ŠEHER UŽICE

Srbi ga zovu Užica. U vjerodostojnoj latinskoj istoriji navodi se da je prvi osnivač ovoga šehera
bio ban Selesti’". U toj knjizn je opisan kao veliki grad Poslije toga je prelazio od jednog vladara
drugom i naposljetku, kada je Osvajač sultan Gazi Mehmed-han pošao da osvoji Bosnu, Užičani
su iz straha predali na vjeru gradske ključeve sultanu Mehmedu. Pošto je u grad smješten
dovoljan kont'ngent vojske, municije i ostalih potreba, njegovo veličanstvo Fatih, njegova
prcuzvišenost Ak-Šemsuddin i veliki vezir Veli Mahmud-paša blagoslovili su ovaj šeher da bude
napredan i bogat i da ne bude izložen udarcima neprijatelja.
Upravnici Šehera Užica. — On je po kanunu Sulejman-hana domen (hass) paše smederevskog
sandžaka, koji spada u budimski ejalet. Upravnik mu je vojvodaga s tri stotine vojnika. To je
ugledan kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset akči, u njegovoj nahiji ima sto pedeset
naprednih i bogatih sela. Ima svoga muftiju, predstavnika šerifa i vrlo mnogo ajana i istaknutih
Ijudi. Ima zastupnika Portinih spahija, janjičarskog serdara budimskog kola, povjerenika za harač
(haračaga) postavljenog od budimskog kola, tržnog nadzomika (muhtesrbaga), gradonačelnika
baždara (baždar aijasi), građevinskog nadzornika (mimar-agasi) zapovjednika tvrđave
(dizdaraga).
Oblik i položaj grada Užica. — To je lijep grad na obali rijeke Đetinje, a leži na vrletnoj i
visokoj stijen; kao grad Tokat. Zidan je u obliku četvorougla, a tvrd je kao da ga je gradio
Šeddad'". Njegov opseg iznosi tri hiljade i stotinu koraka. Unaokolo ima četrdeset i jednu kulu, a
po bedemima četiri hiljade grudobrana. Gradske zidine su visoke četrdeset lakata (aršin), a kako
se sa sve četiri strane nalaze strmenite vratolomne stijene i provalije kao pakleni ponor, nema ni
s jedne strane opkopa. iako sa zapadne, sjeverne i južne strane ima uzvišenja koja domiiniraju
gradom, ta su brda toliko udaljena da je sa njih nemoguće izvršiti juriš na grad, jer između brda
koja dominiraju ovim gradom i samoga grada, tj. mjesta kojim teče rijeka Đetinja, nalazi se
provalija duboka kao najniži stupanj pakla, tako da se čovjek ne usuđuje ni pogledati dolje. Stoga
se ni na kakav način ne može grad napasti minama niti nabacivanjem zemlje. U naše vrijeme ne
bi mogao odoljeti žestokim udarcima gvozdenih kugla, nego bi se brzo srušio. Ali mu se jurišem
ne može ni na koji način približiti jer leži na kljunu vrletnog brežuljka, a s ostale tri strane
opasan je rijekom Đetinjom. Ova rijeka teče kroz tako duboko korito da, kada se baci kamen s
grada dolje, dosta vremena prođe dok on padne. Jednom riječju, kad bismo pri opsadi ovoga
grada gradske zidine tukli iz topa, njegovi bi se stanovnici povukli u tvrde kamenite pećine, te
puščanom vatrom ne bi nikome dali da se približi gradu. Na onom mjestu grada, kuda teče
Đetinja, neimar je podigao visoku i veliku kulu i spustio s grada u Đetinju osamdeset hvati
(duga) užeta namotavši ih na čekrk tako da neprijatelj apsolutno ne može primijetiti kad se iz
Đetinje izvlači voda. Padajući sa strmenitih stijena, rijeka Đetinja na tom mjestu buči kao oluja,
tako jako da čovjek ništa ne čuje. Toliko je valovita i bučna ova mala rijeka.
U gradu ima svega deset kuća, i to: kuća gradskog zapovjednika (dizdar), hatibova, ćehajina i
zapovjednika muzike (mehterbaše), zatim mala džamija Ebu'l-Fetha, skladište municije i
stovarište hrane. Drugih zgrada nema.
Ima trostruku kapiju koja gleda na sjever. Budući da je grad u unutrašnjosti zemlje, u njemu ima
samo dvadeset vojnika, koji posjeduju timare.
Glasoviti Šeher Užice. — Spustivši se tačno dvije hiljade koraka jugoistočno i istočno od toga
grada, niz puteve usječene u vrletne stijene, u prostranoj ravnici leži krasan i napredan šeher, sa
tvrdo zidanim kućama, prizemnim i na sprat. One su nanizane jedna iznad druge i okićene s obje
strane rijeke Đetinje vinogradima, baščama i ružičnjacima. Ima svega četiri hiljade i osam stotina
kuća, koje su većinom odžaci pokriveni šindrom i ćeremitom, jer tu ima mnogo posjednika
zijameta i odžaka (handan). Između svih ističe se veoma impozantan saraj zaima Džaferage.
Postoje tri mahale hrišćanske raje, koja plaća harač, i jedna jevrejska mahala. U varoši nema
Jermena, Franaka (Mlećana), Mađara ni Grka. Večinom su Latini, Srbi i Bugari.
Tu postoje trideset i četiri džamije. Izmedu svih ističe se lijepa kamenom zidana Alaj-begova
džamija, koja je u dobrom stanju. To je vrlo svijetla, prostrana i privlačna džamija, a sva je
pokrivena čistim, plavim olovom. Minaret joj je simetričan. Još su [lijepe] džamije: Husein-
agina, Hasan-efendijina, Ceribašina i džamija Namidi(?)-zade. Ima još 29 mahalskih mesdžida.
Upravo na sredini šehera, na obali rijeke Đetinje postoji jedna musala za obavljanje bajram-
namaza i molitve za kišu. Tako krasno odmaralište nisam vidio za četrdeset i dvije godine svojih
putovanja po islamskim zemljama. Njen opseg iznosi ravnih dvije hiljade koraka. Zidovi su joj
tvrdi i čvrsti, a visoki kao čovječji uzrast. Ima četiri kapije. Divni miris cvjetova platana, lipe,
topole, žalosne vrbe, smreke, čempresa i lovorike, kao i stabala unutar ove musale koja se dižu
do neba, opija pamet vjernika. Na ovu musalu ne prodire ni ljeti ni zimi žarko sunce. Tu u hladu
stabala vjeni obavljaju molitvu, a ugledni i učeni ljudi šehera vode međusobno mnoge naučne
diskusije. Ovo je čisto i uredno mjesto za šetnju. Ima četiri vratara, koje je postavio vakuf.
Na tri mjesta u šeheru obučava se pravilno čitanje Kur’ana (tedžvid) na dva mjesta, i to: u Alaj-
begovoj džamiji i Hasan-efendijinoj tekiji, predaje se islamska tradicija (ilmu’l-hadis).
Ovdje ima jedanaest osnovnih škola. Djeca su vanredno bistra i imaju jaku sposobnost za
memonisanje stihova i pjesama.
Tekije. — Ima deset abasovičkih tekija (hanikah). Između svih je najznačajnija Hasan-efendijina
tekija, gore pod gradom. Vlasnik tekije je i sada živ i ima 40.000 sljedbenika (murid). On je
prvak reda (pišuvayi tarik) i jedan od onih koga smatraju posvećenim (evlija) i jednim od
učenijih ljudi svoga doba. Svugdje je čuven, a među dervišima halvetijskog reda opštepoznat pod
imenom Šejh. Ja sam, hvala bogu, prisustvovao njihovom bogosluženju i obredu i primio
njegove blagoslove. Imao sam sreće da cjelivam njcgovu časnu ruku.
Ovdje postoje dva javna kupatila (hamam) i jedan karavan- saraj, u kome se besplatno konači. U
Donjoj čaršlji nalazi se karavan-saraj pokojnog i blaženog Kodža Mustafa-pašc, u kome je
konačište besplatno. To je kamena zadužbina koja može da primi nekoliko hiljada ljudi i konja.
Ovdje ima jedanaest trgovačkih hanova. U tim hanovima odsjedaju grčki, arapski i perzijski
trgovci manufakturnom robom (bazer- džain), koji prodaju svoju robu, a potom svaki odlazi u
svoju z.emlju.
Čaršija. — Ima hiljadu sto četrdesot urednih i lijepih dućana, jedan jak i čvrst, kamenom zidani
bezistan i pet kafana, a na rijeci Đetinji tri drvena mosta preko kojih prolazi svijet. Osim toga,
ima i tri kamena čvrsto, tvrdo i umjetnički lijepo zidana mosta. Između ostalih [ističe se]
Muhamed-agin most na kome ima ovaj natpis:
Muhamed-beg, koga prati božja dobrota čiji je dobar glas na usnama sviju ... Blagosiljatelj
Džarl, ugledavši most, Izreče mu hronostih:
»Kako si podigao divan most, bog te blagoslovio«.
Godine 1037 = 1027/28
U gradu postoji preko stotinu vodernica za mljevenje brašna. U ovoj varoši na rijeci Đetinji
postoje raznovrsni umjetničkii izrađeni mlinovi s kolom i raznobojnim mlinskim kamenjem od
granita, tako da takvih mlinova nema ni u jednoj drugoj zemlji.
Ovdje ima 1060 izletišta. Sve su to divne bašče poput zemaljskog raja (bag-i irem). Za svaki
vinograd plaćaju šest akči carske desetine (ošiir); grad je oslobođen drugih izvanrednih nameta
(tekallf-i drfiye).
lako se ovaj grad nalazi na kamenitom, valovitom i krševitom terenu, on je sa sjeverne i istočne
strane otvoren, pa mu je zrak prijatam i u ranim jutarnjim časovima sliči gradu Ma'ret al-
Nu'man’" u provinciji Haleb (Alepo).
Zbog prijatne klime, stanovnci su tako lijepi da im je lice rumeno kao rubin. Otmjeniji svijet nosi
ćurkove od raznobojne čohe postavljene samurom, hermelinom, zlaticom i kunom. Oko glave
zavijaju muslimanske turbane.
Svijet nižeg društvenog položaja nosi čohano odijelo, čakšire s kopčama i kalpake. Govori
bosanski. Stanovnici jako vole strance, a svi su trgovci.
Njihove žene nose crne feredže, a ne nose feredže od ružičaste, zelene i crvene čohe. Sve se
ponašaju vrlo pristojno, ali ne idu u čaršiju i na pazar (trg), jer to smatraju sramotom. Sve su to
pobožne i dobre žene kao Rabija Adevija.
Imareti. — Postoje dvije javne kuhinje. Prvo je imaret Hasan-efendijine tekije gore [pod
gradom], gdje se ujutro i uveče daje jelo besplatno imućnim i sirotinji. I u javnoj kuhinji
(imaret), koja se nalazi u Donjoj čaršiji pokraj Kodža Mustafa-pašina hana (svratišta), dijeli se
jelo svakog jutra i večeri preko cijele godine.
Esnafski specijaliteti. — Sahtijan žute, tamnozelene i zelene boje ravan je onome u gradu Bitlisu.
Njihovi knjigovesci prave divne poveze za knjige koji očaravaju, zatim pozlaćene od latica
složene, gravirane mastionice (divit) za pisaće stolove i šalju ih kao darove u Stambul.
Među učenim ljudima1 ima mnogo obrazovanih književnika : pronicljivih ljudi. Džari Čelebi,
koji je i sada živ, sastavio je jedar divan (zbirku pjesama) i svojim biser-stihovima zaista
pokazao veliku pjesničku sposobnost. On je spjevao takođe i mnoge paralele (nazira) pjesniku
Fehmi Čelebije Istambuliji koje čovjeka upravo očaravaju.
O varoši uopće. — Kako su svi stanovnici ovoga naprednog grada i njihova jela čisti ulice su irn
takođe čiste, a glavne ulice popločane. Okolo varoši nalaze se visoka brda, iz kojih izvire neko-
liko stotina živih vrela. Sa sve četiri strane grada su brda i vinogradi. Kuće su sve jedna viša od
druge, a stanovnici veseli i raspoloženi. Varoš je veoma jeftina, a u okolini ima sedam stotina
sela. Jedna mjerica (kile) pšenice iznosi tri stotine oka. Uredan bijel'i hljeb im je na glasu. Oka
hljeba stoji jednu akču, oka mesa tri akče, jedno janje deset akči, kablica jogurta jedan penjez, a
takve su cijene i ostalih jela i pića.
Hodočašća. — Posjetih smo grobove Aziz Muslihudin-efendije, Ali-efendije, Husamudin-
efendije i Husein-efendije, slavnog oca Hasan-efendijina. Neka im Allah posveti tajne!
Mi smo tri dana uživali i veselili se u ovom šeheru, a zatim smo se oprostili sa svima
prijateljima, poznanicima, dervišima, preuzvišenim šejh-efendijom i vlasnikom našeg konačišta
zaimom Džafer-agom.

1
Bitlis grad u Maloj Aziji kod Vanskog jezera. On je i danas znatno tabačko mjesto.
Užice je zaista u ovo doba i kasnije dalo turskoj nauci i književnosti više imena koja prelaze lokalni značaj. Među njima se
naročito ističu: 1) Šejh Muslihudon Užičanin (»Užičevi«). glasovit šejh halvetijskog reda i pisac jedne brošure iz oblasti
misticizma (Risala fl tahklk az-zikr al-gahri ve sima’ as-sufiya). Njegov učitelj bio je Bali-efendija. Umro je 1642. u Užicu. gdje
mu se grob posjećivao. Bio je prvak svoga reda i učitelj mnogih derviša u našim zemljama. (Up. Sidžill-i osmani IV, 496). 2)
Njegovi sinovi bili su: Hasan-efendija, kojeg Evlija spominje kao šeyha halvetijske tekije, i Isa-efendija. 3) Mu-stafa Zarl.
pjesnik. Po profesiji bio je kadija. Ima poseban divan (zbirku) pjesama. epos »Gaza nami I Čehrin (Knjiga o vojni) i jos više djela
u stihu i prozi. Umro je u Carigradu 1637. godne. (Up. Sidžill-i osmani, IV. 405, gdje je štamparskom greškom mjesto 1098.
ispala g. 1198). 4) Džarl Celebi, kojeg Evlija naročito ističe. O njemu vtdi moju bilješku u Pnlozima za onjcntalnu filolo-giju. I.
1950. 5) Ali-beg Pašić poznat pod pjesničkim imenom Vusletl. Bio je zaim, kao takav učestvovao u vojni kod Ćehrina g. 1672,
koju je opjevao u eposu *Gaza nama-i Cehrin* (Knjiga o vojni Cehrin) u oko 5.000 stihova. Djelo jc prikazao Kara Mustafa-paši,
koji ga je odlikovao i nagradio. Umro je 1689. godine. 6) Ebu Bekir Zikrl, spahija i pjesnik. Poginuo je 1869 g. 7) Alaudin Ali
Užičanin. pozinat pod pjesničkim imenom Sabit. Rodio se sre-stoljcča. g- 1678. postao asistent. a kasmje je bio kadija. mufUja.
1690. profesor, a 1700. bosanski mula, odakle je nakon četiri godinc premješten za mulu u Konju, a odatle u Dijati. gdje je g.
1712. umro On spada medu prve turske pjesnike prije preporoda. Napisao je dva Divana i više drugih djela. <Up. M Handžic.
Miradžija Sabita UJičanm. 9tr. 10—13 8) Sejh Muhamcd Užjčanm. poznat po jednom pismu koje jc on godine 1748 poslao
beogradskom paši i strašno osudivao nasilja vladajućeg sloja. 9) Ibrahim Zlkri. pjesnik. Poznat pod imenom Kučuk-aga. Zivio je
u Beogradu kao derviš Napisao je jedan divan i više drugih djela Umro je g 1853. Up M Handžić. Ibrahim Zikri (naš pjesnik iz
Užica), GIVZ, III 1935, 92—98; Obzor od 16. III 1935.
.