Već tijekom Bakrenog doba u području planine Alban, upravo južno od ušća Tibera,

naseljena su plemena poznata kao Italici. Oni su agrikulturan i pastirski narod,

među kojima i Latini. Italici pripadaju Indoeuropskim narodima unutar koje čine
lingvističku skupinu. Latini osnovaše Rim sredinom 8. stoljeća pr. Kr. na jednom od
brežuljaka (Palatin) u močvarnoj depresiji. Latini što bijahu živjeli u gradu
širili su se postepeno kroz period vladavine rimskih kraljeva: Romul, Numa
Pompilije, Tul Hostilije, Anko Marcije i trojicom Etruščana Tarkvinije Prisko,
Servije Tulije i Tarkvinije Oholi. Oholi bijaše posljednji rimski car.

Falisci, veoma bliski s Latinima, čije se neveliko područje prostiralo sjeverno i

istočno od Rima. Njihova središta bijahu: Falerii, Faliscus i Ferentinus. Ovaj
narod zbog blizine Latina uskoro je nestao i asimiliran. Nestali su do nove ere.

Osci, pripadaju osko-umbrijskoj grani Italika. Glavna im plemena bijahu Samniti,

Marrucini, Paeligni, Vestini. Osci su se raširili središnjom i južnom Italijom,
postupno asimilirajući razna domorodna plemena. U 5 stoljeću pr. Kr. njihov jezik
se veoma raširio područjem što ga danas naseljavaju južni Talijani. Smatra se
najarhaičnijim italiskim jezikom.

Umbri i susjedna plemena. U prvoj polovici prvog tisućljeća pr. Kr. Umbri
naseljavaju krajeve sjeverne obale Jadrana što se prostiru južnije od Venecije.
Njima su srodni Volsci, Paeligni ili Peligni, Aurunci i Piceni. Za ove posljednje
se smatra da su stranog porijekla, točnije nepoznatog. Za Picene se zna da su
obožavali djetlića (latinski picus) kao svetu životinju. Pod jakim utjecajem
Umbrijaca oni su naposljetku italizirani. Volsci su živjeli južno od Rima i često
se spominju u latinskim izvorima. Plemena Marsi, Ekvi, Hernici i Sabinjani također
pripadahu osko-umbrijskim narodima, vjerojatno srodni Umbrima. Gravitirali su prema
Rimu, i veoma rano pali pod njihov utjecaj.