Osnove elektrotehnike

Predavanje 12

Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehnički fakultet

2020/2021

1 / 62
Sadržaj

I Ampéreov zakon u osnovnom obliku

I Rad elektromagnetnih sila na provodnik u magnetnom polju
I Proračun elektromagnetne sile pomoću magnetnog fluksa
I Magnetne osobine materijala
I Opšti (opći, uopćeni, uopšteni) oblik Amperéovog zakona
I Osobine feromagnetnih materijala
I Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima
I Granični uslovi na dodiru dvije linearne, izotropne i homogene magnetne
sredine

2 / 62
Ampéreov zakon u osnovnom obliku
I Dakle, ako se zamisli bilo kakva zatvorena kontura C u magnetnom
~ duž te konture (tj. zbir proizvoda
polju, linijski integral vektora B
B · dL duž konture C) jednak je ukupnoj struji kroz bilo koju površ koja
se oslanja na tu konturu, pomnoženoj sa µ0 . U specijalnom slučaju,
kada kroz površinu koju ograničava zatvorena kontura C nema struje,
cirkulacija vektora magnetne indukcije P
jednaka je nuli.
I Predznaci struja u algebarskoj sumi mogu biti pozitivni i nega-
kroz C
tivni.
I Struja ima pozitivan algebarski predznak ako je smjer struje saglasan
sa smjerom pozitivne normale +~n na površinu koja je ograničena kon-
turom C. Struja ima negativan algebarski predznak ako njen smjer nije
saglasan sa smjerom pozitivne normale.
I Ampéreov zakon važi i za provodnike sa strujama proizvoljnog oblika,
odnosno za strujna polja proizvoljne raspodjele. U ovom slučaju pro-
matrani sistem se definira preko gustine struje, pa se Ampéreov zakon
može napisati u obliku:
I Z
~ · dL
B ~ = µ0 J~ · dS
~ (1)
C SC

gdje je sa SC označena proizvoljna površ ograničena konturom C.

3 / 62
Ampéreov zakon u osnovnom obliku

I Ampéreov zakon predstavlja jedan od najznačajnijih zakona u elektro-

tehnici jer uspostavlja direktnu funkcionalnu ovisnost struje i magnetnog
polja kojeg ta struja stvara.
I Ampéreov zakon se može iskazati i u alternativnom obliku, ako se na
posljednji izraz primijeni Stokesova teorema. Prema toj teoremi, cir-
kulacija vektora magnetne indukcije po zatvorenoj konturi C, može se
izjednačiti s fluksom rotora tog vektora koji prolazi kroz površ SC ogra-
ničenu konturom C:
I Z
~ · dL
B ~ = ~ · dS
(∇ × B) ~ (2)
C SC

I Nakon poređenja posljednje dvije relacije, dobija se izraz koji predstavlja

diferencijalni zapis Ampèreovog zakona u osnovnom obliku:
~ = rotB
∇×B ~ = µ0 · J~ (3)
Napomena: Oznakom ∇ označen je tzv. nabla operator. Vrijedi:
   
∂Bz ∂By ∂Bx ∂Bz ~ ∂By ∂Bx ~
 
~ = rotB
∇×B ~ = − ~i + − j+ − k
∂y ∂z ∂z ∂x ∂x ∂y
(4)
4 / 62
Primjer 1

Kroz veoma dugačak cilindrični provodnik po-

luprečnika a teče stalna istosmjerna električna
struja I sa smjerom kao na slici. Odrediti ana-
litičke izraze za promjenu intenziteta vektora
magnetne indukcije B u ovisnosti o rastojanju
razmatranih tačaka od aksijalne osi tog pro-
vodnika za sljedeće slučajeve:
I intenzitet vektora gustine električne
struje J je isti u svim tačkama poprečnog
presjeka provodnika;
I intenzitet vektora gustine električne
struje J se mijenja u tačkama popreč-
nog presjeka provodnika prema relaciji
J = K · r.
µ0 · I · r µ0 · I
Rješenje: a) J = const, 0 ≤ r ≤ a, B = , r ≥ a, B =
2πa2 2πr
µ0 · I · r 2 µ0 · I
b) J = K · r, 0 ≤ r ≤ a, B = , r ≥ a, B =
2πa3 2πr

5 / 62
Primjer 1

Slika 1: Skripta za prikaz grafika B(r) iz primjera 1

6 / 62
Primjer 1

1 % definisanje varijabli
2 clc; % brisanje teksta u komandnom prozoru
3 clear all; % brisanje prethodno definisanih varijabli
4 I=2; % Struja u Amperima
5 a=0.05; % poluprecnik provodnika u metrima
6 mi_0=4*pi*1e−7; % magnetna permeabilnost vakuuma
7 % a) J=const
8 r1=0:a/200:a; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) unutar ...
provodnika 0≤r≤a
9 B1=mi_0*I*r1/(2*pi*a^2); % Indukcija u Teslama, u unutrasnjosti ...
provodnika 0≤r≤a
10 r2=a:a/200:5*a; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) ...
izvan provodnika r≥a
11 B2=mi_0*I./(2*pi*r2); % Indukcija u Teslama, izvan provodnika ...
r≥a. Tacka prije operatora / je potrebna zbog dijeljenja sa ...
vektorom.
12 figure(); %kreiranje novog praznog grafika
13 plot([r1 r2], [B1 B2]); % crtanje grafika B(r) dio po dio sa ...
komandama za slaganje [r1 r2] i [B1 B2];
14 xlabel('r (m) '); % oznacavanje x−ose
15 ylabel('B (T) '); % oznacavanje y−ose
16 title('Ovisnost indukcije B od udaljenosti od centra provodnika ...
r, za J=const'); % oznacavanje grafika
17 grid on; % dodavanje mreze kvadratica na grafiku
18 %hold on; % zadrzavanje grafika, neiskoristeno sada
19
20 % b) J != const
7 / 62
Primjer 1

1 r1=0:a/200:a; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) unutar ...

provodnika 0≤r≤a
2 B1=mi_0*I*r1.^2/(2*pi*a^3); % Indukcija u Teslama, u ...
unutrasnjosti provodnika 0≤r≤a
3 r2=a:a/200:5*a; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) ...
izvan provodnika r≥a
4 B2=mi_0*I./(2*pi*r2); % Indukcija u Teslama, izvan provodnika ...
r≥a. Tacka prije operatora / je potrebna zbog dijeljenja sa ...
vektorom.
5 figure(); %kreiranje novog praznog grafika
6 plot([r1 r2], [B1 B2]); % crtanje grafika B(r) dio po dio sa ...
komandama za slaganje [r1 r2] i [B1 B2];
7 xlabel('r (m) '); % oznacavanje x−ose
8 ylabel('B (T) '); % oznacavanje y−ose
9 title('Ovisnost indukcije B od udaljenosti od centra provodnika ...
r, za J = K*r'); % oznacavanje grafika
10 grid on; % dodavanje mreze kvadratica na grafiku

8 / 62
Primjer 1

Slika 2: Grafik B(r) iz primjera 1a Slika 3: Grafik B(r) iz primjera 1b

9 / 62
Primjer 2

Odrediti intenzitet vektora magnetne induk-

cije u svim tačkama prostora šupljeg provod-
nika kružnog poprečnog presjeka čiji je unu-
trašnji poluprečnik a, a spoljašnji b (kao što je
prikazano na slici), i nacrtati ovisnost B o ras-
tojanju r od osi provodnika. Kroz provodnik
teče stalna jednosmjerna struja I sa smjerom
kao na slici.
µ0 · I(r2 − a2 )
Rješenje: 0 ≤ r ≤ a, B = 0, a ≤ r ≤ b, B = , r ≥ b,
2πr(b2 − a2 )
µ0 · I
B=
2πr

10 / 62
Primjer 2
1 % definisanje varijabli
2 clc; % brisanje teksta u komandnom prozoru
3 clear all; % brisanje prethodno definisanih varijabli
4 I=2; % Struja u Amperima
5 a=0.05; % unutrasnji poluprecnik provodnika u metrima
6 b=0.2; % vanjski poluprecnik provodnika u metrima
7 mi_0=4*pi*1e−7; % magnetna permeabilnost vakuuma
8 % J=const
9 r1=0:a/200:a; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) u ...
supljini od 0 do a
10 B1=zeros(1,length(r1)); % Indukcija u Teslama, u supljini ...
provodnika, vektor nula
11 r2=a:(b−a)/200:b; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) ...
unutar provodnika izmedju a i b
12 B2=mi_0*I*(r2.^2−a^2)./(2*pi*r2*(b^2−a^2)); % Indukcija u ...
Teslama, unutar provodnika za r izmedju a i b. Tacka prije ...
operatora / je potrebna zbog dijeljenja sa vektorom, kod ^ ...
zbog stepenovanja vektora.
13 r3=b:b/200:3*b; % definisanje tacaka za crtanje grafika B(r) ...
izvan provodnika za r>b
14 B3=mi_0*I./(2*pi*r3); % Indukcija u Teslama, izvan provodnika za r≥b.
15 figure(); %kreiranje novog praznog grafika
16 plot([r1 r2 r3], [B1 B2 B3]); % crtanje grafika B(r) dio po dio ...
sa komandama za slaganje [r1 r2] i [B1 B2];
17 xlabel('r (m) '); % oznacavanje x−ose
18 ylabel('B (T) '); % oznacavanje y−ose
19 title('Ovisnost indukcije B od udaljenosti od centra provodnika ...
r, za J=const'); % oznacavanje grafika
20 grid on; % dodavanje mreze kvadratica na grafiku
11 / 62
Primjer 2

Slika 4: Grafik B(r) iz primjera 2

12 / 62
Rad elektromagnetnih sila na provodnik u magnetnom polju

I Na provodnik sa strujom koji se nalazi u stra-

nom magnetnom polju djeluje elektromagnetna
sila. Ako se provodnik pomjeri u neki novi polo-
žaj, sila će izvršiti rad pri tom pomjeranju.
I Razmatra se kruta strujna kontura sa strujom
I u magnetnom polju indukcije B. ~ Kontura se
može pomjerati u prostoru. Kontura se podi-
~ i posmatra se jedan
jeli na strujne elemente IdL
strujni element. Ako se strujni element pomjeri
za dL1 u ravni u kojoj leže strujni element i vek-
tor magnetne indukcije, rad sila polja je jednak
nuli jer vektor elementarne elektromagnetne sile
dF~ = I · dL~ ×B~ normalan na tu ravan i pomje-
ranjem u toj ravni se ne ostvaruje rad.
I Ako se strujni element pomjeri za dL ~ 1 u ravni
koja je okomita na ravan u kojoj leže strujni ele-
ment i vektor magnetne indukcije, rad sila polja
je:
~ · dL
δA = dF ~ 1 = dF · dL1 · cos α
~ × B)
δA = (IdL ~ · dL~1 (5) 13 / 62
Rad elektromagnetnih sila na provodnik u magnetnom polju

I Vrijedi:
~ × B)
(dL ~ · dL
~ 1 = (dL
~ 1 × dL)
~ ·B
~ =B
~ · (dL
~ 1 × dL)
~ =B
~ · dS
~ = δΦ
(6)

gdje je δΦ elementarni fluks vektora magnetne

indukcije B~ kroz elementarnu površinu dS ~ koju
~ 1 . Sada
opiše strujni element pri pomjeraju za dL
se može se pisati:
~ × B)
δA = (IdL ~ · dL
~ 1 = I · δΦ (7)

Razmatrana kontura sastoji se od velikog broja strujnih elemenata. Ukupni

rad elektromagnetne sile koji se izvrši pri translatornom pomjeranju strujne
konture za elementarnu dužinu dL ~ 1 može se odrediti kao suma elementarnih
radova δA:
Z Z
dA = δA = I · δΦ = I · dΦ (8)
S

gdje je dΦ magnetni tok kroz površinu koju opiše strujna kontura pri trans-
latornom pomaku za dL ~ 1.
14 / 62
Rad elektromagnetnih sila na provodnik u magnetnom polju

I Ako je Φ1 magnetni fluks kroz konturu u početnom položaju 1, a Φ1

magnetni fluks kroz konturu u krajnjem položaju 2 (nakon translatornog
pomaka za dL ~ 1 ), na temelju Gaussovog zakona dobija se za priraštaj
magnetnog fluksa:
dΦ = Φ2 − Φ1 (9)
I Ako se kontura pomjera pod djelovanjem elektromagnetne sile, rad sila je
pozitivan i priraštaj magnetnog fluksa dΦ je pozitivan (magnetni fluks
se povećava). Dakle, sila djeluje tako da nastoji postaviti konturu u
položaj u kojem je fluks kroz nju maksimalan.
I Vlastiti magnetni fluks koji stvara struja I koja teče kroz krutu konturu
se ne mijenja pri njenom pomjeranju, pa je rad sila uzrokovan vlastitim
fluksom jednak nuli jer ovakve elektromagnetne sile ne nastoje pomjeriti
konturu.
I Ako se kontura može deformirati (nije kruta), elektromagnetna sila bi
je nastojala oblikovati tako da poprimi kružni oblik jer bi tada imala
maksimalnu površinu, odnosno magnetni fluks kroz konturu bio bi mak-
simalan.
I Ako kontura već ima kružni oblik, sila bi nastojala da raskine konturu
kako bi se još više povećao magnetni fluks kroz nju.
15 / 62
Proračun elektromagnetne sile pomoću magnetnog fluksa

I Ako se kontura sa strujom I može translatorno pomjerati pod djelova-

njem elektromagnetne sile F u pravcu generalizirane koordinate L1 za
neku dužinu dL1 , može se pisati:
~ · dL
dA = F ~ = F · dL1 · cos ∠(F
~ , dL
~ 1 ) = F1 · dL1 (10)

gdje je F1 komponenta sile F u pravcu koordinate L1 . Ako se s dΦ

označi priraštaj magnetnog fluksa kroz površinu koju pri translatornom
pomjeranju opiše strujna kontura, može se pisati:

F1 · dL1 = I · dΦ (11)

odnosno:
dΦ
F1 = I · (12)
dL1
Naprimjer, ako se kontura sa strujom I translatorno pomjera u pravcu
osi x za elementarni pomjeraj dx, vrijedi:
dΦ
Fx = I · (13)
dx
Analogno se računaju komponente sile u pravcu osa y i z.
16 / 62
Proračun elektromagnetne sile pomoću magnetnog fluksa

Ako kontura sa strujom može da rotira, naprimjer za neki ugao dα, pri čemu
se ostvari priraštaj magnetnog fluksa dΦ, okretni moment može se odrediti
kao:
dΦ
M =I· (14)
dα

17 / 62
Magnetne osobine materijala
I Do sada smo posmatrali magnetno polje koje je posljedica protjecanja
vremenski konstantnih struja kroz provodnike smještene u vakumu (vaz-
duhu). Sada ćemo posmatrati da li na magnetno polje utječe prisustvo
materije (supstance).
I Utjecaj magnetnog polja na materijale je u različit od utjecaja električ-
nog polja. Djelovanje magnetnog polja na materijal je rezultat djelova-
nja magnetnog polja na naelektrisane elementarne čestice koje se kreću
unutar atoma materijala, dok djelovanje električnog polja nije vezano za
kretanje čestice.
I Različiti materijali ponašaju se različito u mag-
netnom polju. Neka je pomoću solenoida formi-
rano magnetno polje. Na krajevima solenoida po-
lje nije homogeno, ali je upravo na tim dijelovima
elektromagnetna sila najjača zato što je najveća
promjena magnetne indukcije. Naprave se uzorci
od različitih materijala u obliku štapića, a zatim
se svaki od njih unese u oblast nehomogenog mag-
netnog polja.
I Određeni uzorci teže da izađu iz oblasti jačeg magnetnog polja što se

manifestira djelovanjem elektromagnetne sile usmjerene vertikalno na-

više (slika a). Ovi materijali nazivaju se dijamagnetni. Predstavnici
18 / 62
ovih materijala su voda, bakar, srebro, olovo, grafit, cink.
Magnetne osobine materijala

I Druga klasa uzoraka teži da se nađe u oblasti jačeg magnetnog polja

što se manifestira djelovanjem slabe elektromagnetne sile usmjerene ver-
tikalno naniže (slika b). Ovi materijali nazivaju se paramagnetnim.
Predstavnici tih materijala su natrij i aluminij.
I Kod treće skupine uzoraka (slika c) ispoljava se
vrlo jaka sila (mnogo veća u odnosu na prethodne
dvije) koja teži da uvuče uzorak u oblast jačeg
magnetnog polja (u unutrašnjost svitka). Ovi
materijali nazivaju se feromagnetni. Predstav-
nici tih materijala su željezo, kobalt, nikl.
I Atomi materijala sastoje od pozitivno naelektrisanog jezgra i manjeg

ili većeg broja elektrona koji kruže oko jezgra po složenim putanjama.
Svaki elektron može se posmatrati kao mala "elementarna" strujna kon-
tura, koja se naziva Ampéreova mikrostruja. Uslijed ovih mikrostruja
nastaje elementarno magnetno polje. Zato se svakom elektronu koji se
okreće oko jezgra može pridružiti magnetni momenat, koji se naziva or-
bitalni magnetni momenat elektrona.

19 / 62
Magnetne osobine materijala

I Svaki atom se, sa makroskopske tačke gledišta, može posmatrati kao

kompliciran sistem elementarnih strujnih kontura (Ampéreovih
struja) koje su izvor magnetnog polja. Zato se atom može predstaviti
strujnom konturom s Ampéreovom strujom i magnetnim momentom.
Magnetni moment atoma je suma magnetnih momenata elementarnih
strujnih kontura koje su posljedica kretanja elektrona.
I Atomi (molekuli) dijamagnetnih materijala
imaju ukupni magnetni momenat jednak nuli,
tj.magnetni momenti pojedinih elektrona se
poništavaju. U odsustvu stranog magnetnog
polja ne stvaraju magnetno polje niti ispoljavaju
magnetne osobine. Kada se unesu u strano
(vanjsko) magnetno polje, smanjuju to polje,
ali je taj efekt vrlo mali. Praktično svi materi-
jali ispoljavaju dijamagnetne osobine, ali se kod
drugih materijala ovakvo djelovanje teško uočava
jer su izraženiji drugi efekti.

20 / 62
Magnetne osobine materijala

I Atomi ili molekuli paramagnetnih materijala imaju sopstveni moment

različit od nule. U okolini ovih atoma (molekula) postoji lokalno mag-
netno polje. Međutim, u ovim materijalima su magnetni momenti poje-
dinih atoma haotično (nasumično) orijentisani zbog termičkih kretanja,
tako da je suma magnetnih momenata u nekoj maloj zapremini približno
jednaka nuli ako se materijal ne nalazi u stranom magnetnom polju.
I Kada se paramagnetni materijali unesu u strano
magnetno polje, to polje djeluje mehaničkom si-
lom na elementarne strujne konture koja teži da
njihove magnetne momente postavi paralelno s
pravcem stranog polja. Dakle, dolazi do djelo-
mičnog orijentisanja magnetnih momenata
i ovako stvoreno sopstveno magnetno polje nas-
toji podržati strano magnetno polje.

21 / 62
Magnetne osobine materijala

I Magnetni momenti susjednih atoma kod feromagnetnih materijala su

međusobno paralelni (unutar relativno velikih domena koji se nazivaju
Weissovi domeni) i orijentisani u istom smjeru. Ta orijentacija se mi-
jenja od domena do domena, pa u normalnim uslovima materijal koji
nije izlagan djelovanju stranog polja ne stvara magnetno polje (makro-
skopski gledano).
I Ako se unesu u strano magnetno polje, dolazi do
povećanja domena čiji su magnetni momenti ori-
jentisani u pravcu i smjeru vektora magnetne in-
dukcije stranog polja (na račun ostalih domena),
kao i do zakretanja cijelih domena. Zato se jav-
lja vrlo jako sopstveno magnetno polje koje
podržava strano magnetno polje.

22 / 62
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Pierre_Weiss
https://www.britannica.com/biography/Pierre-Ernest-Weiss

Slika 5: Pierre Ernest Weiss (1865-1940)

23 / 62
Magnetne osobine materijala
I Magnetne osobine materijala opisuju se pomoću relativne magnetne per-
meabilnosti µr i magnetne susceptibilnosti χm . Relativna magnetna
permeabilnost je bezdimenzionalan broj koji se definiše kao odnos in-
tenziteta vektora magnetne indukcije BmM u nekoj tački M u prostoru
kada je svitak (solenoid) sa strujom I postavljen na jezgru od odgova-
rajućeg materijala i intenziteta vektora magnetne indukcije BoM u toj
istoj tački kada se isti svitak sa strujom I nalazi u vazduhu:
BmM
µr = (15)
B0M
I Dijamagnetni materijali imaju µr < 1, ali je ta vrijednost vrlo blizu 1.
I Paramagnetni materijali imaju µr > 1, ali je i ta vrijednost vrlo blizu 1.
I Feromagnetni materijali imaju relativnu magnetnu permeabilnost
znatno veću od 1 (µr >> 1). Za feromagnetne materijale, koji imaju
poseban značaj u elektrotehnici, relativna magnetna permeabilnost nije
konstantna veličina. Očito je da je relativna magnetna permeabilnost
vakuuma (vazduha) µr = 1.
I Magnetna susceptibilnost računa se pomoću izraza: χm = µr − 1. Za
vakuum je χm = 0.
I Svi materijali u magnetnom polju mogu da se zamisle kao veliki broj ele-
mentarnih strujnih kontura koje se nalaze u vakuumu. Njihova veličina,
gustina i smjer zavise od vrste materijala.
24 / 62
Magnetne osobine materijala
I Već je rečeno da su magnetne osobine materijala posljedica postojanja
Ampéreovih mikrostruja. Međutim, postupak proračuna ukupnog mag-
netnog polja nekog materijala sabiranjem polja elementarnih Ampére-
ovih mikrostruja je praktično nemoguć zbog velikog broja elementarnih
struja. Zbog toga se posmatra velika skupina atoma unutar fizički male
zapremine i magnetno polje koje potiče od te cijele skupine.
I Za izračunavanje magnetnog polja koje potiče od elementarnih struj-
nih kontura unutarelementarne zapremine uvodi se zapreminska gustina
magnetnih momenata ili vektor magnetizacije:
P
~ = ( m
~ u ∆V )
M (16)
∆V
I Vektor magnetizacije je količnik sume magnetnih momenata smještenih
unutar elementarne zapremine ∆V i te zapremine. Jedinica mjere za
vektor magnetizacije je A/m.
I Ako su svi m~ u zapremini ∆V isti i ako je koncentracija elementarnih
~ =
kontura N 0 (N 0 je broj kontura u ∆V podijeljen s ∆V ), tada je: M
N 0 · m.
~
I Za sve dijamagnetne i paramagnetne materijale je:
M~ =k·B~ (17)
gdje je k konstanta, pa se nazivaju linearni magnetni materijali. Fero-
magnetni materijali su nelinearni i za njih prethodna relacija ne važi.25 / 62
Magnetne osobine materijala

I Posmatra se tijelo izrađeno od nekog materijala koje se nalazi u stranom

magnetnom polju. Elementarne mikrostruje u tijelu su pod djelovanjem
stranog magnetnog polja djelomično orijentisane. Na slici su prikazane
kao mali kružići.
I Posmatra se zatvorena kontura C koja prolazi
kroz neki materijal. Neke elementarne mikros-
truje kroz površinu ograničenu tom konturom
prolaze dva puta, jednom u pozitivnom, a drugi
put u negativnom smjeru (u odnosu na vektor je-
dinične pozitivne normale ~n na tu površinu). Nji-
hova suma kroz površinu je nula, kao i suma onih
struja koje kroz tu površinu uopće ne prolaze.
I Dakle, treba uzeti u obzir samo one struje koje
kroz površinu ograničenu konturom C prolaze
samo jednom. Neka je a poluprečnik, a S povr-
šina svake elementarne konture, a Imikro jačina
struje kroz nju. Neka je magnetni moment m ~ isti
~
za sve elementarne konture u okolini elementa dL
konture C.
26 / 62
Magnetne osobine materijala

I Pretpostavi se prvo da su m ~ kon-

~ paralelni s dL
ture C. Tada su na konturu C "nanizane" sve
one elementarne mikrostruje čiji su centri u kruž-
nom cilindru označenom isprekidanim linijama
~ a poluprečnik mu
na slici, čija je osa element dL,
je jednak poluprečniku a elementarne struje.

I U općem slučaju, kada m ~ kon-

~ nisu paralelni s dL
ture C, na konturu C će biti "nanizane" sve ele-
mentarne struje čiji su centri unutar kosog cilin-
dra. Baza cilindra je krug poluprečnika a, vi-
sina mu je dL · cos α, pa ima zapreminu: dV =
~ · dL.
S · dL · cos α = S ~ Na elementu dL ~ konture
C "nanizano" je ukupno: N 0 · dV = N 0 · S · dL
elementarnih strujnih kontura.
27 / 62
Magnetne osobine materijala

I ~ kroz površinu ograničenu

Suma Ampéreovih mikrostruja na dužini dL
konturom C je:
X 
Imikro = Imikro · N 0 · S ~ = N0 · m
~ · dL ~
~ · dL (18)
na dužini dL

gdje je magnetni moment elementarne strujne konture m ~

~ = Imikro · S.
~ = N 0 · m,
S obzirom da je vektor magnetizacije: M ~ može se pisati:
X 
Imikro ~ · dL
=M ~ (19)
na dužini dL

Ukupna Ampéreova mikrostruja kroz konturu C je:

X I
Imikro = ~ · dL
M ~ (20)
kroz C
C

Posljednja relacija stvara preduslove da se napravi opšti oblik Ampére-

ova zakona koji bi vrijedio za bilo koju sredinu a ne samo za vakuum
(vazduh) kao Ampéreov zakon u osnovnom obliku.

28 / 62
Opšti oblik Amperéovog zakona
I Ranije je pokazano da Ampéreov zakon u osnovnom obliku vrijedi za
svaku zatvorenu konturu C uz uslov da je magnetno polje uspostavljeno
u vakuumu (vazduhu):
I X
~ · dL
B ~ = µ0 · I (21)
kroz C
C
I Ako kontura C prolazi kroz neki materijal koji nije vakuum, mora se u
obzir uzeti i reakcija tog materijala na strano magnetno polje. Ranije je
rečeno da se materijal u magnetnom polju može predstaviti kao veliki
broj elementarnih strujnih kontura koje se nalaze u vakumu. Dakle,
reakcija materijala na strano magnetno polje uzima se u obzir preko
Ampéreovih mikrostruja u vakuumu.
I Ako se relacija za Ampéreov zakon u osnovnom obliku proširi za član s
mikrostrujama, dobija se izraz u kojem su u obzir uzete makroskopske
struje I (kondukcione struje kroz provodnike) i elementarne Ampéreove
mikrostruje Imikro :
I !
X X
~ · dL
B ~ = µ0 · I+ Imikro (22)
kroz C kroz C
C

gdje navedeni integral ovisi o makroskopskim i mikrostrujama.

29 / 62
Opšti oblik Amperéovog zakona

I Ako se relacija za ukupnu Ampéreovu mikrostruju kroz konturu C iz

(20) uvrsti u posljednji izraz, dobija se:
 
I X I
~ · dL
B ~ = µ0 ·  I+ ~ · dL
M ~ (23)
kroz C
C C

~
I  
B ~ ~ =
X
−M · dL I (24)
µ0
kroz C
C

I Ako se definiše vektor jačine magnetnog polja H ~ , posljednja relacija

može se napisati u obliku koji se naziva Ampéreov zakon u opštem obliku
i koji vrijedi za sve materijalne sredine:
I X
~ · dL
H ~ = I (25)
kroz C
C

gdje integral ovisi samo o makroskopskim strujama.

30 / 62
Opšti oblik Amperéovog zakona

I ~ vektor jačine magnetnog polja

Pri tome su vektor magnetne indukcije B,
~ i vektor magnetizacije M
H ~ međusobno povezani relacijom:

~
~ = B −M
H ~ (26)
µ0
I Za linearne magnetne materijale (dijamagnetni i paramagnetni materi-
jali) vrijedi:
~ =χ·H
M ~ (27)

~ = µ 0 · (H
pa se iz izraza B ~ +M
~ ) dobija:

~ = µ0 · (1 + χm ) · H
B ~ = µ0 · µr · H
~ =µ·H
~ (28)
I Veličina označena sa µ naziva se apsolutna magnetna permeabilnost.
Ima konstantnu vrijednost za linearne magnetne materijale. Nije kons-
tantna za feromagnetne materijale.

31 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Feromagnetni materijali kao što su željezo (Fe), nikl (Ni) i kobalt (Co)
i njihove legure imaju poseban značaj u elektrotehnici zato što mogu
osigurati veliku specifičnu magnetnu energiju (energija po jedinici
zapremine). Apsolutna magnetna permeabilnost feromagnetnih materi-
jala je µ >> µ0 , a ovisi o intenzitetu vektora jačine magnetnog polja H
i prethodnom stanju feromagnetnog materijala, tj. nije konstantna.
I Ponašanje feromagnetnih materijala u magnetnom polju često se u ma-
kroskopskom pogledu opisuje pomoću teorije Weissovih domena. We-
issovi domeni su područja veličine od 10−12 do 10−18 m3 u kojima se
nalazi od 1017 do 1011 atoma koji su u osnovi sličnog magnetnog djelova-
nja. Statistički gledano, magnetna usmjerenost takvih domena jednako
je vjerovatna u svim pravcima i smjerovima.

I Magnetne osobine feromagnetnih materijala

izražavaju se fukcionalnom ovisnošću intenziteta
vektora magnetne indukcije B i intenziteta
vektora jačine stranog magnetnog polja H.
Grafički se ova ovisnost prikazuje pomoću krive
magnetiziranja.

32 / 62
Osobine feromagnetnih materijala
I Ako se feromagnetni materijal koji nikada prije nije bio izložen djelo-
vanju magnetnog polja izloži njegovom djelovanju, magnetna indukcija
B se pri povećanju jačine magnetnog polja H mijenja po karakteristici
0D1 koja se naziva krivom prvobitnog magnetiziranja i prikazana je na
slici.
I Nakon što se feromagnetni materijal koji nije
prethodno bio magnetiziran unese u strano mag-
netno polje, na Weissove domene djeluju mo-
menti koji teže da ih usmjere u pravcu polja.
Kriva prvog magnetiziranja može se podijeliti na
četiri karakteristična dijela.
I Ako polje ima malu jačinu (dio 0 − 1), dolazi samo do povećanja di-

menzija domena koji su orijentisani približno u smjeru polja (na račun

susjednih domena). Indukcija sporo raste pri povećanju jačine polja.
Ako se strano polje smanjuje, indukcija će smanjivati po istoj krivoj, tj.
u ovom dijelu kriva je reverzibilna.
I Ako se jačina stranog polja dalje povećava (dio 1 − 2), dolazi do rotacije

cijelih domena.Indukcija raste znatno brže od jačine polja. Pri tome se

magnetiziranje u ovom dijelu ne odvija kontinuirano nego u skokovima
jer se rotacija domena odvija naglo (Barkhauzenov efekt). Ovaj dio
ciklusa magnetiziranja feromagnetnog materijala je ireverzibilan. 33 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Kada su magnetni momenti svih domena u ma-

njoj ili većoj mjeri orijentisani u smjeru i pravcu
stranog polja, pri povećanju jačine polja ponovno
dolazi samo do postepenog zakretanja domena,
pa indukcija raste vrlo sporo (dio 2 − 3). Kriva u
ovom dijelu nije reverzibilna.
I U posljednjem dijelu (3−D1 ) indukcija raste vrlo
polako za vrlo velike vrijednosti jačine magnet-
nog polja. U ovom dijelu se magnetni momenti
m
~ svih preostalih Weissovih domena orijentišu u
pravcu i smjeru vektora magnetne indukcije B. ~
Ovo stanje naziva se zasićenje materijala.

34 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Ako se u tački D1 počne

smanjivati jačina magnet-
nog polja H, tada se kriva
magnetiziranja B = f (H)
formira iznad krive pr-
vobitnog magnetizira-
nja.
I Kada je H = 0, magnetna
indukcija nije jednaka nuli
nego ima vrijednost Br
koja se naziva remanentna
(zaostala) indukcija (ova
pojava pokazuje da su ele-
mentarne Ampéreove mi-
krostruje održale određeni
nivo usmjerenosti koji je
posljedica djelovanja stra-
nog magnetnog polja).

35 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Magnetna indukcija će pasti na

nulu ako se uspostavi strano mag-
netno polje H suprotnog smjera
djelovanja jačine −Hc . Ova vri-
jednost jačine magnetnog polja
pri kojoj je B = 0 naziva se
koercitivna sila ili koercitivno
magnetno polje.
I Ako se vrijednost jačine magnet-
nog polja smanji do −Hm , induk-
cija ima negativnu vrijednost koja
odgovara tački C1 . Ako se polje
sada povećava od −Hm do Hm ,
nastaje kriva između tački C1 i
D2 . Ponovnim smanjenjem mag-
netnog polja od Hm do −Hm nas-
taje kriva između tački D2 i C2 ,
itd.

36 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Nakon desetak ciklusa magneti-

ziranja, pri čemu se jačina mag-
netnog polja H mijenja u op-
segu [0, Hm , 0, −Hm ], uspostavlja
se stabilna histerezna petlja koja
spaja tačke C, Hc , D, −Hc , C.
I Ako se jačina magnetnog polja
0 0
mijenja u opsegu [−Hm , Hm ], pri
0
čemu je Hm < Hm , nova histe-
rezna petlja će biti unutar histe-
rezne petlje koja je formirana pri
promjeni jačine magnetnog polja
između [−Hm , Hm ].
I Ako se vrhovi ovako uspostavlje-
nih histereznih petlji spoje, for-
mira se tzv. osnovna kriva
magnetiziranja (kriva OD).

37 / 62
Osobine feromagnetnih materijala
I Osnovna kriva magnetiziranja opisuje nelinearne osobine feromagnetnog
materijala i intenzivno se koristi u praksi. Na temelju ove krive definiše
B
se apsolutna magnetna permeabilnost feromagnetnog materijala µ = .
H
I Apsolutna magnetna permeabilnost razlikuje se za različite tačke na os-
novnoj krivoj magnetiziranja. Maksimalnu vrijednost µm ima u tački
kroz koju prolazi tangenta na krivu povučena iz koordinatnog početka
(tačka A na "koljenu" krive).
I Promjena apsolutne magnetne permeabilnosti u
ovisnosti o jačini magnetnog polja prikazana je
na slici. Pemeabilnost pri H = 0 predstavlja tzv.
početnu magnetnu permeabilnost koja je defini-
sana nagibom tangente povučene iz koordinatnog
početka na prvi dio osnovne karakteristike mag-
netiziranja.
I Magnetne osobine feromagnetnih materijala ovise o temperaturi. Pri

temperaturi apsolutne nule, feromagnetni materijal dolazi u stanje ap-

solutnog zasićenja.
I Porast temperature otežava usmjeravanje Amperéovih mikrostruja, tako

da pri tzv. Curievoj temperaturi, feromagnetni materijal ima (u magnet-

nom smislu) osobine paramagnetnog materijala. Curieva temperatura
za željezo iznosi oko 770◦ C, za nikl oko 360◦ C, a za kobalt oko 1120◦ C.38 / 62
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Marie_Curie
https://www.nobelprize.org/prizes/physics/1903/marie-curie/
biographical/ https://www.biography.com/scientist/marie-curie

Slika 6: Marie Skłodowska Curie (1867-1934)

39 / 62
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Pierre_Curie
https://www.nobelprize.org/prizes/physics/1903/pierre-curie/
biographical/

Slika 7: Pierre Curie (1859-1906)

40 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Tokom opisivanja petlje histereze dolazi do zagri-

javanja feromagnetnog materijala zato što se dio
električne energije koja se dovodi kako bi se stvo-
rilo odgovarajuće magnetno polje pretvara u to-
plinu. Ovaj dio energije predstavlja gubitke koji
se nazivaju histerezni gubici. Može se poka-
zati da su histerezni gubici proporcionalni po-
vršini koju ograničava histerezna petlja.
I Feromagnetni materijali se dijele u dvije skupine
po obliku histerezne petlje.
a - petlja histereze mekog magnetnog materijala
b - petlja histereze tvrdog magnetnog materijala
I Tvrdi magnetni materijali imaju veliku površinu petlje histereze, velike

histerezne gubitke, malu remanentnu magnetnu indukciju i veliku koer-

citivnu silu Hc (što znači da se teško mogu razmagnetizirati). Koriste
se za izradu permanentnih magneta.
I Meki magnetni materijali imaju malu površinu petlje histereze, male

histerezne gubitke, veliku remanentnu magnetnu indukciju i malu koer-

citivnu silu. Koriste se za izradu magnetnih jezgri uređaja kod kojih se
ciklusi magnetiziranja stalno ponavljaju, kao što su energetski transfor-
matori i električne mašine.
41 / 62
Osobine feromagnetnih materijala

I Pored gubitaka električne energije uslijed histereze, u aplikacijama gdje

se koriste periodički promjenljiva magnetna polja, u uređaju izrađenom
od feromagnetnog materijala se javljaju i vrtložne struje (eng. edy
currents, uslijed elektromagnetne indukcije).
I Efekti gubitaka uslijed postojanja vrtložnih struja se umanjuju tako što
se feromagnetna jezgra uređaja izrađuje od tankih limova (debljina ma-
nja od 1 mm) ako uređaj radi na industrijskim frekvencijama (50 ili
60 Hz).
I Za visokofrekvencijske magnetne krugove ovaj pristup nije dovoljan, pa
se magnetni krugovi za ovakve namjene izrađuju od posebnih materijala
- ferita. Feriti se formiraju miješanjem feromagnetne "prašine" i "pra-
šine" od keramičkih materijala kako bi se smanjila ukupna električna
vodljivost takvog materijala (električna vodljivost keramičkih materi-
jala je vrlo mala, dok je električna vodljivost feromagnetnih materijala
vrlo velika).

42 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Magnetni krug je skup tijela i sredina koji obrazuje zatvorenu putanju po

kojoj se zatvara magnetni fluks. Većina praktičnih problema u rješavanja
magnetnih krugova svodi se na određivanje fluksa kojeg u krugu stvara
struja koja teče kroz namot ili određivanje broja zavoja i struje kroz
zavoje da bi se u magnetnom krugu poznatih dimenzija postigla željena
vrijednost fluksa ili magnetne indukcije.
I Magnetni krugovi rješavaju se slično električnim krugovima, a za opisiva-
nje stanja magnetnog kruga koriste se tri veličine koje imaju ekvivalentne
veličine u električnom krugu:
I magnetni fluks koji je ekvivalentan struji u električnom krugu;
I magnetomotorna (magnetopobudna, magnetouzbudna) sila koja je

ekvivalentna naponu naponskog generatora u električnom krugu;

I magnetni otpor koji je ekvivalentan električnom otporu u električ-

nom krugu.
I Magnetni krugovi se obično dijele na tanke i krugove realnih dimenzija
(debele). Tanki magnetni krug ima površinu poprečnog presjeka znatno
manju u odnosu na svoju dužinu, tako da se može smatrati da mag-
netna indukcija i jačina magnetnog polja imaju konstantne vrijednosti
po poprečnom presjeku jezgre.

43 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Na slici je prikazan primjer tankog slo-

ženog magnetnog kruga. Analogno kao
u električnom krugu, definišu se grane
(1, 2, ...6) i čvorovi (A, B, C, D). Cilj je
odrediti flukseve u svim granama kruga.
Poznate su struje kroz namote i broj za-
voja u namotima. Fluks kroz neku granu
može biti pozitivan ili negativan, što ovisi
o: smjeru namotavanja namota, smjeru
struje kroz namot i odabranom smjeru
normale na površinu poprečnog presjeka
grane.
I Po zakonu o održanju magnetnog fluksa može se za svaki čvor (mjesto

gde se stiču tri ili više grana) pisati jedna jednačina koja nalikuje na I
Kirchhoffov zakon za električne krugove. Referentni smjerovi za flukseve
u granama kruga naznačeni su crvenim strelicama. Naprimjer, za čvor
A se može pisati:
I
~ · dS
B ~ = −Φ1 + Φ3 + Φ4 = 0 (29)
S

44 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Jednačina (29) predstavlja algebarsku

sumu magnetnih flukseva koji dolaze ili
odlaze iz čvora koja je jednaka nuli
n
P
Φi = 0. Pri rješavanju magnetnog
i=1
kruga postavlja se (nč − 1) ovakvih jed-
načina gdje je nč broj čvorova u krugu.
Ovakva jednačina često se naziva I Kirch-
hoffovim zakonom za magnetne krugove.
I Prema opštem Ampéreovom zakonu, za svaku zatvorenu konturu duž

grana magnetnog kruga može se pisati:

I X
~ · dL
H ~ = I (30)
kroz C
C
I S obzirom na to da je magnetni krug tanak, jačina magnetnog polja
je konstantna po poprečnom presjeku grane. Zato se lijeva strana
posljednje jednačine može napisati kao algebarska suma proizvoda (Hk ·
Lk ) na svim dijelovima konture gdje grane imaju isti poprečni presjek:
I X
~ · dL
H ~ = (Hk · Lk ) (31)
duž C
C 45 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I U sumi u jednačini (31) se uzima pred-

znak + ako su referentni smjer vektora
~ i smjer konture C isti, u suprotnom se
H
uzima predznak −.
P
I Član također se može napisati u
kroz C
obliku algebarske sume proizvoda (N ·I)k ,
gdje su I struje koje obuhvata kontura C,
a N brojevi zavoja namota kroz koje pro-
tiču te struje.
I Naprimjer, kontura C prikazana na slici obuhvata N1 puta struju I1 , pri

čemu se smjer struje i pozitivne normale ~n na površinu koju ograničava

kontura slažu (prema pravilu desne zavojnice).
I Također, kontura C obuhvata N2 puta struju I2 , pri čemu se smjer

struje i pozitivne normale ~n na površinu koju ograničava kontura ne

slažu. Dakle, može se pisati:
X X
I= (N · I)k (32)
kroz C duž C

Predznak + uzima se u sumi (N I) ako se smjer struje kroz površinu

ograničenu konturom i smjer pozitivne normale na tu površinu slažu. U
suprotnom, uzima se predznak −. 46 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Sada se može pisati:

X X
(Hk · Lk ) = (N · I)k (33)
kroz C duž C

Ova jednačina često se naziva II Kirch-

hoffov zakon za magnetne krugove.
Bk
I S obzirom da vrijedi Hk = , može se pisati:
µk
Bk · Lk Bk · Sk · Lk Lk
Hk · Lk = = = Φk · (34)
µk µk · S k µk · S k
I Izraz
Lk
Rmk = (35)
µk · Sk
predstavlja magnetnu otpornost grane k magnetnog kruga čija je dužina
Lk , površina poprečnog presjeka Sk , a izrađena je od materijala s apso-
lutnom magnetnom permeabilnošću µk . Pri tome, magnetna permeabil-
nost može ovisiti o jačini magnetnog polja (naprimjer, za feromagnetne
materijale), odnosno µk = µk (Hk ). 47 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Relacija (33) za II Kirchhoffov zakon za

magnetne krugove može se sada zapisati
i u obliku:
X X
(Rmk · Φk ) = (N · I)k (36)
duž C duž C

Članovi (Rmk · Φk ) uzimaju se s pozitiv-

nim predznakom ako je referentni smjer
magnetnog fluksa isti kao i smjer obila-
ska konture, a u suprotnom se uzimaju s
negativnim predznakom.
I Može se zaključiti da članovi (N I) imaju
ulogu koju elektromotorna sila ima u
krugovima stalnih istosmjernih struja.
Zato se ovaj proizvod naziva magneto-
motorna (magnetnopobudna/magnetouz-
budna) sila.

48 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Magnetni krugovi realnih dimenzija

uglavnom se rješavaju primjenom aprok-
simacije koja se može objasniti na
jednostavnom primjeru. Posmatra se to-
rus s feromagnetnim jezgrom kao na slici.
Torus je pravouglog poprečnog presjeka,
unutrašnjeg radijusa a, vanjskog radijusa
b i visine h. Na jezgri je namotan namot
s N zavoja kroz koji protječe struja I.
Rješenje:
Primjenom Ampéreovog zakona u opštem obliku na zatvorenu konturu radi-
jusa r (a < r < b), dobija se:
I X
~ · dL
H ~ = H · 2πr = I = NI (37)
kroz C
C

NI
H(r) = (38)
2πr
S obzirom da je B(r) = µ(H) · H(r), dobije se:
NI
B(r) = µ(H) (39)
2πr
49 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I Dakle, intenzitet vektora magnetne in-

dukcije ovisi o jačini magnetnog polja H
i radijusu konture r. Za tačno određiva-
nje indukcije u pojedinim točkama jezgre,
treba znati krivu magnetiziranja materi-
jala jezgre.

I Aproksimacija je u tome da se smatra da je magnetna permeabilnost

svih tačaka jezgre približno jednaka permeabilnosti duž srednje linije
a+b
jezgre µsr , pri čemu je radijus srednje linije r = .
2
I Dobija se:
NI
B(r) = µsr (40)
2πr
odnosno, indukcija sada ovisi samo o radijusu r. Elementarni magnetni
fluks kroz površinu dS je:
~
dΦ = B(r) ~
· dS (41)
~ = ~n · dS i dS = h · dr.
gdje je dS
50 / 62
Magnetni krugovi i analogija s električnim krugovima

I ~ su kolinearni, pa se dobija:
Vektori ~n i B
NI
dΦ = B(r) · h · dr = µsr · h · dr
2πr
(42)

I Ukupni magnetni fluks kroz poprečni presjek jezgre je:

Z Zb
N Ih dr N Ih b
Φ= dΦ = µsr = µsr ln (43)
2π r 2π a
a

Ako se za torus postavi relacija po II Kirchhoffovom zakonu za magnetne

krugove, vrijedi:
Rm · Φ = N I (44)
Poređenje posljednja dva izraza pokazuje da se magnetna otpornost to-
rusa može izraziti kao:
2π
Rm = (45)
b
µsr · h · ln
a
51 / 62
Granični uslovi na dodiru dvije magnetne sredine
I Granični uslovi definišu raspodjelu polja i osnovne odnose na graničnoj
površini dvije linearne, izotropne i homogene sredine s različitim magnet-
nim osobinama. U skladu sa zakonom o konzervaciji magnetnog fluksa
(Gaussovim zakonom), pri prelasku iz jedne u drugu sredinu ne dolazi
do promjene magnetnog fluksa, što znači da su linije vektora magnetne
indukcije neprekidne.
I Ako se zakon o održanju magnetnog
fluksa primijeni na malu zatvorenu cilin-
dričnu površinu čije su baze ∆S1 i ∆S2
(∆S1 = ∆S2 = ∆S) međusobno jednake i
paralelne graničnoj površini, a leže u raz-
ličitim sredinama, vrijedi:
I
~ · dS
B ~=0 (46)
S
I Ako za visinu cilindra vrijedi h → 0 (tako se približava graničnoj povr-
šini), dobija se:
I I I
~ · dS
B ~= ~ n1 · dS
B ~= ~ n2 · dS
B ~=0 (47)
S ∆S1 ∆S2
52 / 62
Granični uslovi na dodiru dvije magnetne sredine

I S obzirom na to da ugao između pozitivne normale +~n1 i vektora nor-

malne komponente vektora magnetne indukcije B~ n1 iznosi 180◦ , a da je
~ ◦
ugao između +~n2 i Bn2 jednak 0 , dobija se:

− Bn1 · ∆S + Bn2 · ∆S = 0 (48)

odnosno

Bn1 = Bn2 (49)

I Normalne komponente vektora magnetne indukcije moraju biti među-
sobno jednake na graničnoj površini dvije magnetne sredine.

53 / 62
Granični uslovi na dodiru dvije magnetne sredine

I Da bi se odredio uslov koji vektor jačine

magnetnog polja treba ispuniti na granič-
noj površini između dvije sredine s razli-
čitim magnetnim osobinama, primjenjuje
se Ampéreov zakon u opštem obliku na
zatvorenu konturu C sa slike.
I Paralelne stranice ∆L1 i ∆L2 su međusobno jednake (∆L1 = ∆L2 =
∆L) i paralelne graničnoj površini. Ako h → 0, uz pretpostavku da na
graničnoj površini nema provodnika sa strujom, primjenom Ampéreova
zakona se dobija:
I
~ · dL
H ~ =0 (50)
C

Ht1 · ∆L − Ht2 · ∆L = 0 (51)

odnosno
Ht1 = Ht2 (52)
Tangencijalne komponente vektora jačine magnetnog polja moraju biti
međusobno jednake na graničnoj površini dvije sredine. 54 / 62
Granični uslovi na dodiru dvije magnetne sredine

I Da bi se odredio uslov koji vektor jačine

magnetnog polja treba ispuniti na granič-
noj površini između dvije sredine s razli-
čitim magnetnim osobinama, primjenjuje
se Ampéreov zakon u opštem obliku na
zatvorenu konturu C sa slike.

Bt1 µ1 · Ht1
tan α1 = = (53)
Bn1 Bn1

Bt2 µ2 · Ht2
tan α2 = = (54)
Bn2 Bn2

I Nakon dijeljenja posljednje dvije relacije, dobija se:

tan α1 µ1
= (55)
tan α2 µ2
Interesantan je slučaj granične površine između neferomagnetnog mate-
rijala (naprimjer, vazduha).i feromagnetnog materijala.
55 / 62
Granični uslovi na dodiru dvije magnetne sredine

I Interesantan je slučaj granične površine

između neferomagnetnog materijala (na-
primjer, vazduha).i feromagnetnog mate-
rijala.
I Primjenom relacije za prelamanje linija polja, dobiva se:
tan α1 µ1 µ0
= = ≈0 (56)
tan α2 µ2 µ2
jer je µ2 >> µ0 . Dobija se da je α1 ≈ 0 (osim ako je α2 = π/2, kada je
tan α2 → ∞, pa je odnos tan α1 / tan α2 = 0 bez obzira na α1 ). To znači
da su linije vektora magnetne indukcije u vazduhu praktično normalne
na površinu feromagnetnog materijala.

56 / 62
Primjer 3

Položaj beskonačnog pravolinijskog provodnika, kroz koji protiče struja I1 ,

i krute pravougaone strujne konture stranica a i b, kroz koju protiče struja
I2 , prikazan je na slici. Odrediti magnetni fluks koji prožima pravougaonu
konturu, obrtni moment koji djeluje na nju i rad sila magnetnog polja pri
zakretanju konture za π/2 rad. Poznato je: I1 = 100 A, I2 = 0, 01 A,
a = 12, 8 cm, b = 16 cm, c = 12, 8 cm.
y
y
I2
x
x
z z
c x
I2
I1
α d b
x
I1
b
c
a
I2

Rješenje: φ1 = 0 W b, M = 0, 25 · 10−7 N m, φ2 = 5, 62 · 10−6 W b, A =

5, 62 · 10−8 J. 57 / 62
Primjer 4

U magnetnom krugu sa slike magnetomotorna sila je N · I = 100 Az. Ma-

terijal od kojega je izrađeno jezgro ima relativnu magnetnu permeabilnost
µr = 500. U krugu postoji zračni raspor dužine d = 1 mm. Ako su sve
dimenzije na slici date u milimetrima, odrediti jačinu magnetnog polja H0,3
u zračnom rasporu. Rasipanje u rasporu zanemariti.

Rješenje: H0,3 = 9520, 4 A/m, smjer odozgo prema dole u zračnom rasporu.

58 / 62
Primjer 5

Torus od feromagnetnog materijala sa kružnim poprečnim presjekom izrađen

je sa zračnim rasporom debljine δ. Magnetna indukcija koju stvara struja I
u namotaju iznosi B. Ako se zanemari rasipanje magnetnog fluksa, odrediti
magnetne napone u jezgru i ukupnu magnetomotornu silu. Poznato je: B =
0, 1 T , µr = 1000, R1 = 70 mm, R2 = 90 mm, δ = 1 mm.

Rješenje: Um,F e = 39, 92 A, Um,0 = 79, 58 A, N I = 119, 5 Az.

59 / 62
Primjer 6

Magnetni krug sa slike ima jačinu magnetnog polja u zračnom rasporu H0 =

105 A/m. Jezgra je izgrađena od metala relativne magnetne permeabilnosti
µr = 1000. Dužina srednje magnetne linije u metalu je LF e = 0, 795 m, a
aktivni poprečni presjek jezgre S = 3, 52 · 10−4 m2 . Odrediti širinu zračnog
raspora δ ako je poznato: I = 1 A, N1 = 750, N2 = 1250. Rasipanje
magnetnog fluksa u zračnom rasporu zanemariti.

Rješenje: δ = 19, 2 mm.

60 / 62
Primjer 7
Složeni nesimetrični magnetni krug je prikazan na slici i izrađen je od tran-
sformatorskog lima čija je karakteristika magnetiziranja data u tabeli. Di-
menzije magnetnog kruga u milimetrima date su na slici. Na magnetnom
krugu namotan je namot s N = 400 zavoja. Odrediti jačinu struje I koja
protiče kroz namot ako je poznato da indukcija u srednjem stubu magnetnog
kruga iznosi B3 = 0, 8 T .
B[T ] 0,2 0,8 1,05 1,12 1,18 1,22 1,24
H[A/m] 28,5 100 200 300 400 500 600
B[T ] 1,26 1,65 1,8 1,9 1,95 2 2.2
H[A/m] 700 10000 20000 30000 40000 50000 70000

Rješenje: I = 7, 01 A. 61 / 62
Primjer 8

U zračnom rasporu složenog magnetnog kruga u kojem nema raspianja mag-

netne energije prema slici izmjerena je magnetna indukcija B0 √ = 0, 5 T .
Kriva magnetiziranja materijala je opisana relacijom B = 0, 04 H, gdje
je H izraženo u A/m i B u T . Poznato je l1 = 15 cm, l2 = l3 = 30 cm, l0 =
0, 1 cm, S1 = 2S2 = 2S3 = 2S0 = 200 cm2 , N = 200, µ0 = 4π · 10−7 T m/A.
Odrediti magnetnu indukciju B1 u srednjem stubu, smjer indukcije B1 i
struju I.

S2 I S1 S3
l3
l2 N S0 l0

l1

Rješenje: B2 = 1, 0193 T , smjer naviše, I = 2, 71 A.

62 / 62