Povijest knjige stara je više od 7 000 godina.

U tome vremenu mijenjala je svoj

oblik, ovisno o materijalu od kojeg je izrađivana i o načinu pisanja i umnožavanja
tog materijala, a pri pisanju pribor se mijenjao kroz povijest. Npr. Rimljani su
pisali "olovkom" koja je sličila grančici, a koje su bile od kosti i mogli su lako
brisati pogreške u pisanju, a pisali su na "papiru" od voska, a više voščanih
listova obično se uvezalo.

U vrijeme kada ljudi nisu znali pisati ni čitati prenosili su usmenom predajom
svoje poruke i iskustva. No, koliko god usmena predaja bila učinkovita i danas,
nije bila dovoljna da sačuva svekoliko ljudsko iskustvo. Osim toga, pamćenje
blijedi, pa je mnogo toga zaboravljeno. Da bi se moglo pisati, treba izumiti pismo
i materijal na kojem se piše. U Egiptu, kad su ljudi u 4. stoljeću postali kršćani,
Rimljani su uništili njihove zabilješke napisane hijeroglifom, jer su smatrali da
je egipatsko pismo pogansko.