UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

SIGURNOST I ZAŠTITA NA RADU I ZAŠTITA OD POŽARA

TEHNIČKI NORMATIVI ZA ZAŠTITU VISOKIH

OBJEKATA OD POŽARA

ZAŠTITA OD POŽARA I EKSPLOZIJA

Student: Mentor:
Robina Marija Sherry prof. dr Abduselam Adilović
Broj indeksa: II – 342/21

Travnik, decembar, 2021.

 SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 3

1. UZROCI NASTANKA POŽARA NA VISOKIM OBJEKTIMA ..................................... 4

1.1. Preventivna zaštita od požara visokih objekata................................................................... 5

2. GRAĐEVINSKO-KONSTRUKTIVNI ELEMENTI ZA ZAŠTITU OD POŽARA ......... 8

2.1. Požarni zidovi ...................................................................................................................... 8

2.2. Međuspratne konstrukcije ................................................................................................. 10

2.3. Otvori u požarnim zidovima ............................................................................................. 11

3. EVAKUACIONI PUTEVI U OBJEKTU ......................................................................... 13

3.1. Hodnici .............................................................................................................................. 13

3.2. Stepeništa .......................................................................................................................... 14

3.3. Liftovi ................................................................................................................................ 16

3.4. Izlazi .................................................................................................................................. 16

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 19

LITERATURA ......................................................................................................................... 20

2
UVOD

Razvoj tehnologije, urbanizacija gradova i naselja, razvoj infrastrukture i industrije u

cjelini, pored svega pozitivnog u pogledu razvoja društva, nosi sa sobom i veću opasnost od
požara i eksplozija. Sama ova činjenica zahtjeva da se, uporedo sa razvojem privrede,
infrastrukture, uvođenjem raznovrsnih tehnologija i sistema, izgradnjom visokih poslovnih ili
stambenih objekata, moraju preduzimati i odgovarajuće mjere zaštite od požara i eksplozija.
Danas se prave veoma skupi objekti, kao i objekti velikih razmjera u kojima živi, radi
ili se privremeno nalazi veliki broj ljudi. U takvim objektima se zahtjevaju posebne mjere
bezbjednosti u svakom vidu, kako bi se zaštitili životi ljudi i materijalna dobra. Gradnja
visokih objekata u građevinarstvu, donijela je i poseban problem u odnosu na zaštitu od
požara, kako sa stanovišta preventive tako i sa stanovišta represive, odnosno gašenja i
spašavanja. Razvoj građevinarstva ogleda se u stalnom iznalaženju novih i sve smjelijih
rješenja u primjeni konstrukcija i novih materijala. Postignuti napredak u ovom pravcu,
međutim nije praćen u jednakoj mjeri i napretkom na polju protivpožarne bezbjednosti
objekata. Izgradnjom novih visokih poslovnih i stambenih objekata, vrši se velika
koncentracija materijalnih dobara i ljudi na relativno malim prostorima, što potencijalno
predstavlja veliku požarnu opasnost i mogućnost da u kratkom vremenskom periodu,
eventualni požar uništi građevinski objekat i materijalna dobra koja se u njemu nalaze, kao i
da ugrozi živote ljudi koji u njima rade i borave.
Sa veličinom i cijenom objekta, kao i brojem ljudi, raste opasnost od pojave nesrećnih
slučajeva, a samim tim raste i opasnost od povećanog broja žrtava i materijalne štete. Zato sa
veličinom objekta i velikim brojem ljudi koji u njima rade, žive ili se privremeno nalaze, raste
predostrožnost kao i mjere za zaštitu od požara, eksplozija i havarija. Pojave kao što su
požari, eksplozije, havarije i slično mogu izazvati ljudske žrtve i materijalne štete koje su
ravne elementarnoj katastrofi na određenom prostoru. Destruktivne pojave, bilo da su one
prirodne ili su rezultat nepažnje i nestručnog rada ljudi, ostavljaju manje ili veće štete, ali
požari i eksplozije koji se često uzajamno prate, ako se dopusti da se razviju, najčešće
ostavljaju najteže posljedice. Zato se preventivnom djelovanju, preduzimanju i primjeni mjera
za zaštitu od požara i eksplozija, mora posvetiti izuzetan značaj.
Prilikom požara na ovakvim objektima veliki su gubici i iz tih razloga mjere
predostrožnosti moraju biti zastupljene u svim fazama realizacije objekata, od planiranja
preko projektovanja, izgradnje do upotrebe i njihovog održavanja.

3
 1. UZROCI NASTANKA POŽARA NA VISOKIM OBJEKTIMA

Pod visokim objektima se, prema “Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu

visokih objekata od požara”, podrazumijevaju zgrade za boravak ljudi čiji se podovi nalaze
najmanje 22 metra iznad najniže kote terena na koje je moguć pristup i na kome je moguća
intervencija uz korišćenje automehaničkih ljestava u slučaju požara.1
Broj različitih zapaljivih materijala koji se danas koriste u građevinarstvu, izgradnji
objekata i njihovom opremanju je veliki. Povećanju stepena opasnosti od požara usljed
prisustva različitih materijala u velikoj mjeri je doprinjela činjenica što se u posljednje
vrijeme sve više koriste vještačke materije i to u prvom redu one koje su izrađene na bazi
različitih vrsta plastičnih masa.
U tehničkom smislu, uzrokom požara se može smatrati svaki toplotni izvor koji na
zapaljenu materiju djeluje tako, da je može zagrijati do njene temperature samozapaljivosti,
odnosno da je može zapaliti uz prisustvo oksidatora. Jedan od uslova efikasnog preduzimanja
preventivnih mjera od požara je poznavanje svih opasnosti koje mogu doći do izražaja u
određenoj sredini, a uzroci koji mogu dovesti do požara na visokim objektima su različiti.

Slika 1. Izgled visokog poslovnog objekta - Radnički univerzitet "Radivoj Ćirpanov" - za

vrijeme i poslije požara (Vojvodić, Popov)

Vatrogasnim vozilima mora biti omogućeno da priđu objektu s onih strana na kojima
se nalaze prozori, vrata ili drugi slični otvori. Prilaz objektu sa strane zabatnog zida bez
otvora ne smatra se prilazom za intervenciju. Na najmanje dva fasadna zida objekta otvori
moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenisati

1
Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata_od_pozara.pdf,
pristupljeno 02.12.2021.

4
sa spoljne strane. Ako se objekat gradi u nizu sa drugim objektima, pa i sa onim koji nisu
visoki, granični zid visokog objekta ne smije imati otvore i mora biti otporan prema požaru
najmanje 2 sata.
Analize požara pokazuju da je najveći broj požara prouzrokovao ljudski faktor, što
zbog nehata i nepažnje, a također i zbog ne preduzimanja odgovarajućih mjera zaštite. Uzroci
požara prema učestalosti prikazani su u tabeli broj 1.2

Tabela 1: Uzroci požara poređani prema učestalosti

Redni broj Uzrok požara Učestalost (%)
1. Nehat i nepažnja 30
2. Električna energija 12
3. Otvoren plamen i užarena tjela 10
4. Dječija igra 8
5. Građevinski nedostaci 8
6. Namjerno izazvani požari 5
7. Udar groma, prenošenje toplote, statički elektricitet,
5
samoupala, hemijske reakcije ...
8. Nedokazani uzroci 22
Izvor: (Vojvodić, Popov)

1.1. Preventivna zaštita od požara visokih objekata

U svijetu, kao i kod nas, podignut je veliki broj visokih poslovnih i stambenih
objekata, odnosno građevinskih objekata čija visina prelazi 22 m, a to su objekti koji imaju
više od osam spratova. Glavni ciljevi preventivne zaštite od požara na visokim objektima su:3
• povećanje sigurnosti ljudi pri dejstvu požara,
• obezbjeđenje nosive i integrativne funkcije pojedinih elemenata konstrukcije, a u cilju
smanjenja rizika po vatrogasne službe u toku intervencije,
• ograničavanje širenja požara, i
• smanjenje požarnog opterećenja i podjela objekta na požarne sektore.

2
Pačelat, R., Zorić, Z., Istraživanje uzroka požara, Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti, d.d., Zagreb. 2003.,
ISBN 953-6412-53-5
3
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

5
 Naročito veliki utjecaj na izbor konstrukcije i konstruktivnog materijala ima požarno
opterećenje, jer je veoma važno koliko će toplote biti razvijeno u toku nekog požara. Što je
požarno opterećenje veće, potrebna je i veća otpornost konstrukcije protiv požara, s obzirom
da se razvija veća količina toplote prilikom požara.
Konstrukcije izgrađene od nesagorivog materijala ne gore i imaju određenu
postojanost na vatru, pa u velikom broju slučajeva one mogu da djeluju i kao zaštita od požara
jer ne dozvoljavaju da se požar širi sa jednog kraja objekta na drugi. Prema svojstvima
građevinskih materijala izvršena je podjela na gorive i negorive materijale.
Prema tome pravilan izbor građevinskog materijala i konstrukcija objekta utiču na
zaštitu od požara i njegovo ograničenje ukoliko se pojavi. Ali ukoliko dođe do pojave požara,
građevinski objekat treba da bude takav da omogući nesmetanu akciju spašavanja ljudstva i
akciju gašenja požara.
Projektovanje visokih građevinskih objekata sa stanovišta zaštite od požara nije
moguće rješavati po jedinstvenim metodama, s obzirom na veliku složenost raznih uslova koji
utječu na određivanje procjene opasnosti od požara. Skoro svaki objekat je specifičan, s
obzirom na njegovu namjenu, sistem izgradnje, okolinu, lokaciju i slično. Ono što najviše
zabrinjava kod visokih objekata su ljudske žrtve i povrede koje su najčešći pratioci požara na
ovim objektima, kao i veliki materijalni (ekonomski) gubici. Uzimajući u obzir da su
mogućnosti gašenja i spašavanja spolja, ograničeni do određene visine, pa je i razumljivo da
se za visoke objekte postavljaju specifični zahtjevi zaštite od požara, kako u odnosu na
preventivnu zaštitu od požara, tako i u pogledu obezbjeđenja specifičnih uslova za evakuaciju,
spašavanje i gašenje požara.
Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta,
što je prikazano u tabeli 2. Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog
sigurnosnog stepeništa, ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa.
Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara se, između
ostalog, propisuju i odgovarajuće plansko – organizacijske, arhitektonsko – građevinske i
tehničko – tehnološke mjere zaštite od požara za visoke objekte, koje smanjuju mogućnost za
nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i
imovine i sprečavaju njegovo širenje.4

4
Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata_od_pozara.pdf,
pristupljeno 02.12.2021.

6
 Često gorivi materijali nisu ravnomjerno raspoređeni po čitavoj površini objekta, pa
pojedini dijelovi objekta mogu biti jako opterećeni, dok je u drugim dijelovima objekta
požarno opterećenje malo. Utvrđivanje otpornosti zgrade protiv požara ili dijela zgrade protiv
požara vrši se po standardu, odnosno prema standardnim tipovima konstrukcije zgrade.
Najprije se zgrada ili njen dio proglasi požarnim sektorom. Požarni sektor je zatvoren prostor
koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima
konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost.

Tabela 2: Veličina požarnog sektora u zavisnosti od visine objekta

Redni broj Visina objekta (m2) Veličina požarnog sektora (m2)
1. 22 do 40 do 1500
2. 41 do 75 do 1000
3. 76 do 100 do 800
4. preko 100 do 500
Izvor: Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije
BiH“, br. 81/11), član. 12.

Zgrada, ili dio zgrade (požarni sektor), može imati sljedeće stepene otpornosti protiv
požara prema standardnom tipu konstrukcija:5
I Stepen - bez otpornosti,
II Stepen - mala otpornost,
III Stepen - srednja otpornost,
IV Stepen - veća otpornost,
V Stepen - velika otpornost.

Ako se objekat sastoji od više požarnih sektora različitog stepena otpornosti protiv
požara, onda ima onaj stepen otpornosti koji ima sektor sa najmanjom otpornošću.

5
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

7
 2. GRAĐEVINSKO-KONSTRUKTIVNI ELEMENTI ZA ZAŠTITU OD POŽARA

Jedan od osnovnih zadataka građevinske požarne preventive jeste sprečavanje širenja

požara, odnosno ograničavanje požara unutar određenog dijela objekta. Ukoliko postoji velika
razlika u opterećenju pojedinih dijelova objekta pribjegava se izdvajanju takvih dijelova u
zasebne cjeline, postavljanjem na pogodna mjesta protivpožarnih prepreka - zidova ili
međuspratnih konstrukcija. Svi primjenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema
ugrađeni u visoke objekte ili u postrojenja unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od
strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i
istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar.6

2.1. Požarni zidovi

Požarni zidovi predstavljaju vertikalne protivpožarne prepreke, koji imaju ulogu da

spriječe širenje požara sa jednog požarnog sektora na drugi. Ovi zidovi moraju, prije svega,
da budu izgrađeni od nesagorivog materijala, obično cigle i ploča koje ne gore i loši su
provodnici toplote. Požarni zidovi su obično vrlo stabilni i ostaju uspravni čak i kada se
objekat sruši. Za požarne zidove u različitim propisima sreću se različiti zahtjevi za
minimalnu potrebnu otpornost na dejstvo požara. Naši propisi zahtjevaju minimalnu potrebnu
otpornost u rasponu od 1 do 2 sata, kao i američke “NFPA” norme (National Fire Protection
Asociation). Ruske “SN i P” norme, predviđaju požarne zidove otpornosti do 2,5 sata.
Francuski standardi zahtjevaju otpornost prema požaru od 4 do 6 sati.7
Od brzine gorenja zavisi i visina temperature koja će se tom prilikom javiti, pa je posle
ispitivanja ustanovljeno da najviše temperature za javne i stambene objekte iznose oko
1200oC. Zavisno od požarnog opterećenja, u tabeli 3 je prikazano vreme trajanja požara.
Prikazani odnos dat u tabeli 3 uzet je kao prosječan i nikako ne treba očekivati da će stvarno
trajanje požara biti tačno toliko, naročito ne za visoko požarno opterećenje, gdje će obično
trajanje požara biti duže.8

6
Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata_od_pozara.pdf,
pristupljeno 02.12.2021.
7
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.
8
Carević, M., Tehnički priručnik za zaštitu od požara, Grafo-Amadeus, Zagreb, 1997.

8
 Pri projektovanju i planiranju preventivnih mjera za visoke objekte posebnu pažnju
treba obratiti na građevinsko-konstruktivne elemente za zaštitu od požara, kao i na
komunikacije, a koji su bitni za efikasne akcije evakuacije, spasavanja i gašenja požara.
Pojedine osiguravajuće organizacije, na primjer Američka IRI, postavljaju također
veoma visoke zahtjeve od najmanje 4 sata, a čak i komisija UN za prevenciju katastrofa
(UNDRO) preporučuje vrijeme otpornosti od 5 sati.
Njemačke DIN norme ne zahtjevaju samo određeno vrijeme vatrootpornosti
(preporučuje se 2 sata), već se daju i minimalne debljine zidova i zaštitnog sloja do ose
armature, kao i dozvoljena vitkost protivpožarnih zidova. Isto tako se zahtjevaju i minimalne
otpornosti za sve građevinske elemente koji nose ili učvršćuju, požarne zidove (poprečni
zidovi, tavanice, ramovi, oslonci itd.) od 1,5 sata. Ukoliko je debljina protivpožarnog zida
veća, utoliko on bolje odgovara svome zadatku. Međutim, to ne znači da ovakvi zidovi mogu
biti proizvoljnih dimenzija, jer na debljinu protivpožarnog zida mogu biti od utjecaja i razni
drugi tehnički, odnosno građevinski, pa i ekonomski faktori.

Tabela 3: Veza požarnog opterećenja i vremena trajanja požara

Redni broj Požarno opterećenje Trajanje požara (u satima)
1. Malo (nisko) 1
2. Srednje 2
3. Visoko 4
Izvor: (Vojvodić, Popov)

Protivpožarni zidovi se obično grade tako da njihova debljina nije manja od 25 cm.
Pored toplotnog dejstva požara i odgovarajućih tehničkih naprezanja, u konstrukciji veoma
često požarni zidovi bivaju izloženi mehaničkim dejstvima usljed temperaturnog širenja
drugih dijelova konstrukcije (najčešće krovne ili međuspratne konstrukcije), rušenja i udara ili
udarnog talasa eksplozije. Protivpožarni zidovi ni na jednom mjestu ne smiju biti oslabljeni,
debljina ovih zidova ne smije na pojedinim mjestima biti smanjena, niti se u sklopu
protivpožarnog zida smije nalaziti neki drugi konstruktivni dio. Protivpožarni zidovi se zidaju
od temelja, a završavaju se na 0,4 m iznad krovne površine, dok kod zgrada sa visokim
požarnim opterećenjem, visina iznad krova se povećava na 0,7 m. Potrebno je da ovi zidovi
potpuno presjecaju sve gorive konstrukcije, tako da se spriječi mogućnost širenja i prenošenja
vatre na bilo kom mjestu.

9
2.2. Međuspratne konstrukcije

Od međuspratnih konstrukcija u vrlo velikoj mjeri zavisi razvoj požara na visokim

građevinskim objektima. Požari se u mnogim slučajevima vrlo lako prenose u pravcu odozdo
na gore, tako da međuspratne konstrukcije treba da spriječe ili da uspore ovakvo širenje
požara. Većina međuspratnih konstrukcija sastoji se iz tri dijela: noseći dio, dio koji je u stvari
pod gornje prostorije i dio koji predstavlja tavanicu donje prostorije. Kakve će osobine u
uslovima požara imati jedna međuspratna konstrukcija u prvom redu zavisi od osobina i od
kvaliteta noseće konstrukcije. Pri ovome najznačajniju ulogu igra materijal od koga je ona
napravljena i način izrade, zatim od debljine konstrukcije, od toga kako je ona konstruktivno
vezana za ostale dijelove objekta, kao i toga da li na njoj postoji neki otvor ili ne. Kao
građevinski materijal najčešće se koristi gvožđe i beton.

Slika 2. Šematski prikaz međuspratne konstrukcije od monta-opeke (Vojvodić, Popov)

U slučaju da ovakva međuspratna konstrukcija nije omalterisana sa donje strane, njena

vatrootpornost je oko 1 sat, ali ako je ista zaštićena slojem maltera, onda je njena
vatrootpornost oko 2 sata. Armirano betonske međuspratne konstrukcije spadaju u vrlo
otporne, ali negativne osobine ovih međuspratnih konstrukcija dolaze do izražaja u onim
slučajevima, kada je konstrukcija duže vremena izložena djelovanju visokih temperatura.9
Dobrom otpornošću odlikuju se ovakve konstrukcije čija debljina nije manja od 25
cm. Takođe, osobine materijala od koga se grade podovi i tavanice takođe mogu u izvjesnom
stepenu utjecati na veličinu otpornosti međuspratne konstrukcije. Kada su u pitanju visoki
objekti za stanovanje, potrebno je da najveću otpornost imaju međuspratne konstrukcije iznad
podrumskih prostorija i one iznad posljednjeg sprata, ispod tavanice. Međuspratna

9
Milutinović, S., Mančić, R., Zaštita zgrada od požara, Birotehnika, Niš, 1997.

10
konstrukcija iznad podrumskih prostorija, kod visokih objekata, treba da se odlikuje
posebnom otpornošću u onim slučajevima kada se u ovim prostorijama nalaze razni uređaji i
instalacije (npr. kotlarnica).
Međuspratne konstrukcije, pored svoje osnovne funkcije, imaju ulogu i horizontalnih
protivpožarnih zidova. Međuspratne konstrukcije, kao jedna vrsta protivpožarnih zidova, biće
u znatnoj mjeri oslabljene ako su na njima razni otvori.10
Cjevovodi mogu biti uzrok slabljenja međuspratnih konstrukcija, odnosno njihove
uloge protivpožarnih zidova. U onim objektima gdje su ove opasnosti izražene, najveća je
sigurnost postignuta u onim slučajevima kada su cjevovodi postavljeni sa spoljne strane
građevinskog objekta, jer tada ne dolazi u obzir slabljenje međuspratne konstrukcije. Ako ovo
nije moguće treba težiti da ovakvi i slični otvori budu što manjeg prečnika i u adekvatnoj
zaštiti. Pri ovome treba pomenuti da je ispitivanje otpornosti međuspratnih konstrukcija protiv
požara regulisano odgovarajućim propisima.

2.3. Otvori u požarnim zidovima

Sa stanovišta zaštite od požara najbolje je da granice požarnih sektora nemaju nikakve

otvore, odnosno da su homogeni i kompaktni po cijeloj svojoj površini. Međutim, građevinski
zahtjevi su u velikom broju slučajeva takvi da se na požarnim zidovima moraju projektovati
otvori. Požar iz požarnog sektora u kojem je nastao, u susjedni požarni sektor, najlakše se širi
baš kroz ove otvore, ako njihova konstrukcija ne zadovoljava zahtjeve požarne opasnosti. U
principu, površina otvora na protivpožarnim zidovima ne bi smjela da bude veća od 25 %
njihove površine. Najčešći otvori u požarnim zidovima su:
Požarna vrata. Svrha požarnih vrata je da se obezbjedi izlaz u požarnom zidu. Otvori
treba da budu minimalni, budući da vrata nikada ne mogu tako da štite kao požarni zidovi.
Standardna požarna vrata su različite konstrukcije. Požarna vrata mogu da budu od teško
sagorivih ili nesagorivih materijala. Požarna vrata od teško sagorivih materijala su najčešće
od drveta, koje je zaštićeno antipiripenima i opšivena limom. Između lima i drveta postavlja
se sloj termoizolacionog materijala. Ovaj sloj može biti od azbesta (5-7 mm). Ako je debljina
drveta 40 mm, ovakva vrata će imati otpornost na dejstvo požara od 90 min.

10
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

11
 Pravilnikom za zaštitu visokih objekata od požara, određuje se da vrata moraju biti
otporna prema požaru 1,5 sati, a ista se na putevima za evakuaciju moraju otvarati u smjeru
izlaženja iz objekta. Otpornost na dejstvo požara i način ispitivanja vrata pri dejstvu požara
propisani su standardom.
Otvori za prodor instalacija kroz horizontalne ili vertikalne konstrukcije na granici
dva požarna sektora, potencijalni su putevi za prenošenje požara i zbog toga se moraju
zaštititi odgavarajućim mjerama zaštite. Prodori električnih kablova, osiguravaju se ispunom
od mineralne vune, tervola, vunizola i slično. Sami kablovi se premazuju vatrozaštitnim
materijalima. Pored kablova potrebno je zaštititi i prodor horizontalnih i vertikalnih
ventilacionih kanala. Ovo se rješava postavljanjem odgovarajućih protivpožarnih klapni, što
je takođe regulisano našim propisima. Konstrukcija ventilacionih kanala treba da bude takva
da posjeduje traženu otpornost na dejstvo požara kao i požarni zid. Pri prolazu kroz požarne
zidove, mjesta prolaza treba da budu zaptivena negorivim termoizolacionim materijalom, koji
obezbjeđuje isti stepen otpornosti kao i zid. Oblaganje se vrši na najmanjoj dužini od 50 cm.
Prozori. Prozori se izrađuju od materijala koji je otporan na djelovanje vatre, a čija su
okna zastakljena otpornim staklom, kao što je armirano staklo. U nekim slučajevima, tamo
gdje su opasnosti od požara vrlo izražene, prozori se obezbjeđuju i posebnim uređajima za
gašenje (šprinkler uređaji). Treba napomenuti da je ispitivanje otpornosti vrata, prozora i
poklopaca protiv požara regulisano propisima. Žaluzine i sve vrste roletna postavljene sa
vanjske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane
prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širenja
plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji.11

11
Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata_od_pozara.pdf,
pristupljeno 02.12.2021.

12
 3. EVAKUACIONI PUTEVI U OBJEKTU

Bezbjednoj i brzoj evakuaciji ljudi iz visokih poslovnih objekata, koji se u trenutku

nastanka požara mogu naći u nekom objektu, posvećuje se izuzetna pažnja pri projektovanju,
a posebno pri projektovanju komunikacionih prostora kao što su stepeništa, hodnici, izlazi,
ulazi i liftovi. Prinudna evakuacija ljudi iz zgrada u kojima je došlo do požara, od izuzetnog je
značaja za obezbjeđenje osnovnog cilja zaštite visokih objekata od požara, a to je spašavanje
ugroženih ljudi. Da bi se obezbjedila efikasna evakuacija lica iz objekta, potrebno je izabrati
pravilnu trasu evakuacionog puta, optimalnu širinu svih elemenata evakuacionog puta,
neophodan broj, pravilan raspored i dimenzije izlaza, kao i konstruktivna rješenja elemenata
puta za evakuaciju, koja će obezbjediti njihovo što duže korišćenje u uslovima požara, bez
posljedica za ljude. Ove komunikacije u zgradama moraju biti tako projektovane da
ispunjavaju osnovne uslove:
1. dovoljan broj puteva za evakuaciju, kako bi se spriječilo grupisanje ljudi na jednom
dijelu puta i takav raspored koji omogućava ravnomjerno usmjeravanje ljudi prema
izlazima iz objekta,
2. projektovanje i održavanje puteva za evakuaciju tako da unutar njih nema nikakvih
suženja, jer ovakva mjesta mogu da uspore kretanje ljudskog toka, da dovedu do
zagušenja ili panike,
3. da svi putevi za evakuaciju predstavljaju poseban požarni sektor, što podrazumijeva da
konstrukcije koje oivičavaju puteve evakuacije, kao i same njihove konstrukcije,
moraju biti projektovane kao otporne na požar, ili zaštićene materijalima i
konstrukcijama koji omogućavaju otpornost na dejstvo požara, i
4. da se obezbjedi dovoljan broj izlaza iz prostorija, vodeći računa o njihovom rasporedu.

Ovo su opšti zahtjevi za sve elemente evakuacionih puteva, a svaki elemenat ima svoje
posebne zahtjeve koji proizilaze iz opštih zahtjeva.

3.1. Hodnici

Hodnici su prostori koji služe da ljudi posle izlaza iz prostorije u kojoj je požar nastao
pređu put do vertikalnih evakuacionih puteva, odnosno stepeništa. Podovi hodnika moraju biti
ravni i bez suženja, a zidovi ne smiju biti obloženi materijalom koji gori. Zidovi koji odvajaju
hodnike od ostalih ugroženih prostorija, moraju biti otporni prema požaru 1,5 sati. Vrata koja

13
povezuju hodnike sa prostorijama visokog požarnog opterećenja moraju također biti otporna
prema požaru najmanje 1,5 sati i uvijek zatvorena. Na svim putevima za evakuaciju je
dozvoljeno postavljanje samo zaokretnih vrata, koja se moraju otvarati samo u smjeru
izlaženja. Najduži put iz neke prostorije u jednom požarnom sektoru do stepeništa na smije
biti duži od 30 m za objekte visine do 70 m, odnosno 20 m za objekte više od 75 m. Potrebno
je voditi računa o preglednosti ovog dijela puta i zabranjuje se postavljanje ogledala koja
mogu izazvati zabunu kod lica koja se evakuišu i doprinijeti dodatnoj panici. Na dijelu puta
od stepeništa do izlaza iz objekta javlja se najveća koncentracija i grupisanje ljudi i zbog toga
ovdje najčešće dolazi do zagušenja. Treba voditi računa da se predvorje ispred izlaza
dimenzioniše tako da primi veliki broj ljudi i da omogući njihovo usmjeravanje u pravcu svih
izlaza. U cilju sprečavanja panike, ovaj dio puta za evakuaciju mora biti izveden u jednom
nivou, bez ikakvih denivelacija koje mogu usporiti evakuaciju.
Svi putevi za evakuaciju moraju biti dobro osvjetljeni u svako doba dana i noći.
Svjetiljke na putevima evakuacije treba da budu obezbjeđene rezervnim izvorom napajanja,
koji se automatski uključuje po nestanku električne energije iz gradske mreže. Rezervno
osvjetljenje mora biti naročito pojačano na mjestima gdje je evakuacija otežana (na prelazima
iz horizontalnog dijela puta ka stepeništu, kod suženja puteva i slično). U takvim slučajevima
mogu se koristiti svjetiljke koje su postavljene u visini poda, kako bi osvjetljavale stepenike i
druga opasna mjesta na putevima evakuacije.

3.2. Stepeništa

Stepenišni prostor u zgradi, ukoliko nije pravilno oblikovan, predstavlja pogodno

mjesto za širenje požara. Kada izbije požar u nekom objektu, od posebnog značaja je zaštita
stepenišnog prostora od zadimljavanja i širenja požara u vertikalnom pravcu, jer stepenišni
prostor tada predstavlja dimnjak velikog presjeka, koji idealno služi za prenošenje požara sa
sprata na sprat.
Zbog toga treba da se stepenište izoluje od ostalih prostorija. Stepenište mora biti
potpuno zatvoreno zidovima od opeke, betona ili nekog drugog otpornog materijala, a sa
svakog sprata, mora postojati pristup stepeništu preko bezbjednih prostora i tampon zona.
Ako se stepenište postavlja u sredini objekta onda izlaz iz njega mora voditi preko izolovanog
stepenišnog prostora (tampon-zone). Zidovi i vrata stepeništa i tampon-zone, moraju biti od
negorivog materijala sa otpornošću prema požaru od 2 sata.

14
 Fizičko odvajanje stepeništa je moguće izvršiti na više načina, od kojih su
najefikasniji:12
• odvajanje stepeništa od hodnika tampon-prostorijama, odnosno predvorjima, koja se
mehanički ventiliraju, a odvojena su od hodnika vratima koja ne propuštaju dim,
• izlazak na stepenište preko balkona ili lođa,
• odvajanje stepeništa od hodnika predprostorom u kome se obezbjeđuje nadpritisak, i
• projektovanje stepeništa za evakuaciju izvan objekta, koje ima vezu sa svakim
spratom.

Vrata na stepeništu treba da budu snabdjevena automatskim sistemom za zatvaranje, a

isto se odnosi na požarno stepenište kao pomoćnu komunikaciju za evakuaciju. Posebnu
pažnju treba obratiti na protivpožarno odvajanje podrumskih prostorija od ostalog dijela
zgrade i sprečavanje zadimljenja stepenišnog prostora ukoliko dođe do požara u podrumskim
prostorijama. Ovo se postiže tako što se obezbjeđuje potpuno izdvojen ulaz u podrumske
prostorije, direktno iz slobodnog prostora, ali je ovakvo rješenje često skopčano sa određenim
teškoćama.
Gazišta, podesti i međupodesti moraju biti presvučeni materijalom koji nije klizav i
obezbjeđuje normalno korišćenje. Ne dozvoljava se promjena smjera penjanja i spuštanja, već
stepenice moraju cijelom svojom dužinom da se penju ili spuštaju. Protivpožarne stepenice
moraju osigurati neprekinut i neometan put do površine koja predstavlja bezbjedan prostor.
Kod visokih objekata veoma često se za evakuaciju projektuju spoljne stepenice. One
služe samo za evakuaciju i ne upotrebljavaju se u normalnim okolnostima. Ove stepenice
moraju da osiguraju neprekidan i neometan put i prostor koji nije ugrožen požarom. Kako se
ove stepenice nalaze na spoljnoj strani (fasadi) objekta, visina ograde ne smije da bude manja
od 120 cm. Pristup spoljnom stepeništu za evakuaciju može se osigurati iz zajedničkog
hodnika objekta, ili kroz prozore, koji u tom slučaju ne smiju da imaju dvostruka prozorska
krila. Za spoljno protivpožarno stepenište ne smije se koristiti spiralno stepenište, a materijal
od koga je izrađeno mora biti negoriv (beton, čelik i slično).
Minimalna širina spoljneg protivpožarnog stepeništa za evakuaciju je 80 cm, a ako se
za visoke poslovne objekte u kojima boravi veliki broj ljudi mora obezbjediti širina veća od
2,20 m, tada objekat mora imati dva protivpožarna (sigurnosna) stepeništa.

12
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

15
3.3. Liftovi

Kod visokih objekata svaki požarni sektor mora biti povezan sa najmanje jednim
liftom za prevoz lica, a zidovi okna za liftove moraju biti otporni prema požaru 1,5 sati. U
objektima višim od 40 m, okna za liftove moraju biti odvojena od stepenišnog prostora, i
moraju biti pristupačna iz predprostora koji se provjetrava. Međutim, u objektima do 40 m,
dozvoljeno je da provjetravani prostor bude zajednički za liftove i stepeništa.
U okno za lift se osim instalacija potrebnih za rad lifta mogu postavljati još samo
instalacije za automatsko otkrivanje i javljanje požara. Kabine liftova i vrata na oknu za lift
moraju biti od negorivog materijala i moraju se zatvarati automatski. Liftovi moraju biti
opremljeni uređajima koji će omogućiti da se, u slučaju pojave požara, kabina automatski
dovede u prizemlje i da se posle izlaska lica, lift automatski isključi iz rada. U objektima koji
su viši od 75 m, jedan od liftova se određuje kao lift za evakuaciju za vrijeme požara
(sigurnosni lift). Ovakav lift mora biti smješten u sopstveno okno sa vatrootpornošću zidova i
vrata od najmanje 1,5 sati. Predprostor za ulaz u sigurnosni lift mora da obezbjedi da se
nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila sa bolesnikom. Komanda za upravljanje
sigurnosnim liftom mora biti napravljena tako da se kabina, pozivom iz prizemlja, preko
posebnog prekidača može bezbjedno u svako vrijeme dovesti u prizemlje, a korišćenje ovog
lifta za vrijeme požara je moguće samo uz upotrebu posebnog ključa za upravljanje.
Temperatura koja nastane pri požaru, ne smije da utiče na rad ovih liftova za vrijeme od 1 sata
i oni se moraju označiti sa vidljivim natpisom.

3.4. Izlazi

Kod visokih objekata u kojima se nalazi veliki broj ljudi, broj izlaza, njihova
konstrukcija, širina i raspored od naročite su važnosti za prinudnu evakuaciju. Da bi ljudi koji
su se zatekli u visokom poslovnom objektu za vrijeme požara, mogli na vrijeme da napuste
ugroženu prostoriju i time izbjegnu opasnost, potrebno je da postoji dovoljan broj izlaza
odgovarajućih dimenzija. Pored toga, raspored izlaza mora biti takav da se napuštanje objekta
omogući u svakom trenutku požara. Broj izlaza i njihova veličina kao i raspored određuje se
prema broju ljudi koji se nalaze u objektu, te je različit za pojedine vrste visokih poslovnih
objekata. Izlazi najčešće u praksi predstavljaju „uska grla“ svakog puta za evakuaciju, pa
treba težiti da se kompletan proračun hodnika, prolaza i drugih elemenata puteva za
evakuaciju zasniva na proračunu propusne moći izlaza. Po pravilu, potrebno je predvidjeti

16
najmanje dva nezavisna izlaza na sasvim različitim krajevima kako bi se izvršilo
usmjeravanje kretanja ljudi. Kod lociranja izlaza naročito je potrebno da se pazi na udaljenost
koju treba savladati prilikom napuštanja objekta. Širina izlaza iz objekta određuje se tako što
se na svakih 100 ljudi obezbjeđuje širina od 60 cm, s tim da izlaz ne može biti uži od 1,25 m
niti širi od 2,20 m. Izlazi i prilazi izlazima moraju biti uvijek pristupačni. Put do izlaznih vrata
ne smije voditi kroz prostoriju koja se zaključava i mora biti vidljivo obilježen. Svi izlazi iz
objekta moraju voditi neposredno na ulicu, dvorište ili u drugi bezbjedan prostor. Izlaz iz
objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Izlazna vrata moraju biti podešena tako da se u svako
vrijeme mogu otvarati sa strane s koje treba izlaziti. Ako sa unutrašnje strane vrata postoje
brave, one se ne smiju otvarati ključem. Izlazna vrata koja su namjenjena samo za evakuaciju,
u slučaju požara moraju se sa unutrašnje strane lako otvarati i moraju biti vidljivo označena
kao izlazna vrata u slučaju požara. Posebno treba voditi računa o konstrukciji vrata, a naročito
o smjeru njihovog otvaranja. Sve prostorije koje primaju više od 50 osoba moraju imati vrata
koja se otvaraju u pravcu izlaza i mogu se otvoriti lako.13
Na osnovu navedenih podataka može se konstatovati da su karakteristične negativne
posljedice kod visokih objekata, sa stanovišta zaštite od požara, sljedeće:
• otežana mogućnost korišćenja i primjene vatrogasne opreme za spoljnju intervenciju i
spašavanje, a kod najviših objekata potpuna nemogućnost za upotrebu vatrogasne
tehnike od spolja,
• lako i brzo zadimljenje puteva za evakuaciju i
• vrlo kratko vrijeme za evakuaciju zbog mogućeg brzog širenja dima i vatre.

Ovakvi objekti moraju biti obezbjeđeni i sa rezervnim izvorom napajanja za uređaje i

instalacije koji objekat štite od požara. Tako na primjer: lift, hidrofor i slično, moraju da se
napajaju iz dizel-električnog agregata, koji mora da obezbjedi napajanje električnom
energijom od najmanje 2 sata. Jedini potrošač koji se mora isključivo napajati iz akumulatora
je svjetiljka panične rasvjete. Neke instalacije (električne instalacije za osvjetljenje puteva za
evakuaciju) i uređaji (sigurnosni lift, uređaji za zatvaranje dimnih klapni, hidroforsko
postrojenje i pumpe, automatski uređaji za gašenje požara i uređaji za provjetravanje) moraju
biti napajani električnom energijom u vrijeme trajanja požara, kako bi se omogućilo
suzbijanje požara i evakuacija ljudi.

13
Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata_od_pozara.pdf,
pristupljeno 02.12.2021.

17
 Električna instalacija u objektu mora biti izvedena tako da se iz prizemlja ili spolja
može brzo isključiti. Razvodne i druge table sa mjernim uređajima, postavljaju se u ormare od
negorivog materijala i ne smiju se nalaziti na putu za evakuaciju iz objekta. U okna
namjenjena za električne kablove ne smiju se postavljati druge instalacije.
Visoki poslovni objekti, također moraju imati postavljene uređaje za odvođenje dima i
toplote koji se uključuje automatski i preko signalnih uređaja za dim. Ovi uređaji moraju
imati tehničko uputstvo, koje mora sadržavati tehničke i druge podatke značajne za ispravno
montiranje, puštanje u pogon, upotrebu i uputstvo za otklanjanje tih opasnosti kao i uputstvo
za rukovanje sistemom i održavanje istog. Kod ovih objekata kao zaštita od atmosferskog
pražnjenja treba koristiti klasičnu gromobransku instalaciju jer je zabranjena ugradnja
gromobrana sa izvorom jonizujućeg zračenja (radioaktivni gromobran).
Vozila vatrogasnih jedinica, moraju da imaju omogućen pristup objektu i to sa strana
na kojima se nalaze prozori, izlazi, ulazi i slični otvori, odnosno mora postojati kružni požarni
put oko objekta koji uvijek mora biti u svojoj funkciji i nezakrčen.14
U cilju zaštite od požara i spašavanja ugroženih ljudi, prilikom projektovanja visokih
objekata moraju se predvidjeti uređaji, instalacije i sredstva za gašenje požara kao što su:
ručni prenosni i prevozni aparati za početno gašenje požara, hidrantska mreža (spoljna i
unutrašnja), instalacija za automatsku dojavu požara i ukoliko je moguće obezbjediti
automatsku stabilnu instalaciju za gašenje požara.

14
Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od požara i njihova primjena,
dostupno na: https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-Poslovnih-
Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

18
ZAKLJUČAK

Požari se niti u jednoj sferi rada i života ne mogu u potpunosti eliminisati, a jedini
način zaštite i smanjenja potencijalne štete jeste poduzimanje adekvatnih mjera zaštite.
Propisivanjem tehničkih normativa za zaštitu objekata od požara, utvrđuju se mjere i pravila
kojih se treba pridržavati prilikom projektovanja objekata da bi se što više smanjila
mogućnost pojave požara, odnosno način njihovog gašenja kao i umanjile negativne
posljedice do kojih može doći. Ni jedan rizik od požara se ne može u potpunosti eliminisati,
ali njegovim identifikovanjem, procjenom i propisivanjem mjera, moguće je takve rizike
držati pod kontrolom.
Gašenje požara visokih objekata spada među najteže vatrogasne intervencije. Kod
takvih požara spašavanje ljudi i gašenje požara mora se dosljedno izvoditi kako bi se izbjeglo
stradavanje ljudi ili druge katastrofalne posljedice. Visoki objekti s velikim brojem ljudi koji
borave u njima, značajnim požarnim opterećenjem, zakrčenim vatrogasnim prilazima,
nedostatnim ili zapuštenim sigurnosnim uređajima, zajedno sa panikom mogu predstavljati
veliki problem prilikom požara u takvom objektu.
Na osnovu svega navedenog, može se konstatovati da požari na visokim poslovnim
objektima mogu izazvati katastrofalne posljedice, kako u materijalnim gubicima, tako i u
mogućim ljudskim žrtvama. Ako je objekat veće visine ili sa više spratova i ako u njemu radi,
boravi ili se privremeno nalazi veliki broj ljudi, utoliko je njegova bezbjednost manja, a akcija
gašenja i spašavanja teža i komplikovanija.
S obzirom da su gubici, koji mogu nastati prilikom požara na visokim objektima
veliki, i mjere predostrožnosti moraju biti zastupljene u svim fazama izgradnje, projektovanja,
pa sve do upotrebe i održavanja ovih objekata. Mada se opasnost od nastanka požara u
visokim objektima ne može potpuno izbjeći, odgovarajuće preventivne mjere imaju za cilj, sa
jedne strane da spriječe pojavu požara, a sa druge strane ako do požara dođe, obezbjede
evakuaciju požarom ugroženih ljudi. Da bi se preduzele adekvatne mjere zaštite od požara na
visokim objektima, moraju se poznavati uzroci požara i požarne opasnosti. Iskustva koja su
zasnovana na rezultatima iz prakse, pokazuju da već u najranijoj fazi požara dolazi do pojave
neprohodnosti komunikacija u objektu, iz razloga stvaranja dima, toplote i mogućih
urušavanja u objektu. Odgovoran pristup prema planiranju, primjeni i sprovođenju
preventivnih mjera zaštite od požara, kao i dobra tehnička rješenja evakuacionih puteva, od
velikog su značaja za zaštitu visokih poslovnih i stambenih objekata od požara.

19
LITERATURA

1. Carević, M., Tehnički priručnik za zaštitu od požara, Grafo-Amadeus, Zagreb, 1997.

2. Milutinović, S., Mančić, R., Zaštita zgrada od požara, Birotehnika, Niš, 1997.
3. Pačelat, R., Zorić, Z., Istraživanje uzroka požara, Zavod za istraživanje i razvoj
sigurnosti, d.d., Zagreb. 2003., ISBN 953-6412-53-5
4. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara, („Službeni
list SFRJ, br. 7/84)
5. Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara, („Službene novine Federacije BiH“,
br. 81/11), dostupno na:
https://kucz.ks.gov.ba/sites/kucz.ks.gov.ba/files/pravilnik_za_zastitu_visokih_objekata
_od_pozara.pdf, pristupljeno 02.12.2021.
6. Sekulović, D., Kadić, M., Zbirka propisa iz oblasti zaštite od požara i eksplozija,
IGPP Nova prosveta, Beograd, 1990.
7. Vojvodić, N., Popov, Ž., Preventivne mjere zaštite visokih poslovnih objekata od
požara i njihova primjena, dostupno na:
https://www.scribd.com/document/69484759/Preventivne-Mere-Zastite-Visokih-
Poslovnih-Objekata-Od-Pozara-i-Njihova-Primena, pristupljeno 03.12.2021.

20