V. Nazor, CVRČAK II.

Metafora cvrčka predstavlja čovjeka koji je hedonističkog duha, prepoznaje svijet u kojem živi i u njemu
uživa, živi u trenutku, uzbuđen je te svoju radost pokušava prenijeti na druge, iskorištava svoj život na
najbolje načine i stapa se s prirodom i svijetom oko sebe kako bi u svom raspoloženju ostao sve vrijeme.

Čovjek-cvrčak je osoba vedrog i veselog duha prikazana metaforično i hiperbolizirano kako bi se razlika u
njegovom poimanju života bolje vidjela te kako bi pomnije bila prikazana radost življenja.

U početku na scenu dolazi skupina ljudi među kojima je i Cvrčak. Na scenu ulaze smijući se, sa čašama u
rukama, u dobrom raspoloženju, pripijeni. Na sceni se nalazi stol za koji nekoliko od njih sjeda, ostali
stoje. Vlada dobra atmosfera. U pozadini se čuje zabavna glazba. Plešu, pjevaju i zabavljaju se.

CVRČAK(sa čašom u ruci, veselo, razigrano, ispija gutljaj, obraća se svima oko sebe): “Ja sam danas ispio
sunce plamno!”

LJUDI(gledaju Cvrčka, zamišljeno, ponavljaju): “Plamno... Plamno...” (nastavljaju plesati i uživati)

CVRČAK(pleše s djevojkama, vrti ih, uporno im govori): “I žilice su moje nabrekle ko potoci.”

LJUDI(plešući, ponavljaju Cvrčkovu zadnju riječ, smijući se): “Potoci...”

CVRČAK(plešući s nekim, objašnjavu mu pripijen): “U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno. Na leđima mi
šuma, što nagli trgnu srh. Dvije stijene, dva obronka postaše moji boci, a glava gorski vrh.”

LJUDI(plešući, smijući se): “Gorski vrh!”

CVRČAK(pripijen, pruža ruke prema nekome, hvata ga za lice i izvodi naprijed): “Zemniče! Izađi! Što se
kriješ pod krošnjom u rupama?!” (nastavlja plesati)

Svi plešu i zabavljaju se dok ih zamišljeni Cvrčak ne prekine.

CVRČAK(gledajući zamišljeno u nebo): “Rominja s vedra neba ko kiša od iskara... Sunčana... Sveta... Krv!”

LJUDI(prateći Cvrčka): “Sunčana... Sveta... Krv?”

CVRČAK(okreće se publici, ustaje, boca u ruci, ispija): “Ja gutam žar sunčani. I osjećam u sebi, gdje struje
šumne rijeke...” (dira se po trbuhu, sluti na povraćanje, naglo se okreće ka ljudima i krene se histerično
smijati, obilazi ljude) “Zemniče! Zemniče! Zemniče!”

Ljudi ga gledaju, smiju se, neki su zamišljeni.

CVRČAK(publici, ljudi ga zamišljeno prate): “Svijet je lijep, a život dar je s neba”(ljudi mogu ponoviti “dar
s neba”). “Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad. Pa gutaj vatru moju i siši mlijeko moje.” (ljudi ponavljaju
“mlijeko tvoje”, opet se počne histerično smijati, gledajući u nebo) “Oh! Sunca... Sunca!”

LJUDI(prateći Cvrčka počnu se smijati, gledajući u nebo ponavljaju): “Sunca, sunca, sunca, sunca...”
Svi se gromoglasno smiju dok ih Cvrčak ne prekine. Cvrčak najednom krene gledati ljude oko sebe,
prestajući se smijati.

CVRČAK(zabrinuto, ljudima koji se prestaju smijati i zabrinuto ga gledaju): “Hej, ej, ej... Ja sam pijan.”

Pozornicom opet odjekne gromoglasan smijeh na čelu sa Cvrčkom. Cvrčak krene sjedati na pod, smijeh
ne prestaje, ljudi plešu, on ispija posljednje gutljaje iz boce.

CVRČAK(ležeći, opušteno, pijano, tiho): “Zaprznio te mrak, po zemlji sipaš žuč, a tebe zemlja rodi da
budeš čil i jak, da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ...”

LJUDI(krenu ostavljati čaše, uzimaju Cvrčka za noge i ruke, nose ga, i dalje se podsmjehuju, pijani): “I
cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče, svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...” (odlaze s
pozornice govoreći tekst i noseći Cvrčka)