj kablici 12 tur. Kâāf: avest. ka´rka{a, jastreb.
zlatnih jabuka. Nisu joj mogle do}i za Vrh Kavkaza je toliko visok, da ki{a i
godinu? Meseci godine. sneg tamo nikada ne padaju (Prokopije).
kabala, {abƒla, budisti~ki religiozni kavurma, gƒ´vara, {upqina, unutra{wost, √
sistem u obredu: ~etvorooki psi gah, uroniti > tur. cavurma.
~uvari Nava: ime boga doweg sveta, › kada, kad„, › kad, zbuwen > arm. kad, per.
{ap, okriviti > jevr. Qabbalah, tajno kadha, rus. kogdƒ, jel. kóte, póten.
fil. rel. u~ewe, tuma~ewe simbola: fig.
ujdurma, rus. kabala, crna magija. kadar (osobqe), ka—‚ra, sluga, rob, √ ka—,
kabanica (vr. ogrta~a), kƒva~a, kaput, ogrta~ dr`ati > ar. qādir, tur. kadir.
(> kava~ita, oklopqen), › ku, nedostatak kadar (biti u stawu), kƒdru, ime za bo`.
> rus. kabat, kaftan, per. kaba, haqina energiju > rus. kadr, ar. qadir,
spreda sasvim otvorena, kabace, tur. predodre|en, koji vlada sudbinom, mo}an,
kapanicçu, ogrta~ velikog vezira, kabaniçe, silan, bog (ime bo`ije): tur. kadi?
duga gorwa haqina sa ogrlicom, kaftan. kadija (sudija), √ sud, (pre) suditi, urediti,
Prvobitni oklop je bio od ko`e (slojevit). dr`ati u redu, ustanoviti, dovesti do
kabardisati (nabubreti), v. kabast > tur. kraja > tur. kadi.
kabarmak, kalabalik. kadiluk, v. kadija i luk.
kabast (veliki, nezgrapan), kƒband'a, veliki Kadrija, k'adirƒ, ime Gromovnika: Mesec: l.
oblaci (koji zaklawaju izlazak ili ime, › k'ad, ~vrst, postojan: povrediti >
smiraj sunca), velika ba~va ili bure, √ kab, ar. Qadri, l. ime.
kolorit > asir. kabaru, {iriti, pove}ati, kaduna (ku}anica), k“ša, ku}a, › kuš > tur.
veliki: kabbaru, vrlo veliki, tur. kaba, kadin, hatun.
debelo, krupno.
47
Ka|iki, kat´aka, recitator svetih tekstova azerb. krim. tat. kazah. tur. kaimak.
< kat´a, pri~a, › kat´. kajmakam (zamenik, zsastupnik), v. naime.
Ka|iki je najstariji {into spis: “Pri~a Kajmak~alan (vrh pl. Nixe), kanak†~ala,
(razgovor) o starini”. “zlatna planina”, jedan od pridevaka
kaza (ar. sudija), › ka{, kazniti > srp. mitskog bo`anskog stani{ta (= Meru ili
ka{tiga, ar. kaza, presuda, okon~ati, Smiqana, na ~ijem vrhu je zlatno jabukovo
izravnawe, naredba, slu~aj, doga|aj, drvo), › kan, sijati > tur. kajmakh çal,
opredeqewe. “probrana {ikara” (?)
kazan, kansam, posuda od metala, √ k‚ns, kaka (prqavo, u obra}awu deci), k‚ka,
glanc > per. tur. kazan: kazgan, veliki uzvik podcewivawa.
sud: jani~arski puk. Ova re~ je u istom zna~ewu u srpskom,
kazanxija, v. kazan i xija. ruskom, persiskom, turskom i nema~kom
kazanxiluk, v. kazan, xi i luk. jeziku.
kazija (kadija), v. kaza. kakano, k‚ka–a, lepra (fig. prqavo): nov~i},
kazna~ej (rus. blagajnik), v. hasna i xi > ar. √ kan, kaniti.
hazinedzi. U starom veku je bio obi~aj da gubavi i
kaik (vr. ~una), v. kajak > rus. kaˆk. leprozni nama`u nov~i} gnojem od ~ira, te
kail, kaivalja, savr{en, potpun, ostave na raskr{}u, da ih bolest napusti.
neograni~en, nezavisan, nazavisnost du{e kaki (tkanine boje zemqe), k’ƒ, zemqa > per.
(od materije i transmigracije): jedinstvo, khaki, pra{wav, jevr. kuš, zemqa crnica.
sloga, › kev, slu`iti, negovati > ar. qā’il, Kal, k‚la, bog Nava, crna ili tamno-plava
tur. kail. boja, jedan od sedam jezika vatre (kal‚j†sa,
K. zna~i: slobodan, sporazuman, naklowen, gvo`|e), › kal, naterati > ra{. Kaqo, bog
voqan, odan. Nava, rus. kalˆt, kal‹nie, srp. kalina,
kaime (papirni novac), nama, naime, › nam, pre~i{}eno zlato ili srebro, jel. kilás,
okrenuti > tur. kaime, {to zamewuje bibl. "Halivi" (Halibi), “Kalioci”, naziv
(iskvareno od "naime"). za helmske Ibere (Medi, Arijevci), znalce
kai{, kƒ{‚, kai{, bi~, uzda: {ibati, √ ka{, prerade gvo`|a.
kal (blato, glib), kalu{a, blatwav, prqav,
trqati > tur. kauiş: srp. kaj{ariti,
zakidati. √ kal, spojiti > arm. kala, blato, rus.
Kaja, kanj„, devojka (= kanjƒn‚, RV VIII, 35), kaluga (kalь, izmet), srp. kaquga.
sazve`|e Device u Zverokrugu, ime kalabaluk (mno{tvo qudi), v. kabast i luk.
bogiwe Nava, › kan, zadovoqiti, Kalaka (Crnka), kalaka, bogiwa Nava i
RV 4, 24 > avest. kainin, jevr. cain, srp. kaja majka karakonxula, › kal.
(ka}a), `ensko tele, B. kalaj, k‚la, jedan od sedam jezika vatre.
Astrolo{ka Devica (kanjaka) je mitska Kalajovan (tur. Crni Jovan), v. kara i
Maja Zlatogorka. Jovan.
kajak, k‚jaka, u vezi sa telom, › ~i > tat. kalajxija, v. kalaj i xija.
kajuk, krim. tat. kauik. Kalanag (Crna zmija), k‚la, crn + nƒ-ga,
kajas (remen), k‚ja, osnovni, principski: zmija
glavni: telo, › ka~, prika~iti. kalauz, › klu, uglaviti > tur. kilavuz.
Kajla{, kail‚sa, “srebrna planina”, ime kala{tura, k‚lƒs’rja, deo pakla, jedan od
planinskog vrha mitske bo`anske sedam naziva za pakao (crno sunce),
planine, stani{ta boga Obiqa i Nava, √ sunce na kraju sveta, √ kal, slediti > per.
k‡l, povezati > jel. kolos, gorostasni kip qalāš, lukav, lupe`, srp. kala{, nevaqalac,
Heliosa. lola.
U podno`ju Kajla{a svete planine Tibeta K. je nevaqalac, raskala{nik, skitnica:
nalazi se “Dolina skeleta”, gde qudi odlaze ~ovek tamne puti.
da umru, usled verovawa da je ova planina Kalvarija (gubili{te), kalevara, telo, trup,
soha nebeska (energetski kanal izme|u neba osnovni deo ne~ega, ovaplo}ewe, › kal,
i zemqe), koja predstavqa najkra}i put progawati.
du{e umrlog na nebo. kaldrma (“dobar drum”), v. kolaj i drum >
kajmak (skorup), v. ajmokac > rus. kaйmak, tur. kaldirim.
48
kale (tur. tvr|ava), kal„, deo celine, mali tur. kaluon, it. galione.
deo ne~ega, › kal, sastaviti, spojiti > kam, a{ma, kamen ili dragi kamen RV 5, 47,
ar. kal’e, tur. kale. › a{.
kale` (obredna ~a{a), kala{a, posuda kamara (gomila), ~‚mara, grm, › ~am > avest.
napuwena vodom znawa i ambrozijom, kamara, arm. gemara, zbirka, het. kalmara,
zemqani vr~ ili kr~ag, › kal, slediti > planina, per. kāmār, tur. kemer.
hindi kalasa, posuda sa svetom vodom, jevr. kamata, kama, objekat `eqe, qubavi ili
gavi´a. zadovoqstva, √ kam, `eleti > ma|. kamat.
^ovek je posuda u koju Gospod uliva vodu Po Vuku je turska re~, ali je nema u
`ivota. turskom.
kalem (navrt), kalama, trska (pero) za kamen, ƒ{man (ƒkman) > avest. asman.
pisawe, √ kal, terati > ar. qalam, tur. Kamenica (zem. ime), v. kamen.
qalem, kalam. kamila, kramela, √ kram, podi}i > per.
Kalemegdan, v. kale i megdan > tur. Gaugamela, odmarali{te kamila.
kalemegdani. kamin, ‚{mana (‚kmana), kameni, ime
kalender (pripadnik dervi{kog reda), ko~ija{a Sunca > rus. komin, jevr. kamin.
kalinda, Sunce, k}er boga Sunca kamfor, karp’ra, › k™ˆp, `aliti > mal.
(koja je godi{we prepora|ala sunce), √ kal, kāpūr, tur. kâfur.
izvr{iti, obaviti > ar. kalandar, sufi kamxija, kamux‚, lokna, dlaka (= a˜xa, kosa,
posve}enik ili “~isto zlato”, srp. Kolenda, dlaka, proizvod glave),√ kam, naro~ito
“zlatna” majka Bo`i}a (mlado Sunce), vrednovati > tur. kamçi.
"veselog deti}a". kan (han), k’‚na, titula mongolskog vladara
kaliti, kala(ja)te, naterati, nagoniti, > kasitski guenna, guverner, kin. gan.
podsta}i, › kal > rus. kalit, jevr. cali: kana, {o–a, crven, › {o– > ar. hinnā, tur.
rituh. kina.
kalif, v. kefalija > ar. hhalifa. kanabe (kanape, Bosna), v. konopqa.
kalifat, v. kalif > ar. hhalifah. Vuk ka`e za kanabe “divan”, sinonim za
kalp (nevaqao), v. kalpi{ > tur. kalb: sofu: po~ivalo, odmor, da je turska re~, ali
kalpazan. nema je u turskom.
kalpak (za{titna kapa za glavu), kal„paka, Kanan, kanana, oblik Brane ili op{te
traka, ornament, znak ideje na ~elu, ravnote`ne sile > jevr. Kena´an.
vrpca, zave`qaj, √ kal, podsta}i > rus. Naziv Kanan je po Hamovom sinu Hananu,
kolpak, tur. kalpak, (kalabak), naro~ito od koga su starinci Kefti (zaj. ime
kapa sa pervazom od krzna: kaplama, postava, Kri}ana, Filistejaca, Feni~ana... ) koje su
ma|. kalpag, krim. tat. kalpak, {apka. kasnije zvali Hananci. Nikoli} ime H.
Prvobitna uloga kalpaka je za{tita “tre}eg izvodi po “kani”, vr. biqke od koje se na
Istoku dobijala crvena boja.
oka” od uroka.
kalpi{ ({atr. udarac otpozadi), kˆlbi{a, kanap, v. konopqa > per. kanab, turk. Kazah.
nepravilno(st), gre{ka, krivica, › kal, kenäp, tur. kinnap, arm. knf (knp).
slediti > srp. kalp, nevaqao, tur. kalb, kanat(e), kant´‚, pregrada, ivica, › kan >
la`an. per. kanate, vodovod, tur. kanat, kanad
kalu|er, k'alux, tama, mrak, √ k'al, > asir. Kandavle, gand’arvƒ, polubo`anski
kalu, sve{tenik, srp. kaluxa, tama, stanovnici neba, ~uvari bo`anskog pi}a,
“mrkli mrak”, jap. kuraši, mrak. nebeski lekari i vidari, kasnije muzi~ari
kalup (obrazac), kƒlpa, pravilo, pogodan, (imali su misti~nu mo} nad `enama, RV 10,
odgovaraju}i, uzajamnost, mogu}, slediti, 85, jer, `enske Kandavle su bile hor Svarge,
nebeskog raja).
› kl(™)ip, uzajaman > ar. qāleb, qālib, per.
Ime Kandavle je titularno i pridevak
kālib, kālbud, tur. kalip. Serbonov, koji simbolizuje sun~eve zrake.
kalfa, kƒlpa, prva du`nost, praksa, RV 9, 9, Kod Srba i danas postoji vedsko zna~ewe:
prethoditi na~in izvo|ewa > ar. tur.
"~uvar obrednog pi}a", o ~emu svedo~i
kalfa.
poslovica s Rtwa: Napio se k’o Kandavle!
kaqun (iskvareno od galijun), v. galija >
49
Zvawe Kandavle nosio je Kandavle Mirsov,
posledwi vladar qudejske (lidijske) loze
Serdoni}a: Kandavle, koga Jelini zovu
Mirsilo, bio je kraq Sarda (Erodot).
Kandahar (avg. Lesandrija), v. Kasandar.
kandilo, ak’andala, istok, pridevak
Gromovnika ili wegov prostor, √ k’an,
prona}i > tur. kandil, jel. kándēlos,
jap. kamidana, posuda s vodom i kuvanim
pirin~em, namewena mrtvima.
kandiq, v. kandilo.
kandis (pre~i{}en {e}er), k’a–—a,
pre~i{}en {e}er (ga–—ola, sirov
{e}er), √ ka–—, zadovoqiti > ar. quand,
{e}erna trska.
kanije (korice no`a), v. kanat(e) > tur.
kin.
kaniti, kanati, te`iti, prihvatiti,
zadovoqiti, › kan > rus. konatь,
jevr. kamea, ~e`wiv.
kanon, karma–a, zakon (delovawa), › k™i,
izvr{iti > asir. kanu, veroispovest:
kunnu, istina, zakonitost, rus. kanon, ar.
per. jevr. tur. kanon.
kanopa, k“–apa, mrtvo telo, le{: `iv
organizam, › ku–, prizvati > ra{.
kanobe.
Kanope su misirski kov~ezi (trbu{aste
vaze), s poklopcem u obliku qudske
glave ili vaze u ra{anskim (etrurskim)
grobovima.
Kanopus, {una, pas, › {un > misir.
kanopo{.
Najsjajnija zvezda sazve`|a Argo.
kant (postranice), kant'‚, zid, pregrada:
grad, › kat, zakloniti, odeliti > asir.
kamatu, ogra|eno zemqi{te, zid oko grada,
per. kanate, vodovod (drveni), tur. kanad,
kanat, krilo, srp. kazamat, zatvor, kanat,
pregrada, kanate, drvene stranice (kola).
kantar, k‚nt‚ra, vrsta mere, › kam,
vrednovati > ar. tur. kantar.
kanu, kanja, najmawi, › kan, zapaziti > zend.
kainin, jevr. cain.
kanun (zakon), v. kanon.
kanxa, v. panxa > srp. kinxal, bode` s
obostranom o{tricom, rus. kin`ƒlъ,
tur. kanca, kuka, kvaka: hançer.
kapa, kap„la, {to se odnosi na glavu,
posuda > jevr. kova: gubhaim.
kapak, v. kalpak.
kapamaxija, v. kapa i maza > tur. kapamaci.
kapara (predujam), v. para > jevr. Kpr,
50
prino{ewe, tur. kapara.
kapetan, v. kefalo.
kapija, k„p‚, otvor, rupa otvor, RV 1, 105,
√ kup, slab(ost), popustiti > srp. kahpija,
kurva (Bosna), tur. kapu, kapi.
Ovom re~i se ozna~avao dvor turskog
sultana, ili palata velikog vezira, po kojoj
je nastao evropski izraz "otomanska porta".
kapixik, v. kapija i xi > tur. kapicik.
kapor (}uba), k”bara, › k’p > srp. Kapor,
por. ime.
kapric, kƒp™it´, izazvano zadovoqstvo, RV
10, 86, › p™‡ > rus. kapriz, jevr. kapriza.
kapudan, v. kefalo > tur. kapudan (kod
Osmanlija admiral, kapudan başa.).
kaput, v. kabanica rus. kabat, per. kaba,
kabače.
kar, k′ara, odrezati re~ima ili govorom,
strog, qut, tvrd, √ k′a, otvor na qudskom
telu? > jevr. gair, uzvik,
kara (crn), k‚la, crn, crne boje, bog Nava,
› kal, ispuniti, obaviti > rus. kal, crn,
kariя, kestewast, tur. kara, crn, srp. kalu{a,
garava, crnka: gar, ~a|.
Gara (l. ime), v. kara.
karabe, v. korab.
kara-aber (crna, tu`na vest), v. kara i aber.
karaba{, v. kara i ba{.
K. je u zna~ewu crnoglav: pop: metvica.
karabin, karab’in, surla, › k™i, podeliti,
upotrebiti > ar. karab, fr. carabine,
izbaciti (vodu) jako.
Karabogdanska, v. kara i Bogdanska.
Karaburma (Crno brdo), v. kara i burma.
Karavla{ka (Crna Vla{ka), v. kara i Vlah.
Pridevak "kara" (crn) davali su Turci i
Tatari onim narodima i zemqama koje nisu
bile samostalne.
karavan, ~‚ra, putovawe + vana, mno{tvo >
per. kārwān, ar. kairvan, tur. kervan.
Suime za karavan je sƒrt’a (> s‚rt’avaha,
vo|a karavana), a za qubiteqe kalambura
ƒr‚van, teretna kola, kow, RV 7, 68, › ‚r.
karavan-ba{a, v. karavan i ba{a.
karavan-seraj, v. karavan i saraj.
Karadag (tur. Crna Gora), v. kara i dag.
karakonxe, k‚lakawxa, vrsta zloduha (od
kojih neki svetle kao zvezde), › kal,
progawati > srp. karakonxe, hindi
kalikandzi, cincarski karakanxu.
Karakonxe su "crn~i}i", pola qudi-pola
`ivotiwe, deca bogiwe Kalake, Crnke,
koji se javqaju u “nekr{tenim danima”. posmatrati > tat. ~ag. kazah. karavul.
karakosa (crna kosa), v. kara i kosa. karafa, v. korab > ar. garrāfa.
karakon|olos (tur. zlodus), v. karakonxe. Karaxa, v. karakonxe > Karaxi}.
Karaman, gr„ma–‰, glavni, pomo}nik boga karda{ (prijateq), h™‡d, srce, du{a,
Nava, op{ti nadzor, RV 10, 62, intelekt, › h™i, o~arati > per. karindaš,
polubo`ansko ime, › grah, zaustaviti > rus. tur. kardaş, jel. Kardía.
karman, ar. Kahrimān, junak, heroj, pobednik, karma, karma, ishod, rezultat, religiozna
st. srp. karman, xep, nov~anik. du`nost, › k™i, uraditi > hindi karma.
K. je epski hrt, mitski ~uvar vrata karmin, v. krmez > rus. karmˆn, ar.
nebeskih i pratilac Strahiwe (oli~ewe girmiz, karmez.
Sunca bo`ijeg), koji je dobio ime po Karnak, kƒr–aka, › karn > ar. al karnak,
`u}kastoj boji jutarweg neba. Ruvarac utvr|eno selo.
tuma~i ime Karaman od saram‚, “hitra”, Karnak je bio duhovni centar starog
bo`ija ku~ka RV X, 14, koja prati Misira.
Gromovnika i ~uva wegovo stado, pa se karp, {ap´ara, {aran, › {ap > jevr.
smatra vesnicom Zore, jer osloba|a sun~eve
karpion, gal. carpe.
zrake (krave), od tame No}i. Ona je majka
Sarameja, dva ~etvorooka psa glasnika karpuza (lubenica), k’arb’xa, lubenica, √
(jutarwi i ve~erwi), boga Smrti. k’arb, kretawe > ukr. garbuz, tikva,
karamanka (vr. kru{ke), v. karaman. rus. arbuz, karap“z, per. harbuza,
karamel, karam‚la, dim, za~a|aviti, › k™i > diwa, krim. tat. tur. karpuz.
jevr. karamel. karta, krƒtu, plan, nacrt, › k™i > jevr.
karamluk, v. kara i luk. kartis.
karan (titula namesnika), k‚ra–a, bo`anski Kartaga, › gurd, grad + g‘, bik (“Grad
poridevak, (pra)uzrok (kreacije), › k™i, bika”) > jevr. kart hadašt, Novigrad.
izvr{iti > st. srp. karanija, Za nastanak K. je vezana tipska legenda,
administrativna jedinica, srp. Karanovo, st. kako su osniva~i tra`ili od starosedelaca
ime Kraqeva, Karanovac, zem. ime, onoliko zemqe kolika je ko`a bika. Kada
Karanovi}, prezime Lesandra Makedonskog su dobili odobrewe, isekli su ko`u bika
(po lozi karana, st. srp. titule davane na rezance kako bi uve}ali prostor.
naj~e{}e ~lanovima carske porodice, na kar{iluk, kar{a, ~in vu~ewa + › lok,
slu`bi u nekoj stranoj zemqi, u ciqu videti, poznati ili povla~ewa, › k™i,
o~uvawa interesa loze. U Ilijadi se ~ak voditi, upravqati
sedam puta spomiwe titula karan (Jakoni}). K. je u zna~ewu: do~ek, sretawe, odgovor.
karasefdah, v kara i sevdah. kas, › kas, i}i, kretati, inf. kasati, kasati.
karasu (crna voda), v. kara i apsu. Kasaba (tur. varo{ica), asab’ƒ, bez dru{tva
karat, ~atur, ~etiri, ~etvrtina, › ~at, ( u prenosnom smislu: “pustara”.
sakriti > ar. qīrāt, jel. kerátion. Kasandar, -ra, sekand’ara, suime za Lesandra
Karat se etimolo{ki vezuje za afri~ki (< rasendra, gospodar toka Ostvarewa) >
plod kuare, ~ija je suva masa konstantne ar. Iskender, tur. Skender, pakistanski
te`ine, tako da ~etiri zrna te`e jedan Sikandir, trojanski Kasandra, avg. Kandahar,
karat koji ima 250 miligrama. Lesandrija.
karati, kƒrati, negovati, odrediti, imati Dvojako tuma~ewe: se, slu`iti + k‚nt‚ra,
svrhu, u~initi korist ili {tetu, › k™i {uma ili kana, {uma + d’ara, dar: Vi{wi.
> ra{. karu, het. asir. karum, gradski savet, kasap, k'a{pa, `estina, tla~ewe, qutina,
ar. kahr, briga: kahret, bri`nost. › k'a{, povrediti > ar. qāsab, tur. kasap.
karli (bri`an), v. kar > ar. ka'rli. Kasim, kusuma, cvet, › kas, sijati.
karamluk (mrak), v. kara i luk. Kaspar, k„{japa, {amansko ime, › k‚{.
Karapanxa (“crna kanxa”), v. kara i panxa Ime jednog od tri mudraca na Isusovom
> tur. karapançe. ro|ewu.
karasu (crna voda ili reka), v. kara > srp. Kaspi, v. Ka{ubi.
Karasi, por. ime. K. su zajedno s Amazonkama zvali
karaula (stra`arnica), kar‚la, otvor, Sarbati, a `iveli su kod Kaspijskog
odvojeno, prazan prostor, › kal, jezera (Ravenski).
51
Kaspijsko more, v. Kaspi i more. pri~vrstiti
kastel, k„{š´‚, vrh, glavna ta~ka. > st. srp. ka~anija, quta zmija kamewa~a,
kat (sprat), √ kuš, podeliti, saviti > ar. ka~kun (ka~ak, odmetnik), ka~‚ku, lo{,
kat, deo, bok, strana, sprat (ka’at, lo{eg raspolo`ewa, zao: zmija > tur.
predwi trem u ku}i), rus. Kat. kaçak.
katakomba, kƒša, drvena plo~a + kumb´ƒ, ka{ika, kal‚~ika, √ a{, hraniti (se), jesti
posuda sa kostima > jevr. Katakomba. > tur. kaşik.
katana (vojnik, kowanik), g'‚tana, ubijawe, “Baciti ka{iku” zna~i umreti, jer, ka{ika
stanovnik pakla, robqewe, √ han, ubiti u narodnom predawu simbolizuje `ivot i
> ra{. katv, per. katal, vojnik, ma|. Katona. puno}u `ivota. Drugi izraz za ka{iku u
katanac, kaššanas, patuqak, › kašš. srpskom jeziku je `lica, li`ica (lo`ica)
katete, koši, suprotne strane u pravouglom od √ lih, lizati, okusiti. Interesantan je
trouglu, › kaš, podeliti > asir. katatu, kalambur ka{‡k„, RV, 1, 126, lasica (predator
jel. kathétē. oblika drvene ka{ike).
katil (xelat, krvnik), kr‚t’a, ubijawe ka{ikar (ptica “gwurac”), v. ka{ika > per.
(hant™i, ubica, › han, ubiti), pomo}nik hašugšar.
boga Rata: zmij. zloduh, › krat’, ubiti, Ka{mir (zem. ime: tkanina), k‚{m‡ra,
povrediti > avest. hakәrәt, ar. katil (katal, Ka{mir: {afran.
katul), per. katal, vojnik, ratnik, tur. hakaret, Ka{ubi, k„{japa, ime boga Vi{weg > rus.
uvreda. Ka{ubы.
katran, taru, drvo > eng. Tar. Keva, k‹vala, Vrhunsko bi}e, RV 10, 51,
Petrolej dobijen iz katrana kori{}en je bogiwa Majka, Apsolut, › kev, slu`iti >
u Misiru za mumificirawe. ar. kewa, `ena, jevr. nekeva, `enski rod:
katun, v. ku}a. Chawwah (Hava), “majka `ivota”: bibl. Eva,
kaur, v. Kafiri. srp. keve{, ure~en, keva, cura: kevica,
kaf, v. guba > tur. kav, pe~urka za curica.
kresivo. keva (majka), v. Keva.
kafa, kapha, sluz, vodwikavost, pena kevara (~a{a, B.), v. Keva.
(uop{teno), √ kav, sastaviti (?) keve{ (ure~en), v. Keva.
> ar. kau, qahwä, avest. Kafa, rus. kofe, per. kediv (misir. titula), ket“, vo|a, vladar,
kaf, kafa, pena, hindi kapha, “zemqano eminentan, javna osoba, › ~it, uo~iti >
zadovoqstvo”. per. hidīw, tur. khidiv.
Kafiri (Safiri), v. Srbi > srp. kezme{brada, v. kosa > per. kezmez, zavojit,
kaur(in), tur. djaur. uvijen.
Kafir je arapska re~ za plemena Kelti, ket“-m‚la, ime za narod, obredni
Safira ili Sabira, starince Severne sve{tenik > hald. k´alta, k´elta, jevr.
Kine, u zna~ewu "nevernik". chalata, Halat.
Kafiristan, v. Kafiri i stan. Herodot prvi govori o Keltima ~iji su
Visoravan na Himalajima, Avganistan. obi~aji sli~ni Pelazgima (Gavela), a oni
Stanovnici su svetlije puti prisutni na tri kontineta.
u odnosu na okolno stanovni{tvo. Po Kemal, kƒmala, oli~ewe ravnote`ne sile,
sopstvenom predawu tamo ih je naselio crven: lotos, √ kam, te`iti, RV 5, 36 > ar.
je Lesandar Veliki. Kemāl, savr{en, potpunost.
kaftan, v. kabanica > rus. kaftan, per. tur. kentra (reza s otvorom), kendra, centar
kaftan, gorwa haqina. kruga, √ ka, glava.
kaf-}ibrit, v. kaf i }ibrit. keramika, v. kr~ag > st. rus. keremida,
kahpija (kurva), v. kapija. glinena posuda, tur. keremid, jel. keramikē,
kacabajka, v. kabanica > per. kabace, tur. lon~arstvo: keramos, glina.
kabaçau. Kerim, kar“ma, ime (zlo)duha > ar. Karîm.
ka~amak (kuqa, mamaquga), › ku~, ka~iti kermez, v. krmez.
> tur. kaçamak. kerov, {abƒla (kabƒla), RV 10, 14, pridevak
Ka~anik, ka~ate, ka~iti, √ ka~, dva ~etvorooka psa boga Smrti (~uvari

52
 ulaza u Nav), √ {ap, okriviti > misir. da je Kijevo vrlo ~esto zemqopisno ime.
ker’eb, sve{tenik obreda sahrane, Samo u Hercegovini postoji pet Kijeva.
ceremonijal majstor, srp ker(a), pas: Kerska Po~etkom XI v. u Kijevu je pre pqa~ke
brda, zem. ime: avest. K’rub, zmaj, jevr. Cherub, Desjatinske kapele bilo oko 400 hramova
Heruvim. (Ditmar Merseb).
Po Svetom pismu Kerubim ili S. [~erbicki tuma~i ime ukrajinskog
Heruvim je ~uvar raja zemaqskog, u Kieva u zna~ewu “klanac”, dovode}i ga u
obliku nemani sa lavqim, orlovim, vezu s “kija~om” (bukova batina), ali ova
bikovim i qudskim licem, sa ~etiri re~ je drugog korena i stoji u vezi s
krila, a po celom telu je imao samo infinitivom “iskijati”.
“o~i”. Na ovoj nemani su po~ivala kola kijak (kija~a, batina), v. iskijati.
koja su nosila presto bo`iji. Ovo je kijati, k‚jati, proizvesti zvuk, › kai >
simboli~na pri~a o pet elemenata, od jevr. hiha.
kojih je sastavqen kosmos. kika, {ˆk’‚ (kˆk’‚), {i{ka, √ {il?
kesa (vre}a), √ ku{, uviti, zamotati > asir. Kikinda, k‚kandi, ime grada ili zemqe.
kisu, xak, vre}a, torba, ar. kis, per. kisije, Mitska ki{kind’a, je ime pl. i pe}ine,
per. kise, tur. kese, vre}a, xak, kesa za novac, "grad" zloduha.
tobolac, jel. kýstis, mehur, kesa. Kikoni, v. kika.
kesar (}esar), ke{ara, “kosmati”, ime boga kilit (tur. brava), lokƒtƒ, u sopstvenom
Nava < ke{a, kosa, atribut (boga) Sunca, posedu, › lok, poznati > tur. kilit, srp.
› ku{ > st. ital. caesaritaus, sve{tenik lokot.
(duge kose). Kimeri, ku-meru, ju`ni pol, zemqa Titana
keser (se~ivo), k{urƒ (= ksurƒ), RV 1, 166, i zloduha > asir. Gi-mir-ra-a, st. helmski
no`, se~ivo, greba~, › k{ur, se}i > tur. Medi (Ariji) ili Iberi, bibl. Gomer
keser. (Brigi). lat. Kimmero (Aristofan).
kesexija (secikesa, lupe`), v. kesa i xija. Ku-Meru (= Su-Meru, sveta Meru) je naziv
keten (lan), kaša, jednogodi{wa biqka, bo`anske planine,
trava (Saccharum Sara), › kaš, stani{ta bogova Nava koje zapo~iwe na
zakloniti > rus. ket, lanena tkanina, zapadu smiruju}eg sunca.
tur. katan, tat. kitan. Smatra se da su Kimeri dobili ime po
kefaleja, v. kefalo. Krimu, ali je obrnuto, jer to je naziv za
kefalo, kapala, glava > jevr. gev, oblik helmske Mede (Arijevce), prvorodne u
Ra{koj (Trakiji), od kojih su Sarbati i
klave, tur. kafa, jel. kefalē.
Germani (Diodor), ~ije je glavno pleme
Kefti, v. Kopti.
Surebi (na lat. kartama), savremeno Suebi.
Zajedni~ko ime za Kri}ane, Hanance i
Feni~ane. Kina, ~ina, ime zemqe > ar. sini, per. cin.
kec (re~ za terawe koza), v. koza > srp. Kingu (vav. Titan), v. kagan.
kekez. K. je sin Tiamat koga je ubio Marduk.
kibla, v. kabal > arm. kibulit, posuda (< Onda je M. pome{ao krv K. sa zemqom i
tako su nastali prvi qudi, a ovaj motiv je
kbl, primawe), jevr. qâb, mera za te~nost:
istovetan jelinskoj legendi o Titanima.
ar. qiblä, predwa strana, naro~ito ju`na. kirija, hˆra, uzeti, o~erupati, li{iti,
kibrit, k„lab’™it, mesec, podupira~ > ar. › hi, pribaviti > ar. kirā, zakup, tur.
kibrit, sumpor kira.
Kibris (tur. Kipar), v. Kipar. kirixija, hˆra, glavni put, arterija > tur.
kivan, hinva, “podbada~”, “podstrekiva~”, kira.
otac Gromovnika, › hi, podsta}i > per. kiler, v. }iler.
hīn, qut.
kiosk, √ ki{k, povrediti > asir.
Kievo, kiova, planeta Mars (= Kujava <
kisukku, zatvor, ropstvo > per. tur.
k(a)uja), √ kev, slu`iti > st. rus. Kыєvъ, köşk, zatvoren balkon (ili deo ba{te
ar. Kujabah. koji ima lep pogled).
Grad Ki(j)evo dobio je ime po knezu Ki(j)u
kismet, hƒras, zgrabiti, {~epati, √ h™i,
iz V-og veka, {to nije suprotno ~iwenici prisvojiti > asir. nismatu, voqa, `eqa,
53
ar. qismä, sudbina, udes, tur. k’smet, kismet, ku{, uviti > jevr. šelah.
kob, sudbina. koza, kasa, jarac (= ~’„ga: aj„) > › kas (~’a),
kist, h‚sta, ruka, › has > rus. kistь, per. kretwa > rus. ke~ka, per. azak, ~ag. tur.
dest. krim. tat. katse, tur. krim. tat. kaci, tur.
kitab, v. }itab. keçi.
kitara (“roga”), v. ki(t)ka. kokos, k‘{a, trup, sto`er, RV 6, 47,
Kitara je obredno sve~ana kapa lopta, › ku{, uviti > arm. kakau,
narodne no{we Briga ili anti~kih plod, per. gaga, slast.
Srba. Nosio je Sorbej (jel. Orfej) kola~ (obredni hleb), k“l†~‚ra, ispravna
ra{anski princ posve}enik, pa i sam obredna du`nost porodice ili bratstva,
bog Mitra. Staromakedonski {lem ima koja mo`e biti osobena (< kula, bo`anska
wen oblik a nose je trojanski junaci, energija), › kul, uva`avati, slediti u
medski i persijski carevi ili da~ki kontinuitetu ili bez prekida > rus. kala~,
(getski) ratnici na Trajanovom stubu. pletenica od testa, kolƒ~, per. kulice.
Bila je po~asna kapa mleta~kih du`deva, Zna~ewe re~i kola~ protuma~eno je pomo}u
a vremenom je postala sinonim slobode wegovog oblika (< gola, kolo, rus. koleso),
i slobodnih naroda, pa su je nosili i ali, obredna su{tina kola~a vezana je za
francuski revolucionari (Svetlica). poqske plodove, koji pripadaju precima i
Kleopatra, ‹k‚-p‚šal‚, “Jednocvetna”, dowem svetu. U narodu se ka`e: Slava je
bogiwa Nava ili wena sestra > hindi kola~ i sve}a, {to obredno povezuje “drvo
ekapatra, “kraqica zmija”. `ivota” kroz pro{lost, sada{wost i
K. je jelinski oblik imena u zna~ewu: budu}nost.
“Slavocvetna”, za posledwu kraqicu koliba, {‚la, soba > per. kulbe, tur. kaliba,
sarbatsko-makedonske dinastije Lagi}a, ~ije rum. coliba.
je pravo ime bilo Teja. kolo, gola, lopta (nebeska), nebeski svod
klet, k'eša, seqa~ka ku}a (k’etaka, kletka), kugla (zemqina) > jevr. hora, srp. oro.
› k'eš, pojesti > sum. hek'alot, vel. ku}a, kolos, kail‚sa, jedan od vrhova bo`anske
fr. chalet, drvena seqa~ka ku}a. planine i stani{te boga Obiqa >
kletva, h‹tva, naterati, podsta}i, › hi. tibetski Kajla{, sveta planina gde se
kletka, k´ešaka (sr. klet). nalazi “Dolina skeleta”, za koju se veruje
klobuk, kal„paka, mesec, ukras, znak da je povezana as sohom nebeskom.
sekta{ki, › kal. kom, v. hum > jevr. kom, dizati, komah, vis.
kqu~, › klu, uglaviti > tur. kilavuz, komac (strmen), v. kom.
jevr. klu, zatvor. kom{a, ko–a, strana (> srp. kona) + › {i,
knez, › kans, zapovedati, vladati > rus.
knяz, asir. hazanu, vladar, gradona~elnik, le`ati (= anuve{ja (< ve{a, sused)
upravnik, jevr. Kneset, naziv za izraelski i an’{‡ta) > tur. komşu.
Parlament: komes, ministar nebeskog dvora kom{ija, v. kom{a.
(koji po jevrejskom predawu obitava na konak (mesto no}ewa), antaka, okon~ati, ›
tre}em nebu). ant, okon~ati > tur. konak, dvor,
Rodona~elnik plemena bio je strana, kr~ma, rus. konƒtь, okon~ati, srp.
prvosve{tenik (poq. ksjena) i sudija. kona~i{te, (ve~no) odmori{te.
kwiga, gu–aka, umno`ak, sastav, spis, prepis kondura, v. kundura.
(razli~itih tekstova), › gam, ozna~iti, konopqa, {a–ƒp'ala, konopqa (Canabis
objasniti > rus. knˆga, akad. kaniku, kwiga: sativa), › {a–, dati > rus. konoplя,
zape~a}en, asir. kunnuku, pe~at, arm. knik, tur. kenevir.
pe~at. konxeq, v. guwa > per. gonče, pupoqak.
ko, ko, koji, kakav > avest. ka, ko. kopito, {ap'ƒ, › {ap, {opiti > avest. Safa,
kovati, kavate, praviti buku, › ku > jevr. rus. kopьito.
kova, {lem. Kopti, ku-pati, gospodar zemqe, vladar >
kova~, kava~in, “oklopqen”, pridevak boga misir. Kotu < k“ša, rod, ku}a, porodica, ›
Nava < kava~a, oklop > jevr. qain. kuš, saviti, ar. Qibt, Quft. jel. Aigupti.
ko`a, k‘{a, membrana koja pokriva jaje, ›
54
Misirci su sebe zvali Kotu ili Ludu, u stubova. Maje prikazuju korwa~in oklop s
zna~ewu "qudi", narod. rombovima.
koporan (vr. ogrta~a), v. kefalo. U C. Gori se na narodnu Novu godinu (1.
K. ne postoji u turskom jeziku. mart) ve{a oklop korwa~e o dovratak ku}e,
kora, {arƒ, gorwi deo krema ili mleka, a na Miro~u se o pojasu nose kolutovi
rana, › pr‡ > st. rus. skora. korwa~inog {tita, kao za{tita od bolesti.
Kora, gola, zrno, ime bogiwe Nava > jevr. korota, k'aru, beo, bela boja (kar“–a, uzrok
gor´in, zrno. sa`aqewa), bog Nava, √ k′a, suime za raj
korab, {ar‚va (kar‚va), posuda, {koqka, > ar. kahr, `alost: kahret, o`alo{}enost.
{oqa pehar, tawir, zemqana posuda Prvobitna boja `alosti kod Srba je bela
(poklopac), › {r‡, kuvati, goreti > rus. rus. boja, o ~emu svedo~i bela marama na glavi
korablь: korob, posuda, kotarica, korba, ^ume, bogiwe Smrti.
~a{a, korobka, kutija, korobitь, saviti: ar. korpus, › k™ˆp, `enska figura, lepa pojava
qārib, per. karabe, sud sa dva uva, ar. tur. > avest. hə rə fš.
krba, sud za vodu. kosa, k‹{a, kosa (glave), ime Vi{weg u
Po arijskom mitu sunce se vozi preko neba zna~ewu: “kosati” (> ke{ava, mitski
u barci ili korabu (nebeskoj posudi), u komepridevak bogova), √ k‚{, sijati > rus. kosma,
se po srpskom mitu voze mrtve du{e sa ovogper. kesme, kudrava kosa.
na onaj svet. kost, ast'ika (< ƒst'i) > avest. ast, -i.
korabka, {ar‚vaka, vrsta posude > st. srp. kostani~a (tur. vr. dugog kopqa), v. kost.
korablec, la|ica, rus. korobka, kutija, kotva, k´ašv‚, povezati, leaj (na brodu),
~ag. koburcak. quqawe, › k´ašš > hindi khat.
Koran, kƒra–a, ve{tina pisawa, › k™i, kotora (st. srp. polemika), katarƒ, koja od
izvesti > ar. al kur´an, Prorokovo dve strane ili ko (da li) od dvojice >
bo`ansko otkrovewe u pisanom obliku, tur. st. srp. kotorati, sva|ati se, prepirati,
kur´an. diskutovati, avest. katāra, rus. kotorƒ,
korda, kara–—a, ma~, √ k™i, raskomadati > kotorый, arm. kotor, komad. odlomak.
avest. karәta, per. kard, rus. korda, asir. kofa, kumb’a, }up, vr~, urna: znak Vodolije,
~urtu, no`, gruz. oset. tur. gorda, ma|. kard, › kumb, pokriti > avest. humba.
mal. keris, filipinski kri, krivi no`, ko~a (ko~operno dete), v. ku~uk.
sabqa. ko~a, ka~~’a, bilo kakva vrsta plovila,
korija ({uma), v. gora > tur. koru. poseban deo ~amca: › ka~ > avest. ka{a,
koriti, gilati, izgovarati, pri~ati, vikati, it. coccia, brod koji vu~e ribarske mre`e.
grditi, › g™‡, podu~iti > ar. kahr, briga, ko~ija, v. ko~a > tur. coçi.
`alost, kahret, bri`an, ra{. karu, arm. krt, koxa (odva`an, hrabar), √ karx, kura`,
koriti, srp. karati, bri`no ili qutito mu~iti, zadati bol > brig, hreka,
savetovati. rvati, tur. kurez, soko, mlad kobac, srp.
korito, korita, udubqewe u zemqi, › koxa.
kartr, pomeriti > arm. keara, srp. koxawe, koxa, obo`avawe, odnos ka bogu:
Korint, naziv morske prevlake. √ ax, pokrenuti.
korma (krma), karma (= kƒrman), dostignu}e, Koxawe je naticawe kowske glave (oblik
fig. duhovna hrana, plodonosna Vi{weg) kod uqanika, radi za{tite. Lene
delatnost, rel. ~in ili du`nost, i karakonxe su tako|e s kowskom glavom.
› k™i, izvr{iti > rus. korm, hindi karma, ko{, k‘{a > ra{. ko{, tvr|ava, turk. Kirg.
jel. kormós, telo biqke. koš, {ator od sukna (jurta tatarska), tur.
korwa~a, harmuta, sunce, › h™i, nadvladati. koş.
Vi{wi je u “prvo doba” pretvoren u ko{uqa (vrsta ode}e), ko{a, pokriti,
korwa~u (= k’rmƒ, mitska korwa~a), membrana koja prekriva jaje (materica),
zagwurio na dno Mle~nog okeana i med. ko{uqica › ku{, uviti > rus. ko{ulя,
pri~vrstio bo`ansku planinu (Mandaru) jevr. kesel, pokriti, srp. ko`a.
na svoja le|a. Vedska pri~a o postawu iz krava, gava > rus. korova, kelt. carw, jelen
Okeana postoji kod Maja, ikonografski kravaj (obredni hleb), ~aravja, obredno
data s predstavom korwa~e koja nosi 12
55
 prino{ewe < ~aru, ponuda (du{ama par kowa koji vuku sun~evu kolesnicu
predaka), › ~ar > rus. korovaй. preko neba. Grci su od wega napravili
kraguj (vr. kobca), rag’uj„, brz, lagan, lako Erosa. U Mediji i Persiji je poznat kao
pokretqiv, lako}a, √ r‚g´, sposoban > Horu (Hur{id, Sunce), dok ga Misirci
rus. kraguй, tat. kurguj, mong. kirgui, avest. zovu Horus. Plutarh ka`e da Misirci pod
ovim imenom podrazumevaju silu koja vu~e
kahrkasa, vr. ptice grabqivice, per. kerges,
Sunce preko neba. U De~anskoj hrisovuqi
jel. krazo, jevr. Raguil, biblijski an|eo, koji
postoji li~no ime Chrs, a u ruskim
je nau~io Enoha brzom pisawu: srp. Kraguj,
l. ime, Kragujevac, zem. ime. spomenicima do 16 veka javqa se bog Chors.
Misirska bogiwa Mut prikazana je u Krim, v. Kimeri.
obliku kraguja (= g‚v‡). Krim je dobio ime po Kimerima, a ne
kral (tur. kraq), kar‚la, opasan, stra{an, obrnuto kako neki smatraju.
oblik boga Ogwa ili wegove parede, Kris, v. Kres.
jedan od sedam jezika Vatre: ime za ~uvara Kris je sin Ninov ili Minov (A.
Skoti).
obrednog pi}a: √ kal, posmatrati > rus.
Krit, v. Kris > minijski Keret, tur. Kirit.
korolь, ma|. kiralu, jel. kir, gospodin, tur.
Krit je dobio ime po Krisu, a neki
kiral, kral (Turci ka`u kraliçe za kraqicu, izvode ime po Teukru mitskom pretku
{to su primili od Srba, jer je u tom Peonaca. Staro ime K. je Idea po
obliku imaju samo jo{ {panski Cigani: bo`anskoj Idi, a Asirci su ga zvali
kraljisa). Kaptara po Keftima.
Titula kraqa se u staro vreme odnosila na krsme, hƒras, zgrabiti, › h™i > ar. qismä,
onoga, ko je poseban u odnosu na ostale.
tur. kismet.
Pribli`no odgovara staroj srpskoj tituli
kr~ag (atribut boga Vina), k'arxik‚, izazov
karana.
krasa (drugo ime za zmiju), v. kres > qud. za pi}em, √ k′arx, ~astiti > arm. hrcag,
Krez, ar. Haris, stare{ina xinova, srp. rus. kor~aga, jevr. krs, tur. korçak.
Kra{tica, vodoime. Kuban, k´ubanj“, RV 5, 52, `eqan vode, › kup
U srpskom predawu o stvarawu sveta, zmija > rus. Kubanь, reka na sev. Kavkazu.
(guja) se zvala "krasa" dok je imala noge. kube, kubxƒ, grba, krivina, › kup > ar.
krv, kravˆs, RV 10, 87, › k™i, povrediti > qubba, tur. kubbe.
avest hri(ra), kimr. krau, krv. kubuz (tur. top), √ k{ip, poslati, udariti,
krmez (grimiz), krami (= k™ˆmi, krˆmi), pogoditi, uni{titi > st. ~e{. haufnice,
crvena boja (vr. crva), › kram, izvodqiv vr. topa koji su izumeli ^esi, rus. kobuz,
> srp. krmez, crveni {al (Romanija), per. vr. sokola, srp. kobac.
germez, kirm. Nemci su od hufnice na~inili re~
Crveno je obele`je Ogwa, otuda boja bogatih haubitze, a Turci kubuz.
i mo}nih. kubura (tobolac), k”bara, motka (kuka),
Kremna, ‚{rama, prebivali{te kola ili drveni ram, na kome je
posve}enika, › {ram. pri~vr{}ena spona ili jaram: grbavac:
Jedna K. je ~uveno proro~i{te st. veka na prikladan, › k’p, potresti > tur. kubur.
u{}u Dona u Azovsko more (Jakoni}). kuburiti, v. kubura.
kres, hƒras (krs), vatra, Ogaw, √ h™i, kuda, k“tra (kutas), otkud, odakle, RV 1, 164,
harati > st. srp. kres, sveta vatra: › k”, gde, RV 5, 74 > per. kuda.
starinski idol (balvan), kresati, paliti kuduz (brz, eksplozivan, H), v. kubuz > ar.
vatru, kresta, perjanica, fig. vrh, greben, kudum, smeo, neustra{iv: srp. Kuduz,
misir. heru, soko, “duh neba”: onaj koji je ime bratstva > rus. Kutuzov, ime
gore, per. Khores, jevr. Cheres, jel. Hōros: vojskovo|e (bratstvo Kuduza ~uva predawe
Kroīsos, Krez. o hercegova~kom poreklu slavnog
Kres je sveta vatra. Kresovi ili Kre{evi vojskovo|e Kutuzova),
padaju u vreme letweg suncovrata, 4. 7. kujunxija (zlatar), k‚w~an‡ja, zlatan
Stari Srbi su verovali da sunce jezdi (k‚w~ana, zlato, {to je napravqeno
nebom na Belcu, |ogatu, koga su zvali Hors od zlata), `ute boje, √ k‚w~, svezati,
(> eng horse, kow). Horsi su mitolo{ki pri~vrstiti > tur. kujumcu, arm.
56
 kamnia, kova~, jevr. kajin, ar. Kain, bibl.
Kenej, ime plemena kujunxija.
kujunxiluk, v. kujunxija i luk > tur.
kujuncilik.
kukavica, kokos, › kuk > tur. kuku.
kula (zidana zgrada), k“la, porodi~na ku}a:
rod, pleme, koleno, povla{}en stale`;
bo`anska snaga (= kulika), √ kul,
prikupiti > asir. kullatu, ku}a,
rezidencija, ar. kulet, per. tur. kule.
kulak, kul‡naka, iz dobre familije, › kul
> rus. kulak.
kulatast, v. kula{.
kula{ (kow crvenkaste boje), kul‚ha, kow
crvenkasto-braon boje, √ kul, vredan >
tur. kula at: kula, boja mi{je dlake.
Kulin (istorijsko ime) kulin, pripadnost
plemi}koj porodici, √ kul, srodstvo >
srp. Kulin ban, gospodar Bosne: Kuqan~i},
por. ime.
kuluk (obavezan rad: robija), kulaka,
mno`ina, mno{tvo, √ kul, sakupiti >
rus. kul, nevoqnik, sluga: prikupiti: tur.
kul,
rob: kulluk, hindi qūlī (qulī), nadni~ar, sa
istim zna~ewem u kineskom.
Kuma, k’ma, jezero > rus. Kuma, pritoka
Kaspijskog jezera.
Jedna Kuma postoji u Japanu (Jakoni}).
kumbara (lubarda, bomba), b′amb′a, grotlo
pe}i, pu{iti, leteti, √ b′and, uspe{an
> rus. bomba, per. hhumbere, bomba, zemqani
lon~i}, tur. kumbara: srp. Kumbor, zem.
ime.
kumerak, kum‚rƒ, malo dete (fig. mali
deo), › kam, kaniti > srp. |umruk,
carina, naplatno mesto,
kumir (idol), kum‚rƒ, Prabog, jedno od
devet imena za Ogaw, sin Ogwa, ime
bogiwe Nava, ime boga Rata (oli~ewe
Vla{i}a), › kam, `eleti > rus. kumˆr,
oset. gumir, div, gorostas.
U arijskoj mitologiji je to ime za
centralni ili sredi{wi deo vaseqene
(xamba dvipa), kojim dominira
vaseqensko drvo jabuke (Kumova slama).
kumrija (vrsta ptice), kum‚rƒ, vr. ptice,
crne, plavi~aste ili sive boje, › kam, >
ar. qumriuä, tur. kumru, kumri, kumrijet: srp.
Kumrija, `. l. ime (J. Srbija), postoji kod
Turaka, Arbanasa i Cigana.
kundak (oklop), kundaka, glavni deo, debeo,
57
korpulentan, obilan, √ ku–—, za{tititi
> tur. kundak, kondak, povoj, poro|aj, pelene.
kuna, h’na, vr. zlatnog novca, √ hun > brig.
kana.
Ko`a kune je kori{}ena kao plate`no
sredstvo, ali je ovde u pitawu “zlatica”,
vr. novca.
kundura, kandara, prirodna ili ve{ta~ka
{upqina, › ka–—, odvojiti > tur. kundura.
kundurxiluk, v. kundura, xi i luk > tur.
kundurcilik.
Kuniga (st. ime Biblosa), gu–anik‚,
prepisani spisi > st. srp. kuniga, st.
turk. küinigti, qubiteq kwige, v. kwiga.
kupa (pehar), k”pa, RV 1, 105, pehar,
{upqina: ceo, sav, › k’p, slab > misir.
kupu, posuda od slonova~e: rus. kub,
per. tur. küp, ar. küb, turk. kub, kirg. ~ag.
köb, köpü, tat. kazah. kübi.
Kuran (Koran), kƒran, ve{tina pisawa, ›
k™i, izvesti > ar. Qur'an.
Kuran je prorokovo bo`ansko
otkrovewe u pisanom obliku.
kurban, kubra, {uma: obredno udubqewe za
vatru, √ kup, izazvati, uznemiriti >
asir. kirbannu, ponuda, dar, ar. per. tur.
kurban, pristupawe, prinos, `rtva, jevr.
gurbān, tur. kurbanlik, prino{ewe.
kurva, k‚vera, kurtizana, › k™i, izvesti,
obaviti izvr{iti > jevr. qurva (< qrb,
greh, zlo).
kurgan, v. Gargaron > rus. kurgan, per.
gūrhāne, tur. kurgan.
Kurdi (Kuriti), v. Huriti > jevr. Kurdi,
Kurd.
Kurdistan, v. Kurdi i stan.
kurjak (vuk), k′uraka, `ivotiwa, √ k′ur,
pocepati > tur. kurd.
Re~ kurjak pripisuje se Alanima ali oni
su Sarbati.
kurisati (namestiti), karƒsi, izvesti,
izvr{iti, › k™i > tur. kurmak.
kur{um, › kur, proizvesti zvuk + › {ru,
slu{ati > tur. kurşum.
Kur{umlija (zem. ime), v. kur{um.
kusur, › k{ur (ksur), se}i > ar. qusur, kusūr,
tur. kusur, het. ku{, platiti.
kut (ugao), › kuš, podeliti, saviti > asir.
katatu, ugao, srp. kat (sprat).
kutak, k’šaka, baza, upori{te, √ k’t >
krim. tat. kötök.
kutija, kušija, zamisliti sebe u ku}ici >
tur. kutu.
ku}a (nastamba), k“ša, ku}a, √ kuš, s(a)viti >
misir. het, ku}a Horusa, rus. hƒta, avest.
kata, soba, ostava, per. ked(e), ku}a, stan,
uto~i{te: kad, dom?
kufar, v. Kipar.
ku~uk (malen), √ ku~, biti malen > per.
kuček, srp. kutrak, {tene, [, ma|. kicsik, Lab, vodoime: Lebane, zem. ime.
kiš, mali.
^u~uk Stana (Mala Stana) je nadimak `ene
hajduk Veqka.
ku{, › ku{, zagrqaj, prihvatawe > jevr.
hassain, “}utqivi”, ime sekte Esena.
ku{a (vra~arica), ku{ƒ, sveta vatra obreda L. postoji jo{ u kulturi Vin~e i Sumera.
> misir. heka, magija.
Ku{qo, k“{ala, dobar, sre}an, pridevak
boga Nava.
Neki ovo ime tuma~e kao izvedenicu od
“kus”, bezrep.
58
L
Laban, lava–ƒ, ime za zloduha ili pakao,
› l’, kidati > asir. La-ban, bog
Tla~iteq: sirijski Liban (Livan), oronim:
st. it. Lavinia: Lavinium, zem. ime, srp.
labaraum, ravˆ, bo`anski oblik sunca, ›
ru, zvuk > asir. labar, ve~nost, het.
labarum, titula hetskog cara.
labris, ravˆ, sunce (disk), › ru, se}i u
komade > brigijski labrandeis.
Plutarh svedo~i da su ga Jelini preuzeli
od Qudejaca.
lav, ravˆ (= leja), oblik sunca > rus. lav,
jevr. lava: livia, lavica. “Lavi ogweviti”
imaju svoj praznik Sv. Levontija, 1. 7.
(jeremija{i i obredna povorka).
lava, lƒva, otkidawe, destrukcija, › lv‡,
pribli`iti jevr. laba, srp. poplava
(Jakoni}).
lavirint, ravi-graha–a, disk ili elipsa
sunca na smiraju > misir. lope-rahunit,
misirski lavirint s 300 odaja na zemqi i
isto toliko pod zemqom.
Lavirint naj~e{}e ima oblik kvadrata, a
vremenski najstariji je u Vin~i. Celokupna
simbolika l. vezana je za sunce. Jedna
polovina w. diska pripada “ku}i” No}i, iz
koje samo jedna jedina nit vodi u novi Dan
(druga polovina diska).
lagum, lagna, prodreti u srce ne~ega, ostati
u, utvrditi polo`aj, pribiti,
prilepiti, fiksiran, dodiruju}i,
dr`e}i, √ lag, prilepiti > tur. lâğun.
lagumxija, v. lagum i xija > tur. lâğumci,
miner.
la|a, rat´a, bilo koje prevozno sredstvo
(ladd´‚, vel. posuda) > rus. lodka.
laz, lasa, sjajni, svetle}i, › las, sinuti >
tur. laz: Laz Vilajeti, naziv za Srbiju po
knezu Lazaru (Sadedi).
Laza, lasa, sjajan, svetle}i, › las, sijati >
jevr. Eleasar, tur. Laz vilajeti, Srbija.
Laza je u narodnom kalendaru ime za mesec
februar, kao oli~ewe uspona Sunca na
prole}nom nebu koje donosi obnovu prirode:
Lazi, lazi Lazare / na{ sileni Jarilo. / Oj
Jarilo Bo`ilo, / vojska ti se gotovi / u
grmove u lugove.
lazur, v. Laza > per. lazhuward, ar. Lazvard, Levant (Orijent, Istok), lava–ƒ, lep, divan
lazur. > it. Levante.
lak (hem.), l‚k{‚, smolasta izlu~evina Levant je stara Fenikija.
nekih insekata (= alakta: r‚k{‚) √ lak{, Levi (Leviti), ravˆ, sunce, bog Sunce >
obele`iti > per. lak, hindi lākh. jevr. levi, vra~awe.
lakat, aratnˆ, lakat ili mera za du`inu, U jevr. laviyu zna~i osobu datu zbog duga
RV 5, 2, › ™i, postaviti: probiti ili zaveta. Pa od ove re~i V. Olbrajt
(laktovima) > avest. arәt'na, asir. laktu, izvodi kastu sve{teni~kog reda.
ruka, rus. l‘kotь, jevr. lakot, lakat, kimr. Levijatan, v. Levaja > asir. Levijatan, neman
elin. (vodena) asirske kosmogonije (= bibl.
lakom, v. lokati > jevr. lohma, borba, uspavano morsko ~udovi{te), jevr. Liwuāthān.
ratovawe. Le|an, lu–š´a, ledina, lu–š´.
lal(a), l‚l‡lƒ, ime boga Ogwa, √ lal, Le|an je epski grad mrtvih, koji se
nalazi na neobra|enoj zemqi.
igrati > st. rus. lalъ, rus. lal, rubin,
le|en, lek'ana, kutla~a, varja~a, › lih,
jarko crvene boje, ar. lal, crveno, per. lala: lal, okusiti > rus. lag“n, st. srp. lekane,
ru`i~ast, tur. lâla, krim. tat. lal. per. leğen, tat. lagun, tur. leken.
Cvet lale dobio je ime po crvenoj boji Pojam suda ima dva zna~ewa: sud (posuda) i
ogwa, i ~esto je li~no ime, a kod mera (F. Gavri}). Mese~eve mene su
Persijanaca postoji titula “lala”, u najstarija mera vremena, a mese~ev rog
zna~ewu pravednik. simbol Nava, u nebeskoj posudi obiqa, jo{
lama, v. Lamja > tibetski blama, mong. u vedskoj predstavi prevrnute posude.
bogdolama. Lejla, l‚l‡, biti posednut zloduhom, › l‡,
lamba (lampa), lamba, vise}a lampa, obe{en, prilepiti > ar. Läula, tur. Leula, “tamna
wihawe > asir. lahabu, plamen, jevr. limb, kao no}”: jevr. Lajla (Lelijel, Lailahel < laila,
malo svetla, tur. lamba. no}), u jevrejskim legendama an|eo no}i i
Lamja, lamb‚, ime bogiwe Nava, › lamb, knez za~e}a.
smiraj sunca > asir. lamasu, genije ~uvar, lekana, lek´ana, kutla~a > tur. leken.
srp. Sura Lamja, Dan Sunca na ju`ni Lela, l‚l‡, posednuto zloduhom > ar. Layla,
suncovrat. tur. Leyla, jevr. Lajla, an|eo no}i.
lampa (svetiqka), √ lamb, sunce na smiraju, U nar. pesmi: ^ini ne ~ini / po mese~ini /
opadati, nagnuti, pri~vr{}en > rus. ... Ne luduj Lelo.
lampa, tur. lamba, jel. lampá, lele, alele, dramski uzvik, › al, spre~iti
srp. lamba, svetiqka: ofucan ker: lambavez, > ar. lakalak, srp. lelek, tur. lejlek.
nepouzdan ~ovek. lelek, v. lele > asir. alalu, pevawe, rus.
lapazan (brbqivac), l‚pana, pri~a, govor, √ lelëk, ar. lakalak, tur. leklek.
lap, brbqati > per. laf, govor, lafzen, lemeta (jabuka na vrhu munare), v. alem.
brbqati, mak. lafiti. lenger, la•gala, se}i, parati, › la•g,
latif (cvet dragoquba), lataba, lepo, kretwa: opu{tenost > tur. lenger.
prijatno, divno, › laš > tur. jevr. latif. Len(k)a (samovilski pridevak Svaroge),
Latif, lataba, lepo, prijatno, divno, lepa la–k‚, ime `enskog (zlo)duha (=
`ena > ar. Laţīf, drag, qubazan, fin, lagna), √ lag, do}i u kontakt > hindi
ne`an, prijatan: srp. ({atr.) zatalebati, Lanka, rus. Elena, jel. ‘Eleni, srp. Lena.
zaqubiti. Dionizijske sve~anosti dolaska mrtvih,
Latini, l‚ša (= lati), ime za narod (i da zajedno sa `ivima proslave dolazak
pokrajinu naseqenu ovim narodom), √ la—, prole}a o ravnodnevici, otvarale su
ladovati > ra{. Lautni, lat. Latinus, Latini, “lene” ili `enski zlodusi, po kojima
s pravom gra|anstva i legendom o su ove sve~anosti nazvane “lenajskim”.
trojanskom poreklu. Leta (majka Apolona i Artemide), v. Lada
Levaja, elavila, ime boga Obiqa, › l‚, ~in > asir. Latona, ime titanke, lat. Latona,
uzimawa ili davawa > srp. levaja, krupan jel. Lito, Leta.
~ovek: prezime, per. levent, delija. U srpskom jeziku, leto je godi{we doba, a
wegovo oli~ewe je baba Zlata dubrova~kih
59
 pisaca. Smatra se da su Latini dobili ^okot i vino su na~ela ovog sveta i
ime po bogiwi leta (J. Dereti}), ali, pre `ivota i obele`je spasewa. Loza je
}e biti po wenom parwaku Ladi. senovita, sadi se na grobovima ili sama
le{ (mrc, strv, trupina), lak{'ƒ, `rtva, ni~e. Bog je stvorio lozu, a vrag kupinu.
pogled u nebo za jedva zamislivim, Na lozi se spaquju sveci. Upotrebqava se
nagrada, RV 2, 12, √ lag, pri}i blizu, odmah u bajawu i narodnoj medicini. Za{titnik
slediti, oti}i > rus. le{, pers. lāše, ar. liše, loze i vinograda je Sv. Tripun. Bo`iji
tur. les (las). vinograd je pore|ewe za vaseqenu i mesto
Liban, v. Levant. azila.
Levan}ani su ime za anti~ke Libijce. lokati, lak'ati, pobuditi, podsta}i, √ lak',
Lidija (Qudeja), › rud’, roditi > lu`. srp. i}i > rus. lokatь, ar. tur. lokma, zalogaj,
lodki, srp. qudi, jevr Lihatahu, jel. Lydia. srp. lakom.
St. it. ludicae, “qudejke”, su igre za narod u lokma, v. lokati > tur. lokma, zalogaj.
st. Rimu. lola (momak, dragi), √ lal, pona{ati se
liz, √ lih, lizati > arm. lizem, avest. raez, slobodno, zabavqati.
per. lištan. lom, loma, kosmatost > jevr. lohma, borba.
lija (im. dodatak), › l‡, ograni~iti. Lubarda, lambodara, “pro`drqivko”,
Likija, l‡k‚, ime zloduha, › l‡ > misir. “velika stomaka”, ime sina boga Nava:
ruk, Lika. srp. Lika, ime regije, oronim, `enski zloduh, › lamb, si}i > vav.
vodoime i li~no ime. Lubara, bog kuge i bolesti: ~e{. Lubor,
Likija je starovekovna oblast u M. Aziji, srp. Luburi}.
~uvena po belegu iz Srba. luk, › lok, (pre)poznati, videti.
lila, l‡l‚, igra (preskakawa vatre), Imenski dodatak “luk” je ~est pridevak
bo`anska igra (koja oblikuje svet). u maloazijskom turskom i ugrofinskim
L. je kres, oratnik ili oro kao obredna jezicima preuzet iz srpskog jezika, sa
vatra. istim zna~ewem pripadnosti ne~emu.
Lilit (`. zloduh), l‡l‚vat, “dra`esna”, lula, √ lul, umotati > per. tur. lule, cev,
prikriveno ime bogiwe Nava > hald. lula za duvan.
Lilatu, sum. akad. Lilit, gospodarica tame, lu~a, ru~ƒ, sjaj, sijawe, jasan, blistav, › ru~,
koju pod istim imenom iznose Sveto pismo sijati > rus. lu~ъ, lu~itь, avest. rao~ah,
i Talmud, gde se naziva “kraqica zla”. svet, ar. lukmān, fig. "velika mudrost" jel.
Aramska demonologija Me|ure~ja zove je luknia.
“ardat lili”. U jevrejskoj astronomiji je
poznata kao zvezda nekretnica.
liman (zaliv, uvala), l‡na (= l‡man?),
skriven, -awe, slepqen, naslowen ili
polo`en na, prika~en ili tesno pritsnut
uz, sjediwen, ostanak u (mesto, pozicija), √
l‡, stopiti > asir. limitu, rus. liman,
krim. tur. tat. liman, jel. limēn, srp. limes,
`ivo blato, Lim, ime reke (na mo~varnom
tlu).
limit, l‡na, ograni~en > asir. Limitu,
ograni~iti.
li{aj, le{a, mali deo, › li{ > tur. Leke,
pega.
lobud, ƒrbuda, ispup~enost, zadebqawe, › arb
> tur. lobut, buzdovan.
loza (gro`|e), lohƒ, crven, crvena boja, √
ruh, nicati > per. raz, loza, srp. lozica,
viwaga, lohav, crvenkast, olohaviti,
(leaviti), oslabiti (plamen), umiriti, arm.
last, splav, ~un (sunca).
60
 M bojadisawe kose, mazli, ~eli~an.
Mazija je prastari postupak u srpskom
obi~ajnom pravu za dela bez svedoka, u kome
je osumwi~eni golim rukama vadio usijano
gvo`|e iz vrele vode, jer voda ima bo`ansku
ma, ma, mo}, snaga, ishod, rezultat, bo`anski mo} da razlikuje pravdu od nepravde.
pridevak i priziv Kevale, velike maeled, v. molitva.
Majke: `enski pas ili struk > het. ma, jel. Maeled je naziv muz. instrumenta (st.
eme, mammos, sisa. srp. i jevr.) kojim su pevani psalmi, jer su
maala, v. mahala. verski stihovi u starom veku izgovarani uz
mavi (plav, modar), v. morav. pratwu muzike.
mag (astrolog, ~arobwak, gatar), maga (= mazati, maxxate, › maxx, natopiti > arm.
magu), sve{tenik sunca, √ m‚ > hald. mag, makanim, zgu{wavati, jel. Másso.
~arobwak (astrolog, vra~ar, gatar), per. mazurka, masura, bludnica (obredna), › mas
maguš, rus. i st. srp. mag. mudrac > jevr. masoreth: masurah, obi~aj, srp.
kod Meda i Parsa. ma`oretkiwe, obredne prole}ne povorke
Sve{teni~ka kasta Maga je medsko pleme devojaka.
(Erodot). maja (kvasac: iluzija), maja (= m‚ja), privid
magaza, mag'ƒ, vrsta `itarice, › mak', stvarala~ki (smrtnih) ili kreacija
maknuti > ar. Makhāzin, tur. mağaza, jevr. Vi{weg, √ ma, oblikovati > avest. maja, per.
mahsan, skladi{te. maje, tur. maua. srp. maja.
magija, m‚g´‡, dan punog Meseca > rus. “Maja” ili “majum” je okresana brezova ili
magiя, jevr. Magja, hrastova (bukova) grana, kojoj se ostavqa
magla, meg'a, oblak, › mig' > avest. maeg'. neokresan samo vrh, u obliku mu{kog uda.
мagneto, -(magnet, -ski), maga, dan punog Maja je obele`je plodnosti, izno{eno u
meseca (fig. privla~nost), › m‚ > jevr. poqa, no{ena ispred svatova (i kod Inda),
magnet. ili je celog meseca maja stajala na sredselu.
Magog, v. Medi i Geti > vav. bibl. Magog. “Maje” su no{ene na Jeremijindan, jedan od
Isto~ni narodi su Sake (Srbe) nazivali najve}ih srpskih praznika, po kome je
Magog, a biblijski Gog je kraq Magoga ili kalendarski mesec maj i dobio ime. U
Saka koji su upali u Aram (Siriju). obi~aju Lu`. Srba maja je bila drvo u
Jeronim ka`e, da Gogima i Magogima sredselu.
nazivaju Gete (Mede). Maja (majka) m‚j„, iluzija oli~ena u bogiwi
magrib -(zapad), v. ereb > ar. al’ maghrib, tur. Nava, mera, merewe, jedna od deset
magrib, garb. bo`anskih energija: {amansko ime > jel.
Madija, mƒd´u-xa, “proizvod meda” (rajski) > Maja, jedna od Plejada (legendarno k}i
asir. Mada-a, bibl. Madaj. Atlantova, hraniteqica i majka Teuta ili
Madija ili Medija je rajska zemqa Postawa Merkura, srp. Maja Zlatarica
(2, 11). (“Zlatogorka”), sazve`|e Device: Maja, l.
madrac, madrˆk, do mene, prema meni > ar. ime: majarica, doma}ica u zadruzi:
matrah. majeutika, (vr{ewe poro|aja).
mazda (plata), mˆ—´a, nagrad, naknada, › mid´ Negde je Maja bila lutka od slame koju su
> avest. mi´da, per. muzda, pu{tali niz vodu. Maje se dovode u vezu sa
Mazda, mad´vas, bog Nava > avest. mazda´, rusalkama, koje imaju zelenu kosu i vole da
vrhovni bog. sede na kitwastim granama
Mazdaizam je religija Zend Aveste, u kojoj jemajdan, maxxƒn (majjƒn), spu{tawe, urawawe,
Ahura Mazda premudri gospodin” i na~elo nestajawe, gubqewe, uvla~ewe: spu{tawe u
dobra ~iji je simbol p~ela. pakao, √ maxx, uroniti > ar. ma’dän, ma’din,
mazija (~elik, gvo`|e), ajas-maja, napravqeno tur. maden: srp. Majdanpek, zem ime.
od gvo`|a ili metala, √ aj, pro}i, izbe}i Majdan je kod Sasa u zna~ewu
> asir. mazu, izvaditi, primorati, kova~nice.
prinuditi, per. mazu, gvo`|e, ~elik, tur. majde, v. ma i ajde > ar. per. mejde, ve},
mazu, {i{ke koje se pr`e u uqu za osim, ako.

61
makaze, mak’asja, obele`en lepr{avaom M. je u ar. predawu bogiwa ili an|eo
vitalno{}u, `ivahan, √ mak’ > ar. tur. plodnosti. Kod Justina an|eoska hrana.
makas. manastir, mƒnask‚ra, predanost, pobo`nost,
makara (skela, lazilo: vitlo), makara, predstava ili delo pobo`nosti, √ m‚n,
morsko ~udovi{te, √ makk, maknuti > po{tovati > rus. monastыrь, tur. manastir,
srp. Makarievo, st. ime Makarske. jel. monastiri.
Makedon (sv. ime), m‚gad’ƒ, sin klasi~nog mangal (gvo`|a (okovi), ma•gala, ime boga
heroja mese~eve loze: naziv dr`ave i Ogwa (m‚•gala, stihovi upu}eni Ogwu),
stanovnika, › mad, veseliti √ mang, i}i, kretati se
> hindi Magadha, ime zemqe, grada i > ar. mänqal, tur. mangal, sud za grejawe:
naroda, srp. Makedonija, zem. ime. srp. mengele, stega.
Herodot Dorce naziva Pelazgima i ka`e mangalija (fini mangup), ma•gal‡ja,
da su se zvali Makedi, pre nego {to su povoqan, sre}an, › m(a)•g >
preselili na Peloponez, dok su stanovali mangup, v. mangalija.
ispod Pinda. Perdika I je u VIII v. s.e. mandal (drvena reza na vratima), mƒ–—ala,
stvorio dr`avu koja je dobila ime okrugao, kru`an, kosmi~ki krug, √ ma–—,
Makedonija. Do tada je Makedonija bila razdeliti > tur. mandal, drveni zasun, srp.
pokrajina ili dominion Medije, a karani mandal(a), drvena reza (okrugla),
(namesnici) su postavqani iz Peonije zamandaliti, zakqu~ati: mandalo, drvena
(Bela zora). palica o vratu sviwe.
Makivije, mag'ava, "dare`qiv", Gromovnik > Mandara, mandara, mitska carica
srp. Makeveja, dan bosiqka i lekovitih planina: raj, √ m(a)nd, veseliti
trava (14. 8), jevr. Macchabei, bra}a Makaveji > srp. tandara-mandara, mirska suprotnost.
(koji simboli{u jednaku du`inu dana i mandarin (kin. visoki dr`avni slu`benik),
no}i o jesewoj ravnodnevici), jel. Makabios. mantrˆn, kraqev savetnik, ministar,
maksi, mƒhi (= mahƒ(t), maha), veliki, obrazovan ~ovek, poznavalac svetih
mo}an, jak, sna`an, > asir. mahhu, tekstova, ~arobwak, op~initeq, › man,
veliki, per. mihter. shvatiti.
mal, √ mal(l), dr`ati, imati, posedovati > Mane (bog zakonodavac), mƒnu, ~ovek, mu`,
srp. mal, stoka, ar. māl: Mālik, vlasnik, itiligencija, mi{qewe, ~ove~anstvo,
posednik, Māludīn, imetak, tur. mal, marva, zajedni~ko ime za pretke qudskog roda: bog
svojina, vlasni{tvo: malik, gazda. Ogwa ili Nava, √ man, misliti > brig.
Malava, m‚lava, naziv za narod i dr`avu Mane, rodona~elnik Briga sum. Namu,
> hindi Mālava (eng. Malwa), oblast u pokreta~ `ivota, jel. Manis.
Indiji. Mane je kao predak ~ove~anstva prvi kraq
mama (majka), m‚, bo`anski pridevak velike Qudeje (Erodot), ali i prvi vladar M.
Majke > per. mam(a), jel. mámma, sisa, Azije, Misira, Indije, Evrope i
apeninskih Ra{ana.
mammilla, bradavica.
Manegordum (brig. ime), v. Mane i grad.
Mamu, v. mamuran > asir. mamu, bog Sna.
mani (zavidqiv), ma–ˆ, naziv magijske
mamuran, mum’r{‚, dah smrti, umreti, ›
m™i, mreti > tur. mahmur. formule: dragocenost, nakit, ukras,√
Pijanstvo je kao i san oblik svesti koji ma–, opa`awe, mi{qewe > st. srp. manie,
pripada Navu. mig, zapovest, srp. manisawe, rus. mani,
mamurluk, v. mamuran i luk > tur. hald. mani, izbroj, asir. manu, broj, brojawe,
mahmurluk. ar. mani, prepona, tegoba.
manaa (jevr. i st. srp. prino{ewe, dar), mana,Re~ zapisana na zidu dvora vavilonskog
cara Velizara, pred wegovo ubistvo.
prilo`iti, pobo`nost, √ man, ponuditi,
maniluk (ar. tur. zavist), v. mani i luk.
o~ekivati, razumeti.
manna (jevr. i st. srp. bo`. hrana), anna (= Manojlo, v. Mane i Ala > jevr. ‘Imanu’el,
ƒnnam), hrana u misti~nom smislu, an|eo vladar sazve`|a Rak.
maraz (ar. bolest), mara, umirawe, svet
pojesti, √ an, zinuti > rus. Manna (neb.),
mrtvih, √ m™i, umreti > asir. mi~ru, ar.
jevr. man, ar. mann, poline`anski mana.

62
maraz, srp. marodan, bolestan, rus. merek, zemqa, dr`ava: rus. mat, matu{ka, zemqa
meret, zloduh. srp. matirati, per. tur. mat, doteran do
Maran, v. Moran > jevr. i st. srp. Maran, krajnosti.
gospod do|e. mater, m‚t™ˆ, majka, od √ m‚ > avest. mātar,
marva (stoka), v. mal. ven. mater, per. Mādar, arm. mair.
Od istog korena je malvƒ, nerazuman, mahala (deo naseqa), m‹k'al‚, pojas,
budalast, slabouman. okru`ewe (= mek'ala, pojas, zona),
Mardarije (svetiteqsko ime), v. narda. opkoliti opasan, › m‚, razdeliti
M. se tuma~i po jermenskim Mardima, > asir. mahazu, veliki grad, ar. mähallä, tur.
ali je obrnuto. mahalle.
Marduk (asir. “Drobilac”), mardaka, maher, m‚hira, Sunce, √ mah, mo}an > arm.
drobqewe, mrvqewe, › m™id, rasturiti mhr, ar. Māhir, ve{t, okretan, sposoban,
> arm. drb, udarawe, drobqewe. iskusan, znalac.
Mari, mar“, ime za narod i dr`avu:
ma~, √ ma~, zabiti, tu}i > tur. mäc, per.
pridevak titana-zloduha ili bo`ansko
oli~ewe Prirode, › m™i, gledati smrt magēn, gruz. mahva.
> asir. Amurri, ime zemqe (> Amoriti (= maxun, maxxƒn, sr`, su{tina, jedan od
Hati), srp. Moravci. pet elemenata, › maxx, potopiti >
Asirski naziv se odnosi na kraqevinu srp. merxan, avest. mazga, ar. märğān,
Mari, odakle poti~u Marijani, arijsko pekmez, medicina, pi}e za okrepqewe:
plemstvo, izvedeno od re~i “marija”, mağun, tur. marcan, macun, magijska smesa
plemi}, mlad ratnik, koja na jeziku arijskih opijuma, maka i razli~itih specija
Mitana ima isto zna~ewe. (pravqena pred prole}nu ravnodnevicu),
Marija (ime Bogorodice), mar„ju, smrtan (= jel. margaron, biser.
mara–‡ja, supr. amaran‡ja), smrtonosan, Bogati Turci su dodavali ambru, ko{enilu,
RV 10, 106, koji se ti~e Nava, mo{us, a za sultana sitno istucan biser,
› m™i, mreti > avest. Mairja, zlokobni rubin, smaragd i merxan, koji se zvao
vesnik smrti, jevr. Morija, jerusalimsko nevruzije (ambrozija).
brdo (povezuje se s mitskom pl. Meru). ma{a, ma{ati (< ma{a), mahati, › ma{,
M. je epsko ime poslanika boga Smrti: proizvesti zvuk, zujati > asir. m‚{u,
Kug'-Morija niz Zagorje sa|e, / lijepu Maru blizanci, duplo, per. maše, vatraq, tur.
na vodici na|e... /ta ja nijesam neznana maşa, srp. ma{ice (oblik krila insekata,
delija / ve} ja jesam od boga Morija. koji mahawem stvaraju zujawe).
Marta, -in, v. mart > arm. Marta, gospo|a, ar. ma{ala, (buktiwa), ma{akart′a, terati dim
Marot, ime an|ela, jevr. marot (marut, mahawem > ar. mäsala, bakqa, upaqeno.
gor~ina), ime boga s an|elom Harotom, ma{alah, v. ma{a i Alah > ar. māsāllah,
preuzetim iz persiskog predawa. tur. maşallah.
maskara (preru{ena obredna povorka), M. je me|uradwa koja {titi od uroka.
maskarin, obredni prosjak, √ mask, me (mene, l. zam.), ma (m‚m) > avest. mam, rus.
i}i, kretati > asir. ma{{aku, obred mя, menя, per. ma.
(ma{dahu, povorka, {etwa), ar. mashharat, megdan, v. mednik > ar. mejdan, poqe, pijaca,
{ala, ismevawe, maska (obrazina), tur. trkali{te, razboji{te.
maskara, ar. tur. mashharad`i, lakrdija{, U obi~nom govoru kad se deli megdan ka`e
maskaralik, srp. Maskar, ime sela. se: “Iza|i na crtu”.
rus. maskarƒd, srp. maskarada, preru{ena med, mƒd'u (ved. mƒdvas, mƒd’as), p~ela, ime
obredna povorka. boga Nava, › mad, sladiti > per. mad.
Maskare ili obredne prole}ne povorke Med je antiseptik i mitsko pore|ewe za
slave odlazak Zime, mitolo{kog pore|ewa svetlost, od koga je pravqeno obredno pi}e
za Nav, ili dowi svet, koji "lica i obraza bogu Sunca i Meseca.
nema". Otuda maske imaju za{titnu ulogu u Medi, mƒd´u, ime boga Nava, ›
dodiru sa zimskim zlodusima Nava. Medija (prvo Madija), mƒd’u-xa, proizvod
mat (zavr{etak), √ mat′, stanovati, boraviti, meda (fig.“zemqa meda”) > asir. Ma-da-a,
zadr`ati se ili biti opijen > asir. mat, ime za narod, srp. Medi, lat. Maesia.

63
Medina, medin‡, tlo, zemqi{te, plodnost, meraja (cvetna ba{ta), meru, Svarogov raj
bogatstvo > ar. Medinet, ime varo{i. (jedan od tri vrha mitske planine
mednik (granica wive), v. me|a. rajski kraj obrastao cve}em, cvetne ili
Medogeti, v. Medi i Geti rajske livade, √ m‚, urediti > ar. meraja,
medresa, v. mudar > ar. madrasa, islamska utrina livada, pa{wak, srp. meraja (reg),
{kola. ba{ta, otvoren prostor: opu{tenost, [.
me|a, mƒd'ja, sredina, neutralan, centralni, merak (zadovoqstvo), v. meraja > srp. Merak,
√ m‚—, izmeriti > rus. me`a, avest. maidja, zadovoqstvo, ar. merak, briga, strast,
arm. mej. `eqa, tur. merak, briga, znati`eqa.
meze (predjelo), mƒd'ja, {to stoji izme|u, √ meraklija, v. merak i lija.
mad, nasla|ivati > tur. meze. Merima, v. Morana > ar. Marjam, jevr.
mezilana, v. me|a (mezo) i han > ar. Mänzil, Mariam.
menzil, tur. menzilhane. Merjem (ar. Marija), m‚ra–a, smrt, umirawe
mezraja (obra|ena zemqa), sere, orati (= > srp. Morana, bogiwa smrti.
sira), › s‡, > ar. mazra ze’re, obra|ivati. meroph, m‡ra, masa + b´’mi, zemqa.
M. su bili zavistan ratarski stale`.
Meka (sv. varo{), mak′a, obredna radwa, ime
mesec, m„s(a), mesec na nebu ili
mitskog bi}a, √ mak, i}i > ar. Mäkkä, kalendarski, 1/13 godine, mera,
Meka, “mati gradova”, tur. Mekke. veli~ina (fig. mene i privla~na sila),
mekterin, komp. mahƒ, veliki, mo}an, jak, broj 12, √ m‚, urediti > st. srp. mesaca,
sve~anost, obred, √ mah, veli~ati, rus. mesяc, avest. ma, arm. amis, per. māh,
> asir. mahhu, veliki, per. mehter, ve}i. menins.
M. je u zna~ewu: stare{ina, komornik: Mesec je gospodar voda, ambrozije i kraq
dvorski svira~. sve{tenika.
Melanija, melana, molitva, zajedni{tvo > mesija (fig. spasilac), me{‚ja, de › mi{,
asir. melania, sjaj izlaze}eg Sunca. suparnik > aram. mesiha, jevr. māhsīah
melez (mulat, me{anac), mela, susret, (an|eo Velikog ve}a).
zajedni{tvo, me|usobni uticaj, √ mil, Sazve`|e Ovna spa{ava od Zime, mitskog
sresti, sjediniti > ar. mäläs, suton, sumrak, pore|ewa smrti, donose}i tok Ostvarewa i
ono {to je pome{ano (sumrak je vreme novo Leto vezane za obnovu Prirode, a sa
najve}e duhovne otvorenosti), tur. melez. wim i svaku bo`ju blagodet.
Melkart, mallikarxuna, bog Nava: zem. ime, Mesopotamija, v. me|u i potonuti.
√ mall, dr`ati > jel. mlíkraton, melikrat Staro ime Me|ure~ja je Aram.
(med i mleko, prino{eni du{ama mrtvih). mesli|en, v. vesli|en.
Melkart je tirski Serbon (= Herkul), metanija, met'ana, neobuzdan govor, › met',
za{titnik trgovine grada, koji je bio promenqiv, > rus. Metanie, ar. temena,
trgova~ki centar tada{weg sveta. jel. metanoeo.
Melek (ar. an|eo), mahira, Sunce, › mah, meteh (crkv. zemqa, granica), m‹t´is, dom,
jak > ar. Melek, an|eo stvoren od ku}a, prebivali{te: stub, › mit´ > avest.
svetla: ar. tur. mihrab, oltar. maethana. srp. metoh, manastirsko imawe.
Melhior, mihira, Sunce > jevr. Melkihor, Metohija (regija), v. meteh.
“kraq svetlosti”. meh (mijeh), me{ƒ, ovan, › mi{, takmac >
memla, amla (= kƒmla), kiseo, kiselina, √ avest. mae{a, ovca, per. meš.
am, {kodqiv > per. tur. nemli. mehana (kr~ma), mehƒn‚, obilno, u potocima,
Memuneh, n„mana, duhovno ili li~no ime, › mih, prosuti > per. meuhāne, tur.
oblik, osobina, znak, obele`je, priziv, › meuhane, avest. maezaiti, pi{ati (< m‹hati),
mn‚, znati > bibl. Memunim, “imenovani”, arm. mizem, |ubriti.
an|eo izaslanik (Memunimi su an|eli hora Me{eh (bibl. Rusija), v. Moshi > Mosoh
nebeskih peva~a). (sv. Jeronim).
me{in (tur. ov~ija ko`a), me{‚, ovan >
mentor, mantrˆ, mislilac, savetnik, √ man,
avest. maeša, ovca.
naga|ati > jevr. Mentor, an|eo egzorcizma.
mera, v. matra, merilo, veli~ina > jevr. mi (3 l. mn.), m‹ > avest. mē, jel. (e)moi.
Midra{, v. mudar.
omer, vr. mere (= srp. omer!).
64
 M. je zbirka rabinskih tuma~ewa stvorewe na zemqi, koga je doveo u pe}inu
Biblije. odakle je pobegao. Od ki~me uro{a
mi`ati (mo~iti), m‹hati, mokriti, nastalo je klasje, a od krvi vinova loza. Za
izbaciti vodu avest. maezaiti. Mitru je vezan motiv Tajne ve~ere, jer je on
milet (narod), milat, susret, udru`ivawe, prvi koji je svoj posledwi obed podelio sa
povezivawe, pojavqivawe, √ mil, sresti > qudima i na sun~evim kolima uzneo se na
asir. milku, savet, odluka, savetovati, ar. nebo.
milet, zakon, vera, narod u pogledu na veru, Mitridat, v. Mitar i dar.
tur. milet. Na pers. isto zna~i: “Mitrin dar”.
miqak (poqsko dobro), v. mal > srp. Mili} Mihaq, mahira, Sunce, › mah, mo}, slava,
(mila}), zemqi{te (za gradwu), ar. melk, veli~awe > per. mehr, sunce, ar. Merih,
imawe, dobro, posed(ovawe). "veseo".
min|u{a (vr. nakita), mawx’{‚, dragi M. je oli~ewe jeseweg Sunca, jer kod Srba je
kamen, sve {to je od kamena, kutija za "mihoqsko leto" naziv za toplu kasnu jesen.
nakit ili wena sadr`ina, › mawx, biti U persijskom predawu Mih(i)r ili Miher
sjajan > per. mengūš, tur. mengûş. je (an|eo) vladar meseca septembra i 16-og
Minsk, mena, vodonim > rus. mъnь, avest. dana septembra.
Maena. Mihajlo, v. Mihaq > rus. Misail, jevr.
mir (svet), m‡ra, mno{tvo, vel. koli~ina, Misha’el, Mikael, Misail, Mihael, “onaj {to je
masa, › m‚, srazmera > st. rus. mir, bog”, stare{ina hora sila i hora arhan|ela,
seoska op{tina (s ~lanovima), srp. knez prisustva: jel. Misail.
mirjanin, stanovnik, tur. miri: ar. Murālem, Haldejci su Mihaila po{tovali kao boga
"vladar sveta". (= Samovil). Ovo ime, Fasmer izvodi od
Mirijevo (zem. ime), v. mir. re~i "misal" > Misailo.
mira (izmirna), m‡ra, pi}e, napitak: upijati mihrab, mihira, sunce > ar. mihrab, oltar
> srp. miro, uqe narde (odoqen kuvan s (ni{a u mo{eji ili trem s koga imam
vinom i maslinovim uqem), jevr. mor. ~ita molitvu okrenut Meki).
miraz (pr}ija), m‡ra, ograni~iti > ar. mírāt, mlad, m™id“, gladak, mek, ne`an, delikatan,
tur. miras. › m™id, milovati > arm. mld.
mirija (porez), v. mir (svet). Mle~a, mle~~'ƒ, stranac, varvarin, ko ne
mirjanin (stanovnik), v. mir (svet). govori arijski, › mle~', nejasan govor
Misir, misara (< mi{ra, pome{an), √ > srp. Mle~an(in).
mi{r, pome{ati > asir. mi~ru, granica, M. je izraz za nearijce. Mleta~ki ugovori
teritorija, srp. misirika, strwika, iz 10-og veka imaju srpska imena, a
misirka, no`: vr. {arene tikve ili vr. |enovqani su ih u sredwem veku pogrdno
yvali Sklavinima.
ptice crno-belog perja, jevr. Micraim.
mneti (mnim), manjate (manute), misliti,
mislo|in (bosiqak), v. vasle|en.
se}ati > rus. mnitь, avest. mainjete.
misterija (< misti), m‹t´is, prebivali{te
moalakat (st. ar. “obe{ene”), mukuša, tiara,
bogova, ve~na ku}a, › mit´ > jevr. mistori.
diadema, kruna, glava, ukras, mesto,
Mita, mita, bo`ansko ime, › m‚ > brig.
Mita (Gordijev), kraq Brigije. su{tina, svedo~anstvo, dokaz, vrhunac, √
Mitar, mitrƒ, bo`ansko i vilinsko ime, mu~, osloboditi, prepustiti.
drug, prijateq, prijateqski ~in (mitra, Staroarpsko pesni{tvo je imalo sabor
~in prijateqske namere), prijateqstvo, svake godine u Okazu. Rezultat narodnog
pridevak Gromovnika i Ogwa, › mit', pesni~kog nadmetawa bilo je sedam pesama,
koje su ispisivane zlatnim slovima na
spojiti > avest. Mitros, per. Mithra.
persiskoj svili, da bi radi ve~ne slave bile
Jedan od najstarijih arijskih bogova, koji se
obe{ene u Meki.
priziva se zajedno sa Stvoriteqem. Mitra i
mozaik, v. musia.
Perun su kraqevi Neba i Zemqe. Mitra
Moja{, v. Mo{a.
kraq zemqe, imao je 12 sledbenika (12
Mojsije (< Mojsa), v. Moja{.
meseci). Pri~a se da je ro|en s brigiskom
mokar, makara, more > asir. mak(k)karu,
kapom na glavi, da se odevao u smokvin list
vla`an.
i da je savladao bika (uro{a), prvo
65
molitva, m‚lava, bogoslu`ewe, molitva, vr. Moko{, bogiwa smrti: Moshi, ime ilirskog
obreda, › mil, okupiti > het. hald, avest. plemena (Moskovi, jedan od pridevaka za
mar, arm. melt'em, jevr. mal, pri~ati: maltai, Ruse): M‘k{a, vodoime.
rus molva, glas: melodija, st. srp. mlv, mo{enik (st. srp. secikesa), mo{a, lopov,
molitva, srp. promlvati, progovoriti. razbojnik, › mu{.
Moloh (fen. amonitski idol), mahira, sunce, mrav, vamrƒ, › vam > avest. maoiri, rus.
√ mah, mo}an > jevr. molech, kraq. murav‹й.
moqac, mal’ka, vr. crva, › mil, okupiti > mramor, mamri, smrtan
rus. molь, arm. mluka. mrezga, v. maxun > avest. mazga,
Mongoli, mangula, zlo, nesre}a, nevoqa, › mreti, mrijƒti (marati, -e), › m™‡ > arm.
m(a)ng. meranim.
Ime M. je ustaqeno za vreme Xingis kana mudar, m‹d’ira, razborit: vrsta obrazovawa,
koji je bio bele puti kao i wegova zamisao, pe~at, znak, › med, razumeti >
porodica. ven. modrov, mudar, rus. mudrы, st. srp.
mor (tamna boja), v. morav > tur. mor, tamne madrъ, jevr. midrash, u~ewe, istra`ivawe
boje, srp. mor-dolama. (zbirka rabinskih tuma~ewa Biblije): ar.
mora (no}na), mara svet smrtnih (= m‚ri, muderis, u~iteq.
smrt), √ m™i, videti smrt > rus. mara, mudir (ar. upraviteq), v. mudar.
prizraka (zloduh): Merek, arm. mora, mudirluk (oblast mudira), v. mudir i luk.
srp. Mara, l. ime, brig. mar, sprud. muktar (seoski stare{ina), v. mukte > ar.
morav (tamno plav), m‚rava, u vezi divqine muhtar, izabran.
ili pusto{i > srp. rus. murava, vr. mukte (mufte), mukta, duh oslobo|en
vodene trave (koja vodi daje tamnu boju), (telesne) zavisnosti, emancipovan,
Morava, v. morav > srp. Morava, vodoime nezavisan (fig. xabe), › mu~, osloboditi >
("modra reka"). hindi mukte, avest. framuhti.
Moran, -a (bo`. par Smrti), m„ra–a, smrt, M. je vedski duhovni pojam najvi{e milosti,
(obredno) razarawe, › m™i, mreti > srp. "delo radi delovawa", bez materijalne
Maran: srp. Morana, vodoime: Marinko, l. nagrade, {to je ideal posve}enika. Kod
ime, tur. marmun, namrgo|en (< sumoran), Inda se ovaj duhovni pojam koristi kao
sum. Marienna, oset. maruan, ubica, ma|. mentalni taktil.
szmaru. mul, m”ra, okru`iti, opkoliti, › m’ > tur.
Epska Moranica je “sigava”, a Morana je moloz.
kod starih Srba bila lutka (oli~ewe Zime) muwa, m“wxa, vatra, topuz Gromovnika, ›
bacana u prole}e niz reku (M. Milojevi}). mux, zvu~an > rus. molniй, kimr. mellt.
more, v. morav > ar. mara. mur (muhur), mudr‚, pe~at, vrsta obrazovawa,
Re~ “more” mo`e se tuma~iti na › mud, sjediniti > avest. muhrak, pe~at,
vi{e na~ina pomo}u gotovih oblika: m‡ra sveti zapis, ar. mühr, tur. mühüre.
ili nira, voda (> zend nira): m‡ram‡r‚, okeanMurat, amurta, “bez obli~ja”, ime boga Nava,
(Miriam?: makara, vlaga. Da se etimologija › m(u)r~´ > ar. Murtada, tur. Murtaza.
mora izvorno odnosi na boju, pokazuje murdara, m™igƒd´ara, Mesec, › m’, povezati
pridevak "siwe" (more), od arh. srp. sj‚mƒ, > murdariti: pers. murdar, le{.
tamno plav. murdarluk, v. murdara i luk.
Morija, mar„ju, smrtan, -onosan, RV 10, 106, › murta, m’rtƒ, oblik, uobli~en predmet, √
m™i > avest. Mairja, zlokobni vesnik mur~', poprimiti oblik > ar. murted,
smrti, bibl. Morija, ime zemqe. murtad, otpadnik od vere, srp. “kurta i
Morija je epsko oli~ewe poslanika boga murta” ("kurta" < {urta, rabacano).
Smrti: Kug Morija niz zagorje sa|e / lijepu murtatin (izdajnik), v. murta.
Maru na vodici na|e ... ta ja nisam nenznanaMusa, v. Mo{a > ar. tur. Musa, st. srp.
delija / ve} ja jesam od Boga Morija!
Mo{a (l. ime), mok{a, Smrt, emancipacija, mlьsa.
oslobo|ewe materijalne zavisnosti, musaka, v. musia > ar. musäqqā, tur. musaka.
› mok{, osloboditi > jevr. mošeh, “spa{en musveda, √ mus, rasturiti + veda, znawe
iz vode”, ar. Mūsā, "koga voda nosi", srp.
66
(posve}eno) > ar. müsvede, rukopis, pisani
tekst.
N
muselim, musalin, “naoru`an batinom”,
pridevak sazve`|a Ovan (< musala,
batina, {tap), › mus, razbiti. na, n‚, na razne na~ine > avest. ana.
Oli~ewe sazve`|a Ovan je Jaki Rama (Bala- Nabu, n‚b´a, bog Nava, › nab´, rasprsnuti
Rama). >asir. nabu, sin Mardukov, bo`anski
musija (jevr. i st. srp. mozaik), √ mus, ise}i pisar, bog pisma i nauke.
ili iskrojiti (komadi}e), rasturiti > Nabukodonasar, v. nebo i car.
Asirsko titularno ime.
rus. mozƒika, tur. mozaik, rus. srp. mustra.
navlum (la|ena kirija), nava, brod, ~amac (>
musliman, mausula, islamski vernik > pers.
muselman, tur. müsürman. navija, brodarstvo), √ nu, komandovati,
RV 1, 97.
Mutibari} (prezime), v. mutaber.
mutaber (strunar), m’tiba, ime za narod, › navo, v. navlum.
m’, povezati > asir. mutib, biti dobar, nag, nagnƒ, golo, pusto: ime boga Nava, √
ar. mutebar, ko ~ini dobro ili ga prima od nax, postideti > avest. nagna, rus. nag‘й.
drugog (mutebarik, blagosloven), tur. muteber, U narodnoj pesmi: Slavno Sunce u pol
“odlikovan”.
no}i / porodi se u golo}i...
Mutaberi su hri{}anske porodice koje su nagev, jugo, jaram, ropstvo, √ jux, obnoviti,
Turci odlikovali (fermanima), {to ukazuje urediti > rus. igo, jaram.
na zanatsku delatnost od dr`avnog Igo ili nagev je u st. srp. i jevr. i jug,
interesa. ju`na strana i astronomski jaram
mutavxija (strunar), v. mutaber i xija > per. ju`nog suncovrata, u vreme zimske
mūjtāb, mūjtāv, mūjtāf, tur. mutabci. sezone, kad priroda ne daje ploda.
Mutap (por. ime), v. mutaber nadir, uttara, gorwi (= ’rd'vam), vi{i,
leva strana, sever, severna ~etvrtina
mufte (besplatno), v. mukte > per. muft, tur.
(neba), stare{ina, › ut’, udariti > ar. nadir,
müft.
redak.
M. se koristi kao ~ist materijalni taktil.
Sever je strana svetlosti u srpskom mitu,
muftija, v. mukte > tur. müftü, duhovnik, jer, nadir otvara krsnu stranu kola
tuma~ Kurana, sudija. nebeskog, najavquju}i skori dolazak Zore.
mu(h)anet (`alost, briga), v. minuti > ar. Indijski leksikografi tuma~e nadir time
tur. mihnet. {to se moli prema istoku, ali, on
muhurdar (~uvar pe~ata), v. mur. etimolo{ki stoji u vezi s uzlaznom
muhur-sahibija, v. mur i sahibija. putawom Zemqe.
mu{t (mazda?), mu{šˆ, uzimawe, pune ruke, nazir (< nadzor), v. zor > ar. nāzir, tur. nazir.
kra|a, √ mu{, odneti ukrasti. nazor (na silu), v. zor.
mu{tuluk (radosna vest), v. mu{t i luk > naib, nab'i, prvak, vo|a, glavni, › nab',
tur. muştuluk. povrediti, RV I, 174.
N. je zamenik duhovnog, a ve}il svetovnog
lica.
nalbanta, balat, `estok, √ bal, udarati >
asir. nalbubu, `estok, ar. per. nalbend,
tur. nalbant, potkiva~.
nam (ponos), naman, ime (li~no), znak,
priziv, √ mn‚, ciqati > per. nam, ime,
glas, slava, uva`ewe, srp. namli, ponosan.
namaz (nemaz, molitva), nƒmas (= nama, RV 1,
189), obo`avawe, pozdrav bogu (Vi{wem),
√ nam, ciqati > st. rus. manazъ, per. krim.
tat. namaz.
nam}or, nama, naime, √ nam + √ ~’r, }orav,
is~eznuti (u zna~ewu ”neblagodaran”)
67
nana (stara majka), nan„, majka, RV 9, 112, √
nah, povezati > asir. Nana, bogiwa vezana
za Nebo-boga voda, sum. Nanna i Nannar,
bo`. par neba, rus. Nяnя, kimr. nain, srp.
nena (pesni~ki), Nana, Nena, l. imena, per.
nanu, pesma kojom se uspavquju deca, tur.
nene, ana, majka.
napat (zapat), nƒp‚t, potomak, unuk, √ pat,
udeo > zend. napat, naptar,
nar ({ipak), √ n™‡, bobica, okruglina >
tur. enar, nar.
naranxa, n‚ra•ga (nara–ga), drvo pomoranxe,
√ n™ˆ, glavica > rus. naran`a, per.
narinğ, nārang, ar. nāranj, ma|. narancs.
narda, nalada (Andropogon Muricatus),
mirisni izdanak odoqena (od koga se
pravi skupoceno mirisno uqe, “miro” ili
krema), › nal, mirisati > pers. nard, jevr.
nerd.
nas (l. zam), √ nas > avest-oset. na.
nasad, n‡—ƒ(s), gnezdo, √ sad > arm. Nist,
sedewe.
Nasradin (Hoxa), n„rada, ime nebeskog
mudraca (autora RV 8, 13, 9, 104, 5,
posrednika izme|u bogova i qudi),
duhovni~ko ime, √ n™ˆ, polubo`anstvo >
asir. nadu, uzvi{en, blagodaran, ar. neasr-ed-
din, "pomaga~ vere", (junak {aqivih pri~a).
Nasta, n„satja, qubazan, drugarski,
konstelacija Jezdioca (Kowanika), ›
nas.
Na kapadokijskim plo~icama iz 14 veka
s.e. Nasatje (Kowanici) su svedoci
pisanog ugovora izme|u Heta i Mitana.
Nata, n‚t´ƒ, za{titnik, gospodar, › n‚t´.
Natalna karta je gospodar sudbine
~oveka, odre|ene ro|ewem kojestoji u
vezi dekana i asirskih genija
za{titnika.
Natan, v. Noken > jevr. Nathan, ime
proroka, Natan(a)el, “dar bo`iji”,
{esti stvoreni an|eo, vladar vatre.
Naum (l. ime i proro~ko), anumati,
Mesec, oli~ewe bogiwe Meseca (15-i
konak mese~ev uo~i ispuwewa, kada se
prinose obredne ponude), odobrewe, ›
mat’, opijenost > srp. Sv. Naum, ime
manastira, st. jevr. Nahūm, jel. Naum.
naheriti, v. heriti.
nahija, nƒhus, susedstvo, √ nah, povezati >
ar. nāhiyä, tur. nahiue.
naxak, m“wxa, topuz Gromovnika, › mux,
68
zvu~an > per. nāčāh, tur. nacak.
na{, › nas > avest. na.
ne, re~. √ nƒ, ne, ni(ti) > avest. nava, arm.
an.
nebo, nab'a, vaseqena, ime sun~evog grada, √
nab', rasprsnuti > het. nepi{, sum. nabu,
oli~ewe kosmi~kih sila: nibiru, ime
planetoida, vav. nabu, an|eo hroni~ar (sin
i pomo}nik Mardukov).
nene, v. nana > srp. nena, majka (pesni~ki):
ninati, tur. nene, majka, doiqa, ma|. nene,
st. sestra.
Nepal, nep‚la, ime dr`ave, › p‚l, odbrana.
Nergal (kraq Smrti), nƒraka, pakao: zloduh,
sin Vi{weg i majke Zemqe, › n™‡, heroj
> asir. Nergal, sin Mardukov, s pridevkom
“Zli vetar”.
Kod Haldejaca, Nergal je jedan od ~etvorice
duhova (an|ela) ~uvara. U haldejsko-sumero-
palestinskoj tradiciji vladar je letweg
sunca. Kod Aka|ana je bog sa lavqom
glavom, a vavilonska mitologija prikazuje
ga kao planetarnog vladara sedam dana u
nedeqi. Gnosticizam ga prikazuje kao
kraqa Nava (ada). Jevrejsko predawe poznaje
Nasargijela, vodi~a kroz Nav.
Nerija (“svetiqka bo`ija”, ime an|ela),
nƒra, Gromovnik, ime jednog od kowa
Mese~evih > ar. Nūria, svetao, sjajan, per. nur,
svetlost, srp. nurli, svetlica.
Nil (vodoime), n‰la, tamna (plava) boja, √
n‡l, qubi~ast. Nil je "modra" reka, u
istom zna~ewu kao i Morava.
Niza (preanti~ko ime Ni{a), v. Ni{.
Na Istoku ima vi{e Niza. Jedna od
wih je Teheran.
nizam (vojnik; red, pravilnost, uredba),
ni› han, udariti ili u~vrstiti,
napasti, ubiti, razoriti
> ar. nizam, red, pravilnost, uredba, tur.
nizami cedid, “novi red”, (naziv za
uredbu vojni~kog sistema u reformi
Selima Tre}eg, odakle je naziv nizam,
za redovnog turskog vojnika).
Nil, n‡ra, voda, › ‡r > avest. Nira.
Staro ime Nila je Pirava, a Jelini su
ga zvali Triton.
Niniva, v. Nino.
Nino (titularno ime), ni√ n‡, “vo|a”,
(pred)voditi, obredna ponuda, izvr{iti,
provesti vreme, obaviti, ispuniti (ulogu,
obe}awe), brinuti > srp. ninati, dete
uspavqivati.
 Istorijski Nino Belov (pridevak Noriel (“ogaw bo`iji”), v. Nerija.
Beloboga), je iz plemena Nebrod ili norija (dolap), n‡rƒ, voda, › ‡r > ar. nā`urāh.
Nevrod (lat. Nimrod), koga starozavetni nur (lu~), nara, ime Gromovnika ili jednog
prorok Mina pomiwe kao cara od kowa Meseca, › n™‡ > sum. mul, “koji
Nebrodije (Vavilona). Stari zavet ga sija na visinama”, ar. per. nūr, rum. nur, srp.
pomiwe u Izorodu ili Postawu, kao nurli, svetlica.
velikog Div lovca (ime po Arionu, Nuriel (“ogaw”), v. Nerija > ar. Nerīmān,
bogu Lova), odnosno prvog smrtnika hrabar.
"mo}nim pred Gospodom". Po wemu nosi Nut (misir. bogiwa Majka), m‚t‚ (= m‚ta),
ime asirska Niniva. pramajka `ivih bi}a, › m‚, oblikovati >
Nin{ar, v. Nino i car. rus. matы, materˆk, kopno, kontinent.
ninxa (jap. izdr`qiv), ninja, unutra{wi, Nut je majka Ozirisa i za{titnica mrtvih.
skriven, tajan, misteriozan, › n‡, Nu{a, v. Mo{a.
usmeriti, slediti.
nirvana (stawe meditacije), nir√ va™–,
o~ekivati, nameravati; predstaviti,
prikazati.
Ni{, ni{‚, meditacija, u~ewe, pogled,
namera, verski ili teorijski pogled,
kurkuma (hartija za pisawe, `uto-zelene boje
od biqke Curcuma longa), √ ni{, meditirati
> asir. ni{, podi}i: ni{u, podi}i ruke za
molitvu.
Ni{ je bio verski centar. Staro je ime
Teherana, a jedan Ni{ je na Tibetu.
ni{a, v. Ni{ > srp. ni{a, udubqewe u zidu
za ikonu i kandilo: prostorija za odmor
i razmi{qawe.
ni{an (beleg, ozna~avawe), ni{‚, vi|ewe,
pogled, √ ni{, vid > per. nišan, znak, onaj
koji ozna~ava, srp. ni{an, obele`je.
ni{anxija (pu{kar (Vuk), v. ni{an i
xija > tur. nisanci, ~inovnik koji je na
poveqama pravio sultanov potpis (turu).
nov, nƒva, sve`, mlad, › n’, sada, upravo,
odmah > avest. nava, ra{. novo.
Noje, na“, ~amac, brod, posuda: ime za
oli~ewe Meseca, √ n“, brod > jevr. Noach.
Biblijska pri~a o Noju postoji u
vavilonskom predawu.
Indi imaju Wuha i wegovu barku na
Himalajima. Nnema~ki kartograf Humbolt
je istu legendu na{ao u Peruu i
Polineziji, sa glavnim junakom po imenu
Noa. Sli~nu pri~u imaju i Dogoni. Wihov
mitski predak Nomme stigao je na zemqu u
kosmi~kom brodu, koji je imao 60 odeqewa, s
razli~itim stvarima.
Noken, naktƒn, no}, RV 7, 104, › nakk >
jevr. Natan.
Noken (No}an, No}owa) je kow koji
no}u izlazi iz jezera da opa{e kobile.
Jo{ uvek `ivi u legendama Isto~ne Srbije.
Veruje se da onaj ko ga ugleda umire.
69

O padaju u Okean, s obe strane Mle~nog puta,
Ob (vodoime), ƒp, voda > rus. Obь.
obad, ‚› b‚d’, pritiskati, ugwetavati,
dosa|ivati, prika~iti > rus. ‘vod, avest.
vadaja, odgurkivati.
ober, upƒri, iznad, preko, gore, › ™i >
asir. ab‚ru, jak, avest. apairu, st. rus.
obilь, jevr. abbir, tur. bol.
obor, v‚ra, ogra|en, okru`en, › v™i > rus.
zabor, asir. abaru, okru`en, zatvoren.
obruk (tur. iskopano), v. rov > rus. Obrov,
iskopina, srp. oburvati.
ovan, avana, terati, › av > misir. Ab,
afganski, afgan.
Mitski “zlatoruni ovan” simboli{e
sazve`|e Ovan i Mlado leto o
ravnodnevici, kojim zapo~iwe ~i{}ewe
{ara zemaqskog prethode}i svakoj bo`ijoj
blagodeti.
ovas (je~am), jƒva, ovas ili je~am (avasƒ,
provijant, RV 1, 93, namirnice: jav‚sa:
j‚vasa), › ju, podeliti > avest. java, zrno,
rus. ovёs, hleb.
ovo, ava, RV VI, 67 > avest. ava.
ogaw, ˆ, › ag > het. agni{, bog Vatre, rus.
ognь, Ogaw je trostruk, RV 3, 26, koji se
sam od sebe ra}a i umire. On je barjak
obredni oko koga se otimaju Dan i No}.
Wegova obredna zamena je sve}a.
Ogar, v. Zagar.
ograda, vard´aka, rastavqawe, odeliti ›
vard´ > rus. ogorod, tat. kirtä.
ogra{je (borba), v. agr > tur. agraş, agramak.
odaja, ušaxah (ušajah), koliba od li{}a >
tur. oda, soba, has-oda, sultanova odaja.
odaxiba{a, v. odaxija i ba{a.
odaliska, v. odaja.
odaxija (sobar), v. odaja i xija > tur. odaçi.
odiva, vad´’, mlada, nevesta, › vad > avest.
vadu.
Oziris (Osor, Asar, bog Sunce), sara,
Sunce, √ s™i, srnuti > misir. serapis,
inkarnacija Ozirisa u obliku Bika.
okean (nebeske vode), udakam, voda, √ ud,
vlaga > sum. oanes, bog Voda, vav. Anu,
misir. Nuu, akad. oanes, ~ovek-riba,
”bo`iji poslanik“, hindi Oanes, jel.
Okeanós.
U Vedama Okean je mitski potok “rasa”,
koji kru`i oko planete Zemqe. Sunce i
70
zvezde ra|aju se iz nebeskih voda i ponovo
gde se nalaze ku}e bogova.
oki{, ‚› k‚{, vidno poqe, posmatrati,
prepoznati.
O. je mat. taktil za ome|en prostor u igri
klikera, za razliku od duhovnog pojma aka{a
na Istoku.
oluk, √ lul, umotati > tur. oluk (uluk), cev.
oman (ozlu`iv, ~uvarku}a), v. Amon.
Omir (Homer), mamara, RV 5, 55, smiraj
sunca, › m™i, umreti > tur. Omer, > srp.
Momir, ar. Omer, "dugove~an", jel. Momar,
naho~e (Sunce), koga ra|a "No} bez mu`a".
opat, v. ava > rus. abbat.
opijum, ap'‡na (ap’ena), › p‡ > hindi
āphīm, āphū, ar. äfuūm, tur. afuon.
orani~e (oranica), arati (halati), orati, √
ri, usmeriti > tur. oraniça, vrsta ~amca
(po srpskom nazivu za brazdu (oranicu).
orao, kurara, › k’, bu~ati? > het. hara{,
rus. orël, per. āluh, tur. kartal.
ordija (vojska), v. horda > arm. ordi, sin, het.
hardu, praunuk, srp. (reg.) ordija,
porodica (pro{irena), st. rus. orda, stan,
logor, tur. ordu, -i, -a, vojska, vojni logor,
~ag. azerb. kazah. orda, dvorac, {ator
(sultana, hana), mong. ordu, -a.
oriti, ‚raši (arjati, uzdizati, hvaliti (boga),
galama, buka, › ‚r, hvala > arm. uranum,
odricati.
orjatin (seqak, prostak (Vuk), v. Horjat.
orjatluk, v. orjatin i luk.
ormar (orman), narmar‚, {upqina,
unutra{wost, › nam > tur. orman, jevr.
aron.
Ormuzd, v. Mazda.
oro, v. kolo > jevr. hora, narodno kolo.
oroz (zorowa, pevac), aru, zora, √ ™i, lutati,
vratiti, pribli`iti se neprijatequ,
pokazati se, uspraviti > asir. {eru, jutarwa
zora, srp. {evak, prvi zrak zore (prva
najava), tur. horos, petao.
Petao je mitska ptica no}nog Sunca, koja
svojim pevawem najavquje zoru, pa je dobio
ime oroz magijskim preme{tawem sloga u
imenici “zora”.
osa (osica), v‚{pa (= ba{pa), ozlediti,
povrediti, rase}i, › v‚{, zujati > rus.
osƒ, avest. vav`aka, demonska `ivotiwa.
Osman, oxman, sna`an, RV VI, 47, › ax,
odbaciti? > ar. Osman, mladun~e zmaja
ili a`daje.
Osmanlije (Osmanovo pleme), v. Osman.
osoj, (predeo u senci), ~´aja, “zamra~uju}i”,
gospodar sutona (bog Nava), › ~´o >
avest. asaja, per. saya, jevr. s´ki´a.
otrok, putrƒka, dete, › pušš, mali > avest. pavend (per. veze), band'ana, povezivawe,
put'ra.
ohra (oker), hƒri, `ut, `u}kast, › h™i >
jevr. ohra, tur. mong. sari, `ut.
O(h)rid, gadura, grba > tur. Ohir.
ocila, asi-lata, o{trica se~iva > rus. Osla: korak.
oselok, jevr. jaceket, liveno gvo`|e.
oxa, axƒ, vo|a, upravqa~, nadzornik,
rukovodilac, › ax, > per. hāğe, tur. hoca, pobediti
hace.
oxak, jaxi, obredno prino{ewe, › jax,
obo`avati.
O. je dimwak, ogwi{te: ku}a, ku}i{te u
zemqi.
oxaklija, v. oxak i lija.
O. je prostorija s ogwi{tem:
gostinska soba.
71
P
obavezati se, › band', spojiti > per.
pavend.
pad, › pad, padati > avest. paidjeiti.
padanu (asir. put, drum), p‚d“, noga, › pƒd,
padi{ah (samodr`ac, vladar), padƒ, pozicija,
utisak, rang + › sah, prevladati,
> rus. padi{ah, per. tur. padişah.
Padi{ah je u zna~ewu "onog kome se pada
pred noge", {to je odlika isto~wa~kog
despotizma. Indi ga tuma~e kao
"materijalni aspekt duhovnih plodova".
pa`, p‚j“, budnost, oru`ani pratilac, › p‚
> per. paja, polo`aj, oset. faez.
pazar, v. pana|ur (= pa–axa, mesto trgovine)
> asir. pazaru, skriven, siguran, per.
bazar, tur. pazar.
pa(ja)nta , pant′a, putawa sunca na nebu, √
pant′, kretati > rus. pajka, spojka.
P. je vodoravna letva na tarabi.
pajdos (kraj poslu), pƒdja, krajwi, zavr{ni,
√ pad, posmatrati, zapa`ati > pada, tri
koraka Vi{weg boga: zemqa, vazduh i nebo,
RV 1, 154.
pajta{ (drug, drugar), pat’ja, odgovaraju}i,
podesan, prikladan, koristan, › pat,
pogodan > per. padaš, ma|. pajtas.
pala, v. palo{ > asir. palu, oru`je,
kraqevska insignija, rus. pala, sabqa,
tur. pale, mali no`, jel. pále.
palamar (u`e, nar. za vezivawe brodova),
p‚lana, ~in ~uvawa
ili dr`awa, › p‚l, ~uvati > tur.
palamar, jel. palamari.
palanka, (varo{ica), pallik‚, malo selo, ›
pall, kretati > asir. palaku, odeliti,
odvojiti, rus. palanka, tur. palanka, ma|.
palánk.
Palanka (zem. ime), v. palanka.
palata (zgrada: neb. svod), pala-dƒ,
palacke (pripojasnica za ~uvawe novca),
p‚la, ~uvar, › p‚l > tur. palaska.
pali (jezik budizma), p‚li, red, niz,
linija, › p‚.
palma (vr. drveta), palni (= p‚–ˆ, ruka,
{apa) > jevr. tamar.
palo{ (duga~ak ma~), pal‚{ƒ, o{trica,
o{tro oru`je, › pal, braniti.
pana|ur (pijaca, tr`nica), pa–jaxira, pas, › pas, povezati > jevr. pasa, i}i, pro}i.
trgovina, tr`i{te, promet, prodavati Jedan pas rodoslova se ra~una 25 godina.
ili kupovati, › pa–, hvaliti > tur. panauir, pas, pa{i, pas, doma}a `ivotiwa, › pa{,
va{ar. vezati > misir. sopt, srp. pseto.
panter, pu–—ƒr‡ka (> pundar‡ke{a–a, pastal (postava), √ st′a, pri~vrstiti,
Vi{wi), √ pu–—, samleti > rus. pantera. pripadati > tur. pastal, truba ~ohe.
panxa (kanxa), paw~a, ra{iriti, {aka, pastrma, b'ƒstr‚, ko`a, torba (ko`na) ili
kopito ili kanxa sa pet prstiju, bisage › b'as, pojesti > tur. basturmak,
√ pa(w)~, ra{iriti > per. penge, pence, pritisnuti, basdirmak.
panga, {aka sa pet prstiju, lavova {apa P. je usoqeno meso na dimu ili vazduhu.
ili orlova kanxa. pastuv, avast´a, mu{ki polni organ, jedrost,
paor, p‚r‡ja (p‚raja), podre|en, ni > ~vrstina, › st´‚.
hindi parija, pripadnik najni`e kaste. Pasha, pa{“ (pƒ{u), Bik u Zverokrugu,
papaz (tur. pop), papu, za{titnik, › p‚, obredna `ivotiwa, √ pa{, gledati
{tititi. duhovnim o~ima > avest. pasu, het. pah{u,
papir, pƒpuri, obilat, bogat, izda{an, › p™‡,misir. apis, sveti bik, hindi Pashu, jevr.
prekriti, napuniti > misir. papirus,
pesah, pāsah.
"kraqevski", srp. papren, obilat (o jelu): Pasha je dan prvog punog meseca posle
skup. ravnodnevice. Praznik prvog prole}nog
paprika, bab´ru, vr. povr}a, › b´™i > jevr. meseca Jevreji legendarno slave kao
paprika, pilpel. uspomenu na izlazak iz Misira, {to je
papu~a (vrsta obu}e), p‚duk‚, papu~a, patika, literarno pore|ewe za “izlazak” iz stare
√ pƒd, do nogu > st. rus. popu~i, rus. godine, odnosno po~etak Novog leta, u
papu~, per. pāpūš, pābūk, tur. papuç. sazve`|u Bika.
para (novac), pƒri, okretati, obrtati, pater, p‚šri, otac, RV 10, 88, › p‚, {tititi
vrteti, › p™‡, razbacati, avest. pairi, > srp. patriti, pripadati, posedovati,
rus. para, per. pāre, para (40 para u gro{). per. pita, jel. patir, patēr, patriōtēs.
paradizo, prade{a, gorwi predeo, √ di{, paitrika (tur. patrijarh), paitrika,
po{tovawe > hald. pardes, raj, avest. o~inski,
pairidaeza, per. ar. firdaus. {to pripada ocu, (< pitrˆ, otac,
parazlama, p‚rƒ, kraj ne~eg + ƒlam, pridevak Tvorca sveta u RV ili gospodara
podesan. molitve, a naro~ito izraz za nebo i raj, RV
P. je krajwi okov na cevi pu{ke (Vuk), v. X, 88), › p‚, braniti > rus. patrijarh.
lemeta. Patria (oronim), v. pater.
Para}in (ime varo{i), par‚~‰na, zaba~en, pafta (karika (Vuk), pavˆ, guma to~ka (nar.
razbacan, ra{trkan, odvojen, skrenuti sa zlatna guma na kolima Jezdioca),
puta na suprotnu stranu, › p™‡, razbacati > gvozdeni obru~ na kamenu boga Meseca, √
asir. parasu, deo, odvojiti, skriven, per. pu, sastaviti > per. bāfte, otkan, tur. pafta,
paraćende, ra{trkan. srebrno i zlatno dugme ili kop~a, koja se
U narodnoj zagonetki: Iza|e vila iz pe}i, ve{a kowu o uzdu.
pustila kosu niz ple}i, ~eka sina pahlavi, pelava, prefiwen, prijatan, › pel
Para}ina ... da donese kupu vina? Plamen. > pers. pahlavi (pehlevi), zapadno iranski
paraxik (tur. parica, nov~i}), v. para. jezik u vreme Sasanida (me{. medoparskog).
parija, p‚r‡ja, podre|en, najni`a kasta, › pa~e (pihtije), pa~a, ~in kuvawa ili
p™i > hindi parija. pe~ewa, √ pa~, pe}i, kuvati > rus. pe~ь,
parnes (hald. jevr. prvak), praw~, princ, pe}i, per. tur. paça.
prvi, prethoditi, › aw~, pokrenuti, pa~avra (krpa, sudopera; jelo), pa~anag‚ra,
po{tovati > tur. prens, princ. kuhiwa, mesto za kuvawe, › pa~,
Parsi, p‚rasika (< p‚rasa), Parsi > per. kuvati > tur. paçavra.
Pārsi. pa~ariz ({teta, kvar, pokora), › pa~,
par~e (mali deo), √ p′ar, rasturiti, pretvoriti se u ne{to, ra{iriti,
raspr{iti > per. parage, per. tur. parça: u~initi vidqivim > tur. paçariz, {teta.
srp. parampar~ad, komadi}, porcija. pa{a, pak{a, krilo, broj dva, › pak{.
72
pa{a (titula), v. ba{a > rus. pa{a, per. para{a, vrsta dragog kamena (naro~ite
baša, tur. paşa. geme), √ p™i, prekriti, ugoditi > per.
pa{aluk (dostojanstvo pa{e), v. pa{a i luk perišan, razbacano, zbrkano, tu`no.
> paşalik. pero, par–a (parnƒm), pero, krilo, list >
pa{enog, v. pa{a. avest. parnu, hindi pān.
pevati, pƒvate, › p’, sastaviti > arm. pe, Persija, v. Parsi > per. Pars, javr. Paras.
usta. perut ("cvet" u kosi), v. behar > per. tur.
pega, pi–ga, `uta boja, › piwx, obojiti > bert.
tur. benek, pega, {ara. per~in (kika, pletenica), pƒrax, zlato (<
pekva, pakva, posuda, pe~en, › pa~, pe}i. paru, sunce, zlato), › p™i, ista}i > per.
pekmez, v. pe}i i mazati > per. begmäz, tur. percem, srp. pereca (pletenica), ma|. perecz.
pekmez. Kosa je mitsko pore|ewe za sun~eve zrake,
peksimit, pakve{taka, napravqeno od pa su vi{i stale`i nekada nosili per~in,
pe~enih briketa, › pa~, pe}i > tur. kao odliku gospodstva (Kozaci). Kod Maja,
peksimet. pletenica je tako|e simbol boga Sunca.
pelivan (borac, rva~), pelava, prefiwen, pesak, p‚nsu, › p‚, popiti: ~uvati > avest.
odli~an, tanak, mekan, qubazan; pasun, jel. psammos.
prolaziti, protezati se, gubiti svest, pet, paw~an, › pa~, {iriti > avest. paw~a,
kretati, pridr`avati se na~ina rada, › rus. pjat.
pel, i}i, pro}i > srp. pelivaniti, per. pe}i, paktˆ (pƒ~ati), √ pa~, pe}i > avest.
pehlewān, borac, junak, ratnik, atleta. pa~aiti, asir. epu, pe}i, kuvati, rus.
pena, pha–ƒ, › pha–, odliti > oset. fink(a). pe~ь, jel. peptós, peksis.
penez, pa–a, najam, zakup, plata, opklada, pe{, √ pi{, modelovati, dati oblik > per.
› pa–, zahvaliti. peš, tur. peş.
Naziv za penez nastao je od mere za te`inu P. je predwi deo kostima ili xemper, a
bakra, kao nov~ana protivvrednost. Najve}a
mo`e da zna~i i “potaman”.
nov~ana kazna u Manuovom zakoniku bila je
pi`ama, pe{ana, dobro oblikovano, divno,
1000 pana.
pilav (kuvan pirina~), palƒnna, pirina~ s
penxe, v. panxa
penxer (prozor), pawxara, kutija < paw~a, mesom, √ pil, piliti > rus. pilav, per.
ra{iriti, u~initi jasnim ili vidqivim, tur. pilav, pulav, pilu.
› pa(w)~, ra{iriti > per. penğere, penğir, pili~ (tur. pile), pela, mali deo, √ pil,
tur. pencere. (is)piliti, negovati > rus. pilь, pilюk,
pervaz (op{iv), pƒrvan, deoba, promena, krim. tat. pili.
prekid, spoj, presek, zastoj, › parv, pir (gozba), psƒra, trpeza > asir. Kiretu,
(is)puniti > srp. pervaziti, op{iti. pir: kir, izliti, nagnuti.
Penxab (Petore~je), v. pet i apa > hindi piramida, p“ra˜d'i, RV 1, 116, plodonosan,
Penjdžāb. produktivan, obilan, rodan, dare`qiv:
Pergam ("tvr|ava na bregu"), v. breg. `ena, supruga, › p“r, prethoditi > misir.
pergament, v. Pergam piromi, jel. piromis (gen. puramídos).
perda (pregrada, zastor), pari› d'‚, Indijski leksikografi tuma~e re~
polo`iti ili postaviti okolo, “piramida” od akuz. √ p“r + √ d’a = “nositi
pregraditi, rasporediti > srp. perde, brdo puno}u ili telo”.
razboja, per. perde. pirina~, v. birjan > hindi pirindža? Per.
peri, -(oko, okolo, rasprostrawenost), pƒri, birinğ, pirinğ, tur. birinç, pirinç.
okolo, popuwen > zend. pairi. pirlit, v. perla > srp. napirlitati, tur.
perija, peru (paru), sunce, zlato, › p™i, purli, {aren.
udovoqiti > per. peri, krilati duh, an|eo, piro, -(vatra, ogaw), per“, Sunce, vatra, ›
vila: vatra: okean. p™i > jevr. boer, ma|. piros.
perina, parja•ka, posteqa (= parj‚nka), pisati, pˆsjati, razviti (misao), pove}ati
sloj, nasip, osnova, › aw~, zaviti > (obim), cvetawe, prostirawe, boraviti,
asir. aparu, pokriti. {iriti, i}i, kretati se, › pis, pru`iti
peri{ani (vr. `enskog nakita na glavi), se, ra{iriti, boraviti > rus. pisƒtь, avest.
73
pista, zapisano: paese, ukra{avawe, arm. ps, postol (tur. papu~e), padatale, obu}a, › pad,
linija, povu}i liniju. u~vrstiti > rus. postolь, tur. postol,
pita (gu`vara), pit“, hrana, √ p‡, rasti, crvene papu~e (patofne od saktijana koje su
nabubreti, pove}ati se ili izdi}i > nekada nosili samo jani~ari i vojnici), srp.
avest. pitu, hrana, rus. pita, hleb, piro{ka: postola, postolar, obu}ar.
pi{a, hrana, srp. pi}a, sto~na hrana, tur. pra, prƒ, pre, unapred, › p™‡, dose}i > st.
pite, pide. rus. pra, avest. Pairi, per. fra, jel. pró,
pi{man, pa{~ima, spre~iti, omesti, iza (= péri, prema, obzirom.
pa{~a), posle, posledwi: kasnije, √ pa{, pravxe (tur. pravda), pravad, pravda, (iz)re}i,
spojiti, u~vrstiti utvrditi, razjasniti, › vad, autoritet,
> avest. pa{~a, per. tur. peşiman, pişman, (iz)re}i, (presudu), osporiti, odrediti,
pokajni~ki. likovati > rus. prƒvda, istina, srp.
pi{manluk, v. pi{man i luk > tur. Pravodar, bog Pravde (oli~ewe op{te
peşimanlik. ravnote`ne sile), srp. rus Prav, pojavno,
Pi{tala (ime izvora), v. pi{toq. vaseqena (Jav i Nav su u Pravu (Vles
pi{toq, pi{šƒ, gu`va, smrtni udarac, › pi kwiga).
gu`vati, raniti > rus. pistol, prah, puruha, -u, mnogo, u vel. broju, √ p™‡,
srp. pi{tal, vrsta frule pi{talice. razbacati.
^esi su u prvoj polovini 15 veka, za vreme prvi, p”rva, prvi, predwi, isto~ni, › p™‡ >
husovskih ratova, izumeli malu pu{ku, koju avest. paurva. prekriti, okru`iti >
su nazvali pi{}ala, cev, a koju su preuzeli asir, apru, pra{ak, rus. por‘h.
Nemci. Da su Turci ovu re~ preneli na protiv, prƒtiv‚, suprotnost, odgovor (<
Istok vidi se iz tur. per. oblika “pi{tov”. prƒti, protiv, prema, u suprotnom pravcu
plam, › lamb, smiraj Sunca > jevr. Labah, > brig. protos, naprotiv, avest. paiti.
plamen, profet (prorok), praketƒ, pojava, izgled,
plac (plato), prat’a, {irok, √ prat’, znalac, RV 2, 1, › ~it, uo~iti.
ra{iriti > avest. frathah. Profet je kod Jevreja narodni u~iteq.
plato, prat´a, › prat´ > avest. frathah, jevr. prt, › prat', ra{iriti, rasprosteti, stawe
platja. zemqe > misir. prt, sun~ani izlazak
plivati, plavate, › plu, plivati > arm. Sirijusa, srp. prtina.
pilbel (< plbl): plt, plutati. Prusi, bar’is, vatra, ogaw, ime boga Ogwa, ›
pogru`iti, v. kura` > jevr. ger, stranac. brih, pocepati > st. rus. Prusы, ar. Brûs.
“Pogru`iti”, zna~i pre}i u veru Srba. pr{qen, pƒr{u, rebro (= pri{ti),
pod (zemqa: noga), pada (= padva, zemqa), › izbo~ina o{trica, krivi no`: `.
pad, ~vrsto stajati > avest. pada, arm. het. ime, √ p™‡, okru`iti? > oset. Fars,
pojata, v. vajat. strana, bok, per. perešu, avest. pr{u,
poli, pur“, vi{e, mnogo, › p™‡ > avest. paru.rebro ( par{ta, le|a < prst’a, hrbat,
Polinezija (ostrvqe), pulina, malo re~no vrh).
ostrvo, pe{~ana obala, › pul, nagomilan. psalm, psu, pojava, aspekt, radwa, oblik, √
polno (puno), p’™nƒ, puno, bogato, ispuwen, b′as, zamisliti, pokazati, jasan ili
napuwen, › pul, gomila > rus. p‘lnoый, vidqiv > rus. psalьma, duhovna pesma.
avest. pərəna. puj, › p’j, smrad > pers. buj, miris, zadah.
poqe, pulla, ra{iren, prostran st. Rus. puli (tur. na pege), b'alu, krug sunca, › b'al,
polь. opisati > tur. pulu, {to ima pege.
porta, vratƒ, upravqati, slu`iti, √ v™i, Puni, v. Vani.
povratiti > srp. (reg.). porta, vrata ili Purim, p’r–im‚, dan ili no} punog
ulaz u avliju, [. Meseca, › p“r, bogato, RV 5, 66 > jevr.
portikla, v. parta > tur. pirti. pur, purim.
Por~a, vƒr~as, snaga, sjaj, ime sina boga put, pat'a (= pat’in), staza, drum, pravac,
Meseca,› ru~. › pat', produ`iti > st. srp. pat drum,
P. je jedno epskog oli~ewa trojnog Nava: avest. panta, per. pathi, panthan, oset. panta.
No}ilo (\er|elez Alija), Pono}ilo (Por~a putir (obredna ~a{a za vino), potra,
nod Avale) i Zorilo (Zmaj Ogweni Vuk).
74
 obredna ~a{a (= arg’a-pƒtra, gostinska
~a{a), › pat, prolivati.
R

Ra (misirski bog Sunca), grƒha, Sunce (Rahu

ili Ketu), › grah, izabrati, pokoriti.
Dan je u misirskoj mitologiji kao i no}
podeqena na 12 oblasti. Dvanaesti sat dana
zavr{ava se ulaskom u rep (Ketu) velike
Zmije, koja se nalazi u velikoj tami.
Dvanaesti sat no}i zavr{ava se izlaskom
Sunca kroz wena usta (glava ili Rahu) u
novi dan. Na taj na~in, “sun~eva barka” ili
Sunce o`ivqava u 12-oj oblasti no}i iz
glave Rahua i postaje podmla|eno Sunce
(Ra). Predmetak "ra" postoji u hiqadu
imena Vi{weg.
rab (rob), › rab’, posedovati > st. rus. Rabя,
rus. rebenok, jevr. rab, rabbi?
U starom veku robovi su bili u~iteqi
dece.
raba, rƒb'i, deo na kolima, › rab', spona >
tur. raba, volovska kola: araba, kola,
kolica.
Rabija, ramb’a, vilinsko ime: bogiwa Sre}e,
kao najlep{a `ena Gromovnika, › ramb’ >
ar. Rā`fia, lepa, visoka, jevr. Ribga,
op~iwavaju}a, ona koja osvaja lepotom: jel.
Rombos.
Romb je simbol plodnosti na sukwi bogiwe
Serbone (IV mil. s.e.) u Podunavqu. Nose ga
na sukwama i bogiwe hrama u Palenki, a
osim majanske poznat je i kineskoj
umetnosti.
rabaxija, v. raba i xija > tur. ‘arabaçi,
ko~ija{.
rabaxiluk (zanimawe), v. rabaxija i luk.
ravak (~ist med), ravˆ, sunce, oblik sunca,
√ ru, buka > per. revak, stvar ~ista,
proce|eno.
Med je mitsko pore|ewe i zamena za Sunce.
ravi, rƒva, bodrewe, dokazivawe, prigovor,
protest, javno (ne)odobravawe, vika, pesma,
bu~an zahtev, uzvik, › ru, bu~an > jevr. ravi,
u~iteq, nastavnik (= arij. kavˆ, u~iteq,
nastavnik, mudrac, prorok).
raga (st. kow), rug–ƒ, slomqen, skr{en,
razbijen, › rux, uni{titi.
raga (muz. stil), raga (ragini), ”emotivna
muzika” iz doba
Veda s osmotonskom skalom.
Muzika je od iskona sastavni deo obreda, jer
se pomo}u we najbr`e mewa stawe svesti.
75
Raguil, rag´uj„, brzina, pokretqivost, Rasi su dobili ime po mitskom kraqu Rasu,
lako}a, › r‚g´. koji u Ilijadi ima 12 pratilaca. Potvrdu
Raguil je biblijski an|eo koji je nau~io eponimnog Rasa daje Vles kwiga u kojoj se
Enoha brzom pisawu. ka`e da su Rusi unuci Svaroga.
Radan (oronim), radana, zub, zubac, nazubqen, ras (titula, Etiopija), √ r‚x, vladati >
› rad. asir. ra{u, glava, vrh, po~etak, vladar:
rado, r‚d´a, qubaznost, pa`wa, › rad´ > ar. ra'is, glavar, stare{ina, zapovednik trg.
avest. raoda. broda, vo|a: ras, glava, tur. reis.
raditi, rad'jati, izvr{iti, › rad', posti}i Raslan (st. srp. lav), ƒrxuna, lav, √ rax,
> avest. rādaiti, oset. rād, arm. rdh. nadvladati > asir. aru, lav, bog razarawa,
raz (odvojiti), ard'as, odeliti, deo, ograda lav u Zodijaku: jevr. Ariil, lav bo`iji
strana, › ard, pomeriti > oset. aerdaeg. (alegorija za Jerusalim), ar. tur. ~ag. tat.
raj, ra(j)ˆ, RV 8, 31, bogatstvo; dobro, svojina, turk. arslan, lav, jel. Arion.
√ r‚, pru`iti > avest. raj, rus. raй, st. R. je pridevak Serbona (Bela), donosioca
rus. (Svetli) Irij, raj u Vles kwizi, srp. kulture, ~iji je atribut lav, simbol
raj~ica, paradaizo: Rajko, jedno od 1000 divqe snage. Oli~ewe je sazve`|a u
imena za Vi{weg. Orionu, veliki ratnik, plemenit i
raja, raxa, poni`ewe: glavni deo ne~ega: pravedan, po{tovan kao bog Lova, koga
prah, pra{ina, √ rax, vladati (zemqom), Stari zavet Mina pomiwe kao Div
upravqati > ar. räā’jā, stado, stoka, tur. raja, lovca.
stoka. rat, raši, borba, bitka, › raš > rus. Ratь,
Ova re~ je kod Inda zavisnost u duh. avest. ərəti{.
smislu, kojom se upravqa preko Rahman, v. rahat > ar. Rahman, "milosrdan
strasti, dok se kod Turaka pogrdno (bog)".
upotrebqava za sirotiwu i podanike rahat (pokoj), rahaša, skrivawe, odlazak na
nemuslimane podlo`ne hara~u. skriveno mesto (< raha, mirno ili
raki (rakija), r‚kajati, u`ivawe, sklonost, usamqeno mesto), √ rah, napustiti.
√ rak, zadovoqstvo > tur. raki, ar. a’raki, rahatluk, v. rahat i luk > ar. Rahatluk,
hindi raki? arak, pirin~ana rakija (ar. sok): odmor, pokoj, udobnost.
asir. raki, podnebesje, jevr. a’rak: rakia’, nebo. rahmetli (pokojni, po~iv{i), v. Rahat >
Rakodi (Lesandrija), ™ik{oda, oli~ewe ar. tur. rahmetli.
Velikog Medveda, › ™i. raxa (hindi kraq), r‚xa, vladar, › rax >
Rakodija je prebivali{te Haunaba (anti~kih asir. re{u, glava.
Srba s Helma). ra{a, raga, boja tkanine (nar. crvena), √
ralo, hala, od › hal, brazditi > st. Rus. rawx, obojiti: crveneti.
rolья, arm. araur. Vrsta ~oje koja se najvi{e tkala u
Rama, r‚ma, Tvorac, lep, › ram, u~vrstiti > Dubrovniku.
hindi ram, bog. Ra{ijet (tur. Srbi i Srbija), ra{an„, zrak
rame, ‡rmƒ, predwa ple}ka, › ‡r, pomeriti svetlosti ili Sunca (= ra{i, Svarogov
> rus. Ramo, avest. arma, oset. arm, misir. to~ak ili Zverokrug), √ ra{, uzda > misir.
remen, lakat. Tur{a, Ra{ani, tur. Raşijet, Srbi, -ja, ruşen,
rana (du{a, sre}a, fig. snaga), ra–vƒ, sjajan, blistav, jel. Trakes
u`ivati, zadovoqiti, veselost, prijatan, (= Arzos), bibl. Tar{i{, oznaka za Apenine
ugodan, divan, › ran, u`ivati, na}i u biblijskoj geografiji.
zadovoqstvo, veseliti > per. rana, lepo, Od iskona Srbi su na Helmu i M. Aziji
ne`no, {to zaslu`uje pa`wu. hindi, prana, sami sebe nazivali Ra{ani > Rascija,
U obi~nom govoru: Rano moja! [um. Ra{ka zemqa, koju su Jelini smatrali
rana (povreda) vra–a (= bra–a, ƒr–a, zemqom svetlosti. (duh.). Srpsko narodno
kuqati, natopiti), √ vra–, raniti ime na Apeninima je Raseni, u bukvalnom
> avest. rana, vojnik. prevodu na latinski Luceres (< ru~a, sjaj,
Ras, ra{i, kolo nebesko ili Svarogov to~ak svetlo, √ ru~, sijati), sa pravom gra|anstva.
> fen. rak´iva, nebeski svod, misir. Suime Etrurci za Rasene, stoji u vezi s
tur{a, Ra{ani.
76
bibl. Tar{i{. odakle je i jevr. tar{i{, velika{i na porti turskog cara, vojska.
biser i Tar{i{, stare{ina hora robustan, rab'asa (rƒb'i{ša), nepromi{qen,
Tar{i{ima ("blistavih"). -ost: ime za zloduha, › rab', strastvenost
Ra{ulam (Jerusalim), v. Ro(k)solani. > asir. ra’abu, qutina, napasti (`estoko):
re|ati, r‚d'jati, › r‚d', izvesti > arm. Rdh, ra’ibu, `estok.
red. rov, r’pa, otvor, oblik, forma, › r’p,
rezati, re{ati, probiti, › ri{, povrediti, poremetiti > srp. rupa, arm. bor, rov,
obrezati > jevr. raza. kanal, rupa.
Reka (ar. Mitska Div ptica), r‚hu, glava rod, › rud', nicati klijati, pustitice > jevr.
Velike zmije (iz koje se svako jutro ra|a dor.
sunce u obliku velike ptice), ili ime Ro(k)san(d)a, v. rosa.
Titana zloduha > ar. Rok, Rok´. Istorijska miqenica Lesandra i epska
rem, raha–a, napu{tawe, odvajawe od ne~eg, cara Du{ana.
› rah > ar. rehim. Ro(k)solani, v. Ras i Solumi.
re~, › rˆ~, obredna ili sveta re~, stihovi Roman, ramana, bog Qubavi, › ram, u`ivati,
ring, › ring, pomerati (se). seksualan odnos > hald. Raman, ime
Ring je pokretan dvor kod Avara i bo`anstva.
ostalih nomadskih naroda. Romani, v. Roum.
rz, √ ar~, hvaliti, isticati vrline, slaviti, rosa, rƒsa, rosa, te~nost, nektar; ime za broj
po{tovati: sijati > ar. rz, ~ast, po{tewe, {est, √ ras, primetiti > l. ime rus.
obraz. rosƒ, srp. Rosa, jel. drósos.
Lice je u srpskom mitu pore|ewe za Rosa se "hvata" od Sv. Jovana
sun~anu narav, koja nema samo direktnu Slanobitnog do Krstovdana, od kada bije
svetlost, ve} i indirektnu, zbog odbijawa od slana, koja je mraz. U Vedama, rasa je
nebeskog svoda. mitski nebeski potok (“sun~ev vetar”),
rem, raha–a, napu{tawe, odustajawe od koji kru`i u atmosferi zemqe, nama
ne~eg, odvajawe, √ rah, odvojiti > ar. danas poznat kao Okean.
rehim. rospija, r’pasvin, lep, divan (< r’pƒ,
rende, rand'a, uni{tavawe, razarawe (= (spoqa{wa) pojava, oblik, stas), √ rup,
rand’i{a), √ rad', uni{titi > tur. rende. predstaviti (s gestikulacijom) > per. tur.
re{ma (uzda), ra{mˆ, √ ra{, uzda > ar. rūspī, rospu, kurva.
Räšm, per. rešme, {to je na uzdi, tur. Rospija je u srpskom jeziku zla `ena ili
reşme. kurva.
reis, v. ras. Roum, v. Arimi.
ring, › ring, pomeriti. Arapi smatraju Rimqane potomcima
Ring je kod Avara i ostalih Rouma, sin Ismailovog (A. Spai}).
nomadskih naroda pokretan dvor. rs, › r‚x, nadvladati, naboqe odli~je > tur.
rintati, ri•gati, sporo ili te{ko hirs, jevr. + Rs je u srp. mu{ka snaga,
napredovati, √ ri•g, pomerati, mu{kost, u ar. ~ast, po{tewe.
kretati se mu~no, napredovati sa rsuz (lupe`, arsuzin (Vuk), v. rs > srp. Rsuz,
pote{ko}om > per. rinğ, renğ, muka, trud. lupe`, arsuzin, ar. tur. arsiz, bezobrazan,
ripiti ({atr. umreti), rip'ati, od √ rip', besraman.
ubiti > srp. ripa, nadgrobni spomenik. rsuzluk, v. rsuz i luk > ar. Arsizlik,
Rifat (bibl. Sarbatija), s‚rva, Sarbi, ime bestidnost.
rubqa, r“pja, kovan novac sa `igom, srebro
za narod po bogu Nava, √ s™ib', surov >
ili zlato, lepo oblikovan, od › r’p,
asir. {urbu, veliki sna`an, veli~anstven,
oblikovati > hindi rupi, rus. rublь, per.
tur. sarp, jak, sna`an, ar. rif'hat, uzvi{ewe,
veli~astvo. tur. rusbi (ruspi), dukat (300 aspri).
Arapi pod Rifatom podrazumevaju Franke Rumelija, v. Roum.
(< Frigi, Brigi). Osmanlije su tako zvale evropsku Tursku
a u u`em smislu Gr~ku. Isto~ni
rixal, raxa, vladar, upraviteq, √ rax, zemqopisci, imenom Rumeli nazivaju
upravqati > ar. tur. riğal, ministri i Evropu.
77
rusvaj (~udo, pokor; nered), √ runs',
pokriveno pra{inom > per. ruswau,
osramo}en, poni`en, tur. rusvau, bes~astan.
ru{pija (mleta~ki dukat), v. rubqa.
rujan (septembar: crven), aruna, crvena boja,
√ ri, postaviti, dati, usmeriti, uru~iti
> per. rujen, crvena boja za svilu.
Rujni su "zora" i "vino", mitska obele`ja
svetlosti.
Rumelija, rum‚ (r’ma), Rim, ime grada: l.
ime, › ram, odmarati > srp. Ruma, zem.
ime, ar. eruman, Rimqanin.
rumja, privla~an, ugodno
prebivali{te, prijatan, › ram, odmarati.
rus(al)a (vodena vila), ras‚la, ri|a boja
dlake, `ita ili vina, √ ™i, prikazati
> rus. rusƒlka, Rusa, vodonim, oset. vors, bug.
rusaliя, nedeqa pred Troice, jel. rousalia,
Troice.
Rusal(k)e su starosrpski `enski duhovi
voda i {uma. Troice ili Duhovi svetkuju
se pod imenom Rusaqe. Tako se zovu i
padalice o Duhovima. Rusni dani su od
Duhova do Petrovih Poklada. Jedna stara
crkva Sv. Troice iz okoline Ni{a, zvala
se u narodu: Bogorodica Rusalija.
Rus (Ras, Ros), v. Reasa (= Ra{ani) > st.
rus. Rosь, Rusь Rusi~i, ar. {p. fr. Rûs,
Norman, jel. Rós (= Ksanthós, Srbin).
r{um, ar{a, {teta, napraviti {tetu, ›
™i{, probiti > per. hişm, hişim, avest.
ar{an.
78
S
saba (zora), sub′a, bog, bo`. oli~eno
u jutarwoj (povoqnoj) konstelaciji zvezda,
√ b'‚, svetleti, veli~anstven, po{tovan > ar.
sabāh, jutro (rano): saba, sev. ist. vetar
(strana zore): sahba, rumen, tur. sabah, st.
srp. sabl.
sabaja (ilir. obredno pi}e), sƒvana, ~in
izlivawa obrednog pi}a, › su >
asir. sabitum, trgovac pi}em.
sabajle (zorom), saub′agja, blagostawe, dobra
sre}a, sre}a (nar. bra~na): lepota,
qupkost, √ b′‚, ispoqiti, prikazati >
ar. tur. sabahleuin, rano zorom (sabahlu,
jutarwe), sabahile, zorom.
Zora u mitu razgoni tamu no}i, a svojom
lepotom donosi novom danu sre}u i
blagostawe.
sabeizam, v. saba > st. ar. zaba, jevr. Tsabha,
sabe.
Sabaheta (ar. Zorica), v. saba > ar. Sabāhet,
lepota, krasota, qupkost, Sābahudīn,
"zora, osvit vere".
sabat (praznik odmora), v. Savaot > jevr.
sabat.
sabejci, v. saba > st. ar. sabe, jevr. zaba.
Starovekovni obo`avaoca zvezda poznati
u Asiriji (Aram, Sirija) i ponegde me|u
Jevrejima.
sabi (sabija, dete), v. saba > ar. sabii, tur.
sabi.
Sabir, v. Sabiri > ar. Sabir, izdr`qiv,
postojan.
^esto ime na Kavkazu i Turanskoj niziji
(Markovi}).
Sabiri, savara, ime bogiwe Nava, › av >
arm. Habiri, s plo~ica el-Amarne,
misir. aperu, ime za zarobqenike iz
Hanana.
Sabiri ili Subarjcei su starinci Asirije,
Japanskih ostrva i Severne Kine, a
kumovali su imenu Sibir.
sabor, samb´‚rƒ, okupqawe, › b´™i > asir.
beru, birati.
sabrati, samb'arati, › b'™i, preneti > arm.
spr, sabirati.
Savaot (St. zavet), sahƒ-pati, gospodar sveta
qudi, oli~ewe op{te ravnote`ne sile
> st. srp. savahtani, Bo`e moj, st. rus.
Savaov, jevr. sabaoth, Gospod sila.
savardak (ostava), v. vardati. salep, salepa, sluzav, s uqastim tvarima,
savat (emajl), v. saba > ar. savad, sivad, tur. √ sal, pokretan > rus. salep, ar. sahläp,
savat, srp. savata, vez na posu|u. pi}e (koren orhideje i med), tur. salep.
Savatija (Pe}ki pomenik), v. Savaot. Salko, -an, salha, -–a > ar. Şālih.
sag, › sag, pokriti > asir. {akku, rus. sak. salo, {ala, ograda, › as, pripadati ne~emu
Sadar, {ata, sto + dvara, dveri > per. Sad > arm. slk, gojaznost.
-dar, “stotinu kapija”, sveta kwiga Salome (bibl. ime), v. Suluma > jevr.
persijskih Gebira. Schalom, gospodarica sveta.
Sadrija, sƒd'ri, ime boga Ogwa ili nebeskog samar (tovarno sedlo), sam‚ √ ruh, postoqe,
mislioca, jednog od autora RV 10, 14, √ popeti, podi}i prema ili iznad sebe,
sad, usaditi > ar. Sadrija, koji se ti~e srca, pripremiti jaha}u `ivotiwu, › ruh,
na po~asnom mestu, stare{inski. preneti: u~vrstiti > st. rus. samarъ, rus.
sa(h)ibija, sahƒ-pati, gospodar, gospodin > ar. samara, me{ina, sedlo, tur. semer, jel.
hindi sahib, tur. sahipi. samarion: ma|. szamar, magarac.
Sais, v. saja > srp. Saja, done{eno ime za Samarkand, a{mar‡, kamen, pesak, zlato +
`ensku decu ro|enu u suton. kant’a, grad > uzbe~ki Samargand.
Za{titnica Saisa je bogiwa No}i (Atina). samaru{a (korwa~a), v. samar.
saja (vr. skerletne ~oje), s‚jƒ, smiraj sunca, Samir, sam‡ra, ime boga Vetra: atmosfera,
kraj dana, ve~e, √ so, privesti kraju, › ‡r, pomerati, podizati > ar. Semīr,
dokraj~iti > tur. saua, srp. ~oja. "no}obdija".
Svojstvo i ime ~oje nastali su po samit, sƒ˜-hita (= samita), udru`en,
skerletnoj ili tamno-crvenoj boji smiraja smestiti zajedno > hindi samit.
sunca. samo, samƒ, uporedo, polo`aj, poravnati,
sak, v. sag > jevr. sak. usmeriti, ~ak, √ sam, pokrenuti > st.
saka (posuda za vodu), v. sa}ura > ar. Saku, per. hama, ravan.
tur. saka. Samovil, -a (= Svarog, -a), sƒm‚, godina,
Sakala{i (misir. ime Srba), v. Skiri. dan, sezona, vreme + v„la, bog Nava >
Sakamuni, v. Saki i monah. per. Solmann, ar. Sulejmān, mudrac,
Pridevak Bude u zna~ewu mudrac Saka. miroqubiv, jevr. Sch’muel, Sch’lômôh,
sakat, sakaša, koji ne vaqa, lo{, odba~en (na
Solomon, Schalom, Saloma.
stranu), › kaš, podeliti > ar. saqat, tur. Samovil i Samovila su nebeski par
sakat. vilewaka Godine (to~ak Zakona), oli~en je
sakatluk, v. sakat i luk. u Svarogovom to~ku (Zverokrug), jer, sve
sakaxija (vodono{a), v. saka i xija. {to su bogovi stvorili ve~ito je, ali se
Sakar (selo, Drina), v. soko > ar. Sakar, na zemqi mora obnavqati svake godine.
sokolar ili pakao za idolopoklonike. samsar (trg. posrednik), v. samsara > ar
Saki, {aka, ime za Srbe, narod bele puti u simsar, tur. samsar.
Aziji, › {ak > avest. saka, misir. samsara, sa˜s‚ra, lutati, krug zemaqskog
sakala{i, ar. Sakalabi. postojawa, opsena, svetovni `ivot,
S. su jedno od srpskih imena na Istoku. preneti od jednog u~iteqa drugome, › s™i,
Srbi su pre 40 vekova vladali Azijom (J. putovati, kretati se > ar. simsar, tur.
Fresl) i prostirali su se do Kine, o ~emu
samsar.
kasnije svedo~e kineske dvorske hronike (M.
U srpskom jeziku s. je ~ovek koji luta kao
Milojevi}).
"gluva ku~ka".
Sakistan, {aka-st´‚na, “ stani{te (zemqa) Samuil, (an|eo zemqe, legend.), v. Samovil
Saka” > misir. sa.gaz, logogram > srp. Samuila.
pismovnika iz 14 veka st. ere. samur, sam’ra, ko`a vrste kune, √ mur,
salamandar (mit. simbol ogwa), salamandala,
povezati, uplesti > per. semmūr, tur.
da`devwak > rus. salamandra.
salana (ko`ara), derionica), {ala, ku}a, › samur.
Samur mo`e biti i vr. jelena (< ~am’ru,
su, stvoriti > ar. tur. selh hhane.
jelen).
salata, savƒlat‚, biqka koja daje obredno
samuraj (jap. pl. titula), samr„x, bo`.
pi}e, RV 8, 29, › su > per. salada.
79
 pridevak Gromovnika ili praoca qudi, sara~ (vr. zanatlije), sarat'a, {to pripada
√ r‚x, vladati. ko~iji (s„rat'i, ko~ija{), √ ‚r, pokrenuti
Semeraj(a) je naziv za zemqu i carstvo Inka > ar. särağ, serag, tur. saraç,
(me|u arijskim potomcima plemstva sara~ana, v. sara~ i han > ar. Saraxhhane,
bele predkolumbovske rase). tur. saraçhhane.
samun, samunna, dobro nakva{en, › und. S. je prvobitno ostava za kowski pribor.
san, svƒpna, san, snovidenije, › svap, spavati saraxa (skrofule), saraxa, prqav, ne~ist,
> avest. Hvafna, het. {upparia, spavati. › s™i, ote}i: vidqiv > ar. sirāgä, tur.
san (jap. titula), √ san, ste}i, uspe{an, siraca.
ispuwen > per. san, na~in, narav, ar. šan,Sarbak, v. Sarbi.
dostojanstvo, stawe, navika, uva`ewe. Medski osvaja~ Asirije koga Diodor zove
sandal, ~andana, sandalovina (Sirium Arbak.
murtifelium), √ ~and, svetao > ar. Sandel, Sarbati, v. Sarb > bibl. Zerbetiti, Srbi
mirisno drvo, polusvila ili la|a, tur. ili Iberi (X. Kembel).
sandal. Sarbate pomiwe Eusebije na 800 godina pre
sandale, v. sandal > per. sendel, vr. opanka. “Trojansskog rata”. Oni su jedno od imena
santra~, s‚ndra, napravqeno od drveta, √ za medske Arij(ev)ce ili Ra{ane, ~ija se
s‚ntv, smiriti > tur. satranc, drvena zemqa u ~etvrtom veku zvala Rusija (Pe}ki
ograda na bunaru. pomenik). Bergman pod imenom Saerbati
podrazumeva sve one koji se danas zovu
sanduk, sa˜√ d'‚, smestiti, dr`ati zajedno >
“Sloveni”.
st. rus. sƒndukъ, ar. sandūq, krim. tat.
sargija, v. sag > tur. sargi.
sanduk.
Sargon, v. car i kanon. > akad. {aruken,
Sanela, sanala, {to sadr`i vatru, › san.
zakoniti vladar.
sanija (korice brusa), v. sinija ar. sinia.
Sardi (Serdi, Sordi) {ƒrd'a (sƒrd’a),
sanxak (zastava), sjen„ja (sjen„xa), orao
prkosan, hrabar, odva`an; "vetar koji
(neba), ogaw, zametak biqa, › sawx,
zaokupiti > tur. sancak, zastava (izvorno po lomi", pridevak Vetrova, √ {™id',
vrsti orla): srp. Senaja. neposlu{an > srp. sert, `ustar, osoran,
sanxak-beg, v. sanxak i beg. Sardi, Skordi, Skordisci (< Sorbisci) >
sanxak-{erif, v. sanxak i {erif. Skadar, zem. ime: misir. Serdani (Meneto),
srpska garda Ramzesa Drugog, qud. Sard, zem.
S.-{. je prorokova zastava.
ime (pomiwe se kao [arda).
sap, √ sap, zagrliti > tur. sap, dr`aqa, Apijan Aleksandrijski ka`e da su Iliri
ru~ica. i Kelti (Gali) bra}a (= Kelto-iberi).
sapun, › sap, terati zle duhove + › u(n)d, Sardinija, v. Sardi > jevr. sarbit, Sardinija.
vlaga > ar. per. tur. sabun. S. je dobila ime po Sardu, sinu Serba
“Ne~isto}a” i “neprijateq” (zdravqa) Makeridovog.
su mitska obele`ja Nava. Sarimama, v. car i mama.
saraj, saraj’, ime ~uvene reke Istoka, s U pisanim asirskim izvorima Semirama
jo{ ~uvenijim dvorcima na wenim je “carica majka”.
obalama (me|u kojima je bio i dvor "boga sarma (vr. jela) ~‚rma, pokriveno ili
Qubavi"), › s™i, te}i > rus. saraй, per. uvijeno ko`om, √ ~ar, {iriti, jesti,
serāu, sarāi, tur. sarau, tat. sarai, dom, dvorac. me|uzavisnost > tur. sarma.
saraj-bedevija, v. saraj i bedevija. Sarmati, v. Sarbati
Sarajevo, v. Sarb > srp. Serbojevo, staro ime sarp (tur. ~vrst, tvrd), sarpƒ, “prodoran”,
Sarajeva (Dereti}).
jedno od 11 imena boga Nava (“ru{iteq“,
saran (titula), v. taran.
saraorina, v. saraor. “divqi“) ili wegove `ene > asir. {urbu,
veliki, sna`an, veli~anstven, briqantan:
sara(h)or, sara, putuju}i, tumaraju}i, › sri
{arpanitu, Serbona, ime `ene Marduka
tur. sallahor.
(“drobilac“), ukr. srbin, ~vrst, hrabar, junak,
Saraori su bili kulu~ari koji su
popravqali drumove. per. serbaz, sr~an, hrabar (serbazija, sloboda:
Saraorci (selo), serbes, bez brige): server, poglavica, ar. sirf,
~ist, nepome{an, hindi sorabinda, ~ovek
80
utvr|en u veri: pa{tu [oravi, ime za Srbe za podelu pojavnog > sƒhat, mo}an, jak, RV 8,
i Ruse, tibetski Hierba, [erpas: tur. Şerb, 40), od √ sah, istrajan > srp. sat, ar. Saa’,
Srbija,: eng. sharp, o{tar, lat. servator, ~uvar. tur. saat.
Od re~i “sarp” izzvode Turci ime Srbi sahib, v. sa(h)ibija.
(= {arvƒ, bo`anski par Nava i sƒrva, sa~ (pekva), sƒ~‚, pri ruci, pored, zajedno, ›
bog Nava. sa~, pripojiti > ar. sağ, sac, tur. saç.
Sarpedon, s™ibinda, zloduh zime, RV 8, 32, saxak (gvozden-trono`ac), saxxa, u~vr{}en,
› s™ib´. spreman, pripravan, oklopqen, snabdeven,
Ime kritskog plemi}a iz Ilijade. opremqen, √ saxx, prionuti, > per. tur.
satana (Satanailo), asit†•ga, misti~ni sac auak, sicak. per. sagajak tur. (i)siak, vrelo.
oblik boga Nava (nar. u tantrama), › svastika, svastika, misti~an krst koji
‚s, pripadnost > st. srp. satana, rus. {aйtan, donosi sre}u (< svasti, oli~ewe bo`.
protivnik, ar. tat. šäutān, jevr. Sātān (zmija sre}e), › svad, ugodan.
u Otkrovewu), jel. Satanās, neprijateq, Svastika je nebeski krst u svojstvu
tur. şeutan. magnetnog fokusatora, a homonim svastika
satara, sa˜t‚ra, ukr{tawe, prelaz, pro}i `enina sestra, semanti~ki je tako}e od
preko ili kroz, √ t™‡, pre}i > ar. arij. svasti, naklowen.
sātūr, tur. satir. satori (jap. vizija, svekar, sv‚{ura, otac mu`a, › sva
“prosvetqewe”), sattra, varqiv, nestvaran: > {va{r”, svekrva.
okupqawe, sesija u obredu bogu Mesecu svet, a{vatt´ƒ, sveto “drvo od svetlosti”,
(s‚ttra, obredni), › s‚t, u~initi vidqivim s korenom na nebu a granama i li{}em
ili o~iglednim. na zemqi > rus. svet, avest. spәnta, het.
satori, sattra, sesija u obredu bogu Mesecu svit.
(s‚ttra, obredni), › s‚t. svila, v. Serika > lat. sericum, jel. serikon.
S. je u japanskom vizija, prosvetqewe. svirala, svarƒlik‚, svirala, √ sv™i, svirati
satrap (vladarska titula), k{‹tra-pati, > arm. sfr, svirati, ar. sur, truba, tur.
gospodar zemqe (< k{‹tra, zemqi{ni surna, zurna.
posed, oblast), › k{i, posedovati > rus. sevap, sevaka, sprovesti u delo, primena,
{antrapƒ, lo{, baraba, pers. kšatrapavan, upotreba, ~ast, uva`avawe, √ sev,
za{titnik oblasti: xsatraja, jel. satrápēs. slu`iti, po{tovati > ar. täwáb, sevab,
satrapija (administr. oblast) v. satrap. nagrada za dobro delo, zadu`bina, uspeh,
Saturn, ƒsita, gospodar mraka i magije, tur. sevap.
oli~ewe pl. Saturn, › ‚s, trajan > Indi koriste sevap kao materijalni taktil.
sum. Sataran, bo`ansko ime. sevdah, sev‚, qubavni odnos + √ dah, mu~iti
sa}ura (si}), saraka, posuda za pi}e, kr~ag, > ar. sävdā, tur. sevda(li), srp. Sevdalinka,
pehar, › s™i, slivati > per. suk(e)re, `. ime.
zdela, zemqani lonac. S. je qubavni jad.
safir, {aniprija, “drag Saturnu”, smaragd, sever, vasar, zora ili bogiwa Zore, › vas.
safir, emerald tamno obojen, › {am, S. je strana sveta (nadir) koja najavquje
ugasiti > rus. safˆr, jel. safeiros. ra|awe novog dana.
Safiri, v. Kafir. sedam, saptan, › sap > asir. siba (sibitu),
Safiri (Sarbiri) su srpska plemena, jel. ebdomos.
starosedeoce sev. Kine. sedef, sadah, sedi{te, nasaditi, smestiti,
Sahara, {arkara, pesak, peskovito ili √ sad.
kamenito tlo, › {ri, le`ati: usmeriti
> rus. Sƒhor, asir. saharu, okru`iti. seid (ar. gospodar), √ s’d, upravqati > jevr.
sahat (~asovnik), sahƒta, sposobnost sud, knez ar. sidi.
odr`avawa < sahƒ, naziv za podeluseiz (kowu{ar, sluga), sevƒ-xana, sluga,
pojavnog, › sah, istrajan > ar. saa´, tur. saat. pomo}nik, √ sev, slu`iti, servis > ar.
sa}ura, saraka, posuda, pehar, › s™i > per. sais.
sukere, zdela (zemqana). sejmen, samana, sukob(iti), borba, RV 6, 73 >
sahat (~asovnik), sahƒta, svojstvo ili tur. seymen.
sposobnost odr`avawa (< sahƒ, naziv sekira, sagara, obredni pridevak Ogwa, ›

81
 g™‡, ogranuti > asir. {ukkuru, lat. Senka je za razliku od sjeni vidqiva, pa se
sagaris, dvosekla sekira. uzi|uje u gra|evine. Pod crkvenom senkom
sekret, {akrit, izlu~evina, izmet, › {ak > se sahrawuje. U afri~kim predawima senka
jevr. šerutim, srp. {ekret, nu`nik, B. je tako|e vezana za smrt.
selam (pozdrav), salamba(na), podr`ati ili sepet, kevata, {upqina, RV 6, 54, praznina,
podupreti ne~im, praktikovati odre|enu udubqen, › kev (= sev), slu`iti > per.
mentalnu ve`bu, √ su, odobriti, dozvoliti, seped, tur. sepet.
odrediti > asir. salimu, pomirqiv, koji sepetli-sanduk, v. sepet i sanduk.
obra}a pa`wu, dobronameran: savez, ugovor: seraj, v. saraj.
ar. Selam, pozdrav, bezbednost, biti ~itav, Serapeum, v. Serapis.
zdrav(qe), oslobo|ewe, mir, jevr. shalom, Serapis, sara, Sunce + pa{“, bik > srp
hindi selam (< salam, u}i u prostoriju za Serapeum, galerija sarkofaga sa
mumificiranim bikovima.
dogovor), tur. salim, neozle|en.
Serapis je Asar-hapi, inkarnacija Ozirisa
selamluk (mu{ke odaje), v. selam i luk >
u obliku bika na steli iz XVIII dinastije
ar. selamlik.
Hapi je `ivot Asara, gospodar neba, Atum
Selanik (tur. ime Soluna), v. so(l).
rogati.
seme, k{amƒ, istrajnost, strpqewe > rus.
serafim, › sv…r-b’‚nu, “uni{tilac zmaja”
semя: semья, porodica, per. zemeno:
(Rahu), koji pomra~uje Sunce ili Mesec,
jevr. cam, jak, mo}an.
pridevak Sunca bo`ijeg > jevr. saraph,
Semela, › k{ƒm, zemqa.
S. je bogiwa Majka iz brigijskih natpisa n. lat. seraphim.
carskog doba. Serafimi su an|eli qubavi, svetlosti i
Semendre (tur. Smederevo), samudrƒ, RV 6, ogwa sa ~etiri lica i {est krila. Oni
72, ved. Nebeske vode (atmosferske), more, su an|eoski hor prestola slave,
koji neprestano pesmom slavi Gospoda.
okean, ime boga Nava, √ u(n)d, vla`an >
Serbaraza,
srp. Samandrica, izvor i poto~i} kod
serbezluk, v. serbes i luk > per. tur.
Tivta, Samandra, ime reke (Eg. Mak.), lat.
serbezluk: per. tur. serbestlik, sloboda.
Samandra, tur. Semendre, Samandr u Aziji
serbes (per. bez brige), surab'ˆ,
i Samandar u M. Aziji (svi gradovi nalaze
prijateqski, odli~an, ~uven, ugodan,
se na vodi.).
Semiramida (Carimama), v. car i mama. divan, poznat, najboqi, › rab′, strastvena
Senada, sananda, u`ivawe, sre}a, oblik `eqa > per. serbest, slobodan: serbaz, sr~an,
bogiwe Sre}e, ime mlade Radine (mese~eva hrabar: serbazija, sloboda, tur. serbest,
devojka) pomo}nice, √ nand, radovati > ar. slobodan.
Sanād, oslonac: senā’ , zahvalnost, ugled. Serbistan (regija, Iran), v. Sarb i stan.
s(j)en (dvojnik du{e), {jenƒ, ptica molitve, Serbon, sarv‚–ƒ, bog Nava (sarvantarƒ,
orao, obredna loma~a u obliku “Svepro`imaju}i”), › {arv (= sarv,
orla ili sokola, › {am, dokraj~iti > avest. {arb), povrediti > asir. {arpanite,
Saena, mitska ptica Aveste, srp. {jen, du{a, “ru{ioc”, Marduk, per. Zurban, troglav,
{jewawe, predskazawe na sun~evom prestolu (Sabros).
Kod mnogih naroda postoji verovawe da se Bog Serbon se u svojoj op{te~ove~anskoj
du{a posle smrti pretvara u pticu. ulozi smatra donosiocem kulture qudskom
Misirska Kwiga mrtvih opisuje smrt kao rodu. Verovatno su Harapani iz Mohenxo
"sokola uzletelog". Jakuti veruju da je sjen dara, sa svojom bogiwom Nanom, jedan oblik
jedna od tri du{e. imena za Serbona.
sen(k)a (dvojnik tela), sa–ga, prionuti, serdar (glavar), v. Sardi > pers. serdār,
dr`ati za, kontakt, dodir, uzajaman odnos, serbar, zapovednik, onaj ko izdaje nare|ewa
veza (~vrsta), zavisnost: {amansko ime, › (> Sarbaraza, titula persiskog cara (u
s(a)wx, pripojiti, prilepiti > rus. senь, zna~ewu za{titnika Srba ili Arijaca), srp.
jel. xénos, tu|inac, Xenia, srp. Senka, l. ime: Serdar(evi}), por. ime, lat. servator, ~uvar.
per. sāua (< ~'aja, "gospodar sutona", koji Serika, v. Serbi > lat. Serica, ime
zamra~uje > jel. skia, senka, jevr. s'ki'a, zalazak starovekovne srpske dr`ave Ser(b)ike u
sunca). Petore~ju (Indija), odakle je uvo`ena svila
82
s Istoka, a koja je bila ~uvena po simbol, samb'ara, skupiti, › b'ri, nositi >
proizvodwi najkvalitetnijeg gvo`|a u tur. sembol.
starom veku. simit, v. peksimit > ar. simid, -ad, tur. simit.
sert (tvrd, o{tar, odbojan), {ƒrd´a, prkosan, sin, s’n“, Sunce, RV 1, 103, sin bo`anski, ›
odva`an, › {™id´. su > rus. sыn, jevr. šin.
Se(u)t, hutƒ, ime boga Nava, obredna ponuda Sin (asir. Bog Mesec), v. sin.
(u vatri), onaj kome su upu}ene obredneSinaj, v. Sin.
ponude, RV VI, 50, › hu, hvaliti > amoritski sinagoga, sin’ƒ, poseban oblik hrama, vlast,
Sutu, bog Sunce, jevr. scheth, praotac Setita › sah, obuzdati > jel. Sunagōgē (< sunágō,
=Hati okupiti), skup, skup{tina, jevrejska {kola,
Misirski Set je bog za{titnik Hiksa ili hram.
okupatora Egipta. Sinan, v. sunce > ar. Sinān, jasan, svetao,
Sefardi, v. Safiri. snaga, mo}.
Sefer, v. sever > ar. sefer, zora. Singi, v. Sigini.
sefte, sevita, nasle|en, koji prati, u~estao, sinedrium, sin’êndra, “mo}ni lav” > jevr.
poslu`en, opremqen ili obdaren, obilat, sinedrion, Visoki savet u Jerusalimu sa
› sev, pokloniti > ar. istiftāh, tur. sefta, sifta 72 ~lana, jel. sinédrion, sinodos, savet, skup,
(prvi dnevni pazar, besplatan ili um. skup{tina, sýndikos, pravni zastupnik:
cene). opunomo}enik, sinedis, sineza, mo}
Sibir, {ibira, ime naroda: bivak, utvr|ewe. shvatawa.
Sibir je dobio ime po Srbima (Raji}). sinija (okr. posuda, trpeza), v. ~inija > ar.
siva (boja), {j‚vƒ, tamna boja, › {jai > avest. per. tur. sīnī, okrugla trpeza. srp. sanija,
sjava, rus. sivый, oset. san. korice za brus.
Sig (selo u Banatu), › sag, prekriti > tur. sinor (potes, me|a), s‡m‚ntara, granica sela
sig, plitko brodno mesto, sigi, pli}ak. (< s‡m‚, zemqi{na granica), › s‡, vezati
Sigini (Singi), v. Saki. > tur. sunnur.
Herodot za Sigine ka`e da su Kod Srba svaki potes (prirodno ograni~en
od Meda, a Apolonije Rodoski da su komad zemqe) obavezno ima li~no ime.
rasprostraweni od Indije do Dunava. sinxir (gvo`|e), hiwx‡ra, lanac, › sawx,
Sida, s‡t‚, brazda, vedsko oli~ewe spojiti > pers. zengir, lanac, tur. zingir.
plodonosne Brazde, bogiwa Zemqoradwe, Sion, v. cion.
RV 4, 57, `ena Gromovnika, › s‡, vezati sirke (sir}e), ~ukra, sir}e, napravqeno
> misir. Izida (Izis), bo`anska pareda od sir}eta: ri|, › ~ur, orobiti? >
Ozirisa, bogiwa zemqoradwe i sazve`|a
per. Sirke.
Ovan, hindi Sita, bo`anska pareda Rame. sirup, v. {urup.
Sida je u st. srpskoj kosmogoniji nebeskasita, v. set > avest. haetu.
Koza, rodona~elnik zloduha i oli~ewesitar, ~itrƒ, vrsta `i~anog instrumenta,
sazve`|a Ovan. {aren, › ~it, koncentracija > st. srp.
sija (crn, Bosna), {j‚vƒ, tamna boja, › {jai.
kīdara, citra.
sijaluk (crna jagwe}a ko`a), v. sija i luk.
sikter, {ƒktikara, proizveden, pokazivawe Skadar, v. S(k)ordisci > tur. Iskenderiyye.
snage (< {‚kta, odnos prema snazi ili skangale (drv. kostur), ~a•kura, bilo koje
energiji, bo`. energija), › {ak, savladati prevozno sredstvo, ko~ije, drvo, kalup,
> tur. siktir. √ ~ak, odbaciti > srp. skela, {kaw, vr.
silav (pojas za oru`je), asˆl(ta), o{trica drvene stolice s naslonom, skamija, tur.
se~iva (< asˆ, ma~), › as, postojati > ar. iskele, iskemle, stolica, jel. skene.
silah, oru`je. Skamandar, samundrƒ, u vezi s vodom, ime
sim, › sƒm, as, zajedno, uz > avest. ham. boga Nava, nebeske vode, okean, √ und,
Siman, {amana, ime cara Mrtvih, › {am vlaga > hindi samudra, okean, jel. Ksant,
Simbad (prezime), saind’avƒ, odnos prema Srbin, Ksantos, Srbica, vodonim.
moru, morski, › und, nakvasiti > ar. Skamandar je bog istoimene trojanske
Sindbād, moreplovac arapskih bajki. reke, kome su prino{eni bikovi i kowi.
Bio je zlatno`ute boje, pa su se u wemu

83
kupale bogiwe pre takmi~ewa u lepoti, Slovene neki tuma~e pomo}u infinitiva
da bi dobile zlatno`utu boju kose. “sloviti”, govoriti, a drugi po pridevku
skarabej (balegar), sarab’aka, √ sri, i}i ka, “slavni”, za Srbe u vojsci Lesandra
> misir. k’epera, uzeti odre|en oblik, Velikog. Oba tuma~ewa imaju istu spotu
“samostvoreni”, oblik boga Ra, jel. kárabos, (slava = slovo = re~).
srp. skarabuxiti (treba razlikovati od slon, › {lon, nagomilati > krim. tat. ašlam
kerebe~iti, majmunisati se < sarab’a, ime sluh, {rut, slu{ati, √ {ru, ~uti > avest
za majmuna). srao{a, sluh.
Skarabej je buba Sunca, koja vaqa balegu Smajo, sƒmaxa, ime Gromovnika, › sam,
zadwim nogama, pravcem ist.-zap. uzbrdo uznemiriti.
i naopa~ke. Simboli{e Sunce koje se smaragd, marakata > ar. zumurut.
ra|a smao od sebe i wegovu putawu. Smederevo, samudrƒ, RV 6, 72, bog Nava >
Od wega se prave uro~nici. U ikonografiji ar. Zemender (Ibn Hardadbeh), tur.
Mitrinog kulta i predstavqa ni`i red Semendre.
bratstveni~ki. Svi oblici imena Smederevo sadr`e osnovu
skaredan, avaskara, izlu~evina, › k™i > rus. SM(N)DR.
skarednый, avest. sairja. smej (smeh), smaja, › smi, smejati > arm. smh.
skela, ~a•kura, bilo koje prevozno sredstvo, Smirna, v. mira > jel. Murra, majka Adonida.
ko~ija, drvo, › ~ak > srp (reg). skangalesneg, √ snih (snuh), vla`an, lepqiv > avest.
skela, tur. iskele. snae`aiti.
Skender (tur. Lesandar), v. Kasandar > ar sobet (dru`ewe), sab'„, skup, dru{tvo,
Iskender, tur. Skender. razgovor, prijateqstvo, √ sap, po{tovati,
Ime Skender davali su Turci najhrabrijim
iskazati po~ast > ar. sohbet, dru{tvo,
jani~arima srpskog porekla. Istorijski
Skender-beg je bio je od Kastrioti}a. prijateqstvo, razgovor, jevr. shofet, sudija
Svirao je liru, ~itao Ilijadu i pisao na (savetnik), srp. sobet, skup s povodom: savet.
srpskom jeziku isto kao i Lesandar. Sobi (Sabi, Sebi, Sibi), v. Sabiri.
Skenderbeg, v. Skender i beg. S. su Srbi iz Petore~ja. Justin ih zove
Skenderija (Dowa Zeta), v. Skender. Sibos, Siris, Serbos.
Skiri, {‚kara, potomci Saka ili azijskih Sobor, samb'‚rƒ, sabor, zbor, okupqawe, skup
Srba, › {ak > asir. i{kura, u asirskim (kao ustanova gra|anske ili vojne vlasti),
zapisima hetsko pleme. √ b'™i, upravqati > asir. beru, birati,
Skiti, {akaša, ime za zloduha, naziv za pet izabrati, jevr. sobor, bret, savez, rus. sobor, st.
zvezda Aldebarana u obliku ko~ija > jel.srp. sъbor.
Skuthai, lat. Scuthae. Daqa osvajawa Lesandra velikog na Istoku,
Misirci su Skite zvali "Sakala{i", zaustavqena su odlukom vojnog Sabora.
a Arapi "Sakaloti". Ime su dobili sovija (mudrica), saphala, ime boga Nava,
po jednom od wihovih kraqeva, a Herodot mudrost, posejati, plodonosan, › phal,
ka`e da su najstariji narod Evrope plodan > srp. sova, ime ptice no}ne
uz Brige. J. Fresl ka`e da su Srbi vladali grabqivice, sovija (kukumavka), [: sojkula,
u Aziji 4000. godina pre Nove ere. Na 3500. sova, K, ar. sofi, -fu, posve}enik, kimr. cuan.
godina s.e. prostirali su se sve do Kine Mudrost i plodnost pripadaju Navu, pa
(Saki). Skitsko zlato je bilo tako je no}na ptica zloduha i simbol mudrosti,
filigranski inkrustrirano, da mo`e da dobila ime po bogu doweg sveta ~iji je
se vidi samo pod mikroskopom (10 x ja~im!). atribut.
Skoloti, {akaš†ri, bog Mesec, neprijateq soj, {aj…, le`awe, spavawe, prebivawe,
zloduha {akote obitavawe, › {‡, le`ati > tur. sou.
Skopqe, v. Uskopqe > tur. Üsküb. Sorbej (Orfej), v. Srba > het. Urpej, jel.
sliv, ‚sr‚vƒ, te}i, isticati, slivati, uzrok Orfeus.
te~ewa > zend. sru. Kr{teno ime ra{anskog princa-pesnika je
Sloveni, {rƒva (= {ravƒ), hvala, slava, Sorbej, a Jelini ga zovu posve}eni~kim
uva`ewe, priziv, › {ru, slu{ati > rus.imenom Orfej, pod kojim je poznat kao otac
slava, avest. sravah, slovo. "jelinizma" i hri{}anstva.

84
sokak, kuka, krivina, › ku~, kriviti > srp. srp, s™ipa, Mesec, › s™ip.
okuka, krivina puta, ar. zuqāq, tur. U obi~nom govoru: “mese~ev srp”.
sokak. srpa (oru`je), v. srp.
soko (ptica ogranulog Sunca), {„ka, √ {ak, sr~a (slom. staklo), › sr(i)x, nagomilati
jak, mo}an > rus. s‘kol, ar. sakr, sakar, > per. sirce, tur. sirca.
šakan, srp. Sakar, zem. ime. staklo, sikatila, peskovit, poprskati,
Soko je vesnik bo`iji i pore|ewe za Sunce, razbacati, koji sadr`i pesak, › sik,
RV 1, 32. Indra pretvoren u sokola nosiprskati > misir. sakal, st. srp. sklo, rus.
muwe vrhovnom bogu, kao {to Sv. Ilija stekl‘, skit. sakrijum, jevr. scheschelet.
pretvoren u sokola nosi kwigu Bogorodici. Stambol (Carigrad), stamb′i, more, od ›
U spevu soko je obele`je Jawino i Reqino, stamb′, le`ati, dose}i ili dopirati >
a u obi~nom govoru suime za ~oveka, st. ruski Stambolь (Stambulь), tur. Islambol,
a naro~ito junaka. "pun islama", krim-tatar. Istambul, Stambul.
so(l), sar„, √ s™i > rus. solь, arm. al, per. Crno more je Dorniя Stembolskaя (st. rus).
šur, jap. shio. Stana, st’„na, stan, bo`. stani{te, √ st’‚,
So simboli{e ~istila~ku mo}: O soli, stajati > avest. stāna, per. stan, stajati
~ina me magije oslobodi (asirska bajalica). oset astaew, srp. stanac (kamen).
Solomun, v. Samuil > per. Salmann, jevr. stati, › st'‚, ostati nepokretan > arm. sth,
Solomon. zaustaviti.
Solun, v. sol > tur. Selanik, cinc. Saruna. stela, st´ala, uzvi{ewe, › st´‚l.
U okolini S. se nalaze slana jezera. Pobedni~ke i pogrebne stele su bile
somun (hleb), samunna, dobro ili skroz uobi~ajene u Asiriji.
nakva{en, › und, vla`an > tur. somun, struja, srotja, protok, uzburkanost, reka,
Samun, p{eni~ni hleb s kvasom (B.). talas (veliki), › sru, te}i > zend. sru,
sofi (monah, pobo`an), saphala, posejati, jap. reiku, jel. reo: Strimon, vodonim.
plodonosan, plodan, ime boga Nava, › sto, {ata (sata), stotina > avest. satem, oset.
phal, plodan, izvr{iti > ar. sofu, sata.
muhamedovac koji se povu~e iz javnog strah, tr‚sa, strah, › tras > avest. tarsaiti,
`ivota i preda samo}i i nauci. per. ters.
Mudrost je suime za plodnost, koja pripada suba{a, › su, nagoniti + bale{a, zapovednik
dowem svetu. Otuda je sova no}na ptica, > asir. saba{u, qut(it), per. tur. subaşi,
simbol mudrosti, dobila ime po bogu doweg predpostavqeni (ni`i ~in od ba{e).
sveta, srp. Sovija, mudrica. Subarejci, v. Sabiri.
spahija, v. sa(h)ibija. S. su starinci Asirije.
Ova re~ se izvodi od per. sipahi, kowaniksubota, v. sabat > jevr. šabtai.
< avest. aspa < arij. a{va (aspa), kow, -anik, suvarija (kowica), s“var, sunce, svetlo, od
jer su kowanici dobijali zemqu u posed kao › s’, pokrenuti > per. suvar, kowanik,
naknadu za vojnu slu`bu. per. tur. suvarija, kowica, hindi surija,
spahiluk, v. spahija i luk. svetli qudi, sa glavom kowa (< s”rja, sunce
spora, sira, orawe, › s‡ > asir. zeru, seme. ili bog Sunce)
sram, srama, ispuwen ga|ewem, › sran > rus. Kowanici su u persijskoj vojsci bili Medi,
soram, avest. fsarəma. koji su svojim bogovima dodavali pridevak
srditi, srixƒti, nagomilati, √ s™ix, kow (‚{“), jer je to za wih bila `ivotiwa
nagomilati > avest. zə rə d, arm. sirt: boga Sunca.
rus. Sergije, srp. Sr|a l. ime (epski sud, › s’d, dovesti u red, upravqati,
Zlopogle|a). posti}i, ispuniti > rus. sud, st. rus.
U hri{}anstvu Sv. Sr|: “Sv. Sr|e-sneg sve sudъ, jevr. sud, knez, ar. sidi, gospodar.
gr|e”. Titula kneza je u Srba i Rusa imala je i
srma (srebro), ƒrxuna (arsuna), srebro, ulogu sudije, {to se odr`alo sve do
napravqen od srebra, srebrnast, ~ist po~etka 20-og veka.
(kao srebro), beo, › rax, sijati > tur. sirma, sukno, sukla, sjajan, beo, › su~,
srebro, srebrn novac: sirmali, srmajli, predstaviti.
izvezeno srebrom.
85
sul (mir), v. selam > ar. Sull, dvanaesti dan svetle polovine meseca. U
izmirewe. srpskom predawu “lavi ogweviti” su zamena
Sulejman, v. Samovil. i pore|ewe za svetlost sunca.
sultan (titular, l. ime), sulat‚na, › t™‡, Sfinga je mitski ~uvar kapije svetova. Ona
{tititi, spasiti > rus. sultan, ar. tur. ~uva planetu i krije tajnu qudske
sultän, samodr`ac, vladar. civilizacije. Jedna je od najstarijih qudskih
Re~ sultan je nastala od asir. turtan, gra|evina, koja simboli{e pet elemenata:
vrhovni vojni zapovednik < t‚rƒ, za{titnik predwi deo tela je bik (el. zemqa), zadwi
> st. srp. taru, {tititi, taran, za{titnik, lav (vatra), krila orlovska (vazduh), a glava
taranu, za{tita. ~ovekova (voda).
sultanija (ar. tur. zlatnik), v. sultan.
Suluma (Sulumija), v. Samuil, -a > bibl.
Salome, jevr. Salome, gospodarica sveta.
S. je ~esto ime u Hercegovini.
sulundar (~unak), h“lu–ša, ime za
zmijolikog zloduha, › h“—, i}i.
Sumeri, v. Kimeri.
sumoran (mrgodan), marana, ~in smrti, smrt,
› mri, mreti > tur. marmun, tu`no,
namrgo|eno, ma|. szmoru.
sunet (obrezivawe), s’n„, klanica, › s’,
podsta}i, pokrenuti > ar. sunnä, obi~ajno
pravo, sünnet, obrezivawe, tur. sunet.
sunit, sun‡t'ƒ, duhovnik, pravedan, moral,
narav, dobro dr`awe ili vo}stvo.
sunce, s’n“, sunce (= s’na, -u), RV 1, 103, sin
(bo`anski), › s’, za~eti, roditi > hald.
sin, mesec, rus. s‘lnce, sьin,
srp. Sinaj, zem. ime, sinuti, obasjati
svetlo{}u.
Imenice sunce i sin su istoga postawa, a
Sunce je u mitu naj~e{}e sin Tvorca.
sura (stih iz Korana), s“ra, bog, slika ili
lik bo`iji, bo`anska re~, sunce, › sur,
pravilo, propis, zakon > ar. surä, red, niz,
tur. sure, red, uredba, povorka, pratwa, rus.
sura, srp. “u suru”, dovesti u red.
surla, v. svirala.
Suteka, h‚šakê{a, bog Nava (s obredom na
re~nim obalama < h‚šaka, ime reke u
dowem svetu), › haš, sijati.
Suteka je bog Heta iz ugovora Ramzesa s
carem Heta.
suklija{, {ukla, belo, bela boja, sjajno,
› {u~, svetleti.
suhari (tur. dvopek), › {u{, suh, suv.
sufi, v. sofi > ar. sufi.
Sfinga, sinhƒ, lav, Lav, sna`an, › su,
dozvoliti, plodonosan > rus. sfinga, jel.
Sfun: srp. singav, beli~ast.
Lav je vedsko pore|ewe za boga Nava. Jedna
od bogopojava je narasin’a, ~ovek-lav, veliki
ratnik, Vi{wi u ~etvrtoj bogopojavi:

86
 T tur. talih: srp. tali~an.
talisman, t‚lalak{man (= t‚lanka), ~ovek
obele`en sretnim znakom (arkas) > asir.
talamu, poklon, ar. tilsaman.
tabak, √ dab', prikupiti > ar. tabaq, debag, Talmud, mudrita, upe~atqivo, {to ostavqa
tur. tabak. utisak, mudrost, √ mud, sre}a > asir.
tabakana, v. tabak i han > ar. per. tur.
mudanutu, nauka (< mudu, znawe), jevr. Talmud,
dabaghhane, tabehhane. nauk, zbornik pravno-moralnih propisa, srp.
taban (stopalo), › tamb, i}i, kretati se > {atr. palamuditi, mudrovati.
krim. tat. taban, srp. taba(na)ti, taqige (tarantas), tara˜ga, √ t™‡ > tur.
pe{a~iti, tur. taban, stopalo, pod, |on: talige.
Daltaban, “dobar pe{ak” (pridevak velikog
tama, tama (t‚ma), no}, nemir, jad, √ tam,
vezira Mustafa pa{e, srpske poturice iz
> asir. d‚mu, postati taman, crn, rus.
sela Petri~ak kod Bitoqa).
tëmnый, tuman, oblak.
tabati, tambati, i}i › tamb > jevr. tov, tob,
tama`a, v. tomiti > tama`nik, kradikesa,
i}i.
{aqiv~ina.
tabor (mesto logorovawa), √ tarb, prolaziti, taman (upravo, ba{, sada), tamana, ostati bez
putovati > st. rus. tabor,
daha, √ tam, uko~en, zbuwen > ar. tämän,
krim. tat. tur. Tabur.
tur. tamam.
Tabris (prest. Azijske Medije), v. Taurus.
tambura, ‚dƒmbara, vrsta dobo{a ili bubwa,
tabu, t‚b“va, protivdejstvo za odre|enu
buka, glasan govor, zadovoqstvo, › da(m)b′,
radwu, √ tap, pravilo, > tahi}anski tapu,
zabrawen, skriven, srp. tabu (tema). terati, nagoniti, skupiti > ar. tanbūr,
tavan, at'arv‰, RV 1, 112, sve{tenica vatre: tinbur, tur. tanbura, tat. Daraba.
tamburin, ‚dƒmbara, vr. dobo{a, › damb´ >
sredi{te delovawa, √ at? > tur. tavan.
Tavan je prostor iznad veriga i centralno jevr. tanbur, tat. daraban.
mesto posve}ewa doma}e Vatre. Otuda i tane, tan“, ime nebeskog mudraca
brojni obi~aji vezani za krov ku}e, me|u (polubo`anstva), naro~ito mr{avog:
kojima je i “svekrva na tavanu” u svadbenom telo, li~nost, √ tan, tanak.
obi~aju. Mudrost je kod Inda povezana s tankom,
tavlija (ugojen), t‡vrƒ, jak, poja~an, preteran, visokom osobom.
intezivan, suvi{an, {irewe, √ tiv,tamjan, d´’mrƒ-va™na (< d´’mrƒ, dim boje),
magijska formula, jedan od sedam jezika
toviti > arm. db (dv), tur. tavli, srp. tevlija,
vatre
tigaw, ([).
Tamuz (asir. bog voda i okeana), tamas,
Tavor, v. Taurus > jevr. tur, breg.
Tavri, v. Taurus. zloduh koji izaziva slabost, √ tam, gu{iti,
T. su Kimeri naseqeni na Krimu, > sum. dumuzi, arm. Tammuz: srp. Tami{,
poluostrvu koje je dobilo ime po Kimerima. vodonim.
tanak, tan“, tanak, › tan > rus. tonkiй,
taze (sve`e), √ tas, uvenuti, izbledeti > per.
kimr. tanen.
tāze, mlado, zeleno, sve`e: presno, tur.tandara (pr~varnica), tandurina, negra|anin,
taze. varvarin, › tad, zabiti > per. tandariha,
taj (ta, to), tƒ, (t„), taj (ovaj) >
mesto u raju, tur. tandr, powava, }ilim, srp.
avest. ta, ton, tin. tandarija, bestragija, zabit, tandara-mandara,
tajiti, t‚jate, √ t‚j > rus. taйna, avest. Taju, mirska suprotnost.
het. tai, taiezzi, krasti. tandarija (bestragija), ta–—ur‡–a, negra|anin,
tajfun, v. Tifon > kin. tai-fung, ar. tūfān. √ ta–— > srp. tandara-mandara, idi mi,
talas, tƒras, nanos, frekvencija, energija, › do|i mi.
t™‡ > hald. talath. tawir (tawur), tan“, tanak, › tan, {iriti >
talambas, v. tambura > per. tur. davulbaz, ar. tannur, arm. tanur, srp. tanur, daska za
tulumbaz. oblikovawe testa.
talija (sre}a), tala, sre}a, su{tina korena, tawxara (pu{ka), › taw~, povu}i, okinuti.
klica, √ tal, izvr{iti, dosti}i > ar. tali’, taraba (drvena ograda), t‚rava (= d‚rava),

87
 {to je od drveta (< taru, drvo, sin gore ili dole > st. rus. tazь,
Prvoro|enog), √ t™‡, osloboditi > asir. ar. tās, tur. krim. tat. tas, srp. tacna.
tarba~u, staja, dvori{te, srp. trabakula Tasovi (prvobitne) nebeske Vage su Mali i
(priobalna la|a sa dve katarke): Veliki Medved, jer kroz wih prolazi osa
taraboles, vr. pojasa: Tarabi}, por. ime. Mle~nog puta.
Taraba vezana likom zove se “vrqika”. taslak (dr`aqa), v. tesati.
tawir, tan“, tanak, › tan > ar. tannur, jevr. tat, t‚j“, lopov, RV 1, 4, › t‚j > jevr. ta´tua´,
tanur. prevara, st. srp. tadba.
Tara (bibl.), t‚rƒ, “za{titnik”, bog Nava, tata, tatƒ (= tata, t‚ta), RV 8, 91, √ ? > het.
› t™‡ > het. Taru, bog neba, attas, jel. lat. tata.
tarabuka, v. tara i buka. Tatar, tƒturi, osvajawe, RV 1, 145, osvaja~, ›
taran (st. srp. za{titnik), traman, t™‡, savladati > st. tur. tatar, stanovnik
odbrana, za{tita, RV 1, 53 > asir. severne Kine, rus. tatarin, per. Tātār, tur.
taranu, za{tita, ta(u)rtanu, titula ~ag. tat. tatar, glasnik, po{tono{a, ulak,
vrhovnog vojnog zapovednika (> skorote~a.
sultan), kelt. Taranis, Gromovnik, Prvobitno je ovo ime za Mongole, pa
grmqavina, ra{ Tarhna. nomade Sredwe Azije.
tarana (mrvice od testa), tƒr'a–a, RV 7, 104, Tatarbuxak, v. Tatar i buxak.
mrvqewe, √ t™ih, gwe~iti > srp. troha, Taurus (znak Bika), t‚vura, bik, znak Bika,
mrva, rus. teretь, per. terhāne, tur. tarhana: √ turv, uzrok nadmo}i > st. kritski taur,
ma|. tarhonja. vrhovni vojni zapovednik, srp. turica, divqe
tarapana ({atr. gu`va, mete`), tƒrpa–a, gove~e, skitski tor, bik, per. Thor, l. ime,
vrsta magijskog obreda s bajalicama, √ jevr. tur, breg, krimski Tavri (Tauri), ime za
tap, pravilo > rus. tarapan, ar. per. tur. narod, srp. Tavor, pl. u Aziji i C. Gori:
darbhane. Tabris, nekada{wa prestonica azijske
tarac(a), v. terasa > per. tarhane, cinc. Medije: Taor, ime sela: Davor, bog Smrti.
tarhana. Tau{anovi} (prezime), {a{a, zec, mrqa na
Tarvan (ime an|ela), ƒt’arvan, ime boga mesecu u obliku zeca, › {i, le`ati >
Nava ili `reca vatre, √ at, pokretan. tur. tavšan, zec.
Tarvan je jedan od deset an|ela Sunca u tax, › stu~, zgodan ili pogodan > per. Tur.
mazdejskoj veri. tadz, kruna, tur. tac, vrsta dervi{ke kape.
Tarik, taru{, pobednik, RV 6, 45, › t“r, Taxici, t‚xika, naziv za Persijance.
osvajawe, RV 1, 112 > ar. Tārik, "udara~" ta{ (tur. kamen), a{na (akna), RV 8, 2,
(> Xebel al Tarik, “stena Tarikova”, kamen, › a{, ispuniti > asir. du{u,
Gibraltar): pridevak Venere. kamen, tur. taş.
tarifa, tarapanja, prevoz (< tarƒ, pre}i), ta{lixe, v. ta{.
zakupnina, vozarina (= ‚t‚ra, cena Staro ime Pqevqa u zna~ewu Kamenica.
prevoza), od √ t™‡, pre}i > ar. ta'rīfä. Ta{majdan, v. ta{ i majdan (“Kameni
Tartar, v. Tara > srp. tratina, ledina, jel. majdan”)
Tartaros (fig. bezdan). te (tebe, tebi), te (tava, tubjam) > rus. Tebe,
T. je St. zav. an|eo nadzornik pakla, a Tatar tebя, avest. tava, teibuā.
planina srpskog epa je tamo... "gde petao ne tekija, d´akka, sakralna gra|evina, › d´akk
kukuri~e". > ar. tekye (tekke), sakralna gra|evina
Tartarija (Mongolija), v. Tartar. dervi{a.
Tartus, v. Tar{i{ > jevr. taršiš. Tekija, v. tekija.
Tar{i{ (Apenini, bibl. geogr.), v. Ra{ani tekme, tokma, oblak, √ tu~, grunuti,
> misir. Tur{a, Raseni (prikriveno pote}i.
Etrurci). telal, talavƒ, muzi~ar, √ tal, u~vrstiti >
U jevrejskom jeziku tar{i{ je "biser", a ar. dälāl, tur. tellâl.
Tar{i{ stare{ina hora Tar{i{ima tel(es)o, taras(a), snaga, ja~ina, ~vrstina, ›
(“blistavih”). t™‡, ispuniti > ven. teles, telo, -eso,
tas (okrugla plo~a na vagi), › tas, baciti, per. teluse, korice sabqe.

88
temeq, st´„ma(n), ja~ina, postojan, stabilan, se~ewem, √ tak{, tesati > avest.
trajawe, › st´‚ > asir. temene, kamen ta{aiti, stvarati, taxti, per. tašitan,
temeqac sa zapisom o gradwi splavariti, srp. daska.
temena (ar. pozdrav, zavet, molitva), testija, sata, obredna posuda, › tas, baciti
met′ana, klawati, uvredqive re~i, › met′, > per. destī, tur. testi, -o.
spojiti > rus. metanie, ar. tämäni, tur. Teta, diti, bo`anska majka Titana > jevr.
temanna(h). {iptarski Dita.
temene (asir. kamen-temeqac), st’emƒ(n), tetreb, tittira > rus. teterev, jarebica:
stabilan, postojan, kontinuitet, trajawe, Teterev, vodoime u slivu Dwepra, per.
fig. po~etak, stawe trajawa, √ st'‚, stajati tederev (medski, tetaros).
> asir. temene, kamen-temeqac sa zapisom te}i, tƒkti, › tak > avest. ta~aiti.
o gradwi: etemenaki, hram temeqa neba telfa, tala, tlo, najni`i sloj, › tal,
i zemqe (Vavilonska kula), tur. temel, jel. u~vrstiti > ra{. Talina, per. telfa, oset.
temenos, sveti ome|en prostor, mesto za tilleag, tur. telve.
bogove, srp. Stamen, l. ime. tefter (bele`nica), devƒ-taru, posve}eno
Temko, uta•ka, polubo`ansko ime. drvo (zapis) > tur. defter, jel. diftír.
Temko je istorijsko ime kineske Drvo je u Mahabharati hram, kao i kod
dvorske hronike iz 5 veka st. ere savremenih Srba, s koga se ni{ta ne sme
(Milojevi}). uzeti, niti koristiti.
tempal, st´„na, sveto, posve}eno mesto, Teut, -a, tarutrˆ, “osvaja~”, RV VI, 66,
oltar > jap. tenno, gospodar neba, st. srp. “podstrekiva~”, RV 10, 178, pomo}, › t™‡,
temblo. boriti > misir. Tot
tepe, st”pa, vrh, gomila, › stup > tur. tepe, (= Te(k)huti), oli~ewe Meseca, bog magije,
brdo. mudrosti i pisma, bo`anski glasnik: jel.
tepeluk, v. tepe i luk. Teutras, mitski kraq Medije (Teutranija je
tepexik, v. tepsija i xi. pograni~na dr`ava, dominion ili pokrajina
tepsija (plitka posuda), tapasja, proizvedeno Medije): il. Teuta, carica ilirska,
grejawem (< t‚pa, grejawe, fig. goreti), √ Triteuta, druga `ena Agronova.
tap, ispu{tati toplotu > tur. tepsi, plitka Klement Aleksandrijski ka`e da 42 kwige
okrugla bakarna posuda. Totove sadr`e celokupno qudsko znawe.
teraj (zap. na~in), tƒra, kretati se, pro}i, Erodot svedo~i da su ra{anski (tra~ki)
kraqevi slavili boga Teuta kao bogooca,
√ t™‡, terati > hindi tara, ajde, jap. tara,
rodona~elnika i za{tinika, po kome nose
uzvik za napad (< t‚rƒ, misti~an slog).
ime Teutoni (= Tevtoni). Asirski vladar
terazije (vaga, merilo), tul„s‚ri–i, drhtawe
Teuton je u~estvovao u Trojanskoj bitki
treperewe (< tul„, vaga), od › tul, meriti
(oko 1180 s.e.) na strani Troje. Momirovo
te`inu, izjedna~iti, uporediti mer. te`ine
ime za Teuta je Turas, bog rata u Ilijadi.
> per. tērāzu, tur. terazi.
U starom srpskom proro~anstvu Teutranija
Terazije (mala beogradska), v. terazije.
je naziv za Germaniju, a Teutoni su u
T. je dobilo ime po rezervoaru za
Galskim ratovima bili udru`eni sa
razvo|ewe vode.
Simbrima.
teren, d’ara, zemqa, od › d'™i, dr`ati > ar.
te}i, tƒkti > avest. tačaiti.
dar, oznaka mesta, lat. terra, zemqa. Tiamat, taim‚tƒ, ime zmije, › tam,
terziba{a, v. teryija i ba{a.
gu{iti > asir. Tiamat, bogiwa majka
terzija (kroja~), › dri, poderati, oparati,
Zemqe.
uzrok rasturawa, pocepati > per. terzi, U sum. mitu prva stihija je bila vodeni
derzi. haos, okean sa `enskim likom. T. je
termin, terman, tok vremena ili doga|awa, oli~ewe vodene stihije (= sum. Namu).
› t™‡ > asir. termin, vreme doga|awa. Tibareni, v. Tubal.
termo, g'armƒ, toplota, vrelina, grejawe, ime Tibet, b’ota > b’auta, Tibetanac.
Tvorca (Tapas) RV X, 114, √ g'™i, goreti > tigaw, tigma, vreo, vru}, › tix > tur. tiğan,
brig. germe, arm. jerm. jevr. tigen, cinc. tigansire.
tesati, tak{ati, zase}i, klesati, oblikovati

89
 tigar, √ tig', povrediti, ubiti, zaklati > tolom, tomara, kopqe, harpun, › tam.
st. srp. tigr, per. tigra, o{tar. Tolomej, tomara, ime za pretka ili narod.
Tigar je rajski vodonim, koji je dobio ime T. je Lesandrov namesnik Misira,
po (Dionisu) bo`. tigru. Po vavilonskoj osniva~ dinastije Lagi}a.
legendi Tigar i Eufrat su ro|eni iz o~iju tolus, tora–a, svod > jap. torii.
Mardukovih. tomb, › tumb, tuga, `alost > ar. tabut,
Tigar, v. tigar > avest. Tigra, ar. Diğlā, tur. kov~eg.
Dicla. tomiti (st. srp. gu{iti, mu~iti), tamate (=
tilisum, v. talisman. tamjati), od › tam, gu{iti > ar. tama',
Tir, v. car. grabqiv, gramziv, jel. tómos, srp. tamaniti.
Predeo izme|u Tira i Sidona se u tomruci (klade), v. tolom > tur. tomruk.
Starom zavetu zvao Zerafat, u Novom tonzura, ~’—‚-kara–a, “pravqewe kreste”,
Serapta, a danas Surafend. obred tonzure (jedan od dvanaest obreda
tiran, v. taran > jevr. tiran, tarhan, gwavator. ~i{}ewa, praktikovanih kod dece u prvoj
Tiras, tƒru{a, osvaja~, pobednik, RV 6, 15 ili tre}oj godini).
> brig. Turas (Ilijada) T. ("stri`ewe") je arijski oblik frizure,
Tirseni, v. Tur{a. kakvu je nosio Ramzes II (ekspertiza L'Oreal).
Tirseni su narod Rasije, a ime su dobili Istu takvu frizuru ima Sv. Sava na
po misirskom nazivu za Ra{ane. fresci iz Mile{eve. Na Tibetu se ona
Tisa (uro~nik i vilinsko drvo), tak{akƒ, praktikuje obrnuto.
vr. drveta, √ tak{, stvoriti > st. srp. top, dab’a, grom Gromovnika, √ dab’,
tisa, srp. Tisa, vodonim, per. taxš? povrediti > ar. dabbus, srp. topuz, tur.
jel. tokson, luk (od tisovine), ma|. tisza. topuz.
Tisovo drvo je endemska vrsta s otrovnim tope (afg. mogila), v. tepe.
plodom. @ivi 1000 godina. Tra`i vla`nu topao, tapa (= t‚pa), toplota, toplina, √
klimu, a ne napada je nijedan insekt, pa tap, topiti > avest. tāpaueiti, srp.
se koristi za kov~ege i lukove. Kod Kelta Toplica, epsko, porodi~no i zem. ime.
je tako|e grobno drvo. topor, › dab´, udarati > per. däbär, tur.
Tifon, v. Piton > arm. Tufon, jevr. Sefon. tabar, teber.
Stoglavog T. ~uvao je Piton u Delfima.
topuz, v. top ar. dabbus, tur. topuz.
tih(o), t’{–im, › tu{, umiriti > rus. tihiй top~iba{a, v. topxija i ba{a.
jevr. tohu. topxija, v. top i xija > tur. topçu.
tobe, v. tobelija > ar. tobe, zavet. Top~ider, v. topxija i dol(ina) > tur. topçu
tobelija (virgina), t’bara(ka), ~ovek bez brade
deresi.
(tubaraka, evnuh), › tup, propis > hindi
Jedan Top~ider nalazi se u Avganistanu.
tobala, `ena, koja to nije. toraw, tora–a, luk, svod, slavoluk, fig. vrh
T. je devojka iz ku}e bez mu{ke dece,
> jevr. toren, jarbol.
zavetovana na celibat da bi produ`ila lozu,
torba (vre}a), b'ƒstr‚, kesa (ko`na), › b'as,
pa se obla~i i pona{a kao mu{ko.
pojesti > per. tubre, tubere, zobnica, torba
Tobija, v. tobelija > jevr. Tobijah.
kowani~ka, tur. torba, tobra, vre}a za rame,
tok, √ tak, te}i > per. tak, avest. taka, rus.
krim. tat. Torba.
tek“, ar. täkuä, tur. tekle.
trabant, v. dveri i ban > per. darban, ~uvar
toke (dugmad ili plo~ice), tokƒ, izdanak;
dete, deca, › t“~, deca, izdanak, RV 6, 48 (dar, vrata + ban, ~uvar).
trans, -(preko, s one strane), tirƒs,
> tur. toke, srebrna dugmad ili plo~e na
(po)preko, iznad, prolazno, odvojeno od,
dolami, srp. teke, malo.
Toka je pore|ewe za sunce i oli~ewe bez, protiv, ispod, › t™‡, pre}i > zend. taro,
w. diska. jevr. ta(i)r.
tolkovawe, tallik‚, uporedan prevod, kqu~, trg, › t(a)rk, trgovati > arm. Tagara,
govoriti odre|enim tonom, › tal, trgovati: tgr, trgovina, akad. tamgaru,
izvr{iti > srp. tolma~ (tuma~), rus. tolk, ven. il. tergitio, rus. torg, st. tur. turgu,
mit. talami, tur. dilmac. mong. torgh, torgu.
tolma~, tallikƒ. trem, tar‚m, pre}i preko, s one strane,
90
 prela`ewe, › t™‡ > rus. teremь, tur. Turci, turaka (< tura, povrediti, RV 8, 79),
tarim. › tur, navaliti, pritisnuti, juri{ati >
tres, √ tras, tresti > per. ters, rus. Troska, asir. taraku, napad, udariti, tu}i,
muwa. rasturiti, poru{iti, per. Turk, Turkmān, st.
Tripura (trostruki grad), v. tri i varo{. tur. türk.
Triton, trita, "tre}i", vedsko bo`anstvo U turskom jeziku turk, zna~i lupe`,
Voda (Gromovnik), RV VII, 47 > avest. varavarin, zbog ~ega Turci nisu voleli ovo
t´rita, jel. tritos, Triton, bog mora (sin ime ve} su se radije zvali Osmanlijama.
Posejdonov ili Posejdon), zool. triton, Tur{a, v. Rasi.
da`devwak (burwak). T. je ime za Ra{ane (Tirsene) u
Tritonovim imenom nazivaju se reka Nil i misirskim hronikama.
Srpsko jezero (Serbonis) na Sinaju, za koje tur{ija (ukiseqeno povr}e), › turv,
Jelini dr`e da je boravi{te Trifonis-a. nadvladati, o~uvati > per. tur. turşu, turşi.
trt (suprotno od o~ekivanog), › trast, tutkalo, t‚tk‚lja, istovremeno, › tad > tur.
tresti > per. ters, strah. tutkal.
Tubal, v. Iberi. tu~ (bronza), › stu~, svetao, sjajan > per. tuğ,
Kod Jevreja, Tubal je Skitija. Biblijski tur. tu(n)ç.
Tubal Kain (= Tibareni, Herodot) je prvi
kova~ u St. zavetu, {to se odnosi na
helmske Brige (Ibere) znalce prerade
gvo`|a.
tug, tu•ga, istaknut, uzvi{en, visok; presto,
› tu, imati uticaj (srp. tutor), biti jak,
RV 3, 94 > per. tūg, tur. tuğ;
T. je kowski rep na vrhu kopqa sa jabukom.
Vezir je imao tri tuga kao znak
dostojanstva i zvao se “pa{a od tri tuga”.
tuz (tur. so),
tulbe (grob), turv, biti iznad ne~ega,
osigurati, › tur, pritisnuti > ar. turbä,
grobnica, tur. türbe, grobnica, crkva nad
grobom. rus. turbe.
tulum (me{ina ili vrsta mere), tul„,
te`ina, jednaka mera, dr`ati u
ravnote`i, › tul, uporediti merewem
te`ine, biti jednak > jel. tulum, me{ina,
tulemos: tur. tulum? tulumba, {mrk: per. tur.
tulumbaz, koji udara u bubaw: srp. tulumina.
tumbas (ponton, ~amac za pont. most), ›
tumb, nevoqa, opasnost > srp tumbati,
okretati, prevrtati, per. dumbaz, tur.
tombaz.
tumbe, › tumb, nevoqa.
tumor, t“mra, RV 6, 22, veliki, jak, divqi, ›
tur, pritiskati > per. derman, snaga, mo}.
tumul, › tim, vlaga > jevr. timara, oblak.
tur (bik divqe gove~e), v. tavura > avest.
staora, st. rus. Turъ, srp. Turjak, Turija,
zem. imena.
turban, m’rd'ƒn, ~elo, glava, najvi{i deo
ne~ega, √ mur, povezati > per. dülbend,
tur. tülbent.

91
 ] }ivot, v. kivot > jel. kibotos.
}iler (kiler, koliba, ostava), {ala, soba >
tur. kaliba.
}ilibar, v. }iri-bu > per. kāh-rubā, “{to
}aba, v. kaba.
privla~i slamu”, tur. kehruba, kehlibar.
}aja, xaja, osvajawe, pot~iwavawe, vr.
Elektrostati~ke osobine }ilibara su od
pobedni~kih stihova s bo`. osobinama,
pamtiveka poznata qudima, pa se wegova
› xi, pobediti > per. tur. käua.
“magijska” svojstva ne mogu pripisati
}aknut, {aknoti, savladan, podlegao,
Talesu iz Mileta, koji nije bio ni Jelin,
sposoban da u~ini, › {ak.
ni Grk, ve} Srbin iz porodice Teli}a i
]alije, v. ~alija.
jedan od sardskih mudraca.
]. su u zna~ewu "Trwak", ime male
}ilim (zastira~), kilima, vr. bora (Pinus
beogradske.
}ar (korist), › ~ar, zapo~eti, pokrenuti, Deodar), fig. bomba, › kil, (po)vezati >
izvr{iti, izvesti, usmeriti, poku{ati, krim. tat. tur. kilim, per. kilīm,
preduzeti, zaokupiti > per. kār, radwa, delo, rus. kilim, (kelim), srp. kila, sve`aw lana
ili konopqe za mo~ewe.
rad, korist, ar. dzar, cena, plata, nagrada,
Re~ }ilim je nastala po “tepihu” od
tur. kâr.
borovih iglica, koja se nalazi ispod
}arlijati, taralajati,
~etinara koji tkaje majka Priroda.
}asa (zdela), kansƒ, posuda od metala, sud za
}ilit (kqu~), v. lokot > tur. kilit.
pi}e, {oqa, √ k‚ns, glanc > asir. kasu,
}iri-bu, (}iri-ba), para-› b’’, is~eznuti,
{oqa, per. kāse, veliki sud za pi}e.
nestati (magijski priziv nestajawa
}ata (pisar), kat´a, (raz)govor, javni supr. stvarawu).
nastup, }itab (}itap, kwiga), gita, poema ili sveta
duhovnik ili wegova `ena, › kat´ > ar. pesma, obredna pesma u metrici, po
kātib, pisac, bele`nik, nau~nik. juna~kom motivu, › gai, recitovati
}afir, v. |aur > ar. kāfir, tur. kâfir. > ar. kitab, kitap, kwiga, pismo, naredba,
}elav, kulva, }elav, √ kul, nagomilati > zakon, opredeqewe: el-kitab, Kuran, tur. katib,
per. tur. kel, lat. calvus. katip.
]ele-kula, v. }elav i kula. }iha, ~´ik‚, kijawe, › ~´ad.
Varvarski spomenik napravqen od glava }ihawe, ~´i-kkana.
poginulih srpskih ustanika, u odbrani }or (slep na jedno oko), ~ulla, slep, › ~ul,
Ni{a 1809 godine. uroniti > srp. }orav, per. kūr, tur. kör.
}elija, k”laja, telo kao stan du{e, }orak, ~araka, lopov.
pregradwa, kutija, dom: spajawe, › kul > }orda (sabqa), karanda, ma~, › k™i,
jevr. kehila, op{tina: kele, zatvor, rum. upotrebiti, primeniti > srp. korda, ~e{.
chilie. kord, kordik: per. kard, no` (veliki): ma|.
}emer (pojas za novce), v. kamara > per. kard. }orda, v. kord > rus. korda, ~e{. kord,
tur. kemer, rum. chimir. -ik, per. kārd, tur. görda, ma|. kard.
}ena (pas, epski), {’na, pas (= {’nja ), }ornuti, ~orajati, ukrasti, › ~ur.
√ {un, {uwati > kin. kiuen, srp. }orsokak (slepa ulica), v. }or i sokak > ar.
{wuvaralo. per. tur. kör-sokak. › kut, saviti.
}enar (ugao), v. ugao. }os, › ~jus, napustiti, ostaviti.
}eramida, v. keramika. }osati (nadmudrivati), ~josajati.
}erdati, › ~ur, uzrok nestanka. ]oso, v. }os.
}esa, v. kesa. }o{e (ugao), kuti, krivina, okuka, › kut,
}esar, v. cesar. saviti, iskriviti > asir. katatu, ugao:
}esatluk, v. }esa i luk. tur. köse, per. tur. köşk, deo ba{te koji
}eten, v. keten. ima lep pogled, po kojoj se izvodi re~
}efalija, v. kefalija. kiosk, ali bi}e da je kiosk od asir.
}ehaja, xaja, osvajawe, pot~iwavawe, trijumf, kisukku, zatvor, ropstvo.
› xi > per. tur. kaya, cinc. chilae. }uba, {ub'a, grm, {iprag, › {ub'
}ibrit, v. kibrit > ar. kibrīt, sumpor. }uvik (bre`uqak), › ~ul, uspon, pewati,
92
 dizati se > per. kūh, breg, bre`uqak, tur.
ujk kûh.
}uza, g‘ha, skriveno mesto, jazbina, › guh >
tur kümes.
}uk, g´uka, vrsta sove, › g´u{.
}ulav (kapa od sukna), › ~ul (}ul), podi}i,
izdizati (se) > per. kulāh, tur. külâh, srp.
na}uliti, (u{i).
}ulbastija, › ~ul, izdi}i + busta, pe~eno
meso > tur. külbasti.
]. je podlanica mesa na ro{tiqu.
}uliti, ~ul(l)ate, podi}i, › ~ul(l).
}umez, g‘ha, skriveno mesto; jazbina,
brlog, obor RV IV, 21, › guh, sakriti >
tur. kümes.
}umur, › ~ur, goreti > tur. kümür, drveni
ugaq.
}up (vr. suda), kumb’a, vr~ (za vodu), kr~ag, ujdurma, ad’arma, nepravedan, zlobnost,
bokal (zlatan), › kumb, pokriti > per.
kup, kr~ag.
}uprija, v. ~apra > jel. géfira, tur. köprü.
}urak (ogrta~), › ~ul, uroniti > tur.
kürk, cinc. chiurcu.
}uran, › ~ul, uzdi}i.
]urilo (ime brda) (< (na)}uriti,
pogledati).
}ur~ija (krznar), v. }urak.
}utuk, kautaka, {to uzrokuje interes,
kuriozitet.
}u{ka, › ki{k, povrediti, inf.
ki{kajate, }u{kati.
93
U
Ub (ime grada), ƒp, voda > (st.) srp. apa,
voda, rus. Ob, vodoime: vƒpa, jezero, bara,
asir. Apsu, `enski an|eo Bezdana.
ubav, ‚ › b´‚, lepota > per. hub, lep, jevr.
avib´.
ubao, ƒpa, voda, › ap > avest. vafra.
ugarak, a•g‚raka, sagoreo, pe~en > rus.
ogurec, per. angur.
ugor, ugrƒ, `estok, `ustar > rus. Ugor,
avest. ug´ra.
uzan, an ’ us, usko mesto, › an’, stezati >
avest. azah, arm. anjuk, tur. uzun.
ujam, ‚√ jam, rastezati, ra{iriti.
mana, lo{a osobina, krivica, neverstvo,
pravda, √ ad, hraniti (mat i duh.) > tur.
uudurme, ude{avawe, podudarawe.
ujmiti, ‚jƒmati.
ul (miro, uqe), › ul, goreti > rus. olej,
tur. o(g)ul, roj, srp. ulika (olika,
uqenika).
Obredna upotreba uqa je prebiblijska RV
II, 3, a uqe pomazawa bo`anski atribut.
ulak, s‚k´eja, drugarski odnos (< sak´i) >
tur. ulac.
ulema (bogoslov,) › ul, sijati > asir. ul,
najvi{i, najboqi, srp. uqav, ~ovek ~vrst
u duhovnom smislu, ar. ’ülamā, bogoslov,
mudri, u~eni, u~iteq muslimanske vere,
tur. ulema.
uqanik, v. uqe > tur o(g)ul, roj.
uqe, › ul, goreti > rus. olej, jevr. o´la.
unka{, a•kasƒ, bogato ukra{ena kowska
oprema, RV 4, 40, › a•k, obele`iti
> tur. unkaş.
U. je predwe oblu~je na sedlu
unuk, an’~‡na > avest. anu, ven. bonon.
unutra, ‚ntara, unutra{wi, -ost, uro|en,
prirodan, (= antar(a): antar„, u sredini,
izme|u, unutra, u granicama), √ ant,
omotati > avest. antara.
un~a (vr. mere, Vuk), uw~~´a, pabir~ewe
`ita, › uw~´ > st. srp. ongia, tur.
yonga.
ur (asir. gospodar), urvi{a, kraq, vladar,
gospodar zemqe (< ur“, {irok, pridevak
sina 14-og Manua), › v™i, odbraniti,
obuzdati > srp. Uro{, l. ime.
Ovu titulu protuma~io je Sajs na asirskom
natpisu starom oko 4000 godina: Ur Nino
{ar Serbula, "Gospodar Nino car Srba". F
Ur (mandejski kraq pakla), › ul, goreti >
jevr. aur, ogaw.
uragan, urƒga, zmija, pijavica, › ™i, `uriti fajda (korist), v. vajda > ar. fā’idä, tur.
> hai}anski huracan, tur. urağan. fauda.
Urijel, › ul, goreti > jevr. Uriel, bo`ija fakir, pha, te`wa + √ kri, usmeriti
svetlost. misli ili pa`wu, prouzrokovati,
Urijel je namesnik Sunca i Ogaw bo`iji, izvesti, izvr{iti > rus. fakir, ar.
serafim i heruvim sa stani{tem na Marsu. faqīr, siromah, ubog, tur. fakir.
Na Crkveni saboru u Rimu osu|en je na U Inda je fakir isposnik s usredsre|enom
ve~no prokletstvo. voqom.
urok, urag, zmijoliki zloduh. falake (klade), p´alaka, daska, › p´al > ar.
Urok je zla du{a, koja mo`e na{koditi fäläk, tur. falake.
pogledom ili izgovorenom re~i ili jednim far (svetiqka, svetionik), paru, sunce, › p’,
i drugim. zra~iti, rasveta > rus. farь, per. Far,
urota, vratƒ, zapovest, zakon, zavet, obi~aj, hvarna, svetlost bo`ija, jel. Fáros, najve}i
› v™i, spre~iti, obuzdati > avest. urvāta, svetionik starog veka koji su podigli
st. rus. rota, kletva. sarbatski Lagi}i.
Uskopqe, › sku, skupiti + pola, poqe > faraon (carska titula), v. far > misir.
Uskopoqe. per'o (far), “visoka ku}a” (sunce), dvorac,
Jedno U. je su mikrotoponom i topomim u u velika ku}a, rus. faraon, jevr. parxxo, ar.
gorwem toku Vrbasa, a drugo kod Trebiwa. Fira’wn, tur. firavun, jel. Farao.
usta, ‘{š'a (‘sš'a), › u, glasan ili prigu{en fard (pi{toq), peru, vatra, ogaw > ar. fard.
zvuk > srp. u{}e, avest. ao{ta, lat. os, fariz (ar. kow), v. Hors > ar. faras.
oris, ostium. farisej, parasa, podru~je, opseg onog {to je
ustra, v. kustura > tur. ustura. izlo`eno, › p™i > asir. parasu, odvojen,
utva, ‚tˆ, vr. ptice (= ‚tis, RV X, 95), › at, skriven, arm. peri{aija, jevr. perušin, paruš.
pokretan > misir. atis, st. srp. atva, vr. Faros, v. far.
patke, srp. utan. Ovaj svetionik je podigao Tolomej
Utva je ptica smiruju}eg sunca. Filadelf iz sarbatske dinastije Lagi}a.
utvara, avat‚ra, pojava bo`anstva na Farsi, v. Parsi > ar. farisi, tur. farsi.
zemqi, neo~ekivano privi|ewe (u vezi felah (misir. ora~, te`ak), phalaka,
tri koraka Vi{weg), √ t™‡, jedriti. plodonsan, uspe{an, sazreti, prihod,
utuk, ukta, re~, izgovoriti, izre~en, ime korist, √ phal, plodan > ar. fällāh, tur.
bo`ansko, › u, dozivati > asir. utuka,
falâh.
avest. ukt'a.
Urok je pogled, izgovorena re~ ili oboje u feniks, b'ênu, gospodar (svetlosti), zvezda
magijskoj radwi. > misir. benu, mitska ptica: vr. ~apqe.
uxuma (`enski nadimak), v. xuma. F. dugo `ivi i umire po sopstvenom
uxer(ic)a, uxera, koliba od li{}a, › u~, izboru, tako, {to savije gnezdo koje se
zapali od wegove toplote, da bi vaskrsao
prilagoditi > ar. huğrä, tur. hürc.
iz sopstvenog pepela. Ovo je pri~a o
U{}up (tur. Skopqe), v. Uskopqe.
simbolizmu ve~nosti, vezana za kretawe
u{ur (procenat), › {ri, podneti, usmeriti,
pl. Venere, koja “prehodi” na nebu, tj. javqa
biti zavistan, do}i do nekog stawa > ar.
se kako na istoku, tako i na zapadu.
‘šur, desetak, tur. öşur. Plutarh i Erodot ka`u da je ova mitska
ptica iz Etiopije.
Feni~ani (Veni~ani), v. Veneti.
Re~ Feni~anin nije etni~ki pojam.
Prvobitno je ozna~avala stanovnike Krita,
pa Qudeje, a kasnije bilo kog stanovnika M.
Azije.
fewer (svetiqka), v. Benu > ra{. vanala,

94
 rus. fanƒr, per. fanar, far, lampada, tur. fistan, v. fustan.
fenar, fener, jel. fanári, fanárion: Fanári, kvart fukara (lo{ ~ovek, olo{), s’karƒ, sviwa:
u Carigradu. deo pakla, √ k™i, povrediti, u~initi
Ferdin (selo, Banat), √ p'ar, rasuti, {tetu > ar. fuqarā’, sirotiwa.,
rasturiti > per. Ferdin, prvi mesec tur. fukara: srp. Sukara, prezime.
astronomske Nove godine, ar. Firdus (= furda (otpad), {urta, razbacan, › {ri,
Firdevs), ba{ta, vrt, plodna dolina. rasprostreti > rum. furdale.
Persijski oblik re~i je sa~uvao izvornu Vurda je otpad od sira, pri pravqewu
simboliku "rasipawa" sun~eve svetlosti o ka~kavaqa ([.).
ravnodnevici, kada sunce ve} stoji visoko furuna, v. vuruna.
na prole}nom nebu rasipaju}i svoje zrake. furunxija, v. furuna i xija.
ferexa, varaka, prekriti, › v™i > ar. färäğ, fustan (sukwa), pusta, vunena tkanina,
tur. ferace. pla{t, navlaka, zaklon, vrsta filca,
ferman (ukaz), √ sp'ar, ra{iriti + √ man, √ pust, povezati > srp. pustina, filc.
smatrati, misliti, ponuditi > per. futa, v. vuta > ar. futa, tur. foth, fota.
fermān, naredba, zapovest, carski ukaz,
fermuden, zapovedati
fermati, v. ferman.
fes (crvena kapa), v. vasligen (vasle|en)
> ar. f’äs, tur. fes.
Ova vrsta kape je oblik starosrpske
kape s ki}ankom, purpurno-crvene boje
koja se prvi put javqa u Asiriji.
Tuma~i se, da je ova kapa dobila ime po
varo{i Fes u Maroku ili po Efesu,
ali i vara{ i kapa dobili su ime po
turskom nazivu fesligen, bosiqak,
preuzet od Srba i Rusa, koji od iskona
kite kape ovom biqkom, iz magijskih
razloga. Po~etkom 19-og veka fes je
postao turska vojni~ka kapa.
fesligen, v. vasle|en > tur. Fesliğen,
bosiqak.
fetva, h‹tva, insistirati, ili podsta}i,
› hi, podsta}i, (na)baciti > srp. kletva,
rus. kljatva, ar. fätwā, pravna odluka
muftije u slu~aju ogre{ewa o zakon, tur.
fetva.
fil, p‡lu, slon (pilaka, slonica), › p‡l,
zaustaviti, ograni~iti > asir. pilu,
slon, ar. fil, slon, srp. viq, -em, jel. elefas, -
ntos.
Filisteja, v. Filisteji > jevr. Palešth.
Filisteji, v. Pelasti > jevr. Pelišthi.
firaun (Ciganin, pogrdno), v. faraon.
Naziv za Cigane po Srbiji (u Vojvodini
Faraun) u 19 v. zato {to se mislilo da su
do{li iz Misira. .
fistan, v. fustan > per. tur. fistan.
fren|ija, v‚ra–ga, dr`a~, › v™i, spre~iti.
F. je otvor u zidu za pu{~anu cev.
Frigi, v. Brigi > per. Firingi, ar. Faranji.
frula (svirala od jedne cevi), v. svirala.
95
 H blagosloveno (pra√ sad), u skladu sa
obrednim pravilima (ekadik{a), da bi bila
pozdrav umu (havirƒd).
hajde, v. ajde.
haber, v. aber > ar. habär, tur. haber, srp. hajduk ), › aj, i}i, pro}i, do}i odnekud,
abrono{a. pojaviti se, di}i, vratiti se, lutati >
haberdar, v. aberdar. rus. gajduk, srp. ajduk, cev za va|ewe
hava (vazduh (Bosna), hava, paqenica, obredno te~nosti iz natege (tikve): ar. tur. haudūd,
prino{ewe (fig. vazduh ili medija (ha, razbojnik, ma|. hajdu, vojnik pe{ak.
meditacija + va, vazduh), › hu, uzdizati do H. je kod Srba borac protiv ugwetavawa
neba, priziv bo`anstva > hindi jevr. tur. (narodnog), a na Istoku izraz za razbojnika.
hava, vazduh. hal, (bedno stawe), v. ala > ar. hal, stawe.
havan, v. avan > per. hawen, ar. hawan, tur. hala (zloduh), v. ala.
havan. Mo`e da bude i h‚la, "Sna`ni", oli~ewe
havarija, v. avarija. sazve`|a Ovan.
Havil, savara, ime bogiwe Nava, zapadni, u halabuka, v. hala i buka.
vezi zapada, › av > ar. Al-Habir, “Svesni”, halal(iti), v. alal(iti) > ar. halāl,
jevr. Hebel, jedan od 12 an|ela hora vlasti. dopu{tewe, zakonita stvar, tur. helâl,
Habir je jedno od sedam imena na arapskoj jevr hallal.
amajliji “Sedam pe~ata” (V. Bax) “Halala” je bio bojni pokli~ Trojanaca.
Havili, v. Havil
Haleb (Alep), v. Halibi ar. Halab, najstariji
havra, v. avra > jevr. hebra, tur. cinc. havra. grad u Siriji posle Damaska.
Habiri, v. Havili > misir. habiru (apiru), Halivi (bibl.), v. Kalioci.
“rasejani”, preistorijsko ime za Srbe u Halis, v. Gal.
Aziji, arm. hapiru, het. habiri, “odmetnici”.halif, v. kalif.
Na amoritskim glinenim plo~icama grada Haldi, v. Kelti > akad. kaldu, zemqa
Mari, istoimene kraqevine, nalazi se osim Kaldu je regija Ura, jevr. Chaldun.
nekih religiozno-pravnih tekstova Postawa kašdim, ar. Kaldan, jel. Haldaia.
i narod Hapiru (Britanika, 2003). Na
halka, v. alka > ar. halqa, tur. Halka.
glinenim plo~icama al-Amarne tako|e se
Ham (bibl. Afrika), v. Amon (vrhovno
pomiwu Habiri.
bo`. Misira).
Hagada, v. gatati > arm. hagata, mudrost,
hamajlija (uro~nik), hamala, zlato, › h™i,
jevr. Hagada.
o~arati, ~eznuti > ar. hamīlä, tur. hamail,
hazar (kocka), jƒsuri, ~eznuti za ne~im, ›
jap. hamaja, vr. uro~nika za teku}u godinu.
xas > ar. jasara, tur. zar.
Zlato ima najve}u magijsku mo}, zbog svojih
Hazari, k‹sara, kosa, zlato < k‹sa, Vi{wi
katalizatorskih sposobnosti, pa su zlatni
u zna~ewu “kosati” > rus. Kozari. uro~nici na najve}oj ceni.
Beli Hazari su bili plavokosi qudi duge hamam, s’n“, sunce, RV 1, 103, › s’ > tur.
raspu{tene kose. Jakubi izvodi wihovo
hamam, jevr. hamim, topao.
poreklo od Jefte, a po veri se ra~unaju u
Hamzo, amxa, ime Brane.
Jevreje.
Hamiti, v. Ham.
hazna, v. asna.
Hamurabi, v. Amon i rabi > arm. Kahna
haznadar (blagajnik), v. asna i dar.
rabb´i, ugaritski rabu kahinim, titula
hair (korist), airƒ, osve`ewe, zadovoqstvo:
vrhovnog sve{tenika, fen. rabkahanim.
izobiqe hrane, › ar, prouzrokovati >
H. je je titularno ime po amoritskom bogu
tur. hayir. Ogwa
haj (hoj, hae, aj), haj‹, uzvik, › haj > tur. han, kanana, ku}a, › kan, u`ivati > ar. per.
hay. hhan, hān(e), veliko zdawe za qude i
hajat, v. vajat.
`ivotiwe, karavansko stani{te. tur. hane,
hajvar, havirƒd, obredna hrana (boja i
~ag. han.
oblik), √ hu, prinositi (obredno) > srp. Hanan, v. Kanan.
ajvar, rus. kavijar, tur. hauvar.
Uzimawe ori se ra~unaju u bredne hrane je

96
Hanuka, nƒhu{a, ime za zloduha ili boga pro{iriti > ar. hass, srp. (ep). hase,
Meseca carski.
hanxar (vel. duga~ak no`), v. kanxa > rus. Has (ime regije), v. has.
kin`al, ar. per. tur. hhancer. hasan (korist), v. hasna.
Na pe~atu iz drugog milenijuma st. ere, hasan (velik, silovit), v. has > ar. hasan.
Mitra obrednim hanxarom ubija Bika. hasna (korist), vasnƒ, korist, izobiqe:
hanxija, v. han i xija > per. tur. hanci. vrednost, procena, bogatstvo, › vas,
Haoma (het. bog Biqaka), v. Soma. primiti, uzeti > per. hazne, ar. hhuzane,
haps, v. aps > ar. habs, tur. Hapis. hazīnä, tur. hazne, ma|. haszon.
hapsanxija, v. haps i xija. has oda (sultanova odaja), v. has i odaja.
harab, v. harati > ar. harab, razoreno, hasura, v. asura > ar. hasira, tur. hasur.
poru{eno. hat (kow (arapski, Vuk), √ haš', sko~iti,
harakiri, v. harati i klawe. presko~iti, u`ivawe s `estinom >
U japanskom je ovo izraz za obredno asir. satr, misir. htar.
samoubistvo, a da je “za ~asna ~oveka hatar, v. atar.
sramota gora od smrti”, pokazuje primer Hati (= Geti, Kelti), hutƒ, ime boga Nava,
hercegova~kog vojvode Radi~a koji se ubio obredna ponuda (u vatri), onaj kome su
na Kosovu poqu, jer je tamo sticajem upu}ene obredne ponude, RV 6, 50, › hu,
okolnosti stigao s vojskom posle boja. uzdizati > het. Hatu{a, zem. ime, asir.
haram (prokletstvo), v. aram > ar. haram, Hati (u zapisima), jevr. Hitt.
zakonom zabraweno. H. su prvi pravili gvozdeno oru`je u M.
haramija, hara–‡ja, zgrabiti, {~epati, › Aziji.
h™i > ar. harami, jevr. haram, tur. hatib, kat´a, razgovor, pri~a, › kat´ > ar.
haram. Hatib, propovednik.
haramba{a, v. haramija i ba{a. Hator, v. ku}a i Horus > misir. het heru,
harar (vre}a), v. erir > tur. harar, garar. “ku}a Horusova”.
harati, hƒrati, -e, oteti (“hara~“), savladati H. je misir. bogiwa qubavi i radosti.
(“bolest hara“), razoriti (“dvori Haunabi, ku-n‚b´i, pupak Zemqe.
poharani“), › h™i, osvojiti > asir. harmatu, H. se u Izorodu pomiwu kao “ostrvo
uni{titi, ru{evina. naroda”, a odnosi se na arijske Pelazge i
haramija (kradqivac, lupe`), v. harati > ar. Pelag (Helm) za koji ,maler{ ka`e da je
harami, haraci, hara~lija, tur. haraçi. bio centar kulturnog sveta.
Harapani, v. Saravani. haxi, v. axo > srp. haxija, ar. hāğğ, tur.
harar (vre}a), v. erir > tur. harar, garar. haci.
hara~, h‚r‡ta, lopovluk, › hri, uzeti, oteti, haxiluk (poklowewe), v. haxi i luk > ar.
prisvojiti > ar. harğ, tro{ak, dohodak, tur. hacilik.
izdatak, srp. hara~, danak, glavarina. hvala (fala), p’ƒla, plod, plodonosan,
hara~lija, v. hara~ i lija > ar. tur. haraҫi nagrada, nadoknada, › p’al, plodan >
(ko kupi danak ili glavarinu), het. valla, st. rus. hvala.
harb (rat, borba), √ arb, povrediti, ozlediti hvalba, v. hvala i Bog < “Hvala Bogu”
> ar. harb, rat, borba. (Metev).
harba (vr. pu{ke), v. harb. Hvar (zem. ime, ostrvo), svara, sjaj, svetlost
harbija ({ipka za harbu), v. harba. (sunca), Sunce, √ svƒr, sunce, svetlost >
harem, harmjƒ, velika ili gospodska ku}a, per. hvare, hvarna, svetlost bo`ija, Far.
rezidencija bogatog ~oveka, palata, Hvar je mesto sa najve}im brojem sun~anih
tvr|ava, upori{te, zatvor, RV 5, 32, › h™i, dana u toku godine.
o`eniti se > ar. haräm, harīm, hram u Meki: Hebreji, v. Jevreji.
`enski deo ku}e na Istoku, tur. harem. Hekata, h‚šaka, oli~ewe magijskog napitka,
harpsihord, v. harab i korda. › haš > izvorno karska (Vari).
has ({atr. jelo), › g´as, jesti, inf. g´asati, Troglava H. je brigijska gospodarica
hasati. hakatskog carstva (Nav), meseca, magije i
has (carski), › has, (ra){iriti, bajawa,
Helen, hela, Sunce, › hel.
97
 H. je Trojanac i brat blizanac Hindi, v. Ind > hindi Hind, per. Hindū.
proro~ice Kasandre, koji je vremenski Hindustan, v. Hindi i stan > hindi
stariji od Helena, mitskog sina Deukaliona Hindūstānī, per. Hindūstān.
i pretka Jelina. hipo, -(kow, kowski), x’ampa, skok > avest.
Hemennu (misir. zem. ime), v. osam > ar. aspa, jel. hippos (lat. equus < ƒ{va, kow,
Asmuneju. jaha~ u Zverokrugu), eng. jump.
Herofila, v. heroj i fil.
hir, √ hil, siliti, okrutnost > per. tur.
Heruvim, v. kerov > asir. karibu, pers.
hire, tur. hirs, bes.
K'erub (Kāribu), zmaj, jevr. cherub,
hira (surutka), sura, vr. obrednog pi}a
krilati an|eo, jel. heroubim, grifon (na hiram (jevr zlatan), hirana, zlato,
kome juri Okean). dragocenost, › h™i, odu{eviti > st. srp.
Kerubim je an|eo vi{eg reda s {est krila,
hīramъ, asir. hur‚~u, zlato, jevr. hiram,
~uvar raja zemaqskog, u obliku nemani
~etvorokrilne koja je na celom telu imala svetli, blagorodni, Hiram, kraq Tira: st.
samo o~i, sa qudskim bikovim, lavqim i zav. Majstor-zlatar.
orlovim licem, {to simbolizuje pet Hiram, v. hiram.
elemenata, oli~ena u sazve`|a na nebu, koja hod, √ ho—, i}i (= √ h“d) > avest. ahad, arm.
na svojim krilima nose bo`iji presto. hada (hdh), jel. odos, put, hodaites, putnik,
Evan|elisti nose atribute: Mateja, jap. itte, idem.
qudsko lice, Luka bika, Marko lava, a horda (krdo, ruqa), s‚rd'a, stado, gomila,
Jovan orla. › sri, kretati se > rus. ~ereda, stado,
heta-sar, v. Hati i car > misir. heta srp. ordija, rodbina, porodica, tur. ordu,
-sar, titula cara Heta. jel. orhos.
hetera, h‚tra, zarada, nadnica, najam, (h)orjat, v. Hrvat > srp. horjatin prost,
unajmiti, zakup, √ h‚, do}i u stawe neotesan ~ovek (suprotno od gospodin):
odre|eno > st. mak. heteri, kowanici u orjatka, zla `ena (Vuk).
mak. vojsci, srp. hatar, ar. tur. hatir, H(o)rvat, ƒrvat, niska porekla, neotesan:
obzir, qubav, naklonost, milost. podre|en, pri{ipetqa: ko~ija{, RV X, 40:
Heti, v. Hati. naziv dela obrednog ~ina, RV II, 33, √ arv,
Hetim, k´ešin, “slobodan”, sin boga Ogwa, povrediti > per. hhorijat, neugla|en, grub,
› k´aš > asir. hatim, Heti, jevr. hetim. neotesan ~ovek, jel. horijatis, seqak, tur.
Ketim iz Starog zaveta je Makedonija, ali hrvat-başi, stare{ina nadni~ara u
se p[od ovim imenom podrazumevaju Carigradu.
sarbatski Lagi}i u Misiru, Seleuki}i u Turski istori~ar Osman Karataj tvrdi za
Siriji (Aram), Kipar (Flavije), Haldeja Hrvate da su starinom tursko pleme, koje je
(sekta Esena) i Hazari. posrbqeno jo{ u Aziji. Kod Fasmera, st.
Hiksi, {ˆk’‚, kika, per~in, › {i, ime boga rus. Hъrvati je ime isto~no-slovenskog
Nava. plemena blizu Peremi{qa.
Prodor Hiksa u Misir, poklapa se s horjatluk (neotesanost), v. horjat i luk >
Ninovim pohodom na Istok. Hati (Heti) per. tur. horijadlik.
su nosili per~in, atribut wihovog boga Horiv, v. gora.
Nava i stale{ko obele`je kaste ratnika. H. je Sinaj, biblijska gora Bo`ija ili
hila (nepravda, prevara), › hul, sakriti gora iznad Kijeva, po kojoj nosi ime mitski
istinu > asir. hullu, lo{, zlo, r|av, ar. Horiv.
hile(t), lukavstvo, prevara, rus. hula, lukavo, horna, karn, ~uti, › {ru, ~uti > asir.
tur. hile, obmana, hilekâr, lukav, prepreden, garnu, rog, truba.
nepo{ten, st. srp. hula, srp. huqa, huqewe, Horu (Medija, Persija), v. Horus.
huligan, v. hula. horugva, golaka, lopta, globus, › kal,
hiqada, sahƒsra, hiqada, bilo koji veliki skoliti > rus. horug(o)vь, st. srp. horugvь,
broj, › sah, istrajati > asir. saharu, barjak, znak, znamewe, mong. orungo, znak.
okru`iti, per. hazar, rus. ozer, hindi hasar, Sve duhovne zastave izvorno su okrugle.
jel. xilioi, hesloi, schilias, schiliados: schiloi (> Horugvica, v. horugva.
kilo). Hor(u)s, v. kres > st. rus. hъrsъ, misir.

98
 horus, avest. hvar{et, per. huršet, sjajno hurije (device muhamedanskog raja), h‚ra,
sunce, xuros, petao. eng. horse, kow. o~arati, devojka slobodnog pona{awa,
Hors, sin Sunca i brat Velesa upravqa √ h™i, o~arati > per. hāri, ar. hūrījah, tur.
kolima sunca. Plutarh ka`e za Horusa, da huri, vila.
Misirci pod tim imenom podrazumevaju Huri, hƒri, sveto i bo`ansko ime, › h™i.
silu koja vu~e sun~evu kolesnicu preko H. su izvorno hetsko ime za arijske
neba. Horus je predstavqen sa sokolovom Mitane, na prostoru dana{weg Kurdistana.
glavom. Prikazivan je kao disk (> jel. kirke, Huriti (Kuriti), v. Huri.
soko) s krilima kobca ili “oko”, jer Hus, hansƒ, zajedni~ko ime bogova i
wegova uloga je da nadzire obrede i zakone. sve{tenika ~uvara obrednog pi}a, › han.
horhor (jevr. blistawe), hora, horoskop, › Na Istoku je hansa ime za Arije iz
hri, doneti, ponuditi. vremena kada je postojala samo jedna vedska
hoxa (muslimanski sve{tenik), v. axo > per. kasta. U biblijskoj geografiji Hus je
hodza, star(ac), mu`, veliki, stare{ina, oznaka za azijsku Mediju.
gospodar, bogat trgovac, u~iteq. husa (st. srp. grabe`), hansƒ, zavist,
hram, {arma, skloni{te, ku}a, azil, › {arm zlonamernost, zloba: guska (Jezdioca),
> rus. horom, avest. f{arema. jedan od deset kowa Meseca, √ han, povreda
Siki za hram ka`u dvor, a Indi vedsku > rus. husa, zaseda, han`ƒ, licemer, arm.
re~ a{rama. Neki je izvode od srp. hraniti, hus, uni{titi, poniziti.
~uvati > pohraniti, pa je hram mesto gde se husar (gusar, razbojnik, lupe`), v. husa >
~uvaju svete stvari. ar. husar, vojnik bez {lema i
hrom, sr‚mƒ, hromost, › s™i > rus. hromoй, oklopa, st. rus. husar, morski pirat, ma|.
jevr. krom. huszar, laki kowanik.
hrana, ‚hara, hraniti, › h™i, ponuditi > Prve la|e (guse) pravqene su u obliku
rus. horona, arm. kru, hraniti. guski, otuda naziv gusar za morskog
htar (misir. kow), haš´akarman, ~in razbojnika (A. St. Spaji}).
`estine, › hat´ > asir. satr. huta (koliba), v. ku}a > misir. het.
hud, hutƒ, `rtvovati (huda, probiti,
prokr~iti), › hu, uzdizati.
Huzestan, v. Hus i stan.
hula, › hul, sakriti istinu, pokriti,
prevariri > asir. hullu, lo{, zlo, r|av,
rus. i st. srp. hula nepravda, ra{. kulu: srp.
huligan, ar. tur. hile, lukavstvo, prevara.
huliti, holate. sakriti istinu.
hum (bre`uqak), b´”mi, zemqa, › b´’ > rus.
holm, per. bum.
Hunza, v. Hus.
Huni, h’na, porodi~no (< hu–a, ime
Vi{weg) i regionalno ime, √ han,
udariti, uni{titi > kin. Sjun-nu, Huni,
jel. hunike, vr. ra{anskih sandala.
Ime Huni nije etni~ki pojam ({veta-h’–a,
Beli Huni, h‚ra-h’–a). Prokopije naziva
razli~ite narode ovim imenom i ka`e da
Srbi dr`e hunske obi~aje, dok za hunske
Utrugure ka`e da su starinom Kimeri
(Iberi, kasnije Kelti). Tolomej ubraja Hune
u stanovnike evropske Sarbatije (Sarmatije).
Teofilakt isti~e zajedni{tvo Huna i
Srbo-Slovena, a Kedrin ih ~ak
identifikuje.
Hunosaviri, v. Huni i Sabiri.

99
 C ^
car (vlad. titula), sara, sunce, › sri, srnuti ~a, ~a, i, a, oba, oboje, i jedan i drugi,
> asir. {ar: {aratu, knegiwica, rus. kretati se tamo-ovamo: tako|e, isto, osim
carь, per. ser, hald. jevr. cor, arm. sar. toga, povrh, kao > arm. kh. het. ki, avest. cā.
U mitu i starim rukopisima sunce je car: ~ador ({ator, {atra), ~′attra, suncobran,
“Mladom bogu, Koledo, / mladom caru, ki{obran, pe~urka, RV 1, 132, od › ~′ad,
Koledo, / tom Bo`i}u, Koledo”. pokriti se, za{tititi > srp. ~atrqa, rus.
Carigrad, v. car i grad. {ater, per. çadir, ğadir.
Carimama, v. car i mama. ~akija, ~'’rik‚, no`, › ~'ur, odse}i rezati
cvet, › sp'uš, cvetati > srp. svit, kvjat, > tur. çaki, no`.
cvjat, arm. cvxx, boja, cvet. ~ak{ire (pantalone), ~ak{ur, svetlost,
cerealije, kurˆ, vr. `ita ili trave, › k™i svetao < ~ak{, izgled, pojava, › ka{,
> jevr. koret, zrno. prijatnog izgleda, sijati se > tur. çakşir,
ceriba{a (cig. stare{ina), v. car i ba{a. şakşilar. bistrina, gledawe, opa`awe,
cesar, v. kesar > lat. caesar < caesariatus. shvatawe,
Kleopatra je imala u svojoj tituli ~ala (bubwaj) ~ala, tre{ewe, udarawe,
atribut “ka”, pozitivan princip boga kretawe, › ~al, udarati, tresti, drmati >
Ra, pa je analogno tome Gaj Julije rus. ~al? tur. çal, sviraj, udaraj, calgi,
preuzeo ovaj pridevak u tituli Caesar < srp. ~alabrcnuti ("drmnuti" u jelu).
Kaj-sar (J. Dereti}). ~algija (svirka), v. ~ala > tur. calgi.
Cigani, si•g'‚na (= sin'‚–a), boja r|e, √ sah, ~alija, v. {ilo > tur. çali, trn, kupina.
zadovoqiti > rus. Cьgane, per. cenğane. ~alma, v. ~elo > tur. krim. tat. çalma.
C. su ime dobili po boji ko`e, {to nije ^. je bela marama na fesu oko ~ela,
pogrdno samo po sebi. Pridevak Mandov je po kome je i dobila ime.
po pokrajini Mandov u Indiji, odakle su ~anak, ~aw~uk‚, kqun, › ~am, piti, jesti
poreklom. > rus. ~anƒk, tat. azerb. tur. çanak, srp.
ciganluk (sitni~avost), v. Cigani i luk > ~an~e.
per. cenganelik, tur. ciganlik, srebroqubqe. ~am (bor, vrsta drveta), ~am”, obredna
cilindar, {ilindra, pe~urka, › {il, posuda za ispijawe od borovine:
skupqati > tur. silindir. zajedni~ko ime za dva na~ela sveta
cinik, s‚nukƒ, arogancija, `udno ~ekawe (neba i zemqe), › ~am, piti > ra{. }em,
plena, › san > jevr. cini. }emuli, rus. ~amja, tur. çam.
cion, sin'ƒ, poseban oblik hrama > jevr. U srpskom mitu bor je simbol za
zijjōn. mirsko (svetsko) drvo od svetlosti a
Ci~an, ~‚~ari, RV 7, 59, brz, pokretqiv: naziv ~am (ovina) dobio je po imenu
zloduh obredne posude, pravqene od borovog
Ci~i}i, v. Ci~an. drveta.
C. su pleme iz Paflagonije koje je ~amac, ~amasƒ, vrsta plitke drvene
u~estvovalo u Ilionskoj vojni. Odnaro]eni posude > tur. çamac.
su u vreme Strabona (Milojevi}). Duhovni pojam za svetlost ekliptike, po
crta, › ~rit, svetleti, povezati > arm. Srt, imenu za bor, mitsko "drvo od svetlosti".
crtati, grebati, jevr. sirtut (Talmud). ~ambra, v. ~ampar.
cunami (jap. "talas u luci"), {unate, ~amiti (ved.) k{amiti, RV X, 104, biti
cuwati, › {un, {uwati. miran, √ k{am, mir.
curlika, v. svirala. ~ampa, v. {apa.
~ampar (kanxa), v. ~ampa > per. čenber,
tur. çambra.
~ampare (kastawete), v. ~ampar.
~anak, v. ~an~e > rus. ~anak, tur. tat.
krimsko azerb. çanak.
100
~antra (torba), ~andra, Mesec, › ~and > ~arukxija (opan~ar), v. ~aruk i xija > tur.
tur. çanta. çarukci.
antrati, ~a–—ati, qutiti se, › ~a–—, qut ~arter, ~aritra, pokretan, ime bo`anskog
> srp. ~antra (torba), fig. puniti, tur. vetra, › ~ar > hindi čart, prelet.
çanta. ~ar{av, ~ar (< ~atur, ~etiri), + › {av,
~apar, ~ƒpja, vr. obredne posude, √ ~ap, previti (srp. {av, porub), prekrojiti,
umiriti > st. srp. po~erpalo. prepraviti, presvu}i (> tkanina porubqena
~apra, ~arma, ko`a, › ~ar, povezanost > ili previjena na ~etiri strane) > per. čāder
tur çapra. šeb, tur. çarşaf, çarşub.
~apraz-divan, v. ~apra i divan. ~ar{ija, ~ar (< ~atur, ~etiri) + › {i,
~aprak (pokrovac), ~arm†v™itra, pokriveno le`ati (> {to le`i na sve (~etiri)
ko`om. strane) > per. čār sū, tur. çarşi, pijaca.
~arawe, ~ƒra–a, grana Veda, › ~ar, ^. je poslovni deo grada, prvobitno
prodreti. raskrsnica sa trgom, pijaca: fig. javno
~arak, v. ~ekrk > per. čarh, tur. çark, cinc. mnewe.
ciarcu. ~a{a (kupa), ~a{aka, ~a{a (za vino), kupa,
~arati, ~ƒrati, › ~ar, me|uzavisnost > › ~a{, jesti > rus. ~a{a.
asir. ~arahu, vikati, biti uzbu|en: ~atrqa, ~'attvara (= ~’aššvara), stan, ku}a,
~arru, zmija, zloduh: ~allu, neprijateq, st. vewak, ku}a, › ~aš, prekriti > tur.
srp. ~aroba, ve{tica -nik, ve{tac, rus. ~ara, çatma, pleter, çati, sirotiwska ku}a.
kimr. peri, avest. kәrәnaoiti. ~ekrk (to~ak), ~‚krika, okrugao, kru`an
~arapa, ~armap‚du(k‚), ko`na obu}a > srp. (< ~akra, kru`an, to~ak), › k™i,
~orap, ~orapci, [, tur. corab. proizvesti > brig. kerkle, ~ekrk, tur. çikrik,
~ardak, ~'ardˆs (= ~'adˆs), RV 1, 48, sigurno to~ak, srp. ~ekrkli.
mesto obitavawa, ograda, skloni{te, √ ~ela (p~ela), ~ala, treperewe, podrhtavawe:
~'ad, sakriti > st. rus. ~ardak, per. cārtaq, bogiwa Sre}e, √ ~al, trepereti > st.
tur. çardak, ma|. cşárda. tur. çelab (çeleb), tur. çelebi, bo`anski.
^ardak je (odeqeno) mesto obitavawa: P~ela je sveta `ivotiwa, u Vedama drugo
prostorija na spratu ku}e: letwikovac; ko{ ime za sunce i oli~ewe bogiwe Sre}e. Sv.
na ~etiri stupa ili stra`arnica. U Sava je blagosiqao p~elu, koja ima svoj
Turaka je malena ~etvorougaona soba na praznik Sv. Konstantina i Jelenu.
krovu ku}e, otvorena na sve strane. ^elebija (porodi~no ime), v. ~ela.
~ardakli, v. ~ardak > per. tur. çardakli, Ovaj bo`anski pridevak dobio je u
kr~ma na drumu. turskom jeziku zna~ewe gospodin, gospodar,
~arka, ~‚raka, pokrenuti, postupak stariji sin, plemi} dvoranin ili u~tiv,
(rasprave), su|ewe, √ ~ar~, grditi, fino vaspitan ~ovek.
osu|ivati > per. carha, tur. çarka. ~elenka, laka (= ~ula), ~elo, › ~ul, (po)di}i,
~arkaxija, v. ~arka i xija > per. Čarhaği, uroniti > rus. ~elo, tur. çelenk, odli~je
u vidu srebrne perjanice.
çarkaci, vojnik u prethodnici.
^. je za{titnik za ~elo, prvobitno za{tita
~arlama (zvr~ka, smicalica), ~aramƒ, RV VII,
"tre}eg oka" od uroka), ^elenke sa
59, posledwi, krajwi, krajnost, √ ~ar, perjanicom prvi su nosili Vari (gr. Kari)
usmeriti > tur. carlama. ili Lelegi, prvi profesionalni vojnici sa
~arman (st. srp. doktor), ~ƒrman, ko`a, Pelaga. ^ekrkli ~elenka je pokretna
pergament, rukopis na pergamentu, √ ~elenka.
~ar, ~elik, v. Serika > per. celik, culuk, tur.
~arati (le~iti) > jevr. crocionn. çelik.
~aritra, ~aritra, pokretan, ime bo`anskog Naziv za ~elik nastao je po imenu
Vetra, na~in postupawa > hindi cart, Serika, za srpsku dr`avu u Indiji
prelet, eng. charter. (Penxab), koja je u starom veku bila
~aruk (opanak), v. ~arma. tur. çaruk. poznati izvoznik najkvalitetnijeg
~arukxija (opan~ar), v. ~aruk i xija. gvo`|a. Po imenu ove srpske dr`ave
nastao je i naziv za svilu: lat. sera,

101
 svila, koja je tako|e uvo`ena iz ~ingrija (zvono), › ~an, odjeknuti + › gur,
Ser(b)ike, preko koje se izvozila i pokrenuti > tur. çingir.
kineska svila. ~inija, gu–ƒ, pomo}na posuda, › gam, dodelit.
~erga, v. ~ergar > rus. ~erga, vr. {atora (dve ~ir (rana), ~‰ra, ~ir, rana, √ ~i, izraslina
vode), tur. çerke, çerge, ~ag. čärgä, red. > rus. ~irej, ar. cirahat, curahat, rana.
~ergar (lutalica), ~ƒraka, lutalica smrad, smdrqiva materija.
(posve}enik): ime zloduha, › ~arg, i}i, ~irak (sve}wak), ~irƒ, dug(a~ak), vremenski
pro}i > per. cerger, peva~ (lutaju}i). trajan > asir. ~iru, visok, preuzvi{en,
~erek (~etvrt(ina), ~aturt′a, ~etvrtina, blagodaran, rus. ~irak, per. cirāg, tur. çirak,
~etvrti deo, srp. ~ere~iti, komadati krim. tur. tat. curag.
(ras~ere~iti zna~i rastrgnuti na ~etiri ~itati, kat´jati > het. kita, obredni
strane, vezivawem kowima za repove) > per. govornik.
caruek. ~oban (pastir), {ub'†•ga, "leposrpi"
~erma (vr. prsluka), ~arma, {tit › ~ar, ({ub’†nana, “lepoliki”), "izda{an rog",
ra{iriti > tur. › {ub', ukrasiti > rus. ~abƒn, per. subān,
~erpi~ (crep), karpara, crep, crepi},
krim. tat. çoban.
skorlupa, › kri, primeniti, rastaviti >
U srpskom mitu Mesec je oli~ewe
rus. ~erep, kirpi~, tur. kerpiç.
~obanina: “Puno poqe ovaca, me|u wima
~ert, v. krst > tur. kertik, usek.
rogat ~obanin? Mesec”.
~esma, ~amasƒ, posuda za ispijawe obrednog
~ova, ~java, “zemqina senka”, osen~en, mrak,
pi}a, › ~am, piti > per. tur. çesme,
izvor, dolap. › ~ju > asir. ~aba, ~ovek, cig. covo.
~eta, ~'aš‚, skup, zbor, okupqawe, gomila ~oja (vrsta tkanine), v. saja.
zrakova, brojnost: sjaj, odsjaj, ugled, slava, ~orba, › ~arb, i}i, pro}i > per. šurba, tur.
› ~'ad, za{tititi > asir. ~atu, pusto{ewe, çorba, cinc. Ciorba.
razarawe, rus. ~eta, tur. çete. ~orbaluk, v. ~orba i luk.
~ehra, ~ubra, lice, od › ~umb, poqubiti > ~oha, v. ~oja > per. tur. çoha, cinc. Cioaha,
tur. cehre, lice, boja lica, rus. ~ubarwj, ma|. csuha.
mak. ~upe, moma. ~ukun (pra pra-deda), ~’k{ana, pojava,
Lice je pore|ewe za sun~anu narav, a Ogaw pojavqivawe, izlazak, izgled, vid,
je mitski qubavnik Zore, pa se devojke gledi{te, zabele`iti, › ~uk{, posmatrati,
~ubrom umivaju na \ur|evsko jutro, koje zabele`iti > tur. kokun.
“otvara” leto. ~ul, √ ~ul, uzdi}i > srp. rus. ~ul,
~ibuk, ~'ubuka, RV X, 163, podvaqak, uzdignuti deo sedla jel. helos, klinac;
brada, podizati samo rukama, kretawe, `uq, kurije oko.
pokazati pokretom ruke, › ~'up, ~uma (prikriveno ime za kugu), ’ma, ime
dodirnuti > tur. çubuk. bogiwe Smrti, no}, √ ub’, ubiti > srp.
~ibukluk, v. ~ibuk i luk. ^umi}i, zem. ime, jel. Kýma.
~ivija, v. {ib > tur. çivi. Smatra se da ^uma ima svoju zemqu “preko
~iviluk, v. ~ivija i luk. mora”, a wen dolazak ogla{ava crni petao:
~igra (vrsta igra~ke), {‡gra, brz (= {aigra, “Dole}e vrana u selo iz luga, te srpom
brzina), bog Vetra, ime za ili vetar, po`we brata i druga? ^uma”. Zami{qa se
pokretan, › {ik, i}i, kretati se, sijati kao baba, a od `ene se razlikuje po kozijim
> srp. (reg.) sigra, igra, ~igra, tur. cigrik, nogama. U ku}u ulazi sa tavana. Veruje se
igrati se. da ~uma kupi samo lo{e qude.
~ik (interakcija izazivawa), › ~‡k, podneti, ~unak, {’nja, {upqina, praznina, › {un >
istrajati > tur. cikmak, iza}i. tur. künk, cinc. chinughe.
~il (krepak), › ~ill, ~io, sve`, komotan ~ur (dim), › ~ur, goreti > tur. kurum, ~a|.
ili rastere}en, odmoran > tur. cil, ~urek (obredni hleb), ~aru, vrsta
nov, sjajan, ~ist. prino{ewa (`itarica), koja se prinosi
~ila{ (kow belac), v. ~il i hat > tur. Çil bogovima i senima, › ~al > tur. körek.
at, ma|. csillas. ~utura (drvena pqoska), kušila, okrugao,
okruglast, › kuš, iskriviti > tur.
102
çorta, ciuotra, ma|. csutora.
^utura je za vino a pqoska za rakiju.
X
xaveqati, xavate, › ax, izbaciti, pokrenuti
> per. ğavelan, kretawe, vrpoqewe,
{etwa, muğadele, prepirati se.
xagara (manastirska {kola), › garx, graja,
`agor > tur. cagr: cugur, larmati.
xada (put), g‚t“, put, pravac, prostor za
kretawe, √ gad', nizati > ar. ğādä, per.
ğade, tur. cadde.
Xaja (“Pobednik”), x‚ja, pobeda, osvajawe,
triumf, vrsta pobedni~kih stihova s
bo`anskim osobinama, √ xi, pobediti.
xak (vre}a), › sag, prekriti > rus. sak, jel.
sakos, ma|. zsak.
Vuk ka`e da je turska, ali je nema u
turskom.
xambas (prodoran, spretan ~ovek), xƒmb'a,
o~wak, gl. zloduh (vo|a zloduha protiv
Gromovnika), neko ko pravi gu`vu i
pro`dire kao zloduh, √ xab', razjapiti >
per. ğānbāz, poznavalac kowa (vr. zloduha)
ili ko rizikuje `ivot igraju}i na u`etu:
tur. cambaz, srp. |anban, ~ovek trapava
hoda.
xamija (musl. bogomoqa), › jam, uzeti,
dr`ati > ar. gami, onaj ko prikupqa, tur.
cami, srp. jamiti, uzeti.
xan (du{a), › xan, roditi, biti > per. ğān,
tur. Can.
Xanan (per. l. ime), v. xanum.
xanarika, xanja, proizvesti, primeniti, ›
xan, roditi > per. tur. can eriği, vr.
{qive (koja prva cveta i ra|a).
xa(n)grizati, xagar(a)ti, nadgledati,
posmatrati, briga, budnost, √ xƒg™i,
voditi ra~una nadgledati.
xandar, xanardana, koji izaziva uzbu|ewe
ili uzrujanost, › xan, postati > per.
ğāndar, koji ima du{u (ili supr. ko uzima
du{u), fr. gandarme, naoru`an ~ovek.
xandrqiv, xanardana, stawe uzbu|enosti
> tur. dar ğanli, tesne du{e.
xanistan, v. xin i stan.
xanum (du{o moja), xanu, du{a, ~ovek > per.
tur. canim.
xapati (prepirati), xƒpati, prigovarati,
prepirati, nezadovoqstvo, √ xap, stalni
kontakt, ponavqawe
xarati, yarati, RV I, 38, prizivati (=

103
 xƒrate), hvaliti, √ y™‡, pohvala (bogu) > rus. jюno{ar, per. guvan, mlad, mladi}, srp.
srp. xara, vr. muz. instrumenta. junak, juno{a.
xati, x‚ti, stale`, zatvorena grupa qudi, xuda (prsluk), ~”da, podsukwa (= ~o—a, =
familija, › xi, posti}i, isterati. ~ola, jakna, kratak kaput, grudwak), √
xebrak (prosjak), v. beda. ~u—, sakriti.
Od le|anskog begar, prosjak, xukela (pogrdno ime za psa ili ~oveka),
preme{tawem sloga nastalo poq. ~e{. xukuta, pas, › x’, brz > {p. (ciganski)
`ebrak, u istom zna~ewu kao i srp. xebrak. čukel, pas, ar. guhela, neznalica.
xelat, v. katil > ar. ğellād, cinc. gilat. xuma, “m‚, ime `ene boga Nava, oli~ewe
xem (kuvano vo}e), › xam, konzumirati, ~esto planete Venere, blistati, › ub′, ubiti? >
koristiti za jelo > srp. ({atr.). jam-jam. srp. ~uma, kuga, koja se zami{qa u obliku
Xemo (epsko ime), jƒma, bog Smrti, `ene, rus. ~uma, ar. ğuma’, huxum, napasti,
gospodar mrtvih i sudija Nava, › jam, nasrnuti, tur. cuma. ar. dzuma, sedmica,
spre~iti > arm. jm, {piqa. petak ili Venerin dan.
Xemo Br|anin je oli~ewe nadira vrhunca Planeta Venera je u narodu poznata kao
severne povratnice zemqine putawe, koji zvezda prehodnica, jer prehodi iz Java u
otvara "krsnu stranu". Nav, ili obratno
xenaza (molitva xa du{u: pogreb) v. xan xumbus (nered), xamba, onaj ko pravi nered:
> ar. ğānāzā. › xan, stvarati > per. ğunbiš, tur. cümbüş.
xenem (pakao), v. xan > ar. dzehenem, tur. xumbuslija, v. xumbus i lija.
cennem. xumle (svi zajedno, ukupno), g“lma,
xenet (raj), v. xan > ar. ğānnā, tur. cennet. sve`aw (drveta), grupa (vojnika) ili
xivar (krvnina), v. `iv > ar. ğivār, tur. civar. vojna ~eta, √ gal, otpasti > asir. gamru,
xigerica (jetra), jƒk™it, jetra, √ ja, podvr}i ~imru, mnogo, puno}a, arm. gemārā, komplet,
se > ar. ğiger, ar. ğumlä, tur. cümle.
tur. ciğer, rus. яtra, jel. īpar. xungla, x‚•gala, divqina, obrastao {ibqem
xija, -(im. dodatak), xajƒ, zavojevawe, osvajawe, i drve}em, neplodna {uma, › xan,
pobeda, pobednik, magijski stvoriti > srp. xingule, prevelike cipele,
stihovi koji donose pobedu, √ xi, eng. jungle.
ste}i, osvojiti > st. srp. ~ij, dodatak re~i u
zna~ewu: pripadnost, prepoznatqivost.
xilit (vrsta kopqa), v. {ilo > ar. Ğärīd,
tur. cilit, cirit, kratko kopqe, lobud.
ximrija, v. gumle.
xin (gorostas, div), k‚–ƒ, jednook, slep na
jedno oko, RV X, 55, › ka~, sijati > ar.
ğinn, duh, an|eo, manitost, tur. cin.
U srpskom mitu xinovi su jednooka
natprirodna bi}a.
xinistan (pustiwa zloduha), v. xin i stan.
xihad, xihmƒt‚, la`, neistina,
varqivost, nepo{tewe, lopovluk,
prevara, nesavesnost, › xi, osvojiti >
jevr. jihed, pre}i u jevrejsku veru.
X. je sveti rat, naro~ito protiv
nemuslimana.
xoka, v. ~oha > ar. šakk, per. čuha, tur. çuha.
xomba, xambala, blato < xamba, zemqa, ›
~amb > per. cunbe.
xube, -a, v. {uba > ar. jubbah, tur. cubet,
cupe.
xuvan, j“van, mlad, mladi}, jak, zdrav, › ju,
odbraniti, u~vrstiti > ra{. juva, mladi,
104
 [ [ambala, {amb´ala, ime (mitskog) grada,
› {amb.
Interesantan kalambur je {ambala,
provijant, jer [. je pored preistorijske
{abaka (vr. la|e), v. korabka > ar. šabbak. astronomske opservatorije bila i `itnica
[aban, sa-b’‚vana, ime boga Nava > ar. as stambenim objektima.
Ša’bān, ime po osmom kal. mesecu. {ar, v. {ara > asir. e-{ar-ra, mesto, zemqa.
{abat, v. sabat. Carsku insigniju {ara (lopta Zemqe s
{agu (asir. titula), v. {ah. krstom), nosili su Ruri} i Nemawi}i.
[. je bio bo`anski pridevak u zna~ewu: {ara, {‚rƒ, {aren, › {r‡ > cinc. Šara.
veliki blagodaran, po kome je nastao [areno selo je u narodu prikriveno ime
japanski {ogun. za dowi svet (Nav).
[ainov (Sokolov), v. [ahin ar. per. tur. [arac, {ara~, jesen ili sezona jeseni, ›
çahin, plemeniti soko, srp. [ajin(ovi}). {ra? > jevr. šarac, obilovati.
{ajak (ind. sukno), {allak, kora drveta, [. je epsko oli~ewe Jada (jesewih meseci)
› {al, prekriti > srp. {ajak, tur. şajak. na kojima ja{e Marko Kraqevi}, oli~ewe
{ajka (vrsta ~amca), {allaka, vrsta ~amca No}i koja du`a na silaznoj putawi Zemqe.
ili broda, › {al, i}i, > rus. {ajka, [ardeni, v. Sardani > misir. {irdana.
tur. şajka, mali ~amac. arm. {jh, plovidba, [arua (asir. ime bogiwe), {arku, zmijoliki
putovati brodom. zloduh, › {ri.
{ajka~a, v. {ajka > tur. şapkasi. [arutani, v. [ardeni.
[akabenta, {‚k′a, deo tela + › band′, {atra, ~'attra, √ ~'ad, za{tititi > per.
svezati, pri~vrstiti > per. šakabend. čader, čatr, tur. çadur.
[. je nadimak srpskog patrijarha. [afar (por. ime), {abƒla, bo`anski pas,
[akira, {akr‚–‡, `ena Gromovnika, › {ak. ~uvar ulaza u Nav > jevr. šafar, dobar.
{akal, s™ig‚lƒ, › s™ix, vrteti, uvijati {ah (vladalac, kraq), › sah, sposobnost,
se oko ne~ega > per. šegāl, tur. çakal. upotrebiti silu, nadvladati > rus. {ah,
[akuntala (Sokolica, st. ind. spev), v. soko. per. sāh, tur. çah, hindi sahib, asir. {ahatu,
{al (deo ode}e od fine vunene materije), uni{titi, povrediti (< sahu, razoriti).
› {al, pokriti, prevrnuti > per. sal, fr. [ahin, {‚kuna (< {aka, soko), u vezi
chale. sokola, velika ptica.
{ala, ~'ala, trik, varka, lukavstvo, › ~'al {ahsivar (per. kowanik), v. {ah i suvarija.
> tur. çaka. {a{av (luckast), {ai{ava, detiwast, √
{alabajzer, {alab´†sura, ime zloduha, › {a{, igrati > asir. a{-{u,
b´‚. kao mladi psi, srp. a{a{ast, {a{oqiti.
{alabazati, v. {alabajzer i bazati. {evak, {‹va, pozdrav bogovima: ime Ogwa
[. zna~i besposlen tumarati. > ar. ševk, rumenilo.
{alvare, {ar†vara, {tititi, za{tita, › [erb, v. Serb.
{r‡ > per. šalvar, ar. sarwal, tur. çalvare. {edrvan (vodoskok), {™idd'a, ovla`en,
{am, {ama, mir, ti{ina, mirovawe, izba~en iz tela nadole, √ {™id',
spokojstvo, √ {am, do}i do kraja > {evrdati > per. šadirwan, tur. sadirvan: srp.
srp (reg.). {am, Nav, dowi svet. {evrdati.
{aman (vra~ ili budisti~ki sve{tenik), {eik, v. {ah > ar. šeih, jevr. šejh, tur. şejh,
{amana (= {‚mana), "uni{tilac", ime za starac.
boga Nava, › {am, povrediti, uni{titi > {ejtan, v. satana > rus. {aйtƒn, ar. Šaiţân,
rus. {aman, vra~, tung. samān, per. saman: tur. šäitan.
{amanizam, v. {aman. {enluk, v. {ena i luk > tur. şenlik.
[. je magijska praksa le~ewa i {erbe, v. {urup.
proricawa, u vezi Nava, doweg sveta. {erbet, v. {erbe > tur. şerbet.
[ama{, s’n“, Sunce. {erbetlija, v. {erbet i lija.
{eret ({aqivxija, nesta{luk), ƒ{ara, vatra,
[. je bio sudija neba i zemqe koji upravqa › {r‡, goreti.
svim stvarima. {erif, xaru, rukovodilac obreda,
105
 ceremonial- majstor, › x™‡, prizvati {oma, soma, fermentisano obredno pi}e,
> ar. sharīf, plemenit, sherīf, ugledan, ~astan, sakupqano na mese~ini po svetim
slavan, plemenit. planinama, RV X, 34, › su, podsta}i,
{erijat, v. {erif. izroditi > avest. haoma, hindi soma, tur.
{erpa, {ar‚va, {koqka, ~inija, tawir, ömer otu.
zemqana posuda, › {r‚, (u)grejati (= {r‡) [. je obredna slaba rakija, koju piju i deca.
> asir. karpu, karpatu, lonac, {erpa. {or, sarƒ, kretawe, lutaju}i, tumaraju}i,
{est, {´ƒ{ > jevr. šeš. putuju}i, skitaju}i: bog Vetra, › s™i,
{e}er ({eker), {arkar‚, sirov ili po}i, putovati > jevr. šura, ulica, ma|. sor.
kandiran {e}er (= {‚rkara: ik{uraka) [oravi, v. Sorabi ([oravi je ime za Srbe
> per. šeker? tur. şeker, jel. sakhar. i Ruse kod Iranaca i Pa{tuna.
{eh (derv. stare{ina), v. {eik. {otka, {ot´a, nizak, lo{, glup, › {uš´ >
[e{a (l. ime), {e{a, mitolo{ki zmaj s jevr. šote, glupak.
1000 glava, oblik Vi{weg, kraq zmija i [o{ana (`. ime), {o{ana, ime boga Ogwa,
stanovnik pakla, √ {i{ > asir. mu{u{u, √ {u{, sko~iti.
zmaj, srp. {e{eq, “zmijski ~e{aq”, vr. Kod Jevreja je ovo ime za krin ili qiqan.
suvozemne stonoge. {uba (vr. `enske haqine, krznena bunda),
{e{ir, {le{ir, priawati, priqubiti > {ub'a, lepo, lepota, sretno, (naro~ito
ar. šāšīa, arm. {im{ija. upu}eno lepoj `eni), prosperitet, √ {ub',
{izma, yihmƒ, skrenuti sa puta, moralni ukrasiti, ulep{ati > srp. zubun, ar. tur.
pad, pogre{an, neregularnost, ciq cubet, cupe, }urak, haqina bez rukava.
izgubiti, √ ha, o{tetiti > ar. šiit, jel. {ubara, {ub'a, podesno.
schizō, cepam. [. je zimska kapa Ra{ana (Herodot) ili
{iit, v. {izo > ar. šiit: shia, sekta. anti~kih Srba.
{ilo ({iqak), {”la (= {ila, bilo kakva {uvaka (levica, Vuk), savjƒka.
o{trica ili za{iqen (vrh), › {’l, [uvaklija, v. {uvaka > [ujica, prezime.
povrediti, uzrok bola > per. šil, kopqe, no`. {uj (levica), savjƒ, levo > rus. {uй, kimr.
{in{ik (tur.), {unƒ, Gromovnik + › {ik, aswu, avest. haoja.
{iknuti, baciti. [umadija, su, svet + mad’uxa, medonosan
{ira (kquk), k{‡rƒ, mleko, › k{ar, te}i, (< mad’u, med ) > sveta (zemqa) Madija.
strujati > rus. {ira, per. šīre, mleko, tur. Prvobitno ime helmske Medije je Madija,
şira: sire, kquk. rajske zemqe Sedmore~ja ili prve svetske
{irit, {ˆrastas, iz ili ispred glave, √ poslepotopske civilizacije, ta~no na
{ri, prisloniti > ar. šärīt, tur. şerit. sredini magnetosforskih vratnica, na
(ukras ili obele`je ~ina). “putu” ptica selica. Dana{wa [umadija je
{iti, ved. sivjate > arm. shth. centralni deo nekada{we Madije koja je
{i{e (boca), {ˆ{u, mlado, mladun~e, dete, dobila ime po medu. Jedna [umadija
› {vi ({u), porasti, pove}ati se > per. postoji u Indiji (Petore~je), a druga u
šīše, tur. şişe, jevr. shasha, -e, rasti, srp. Iranu, kroz koju proti~e reka Srbica.
{i{a, mala prostorija na vrhu ~ardaka. [uvar, s“var, sunce, svetlost, › s’ > kimr.
{i{ka, {ˆk′‚, {i{ka ili lokna, › {‚k', haul, sunce.
pro`imati > rus. {ˆ{ka, srp. kika. {upak (pogrdno), {’rpaka, ime zloduha
[i{man, › {vi, pove}ati se, nabubreti > neprijateqa Boga Qubavi, › {’rp.
tur. şişman, debeqko, trbu{ast ~ovek. U slengu zna~i “zadwica”.
{urup, surab´ˆ, igodan, prijatan, › rab´ >
{kiqav, ak{i, oko, √ a{, svetleti > tur.
ar. šurub, jevr. širov.
iskil, sumwa, smetwa. {u}ur, {ukrƒ, ime boga Ogwa, svetao,
[koti, v. Skiti. oli~ewe planete Venere u vedskoj
{krabawe, kar{a–a, ~in povla~ewa > jevr. astronomiji (xjotis), › {u~, svetleti,
širbut. goreti > ar. šukr, hvala bogu, tur. şükür:
{ogun (jap. titula), v. {ah > asir. {agu, srp. [ukrija, l. ime (umawewe [u}a).
"veliki", "blagodaran". [u}ur je vrsta tikve koja se "streqa” na
{oqica, {ulixa, vr. {oqe > jevr. šefel. svadbi.
106
CIP - Каталогизација у публикацији - Народна библиотека Србије, Београд
811.163.41'374(038)
ФИЛИПОВИЋ, Слободан М., 1950-
Србизми у турско-источњачким језицима / Слободан М. Филиповић. -
Београд : С. Филипивић, 2015 (Младеновац : Делта прес). - 106 стр. ; 21 cm
Тираж 100.
ISBN 978-86-915017-5-4
a) Српски језик - Речници
COBISS.SR-ID 217383692

107