Mehmed-beg Ljubušak piše sljedeće o pitanju nacionalnosti među južnim Slavenima: “

Što se tiče Hrvata i Srba, to su ogranci od jugoslavenskog viteškog naroda, kao što
smo i mi isto jedan ogranak, te se na prvom mjestu nalazimo”.
Stipan, poslednji kralj bosanski,: „Budi dika Bosne ponosite. Bit ću i to, jer je
cilj plemenit Za koim težim. Ja sam pravi Bošnjak, Ljubim dom svoj mili, merzim
pako Na te Turke, što se evo sada Nam primiču ko kurjaci gladni Kada stado njušeć
obilaze, Pa bi rado i nas ugrabili, Ko što Serbiu ugrabiše jadnu.“ „I ja mislim,
bratjo, Da to nikad dobro bit ne može, Jerbo kad se hristjan, k tomu Bošnjak sa
Turčinom druži, čini mi se Kano da se druži i bratimi Tavna noćca sa bielim danom
Živi oganj sa studenom vodom Sa sokolom sivim cerni gavran, a sa jelenom gorskim
merki kurjak. „ „ Junaci su, svi pravi Bošnjaci, Sve birani sivi sokolovi, Vikli
boju i tegobam bojnim, Znadu seći i pobedu steći, Moći se je u njih pouzdati.“
Bosanski prijatelj , 1861. godina: „Dođem pod selo „Bistricu“, kod kog je spomenuti
grad Kozov; selo je na visokom visu, u šumi stećoj; stanovnici su katolici, i ima
jih do 250 duša. Vele, da su ti svi starosidioci, t.j. pravi Bošnjaci, koje nit je
moglo okrutničtvo tursko raztjerati, niz izturčiti.“
Luka Marjanović, 1864. godine:„Za stanovnike turske Hrvatske ( bosanska krajina) ne
znam pravo, šta su, jer ne govore niti da su Srbi niti Hrvati, već da su Mađari i
Bošnjaci, a govore jezikom bosanskim.“
Researches in the highlands of Turkey, 1869. godine: “Iza njih (Bugara) se nalaze
Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i ostale slavenske rase”
The student’s manual of modern geography iz 1869. donosi popis južnoslavenskih
naroda na kojem su “ Vendi Ilirije i Stirije, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci.”
1835. Ljudevit Gaj, “Naš narod” - Pored Bošnjaka u poglavlju o slavenskim narodima
“ilirskog koljena” spominju se Srbi, Hrvati, Crnogorci, Slavonci, Dalmatini,
Slovenci i Bugari.
“Arkiv za povestnicu jugoslavensku”, 1851: “ Iz gore navedenih rimskih pisamah
saznadosmo medju ostalim, kako su se u rečenom Jerolimskom zavodu primali kao
putnici pod imenom Ilirah ne samo Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Dalmatini, Slavonci i. t.
d. nego i Slovenci iz Kranjske,…”