Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Toplina
Toplina (heat) predstavlja energiju (u prijelazu, jer ako nema gradijenta temperature,
nema ni topline) koju ćemu označavati simbolom Q i njezinu količinu izražavamo
mjernom jedinicom za energiju (džul). Toplinu ne možemo direktno mjeriti, no dodatnu
informaciju o toplini dobivamo kroz mjerenje potencijala topline: temperaturu.
Temperaturu mjerimo na apsolutnoj skali kelvina (K), a na relativnoj u stupnjevima
Celsiusa (°C); veza imeñu tih skala je
°C = K – 273.15°
Polje temperature izraženo u °C označavamo simbolom θ, a ono u K simbolom Τ.
Količina topline (koja se promijeni ili pronese) u jedinci vremena naziva se toplinski tok
(heat flow) i označava se simbolom Φ, a predstavlja (uloženu) snagu koja se mjeri
vatima (W=J/s).
Količina topline mjerena toplinskim tokom nije nužno ista na svim dijelovima tijela
koje promatramo, na pr. na nekim dijelovima tijela toplina ulazi kroz površinu tijela, a
na nekima izlazi. Toplinski tok koji prolazi kroz jedinicu površine označava se kao
specifični toplinski tok ili gustoća toplinskog toka (heat flow rate – heat flux) i
predstavlja vektorsku veličinu koja ima isti smijer kao i normala na promatranu plohu.
Simbol gustoće toplinskog toka je q, a jedinica mjere je vat po m2 [W/m2].
Rješavanje problema prijenosa topline sastoji se u odreñivanju dvaju polja: skalarnog
polja temperature Τ(x,y,z,t) i vektorskog polja intenziteta toplinskog toka q(x,y,z,t).
Da bismo mogli riješiti problem trebamo uspostaviti veze izmeñu traženih veličina.
Zakon očuvanja energije daje jednadžbu koja opisuje energetsku ravnotežu jediničnog
volumena dV
∂( ρc p Τ)
divq + + Φ′ = 0
∂t
ρ je gustoća (kg/m3 – masa po jedinici volumena), cp je specifični toplinski kapacitet
(J/(kg*K), Φ’ je zadani toplinski tok (izvor topline ili upoj topline u jedinici volumena).
Temperatura predstavlja polje potencijala topline i veza izmeñu temperature i topline
predstavljena je Fourierovim zakonom (jednadžbom toka: gustoća toplinskog toka
proporcionalna je gradijentu temperature)

q = -λ gradΤ = -λ gradθ

gdje je λ koeficijent toplinske vodljivosti [W/(mK)]. Negativni predznak je posljedica

konvencije da je pozitivni toplinski tok usmjeren od više prema nižoj temperaturi.

(Napomena: prisjetimo se značenja operatora grad i div:

∂F 
 ∂x 
 
gradF = ∇F = ∂F  - gradijent skalarnog polja F
∂y
 
∂F ∂z 

∂f1 ∂f 2 ∂f 3
divf = ∇ • f = + + - divergencija vektorskog polja f).
∂x ∂y ∂z

Kombiniranjem dviju gornjih jednadžbi dobivamo jednadžbu pogodnu za rješavanje

problema prijenosa topline

Ivica Kožar 1
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

∂ ( ρc p Τ)
div(λ ⋅ gradΤ) = − Φ′
∂t

Ovo je općenita jednadžba nestacionarnog provoñenja topline koja opisuje prelazak

topline kondukcijom. Jednadžba iste forme (ali uz druge koeficijente) opisuje mnoštvo
pojava u prirodi, na pr. razne vrste difuzije.

Načini prijenosa topline

Kondukcija (provoñenje) način je prijenosa topline kroz tijelo, gdje susjedni atomi
predaju toplinu (vibracije) jedan drugome. Na taj se način toplina prenosi kroz kruta
tijela koja su meñusobno u dodiru (kontaktu), a temperatura im je različita, odnosno,
kroz čvrsto tijelo čiji dijelovi imaju različite temperature (nema prijenosa topline unutar
tijela konstantne temperature).

Konvekcija (strujanje) opisuje prijenos topline koji se dogaña prijenosom grupa

molekula (koje imaju odreñenu temperaturu) unutar medija. Taj je način izražen u (široj
ili užoj) zoni dodira fluida i čvrstog tijela. Razlikujemo prirodnu i prisilnu konvekciju (i
kombinacije). U fluidima konvekcija uvijek uključuje kondukciju.

Radijacija (zračenje) opisuje prijenos topline koji se dogaña emitiranjem i upijanjem

elektromagnetskih valova. Sva tijela na temperaturi većoj od apsolutne nule (0K)
emitiraju elektromagnetsko zračenje. Za razliku od prethodna dva načina prijenosa
topline, ovaj ne treba medij (dakle, dogaña se i u vakumu).

Ivica Kožar 2
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Stacionarno stanje prijenosa topline

Stacionarnim nazivamo ono stanje kod kojeg nema promjene u vremenu; nastaje kad
neka pojava dovoljno dugo traje uz nepromijenjene (rubne) uvjete. Stacionarna stanja
razmatramo kad nas ne zanima stanje (promatranog sistema) u vremenu, nego samo
konačan rezultat. U primjeru rješavanja prijenosa topline to bi značilo da nas zanima
samo krajnji rezultat raspodjele temperature u nekom tijelu (kada je uspostavljena
ravnoteža izmeñu količine topline koja ulazi u tijelo i koja izlazi iz njega), ali ne i kako
je do takove raspodjele temperature dolazilo kroz vrijeme.
Uvjet stacionarnosti izražava se preko činjenice da nema promjene u vremenu, tj. da je
∂Τ = 0 i vremenski član otpada iz jednadžbi topline. Imamo
∂t

div (λ ⋅ gradΤ) = −Φ′

Za slučaj dvodimenzionalnog prijenosa topline u stacionarnom stanju (bez disipacije i

izvora, odnosno upoja topline) jednadžba se svodi na

∂ 2T ∂ 2T
+ =0
∂x 2 ∂y 2
što je Laplaceova parcijalna diferencijalna jednadžba (u dvije dimenzije).

Jednodimenzionalni slučaj prolaska topline

Jednodimenzionalni slučaj predstavlja pojednostavljenje koje koristimo kod praktične

analize prolaska topline kroz velike plohe, kao na pr. zidove.
U jednoj dimenziji Laplaceova jednadžba postaje

d 2θ
=0
dx 2
čije je rješenje

Ivica Kožar 3
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

θ = C1x + C2
C1 i C2 su konstante integracije koje se odreñuju iz rubnih uvjeta. Navedena linearna
jednadžba temelj je analize toplinske provodljivosti kroz ravne tanke zidove s
konstantnim temperaturnim rubnim uvjetima.
Neka su rubni uvjeti: x=0 ⇒ θ=θsloj1, x=d ⇒ θ=θsloj2 gdje je θsloj1<θsloj2. Vrijednosti
λ, d, θsloj1, θsloj2 su poznate. Rezultat je linearna funkcija promjene temperature unutar
zida

θ sl1 − θ sl 2
θ= x + θ sl1 .
d
Gustoću toplinskog toka dobivamo iz Fourireovog zakona

dθ θ − θ sl1
q = -λ gradθ = − λ = −λ sl 2
dx d
pri čemu je smijer toplinskog toka u negativnom x smijeru (od više prema nižoj
temperaturi), a vektorski karakter veličine nema značaja jer se radi o
jednodimenzionalnom problemu.
Ako jednadžbe drugačije napišemo

∆θ
q=
d
λ
dobivamo izraz d/λ kojeg nazivamo specifični toplinski otpor (otpor propuštanju
topline) koji ima oznaku R i jedinicu [m2K/W]. Inverzna veličina λ/d naziva se
toplinska propustljivost i izražava se jedinicama [W/m2K], pri čemu je izraz za gustoću
toplinskog toka

λ
q= ∆θ .
d

Višeslojni zidovi

U stacionarnom stanju, iz uvjeta očuvanja energije, proizilazi da intenzitet toplinskog

toka mora biti isti kroz sve slojeve (dakle konstantan), a za i-ti sloj možemo pisati

θ i 2 − θ i1
q = λi
di
gdje su θi nepoznate temperature na granici slojeva. Izjednačavanjem gustoće q u svim
slojevima dobivamo jednadžbu iz koje možemo izračunati nepoznatu gustoću
toplinskog toka

Ivica Kožar 4
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

θu − θv
q= n
d
∑ λii
i =1
pri čemu je temperatura θu veća od temperature θv. Nakon što smo odredili q lako
možemo izračunati temperature izmeñu slojeva (a kao što smo vidjeli, raspodjela
temperature unutar sloja je linearna).

Toplinski tok kroz zid iznosi

Φ=qA
gdje je A površina zida.

Na temelju upravo izvedenih jednadžbi možemo riješiti problem raspodjele temperature

unutar višeslojnog zida kada su nam poznati Dirichletovi rubni uvjeti, tj. temperature na
vanjskoj i unutrašnjoj plohi zida. Najčešće nam taj podatak nije poznat, nego znademo
temperaturu okolnog zraka (uobičajeno je mjeriti temperaturu zraka, a ne zida).
Količinu topline koja se prenosi iz zraka na površinu zida odreñujemo iz pretpostavke
konvekcijskog prijenosa topline.

Konvekcija

Izrazi za izračun temperature zida pretpostavljaju da nam je poznata površinska

temperatura na stranama zida, a zapravo obično znademo samo temperaturu zraka
(unutarnju u prostoriji i vanjsku temperaturu zraka). Uz te uvjete, za odreñivanje
površinske temperature zida potrebno nam je znanje kako se temperatura iz okolnog
fluida (zraka) prenosi na čvrsto tijelo (zid). Taj je proces opisan Newtonovim zakonom

qc = hc (θfl - θčt)

koji kaže: konvektivna gustoća toplinskog toka qc (izmeñu fluida i čvrstog tijela)
proporcionalna je razlici temperature čvrstog tijela i okolnog fluida. Koeficijent
proporcionalnosti hc, (convective surface film coefficient, koeficijent konvekcije -
mjerna jedinica [W/(m2K)], skriva u sebi vrlo složene procese i njegovo je odreñivanje
složeno. U fizici zgrade često uvodimo pojednostavljenja vezana uz njegovo
odreñivanje. Tako je na pr. uvedena i formula

b
 ∆θ 
hc = a 
 L 

Vrijednosti parametara a,b, L ovise da li se radi o horizontalnoj ili vertikalnoj plohi

(zidu) i o tome da li izvor topline gore ili dole. U većini propisa uvodi se još
jednostavnija pretpostavka, a to je da je koeficijent konstantan (ponovo ovisan samo o
uzlaznom ili silaznom toku zraka).

Ivica Kožar 5
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Kad poznajemo koeficijent konvekcije hc (koeficijent prijelaza topline iz okolnog zraka

na čvrsto tijelo), lako ga možemo uključiti u proračun temperature slojeva zida, a da
poznajemo samo temperaturu okolonog zraka

θ zraku − θ zrakv
q= n
R zrakau + R zrakav + ∑ Ri
i =1

pri čemu smo uveli izraze za specifični toplinski otpor

Rzrakau =1/hcu - otpor prelasku topline iz zraka na zid s unutrašnje strane
(hcu - koeficijent unutarnjeg prijelaza topline)
Rzrakav =1/hcv - otpor prelasku topline iz zraka na zid s vanjske strane
(hcv - koeficijent vanjskog prijelaza topline)
Ri = di/λι - otpor propuštanju topline kroz i-ti sloj zida

Nakon što smo izračunali gustoću toplinskog toka , primjenom izraza

∆θ
qc = hc (θfl - θčt) i q=
R
lako računamo sve temperature izmeñu slojeva zida.

Standardne vrijednosti toplinskog otpora su:

Vertikalni zid iznutra Ri = 0.13 [(m2K)/W]

Horizontalna ploha iznutra (toplo gore) Ri = 0.10 [(m2K)/W]
Horizontalna ploha iznutra (toplo dole) Ri = 0.17 [(m2K)/W]
Vanjska ploha Ri = 0.04 [(m2K)/W]

Ivica Kožar 6
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Koeficijent prolaska topline zidova (thermal transmittance)

Za višeslojne zidove toplinska vodljivost zida [W/(m2K)] je

θ zraku − θ vani
*
1
U = = n
q1 1
+ ∑ Ri +
he i =1 hi
pri čemu je θvani fiktivna temperatura.
*

U slučaju kad imamo plohu sastavljenu od više vrsta zidova, računamo njihovu
prosječnu vodljivost

∑ AU
i =1
i i
Um = n

∑A
i =1
i

gdje su Ai površine pojedinih zidova.

Ivica Kožar 7
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Primjer izračuna raspodjele temperature na plohama višeslojnog zida

Primjer 3.slojni zid 1. gipsana ploca

2. toplinska izolacija
3. zid od opeke

podaci : broj slojeva: n s := 3 i := 1 .. n s

1. gipsana ploca λ1 := 0.16 W/mK d := 0.013 m

1

2. toplinska izolacija λ2 := 0.025 W/mK d := 0.05 m

2

3. zid od opeke λ3 := 1.5 W/mK d := 0.10 m

3

1 m2 K/W
toplinski otpor priljubljenog zracnog sloja iznutra Ri :=
9

1 m2 K/W
toplinski otpor priljubljenog zracnog sloja vani Rv :=
20

toplinski otpori pojedinih slojeva zida

d  0.081 
R= 2 
i
R :=
i λi  
 0.067 

ukupni toplinski otpor cijele konstrukcije: Ruk := Ri + ∑ Ri + Rv

i
Ruk = 2.309

Izracun toplinskog toka kroz zid (iznutra prema van)

unutrasnja temperatura: Ti := 20 stupnjeva C

vanjska temperatura: Tv := −20 stupnjeva C

Ti − Tv
q := q = 17.323 W/m 2
Ruk

Ivica Kožar 8
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

temperature na granicama zidnih ploha (iznutra prema van)

unutrasnja ploha zida T := Ti − q ⋅ Ri T = 18.075 stupnjeva C

1 1

 18.075 
granice izmedju zidova T := T − q ⋅ R  
i+ 1 i i
T=  16.668  stupnjeva C
 −17.979
 
vanjska ploha zida T = −19.134 stupnjeva C  −19.134
ns + 1

Graficki prikaz raspodjele temperature

20

10

T i1 0

10

20
1 1.5 2 2.5 3 3.5 4
i1

Ivica Kožar 9
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Toplinski mostovi

Pod pojmom toplinskog mosta podrazumijevamo mjesto na plohi gdje toplinski tok nije
dominantno u jednom smijeru nego se razvija u dva ili tri smijera. Primjeri takvih
mjesta na plohama su spojevi zidova i krovova, otvori u zidovima, spojevi s negrijanim
volumenima i sl. Dakle, dok toplinski tok kroz plohu možemo apriksimirati kao
jednodimenzionalni tok, na mjestima toplinskog mosta to nije slučaj. Razlikujemo dvije
vrste toplinskih mostova u praksi: geometrijski toplinski mostovi (kutevi, spojevi,
spojevi s prozorima i sl.) i konstrukcijski (strukturalni) toplinski mostovi (betonski i
čelični stupovi, diskontinuiteti u toplinskoj izolaciji).

Primjer toplinskog mosta koji je

uvjetovan geometrijom problema je
prolazak topline kroz kut zgrade. Na slici
vidimo raspored temperature u kutu
zgrade izračunat programom CSTBART
(metoda konačnih elemenata) za grubu i
finu mrežu. Takoñer vidimo i gustoću
toplinskog toka (plavi vektori čija je
duljina proporcionalna intenzitetu).

Gdje god je moguće toplinske mostove treba eliminirati prekrivajući ih toplinskom

izolacijom. Potpuna eliminacija nije moguća, a složeniji numerički proračun (rješavanje
parcijalne diferencijalne jednadžbe) nije praktičan, pa se uticaj toplinskih mostova
izražava preko linijske ili lokalne toplinske vodljivosti.

Ivica Kožar 10
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Linijska toplinska vodljivost

Linijska toplinska vodljivost (oznaka Ψ, jedinica [W/(mK)]) opisuje dodatni toplinski

tok po dužnom metru (po stupnju) plohe koju razmatramo. Da bi takav postupak bio
dovoljno točan, uvjeti toplinskog toka trebaju biti točno definirani.

Srednji toplinski tok kroz zid koji se sastoji od zida i prozora i dvije vrste linijskih
gubitaka računa se

U z Az + U p Ap Ψ1 L1 + Ψ2 L2
U sred = +
Az + Ap Az + Ap

Prilikom računanja s toplinskim mostovima parametar koji se uzima u obzir je tkz.

(bezdimenzionalni) temperaturni faktor

θ s ,min − θ ref ,e
f hi =
θ ref ,i − θ ref ,e

koji opisuje temperaturne uvjete u kojima se toplinski most nalazi jer je moguće da
njegova linijska toplinska vodljivost ovisi o temperaturi okoline u kojoj se nalazi.
Temperaturni faktor može se dobiti direktno prilikom rješavanja problema toplinskog
toka MKE ili MKR kad se zada razlika temperature od 1°K.
Uticaj toplinskog mosta proporcionalan je linijskoj toplinskoj vodljivosti i obrnuto
proporcionalan temperaturnom faktoru: veći Ψ i niži fhi znači da toplinski most jače
privlači prašinu i gljivice, na njemu se lakše kondenzira vlaga, češće dolazi do pojave
pukotina jer toplinski most na sebe preuzima neproporcionalno veliki dio toplinskog
toka kroz konstruktivnu plohu.
Na tržištu postoji nekoliko kataloga toplinskih mostova (i na CDovima) s pripadajućim
linijskim toplinskim vodljivostima ovisno o temperaturnim faktorima.

Ivica Kožar 11
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

Toplinska radijacija

Toplinska radijacija predstavlja sasvim različit način prijenosa topline od kondukcije i

konvekcije, naime, toplinska radijacija je elektromagnetsko zračenje i kao takva ne
treba medij za prijenos topline. Toplinska radijacija je zračenje u infracrvenom,
vidljivom i ultraljubičastom dijelu spektra

Radio valovi < 1000 µm

0.76 < λ <= 1000 µm Infracrveno svjetlo
0.38 < λ <= 0.76 µm Vidljivo svjetlo
0.01 < λ <= 0.38 µm Ultraljubičasto svjetlo
X i gama zrake > 0.01 µm

Radijacijski intenzitet toplinskog toka koji dopire do nekog tijela dijelom se apsorbira,
dijelom reflektira, a dijelom propušta dalje (ako je tijelo barem djelomično prozirno /
transparentno).
Veličine vezane uz toplinsku radijaciju

Radijacijska toplina QR Količina topline primljena ili emitirana

Radijacijski toplinski tok ΦR
Gustoća toplinskog toka qR
Intenzitet radijacije I
Osvijetljenost (luminosity) L
preko elektromagnetskog zračenja; J
Količina topline primljena/emitirana u
jedinici vremena; W (=J/s)
Toplinski tok primljen/emitiran po jedinici
površine (skalarna veličina jer se toplina
emitira s površine u svim pravcima);
W/m2. Primljeni toplinski tok se označava
E (irradiance), emitirani toplinski tok sa
M (emitance).
Radijacijska energija emitirana u nekom
smijeru koji je odreñen prostornim kutem
ω; vektor jedinice W/(m2*rad).
Omjer izmeñu intenziteta toplinskog toka
u smijeru φ i prividne površine koja se vidi
gledano iz tog istog smijera; vektor
jedinice W/(m2*rad). Osvjetljenost opisuje
odnos površine koja emitira i površine
koja prima radijaciju.

Emisivnost ovisi o valnoj duljini elektromagnetskog zračenja prema Planckovom

zakonu, ali uz odreñene pretpostavke možemo usvojiti izraz (Stefan-Boltzmanov zakon)

M b = σT 4
gdje je σ Stefanova (Stefan-Boltzman) konstanta (5.67*10-8 W/(m2K4)).
Gornji je izraz dobiven integracijom po svim valnim duljinama, što je slučaj kod tijela
koje jednako emitira na svim valnim duljinama, tkz. idealno crno tijelo (black body). U
stvarnosti tijela ne emitiraju jednako na svim frekvencijama, pa se to kompenzira
faktorom ε za emisiju i α za apsorpciju (na pr. za crvenu ciglu α=0.75 i ε=0.93). Tako
za 'sivo' tijelo imamo

Ivica Kožar 12
Grañevinski fakultet u Rijeci Fizika zgrade

M = εσT 4

Emitirana gustoća toplinskog toka jednaka je razlici emisivnosti i apsorpcije.

Kod praktičnog računanja meñusobnog utjecaja dvaju ploha uvodimo pojednostavljenja
da je ε=α i da su plohe meñusobno paralelne

σ
q rad =
1
(T
2
4
− T14 )
+ 1 −1
ε1 ε2
Taj izraz možemo napisati u obliku sličnom konvektivnom zakonu prijenosa topline

qrad = hrad (T2 − T1 )

gdje je hrad radijativni koeficijent površinskog sloja ('filma')

(
hrad = ψσ T22 + T12 (T2 + T1 ))
koji ovisi o temperaturi T i unosi nelinearnost u diferencijalnu jednadžbu toplinskog
toka.
Vidimo da se kod proračuna toplinskog toka radijativni koeficijent hrad zbraja s
konvektivnim koeficijentom hc. U fizici zgrade često se pretpostavlja da je hrad
konstantan u promatranom rasponu temperatura (-10°C do +50°C) i uz pretpostavku
emisivnosti okoliša ε=0.9 hrad se kreće oko 4 W/(m2K), hc oko 19 W/(m2K) pa je ukupni
zamjenski koeficijent 23 W/(m2K); europske norme usvajaju vrijednost he = 25
W/(m2K) za vanjske zidove.

Ivica Kožar 13