UPUTE ZA IZVOĐENJE LABORATORIJSKIH VJEŽBI `

IZ FIZIKE I

Za internu upotrebu

Metalurški fakultét

Sisak, 1983.
 40x*
„ X A« (69
SADRZAJ p \vx ć( Ä _ \ä

i vod ........ ............. ..: ........................ ........ ...................................... ..1

Jedinice fizičkih veličina i njihovi mjerni sustavi .... ........................................ ..2

a vrijednost i pogreška određivane veličine .................................................. ..4

,gježbæ Mjerenje pomičním mjerilomi mikrometarskim vijkom. . . .; ....... ............... ..10

”k/Z/wvježba: Provj eravanje drugog Newtonovog zakona Atvvoodovim padostrojem ............. .. 14

kiš/TM ežba: Određivanje mase vaganjem .............................................................. ..18

f3/ ježbaíSpiralna opruga ............................................................................. ..23

' íÄ/ëš/ježba: F izičko njihalo .......................... ..... .i ........................................... ..27

j/:Q/j ežba: Torziono titranja ........................................... .. ................ . .'............. ..31

7. vježba: Mjerenje gustoće ........................................................................... ..3 6

@j ežba: Mjerenje koeficijenta viskoznosti tekućine ............................................. ..41

9. vježba: Određivanje specifičnog toplinskog kapaciteta vode ............................... .._...44

10. vježba: Određivanje latentne topline taljenja leda .................................. .; ..... ..47

11. vježba: Određivanje latentne topline isparavanje vode. . . .'. .................................. ..5 O

12. vježba: Baždarenje 'termoelementa i provjeravanje Newtonovog zakona hlađenja ....... ..S3
 UVOD

j-Primjena. eksperimentalne metode u fizici uvjetovala je, i još i danas uvjetuje, brzi
razvoj prirodnih" znanosti i tehnikí] Posebno važnu ulogu imaju odabrani eksperimenti u
obliku laboratorijskih vježbi kao primjena eksperimentalne metode u nastavi iz fizike”
{Eksmerimentima se demonstriraju, određene zakonitosti i njihova praktična primjenjivoíštfzj
gľlíædom u laboratoriju _student takoder upoznaje osnovna mjerila i _njihovu upotrebägObradËi
eksperimentalnih podataka razvija sposobnöšfizvöđenja pravilnih zaključaka o nek j fizičkoj
veličini ili zakonitosti, na osnovi mj erenja jedne ili više fizičkih veličina.
Laboratorijske vježbe iz Fizike su odabrani eksperimenti koji, osim spomenutih
značaja za učenje fizike, do e e mjere uvode studenta i u samostalni istraživački rad.
lpbradom podataka iz vlastiti 'efeíja stječe se .Ëgíľnosľpravi-l-neąpot/rebejíeíiinića” `1
procjene točnosti mjerena. A

Budući se većiáiävježbi provodi prije nego je odgovarajuće gradivo obrađeno na

predavanju, u prvom dijelu upute za svaku vježbu definirane su veličine koje se mjere i
navedene zakonitosti na kojima se to mjerenje temelji. Ono što se želi postići mjerenjem,
najprije je sažeto u tekstu, a zatim forrnulirano zadatkom.
Ova skripta je pisana u obliku uputa za rad laboratorijskih vježbi iz Fizike na
Metalurškom fakultetu u Sisku. Objašnjenje fizičkih principa na kojima se zasnivaju
obuhvaćena mjerenja, sastavnu su dio redovitog programa iz Fizike, te će osim za završni
kolokvij, poslužiti i _kao dio gradiva za ispit. LLuvodnim poglavljima i u toku vježbi pokušao
se razviti osjećaj važnosti pravilne upotrebe jedinica i procjene točnosti određivane veličini;
j - 1. VJEŽBA

MJERENJE POMIČNIM MJERILOM I MIKROMETARSKIM VIJKOM

Jedna od osnovnih veličina u flzinqi je duljina. Kod mjerenja duljine nekog predmeta
određuj e1no koliko puta se neka dužina, uzeta kao jedinica, nalazi u mj erenoj duljini.
\N g“ Pomično mjerilo i mikrometarski vijak omogućuju mjerenje duljine s točnošću 0d 0,1
do 0,01 mm. Takva točnost zadovoljava potrebe strojarske industrije i precizne mehanike te
L uvjetuje široku primjenu tih mjerila.
U ovoj vježbi upoznaje se princip i način upotrebe pomičnog mjerila i mikrometarskog
vijka. Na zadanim primjerima mjerenja uvježbava se računanje srednje vrijednosti i pogreške
mjerenja kao i pisanje konačnog rezultata mjerenja. Važno je, radom ove vježbe, uvjeriti se da '

su numeričke vrijednosti fizikalnih veličina poznate samo s određenom točnošću. Broj

decimala, „koje treba napisati, određen je pogreškom 's koj 0m je određena ta veličina.
Računanje pogrešaka opisano je u uvodu.

Zadatak:
H; l) Odgovarąućim mikrometarskim vijkom izmjeri promjer žice, D i debljinu lima, d.
`Odredi srednje vrijednosti, te apsolutne, relativne i postotne pogreške srednjih
vrijednosti mjerenih veličina. _p _

Mjerene i izračunate podatke piši u obliku tablice i konačni rezultat napiši u tri
navedena oblika:

!V 2 - 5 - ................. .. mm
h
(gli);
.

o'(D)
-'

AD„ mm
_

p; Žica D,-, mm _ ° = ............. .. mm

1`. mjefeng LËPÄ = .................. ..

j' 2; mjerenje 2
l@ -100=
„ _ '

j} 3. mjerenje ........ .. %
l” zbroj D
ľl

?fi D=5ia(`)=5 (1:%l)=Bi'-7Q.100% [mm]

i

j
th! Lun _
di, mm Adi, mm (m2,2 -=
d _.................... ..mm

L” ..mm
í
. . l ..............

1. mjerenje da);
T
-

2_ @sranje - ................... ..

3. mjerenje _

'ušW
l
zbroj “ íËQ-iow
d ........ ..%

jj d='ä:a(d)=ä-(1i“í-báií-ioan [mm]
 -2) Pomičnim mjerilom izmjeri stranice kvadra a, b i c i pomoću njihovih srednjih
vrijednosti izračunaj volumen kvadra i njegovu relativnu pogrešku. Podatke upiši
u tajbliou. ›

2 2 - 2
[Kvadar a, mm 4a' (Ad); b, mm Ab' › (Ami c, mm AC' (AC);
mm mm mm mm mm mm
l.mjer.
2.mjer.
3 .mj er.
zbroj

. a . . . - . . o - ~ o .o

V=Š-Ë-Ë-(lig@+Ë-%Đ-+í@)=l/--(1+Ž@) [milf]
a C

3) standardnim mikrometarskim vijkom izmj eri promjer kugle, D.

Pomoću srednje vrijednosti promjera izračunaj oplošje kugle i postotnu pogrešku
tog oplošja. Podatke upiši u tablicu.

l' _Kugla D, mm AD, mm (4113):, D = ............. .. mm

mm CT( )= ...... .g ..... ..mm
II l. mjerenje (K5)
j mjerenje “ T = ................. ..

I 3. mjerenË _

Il zbroj « - 5-511) .100= ...... .. %

0=7r-52i2-%)--l00% [mmz]

!Eægn
"""'i) 2)
Pomično mjerilo
Mikrometarski vijak (obični)
3) Mikrometarski vijak za lim
4) Mikrometarski vijak za žicu
5) Posudica s uzorcima

Upute za izvođenje mjerenja:)

Pomično mjerilo (slika l) sastoji se od štapa l, po kojem može kliziti okvir sa
noniusom N.

11
 l Slika l.]
{Princip noniusa je tajiäľjíläląa od_9_ osnovne skale na štapu podijeljena „nągg/
dijelova na skali noniusa tako da svaki dio iznosi 9/10 mm. Razlika između jedinice osnovne -

skale naštapu (1 mm) i jedinica skale noniusa (9/ 10 mm) iznosiwll/ 10 mmk(slika 2). Osim
opisane podjele postoje pomična mjerila s noninsom kod kojih na 19 mm glavne skale dolazi
20 dijelova noniusa odnosno na 49 mm glavne skale dolazi 50 dijelova noniusa.

0 1 2

Wo ”li ~ g'l"'js::.::s.*.'.'.%al alla

N N
0 10 0 5 10

1 Slika 2_._j_j ' I Slika3.

Ako se, na primjer, kod pomičnog mjerila s razdiobom noniusa na 20 dijelova

podudara četvrta cita noniusa s nekom crtom skale štapa, onda se broju mm lijevo od nul-crte
noniusa treba dodati 4/20 mm 0,2 mm. Slika 3 prikazuje primjer očitavanja duljine od 6,2
=

mm.
Na gornjem dijelu štapa i noniusa nalaze se skale u inchima (colima). „Inch je
podijeljen na 16 dijelova. Na 7 dijelova glavne skale dolazi 8 dijelovanoËiiüsa-i--na taj način
moguće je očitavati 1/6 od 1/ 16 incha, tj. 1/128 incha.
Kod mjerenja pomičnim mjerilom treba obratiti pažnju na sljedeće: vanjske dimenzije
predmeta, promjeri i slično, mjere se stavljanjem mjernog predmeta među krakove A i B. Za
unutarnje promjere, npr. kod cijevi, služe manji krakovi C i D, koji su na gornjoj strani
mjernika. Kod nekih tipova mjerila za tu svrhu služe suženi vrhovi krakova A i B. U ovom
drugom slučaju treba izmjerenoj vrijednosti dodati 10 mm, koliko iznosi ukupna širina tih
krakova.

Slika 4.
 bumwj
Milçrometarskiwjláryjalg (slika 4) sastojipe iz vijgay, koji se _okreće u matici. Pri_ jednom
potpunom °ä<íaiäľii„a„ se pomakne za„Qgmąy r rum ;i'm gla m; 3 .u o /z (JËUO
Milimetarska. razdioba se može pročitati na matici, dok se na bubnju B čitaju dijelovi
mm. Bubanj treba 2 'puta okrenuti da se vijak pomakne za l mm. Skala na bubnju razdijeljena
je na 50 dijelova, pa je tako moguće očitati 1/100 mm.

Mikrometarski vijci su vrlo osjetljivi na nasilno okretanje bubnja i zato su osigurani

pomoću jednog posebnog dijela na bubnju (C) za kojeg trebamo uhvatiti prilikom okretanja.
Taj dio je uređen tako da kod određenog zakretnog momenta, koji još ne može oštetiti
mikrometarski vijak, prokliže.

Prije mjerenja treba prekontrolirati da li se nula na bubnju poklapa s oznakom na

matici. Ako se oznake ne poklapaju, treba pozvati asistenta.
Kod mjerenja bubanj se vrti tako dugo dok vrh v_ijka ne dotakne mjereni predmet i dok
dio bubnja C, za koji držimo, ne prokliže. Cijele mm očitavamo na gornjem dijelu
milimetarske skale S, a polovine mm na donjem dijelu. K tome se doda vrijednost očitana na
bubnju na stotinku mm.
Pored opisanog standardnog mikrometarskog vijka, u ovoj vježbi koriste se još i
mikrometarski vijak za žicu i mikrometarski vijak za lim. Mikrometarski vijak za lim ima na
pomičnom vijku učvršćenu kazaljku koja rotira nad kružnom skalom. Na vijku očitavamo
mm, a na kružnoj skali stotinke mm. Mikrometarski vijak za žicu razlikuje se od standardnog
samo po obliku. `

13
Hr:

2. VJEŽBA

PROYJERAVANJE DRUGOG NEWTONOVOG ZAKONA ATWOODOVIM

' ' A. PADOSTROJEM

Prvi Newtonov zakon kazuje da sila mijenja 'stanje gibanja materijalnih tijela. Drugi
Newtonov zakon (u daljnjem tekstu 2.N.z.) daje kvantitativni odnos između sile F, mase tijela
m, na koje djeluje sila i vremenske promjene brzine ubrzanja a.- A `

F=m-a [N] (I)

Iz 2.N.z. proizlazi da mjerenjem ubrzanja tijela poznate mase možemo odrediti silu.
Pomoću iste jednadžbe definira se jedinica sile njutn (N) kao ona sila, koja tijelu mase 1 kg
mijenja brzinu (ubrzava ga ili usporava) za 1 m/s na .sekundu (1 m/sz).
Ubrzanje tijela srazmjemo je sili koja djeluje na tijelo, a obrnuto je srazmjemo masi
tijela:
a: - [m/sz] (2)
m

jednadžbe (2) se vidi da je tijelo veće mase tromije ili inertnije (za istu promjenu brzine
,Iz
potrebna je veća sila za tijelo veće mase). Masa je, dakle, mjera inercije.
Teorija relativnosti daje zavisnost mase tijela od brzine v kojom se giba tijelo:

mo
[kg] (3)
m g .li-(v/cr
gdje Žje mg masa mirovanja, a c brzina svjetlosti u vakuumu (3 08 m/s). U klasičnoj fizici
~_l_

(v/c) je uvijek manje od l i masa je konstanta tijela. Za brzine koje bi se približavale brzini
svjetlosti, iz (3) se vidi da bi masa tijela neograničeno rasla. Potrebne bi bile neograničeno
velike sile da se nekom tijelu, koje se giba brzinom malo manjom od brzine svjetlosti,
povećava brzina, i zato su nemoguća gibanja brzinama jednakim ili većim od brzine svjetlosti.
U slučaju djelovanja stalne sile, i ubrzanje tijela na koje takva sila djeluje, je stalno.
Ako takva sila djeluje_ u pravcu gibanja tijela, ili 'na tijelo koje je prije djelovanja sile
mirovalo, onda rezultirajuće gibanje nazivamo pravocrtnim jednoliko ubrzanim gibanjem.
Najpoznatiji primjeri takvog gibanja su slobodni pad, gibanje po kosini i gibanje dva utega
različite mase spojenih savitljivim laganim koncem prebačenim preko nepomične koloture.
Primjer posljednjeg gibanja je Atwoodov padostroj. U navedenim primjerima gibanje se vrši
pod utjecajem gravitacijske sile zemlje, koja se kraće naziva težina tijela. U 2.N.z. za težinu
(F m-g), g je gravitacijsko ubrzanje Zemlje i za srednje geografske širine i na morskoj razini
=

iznosi 9,81 m/sz. Općenito, gravitacijsko ubrzanje Zemlje je obrnuto razmjerno kvadratu
udaljenosti od njenog težišta. j

U manjoj mjeri g ovisi i o udaljenosti tijela od rotacijske osi Zemlje, o njenoj

homo genosti i o udaljenosti najbližih svemirskih susjeda.
Kod mjerenja Atwoodovim padostrojem sila je dana razlikom gravitacijske sile
(težina) tijela s lijeve i desne strane koloture (slika l).

[Fj=(m2 -mmg/ <4)

_

14
a..-
 gdjeje m2 = m, +Am.

kolotura

gornja
' poluga

Slika 1.

_ U našem slučaju 2„.N.z. ima oblik:

F = (m, +-m,) a - i _ (5)

Izjednačimo li jednadžbe (4) i (5) i riješimo po ubrzanju a, dobivamo ubrzanje sustava:

a, = -ë g - [m2] <6)

Poučno je promotriti padanje utega naipadostroju na temelju _zaktorä 0 održavanju energije. U ..K

Pgžąklggľgísgenja ( t'= 0) ukupna encrgünsyétäľëj 2411119_ je potençiíäľíëąälígíiil Uziíríšá ući .

za referentni E570_ donju polugu, to je: u ;mi u' .„ U 1 .M u „q

m_ \bmw pg- »mz -.×

E(0)=Ep :m2 } T`\|Ë,\'C,'~ (in: 34. .

Uteg počne padati da bi šustav zauzeo stanje najmanje poteneijalne energije. Na kraju
mjerenja ukupna energija sastoji se iz potencijalne i kinetičke:

m
iE(t):E1(U"Ek=m1'g'h+(ml+mz)'ľí
i ` 2

t“ [J]

Po zakonu održanja energije ukupna energija u početku mjerenja bit će jednaka

ukupnoj energiji na kraju mjerenja, tj.:

m2-g-h=m, -g~h+(m, +m2)›ľ2~

Rj ešavanjem zadnje jednadžbe dobije se:

2-'
. (m2 "m1)'g= (m2 +m1);7

gdje se zamj enom '

dolazi do jednadžbe (6).

Kod ovog mjerenja zanemareni su utjecaji mase konca, momenta inercije kotura i
njegove`vrtnje, te trenje i uzgon u zraku.
Za kinematičko promatranje utega dovoljno je odrediti matematičke relacije za lijevi
uteg, jer desni izvodi isto takvo gibanje samo usmjereno prema gore. Budući je gibanje
jednoliko ubrzano i uteg je u početku mjerenja mirovao ( v„ = 0), prevaljeni put bit će:

z=T-v°+v'-t=v-'-r=a't2 « [m]
2 2 2 '

Iz toga slijedi:

a„, = [m/sz] - <7)

Zadatak:

l) Izračunaj ubrzanje sustava a, po jednadžbi (6) za vrijednosti masa m 1 i pretega Am

danih u tablici. Izračunaj relativnu pogrešku ubrzanja a„ ako apsolutna pogreška
masa iznosi 0,5 g (a'(m,) = o-(Am) = 0,5 g).

Mjerenje ' m„ Am, g m2, g a„ m/s?' 05:”

. l

I. 25 3,2
2. 25 6,4
3. 50 3,2
4. 50 ' 6,4

2) Izmjeri zapornom urom vrijeme potrebno da uteg prevali put od gornje do donje
poluge (z = 0,60 m) za mase utega m1 i pretega Am danih u tablici. Odredi srednje
vrijednosti mjerenih vremena t i pomoću njih izračunaj ubrzanje sustava a,„ po
jednadžbi (7), te usporedi rezultate tako da nađeš odstupanje:
am - a,

a(

16
 mjerenje

1.
2.
3.
1.-
2.
3.
1.
2.
3.
I.
2.
3.

3) Diskutirąj ovisnost ubrzanja

a) 0 sili
b) 0 masi.

Pribor:
1) Atwoodov padostroj
2) Utezi 25 g (2 kom.)
3) Utezi 50 g (2 kom.)
4) Pretezi 3,20 g (2 kom.)
5) Zaporna ura ("merilnik kratkih časov")
6) Upaljač

Unute za izvođenje viežbi:

Gornju polugu stavi u vodoravan položaj pomoću tankog konca pričvršćenog u sredini
stupa i za jedan kraj poluge. Uteg mase 25 g odnosno 50 g objesi na krajeve za to
pripravljenog konca, položenog preko kotura. Stavi preteg na uteg bliži stalku. Zatim taj uteg
postavi na gornju polugu. Donju polugu postavi u horizontalni položaj. Prepali konac koji drži
gornju polugu i zapornom urom izmjeri vrijeme od prekidanja konca pa do udarca utega o
donju polugu. Mjerenje ponovi 3 puta. Isti_m postupkom provedi mjerenje i sa svim zadanim
masama m1 i pretezima Am navedenim u tablici. i - ~

17
 3. VJEŽBA

ODREĐIVANJE VAGANJEM

Masa je fizička veličina koja karakterizira inerciju i gravitaciju materijalnih tijela.

Masa nekog tijela jedna je od mjera količine tvari koju sadrži tijelo.
Jedinica mase, kilogram (kg), definirana je etalonom i približno je jednaka masi 1 dm3
destilirane vode kod 4°C i tlaka od jedne atmosfere.
VW) .Mjerenje mase najčešćesgprgjroąvaganjgn, _usporáiyanjemrgäereneämasem s
poznatom masom utega m„. Uređajaza mjerenje mase u principu je dyiçrakapoąäi nkagjva
se vaga. Na jedan krak vage postavi se mjerena masa, a na drugi krak stavljaju se utezi
poznate mase sve dok se ne uspostavi ravnoteža (poluga zauzima vodoravan položaj). U
ravnoteži umnožak težine mjerenog tijela i pripadajućeg kraka L, jednak je umnošku težine
utega.i kraka utega L„ (moment težine mjerenog tijela po iznosu je jednak momentu težine
utega ako se momenti računaju u odnosu na obj esište vage), tj.: '

L n. Lu
&ili g
. . = .

.
1
<3
U jednadžbi (l), težine tijela po 2. Newtonovom zakonu zamijenjene su produktima
odgovarajućih masa i gravitacijskog ubrzanja g. Rješavanjem jednadžbe po traženoj masi m,
slijedi:

m=--m. i (2)

Iz izraza (2) se vidi da točnost vaganja ovisi 0 točnosti s kojom su baždareni utezi i o točnosti
s kojom su poznate duljine krakova. Relativna pogreška određivanja mase m jednaka je zbroju
relativnih pogrešaka od L„, L i mu.
Kod rimske vage krak tereta L i masa utega m„ su stalne veličine. Pomicanjem utega
po baždarenom kraku utega uspostavi se ravnoteža i na kraku utega očita mjerena masa.
Kod precizne i analitičke vage krak tereta jednak je kraku utega (L = L„) i iz (2) se
dobiva:

m = m.. (Za)

Treba, dakle, samo imati dobro izabrane vrijednosti precizno baždarenih utega pomoću kojih
se onda može odrediti svaka masa u području za koje imamo utege.
Pretpostavku o jednakosti, krakova teško je ostvariti. Lako je zaključiti iz izraza (2) da
je relativna pogreška mjerenja mase 2 puta veća od relativne pogreške odstupanja duljine'
krakova od njihove srednje vrijednosti. Ova se pogreška može eliminirati npr. dvojnim
vaganjem. Jednom, kao obično, stavimo uzorak na lijevu a utege na desnu stranu i uvjet
ravnoteže daje: m = (L„ /L) mm. Mjerenje ponovimo tako da uzorak stavimo na desnu stranu,
-

a utege na lijevu. Iz uvjeta ravnoteže za ovaj slučaj slijedi: m = (L„ /L)-m;„. Množenjem
zadnjih dviju jednadžbi za mjerenu masu slijedi:

rm= m.-m'„= <3)

18
1„„__,

U izrazu (3) korištena je aproksimacija da je za vrij ednosti koje se malo međusobno razlikuju,
geometrijska sredina jednaka aritmetičkoj sredini.
Kod vaganja s točnošću većom od 0,1% za tvari čija se gustoća p dosta razlikuje od
gustoće utega p'„, mjerenje treba korigirati zbog uzgona zraka. Uzimajući u obzir uzgon za
uvjet ravnoteže slijedi: `

nrg-pug*V=mug-p;g*K' (9

gdje je p, gustoća zraka, koja kod normalnih uvjeta iznosi 1,3 mg/cm3. Volumen uzorka Vi
utega V„ zamijenimo omjerom mase i pripadajuće gustoće i kod toga masu uzorka zamijenimo
,masom utega, jer su one skoro jednake. Nakon opisanih zamjena u jednadžbi (4) dobivamo
korigiranu masu:

Pu-P)
m=muG+p; (Ë
Puna

MW

Slika 1.

Postavimo li na jednu zdjelicu vage neki masli uteg od m mg. Poluga vage će se
nagnuti za kut ça. Omjer između kuta i mase utega m izražen u radijanima po mg naziva se
gmmmmąæaaqa i

= 2 [rad/mg] (6)
m

Slika 2.

19
 Označimo li masu pokretnih dijelova vage s M i udaljenost težišta tih dijelova od objesišta s
b, onda za nagnuta vagu iz uvjeta ravnoteže slijedi -(slika 2):

m-g-L-cosç0=M-g-b-sinçp . (6a)

tgçp L
()
j . ,

'Ej
` _ IZ toga : 4 m
_-2_ MJ) 7

, Za male kuteve tg ça =ç0i za osjetljivost vage slijedi:

0=Ž=L (g)

L/gg.] m „

Iz izraza (8) se vidi da će Vagapjtjtosjetljivija _ako_ su krakovi duži ,i ako je masa pokretnih
dijelova i udaljenost težišta tih dijelova od objesišta manja. A

Kod vaganja ne opažamo kut nagiba krakova nego pomak x vrha kazaljke duge R mm.
Važnija je stoga osjetljivost O„ koja pokazuje koliko se mm pomakne vrh kazaljke pod
utjecajem pretega odinlg. t" _ 7

O = - [mn/mg] (9)
m

l* i Ak0 pomoću pomaka vrhæleazaljke x i njene dužine RLQ; x/ !ili to uvrstimo u

kutnu osjetljivost vage O, dobivamo:

0 :Ž: x :Ox ili _0„=0„,-1e=__L`_R (10)

m R-m R) k M-b

Na osjetljivost vage znatno utječe trenje u ležištima koja su kod osjetljivih vaga precizno
izrađena i zahtjevaju vrlo pažljivo rukovanje.

Zadatak:

. l) Pomoću jednadžbi (9) i (10) odredi osjetljivost precizne ianalitičke vage tako da
jednu stranu vage opteretiš zadanim utegom i očitaš pomak vrha kazaljke.

g 3 Analitička vga (R 290 mm) = Preoizna vaga (R = 300 mm)

i' m, li 1„, x=1-z„, 0„, 0„, '

i li mg 'mm mm mm/mg rad/mg

in
:j
O
5%
li

o.

„ A 4 lg je položaj kazaljke kod neopterećene vage

j' 'š j I je položaj kazaljke kod vage opterećene zadanim utegom
 2) Na preciznoj i analitičkoj vagi izvrši dvojno vaganje danog predmeta.
Za apsolutnu pogrešku vaganja uzmi 0-(1) , pri čemu je 0'(l) = 0,5 mm apsolutna
pogreškaočitavanja položaja kazaljke. - '

m“ mi; m„ + LU)
Vaga ~ › v 2 0x

ms
Precizna
Analitička

3) ,Masu mjerenu na analitičkoj vagi korigiraj radi uzgona u zraku, ako gustoća
uzorka iznosi 1,1 g/cm3, a gustoća utega 8 g/cm3.

Pribor:
_ „_ . . _ l) Preeizna vaga s garniturom utega
2) Analitička vaga s gamiturom utega

Upute za izvođenie vježbe:

Kod vaganja neophodno je držati se sljedećih uputa:

1) Vaga mora biti aretirana (ukočena) kod stavljanja utega i predmeta i nakon završnog
mjerenja. -

2) Utezi se hvataju samo pincetom.

3) Utezi i predmeti pažljivo se stavljaju u sredinu Zdjelice.
4) Vaga se ne smije preopterećivati (maksimum 100 g).
5) Vagu ne popravlj aj sam. Za svaku neispravnost pozovi asistenta.
6) Aretiranje vage vrši se opreznim okretanjem gumba u sredini postolja vage. Nastoj ati
aretirati Vagu kad je kazaljka vage na nuli.
7) Analitička vaga se otvara samo za vrijeme stavljanja utega i predmeta. p

8) Jahač analitičke vage postavlja se na traženo mjesto samo kod zatvorene vage.

Oprezno otkoči Vagu, pričekaj dok se kazaljka potpuno umiri i očitaj nulti položaj
_n_ kazaljke. Oprezno aretiraj Vagu i u sredinu lijeve zdj elice precizne vage stavi uteg od 200 mg. _

(Na lijevom kraku analitičke vage postavi jahač na položaj 5 (5 mg)). Oprezno otkoči Vagu,
pričekaj da se kazaljka umiri i očitaj položaj kazaljke. Odredi pripadajuće pomake x = l lo i -

4 V unesi ih u tablicu. _ ~ “

__wj_____ž_v ,A Na lijevu zdjelicu stavi mjereni predmet, a na desnu toliko utega dok se kazaljka ne
_

" . približi nuli. Nakon svakog postavljenog utega, gumb za aretaciju samo malo zakreni u lijevo
" da utvrdiš na koju stranu se kazaljka nastoji pokrenuti. Skretanje kazaljke na desno znači da
t., ~ 'još treba dodati utega, a na lijevo da je dodano previše utega. Kod analitičke vage, nakon
dodavanja najmanjeg utega, vaga se konačno uravnoteži (kazaljka zauzme položaj
'neopterećene vage) pomoću jahača na kraku utega. Zbroj svih utega plus položaj jahača daje
.masu utega m„. Isto se ponovi s predmetom na desnoj strani i utezima na lijevoj zdjelici vage.
U tom se slučaju svi utezi s desne zdjelice premjeste na lijevu i samo s jahačem na lijevom

21
 kraku konačno uravnoteži vaga (analitička). Kod precizne vage ravnoteža se uspostavlja samo
s utezima.
Ako vaga nije potpuno uravnotežene. i kazaljka ne stoji na položaju neopterećene vage
lg, onda masi utega treba pribrojiti

l "` lo x . .

= miligrama
OX Ox -

u slučaju da su utezi na desnoj zdjelici, i oduzeti tu vrij ednost ako su utezi na lijevoj zdj elici.

Uzmimo da kod vaganja nekog predmeta koji se nalazi na lijevoj zdjelici analitičke
vage _imamo na desnoj zdjelici 1 uteg od 10 g, 1 uteg od 2 g, 2 utega od l g i 1 uteg od 200
mg. 'Iahač neka se nalazi na 5 mg na strani utega a kazaljka na položaju -2 mm.' Položaj'
kazaljke kod neopterećene vage uzmimo da je bio 2 mm. Ako u promatranom slučaju masu
izražavamo u mg i ako smo odredili da osjetljivost iznosi 0,5 min/mg, onda za masu utega m„
slijedi:

m„ =(10000+2000+2000+200+5+ 2)mg =14197 mg .Ž

0,5
»zxvv--a
.

:_..
^
11...'
<*

-~__. ;..__íf:^'f“_“ľí`~f»:;j"*
*
Ä'

.égxg-cquaz-
 4. VJEŽBA

SPIRALNA OPRUGA

Spiralno savijena elastična žica naziva se spiralna opruga. Ako jedan kraj spiralne
opruge učvrstimo, a na drugi dj eluj emo silom F, onda spiralna opruga promijeni svoju duljinu
od početne lo do konačne l, tj. produlji se za l -lo = u. U području elastičnosti, produljenja
spiralne opruge proporcionalna su sili, odnosno sila F proporcionalnaje produljenju:

F=k-u (l)
Konstanta proporcionalnosti k karakterizira danu oprugu i naziva se konstanta spiralne
opruge. Iz (1) se vidi da se dimenzija konstante k dobije dijelj enjem dimenzija za silu i duljinu
te je u M-K-S sustavu jedinica onaN/m. ›

A Slika 1.

Linearni odnos sile F, koja djeluje na spiralnu oprugu i promjene duljine opruge u,
= a " koristise za mjerenje sile. Baždarene opruge, namijenjene za mjerenje sile, nazivaju se
' dinamometri.
_ o Elastična sila Fa deformirane opruge uravnotežuje djelovanje vanjske sile F. Te sile
jednake su po iznosu i suprotnog su smjera tj. F0 = -F , te pomoću (l) slijedi:

11, = -k-u (2)

Negativni predznak u izrazu (2) znači da je elastična sila usmjerena prema ravnotežnom
..položaju. '. _

' Objesimo uteg mase m na oprugu. Pomaknimo uteg iz položaja ravnoteže u

;evertikalnom smjem i zatim ga ispustimo. Uteg će titrati oko 'položaja ravnoteže, jer je
rczultanta elastične sile i težine utega usmjerena prema tom položaju. Budući da sila mijenja
“brzinu slobodnog tijela, uteg će se ubrzavati kada'se kreće prema položaju ravnoteže, a
usporavati za. vrijeme udaljavanja od njega. Kroz položaj ravnoteže uteg prolazi
maksimalnom brzinom i ima maksimalnu kinetičku energiju. Kod maksimalnog pomaka uteg
se zaustavi i ukupna energija pojavi se kao elastična potencijalna energija. Općenito, u
Vakom položaju zbroj kinetičke i potencijalne energije jednak je ukupnoj energiji i konstanta
.e gibanja.

23

...I
 Slika 2.

Sile koje imaju ovisnost o položaju danu izrazom (2) nazivaju se harmonično. Te sile
imaju važno svojstvo da slobodno tijelo pod utjecajem njihovog djelovanja harmonično
(sinusno) titra okopoložaja ravnoteže. Ako u izrazu (2) elastičnu silu F0 zamijenimo
produktom mase m i ubrzanja a, onda taj izraz možemo napisati u obliku: -

'a+Ë-u=0 (3)
m i _

Iz teorije harmoničnog titranja slijedi da ako se gibanje može svesti na oblik (3), onda `

je to gibanje harmonično titranje, tj. ima sinusnu vremensku ovisnost. Kružna frekvencija co
harmoničnog titranja uvijek se dobije kao kvadratni korjen iz faktora pored elongacije u (3),
tj.:

2 Š
m .
(4)

U ovoj vježbi određuje najprije iz odnosa između

se konstanta spiralne opruge k,
vanjske sile Fi produženja u po relaciji (1). Na utezima je označena masa u dkg. Sila (težina)
dobije se iz drugog Newtonovog zakona (F = m g) gdje je g = 9,81 m/sz.
-

Drugi put konstantu k određuj emo mjerenjem mase m i perioda titranja (T = 2-” ):
a)

A T* = 02)* f (s)

i pomoću te relacije može se odrediti konstanta k:_

2 1 .

k=<7”›*-(m+;m„› _ <6)

gdje je mo - masa opruge =40,02 kg.

24j
 Zadatak:

l) Za_danu oprugu izmjeri ovisnost između sile i produženja.

Pomoću. jednadžbe (7) izračunaj konstantu k i nj enu relativnu pogrešku uz
pretpostavka da se duljine mjere na 1 mm točno. Rezultate napiši u obliku tablice.

m,kg F,N l,m ' u=l-l„,m

000 0 l =

002._
` 005
.007
010
012
r 015
_ 017
, 0 O_
(k
( k )

33 F=f(u)
›„
k=tgcz

` a'
iu
a) U0")

S1ika3.

2) Grafički prikaži ovisnost sile (težina utega) o produlj enju opruge.

Zaključi u kojem području vrijedi linearna relacija (1).

“i” 3) Izmjeri periode titranja za slučaj kada je na oprugu obješen uteg mase 0,1 kg i
pomoću jednadžbe (6) izračunaj konstantu k.
Izračunaj relativnu pogrešku određivanja konstante k. Podatke napiši u obliku
tablice.

- E - (E - m“, k = ............ .. N/m

T“ s k N/m
° m@ ' (N/m)2
ađč) = ...... .. N/m

T
c›'(_ =

25
Pribor:
1) Stalak s nosačima
2) Mj erilo sa zrcalom
'3) .Spiralna opruga
4) Dvije garniture utega
5) Zaporna ura

Upute za izvođenje mjerenja:

Uređaj za mjerenje prikazan je na slici 4, a sastoji se 0d zrcala sa skalom (l), spiralne

opruge (2), utega s kazaljkom (3) te Zdjelice za utege (4). Opruga se opterećuje utezima
redom kako je navedeno u tablici. '

Slika 4.

.Počinjemo s neopterećenom oprugom, tj. složimo sve kao što je nacrtano na skici i
pročitamo položaj kazaljke. Kod očitavanja treba paziti da se kazaljka poklopi sa svojom
slikom u zrcalu i sa slikom zjenice oka. Uteg sa kazaljkom, a i samu oprugu, potrebno je na
obj esištima tako okrenuti (utvrdi probom) da kazaljka prolazi za vrijeme čitavog mjerenja
slobodno ispred zrcala sa skalom.
Da odredimo konstanta k dane opruge moramo se poslužiti izrazom:

-Aílmí-"W.
-N- [Lang [N/m] .

<7)

Duljina l; je ona_ duljina koja pripada utegu mase 'm, = 0,07 kg, a lg je duljina koja
pripada utegu mase m; = 0,170 kg.

Kod eksperimentalnog određivanja perioda titranja s opruge treba skinuti uteg s

kazaljkom i zdjelicom. Umjesto toga treba objesiti 2 za to određena utega od po 0,05 kg s
kukom, dakle ukupno 0,100 kg. Tako složen sustav stavimo u titranje te zapornom urom
izmjerimo zbog točnosti 10 titraja. Iz toga izračunamo vrijeme za 1 titraj. Mjerenja ponovimo
3 puta.
 5. VJEŽBA ,

FIZIČKO NJIHALO

Fizičke njihalo je svako čvrsto tijelo koje se može okretati oko vodoravne osi, pri
čemu ta os ne prolazi kroz težište tijela. Takvo tijelo, pomaknuto iz položaja ravnoteže i zatim
ispušteno, njihatće se oko tog položaja, jer moment gravitacijske sile- uvijek zakreće tijelo
prema položaju ravnoteže. Kutna brzina se povećava kod gibanja težišta prema položaju
ravnoteže, a smanjuje kod udaljavanja. Kod prolaza kroz položaj ravnoteže kutna brzina i
kinetička energija imaju maksimalnu vrijednost. Kod maksimalnog kuta tijelo se zaustavi i
ukupna energija se pojavi u obliku gravitacij ske potencijalne energije.

- .2 „ílmváp p.

Slika l.

Označimo sa b udaljenost težišta od osi 0, s m-g težinu tijela.i s ga kut kojeg spojnica
OT zaklapa s vertikalom (sl. 1). Za moment gravitaeijske sile imamo:

M=-m'-g-b-sinq› i j ' (1)

Negativni predznak dolazi zato što moment djeluje u smislu smanjenja kuta ço. Iz
dinamike rotacije krutog tijela poznata je jednadžba:

M=I-5 (2)

' 'T ?koja povezuje moment M, moment inercije I i kutno ubrzanje a. Izjednač" o li desne strane
i *jednadžbi (l) i (2) možemo dobivenu jednadžbu napisati u obliku:
ggmąu.

I -«›=0 'p (3)

.„4`

'

Iz teorije harmoničnog titranja poznato je da rješenje jednadžbe (3) daje kut (o kao
p_ j

_usnu funkciju vremena, tj. imamo harmonično gibanje. Kružna frekvencija kod
hgľmonično g gibanja dobije se kao kvadratni korj en iz faktora pored elongacije ç) u jednadžbi
 @Š nut-gm p ` p. (4) l

Poznati odnos između perioda njihanja T i kružne frekvencije a) (T =-2í) daje za period

njihanja:

(5)

Izraz (5) nam daje mogućnost određivanja momenta inercíje.

Duljina matematičko g nj ihala, koje njiše s istim periodom kao promatrane fizičko
njihalo, naziva se reducirana duljina fizičkog njihala.

Izjednači li se izraz za period njihanja matematičkog njihala (ZZJZ) s periodom njihanja

g .

fizičkog njihala (5) i jednadžba riješi po reduciranoj duljini l, dobivamo:

I
l = m b
--
_
'

(6 )

U ovoj vježbi kao fizičko njihalo služi prsten čija os nj ihanja prolazi kroz obod prstena
i u slučaju (a) okornita je na ravninu prstena, a u slučaju (b) leži u njegovoj ravnini (vidi slike
2, 3 i 4). . '

Moment inercije prstena iznosi:

u slučaju (a) I„ = 2m R2 -

u slučaju (b) Ib = šm - R5 . (7)

Uvrstimo li ove momente inercije u jednadžbe (5) i (6), za pripadajuće periode njihanja i i p

reducirane duljine slijedi: - i

u slučaju (a) T„ = 27r

u slučaju (b) T„ = 27: 35/15„ =-R (s)

Zg , \_1_
.

Zadatak:

l) U slučaju (a) i (b) izmjeri periode njihanja i reducirane duljine danog fizičkog i

njihala. ' '

2) 3 puta izmjeri promjer prstena te izračunaj njegovu srednju vrijednost i relativnu '

pogrląšlgrsre je vrijednosti. '

` Uvrštavanjem srednje vrijednosti polumjera E :š u jednadžbu (8), izračunaj i _

periode njihanja i reducirane duljine za slučaj eve (a) i (b).

23
 3) Pomoću relacija (8) i izračunate relativne pogreške promjera prstena, odredi
relativnu 'pogrešku perioda njihanja i reduciranih duljina. Mjerenje i izračunate
veličine upiši u tablice. .-
.›
s

Mjerenje d,-,m . d-d„m (Ž-dJËmľ d = ................ ..m

` l. ~ _-

2_ a('d)= .........

3. _

Q:
d
............ ..

Mj erene vrij ednosti Izračunate vrij ednosti

Slučaj u T, S l. m Ž,m
o
Ž, m i , s --O-(-T)
T
l, mm ;Š
l
)

* (a) II

(b) ||

ÄPriborz
1) Stalak s nosačima
2) Fizičko njihalo (metalni prsten) _

3) Matematičko njihalo (metalna kugla na koncu)

4) Metar
5) Zaporna ura

(Upute za izvođenje mjerenja:

Slika 2.

'Kao što je prikazano na slici 2, uređaj se' sastoji od prstena (l) u ovom slučaju -

:15ogtj_pnj_ihala, ležaja za fizičko njihalo (2), matematičkog njihala- (4) i objesišta

em čkog njihala s uređajem za namatanje konca (3).
" -
 Ležaj za njihanje prstena napravljen je tako da se može njihati oko osi u ravnini
prstena na dva šiljka, koji ulaze u udubine na obodu prstena (slika 3) te oko osi okomito na
ravninu prstena -koj a prolazi kroz obod (slika 4).
t

osovina

.S1ika3. (a) i , Slika 4. (b)

Period njihanja za svaki 0d ovih slučajeva odredit ćemo najbolje ako mjereno vrijeme
za 10 njihanja podijelimo s 10. Reduciranu duljinu naći ćemo tako da zanjišemo istovremeno
prsten (fizičko njihalo) i kuglicu (matematičko njihalo). Mijenjamo duljinu niti dok ne
postignemo da oba njihala njišu sinhrono. Najbolje se to može usporediti ako poslije svake
promjene duljine niti matematičkog njihala izvedemo iz položaja ravnoteže oba njihala i
istovremeno ih ispustimo. To moramo ponavljati tako dugo dok oba njihala neodnjišu zajedno
barem 10 perioda njihanja. Duljinu niti mijenjamo pomoću gumba i osovine oko koje je
namotana nit, a mjeri se od objesišta do sredine kuglice (slika 5).

osovinas; koncem
»radilišta i

Ëgpjesiväte-
 _._._.-æ'
6. VJEŽBA

'roRzIoNo TITRANJE

Elastična čvrsta tijela, koja imaju jednu dimenziju mnogo veću od ostalih (npr.: žice i
j

Štapovi), moiglu se tordirati `(uvij ati) za znatan kut, a da sepri tome plastične ne deformiraju.
Do određene vrijednosti kut torzije ça proporcionalan je vanjskom momentu M:

M=D-<v (1)

Konstanta proporcionalnosti D naziva se direkciona konstanta i jednaka je momentu

koji povećava kut ça za 1 radijan. Relacija (l) omogućava mjerenje momenta M pomoću
baždarenih elastičnih žica. Na tome se zasniva rad torzione vage, zrcalnog galvanometra i
sličnih uređaj a.
Moment elastičnih sila Me uravnotežuje vanjski moment M, tj. Me = -M odnosno

M =-D-ço ` i <2)

Slika l.

j zamislimo vertikalno obješenu elastičnu žicu 'čiji je gornji kraj nepomično napet. Na
`donji kraj žice pričvršćena je kruta tijelo momenta inercije I tako da pri obješenom tijelu
pravac žice prolazi kroz njegovo težište (slika l).
4 Pomoću para sila zavrtimo tijelo za neki kut i nakon toga odstranimo djelovanje para
zësila. Moment elastičnih sila uvijek djeluje u smislu vraćanja tijela u položaj ravnoteže i tijelo
- 'ítitfati oko tog položaj a. Kod maksimalnog otklona tijelo se zaustavi i ukupna energija tijela
elastična potencijalna energija. Pri prolazu kroz položaj ravnoteže sva energija tijela prešla
_i

u lcinetičku energiju i kutna brzina ima maksimalnu vrij ednost.

`

Uvrstimo li u poznatu jednadžba rotacije krutog “tijela (M = I s) za M moment

.; -

tičnih sila (2), dobivenu relaciju možemo napisati u obliku:

.në-Wo l (3)

e a kutno ubrzanje, a I moment inercije tijela uvijanja. Poznato je da

u odnosu na os
džba (3) daje za kut ça sinusnu vremensku ovisnost, tj. u području u kojem vrijedi

31
jednadžba (2) torziono titranje je harmonično gibanje. Kružna frekvencija torzionog titranja
dobiva se kao kvadratni korj en iz faktora koji množi kut ça u jednadžbu (3), tj.:

Poznati odnos između perioda titranja

. . i . . . . „

Ti kruzne frekvencije (T
..

= í)
2
æ
.

dovodi do
.
.

izraza za

period torzionog titranja:

::za/š i (s)

U ovoj vježbi na žici direkcione konstante D koaksijalno je obješena ploča čiji

moment inercije u odnosu na žicu kao os iznosi lo. Za pripadajući period titranja slijedi iz (5):

To = ZnJ-z
D

Ako ploču postavimo neko tijelo čije težište leži na osi vrtnje i
na u odnosu na tu os ima
moment inercije 1,_ onda za ukupan moment inercij e slijedi:

I=I„+1. _ <6)

Uvrštavanj em zadnjeg izraza u (5) za period titranja proizlazi:

A I +1 '

T = 2fr ° D ” (7 )

Kvadriranj em zadnjeg izraza može se napisati jednadžba:

D „

I„ =
è_
2 -
Tz " 1o (8)
(277)

Ako T?smatramo nezavisnom, a I„ zavisnom varijablom, onda jednadžba (8) daje

lineamu zavisnost između tih varijabli. Kao što je pokazano na slici 2 u dijagramu I„ = f(T2)

dobije se pravac. Koeficij ent smjera toga pravca 1%

7:
jednak je tangensu naklonskog kuta

kojega taj pravac zaklapa s apscisnom osi. Odsječak koji taj pravac odsjeca na ordinatnoj osi
(Ix -0sz') jednak je IO. -

32
 Slika 2.

U ovoj vježbi mijenja se promj enljivi dio momenta inercije I„ postavljanjem metalnih
valjčića na ploču koja visi na žici. Ako masa i-tag valjčića' iznosi m; i njegova udaljenost 0d
osi vrtnje r„ onda za I„ slijedi:

[x = 2m, -rŽ =m, -rf +m2 -rzz +m3 -r32 +....+m„ -r„2 (9)
n=l '

Za određene dodatne momente inercije I„ izmjerimo pripadajuće periode titranja i nacrtamo

dijagram IX = f (TZ) Pomoću tog dijagrama možemo odrediti direkcionu konstantu žice kao:
.

D=(27r)2 -tga :(2702 -ËL-(znľ- 1x]

(10)
nad) `
1-112 _ TOZ

...-_..:.r-.
Negativna vrijednost momenta inercije ploče dobije se kao odsječak na 1,- osi.
Ako na ploču postavimo tijelo nepoznatog momenta inercije i izmjerimo pripadajući
period titranja, onda u dijagramu I„ = f (TZ) možemo očitati moment inercije tog tijela u

..
odnosu na os vrtnje.

j Zadatak:

1) Izmjeri periode titranja za sljedeće slučajeve:

a) prazna ploča
b) 4 veća valj čića (8m), na udaljenosti r
c) 4 manja valjčića (4m), na udaljenosti 2r
d) 2 manja i 2 veća valjčića (6m), na udaljenosti_ 2r
e) 4 veća valjčića (8m), na udaljenosti 2r.

2) Izračunaj kvadrat izmj erenih perioda titranja. _

Po formuli (9) izračunaj dodatni moment inercije I„ za slučajeve za koje su

izvršena mjerenja perioda titranja.
Masa manjeg valjčića m iznosi 0,0426 kg, a manja udaljenost rupica od osi vrtnje r
0,055 m. Masa većih valjčića iznosi 2m.

33
 3) Nacrtaj dijagram IX = f (TZ) i iz njega očitaj A(T2)kao TIZ -Toz za AIx = 0,004
kgmz.
T, je period titranja koji odgovara dodatnom momentu inercije Ix = 0,004 kgmz, a
T„ period titranja ploče bez valjčića.

4) Na ploču postavi dani kotač i izmj eri pripadajući period titranja.

U dijagramti 1x = f (T 2 ) očitaj moment inercije kotača. Podatke upiši u tablicu.

ľx=Zm.~'ľ.-2›k8m2 71,3 il): ................ ..Nm/rad

I„ = ................ .. kgmz

I„, = ............... .. kgmz

Pribor: o

l) Zaporna ura
2) Stalak s nosačem
3) Ploča sa žicom
4) 4 veća i 4 manja valjčića
5) Kotač kojemu se određuje moment inercije

Upute za izvođenie mjerenja:

Uređaj s kojim ćemo eksperimentalno provjeriti utjecaj momenta inercije na period

titranja pokazan je na sl. 3. '

Slikai3.

Na toj slici (1) je žica, (2) držač gornjeg kraja žice, (3) okrugla pločai (4) strelica na stalku.

34
 Na jednoj osnovici valjčića nalaze se izbočine koje pristaju u rupice na ploči,od kojih
se po 4 nalaze na udaljenostima r odnosno 2r od središta ploče. Postavljanjem određenog
broja valj čiča na predviđena mj esta na ploči može se mijenjati dodatni moment inercije 1,..
Radi što točnijeg mjerenja perioda titranja izmjeri se vrijeme za 10 prolaza trokuta na
ploči pokraj strelice postavljene uz ploču u istom smjeru. Period titranja je desetina tog
vremena.
Za određivanje momenta inercije danog kotača pomoću držača (2) oslobodi se gornji
kraj žice i kotač se- postavi koaksijalno na ploču. Ponovo učvrstimo žicu i odredimo period
titranja ploče s kotačem.

35
 7. VJEŽBA

MJERENJE GUSTOĆE

Masa jedinice“ voluinena neke tvari je njena gustoća ili specifična masa. Za istu tvar
i
gustoća ovisi 0 nehomogenosti, kristalnoj strukturi, temperaturi vanjskom tlaku.
Homogeno tijelo mase m i volumena Vima gustoću p danu izrazom:

19:7 _ i (l),
Za nehomogena tijela izraz (1) daje srednju gustoću.
Pomoćuizraza (l) može se odrediti gustoća nekog tijela, ako mu izmjerimo masu i
volumen. Kod velikih tijela može se odrediti masa i pripadajući volumen jednog njegovog
dijela i iztoga izračunati gustoća. U slučaju da je tijelo nehomogeno treba nastojati da mj ereni
dio ima prosječnu nehomogenost što bližu prosječnoj nehomogenosti čitavog tijela.
Mjerenje mase provodi se pomoću vage. Volumen geometrijski pravilnih tijela može
se odrediti mjerenjem njihovih dimenzija (duljina), a volumen tekućine i plinova pomoću
baždarenih posuda. Volumen nepravilnih tijela može se odrediti uranj anj em tijela u menzuru s
tekućinom i mjerenjem prividnog prirasta volumena tekućine. Određivanjem mase tekućine,
koju mjereno tijelo istisne iz specijalne posudice (piknometra), može se također odrediti
volumen tijela. ' . - ~

Tri metode za mjerenje gustoće, koje ćemo mi koristiti, zasnivaju se na primjeni

Arhimedovog zakona. Kada je kruto tijelo uronjeno u tekućinu gustoće p„ po Arhimedovom
zakonu na tijelo volumena Vdjeluje sila uzgona:

Fu=pr'g'V
gdje je g gravitacijsko ubrzanje.
Mjerenjem sile uzgona može se pomoću izraza (2) odrediti ili eliminirati volumen
tijela, kao što će biti učinjeno kod određivanja gustoće pomoću spiralne opruge ili općenito
pomoću hidrostatske vage.
Iz izraza (2) se vidi da se mjerenjem uzgona, uz stalan volumen uronj enog tij ela, može
odrediti gustoća tekućine p„ na čemu se i zasniva rad Mohrove vage.
Kod plivanja tijela sila uzgona mora biti jednaka težini tijela. Mjerenjem potopljenog
volumena V izraz (2) opet daje mogućnost određivanja gustoće tekućine, što se i koristi kod
mjerenja gustoće pomoću areometra.
U ovoj vježbi određuje se: ' " '

i. gustoća krutog tijela i tekućine pomoću spiralne opruge

ii-. gustoća tekućine pomoću Mohrove vage
iii. gustoća tekućine pomoću areometra.

Zadatak:

l) Pomoću spiralne opruge odredi gustoću danog krutog tijela i tekućine.

Izračunaj relativne pogreške mjerenih gustoća uz pretpostavku da duljine mj eriš na
1 mm točno. Podatke upiši u tablicu.

36
 " l-l

G
I., z' I-I.,_ z' z-z'
'z-z'

Kfuto tijelo
Telcućina .

1 „_ .

2) Pomoću Mohrove vage i areometra odredi gustoću dane tekućine.

Izračunaj relativne pogreške mjereníh gustoća. Kod Mohrove vage pretpostavi da
apsolutna pogreška mjerenja gustoće iznosi 0,0005 g/cm3 (Zašto?). Kod areometra
pretpostavi da možeš očitati dubine uranjanja _na 1- mm točno. Presjek mjerne cijevi
iznosi 0,3 cm2, Vo = 34 cm3, a jedan podiok iznosi 1,5 mm. Rezultate napiši u
_obliku tablice. ' ^ ` s z ' ' ' “

.. A _ _ . - . g/cm3 ' _ p.
_ Mohrova
I ' i -Areometar

'Priborz i'

'1) Stalak s oprugom . " i

2) Vertikalno mjerilo j

3) Staklena čaša od 30o cm3 (2 kom

. 4) Uzorak lcrutog tijela '

5) Mohrova vaga s roniocem, 4 utegai cilindrom

_ 6) Areometar ' › ' A `

7) Stakleni ci1indar(menzura) od "S00 cm3

8) Boca tekućinom za određivanje gustoće
s_

Upute za izvođenje mjerenja:

a) Određivanje gustoće pomoću spiralne opruge _

' Gledajući okomito na mjerilo očitamo položä kazaljke koja se nalazi ispod spiraJne '

opruge (slika 1) i označimo sa: . p ' '

i lg položaj kazaljke bez mjereno predmeta

-

I- položaj kazaljke s obješenim mjerením predmetom

I'- položaj kazaljke-s mjerením predmetomuronjenim u vodu.

37
 _i zanemarimo li uzgon zraka u slučaju tijela obj ešenog na opruzi u zraku, elastična sila ,

opruge u ravnoteží je s težinom tijela: '

_U _izrazu (3), »u =I -I„ predstavlja produljenje opruge, k njenu konstantu, V volumen

` mjerenog tijelaiggravitacijsko ubrzanje; V ' ' `

U slučaju tijela uronjenog u vodu, produljenjeopi-uge' se zbog -uzgona smanji na '

u '='I -lo Sada zbroj elastične sile opruge i .sile _uzgona mora biti jednak težini tijela, što
.

možemo napisati u obliku: * ` u

Č' p-gžV"›°i„.<g-V='k.-u'_' v. „ ` - .(4)

i fU izrazu p, predstavlja gustoću vode'. 'Oduzimanj emáj-ednadžoe' od (3) dobiva se:

p„~g-V='č-<u-u') i ~ " _ “ (s)

Podijelimoľ' li jednadžbu-(4) s jednadžbom (5) _i dobivenu jednadžbu iješinąo po traženoj

gustoći, dobivamo: ' '

u p'j_1+ą
V” “p” 1-1' "PT s _ <6›

Gustoću tijela dobit ćemo u onim jédinioama u koj ima uvrstimo gustoću vode o„ , koja iznosi .

103kghRniLóqgæmä;
Ugslučaju. da znamo gustoću kmtog _tijela p, da umjesto vode imamo tekućinu
nepoznate gustoće pj, onda možemo pomoću izraza (6) odrediti gustoću tekućine:

u-u'› I-I'
P. =
u
-
P =
l_% P = ,_%
o
„
'

f)7
I-r
 b) Određivanje gustoće tekućineipomoćutMohrove vage

Mohrova vaga je dvokraka poluga, pomoću koje se može odrediti uzgon. .U mjereh
tekućinu može se uroniti stakleni valjak, zvan ronilac, koji na tankoj žici visi na kraju jedno
kraka vage. Na kraju drugog kraka nalazi seuteg, pomoću kojeg je uspostavljena ravnote
vage kada ronilac visi, u zraku, 'Kada je ronilac uronjenutekućinu, ravnotežu 'uspostavljanju
kompenzirajući uzgon stavljanjem; utega (jahača) na _krak između potporišta vage i objesištá
ronioca. Dužina kraka, na koju se_ postavljaju uteztipodijeljena je naŠlO jednakih dijelova; Na
gornjoj »strani kraka, na svakoj desetinidužine _urezan je zarez za smještaj utega.' 3'
..

j
Mohrova vaga' e; báždarena za rad na određenoj temperaturi, u našem slučaju 20°C, i L

točna mjerenja treba _izvo-diti na toj temperaturi. Najveći uteg ima istu težinu kao i destilirana '

voda, koju istisne ronilac.- Taj uteg obješen na objesištu ronioca, kada je ronilac uronjen u ' 3

destiliranu vodu, 'upravo kompenzira uzgon. U jedinicama gustoće najveći uteg odgovara
gustoći destílirane vode kod temperature od 20°C. Tako, na primjer, tekućina ima gustoću
0,8 pv, ako je vaga uravnotežena s utegom na osmom zarezu, brojeno od potporišta vage.
Osim opisanog utegagkalcvih ima 2 komada, uz Mohrovu vagu nalazi se jedan 'IOputa manji,
jedan 100 puta manji i jedan 1000 puta manji uteg. Ako vagu uravnotežimo s najvećim
utegom u osmomfzarezu, sljedećim po težini u šestom, sljedećim lakšimš_ u` devetom i
nąilalcšimiu četvrtom, _onda mjerena tekućina ima g11stoću 0,8694 p„ (slika 2).
s 4

'p= 0,80694 g/cmS.

Slika 2.

Za tekućine koje imaju girstoću veću od vode, jedan od dva najveća .utega mora biti
obješen na kukicu ispod objesišta ronioca. Za raspored ostalih utega, kao u navedenom
primjenngustoća tekućine_ sada bi iznosila 1,8694- p, . ` i '

c) Određivanje gustoće tekućine pomoću areometra

x

. š'

Areometar je staklena cijev zatvorena naoba kraja, oblika' prikazanog na slici 3. Da bi

areometar plivao u_ vertikalnom položaju, donji kraj mu je otežati olovním kuglicama. Gorn'i
dio areometra je cijev lćonstantnog prosjeka u kojoj se nalazi skala baždarena u g/cm .

Areometar je predviđen za, mjerenje kod određene temperature, u našem slučaju 15°C. S
,

's

i
graničnim vrijednostima skaledano je područje mjerenja gustoće. " - `
.
.
...
:_:-.4'_.........
j...
..
..u
 .-.n

'LInnuuLuAnEË
70

Slika 3'.

Odnos između mjerena gustoća p í dužine uronjenog. dijela skala?' z, može se

jednóstavno izvesti. Uzmimo da masa axeometra iznosi m (g), volumen dijela arepmetra ispod
`_ .početka skala V„ (cm3), poprečni presjek cijevi sa skalom S (cm2) i duljina_ uronjenog dijela
~ cijevi sa skalom z (cm). Ukupni volumen uronjen u vodu iznosi V5 + z S, i za-uvjet plivanja
-

arèomeüa slijedi: i

i mľè ="p, -g-(r/„næz-S) .(8)

' Iz uvjeta plivanja za gustoću tekućine slijedi:

'; m ~ " .~

9
' -

. =-.' _-_:- - i _ _

'p V„ + z -s « _ - i ( )

.'- ; »l .~
,-
..~_.
›:~
v-.'.i_'.

i ....49
 s. VJEŽBA

MJERENJE KOEFICIJENTA VISKOZNOSTI TEKUĆINE

Viskoznost ili unutarnje trenje tekućine se javlja kada se u realnoj tekućini susjedni
sloj evi gibaju različitim brzinama. Molekule iz sporijih slojeva djeluju na molekule u bržim
slojevima i usporavaju ih. Na jednak način, brži slojevi povlače za sobom sporije slojeve. S
povećanjem temperature slabe djelovanja između molekula iz susjednih slojeva, što uvjetuje
da se viskoznost tekućina smanjuje s povećanjem temperature.
Uzrok viskoznosti plinova leži u prenošenju veličine gibanja iz sloja u sloj. Na taj `

način se stanje gibanja jednog sloja prenosi na drugi, i brži slojevi povlače za sobom sporije,
odnosno, sporiji zaustavljaju brže. Prosječne brzine gibanja rastu s temperaturom, pa se stoga
povećava i prenošenje veličine gibanja jednog sloja na drugi, što uvjetuje da viskoznost
plinova raste s temperaturom.
U ovoj _vježbi određuje se koeficijent viskoznosti pomoću mjerenja brzine padanja
kuglice kroz tekućinu. ~

Sila F”, kojom tekućina pruža otpor prolaženju kuglice, dana je Stokesovom i

forrnulom:

F„=67r-R-.77-v I . j. ~ (1)

U Stokesovoj formuli R _je polumjer kuglice, v brzina padanja kuglice i n je koeficijent

viskoznosti. Formula je izvedena pod uvjetom da se pri padanju kuglice ne stvaraju vrtlozi i
da su dimenzije posude mnogo veće od promjera kuglice.
Pustimo li kuglicu da slobodno pada kroz sredinu posude, brzina kuglice će u početku
rasti. Prema Stokesovoj formuli, s porastom brzine povećava se i sila F”, koja djeluje u
suprotnom smjeru od težine. Kod neke određene brzine (nakon što kuglica prijeđe određeni
put kroz tekućinu), težina kuglice (m g ), koja djeluje vertikalno prema dolje, bit će jednaka i
- '

suprotnog smjera zbroju sile uzgona (V p, -g) i Stokesove sile (67: R-n -v), koja djeluje
- -

vertikalno prema gore (slika l), tj.: '

m-g=V-p,'-g+67r-R-17-v (2)

-_-s_-_._

Slika l.

41
Nakon što se postigne uvjet (2), kuglica će se dalje gibati jednoliko s brzinom v, jer je
rezultanta vanjskih sila 0. U jednadžbi (2) zamjenimo 'masu kuglice m s produktom njene
gustoće i volumena_ ( pk -V), a volumen kuglice izrazimo pomoću polumjera R. Nakon tih
zamjena i rješavanja po' koeficijentu viskoznosti slijedi:

2-R2 .g.. _- I

77 :
'sm' (Pt P.) (3)

Brzina v odredi se mjerenjem vremena t, za koje kuglica padne za visinu H, tj.

v=-
t

Uvrštavanjem zadnjeg izraza u jednadžbu (3), dobiva se:

2 R2 g -t
=_97_'(Pk 70;)
- -

_g (4)

Mjerenje vremena treba početi od dubine gdje se kuglice već gibaju jednoliko (gornja
oznaka na menzuri). _ ' _

Jedinica za koeficijent viskoznosti može se dobiti npr. iz Stokesovog zakona. U M-K-

S sustavu ta jedinica je kg/(m-s), a u C-G-S sustavu g/(cm-s) poaz (poise). -

Kvocijent koeficijenta viskoznosti i gustoće (n/p) naziva se koeficijent kinematičke

viskoznosti.

lądLlíi

l) Izmjeri vrijeme t za koje kroz danu tekućinu kuglica padne za visinu H. Mjerenje
ponovi 10 puta i izračunaj srednju vrijednost te apsolutnu i relativnu pogrešku
mj ereno g vremena. Rezultate mjerenja napiši u obliku tablice.
H- izmjeri,
R = 0,215 cm
p„ 2,24 g/cm3
=

g 981 cm/sz
=

= ................. .. s

t, s 056) = ........... .. s

E92 ........... ..

t_

J o c c o ~ J - u u n.

77

77 = ............. .. Pa-s

2) Koristeći formulu (4) i izračunatu srednju vrijednost 'vremena padanja kuglice,

izračunaj koeficijent viskoznosti.

42
 3) Pomoću izračunate relativne pogreške vremena padanja kuglice, izračunaj
relativnu pogrešku učinjenu kod određivanja koeficijenta viskoznosti. Uzrni da
zbroj svih ostalih relativnih pogrešaka iznosi 0,1.

4) Konačni rezultat izrazi u jedinicama M-K-S sustava i napiši ga u obliku:

n 571i g?)
V:
v« LM , „

»éžíái *äfäy
_

_ m
x
~ 5/4? -- .„

(17-›c,)Z+[x-Xz)?: n» d“
l) Menzura s tekućinom i uređaj em za vađenje kuglice m __

2) Kuglica ' /m 4)
3) Zaporna ura
4) Ravnalo
5) Termometar

Upute za izvođenje mjerenja:

Kuglicu podigrn' neposredno ispod razine tekućine i ispusti tako da pada kroz sredinu
menzure. Aktiviraj zapornu uru u trenutku kada kuglica prolazi visinu gornje oznake, a
zaustavi uru kada kuglica prolazi kroz visinu donje oznake. Kod aktiviranja i) zaustavljanja ure
nastoj da se pokrije. prednji i zadnji dio oznake i kuglice. Ovaj postupak mjerenja vremena
padanja kuglice ponovi 10 puta.
lzmj eri udaljenost između gornje i donje oznake.

43 ili
in

il“