ANTISEPTIK - kemijsko dezinfekcijsko sredstvo koje se primjenjuje na živome tkivu.

ANTISEPSA- skup postupaka koji se provode na živome tkivu i predmetima kojima je svrha
da se spriječi razvoj infekcije.
ASEPSA- stanje bez prisutnosti mikroorganizama, odnosno postupci kojima se onemogućuje
unošenje mikroorganizama u makroorganizam.
ASEPTIČNA TEHNIKA - način rada kojim se uklanja ili isključuje mogućnost infekcije
primjenom sterilnog pribora, dezinfekcijom okoline, čišćenjem kože antisepticima.
BIOLOŠKIINDIKATOR - indikator za dokazivanje uspješnosti sterilizacije s pomoću
bakterijskih spora.
DEZINFEKCIJA - uklanjanje ili uništavanje vegetativnih mikroorganizama, ali ne i obavezno
bakterijskih spora. Nije nužno uništiti sve prisutne mikroorganizme, nego se oni mogu
reducirati na razinu koja ne šteti ljudskom zdravlju ni kvaliteti namirnica.
DEZINFICIJENS - kemijska supstanca koja oštećuje ili uništava vegetativne oblike
mikroorganizama, ali ne mora uništavati i bakterijske spore.
KONTAMINACIJA - onečišćenje tijela, neživih predmeta i okoliša patogenim
mikroorganizmima, otrovima ili kemijskim supstancama.
KONTROLA STERILIZACIJE - kontrola uvjeta u kojima se zbiva proces sterilizacije. Izvodi
se fizikalnim, kemijskim i biološkim postupcima.
KONTROLASTERILNOSTI - postupak kojim se potvrđuje odsutnost ili dokazuje prisutnost
mikrobnog onečišćenja na predmetima i materijalu koji je prošao sterilizacijski proces.
PASTERIZACIJA - postupak kojim se neka živežna namirnica izlaže djelovan ju umjerene
temperature (62-85°C), pri čemu se uništavaju patogeni mikroorganizmi, a ne umanjuje
vrijednost namirnice.
STERILIZACIJA - postupak kojim se uništavaju sve vrste i svi oblici mikroorganizam

Dezinfekcija
Dezinfekcija je uklanjanje ili uništavanje vegetativnih mikroorganizama, ali ne obvezatno i
bakterijskih spora. Dezinfekcija je mnogo širi pojam od antisepse. Dok kod antisepse
smanjujemo broj mikroorganizama na živome tkivu, dezinfekcijom uništavamo
mikroorganizme i na neživim predmetima koji dolaze u dodir sa živim tkivom, u prostorima i
na površinama.
Dezinfekcija se provodi fizikalnim, mehaničkim i kemijskim postupcima.
Mehanički Fizikalni Kemijski
čišćenje temperatura dezinficijensi
brisanje UV-zračenje
pranje
filtrirnje
provjetravanje
Pranje i čišćenje je najstarija metoda, vrlo djelotvorna, kojom se uklanja velik broj prisutnih
mikroorganizama i bakterijskih spora. Prikladna je i za živa tkiva. Pri pravilnom pranju poda
vodom i četkom može se broj klica smanjiti za 25-50%.
Provjetravanjem se može ukloniti i do 60% bakterija iz prostorije, a ono mora trajati nekoliko
minuta.
Postupkom propuštanja tekućih medija ili zraka kroz slabo propusne filtre (filtriranjem)
smanjuje se broj mikroorganizama u tekućini/zraku. Mogu se odvojiti samo mikroorganizmi,
ali ne i virusi.
Ultraljubičasto zračenje se primjenjuje za dezinfekciju prostora, npr. sterilne jedinice.
Dezinfekcija toplinom metoda je izbora osim pri dezinfekciji živoga tkiva.
DEZINFICIJENSI
Dezinficijensi su kemijska sredstva koja svojim djelovanjem uništavaju vegetativne oblike
mikroorganizama, ali ne obvezno i njihove spore. Oni smanjuju broj mikroorganizama na
razinu koja ne šteti zdravlju. Razlikujemo anorganska i organska dezinfekcijska sredstva. U
anorganska sredstva ubrajamo jake kiseline, lužine, oksidanse, dok su organska sredstva slabe
kiseline, fenol, lizol, formaldehid , alkoholi, akridinske boje.
Dezinficijensi se dijele prema stupnju mikrobicidne djelotvornosti (Spaulding). Stupanj
djelotvornosti ujedno određuje i njegovu namjenu. Postoje tri stupnja djelotvornosti: visoki,
srednji i niski stupanj. Dezinficijensi koji imaju visok stupanj djelotvornosti nazivaju se i
sporocidima. Srednji stupanj zahtijeva baktericidni učinak prema Micobacterium tuberculosis.
Za srednji stupanj djelotvornosti nije nužno baktericidno djelovanje na nelipidne male viruse,
jer je bitno usmjeriti dezinfekciju na uništavanje velikih lipidnih virusa poput virus a
hepatitisa, adenovirusa, te virusa humane imunodeficijencije. Za srednji i niski stupanj
djelotvornosti nužno je da djeluju na S. aureus, enterokoke, Pseudomonas aeruginosa, E. coli,
salmonele i ostale enterobakterije koje su primarne u etiologiji bolničkih infekcija.
Dezinficijens niskoga stupnja djelotvornosti uništava najveći broj bakterija u vegetativnom
obliku, te virusa i gljivica, ali ne djeluje na bakterijske endospore, mikobakterije i malene
lipidne viruse. Za djelovanje dezinficijensa bitno je da on dođe do bakterijske stanice u
dovoljnoj količini da može djelovati.
Dezinficijens može biti biostatičan (oštećenja su reverzibilna) ili biocidan (ireverzibilna
oštećenja bakterijske stanice).
Djelovanje dezinficijensa ovisi o broju i vrsti mikroorganizama, pH medija, temperaturi,
vremenu izlaganja, koncentraciji i količini dezinficijensa, rezistenciji mikroorganizma na
određeni dezinficijens, prisutnosti organskih materijala. Svi su dezinficijensi aktivniji pri višoj
temperaturi, svi osim alkohola aktivniji su u većim količinama
Dezinfekcija će biti uspješnija ako duže traje, ali uglavnom ne dulje od 24 jer tada dolazi do
kontaminacije dezinficijensa. Svi kemijski dezinficijensi mogu biti inhibirani u određenim
materijalima. Sapuni inhibiraju bigvanide i karterne amonijeve spojeve .Jedan dezinficijens
može inhibirati drugi - ne bi se zajedno smjela upotrebljavati dva dezinficijensa. Jedina
iznimka je alkohol- on se može uspješno primjenjivati sa svim drugim dezinficijensima.
Organske tvari (gnoj, krv, slina, mokraća fekalije) reduciraju ili dezinfekciju. Prije upotrebe
dezinficijensa potrebno je organsku tvar ukloniti - čistiti površinu, a potom primijeniti
dezinficijens . Tada se olakšati pristup dezinficijensa bakterijama i spriječiti inaktivacija.
Mnogi se dezinficijensi više ili manje inaktiviraju tvrdom vodom.
Djelotvornost dezinfekcijskih sredstava određuje se na tri načina - ispitivanja koja provodi
proizvođač ispitivanja koja se provode u zdravstvenim ustanovama i ispitivanja u tijeku
uporabe koja su .usmjerena ispitivanju kontaminacije 'dezinfekcijskih otopina koje su
pripremljene za uporabu
Pri odabiru dezinficijensa potrebno je odabrati onaj sa što višim stupnjem djelotvornosti.
Potrebno je uzeti u obzir i što želimo dezinficirati. Visokovrijedni su Aldesol (glutardehid),
Gigasept FF10 (sukcinildehid), vodikov peroksid, formaldehid,srednje vrijedni - kIorni
spojevi.
ANTISEPTICI su kemijska sredstva koja se bez štetnih posljedica mogu primijeniti na živom
tkivu. Uloga im je da suzbiju ili spriječe razvoj infekcije tako da unište ili oštete funkciju
bakterijske stanice.
STERILIZACIJA
Postupak kojim se uništavaju sve vrste i svi oblici mikroorganizama.
Sterilnost je apsolutni pojam – predmet je ili nije sterilan.
Sterilizacija je osnovni preduvjet aseptičnog rada
Sterilizacijski postupci
Fizikalni postupci Fizikalno kemijski postupci
Žarenje Etilen-oksid
Filtriranje Formaldehid
Sterilizacija suhim vrućim zrakom Plazma vodikovog peroksida
Sterilizacija parom pod tlakom
Ionizantno zračenje

ŽARENJE je postupak koji se može primjenjivati samo na metalne predmete, najčešće pri
radu u laboratorijima, nije pouzdana metoda
FILTRIRANJE je postupak koji se primjenjuje za različite otopine koje se ne mogu izlagati
visokim temperaturama . Otopine prolaze kroz različite filtre koji imaju manji promjer pora
od veličine mikroorganizma i na taj način se mikroorganizmi mehanički zaustavljaju.
Filtriranje se provodi u aseptičnim uvjetima kroz odgovarajuće sterilne filtre. Po završetku
filtriranja proizvod mora biti sterilan, a sastav otopi ne nepromijenjen.
STERILIZACIJA SUHIM VRUĆIM ZRAKOM najčešća je metoda u ambulantama
primarne zdravstvene zaštite. Steriliziraju se svi predmeti koji dobro podnose temperaturu do
200 °C i koji su vodiči topline (stakleni, metalni, masne tvari, ulja, puderi). Svi predmeti
moraju biti čisti. Vlaga umanjuje vrijednost suhe sterilizacije jer se stvara vodena para koja
produžuje vrijeme zagrijavanja. Pravilno slaganje materijala vrlo je važno - potrebno je
omogućiti strujanje zraka oko predmeta u komori, sterilizator se ne smije prenatrpati, vrata se
moraju lagano zatvoriti. Nakon sterilizacijskog postupka predmeti ostaju u sterilizatoru 1 sat
radi hlađenja.
Temperatura 180 °C Vrijeme sterilizacije 30 min
170 °C 60 min
140 °C 180 min

STERILIZACIJAVRUĆOM PAROM POD TLAKOM provodi se u autoklavu,

najpogodnija, najuspješnija i najjeftinija. Ne mogu se sterilizirati predmeti koji su osjetljivi na
toplinu i vlagu. Za vrijeme sterilizacije potrebno je kontrolirati temperaturu, tlak i vrijeme
trajanja. Standardi za sterilizaciju ovise o uređaju u kojemu se provodi sterilizacija
Steriliziraju se gumeni predmeti, neke vrste plastike i otopine (121 °C)
Tekstil i metalni predmeti (134 °C)
Temperatura Tlak vodene pare Vrijeme
121 °C 1,2 bara 20 min
134 °C 2,5 bara 5 min
IONIZATNO ZRAČENJE je jedina prava "hladna sterilizacija", ne provodi se u
zdravstvenim ustanovama nego se njome koriste proizvođači proizvoda koji na tržište dolaze
sterilni. Iskorištava se elektronsko zračenje beta-čestica iz linearnih akceleratora ili gama-
zračenje. Ova vrsta sterilizacije (radioaktivni izvori) neprikladna je za bolnice zbog skupoće i
li potrebnog postrojenja.
STERILIZACIJA ETILEN-OKSlDOM provodi se u posebno izrađenim sterilizatorima
koji su po svojoj konstrukciji vrlo slični sterilizatorima na vodenu paru. Postupak se može
provoditi u vakuumu, pri normalnom ili povišenom tlaku . Pri postupku pod tlakom najprije
se vakuum pumpom iz sterilizacijske komore, napunjene materijalom koji treba sterilizirati,
evakuira zrak. Nakon što se odaberu parametri sterilizacije, u hermetički zatvoren prostor
ubacuje se etilen oksid. Po isteku vremena sterilizacije aktivira se mehanizam za oslobađanje
plina iz komore. Zatim se pri otvorenom sterilizatoru stavlja u pogon mahalica i usisač plina
da ukloni zaostali etilen-oksid.
Etilen oksid je bezbojan, lako hlapljiv plin. zapaljiv, toksičan, u smjesi sa zrakom
eksplozivan. Sterilizacija se obavlja na temperaturi od 55 do 60 °C uz relativnu vlažnost 59-
60%. koncentraciju plina 200 do 1000 mg/l prostora i trajanje 2-4 sata.
Rezidue plina mogu se još 7-14 dana naći na površini predmeta, stoga se ne smiju odmah
upotrebljavati, nego se moraju odzračiti u posebnim komorama uz povišenu temperaturu
najmanje 48 sati. Potrebno je pratiti temperaturu, vlažnost, koncentraciju plina, vrijeme.
STERILIZACIJA PARAMA FORMALDEHlDA sterilizacija se provodi u sterilizatoru
poput onoga za etilen-oksid. Odvija se na temperaturi 60-70 °C u negativnom tlaku i traje 1-3
sata ovisno o koncentraciji plina (40-80 mg/l). Svi predmeti koji se steriliziraju moraju biti
čisti i suhi, nakon sterilizacije potrebno je odzračiti predmete.
PLAZMA-STERILIZACIJA jedna je od najnovijih metoda sterilizacije koja se primjenjuje
u praksi. Sistem se koristi vodikovim peroksidom koji se visokoferkventnom električnom
energijom pretvara u plazmu. Postupak se odvija u vakuumu. Nakon evakuiranja zraka u
komoru se injecira 1,8 ml otopine 58%-tnog vodikova peroksida. Stvorena plazma veže se uza
stanice mikroorganizama i uzrokuje ireverzibilne promjene. Da bi se poboljšala penetracija
sterilizacijskog medija u duge uske lumene instrumenata, upotrebljavaju se male ampule
koncentriranog 50%-tnog vodikovog peroksida, koji se konektorom uvede u lumen
instrumenta. Ovaj postupak pri temperaturi od 37 do 44 °C traje 55 minuta, a mogu se
sterilizirati predmeti tu površina, ali se ne smiju sterilizirati materijali koji imajn sposobnost
upijanja, poput pamuka, gaze ili papira te u sebi sadrže celulozu. Za pakiranje se rabi posebna
folija ili omot koji nema sposobnost apsorpcije. Sterilizirani se materijal može upotrebljavati
odmah nakon sterilizacije.
RAZVRSTAVANJE MATERIJALA
PAKIRANJE MATERIJALA ZA STERILIZACIJU
Sterilan materijal treba biti pakiran u male setove ili kazete  preporučuju se setovi za
uporabu pri jednom zahvatu. Na kraju radnoga dana potrebno je jednom otvaranu kazetu
ponovno sterilizirati. Na svakom materijalu koji je prošao sterilizaciju potrebno je napisati
datum sterilizacije (kazeta , paketi). Sterilizirani materijal treba pohraniti na suho mjesto ,
zaštićeno od vlage i prašine. Svi materijali moraju biti propisno zapakirani kako bi sačuvali
sterilnost. Materijal mora biti tako zapakiran da je omogućen nesmetan prolaz sterilizacijskog
medija za vrijeme sterilizacije i njegovo uklanjanje nakon završetka procesa te da osigurava
zaštitu od ulaska mikroorganizama do uporabe. Materijal za pakiranje ne smije biti podložan
oštećenju i sadržavati toksične i štetne supstancije, prilagodljiv za uporabu . pri parnoj
sterilizaciji preporučuje se veličina paketa 30 X 30 X 60 cm ili najviše 6 kg suhog rublja jer bi
veća količina zahtijevala drugačije uvjete sterilizacije. Predmeti se pakiraju u platno ili
poseban papir. Trostruki sloj platna može zadržati sterilnost duž e od mjesec dana. Papir za
sterilizaciju treba biti nepropustan za prolaz mikroorganizama, a mora omogućivati prolaz
sterilizacijskog medija. Treba biti vodootporan, čvrst i trajan. Mogu se upotrijebiti i eć i
"rukavi" za pakiranje materijala za sterilizaciju u autoklavu ili za plinsku sterilizaciju. Sterilni
materijal čuva se u suhoj prostoriji na policama ili u ormarima.
Preporuke vezane uz sterilizaciju
 svi predmeti moraju biti temeljito očišćeni prije sterilizacije, trebaju se pripremati u
čistom i kontroliranom okolišu,
 svi predmeti koje treba sterilizirati moraju biti tako raspoređeni da sve površine budu
izravno izložene sterilizacijskom mediju,
 svi predmeti koji se steriliziraju moraju biti zapakirani u materijal koji omogućuje
penetraciju sterilizacijskog medija, a nakon sterilizacije onemogućuje one šćenje iz
okoline,
 na pakete treba staviti kemijske indikatore koji ukazuju da je predmet prošao
postupak sterilizacije,
 pouzdanost sterilizacije mora se nadzirati u pravilnim vremenskim razmacima
biološkim kontrolama,
 potrebno je izabrati pravilan sterilizacijski postupak za svaki predmet,
 na svakom steriliziranom predmetu potrebno je naznačiti datum i način
sterilizacijskog postupka te datum isteka sterilnosti, predmete je potrebno ispravno
uskladištiti,
 sterilizatori se trebaju redovito i ispravno održavati,
 obvezno je pridržavati se propisanih standarda vezanih uz sterilizaciju (pakiranje
materijala, provođenje i kontrola sterilizacijskog postupka...).
KONTROLA STERILIZACIJE

POGREŠKE PRI STERILZACIJI

Moguće pogrješke nastaju zbog nepoznavanja teorije sterilizacije, prenatrpanosti sterilizatora,
nepravilne pripreme setova, neodržavanja uređaja, prekratkog trajanja sterilizacije. Može se
dogoditi da, unatoč postignutim zadovoljavajućim uvjetima sterilizacije, materijal ostane
nesterilan. To se najčešće događa zbog loše izabranog materijala za pakiranje sterilizacije koji
ne propušta prodiranje sterilizacijskog medija, prevelikih paketa, pogrešnog izbora
sterilizacijskog postupka. Sterilizator ima kritične točke na kojim je moguće očekivati da se
ne postignu uvjeti sterilizacije
KONTROLA STERILNOSTI
Kontrola sterilnosti je postupak kojim se potvrđuje odsutnost ili dokazuje prisutnost
mikrobnog onečišćenja ispitivanog materijala. Provodi se samo kad postoji opravdana
indikacija. Postupak ispitivanja odvija se u strogo aseptičnim uvjetima bez izravna djelovanja
UV-svjetla ili aerosola. Uzimaju se uzorci" materijala i očitavaju nakon 10 dana s jedne i 14
dana s druge podloge. Materijal je sterilan ako su oba uzorka sterilna, odnosno ako se nije
pojavio rast mikroorganizama ni na jednoj podlozi.
DOKUMENTIRANJE PROCESA STERILIZACIJE
Potrebno je voditi dokumentaciju o svakom provedenom sterilizacijskom ciklusu - datum,
vrijeme, što je sterilizirano, uvjeti sterilizacije (ispis trake ako postoji), posebnosti koje su se
moguće dogodile. Na svakom paketu potrebno je navesti sadržaj paketa, datum sterilizacije i
rok trajanja. Sve popravke potrebno je posebno dokumentirati, kao i postupke održavanja
sterilizatora (servisi).
ORGANIZACIJA RADA JEDINICE ZA CENTRALNU STERILIZACIJU
Djelatnost jedinice za centralnu sterilizacije može se definirati kao organizirana i kontrolirana
provedba sterilizacijskih postupaka za potrebe zdravstvene ustanove koja se s jednoga mjesta
opskrbljuje svim potrebnim sterilnim materijalom.
Osnovne zadaće centralne sterilizacije su doprema materijala i instrumenata, dezinfekcija ,
provjera njihove ispravnosti, pakiranje, sterilizacija, pohrana i raspodjela.
Centralna sterilizacija mora biti organizirana u tri potpuno odvojena dijela, ovisno o stupnju
materijala koji se obrađuje.
U nečistoj zoni obrađuje se kontaminirani materijal koji dolazi transportnom kolicima ili
liftom za nečisto. Medicinski instrumenti se peru i dezinficiraju automatskim strojevima pri
povišenoj temperaturi iznad B5°C, a ako se određeni materijali ne mogu podvrgnuti ovom
postupku, moraju se prati i dezinficirati ručno Transportna kolica kojima je dopremljen
materijal za obradu, moraju se u nečistoj zoni oprati i dezinficirati prije nego što se upotrijebe
za raspodjelu sterilnog materijala. Osoblje koje radi u nečistoj zoni, mora nositi zaštitnu
odjeću Sve površine, zidovi, podovi i slivnici moraju se redovito i pažljivo čistiti i održavati.
Najveći dio prostora centralne sterilizacije zauzima dio za provjeru i pakiranje instrumenata.
Instrumenti dolaze iz nečiste zone prolazeći kroz uređaje za pranje i dezinfekciju. Oni su suhi,
čisti dezinficirani, te se u čistoj se zoni kontroliraju i pakiraju. Zapakirani se materijal u čistoj
zoni slaže na kolica koja se ulažu u sterilizatore. Osoblje u čistoj zoni nosi kiruršku odjeću i
čistu obuću koja se ne smije iznositi iz čiste zone.
Sterilna zona je zapravo skladište sterilnog materijala.
UPOTREBA ZAŠTITNE ODJEĆE
Prevencija prijenosa m.o.
Odjeća: kapa, maska, naočale, vizir, rukavice, mantil, kaljače
SMJEŠTAJ PACIJENTA U IZOLACIJU
Pacijenti se mogu smjestiti u izolaciju zbog rizika širenja zaraza (infekcioznosti) ili radi
prevencije nastanka zaraze.
Pacijent se može smjestiti u zasebnu sobu ili ostati u svojoj sobi ako je odgovarajuća. Pri
protektivnoj izolaciji pacijent nije u kontaktu sa zaraženim ili potencijalno zaraženim
pacijentom i time se smanjuje rizik nastanka infekcije u toga pacijenta. što je i svrha te
izolacije. Tako se, kad je pacijent infekciozan, sprječava mogućnost širenja infekcije na
zdrave pacijente i na osoblje.
Pacijentu i obitelji potrebno je objasniti razloge smještaja u sobu za izolaciju. Na taj način
osigurava se suradnja s pacijentom i obitelji. Preporučuje se da se pacijent smjesti u sobu sa
sanitarnim čvorom (kupaonica, nužnik), čime se smanjuje rizik nastanka enteralnih infekcija .
Na sobna vrata potrebno je staviti oznaku da je to izolacija, vrata moraju biti stalno zatvorena
da se spriječi širenje infekcije i olakša čitan je natpisa na vratima. Pri protektivno] izolaciji
poželjno je osigurati takav protok zraka da prigodom otvaranja vrata zrak ne ulazi u prostoriju
nego da izlazi van (klima s pozitivnim tlakom u sobi), odnosno da zrak ne izlazi van (klima sa
negativnim tlakom) pri izolaciji infektivnog pacijenta. Soba se mora čistiti svaki dan, i to
protektivna izolacija prije čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu, a izolacija infektivnog
pacijenta nakon čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu. Potrebno je imati poseban pribor
za će sobe koji se ne upotrebljava za drugih prostorija na odjelu. .
Soba za izolaciju ne treba imati nikakvu posebnu opremu, no nju je poželjno opremiti s
tlakomjerom, toplomjerom i ostalim potrebnim priborom kojim će se koristiti samo taj
pacijent. Sav pribor koji se unosi u sobu potrebno je dezinficirati.
Prije svakoga rada s pacijentom potrebno je oprati ruke te staviti zaštitnu odjeću Oprati ruke i
staviti zaštitnu odjeću moraju sve osobe (zdravstveno osoblje, posjete) koje ulaze u sobu.
Nakon izlaska se zaštite na odjeća za jednokratnu upotrebu baca, onu koja se može prati se
prikuplja