GEOGRAFSKI OMOTAČ

Geosfera je najkompleksniji sistem.

Geografski omotač je nastao bez uticaja čovjeka. Njega su sagradile kosmičke i endogene sile.

On obuhvata atmosferu, hidrosferu, litosferu i biosferu.

Ovaj omotač je sferičan. Gornja granica je stratosfera, a donja je litosfera gdje se osjećaju seizmički
potresi.

U sastavu geo. Omotača su: geokomponente, geosfere, geosistemi i geokompleksi.

Geokomponente su najprostiji sistem u geo.omotaču. Čine ga skupovi elemenata. Kao voda je izgrađen
od kisika i vodika ili stijene su izgrađene od različitih minerala. U ovom sistemu imamo 3 nivoa: neživo,
živo i kombinacija.

Geosfere su viši stepen organizacije kao čitava sfera ili voda u čaši. Nije isto; voda u čaši je hrana, a voda
u jezeru je sfera.

Geosistemi čine kombinaciju geokomponenata i geosfera:rječni sistem, biljne zone(džungle, pustinje...)

Geokompleksi su najsloženiji u geo.omotaču. Mogu biti:vodeni i život u vodi, kopneni i život na kopnu,
čovjek sa organizacijom života.

DJELOVANJE EGZOGENIH SILA

Egzogene sile su spoljašnje sile koje nastaju pod dejstvom Sunca i sunčeve toplote, prvo se dešava
zagrijavanje, hlađenje a zatim raspadanje.

Denudacija predstavlja odnošenje i ogolićavanje litosfere.

Erozija je mehaničko i hemijsko raspadanje stijena; a akumulacija je taloženje raspadnutog materijala.

Abrazija je egzogeni agens i predstavlja rad morskih talasa.

Pod uticajem vjetrova koji udaraju u površinu mora i okeana, stvaraju se talasi koji udaraju u morsku
obalu i razaraju je.

Oblici mogu biti: erozivni i akumulativni.

Erozivni su mehaničko i hemijsko odnošenje.

Akumulativni – taloženje (plaža, lido i razuđenost obale-poluotoci, otoci, zaljevi, morski prolazi...).
OSTALI EGZOGENI PROCESI
Glacijacija je rad lednika na većim visinama. Kada se led topi, spušta se niz planinu i izgrađuje egzogene
oblike kao što su: strije, komčići, cirkovi, valovi, čeona morena, uglačane površine i na kraju formira se
termalni bazen (jezera Bledsko i Bohemsko).

Riječna erozija je mehanički rad rijeke. Rijeka svojom snagom prvo izgradu riječno korito; utiče na riječnu
dolinu; klisuri, kanjoni, aluvijalne ravni, delte - potopljena ušća.

Eolska erozija je rad vjetra koji osjeća na svim dijelovima zemljine površine. Najviše oblika ima u
pustinjama; hamade (kamenite pustinje), ergovi (pješčane pustinje), dine, barhane u obliku polumjeseca.

Kraška erozija – u dodiru sa vodom krečnjačke stijene se razlažu i formiraju unutrašnje i spoljašnje
oblike.

Spoljašnji oblici su: škrape, vrtače, uvale, kraška polja.

Unutrašnji oblici su: ponori, pećine i jame.

Pećine su sa stalagnitima, stalaktitima i pećinskim zavjesama.

VRIJEME I RAČUNANJE VREMENA

Kretanja nebeskih tijela su uvijek korištena za računanje vremena. Kada računamo vrijeme pomoću
zvijezda to je zvjezdano vrijeme. Ovo vrijeme je tačno, ali se koristi samo u astronomiji.

Mi se koristimo računanjem vremena pomoću Sunca. To je solarno vrijeme.

Godina ima 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Godina ima 12 mjeseci po 30/31 dan. Svaka četvrta
godina je prestupna, februar ima 29 dana.

Za računanje vremena koristimo lokalno, zonalno i svjetsko vrijeme.

Lokalno vrijeme je vrijeme jednog meridijana. Imamo 360 meridijana i 360 lokalnih vremena što bi u
praksi bilo mnogo pa se manje koristi. Zbog toga ljudi koriste zonalno vrijeme.

Zonalno vrijeme se dobije kada 360 meridijana podijelimo sa 24 sata i dobijemo 15 meridijana. Svakom
satu ili zoni pripada po 15 meridijana. Ako je zapadno evropsko vrijeme 11, srednje evropsko je 12 a
istocno evropsko 13 sati.

Svjetsko vrijeme se računa od Grinviča. Ako je na Grinviču 0 sati i 0 minuta, onda je na 180 meridijanu 12
sati poslije podne ali i jedan datum više. 180ti meridijan nazivamo datumska granica, ali on prolazi preko
Beringovog moreuza.
DOGEOLOŠKI RAZVOJ
Prošlost Zemljine kore prošlo je kroz više razdoblja: ere, periode, epohe i vijekovi.

Imamo dvije veoma bitne faze: dogeološka i geološka.

Kod dogeološke imamo situaciju da je površina zemljine kore veoma tanka i sastavljena od bazalta.
Temperature se ne spuštaju ispod 100 stepeni. U ovoj fazi nema vode, a teški elementi tonu u Tihi okean.

U geološkoj fazi formiraju se okeani, čak ima i rijeka, temperature se spuštaju ispod 100 stepeni, što
stvara uvjete kruženje vode.

Platforme su čvrste stijene. Geosinklinale su labilne stijene. One prolaze sedimentaciju, tektonsko
izdizanje, orogenezu i uravnjenje.

Tektonski pokreti se formiraju zbog djelovanja unutrašnjih endogenih sila.

Endogene sile nastaju djelovanjem toplote Zemlje i Zemljine teže. One su suprotne sile koje pomjeranju
tektonske ploče horizontalno.

Tektonski pokreti mogu biti: orogeni i epirogeni.

Orogeni su veoma jaki, brzi i stvaraju planine, kotline i rijeke. Ovi pokreti mogu biti horizontalni koji
stvaraju nabiranja, i vertikalni koji stvaraju tektonske rovove.

Epirogeni pokreni su takođe jaki, ali dosta sporiji te stvaraju planine i kotline. Ovi pokreti još stvaraju
transgresiju (nadolaženje mora) i regresiju (povlačenje mora).

KARTOGRAFIJA
Kartografija je geo.disciplina koja se bavi proučavanjem i izradom geografskih karata.

Kako bi izradili geografsku kartu, potrebno je imati dovoljno avionskih i satelitskih snimaka te poznatavati
teritoriju i tačno prebaciti sa terena na ravnoj površini umanjeni dio teritorije.

Geo.karta predstavlja prikaz geo.elemenata na ravnoj površini. Geo.elementi su: reljef, klima, vode,
biljni svijet, stanovništvo, naselja, vegetacijske zone...

Kako bi tačno prikazali geo.kartu mora se poznavati razmjer. Razmjer predstavlja odnos dužina i
rastojanja sa terena na geografskoj karti.

Po razmjeru, karte se dijele na: planove (od 1:100 – 1:10 000), topografske karte koje se rade 1:300 000,
i geograske karte koje se rate do 1:100 000 000.

Koordinatni sistem se sastoji od paralela i meridijana.

Paralele su zatvorene krive linije koje spajaju sjeverni i južni pol. Početna paralela je ekvator. Od
ekvatora prema sjevernom polu imamu 90 meridijana, takođe 90 prema južnom polu, ukupno 180.

Meridijani su polukružnice koje spajaju istok i zapad. Početni meridijan je Grinvič. Od Grinviča prema
istoku imamo 180 meridijana, isto 180 i prema zapadu, ukupno 360.
ZAKONI I ZAKONOMJERNOSTI
Zakon cjelovitosti – pokazuje kako je geo. omotač cjelovit sistem. Ne može se izostaviti nijedna karika a
da ne dođe do narušavanja sistema. Ovaj zakon je lančano povezan. U staroj Mezopotamiji, ljudi su se
bavili stočarstvom. Da bi proširili pašnjake počeli su sa masovnim sječama šuma što je izazvalo eroziju
zemljišta i zbog toga se Mezopotamija smanjila za 228 km.

Zakon kruženja materije i energije - U ovom zakonu postoje 2 tipa:

Dinamička ravnoteža (kada kombinujemo geokomponente i geosfere, pa dovodimo vjetrove, padavine,

temperature u jednu ravnotežu)

Transformacija energije (Prikazuje kako preko sunčeve svjetlosti dobijemo vjetrove, padavine i
temperature).

Zakon ritmičnosti - Pokazuje kako se sve na planeti odvija u ritmu. Imamo jednodnevni ritam – smjenu
dana i noći, jednogodišnji ritam – smjenu 4 godišnja doba, onda svakih 1.800 godina se mijenja sušna i
vlažna klima, ili na svakih 21.000, 40.000 i 92.000 mijenja se ugao Zemlje prema Suncu.

Zakon samoregulativnosti - temelji se na principu nadoknade. Ako se niske trave/stepe zapale od strane
vulkana, potrebno je 10-15 godina da se obnove. Isto tako i šume, ako se zapale, potrebno je 500-600
godina da se obnove.

ATMOSFERA
Atmosfera je vazdušni omotač koji nas okružuje. Njene granice su jasne u donjem dijelu, jasno omeđena.

Meteorologija je nauka koja izučava atmosferu i sve meteorološke pojave i promjene.

Na atmosferi ćemo primijetiti polarnu svjetlost do 100km visine.

Značajna uloga atmosfere je što kada meteori padaju na zemlju, od svoje brzine se zapale i padaju kao
prah na Zemljinu površinu. Ova pojava se dešava na visinama 160-180km.

Atmosfera se sastoji od: azot 78,08%, kisik 20,95%, argon 0,94% i ugljendioksid 0,033%.

Kao što vidimo azota je najviše. To je inertan gas koji ne pravi jedinjenja sa drugim gasovima.

Kada se desi munja, ta jaka energija natjera azot da se spoji sa kisikom i vodikom pa se tako stvara azotna
kiselina i amonijak. Kada pada kiša, ona pokupi taj amonijak koji pada na zemlju i hrani je.

Kisik utiče na proces fotosinteze. Argon pročišćava atmosferu. Ugljendioksid za proces života biljaka i za
zagrijavanje.

Najznačanije meteorološke pojave su: zagrijavanje atmosfere (advekcioni i turbulentno).

Advekciono je zagrijavanje atmosfere od 37 stepeni.

Reflektivna apsorpcija – to je kada atmosfera propušta 15% sunčevih zraka.

Difuzna refleksija – to je kada atmosfera prelamanjem svjetlosti šalje litosferi 35% sunčevih zraka.
ZRAČNI PRITISAK
Zrak ima svoju težinu, 1cm2=1kg.

To znači da zračni pritisak predstavlja težinu zraka na 1cm 2.

Normalni zračni pritisak na 0 m i 15 stepeni iznosi 760mm što je jednako 1013 miliBara.

Sa visinom, smanjuje se zračni pritisak. Na 2.000m iznosi 600mm.

Ovo se može utvrditi živinim barometrom koji se sastoji od stajkene cijevi 7mm debljine, 90cm visine i
posude sa živom.

Vjetrovi predstavljaju horizontalno pomjeranje atmosfere. Vjetrovi nastaju kada se sretnu visoki i niski
vazdušni pritisak.

Visoki vaznušni pritisak/anticiklon formira se iznad Azije i hladnog Sibira. Donosi hladno vrijeme bez
padavina.

Niski vazdušni pritisak se formira iznad Afrike i Sredozemlja. Donosi toplije vrijeme sa padavinama.

Vjetrovi nastaju kada se pomiješaju ova dva pritiska.

Mogu biti: lokalni (fen, bura, jugo), sezonski (monsuni – ljetni i zimski) i stalni vjetrovi (pasati i zapadni
vjetrovi).