Василиса

Heretici su se javljali pod različitim imenima: bogumili, kudugeri (grč. naziv za bogumile),
babuni (u Srbiji uobičajen naziv prema mak. planini Babuni), krstjani (naziv uobičajen u Bosni),
patareni (tal. naziv prema siromašnoj četvrti u Milanu, Pataria), christiani boni ili veri, boni
homines, bonomii, katari (naziv uobičajen u Francuskoj i Njemačkoj prema grč. ???????: čist)
kataristi (oblik od katari), katafrigi (iskvareno od katari), Bulgari ili Bougres (naziv upotrebljavan
u Francuskoj prema Bulgarus: Bugarin), konkorećani (Concorretii prema mjestu Concorezzo,
sjeveroist. od Milana), popelicani (vjerojatno posprdan naziv iz franc. područja), tekserani
(tkalci prema lat. texo, jer su se tkalci isticali kao pristaše te hereze u Francuskoj), garatenses
(po Garattusu, jednom od starješina sekte u Italiji), illi de Desenzano (oni iz Desenzana, mjesta
na Gardskom jezeru), Sclavini (Slaveni, naziv za one heretike u Italiji koji su podržavali veze s
bos. bogumilima), caloiani (naziv u Italiji, jer se njihov jedan biskup zvao Kalojan), Bagnolenses
(u Italiji po mjestu Bagnolo u blizini Mantove), gazzari (u Italiji, naziv prema njem. Ketzer),
albigenses (prema gradu Albi u grofoviji Toulouse), beggini (u njem. području vjerojatno
iskvareno od Albigenses).

Inocent III je 1208. pokrenuo križarsku vojsku i protiv katara u juž. Francuskoj, u oblasti
Rajmunda, grofa od Toulousa. Poslije dvadesetogodišnjih borbi katare je svladao Simon de
Monfort.

Osnovna dogmatska učenja neomanihejske hereze od pol. XII st. dalje (uglavnom pod tri
glavna imena: katara, patarena i bos. krstjana) bila su ova: dva su boga, jedan najveće dobro,
drugi najveće zlo; prvi je stvorio nevidljivi, a drugi vidljivi svijet. Pri tom postoje dva gledišta:
radikalno dualističko stajalište zastupa dragovička grupa tvrdeći da postoje od iskona dva
principa, dok blaže dualističko stajalište zastupa bug. grupa tvrdeći da između principa postoji
ipak veza i da je princip zla izašao iz principa dobra. Odbacuju Stari zavjet zajedno s prorocima,
a isto tako i spise crkvenih otaca. Odbacuju kult Marije. Uče da je Krist samo prividno imao
čovječje tijelo, pa da zapravo nije ni trpio ni umro. Samo se kod dualističkih heretika nalazi
prava crkva i oni su nasljednici apostola, njihov je starješina nasljednik apostola Petra, a ne
rimski papa. Crkve preziru i zovu ih sinagogama sotone. Upotrebu svetih slika smatraju
idolatrijom, a ismijavaju štovatelje svetaca i njihovih moći. Osuđuju službu božju i sve crkv.
sakramente, napose krštenje i brak, koji nije drugo nego preljub. Poriču uskrsnuće tijela, jer
ono potječe od sotone. Poriču svaku vlast kršć. crkvi. Niječu da postoji čistilište. Zabranjuju
uživanje mesa, sira i mliječnih proizvoda. Zabranjuju svaku zakletvu. Poriču svjetovnim
vladarima pravo da izriču smrtne kazne. Organizacija neomanihejskih crkava i njihova
hijerarhija također se međusobno u bitnosti ne razlikuju. Njihovi se sljedbenici dijele na prave
krstjane (prave krstjanice) i obične vjernike, tzv. mrsne ljude, te se prvi kod katara zovu
savršeni (perfecti), a drugi su obični vjerenici (credentes). Samo pravi krstjani (perfecti)
poznaju sve tajne njihove nauke i samo su oni obvezani provoditi onaj strogi asketski život što
ga njihova nauka propisuje. Broj savršenih, u usporedbi s brojem mrsnih ljudi razmjerno je
malen. Ti savršeni čine zajedno jedan red (ordo) i upravo on je temelj njihove crkve. Hijerarhija
u užem smislu, koja upravlja crkvom, u bos. se crkvi sastoji od djeda, gostiju i staraca (kojima
se ne zna prava funkcija) dok u katarskoj hijerarhiji tome odgovaraju biskup, stariji sin, mlađi
sin i đakon. Jedan podatak iz 1223. u pismu papinskog legata Konrada kaže da na granici
Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, a pokraj naroda Mađara stanuje herezijarh, koga albigenzi
zovu svojim papom. Po tome bi izgledalo kao da su svi dualistički heretici imali zajedničkog
papu, koji je imao sjedište negdje u Bosni. Ali taj podatak nije provjeren. Dualistički heretici
nisu imali posebnih zgrada (crkava) u kojima bi vršili bogoslužne čine, već su se zajednički
molili i uzajamno ispovijedali u svojim kućama, napose u kući kojeg viđenijeg "savršenog".