(ZU)BAR

Kao da mi čupa dlake,

Gotovo poput latica s cvijeta,

Snagom svega svijeta

I broji:

Voli me, ne voli…

I vani stomatološkim aparatima sve ono

Što „ne valja“ iz mene.

Dala sam mu i škare da

Odreže zdrave vrhove kose,

Za koje mi je rekao da ih je napala suša.

I maže me eteričnim uljem od badema

Od čega izbiju plikovi na jeziku, u

Obliku velikih sjekira

Koje se utamane samo

Njegovim kavijarom.

I primjećujem simptome Dostojevskog sindroma,

Ne znam gdje počinje on,

A gdje završavam ja,

No to može biti sve zbog ovog

Likera od naranče i kivija.