DATE DOWNLOADED: Sat Dec 25 22:02:21 2021

SOURCE: Content Downloaded from HeinOnline

Citations:

Bluebook 21st ed.

Halid Konjhodzic, The Legal Nature of the Package Tour Contract, 34 ZB. RADOVA 9
(1997).

ALWD 7th ed.

Halid Konjhodzic, The Legal Nature of the Package Tour Contract, 34 Zb. Radova 9
(1997).

APA 7th ed.

Konjhodzic, H. (1997). The Legal Nature of the Package Tour Contract. Zbornik Radova
Pravnog Fakulteta Splitu, 34(1-2), 9-16.

Chicago 17th ed.

Halid Konjhodzic, "The Legal Nature of the Package Tour Contract," Zbornik Radova
Pravnog Fakulteta u Splitu 34, no. 1-2 (1997): 9-16

McGill Guide 9th ed.

Halid Konjhodzic, "The Legal Nature of the Package Tour Contract" (1997) 34:1-2 Zb
Radova 9.

AGLC 4th ed.

Halid Konjhodzic, 'The Legal Nature of the Package Tour Contract' (1997) 34 Zbornik
Radova Pravnog Fakulteta u Splitu 9.

MLA 8th ed.

Konjhodzic, Halid. "The Legal Nature of the Package Tour Contract." Zbornik Radova
Pravnog Fakulteta u Splitu, vol. 34, no. 1-2, 1997, p. 9-16. HeinOnline.

OSCOLA 4th ed.

Halid Konjhodzic, 'The Legal Nature of the Package Tour Contract' (1997) 34 Zb Radova
9

-- Your use of this HeinOnline PDF indicates your acceptance of HeinOnline's Terms and
Conditions of the license agreement available at
https://heinonline.org/HOL/License
-- The search text of this PDF is generated from uncorrected OCR text.
-- To obtain permission to use this article beyond the scope of your license, please use:
Copyright Information
 Dr. sc. Halid Konjhodlid: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

Dr. sc. HALID KONJHODI(j, redoviti profesor

Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku

PRAVNA PRIRODA UGOVORA 0 ORGANIZIRANJU PUTOVANJA

UDK: 347.45/47 (497.5)
Primljeno: 24.06.1997.
Izvorni znanstveni Elanak
Autor analizira razlidita pravna shvadanja ugovora o organiziranom putovanju. U
toj svezi iznosi shva6anja o ugovonu o organiziranom putovanju kao podvrsti ugovora o
mandatu, ugovora o komisionu, ugovora o prijevozu i ugovora o djelu. Zalae se za giru
koncepciju ugovora o djelu korigiranu posebnostima suvremenoga turistiiko-pravnog
gospodarenja.

1. UVOD
Ugovor o organiziranju putovanja (Pauschalreisevertrag,Geselschaftsreisevertrag,
voyage aforfait, package tour contract) dvostrani je pravni posao u kojemu se jedna stran-
ka, organizator putovanja, naj&ele turistika agencia, obvezuje drugoj stranci, putniku,
pribaviti skup usluga koje se sastoje od prijevoza, boravka i drugih usluga koje su s njima
vezane, a putnik se obvezuje da organizatoru plati jednu ukupnu, paugalnu cijenu za sve to.
Pravna vrela za ovaj ugovor nalazimo u glavi 24. Zakona o obveznim odnosima,' a
dijelom i u Medunarodnoj konvenciji o ugovoru o putovanju, Bruxelles 1970. Ova
konvencija je izvrlila, a i danas vrli velik utjecaj na europsku pravnu teoriju, zako-
nodavstvo i sudsku praksu u mnogim zemijama, pa sukladno tom i na nal hrvatski
turisti~ki pravni sustav. Sudionici ugovora o organiziranju putovanja su organizator
putovanja i putnik. U svojstvu putnika mole se pojaviti svaki gradanin koji se eli koristiti
uslugama organizatora putovanja, dok se u ulozi organizatora putovanja mogu, sukladno
61. 3. Zakona o turistitkoj djelatnosti,2 pojaviti razna trgovaika drultva, trgovci pojedinci,
obrtnici, premda su to najie9de turisti~ke agencije tipa dionikog druitva.
Predmet ugovora o putovanju 6ini skupina usluga koja se sastoji od prijevoza,
prehrane, razgledavanja povijesnih znamenitosti i sI., a sve sukladno turisti6kim paket-
aranImanima i opim uvjetima poslovanja putni6kih agencija. Zanimijivo je ovdje
istaknuti da su i turisti6ko-pravna teorija, a i poslovno-pravna praksa suglasne da se pri
postojanju samo jedne usluge, na primjer prijevoza, ne mole govoriti o ugovoru o
organiziranju putovanja, ved da moraju postojati bar dvije turisti6ke usluge,3 bez obzira
na vrstu, s time da 6e praktiano bar jedna od njih biti usluga prijevoza. 4
Prigodom sklapanja ugovora organizator putovanja izdaje putniku potvrdu o
putovanju, koja treba sadri-ati: mjesto i datum izdavanja; ime i adresu organizatora
putovanja; ime putnika; mjesto i datum potetka i zavletka putovanja; datume boravka;
osnovne podatke o prijevozu, boravku te nuine podatke o drugim uslugama, najmanji broj
potrebnih putnika, ukupnu cijenu za skup usluga; uvjeti raskida ugovora, a i mnoge druge

I SI. list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96.
2 Narodne novine br. 8/96.
3
W. Lwe: Das neue Pauschalreiserecht,MUnchen, 1981., str. 8.
4
W. Gorenc: Poslovno pravo u turizmu, kolska knjiga, Zagreb, 1985., str. 94.
 Dr. sc. Halid Konjhodid: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46. 1997, str. 9-16

podatke koji mogu biti od koristi za organizaciju i putnika. No, ako je prije izdavanja
potvrde o putovanju putniku uruden program putovanja u kojemu se nalaze navedeni
podaci, onda se u potvrdu o putovanju, ekonomije radi, mole staviti samo klauzula koja
upu6uje na taj program.

2. ZAKLJUdIVANJE I OBVEZE
Ugovor o organiziranju putovanja je konsezualne i neformalne naravi. Zakljuiuje se
na temelju ponude bilo koje ugovorne strane. Kad ponudu daje putnik, a prihvat odnosno
protuponudu organizator putovanja, do zakljuienja ugovora dolazi tek na temelju
relativno dulih pregovora izmedu suugovarada, shodno obveznom pravnom nadelu
autonomije voIje strana ugovarateljica.
Medutim, u turistitko-pravnoj praksi ponudu, u pravilu, daje organizator putovanja.
Prezentira je na unaprijed pripremIjenim formularima s jedinstvenom, paugalnom,
cijenom, gdje su i drugi uvjeti ugovora ve6 odredeni, tako da putniku ne preostaje nigta
drugo, ako leli zaklIju6enje ugovora, nego da prihvati ugovorne uvjete organizatora
putovanja bez moguinosti da se s njim pogada ili na bilo koji natin utjede na izmjenu
uvjeta putovanja. Ovakav natin zakljudivanja ugovora karakterizira jednostavno i lako
stupanje u ugovorne odnose koje se sastoji u pristupanju putnika unaprijed
opiepostavljenim uvjetima, pa se u takvim slutajevima radi o tzv. adhezijskim ugovorima
ugovori po pristanku, kod kojih je autonomija putnika kao suugovarada znatno
ogranidena. 5
Iz zakljuienog ugovora o organiziranju putovanja i, sljedstveno tome, izdane
potvrde o putovanju, kao dokaznom sredstvu, nastaje za organizatora i putnika mnoitvo
uzajamnih prava i obveza. Temeljna obveza organizatora putovanja je, sukladno 6l. 863.
ZOO-a, dulnost da putniku pruli splet usluga koje imaju sadriaj i svojstva predvidene
ugovorom, potvrdom, odnosno programom putovanja, te da se brine o pravima i intere-
sima putnika tijekom cijelog putovanja, a sve u skladu s dobrim poslovnim obitajima u
turistiiko-ugostiteljskoj djelatnosti.
Organizator putovanja obvezan je da putniku pruli sve potrebne obavijesti o
cijenama i uvjetima prijevoza, o uvjetima boravka, o cijenama posebnih usluga, te da da
obavijesti koje se odnose na kvalitetu prijevoznih sredstava i smjegtaja, na vozni red, veze,
graniane formalnosti, na sanitarne, monetarne, a i sve druge propise vezane za splet
turistiiko-ugostiteljskih usluga. Ako organizator putovanja ne udovoiji navedenoj obvezi
u cijelosti i toino, a putnik zbog neobavijeitenosti pretrpi 9tetu, tada 6e mu je organizator,
sukladno 6l. 268. ZOO-a, biti dulan nadoknaditi.
Ugovor o organiziranju putovanja temelji se na povjerenju i doktrini bona fide, pa
je prirodno 9to je organizator putovanja u obvezi da 6uva kao tajnu sve 9to sazna o putniku
iz oblasti njegova osobnog 2ivota, posebice o njegovim navikama, drulenjima,
osobinama, njegovoj prollosti, o imenima njegovih bliiih suputnika, o njegovoj prtljazi i
sI. Obavijesti koje dobije o putniku, njegovoj prtljazi i njegovim kretanjima, organizator
mole priopditi tredim osobama samo uz suglasnost putnika ili na zahtjev ovialtenoga
dr2avnog organa vlasti, a to mogu biti samo istraini i drugi organi u kaznenom postupku.
U suprotnome, organizator putovanja 6e odgovarati za 9tetu koju putnik pretrpi, a u nekim
slu6ajevima mole biti izloien i kazneno-pravnoj odgovornosti.
Putnik, kao druga strana ugovora o organiziranju putovanja, ima pravo i zahtijevati od
organizatora sve navedene obveze. No, ugovor o organiziranju putovanja je uzajamne,

S. Sulid: Turistifko pravo, Bg., 1986., str. 84.

10
 Dr. sc. Halid Konjhodlid: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

dvostrano obvezujude i teretne naravi pa, sukladno tome, za putnika iz njega proizlaze i
mnoge obveze. Temeljna obveza putnika, 9to je istodobno i temeljno pravo organizatora,
jest obveza pla6anja ukupne, pau alne, cijene za splet ugovorenih usluga, i to u vrijeme i na
naiin kako je ugovorom odredeno, odnosno kako je u turisti6ko-pravnoj praksi uobitajeno.
Ugovorna cijena je, u pravilu, fiksna. Obiino se stipulira pladanje unaprijed.
Uobitajeno je pladanje avansa u trenutku zakljuienja ugovora od 20% do 40%, dok se
pladanje preostalog dijela izvriava 2-3 tjedna prije podetka putovanja, a ako rok nije
odreden, onda najkasnije na dan urudenja putnih dokumenata." Medutim, u turistiiko-
pravnoj praksi dosta se desto pauialna cijena kreditira te se pla6a u obrocima. Cijene
aranimana su, obiano, unaprijed ve6 naznadene u prospektima, katalozima, a i u
prijavama za putovanje. Cijena se obvezno stavlja, kao bitan element ugovora, u ugovore
o putovanju, a i u potvrde o putovanju. U slu6aju da su u navedenim dokumentima
naznadene razlibite cijene putovanja, onda je mjerodavna cijena koja je naznaiena u
potvrdi o putovanju, ako pak zainteresirana strana ne dokate drugatije - oboriva pravna
7
pretpostavka.
Obveza putnika je i da na tralenje organizatora pravodobno dostavi sve podatke
potrebne za organiziranje putovanja, a posebno podatke potrebne za pribavIjanje
prijevoznih karata, rezervacije za smjegtaj te potrebnih isprava za prijelazak driavnih
granica.
Obveza putnika je i brinuti se da on osobno, njegove osobne isprave i njegova
prtljaga ispunjavaju uvjete predvidene grani6nim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i
drugim ekonomsko-pravnim normativima. U protivnome, putnik 6e sam snositi
odgovornost za tetu koju pretrpi (pla6anja raznih kazni za devizne, sanitarne, monetarne
i druge prekriaje), a ujedno de biti obvezan organizatoru putovanja, u iznimnim
slu6ajevima i suputnicima, naknaditi prouzrodenu 9tetu koja za njih proizlazi iz ugovora i
mnogobrojnih propisa iz turisti6ko-pravne djelatnosti.

3. PRAVNA PRIRODA UGOVORA

U pravnoj teoriji, a i u sudskoj praksi, postoje dosta brojna i vrlo razlidita shva6anjz
glede pravne prirode ugovora o organiziranju putovanja. Dugo vremena ovaj je ugovoi
tretiran kao ugovor o mandatu, 9to je za poietnu razvojnu fazu putni6kih agncija bilc
toino, s obzirom da se djelatnost agencija iscrpljivala u zakljudivanju ugovora koji st
izravno vezivali putnika za davatelja usluga. Problemi su nastali tek onda kada st
turistitke agencije svojoj do tada tradicionalnoj djelatnosti posredovanja dodal
kvalitativno novu djelatnost, koja se sastojala u spletu usluga vezanih za pripremu
izvrlavanje turisti6kih paket-aranimana. Zato se shvadanje o ugovoru o organiziranji
putovanja kao o ugovoru o mandatu vige nije moglo ni prihva6ati.
Poznato je da kod suvremenog ugovora o organiziranju putovanja nema vigi
uobi6ajenog mandatnog naloga, tj. naloga putnika, tako da organizator putovanja, uvjetrn
kazano mandatar, uiva veliku samostalnost i neovisnost u pogledu organiziranja
izvrkenja turistikog aranImana. Sve to jasno ukazuje, istide prof. Chauveau, da turisti6k
agencija pri organiziranju putovanja poduzima pravne poslove po vlastitoj inicijativi i pl
tome ne izvriava nidiji prethodni nalog, pa ni njezin ugovor s putnikom ne moie bil

W. Gorenc: op. cit., str. 102.

"Srnatra se da je totno ono 9to stoji u potvrdi, sve dok se dokate suprotno", ZOO 6l. 862.
Pravni teoretidari L. Josserand (Les transport, Paris, 1926), M. Massari (La natura giuridica d
negozio di viaggio Crociera) i G. Romanelli (Agenzie dei viaggio et contracutto) najistaknutiji su zastul
nici ovog shva6anja.

I
 Dr. sc. Halid Konjhodi: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

ugovor o mandatu.9 Sliana gledigta zastupa i prof. Wanderperren, tvrdedi da putnici, bilo
da traie od putniake agencije organiziranje putovanja bilo da pristupaju ved unaprijed
pripremIjenom putovanju, kupuju ve6 potpuno gotov proizvod, turistitki araniman, te
nikome od njih i ne pada na pamet pomisao da su prethodno dali nalog agenciji za
zastupanje, a jog manje pomisao da posredno ugovaraju poslove s vozarima, hotelijerima,
ugostiteljima, voditima i drugim davateljima raznih turisti6kih usluga.i0
Vaino je istaknuti da je predmet ugovora o mandatu i znatno uli (radi se o jednoj
ili vige pravnih radnji poslova) od predmeta ugovora o organiziranju putovanja.. Kod
potonjeg se radi o 6itavom spletu razliditih usluga, 9to daleko nadilaze usluge koje se
uobidajeno susredu kod mandatnog pravnog posla. Nadaije, kod ugovora o organiziranom
putovanju uspostavljaju se i daleko sloleniji pravni odnosi, i to u tri meduuvjetovana
pravca, a to su odnosi putnik - turistiika agencija, odnosi turisti6ke agencije i davatelja
usluga (hoteli, prijevoznici, osiguratelji putovanja, vodi6i i sI.), te izravni odnosi izmedu
davatelja usluga i putnika, kada ovaj, najielde na temelju vaudera, bude prihvaden kao
turist putnik. Ovdje je od posebne vainosti 6injenica da je odgovornost organizatora
putovanja daleko veda od odgovomosti jednog mandatara, jer organizator, sukladno Ul.
868. ZOO-a, odgovara i za radnje davatelja usluga."
Stanovit broj pravnih teoretidaral 2 smatra da je ugovor o organiziranju putovanja
najslianiji ugovoru o komisionu, te da ga sukladno tom pravnom poslu treba i tumaditi.
Naime, kod ugovora o komisionu se, sliano kao kod ugovora o organiziranju putovanja,
uspostavljaju dvojni, a glede odgovomosti i trojni paralelni pravni odnosi, i to, prvo,
odnosi komitent - komisionar, uspostavljeni u trenutku prihva6anja komitentovog naloga
o komisionu; i drugo, odnosi komisionar trede osobe, uspostavljeni na temelju
zakljuienih ugovora sa tredim.
Budu6i da komisionar zakljuuje ugovore u svoje ime, on tim 6inom postaje i
stranka ugovora, tako da se njegova obveza protele ne samo do zakljuienja ve6 sve do
izvrienja pravnih radnji i poduzimanja materijalnih radnji koje se tidu ispunjenja ugovora.
Istina, u pravilu komisionar ne odgovara komitentu za neizvrienje ugovora od strane
tredih osoba, ved samo za njihov izbor. No, komisionar mole ugovorom preuzeti obvezu
jamienja za izvrenje ugovora od strane tredih osoba, tzv. del credere komision, temeljem
6ega komitent mote, ako treda osoba ne izvrii obvezu, tuliti komisionara i traliti od njega
da ispuni obvezu koju je trebala ispuniti treda osoba.'3 Treda skupina pravnih odnosa,
odnosa komitent - trede osobe, nastaje u pravilu, tek kad komisionar cedira potrativanja
na komitenta.
Milljenja sam da je ugovor o komisionu, u usporedbi s ugovorom o mandatu,
osobito onaj s klauzulom del credere, neito blifi ugovoru o organiziranju putovanja. To
se posebno odnosi na analogiju postojanja pravnih odnosa izmedu komisonara i tredih
osoba, odnosno slianosti pravnih odnosa izmedu organizatora putovanja i tre6ih osoba
(hotelijera, prijevoznika, osiguravaju6ih tvrtki, vodi~kih slulbi i si.), kao davatelja usluga.
NadaIje, komisionar obavija 6itav niz pravnih i materijalnih radnji u cilju izvrienja
glavnog pravnog posla, jednako tako kao 9to to ini i turisti6ka agencija da bi ostvarila
glavnu kauzu u ugovoru o putovanju.

P. Chauveau: La Croisieremaritime, Juriclasseur periodique, Paris, 1959.

W. Wanderperren: Agences de voyages et voyageurs, Antwerpen, 1968., str. 268.
Organizator putovanja koji je povjerio tre6im osobama izvrenje usluga prijevoza, smjettaja ii
drugih usluga vezanih za izvrlenje putovanja, odgovara putniku za 9tetu kojaje nastala zbog potpunog ili
djelomidnog neizvrfenja tih usluga: 61. 868. ZOO-a.
12 Znanstvenici V. Vitale: Sulla natura giuridica del contractro di crociera turistica, S. Cari6, M.
Dimid i P. Burlan: Komentar Zakona o prijevozu, najznadajniji su zastupnici ove koncepcije.
" S. Suli6: Turistixko pravo, op. cit., str. 117.

12
 Dr. sc. Halid Konjhodid: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

No, bez obzira na iznesene sli6nosti, izmedu ugovora o komisionu i ugovora o

organiziranju putovanja, postoje daleko brojnije razlike, te se, sukladno tome, ugovor o
putovanju ne mole podvesti pod ugovor o komisionu, pa ni pod del credere komision.
Poznato je da se u pravnoj literaturi ugovor o komisionu definira kao ugovor trgovaikog
praval 4 na temelju kojega se komisionar obvezuje da de poduzeti pravni posao u ime i za
radun komitenta, koji se s druge strane obvezuje da 6e za tu uslugu platiti ugovorenu
proviziju komisionaru. Redeno jasno ukazuje da se izmedu komitenta i komisionara
uspostavIja pravni odnos, dosta slidan ugovoru o mandatu. I komisionar je, sliino
mandataru, obvezan: izvrgiti naloieni pravni posao sukladno dobivenim naputcima, 9tititi
interese komitenta, informirati ga o tijeku posla te podnijeti konadan obra6un o
obavljenom poslu. Zbog toga prigovori dani na mogu6nost da se ugovor o organiziranju
putovanja kvalificira kao ugovor o mandatu vrijede i za ugovor o komisionu. Do istih
zakljudaka doi 6emo i ako usporedimo specifiane obveze komisionara s obvezama
putniike agenicje iz ugovora o organiziranju putovanja. Tako, komisionar koji je prihvatio
nalog i preuzeo obvezu da 6uva kao tajnu sve gto je saznao prilikom njegova izvrienja,
dulan je komitenta driati u anonimnosti prema tredim osobama, a isto tako i tredu osobu
prema komitentu. Sasvim suprotno postupa putnitka agencija: po zakljuienju ugovora o
organiziranju putovanja duina je priopiti davateljima usluga imena putnika, preko tzv.
rooming-liste, vaudera, popisa putnika i drugih slianih dokumenata, a, s druge strane, iz
prezentiranog programa putovanja i putnicima su poznata imena davatelja usluga.
Nadalje, i komisionar i putnifka agencija zaklju6uju ugovore s tredim osobama u svoje
ime, ali dok to komisionar ini za radun komitenta, putni6ka agencija to uvijek 6ini za svoj
radun. Slijedom radnji, dok je komisionar obvezan komitentu pololiti radun i predati sve
koristi postignute iz zakljuienoga posla, putniika agencija ne samo gto nije obvezna
polagati radun putnicima nego se 6esto ugovorima s davateljima usluga (hotelima,
prijevoznicima i dr.) njoj to izri~ito zabranjuje. Medutim, najznadajniji razlog zbog kojeg
se, istide prof. V. mid, ugovorom o komisionu ne mole objasniti ugovor o organiziranju
putovanja jest razliita priroda bitnih obveza komisionara i putni6ke agencije.
Komisionar je obvezan poduzeti jedan ili vige pravnih poslova za raiun komitenta, a za
njegovo izvrgenje, u pravilu, nije odgovoran, osim ako ne izvrgi log izbor tre6ega.
Suprotno, putniika agencija ugovorom o organiziranju putovanja ne obvezuje se
putnicima da 6e poduzeti pravne poslove s davateljima usluga, ved pruliti organizirano
putovanje, jedan splet razliditih medusobno povezanih usluga.1 5 Znadi, ugovorne obveze
i odgovornost putni6ke agencije nisu posrednitke ved poduzetniake naravi.
Ne tako malen broj pravnika, posebice sudaca, smatra da ugovor o organiziranju
putovanja treba podvesti pod ugovor o prijevozu,1 6 bududi da je, kod organiziranja
putovanja, prijevoz putnika temeljna 6inidba. Do ovakvog shva6anja dolli su-pravnici
primjenom naela accessio cedit principali,tj. shva6anja da je prijevoz glavna 6inidba, te
da se sve ostale 6inidbe iz ugovora o organiziranju putovanja imaju podvesti pod temeljnu
6inidbu, a da, sukladno tome, organizatora putovanja (turistiaku agenciju) vaIja tretirati
kao pijevoznika. Posljedica ovakvog shva6anja jest da organizator putovanja, kao
prijevoznik, treba da odgovara za sve gto mole zadesiti putnika tijekom turistiikog
putovanja, sve u ielji da se turistu - putniku prui gto vedi stupanj pravne zagtite.

' W. Gorenc: Trgovaeko pravo - ugovori, kolska knjiga, Zagreb, 1996; i W. Gorenc: Agencijski
ugovor o hotelskim uslugama, Acta Turistica, E. F. Zg., br. 1/95 i br. 2/96.
1 V. Amid: Putnidka agencija i njeni ugovori s putnicirna i davateljima usluga, SA - Bg, 1977., str
194.
" Potanje o tome vidjeti: R. Rodiere: Droit des transports, Paris, 1960. i P. Couvrat: Les agences
de voyages en droit franqais, Paris, 1967.
 Dr. sc. Halid Konjhodlid: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

Smatram da se izneseno gleditte o svodenju ugovora o organiziranju putovanja pod

ugovor o prijevozu ne mole prihvatiti iz nekoliko razloga. Prvo, jer se ugovorom o
prijevozu prijevoznik obvezuje putniku izvrliti njegov prijevoz od polaznog mjesta do
mjesta opredjeljenja; dotle se putni6ka agencija obvezuje pruiti organizirano putovanje,
jedan 6itav splet usluga, 6iji su elementi uz prijevoz jo' i smjegtaj u hotelima, prehrana,
najrazliditije priredbe, usluge vodida, usluge tumada, i sI. Obveze organizatora putovanja
(putnitke agencije) su, dakle, mnogo raznovrsnije i brojnije naravi, te uvelike nadilaze
obveze prijevoznika, a time i okvire ugovora o prijevozu." Do istog zaklju6ka dolazimo
i ako ostale usluge iz programa putovanja kvalificiramo akcesornima i apsorbiranima
osnovnom obvezom prijevoza. Primjena pravila po kome bi prijevoz bio osnovna obveza,
a sve druge usluge sporedne usluge, ne vodi dovoljno raduna o prirodi organiziranog
putovanja u kojima su sve usluge jednako znadajne i glavni dijelovi jedne nedjeljive
cjeline.II Osim toga, kako kvalificirati ugovor o organiziranom putovanju u kojemu uop6e
nije predviden organizirani prijevoz, ved se on vrli viastitim prijevoznim sredstvom od
strane samog putnika? Dakle, ugovor o organiziranju putovanja ne bi se uopde mogao
podvesti pod ugovor o prijevozu, jer prestacija prijevoz uop6e ne postoji.
U trgovaikopravnoj teoriji i poslovno-turistitkoj praksi postoji i shvadanje po
kojemu bi ugovor o organiziranju putovanja bilo najbolje podvesti pod ugovor o djelu.
Flamanac W. Vanderperren,1 9 Amerikanac John W. Bagby,20 te na hrvatski znanstvenik
prof. Vjekoslav mid2 najznadajniji su zastupnici ovog shvadanja. Analogiju ugovora o
organiziranom putovanju s ugovorom o djelu treba tumaiiti, isti6u ovi teoreti~ari, ve6 u
samom predmetu ugovora, a to su izvrenje raznovrsnih poslova intelektualne, fiziike ili
pak umjetniike naravi. Pri izvrgavanju ovih prestacija organizatori putovanja, slino
poduzimadima, djeluju u svoje vlastito ime i za svoj vlastiti interes, pri 6emu se ugovor o
djelu jevIja kao neka vrsta genusa iz koga ugovor o organiziranju putovanja crpi svoju
pravnu prirodu. I upravo zahvaljujudi tim osobinama, istide prof. V. Smid, objagnjava se
djelatnost putni6ke agencije koja organizira putovanja za jednu paugalnu cijenu, ali uvijek
u svoje vlastito ime i za svoj vlastiti interes. "Otuda smatram", istide daije prof. mid, "da
priprema i izvrsavanje putovanja 6ine jednu cjelinu, jedinstveni predmet pravnog odnosa,
koji je reguliran istim ugovorom, kome opet odgovara jedinstvena osnovna priroda. Kako
se tim jedinstvenim ugovorom putnika agencija obvezuje izvrgiti putniku za paulalnu
cijenu rezultat svoje djelatnosti - organizirano putovanje, to onda i ugovor o organiziranju
putovanja sadrfi sve bitne elemente ugovora o djelu."22

4. ZAKLJUIAK
Na kraju razmatranja pravne prirode ugovora o organiziranju putovanja, ugovora
koji je proizvod suvremene turistitkopravne prakse, u smislu op6e ocjene treba redi
sljede6e:
prvo, da u turisti6kopravnoj teoriji i suvremenoj poslovnoj praksi postoje vrlo
razlidita shva6anja glede pravne prirode ugovora o organiziranju putovanja;

" J. P. Wiswald: Les agences de voyages, Lausanne, 1964.

V. mid: op. cit., str., 199.
I W. Wanderperren: Study for a Draft International Convention on the Travel Agents and
Travellers, Antwerpen, 1968.
a J. W. Bagby: Business Law, IRWIN, Boston, 1994.
21 V. mid: Putnika agencija i nieni ugovori, S. A, Bg, 1977.
* V. mid: op. cit.., str. 240.

14
 Dr. sc. Halid Konjhodli6: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

drugo, da je shva6anje po kojemu se ugovor o organiziranju putovanja podvodi pod

ugovor o mandatu dosta rasprostanjeno. To je relativno i najstarije pravno shvadanje.
Ovim shvadanjem u potpunosti se mole objasniti pravna priroda posredni6kog ugovora
o putovanju, jer posredni~ki ugovor u sebi sadrli sve nuine elemente ugovora o mandatu
(izdavanje naloga, izbor davatelja usluga, 6uvanje poslovne tajne i sl.). No, ugovorom o
mandatu ne mole se objasniti samostalni ugovor o organiziranju putovanja, jer
jednostavno u njemu nema naloga mandanta;
trede, da se nerijetko ugovor o organiziranju putovanja tuma6i kao ugovor o
komisionu, shva6anju kojemu se zapravo mogu staviti istovjetni prigovori kao i
prethodnom shvadanju, te je, sukladno tome, i ovo shvadanje neprihvatljivo;
6etvrto, da znatan broj znanstvenika ugovor o organiziranju putovanja tretira kao
ugovor o prijevozu, drei se pritom naiela apsorpcije - accessio cedit principali.I ovo je
shvadanje nepihvatljivo, jer je, jednostavno kazano, krajnje uprogdeno, a ne mole
objasniti ni slu6ajeve kad se turistika putovanja realiziraju u vlastitoj prijevozni6koj
reliji; i
peto, da je, po mom sudu, milljenje koje ugovor o organiziranju putovanja podvodi
pod ugovor o djelu najprihvatljivije, bar s gledigta turistiikopravne prakse, budu6i da ono
u sebi sadrfi sve elemente ugovora o djelu. Istina, u posljednje vrijeme, posebice nakon
donogenja Zakona o obveznim odnosima, ugovor o organiziranju putovanja dobio je neke
posebnosti koje ga donekle razlikuju od ugovora o djelu, a to su 6injenice Kto je on sada
imenovani, samostalni, konsezualni, neformalni, naplatni i dvostrano obvezni pravni
posao, specifi~an i osoban za turisti~ko gospodarstvo. No, u biti on je i danas najsli~niji
ugovoru o djelu, te ga, sukladno tome, u turistiikopravnoj praksi tako treba i tuma6iti.

LITERATURA:
1. J. W. Bagby: Business Law, IRWIN, Boston, 1994.
2. P. Chauveau: La Croisiere maritime, Juriclasseur p6riodique, Paris, 1959.
3. P. Couvrat: Les agences de voyages en droitfranais,Paris, 1967.
4. W. Gorenc: Agencijski ugovor o hotelskim uslugama,Acta Turistica, E.F. Zg., br.
1/95 i br. 2/96.
5. W. Gorenc: Poslovno pravo u turizmu, kolska knjiga, Zagreb, 1985.
6. W. Gorenc: Trgovaxko pravo - ugovori, kolska knjiga, Zagreb, 1996.
7. W. Lbwe: Das neue Pauschalreiserecht,Munchen, 1981.
8. B. Richards: Law for Business, Boston, 1994.
9. R. Rodiere: Droit des transports,Paris, 1960.
10. S. Sugid: Turistifko pravo, Bg., 1986.
11. V. mid: Putnifka agencija i njeni ugovori s putnicima i davateljima usluga, SA
- Bg, 1977.
12. W. Wanderperren: Agences de voyages et voyageurs, Antwerpen, 1968.
13. W. Wanderperren: Study for a Draft International Convention on the Tarave,
Agents and Travellers, Antwerpen, 1968.
14. J. P. Wiswald: Les agences de voyages, Lausanne, 1964.

1
 Dr. sc. Halid Konjhodii: Pravna prigoda ugovora o organiziranju putovanja
Zbomik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str. 9-16

DIE RECHTLICHEN ASPEKTE EINES REISEVERTRAGS

Zusammenfassung
Der Autor analysiert die verschiedensten Aspekte eines Reisevertrags. Es handelt sich um
organisierte Reisen, die dutch einen spezifischen Vertrag geregelt werden. Er betrachtet die Ansichten
laut denen eine organisierte Reise in der Tat eine Art des "Mandatsvrtrags" dh. eine Art der Kommission
bzw. ein Transportvertrag oder cin AusfUhrungsvertrag ist. Dr. Konjhodlid ist der Meinung,
daB bei
solchen Vertriigen cine konzeptuelle Anderung n8tig ist, die alle Besonderheiten des
modernen
touristischen Bussinesses einbezichen wilrde.

16