SOVJETSKA

KNJIZEVNOST
1917-1932

MANIFESTI I PROGRAMI
KNJIZEVNA KRITIKA
NAUKA O KNJIZEVNOSTI

Uredio Aleksandar Flaker

=
NAPRIJED 1967
 I. KNJIZEVNI MANIFESTI
I PROGRAMATSKI ČLANCI

l .. ir4. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
 Književne grupe i pokreti
sovjetske književnosti
l;

OktobaJCska je revolucija snagom otvorenog klas-

nog sukoba koji je 11iješen pobjedom proletar.ijata
u prvi mah naoko odvojila rusku književnost od
njenih devetnaestostoljetnih tradicija i postavila
pred ruske ·književn:ike, one .koji sru prihvatili da s
njome surađuju, ne samo ;problem i~bora (za ili
protiv njenih ideala), već i problem društvene
funkcije književnosti u revoh:idonarno vrijeme, pa
prema tome i oblika koji bi toj novoj društvenoj
funkciji odgovarali. Nagle revoiucionarne promjene
u ekonomskom .i političkom životu, pojava radničke
klase :kao aktivnog graditelja novoga društva, uku-
pna povijesna veličina svega što se zbivalo - sve
je •to vodilo u prvo vrijeme rprema ekstremno izra-
ženif!l__!'>tl:lvovima o potrebi odlučnih promjena u
društvenom položaju književnika i književnosti, a
također i o potrebi novih književnih oblika kojima
bi se mogla izraziti dinamika .revoluciooarnog zbi-
vanja, a 'koji bi se bitno razlikovali od onih što su
naslijeđeni od umjetnosti i književnosti prije revo-
lucije, a stvorile su ih - svrgnute klase. U tom
smjeru postavljani su u prvo vrijeme sovjetske
vlasti mnogi ;prijedlozi koji su potjecali od razno-
likih po svome sastavu i idealima ·knj<iževnih gru-
pacija što su iSe :pojfllvile Ulllutaa:' umjetničkoga i kinji-
ževiwga vrenja prvih poslijerevolucionannih godina
sa svojim programima i manifestima. r· •

Ako je Aleksandar Blok, najznačajniji pjesnik<'

_ruskoga simbolizma, :u svome članku Inteligencija";
(revolucija još god. 1918. :u časopisu »Znamja tru-(
da« (Zastava rada) uputio svoj apel inteligenciji d~
/

13
 'PE
»sluša muziku revolucije«, onda su ruski futuristi
bili ona knj.iževna grupa koja je revoluciji ponu-
dila svoje stvarne usluge. Ruski futurizam već je
prije revolucije poricao književnu tradiciju i njene
umjetničke oblike i nastupao s programom revolu-
cioninl!Ilja književnosti kao umjetnosti riječi. Pri-
rodno je stoga što su oni, polazeći i od revolucio-
narnih sadržaja svoje poezije (Majakovski), prišli
revoluciji i nastupil.i s programom· umjetnosti koja
treba da iziđe na ulice, uđe u mase ne samo da bi
agitirala za revoluciju, već i obl~kovala život revo-
< lucionarnih dana i socijalističke budućnosti. Dos-
ljedno svojim prijašnjim programima, futuristi su
također tražili posvemašnju negacijf!:!._k:!!H_t!c!e pri-
jašnjih epoha, u toj negaci.i1J>oricali vrijednosti
ruslke klasiiČille knjižeVIllosti, a za sebe svojatali mo-
nopol u umjetnosti. Međutim, upravo ti zahtjevi um-
jetničkog maksimalizma i grupaškog monorpolizma
nalšli-s:u-na--osiiau-fevoTrU.cionarn:og vodstva- koje
nije bilo sklono-~dau ime umjetničke »revolucije«
žrtvuje kulturnu revoluciju; Svaki umjetnički mak-
šimalizam 'inorao ·je- biti stran tek pozvanim na
kulturno stvaranje ruskim radnim masama i nji-
hovim revolucionarnim predstavnicima.
Drugi je prijedlog umjetnosti revolucije pao iz
redova dru~ znatne književne grupe koja je svoje
osnovne stavove formirala već u predrevolucionar-
nom razdoblju unutar pokreta ko}lje--pod imenom
??Pr()letkulta« želio da privede radnike umjetničkom
stvaranju. Grupa koja je stajala-if~Cčelli milogohroj-
nih radničkih kružoka i »proletkultovskih« organi-
zacija polazila je također od poricanja baštinjene
kulture, koju je smatrala buržoaskom, rrstiEa.J.a je
kao svoj zadatak izgradn]1i-sasvim nove po svojem
sadržaju - proleterske kulture, :Koja može izrasti
iz redova samoga-.pro;letii'djata. U tu svrhu organi-
zirane su i mnoge proletkultovske >>studije«. Prema
mišljenju jednoga od još predrevoiucionarnih ideo-
loga >>Proletkulta«, A. Bogdanova, zadatak je knji-
ževnosti i umjetnosti bio da ~organi~ira_emocije« _
proletarijata, a prema drugom od >>proletkultovskih«
14
--..-~--
l
s , nr r
teoretičara, A. GasteV11, proleterska psihologija_stje~
če, _zahvalj.u)ućl··· mašinizacijL života, .anomimnost
"'KOja čak vodi do »nemogućnosti individualnog miš-
-IJ~Ja<<. Urprarvo stvaranju ovoga .~uJ:l~- tkole~tivizJ:?-~· -~
>>organizaciji svijesti« radnih masa trebalo je da, \
prema zamisli ruk:ovodilaca: >>proletkulta«, pridonese /
i proleterska umjetnost, koju su pozvane da stvore ·--'
same radne mase, tek se u ·>~tehillićkim metodama«
'(A:--;Bogdanov) oslanjajući na >>staru« umjetnost. Uz
to rSU pojedini rukovodioci >>proletkulta« SVOjU or-
ganizaciju zamišljali kao nezavisnu od partijske
organizacije, što je naišlo; ·također--!i_i:i_-~otpor-par­
_tijskog rukovodstva i Lenjina (v. IV di~o--ove knji:
ge).
Iz >>Proletkulta«, koji je bio isprva zamišljen kao
masovna organizacija (god. 1920. >>Proletkult« se
ponosio što je oko 80.000 radnika sudjelovalo u
njegovim studijama, a bile su to još godine gra-
đanskog rata!), izdvojila se uskoro grt!P<J..pjesnika
koja je započela svoje djelovanje -pod imenom~',
~Kuznica« (:Eeovačnica). U sastav ove grupe ušli su \
u prvi mah većinom pjesnici radničkog porijekla )
(V. Aleksandrovski, S. Obradovič, V. Kazin, N. Po- ____/
letajev, S. Rodov, M. Gerasimov i dr.) koji su .istu- ·
pili s platformom po sadržaju nove poezije u kojoL
je trebalo da bude izražena patetika rušenja staroga '',\
svijeta, osjećaj internacionalizma r--.K:olekiiviZma, j'
kult rada i urbane, industrijske civilizacije. Ova je -'
>>proleterska« grupa ujedno, slijedeći predrevoluci-
onarne tradicije ruske marksis_tif_ke kritike (Pleha-
nov, V. Vorovski, Oljm1iisld I dr.), _c:le,klarativno
poricala ruski modernizam kao buržoaski,.- U svojoj
praksi,ovi-su pjesnici stvorili poeziju punu zanosii'"'\
za ideale revolucije, deklaracija svoje vjere u moć \
proletarijata i njegovu budućnost, poeziju bez izra-~
ženoga lirskog subjekta koji je naglašavan jedil}o
- u pluralu. Oblici, međutim, kojima su se oyj
pjesnici služili, bili su n~slijeđeni od romantičke~
poezije XIX stoljeća, rdijelom i od TUsikoga simbo- ~
lizma, a >>proleterski« pjesnici pronalazili su svoje
srodnike i u ,revolucionarnoj poeziji Zapada (tako
15

je ~r.r;V. Fri~e isticao_ ta~j,jansku pjesnikinju Adu
egri..l.{ Sav taJ ideklaratrvm, <l!pstraktni i »kozmiJčikJ.«
Ollet odgovarao je, ["azumije se, samo prvoj etapi
evolucionamog zanosa - s !POjavom Nepa i :u su-
~obu s .teš:kom ekonomskom stvarnošću poS!lijocevo-
\ !ucionamog razdoblja nestaje ovili pjesničkhll ushita,
l pa i sarma grupa doživljava .transformadju i konač­
1 (članak Lava Lunca Zašto smo mi Serapionova \
~no se raspada.
Pored »Proletkulta« i njegova izdanka »Kuznice«,
u vremenu što je neposredno slijedilo revoluciju,
pojavio se veći broj manjih književnih grupa s jas-
nije ili slabije zacrtanim programima. Među njima
e valja, prije svega, istaći >>ima~Ei~te«, među koje su
spadali Vadim šeršenevič: =-:Alla toli] Mariengof, Alek-
sandr IKusilkov i Sergej Jesenji!n. Kao .pjesnici
raznorodni, s jednim izrazitim talentom u svojoj
sredini, a upravo se taj nije mogao uklopiti u vlas-
tite >>teoretske« formule, ova grupa nije ~načila
mnogo za Tazvitak ruske poezije sovjetskoga vre-
mena, i ako danas o njoj govorimo, činimo to u
prvom redu zbog Se11geja Jesenjina kao nosioca
jednoga pjesničkog stila, umnogome suprotstavlje-
) noga htijenjima tadašnjih >>pmleter.skih pjesnika«.
Da je ovom >>pjesniku ·sela<<, kakvim se od ranih
dana deklarirao, futuristiČki ili »proletkultovski<<
program urbane poezije morao !biti stran ~ odbo-
jan, to ne treba posebno ni da se naglašava.
Za preporod ruske proze poslije revolucije bez
SUililiilje je velilko zmačenje •imala g11urpa >>~Serapionova
b!-:aĆ~<<, koja je ujedinjavala niz pisaca-od kojih se
~eki d~as već smatraju >>k.h.tsicima<< ·sovjetske knji-
/ zevnost1. U ovu su grupu ulazili: Konstantin Fedin,
r Venjamin Kaverin, Vsevolod Ivanov, Ni·kolaj Tiho-
( nov, Mihail Zoščenko, Nikolaj Nikitin, Mihail Slo-
, nimski, Lev Lune, Ilja Gruzdev, Vladimir Pozner
r\"--
.
(sada u Francuskoj) i Jelizaveta Polonska, a na
nJi:hove su diskusije dolazili poznati prozni pisac
Jevgenij Zamjatin i književni teoretičar i kritičar
>:-:=._-;"Viktor šklovski. Podržavao je ovu grupu i Maksim
1
Gorki, a dobrohotno se prema njoj odnosilo i par-
tijsko rukovodstvo. Bili su to većinom mladi pisci,
__../
16
p
od kojih su se neki vratili s frontova građanskog
rata, i koji su nastupili pod zastavom Hoffmannova
pustinjaka Serapiona, bez ikakva određena progra-
ma - u 'svome nastojanju da ;se 1surprotstave billo
kakvom programiranju književnosti, jedino s og-
romnom ljubavlju za kn}iževnost kao· umjetnost.
braća?, koji donosimo u ovome dijelu, napisan je \
umjesto tražene autobiografije i nije zapravo pred-)
stavljao program s kojim bi se slagali svi članovi
grupe.) Nesputani tako programatsilcim zasadama
ovi su pisci odista probijali nove putove mladoj
sovjetskoj beletristici.
God. 1923. na novim su osnovama razvili ponovo
svoju djelatnost ruski futuristi. Te je godine for-
miram. »Lef<< (LeviJ fronTiskusstv - Lijeva fronta
umjetnosTi) u koju su pored Vladimira Majakov-
skoga ušli pjesnici Nikolaj Asejev i Semjon Kirsa-
nov; pjesnik, dramski pisac i teoretičar Sergej
Tretjakov; kritičari Boris Arvatov, Osip Brik, Vik-
tor Percov ·i dr., a •surađivali su u >>Lefu« i neki
drugi :pisci, 'kao npr. novelist Isak Babelj i kritičar
iz redova tadašnjih >>formalista<< Viktor š,klovski.
Od fiuturizma >>.lefovci<< su preuzeli poricanje kla-
sičnog realizma rnasfavili svoju borbu protiv >>kon-
zervatizma<< i >>paseizma<< u umjetnosti i književno-
sti, ističući, međutim, još jaču potrebu književnoga
i umjetničkoga utilitar:i~ma, uklapanja umjetnosti
u >>izgradnju života~(žiznestroitel'stvo), smatra-
jući se »specijalistima<< koji, vladajući umjetničkom
»tehnikom<< (usp. ·Percovljev članak u II dijelu
knjige), treba da oblikuju život čovjeka u so_c;ijaliz-
mu. Književnost su smatrali ·SaQlO jednom od db-
lasti umjetnosti koja sva treba da p;rožme ljudski
život i usmjerava ga prema ostvarivanju socijalis-
tičkoga kolektivizma . - razumljivo je stoga što su
-:-on!JrultiVirali i razvijali posebno razne oblike pri-
mijenjenih ili »sintetskih<< umjetnosti (kazaHšte,
film; fotografiju, primijenjena 'slikarstvo). Kasnije,
u vrijeme pojave >>Novoga Lefa<< (1927), u ovom je ,~
krugu ponikla poznata teorija >>socijalne narudž\Je~< ,, ~. -
...-::·.,;, . ·~ -:;.~.
2 Sovjetska književnost 17
•
'\ l t
"") ·~
1,\ \),,o
.
~~t •.l'J\'.i~.(\1 '<)\'(;', ~
u v' ~\.~":--l
•;):'\~j.:J "-·'
,f
~'
·.
-.-
~
\ .'•,t, l r, -:J \ /
 / -----(socijal'nyj zakaz), koja treba da usmjerava 1\.llilljet-
! nikov rad, a osobito su »lefovci« propagirali :tada,
1 nasuprot klasičnom realističkom romanu, tzv. »li-
\__,, t@I:<:l.!1ll'l! f~ta«~j. dokumentarnu, reportersku knji-
--ževnost i žurnalistiku. OVim je teorijama ne mali
danak platio i Vladimir Majakovski.
/
Neke su srodne crte s »lefovcima« imali i »kon-
struktivisti« koji su svoju grupu formirali u"""MQS:
kvi god. 1922, a među njezinim su osnivačima bili
N. A. Cičerin, K. L. Zelinski i a>jesnik I. L. Seljvin-
ski. Orijentirajući se također na »profes~onaliza­
ciju« književnika, svojim su zadatkom 'SmMrali
»pozitivnu razradu organizacionih problema nove
umjetnosti«, isticali su potrebu njenoga planiranja,
»urastanja državnog plana u umjetničku 1rnjižev-
nost«, tražili su cracionalno pristupanje problemima
umjetničkoga zanata, a na svoje zastave stavljali
~ parole »sovjetskoga amerikanizma<< (nije slučajno
š~o su i_j~dan svoj zbornik nazvali imenom Biznis),
.---. tJ. tehmmzma i u lllffijetnosti, koja treba da bude
~hvaćena u prvom redu kao racionalna konstrukcija
IZgrađena na princ~pima svrsishodnosti i ekonomič­
nosti (što veće smisaono opterećenje svake riječi).
) Savladavanje stihije postajala je tako i jedna od
osnovnih 1tema vodećega pjesnika-konstruktivista -
Ilje Seljvinskoga.
Svim tim grupama koje su, prema terminu Troc-
koga,. naziv~e '»Sl::!JPutničkim« (poputčiki), siUIProt-
stav.lJene su 1 su:fiTotstavljale su se grupe koje su
zapravo na~gj~dile .. osnovnu _orijentaciju »Prolet-
kultad~aJ(on što je grupa >>proleters1<ih« :pisaca
;»KKvačnica~< pokazala svoju stvaralačku nemoć u
X f vrijeme poJave NEP-a, formirala se god. 1922. nova
( »prolete:sk~« grup~ po~ nazivom Oktjabr' (Okto-
~ar) koJa Je okupila mz, prvenstveno proznih, pi-
(- saca, među kojima valja istaći •imena A. Mališkina,
i A. Vesjologa, J. Libedins'koga, A. Tarasova"Rodionova,
/ ~· Furmanova, kao i pjesnika A. Bezimenskoga. Ova
/ Je grupa željela uvesti radničku temati>ku u sov-
I jetsku prozu, prije svega pokazati :likove svojih
\. suvremenika - radnika i komunista, zastupala je
18
realističke principe u književnosti i gajilaopćepris­
tupačnu poeziju s aktuelnom tematikom i poetiza-
cijom svakidašnjiCe. Najprije je grupa izdavala
časopis »Oktjabr'«, a kasnije je ideje ove grupe raz-
vio i rzaoštrio ih u borbi za hegemoniju »proleter- _____
skih« pisaca, a protiv »suputnika«, časopis »Na
postu« (Na straži). Ovaj je časopis, _vulgarizirajući
ma11ksističko učenje o k!lasnom karakteru književ-
nosti, došao do zaključka da »buržoaska« i »sitno-
buržoaska« književnost šteti odgoju radničke klase
na njenom revolucionarnom putu, i krit~čari .koji. s~
u njemu surađivali oštro su :se sukobljavah s hm-
jom kcoju je prema svima »suputnicima«. z~stupao
tadašnji, još uz odobrenje Lenjina postavlJeni, ure?-
nik centralnoga beletrističkog organa »KrasnaJa
NoV« Aleksandar Voronski, smatrajući da s:u njegovi
kriterij1i u lredi<giranju ovoga časopisa ·štetmi i za 1
samu partiju. r
Voronski je u to vrijeme, :smatrajući se također
marksističkim kritičarom, inspirirao od god. 1923.
aktiVIllu grupu »F'_~r~val« {Prijevoj). Za njeno je ~je­
lovanje teoretska platforma Voronskoga (usp. ci.a-
nak Vomnskoga u II dijelu knjige) postala od bit-
noga značenja. >>Pereval« se antagonistički postavio
prema _izvanjskom ~rpmgramiranju književnosti i. o~­
ganiziranom usmjeravanju njenih živih t~k~va, lS.tl-
čući kako umjetničko stvaranje ne podliJeze rac:o-
nalnim shemama jer je ono intuitivne !prirode (ovrm
je gledištima bio u nizu svojih članaka .blizak i
marksistički književni kritičar i rukovodilac kul-
turnog i prosvjetnog života- Anatolij Luna:čarski!),
i razv1ja se, unutar piščeve kreativne ličnosti, na os-
novu podsrvjesnih tokorva 1li »prvotnih rutiswka« (per-
vičnye vpečatlenija) stečenih još u djetinjstvu (usp.
isticanje ~prvotnih utisaka« u šoloho~!jevu s::rara-
nju u članku A. Selivanovskoga u II diJelu knJige!).
Umjetni!člw stvaranje, prema miš.ljenju :pripadnika
ove grupe, prije svega mora 1biti »iskreno«, >~~ocar\
ti j ansko« (nasuprot salijerističkom!) po svoJim ,po- )
budama, a humanističko po svojim ciljevima. Ove ISU
teze, pored Vorons·koga, zastupali i kritičari iz »Pere-\
2* 19
 vala.« - A. Ležn~v i D. Gorbov, a u popisu članova
moSikovs!koga OdJela »Perevala« [z god. 1927. nailazi-
mo, ;pored osta:Hh, i imena !kao što su: Mihahl Prišvin
Eduar~ Bagriclci, Nikolaj Ognev, Mihail Golodni:
Andre~. Platonov, :Vek.sandr Mališkin, Ivan Katajev
- vecmom talentrramh proznih pisaca.
Sa stavovima »Perevala<< vodilo je oštru borbu
rukovods;tvo RAP.P-a, koji je, raspustivši god. 1925.
»U!flalf! «, postao o:snovna o11ganizadja »!E!"oleter-
skih« prsaca. Ka~nije ]e »Pereval« poctlegao i opi.už-
bama . ~rock.v:am<< ill književnoj politici. RAPP
0 (~osst]skaja a~ocija~i~a proletarskih pisatelj) raz-
VIO se. u ~~gOJ po~ov1C1 dvadesetih godina u snažnu
ovganizac~Ju. koJa Je smatrala da jedino ona može
predst.avlJah proletersku i revolucionarnu ·književ-
??s·t, 1 n~pre.K1dri~. je. u rme svoje hegemonije tra-
Zila. podrs~u partiJs~h organa radi njena ostvar.i-
Vru;tJa, .Pa Je cak kraJem dvadesetih godina bila na
. naJbol~em p~tu da ~voj movn~olistički položaj i
g:s_tvan. ~osliJe ~ogih p~~usaJa djelovanja u me-
q
đunarodmm okv1nma kOJI su dolazilli iz »Prolet-
kulta« (s~varanje Međunarodnog biroa Proletkulta
?d: 1920. za vrijeme I~ k?ngresa III internacionale)
.li 1z »Lefa« (PrvomaJSki apel Graditeljima života
l_ l!Z god. 1923. up~ćen prilikom III kongresa Komin-
., f t::ne), ~pra:ro Je ova organizacija uspjela da raz-
. , , VIJe .sv~JU d]elatn?st .~a međuna110dnom.planu su-
rađu~_uci u orgamzaCIJ1 -Prve međunarodne__!konfe-
:enciJe Tevoludonarnih rpisaca god. -1927, a rzatilm
. 1. !l ko:nferencije Međrmarodnog ud~ooja:revolu­
. Cionam1h-pisaca, Ikoja je kod nas poznata pod irme-
' no~ »!_la:nkovsike«, pa su <tako crnnogi stavovi RARP-a
OdJeknuli u književnostima izvan Sovjetskog Saveza.
U izgra~Ji.:svojih ~~oretskih stavova, koji su vrlo
br~ . dobivah . praktrcr:l1. realizaciju u književnoj
kntlci, ·RA~P Je, osla:r~~aJući se na stavove ranijih
>~prx:leterskih« g;upaCIJa, još jednom zahtijevao
, dmstvep.o Eu-n.~c!_on~J::u__ književnost koja bi bila
dost~pna r~d~nckorn c1taocu, a ·to znači, posebno ill
:uskim UVJetima sa snažnim realističkim tradici-
Jama, reaHstičku ali s jasno ilzrafenom didallmičkom
20
~~~AWAR------~~--------------------------------~.
namjenom. Zbog toga i u ime takve ~književnosti
rapovcisu oštro napadali ostale književne grupacije,
KakOone koje su poricale »baštinu« realizma tako
i one koje su bile skeptične prema programiranoj
književnosti. Upravo u borbi s tim tendencijama,
ali i u unutrašnjim suprotnostima, razvijala se
rapovska kritika, koja je posebno oštro s pretenzi-
]aina--na hegemoniju nastupila poslije god. 1928, u
vrijeme donošenja prvoga sovjetskog petogodiš- ,r:·,
njeg plana, kad se pojavio !problem sudjelovanja
Književnosti u odista velikom naporu industrijali-
za,c:ii~ ikolektivizacije SSSR-a. Upravo tadaje novi
organ »proleterske<< književne ,kritike »Na literatur- G
nom postu« (koji je naslijedio prijašnji »Na postu«)
izvršio cijeli niz kritičkih napada na mnoge istak-
nute pisce i kritičare (međU1wjrna je uz Phlnjaka
i ZamjaHna bio također i Majakovski!), zastupa-
jući i namećući piscima tzv. »dijalektička-materi­
jalističku metodU<< ill književnosti, a-na-·temafskoffi
planu štampa je posebno tražila i zahtijevala opisi-
vanje gradilišta petogodišnjega plana. Ni RAPP,
međutim, nije tada bio ~idejno- jednol1ka književna
organizacija. I unutar njega odvijale su se; manje
ili više vidljive, borbe između raznih zahtjeva koji
su se pojavljivali unutar njegovih ogranaka (među
njima valja istaći zahtjev za prikazivanjem >~ž.tvoga
čovjeka«, kao pokušaj uvođenja psihološke proze
-koja bi prevladala shematičnost dotadašnje »prole-
terske« književnosti, i parolu »Skidanja svih :i sva-
kojakih maski«, kao zahtjev za .društveno-kritičkim
smjerom u književnosti). I ovi su, posebni, grupaški
zahtjevi, kao i, prije svega, opći sociološki dogma-
tizam izražen u stavovima RAPP-a, znatno naštetili
ugledu organizacije koja je u vrijeme kad je bila
na··-putu realizacije svojih pretenzija upravo meto-
dama svoga djelovanja ugrožavala ne samo željeno
-stvaranje idej,nog jedinstva sovjetske književnosti,
već je postala ozbiljnom prijetnjom za njenu opću
es,tetsku razinu. ~----
Upravo je zbog ~takve rpolitilke RAPP-a doš,lo
do dmge značajne intervenciJ'e vrhovnog partijskog:
,;?'
21

~rgana
~ l~32.
u pitanjima književnosti i umjetno,ti god.
(Isp. IV dio »Partija i književnost«).
RAPP je, sve do toga vreme!l_ll,,_~!la,tpg__jltj_ecao i
na'--.književno kretanJe izv~_ granica Sovjetskog Sa-
veza:~Teorijski ·stavovi- te organizacije ušli su i u
~snovne dokumente _Ha:rkovske__ konferencije Među­
narodnoga udi:_Uženja _ . revolucionarnih pisaca
/(MO&P), -održane god. 1930, a ova-je konferencija
( proglasila -iskustvo ···· »proleterske književnosti« u
. SSSR-u vrijednim »internacionalizacije«, pa se tako
/__.... rapovski dogmatizam prenosto i u revolucionarne
\ književne pokrete drugih zemalja, a kako znamo i
)e-- Jugoslavije.1 Zbog toga neki mpovs~i dokumenti, a
napose ,temeljllla rezolucija Harkovske !konferencije,
(
. imaju i:ruzetno značenje i za ,književno i književno-
\~ kritičko kretanje unutar lllaših književnosti.
':)(-·
/'",
1
Isp. A. Flaker, Sovjetska književnost u Jugoslaviji (1918-1941),
Radovi Zavoda za slavensku filologiju br. 7, Zagreb 1%5.
22
i~~Al~-~~~~~----------------------------------
l
OTVORENO PISMO RADNICIMA
Drugovi!
Dvostruki požar rata i revolu~ije ?P~stošio je
naše duše i naše gradove. Poput IZJgorJell~ kostur~
stoje palače jučerašnje raskoši. Razrruše~I ~rad~
čekaju nove graditelje. Samum revolUCIJe. tskr~o
je iz duša čvorugavo ko_;ijenje ropstva. Vehku SJet-
vu očekuje narodna dusa. ..
Vama koji ste primili baštinu Rusije, ~am.~ :kOJI
ćete (vjerujem!) sutra postati gospo~an, CIJeloga
svijeta, obraćam se s pitanjem: kakvrm ~:te fan-
tastičnim zgradama pokriti jučerašnja ..g~nsta? K~­
kve će pjesme i kakva će muzika st~J.ltl k:<>z v~s~
prozore? Kakvim ćete biblijama otvont1 svoJe dus~.
Sa čuđenjem promatram kako . s dasaka _osvoJe-
nih kazališta zvuče »Aide« i »Traviate<< sa s_V'lm svo-
jim špoojolcima i grofovima, lk_ako se. u ,?Jesmama
koje vi prihvaćate nalaze one :~:ste ruze IZ gospod-
skih staklenika i kako se vaše oči šire ·kad gledate
slike ,]_wje prikazuju sjaj prošlosti. .
Zar ćete, kad se slegnu stihije koje je . p001gla
revolucija, na blagdane s lančićima na. SVOJ~m pr,s-
lucima i'Zlaziti pred svoje rajonske sovjete 1 dosto-
janstveno igrati kroket? ..
Da 7lilate - za naše vratove, vratove g?hJat.a rad_a,
nema 'Odgovarajućih brojeva u garoerob1 burzoask1h
ovratnika. v v•
Samo nas eksplozija Revolucije Du~a moze OCIS·
titi od starudije nekadašnje umjetnosti.
Neka vas razum čuva od fizičkog nasilja nad osta~
cima umjetnioke starine. Predajte je u. škole.. m~I
proučavanja zemljopisa, načina života 'l • pOVIJesti,
ali s negodovanjem odgurnite onoga tko bl vam ove
okamenine donosio umjesto hljeba žive ljepote.
23
 Revolucija sadržaja - socijalizam-anarhizam -
nezamisliva je bez revolucije oblika - futurizma.
Halapljivo .Iddajte komade zdrave mlade grube
umjetnosti koju vam pružamo.
Nikome nije dano da zna kakvim će ogromnim
suncima biti osvijetljen život budu6nosti. Možda će
umt:tnici u .sto~jne duge pretvoriti sivu gradsku
pra:m?, mo~da. ce s v.rhu1_1aca planina neprestano
zvucatl grmlJavma muzike IZ vulkana pretvorenih u
fl~ute, mož~a ćemo primorati valove oceana da pre-
~Iru strune prebačene iz Evrope u Ameriku. Jedno
~e ~ama _jasno - prvu smo stranicu najnovije povi-
Jesti umJetnosti otvorili.
1918.
Vladimir Majakovski
Preveo Aleksandar Flaker
PROLETARIJAT I UMJETNOST
Rezolucija koju je predložio A. Bogdanov na Prvoj
sveruskoj konferenciji proleterskih kulturno-pro-
svjetnih organizacija ·
l. Umjetnost orgarnzrra putem živih iSlilm soci·
jalno iskustvo ne samo u sferi spoznaje već i u
sferi osjećaja i težnji. Uslijed toga ona je najjače
oruđe organizacije kolektivnih snaga, u klasnom
društvu - klasnih snaga.
2. Proletarijatu je radi organizacije vlastitih snaga
u socijalnom radu, borbi i izgradnji potrebna vlas-
tita klasna umjetnost. Duh je ove umjetnosti -
radni Jmlektivizam: ona prima i odražava svijet s
gledišta radnog kolektiva, izražava vezu njegova os-
jećaja s borbenom i stvaralačkom voljom.
3. Bogatstvo stare umjetnosti ne smije se pasiv-
no prihvaćati: ona bi u tom slučaju odgajala rad-
ničku klasu u duhu kulture vladajućih klasa i uje-
dno u duhu podređivanja životnom poretku kojega
su one stvorile. Bogatstva stare umjetnosti prole-
tarijat treba da preuzima u kritičkom svjetlu, u
sV1ojoj novoj interpretaciji koja razotkriva njihove
sakrivene kolektivne osnove i njihov organizacioni
smisao. U tom su slučaju ta bogatstva dragocjena
baština za proletarijat, njegovo oružje u borbi pro-
tiv istoga starog svijeta koji ih je stvorio, i oruđe
u izgradnji novoga svijeta. Predaju ove umjetničke
baštine treba da vrši proleterska kritika.
4. Sve organizacije, sve ustanove koje se posve-
ćuju razvijanju nove umjetnosti i nove kritike treba
da budu izgrađene na temeljima drugarske suradnje
25
koja neposredno odgaja njihove radnike u smjeru
sOcijalističkoga ideala.
Primljeno jednoglasno s jednim uzdržanim gla- O TENDENCIJA:MA
soma. ~
PROLETERSKE KULTURE
20. rujna 1918.
Obrisi proleterske kulture

Preveo Aleksandar Flaker

Kvalifikaciji proleterske kultJU.re treba da se pri-

lazi veoma oprezno. Hrabrost nekih mislilaca o
ovom pitanju u većini .slučajeva ovjenčana je samo
banalnošću.
Govme da je to, prije svega, kultua"a :rada. Ali rad
postoj.i otkakJO je stvoren svijet. To 1je pstihologija
najamnog rada. A1i i ovdje je 'teško razjlikovati rop-
sku psihologiju od proleterske. Psihologija b011be,
ustanika, revolucije ... Ali zar je malo bilo crevJOluci-
onamih klasa u općoj historij,skoj procesiji? Ko-
načno, posljednja, odlučujuća karakteristika - ko-
lektivizam. I opet »ali<<. Kolektivi-mdruge, k.olek-
tivi-komune, vjerslci krolektivi, :politički, sooiJalni
kolekrivi ... Bilo ih je na tisuće ...
Uzalud thlSiillo crpli materijal za rproletersku kul-
turu u raznim oblicima xadn1čkih organizacija -
političkim, pmfesi:onalnim i zadružnim. Ta ove
organizacije svoju o11ganizacij1sku manifestaciju na-
la!Ze tek u jednom obli'ku - demokraciji, parla-
mentarnoj ili izrav:noj u obliku referenduma. Ne
treba da mislimo kako će tip »sovjetslke<< organiza-
cije ot'V'odti pred nama neke 111ove horizo111te koji
bi razotkrili proletersku kulturu. Ta »sovjetski<< us-
tav nije ništa dmgo doli demokracija s izbornim
ograničenjima za imućne klase, a osim toga - sov-
jeti su politički blolk proletarijata, seostke ,s:iJrotinje,
čak i seljalm-»srednjaka<<. Nekamo u daljinu, ne-
kamo u v~sinu treba da ,se ide od tih privremenih
fol'Illacija ako želimo da napipamo kulturu prole-
ta.nijata koja uzlazi.

27
 Za novi industrijski proletarijat, za njegovu psi-
hologiju, za njegovu je kulturu prije svega karak-
teristična sama industrija. Hale, dimnjaci, stupovi,
mostovi dizalice i sva složena konstrukcija novih
gradnji i poduzeća, katastrofizam i neumoljiva dina-
mika - to je ono što prožima svakidašnju spoznaju
proletarijata. Sav je život suvremene illldustrije na·
topljen kretanjem, katastrofom koja je u isto vri-
jeme uvedena u okvire organizirane i stroge zakoni-
tosti. Katastrofa i dinamika, zaJkovooa u veUčoo·
stveni ritam - to su osnovi, istaknuti momenti
proleterske psihologije.
Metodička tačnost u radu koja bilježi nepresrtani
porast, ,koja odgaja mišice i živce proletarijata, daje
psihologiji osobito napregnutu oštrinu koja je puna
nepovjerenja prema svakovrsnim ljudskim čuvs­
tvima i koja vjeruje samo aparatu, stroju, :instru-
mentu.
Mašinizacija ne samo gesti, ne samo rodno-proiz-
vodnih metoda, već mašinizaaija svakidašnjega miš-
ljenja, spojena s krajnjim objektivizmom, iz.razito
normalizira psihologiju proletarijata. Smiono tvr-
dimo da niti jedna klasa ni staroga ni suvremenoga
svijeta nije prožeta tako normaliziranom psiholo-
gijom kao što je to proletarijat. Gdje god radio: u
Njemačkoj, u San-Francisku, u Australiji, u Sibiru
- on ima samo općenite psihološ·ke formule koje
primaju s brzinom električne struje prvi proizvodni
impuls i završavaju ti složenom šablonslmm kom-
pleksu. Neka još ne postoji međunarodni jezik, ali
već postoje međunarodne geste, postoje međuna­
rodne psihološke formule koje su svojstvene mili-
junima. Upravo ova crta daje proleterskoj psiholo-
giji izrazitu anonimnost koja dopušta da kvalifici-
:ramo zasebnu proletersku jedinicu kao A, B, C ili
kao 325,075 i O i t. sl. U ovoj je normaLiziranosti
psihologije i njenom dinamizmu - ključ prema
ogromnoj stihijnosti proleterskoga mišljenja. To ne
znači da je proletarijat elementarno-stihijan kao
što je to seljačka masa, zadružna, obijesna, slijepa
- ne, to znači da po njegovoj psiholo~iji s jedne
28
strane na drugu jure moćne, teške pS:ihološ'ke bu-
jice za koj,e (klao da više ne postoje milij~ni g~av~,
već samo jedna svjetska glava. U buducnost! ce
ova tendencija neprimjetno stvori'ti nemogućnost
individualnoga mišljenja, :pretvarajući se u objek-
tiwm psihologiju cijele klase, sa sistemima psiholo-
ških uključivanja, i.sključivanja, spojeva.
Usrpo:redo sa spomenutom ?ormaliziranom ?.siho-
logiJom treba da naglasimo nJenu posebnu soCIJalnu
konstruktivn1ost.
Pmletarij,at lwjeg :nova industrija :post~peno ras-
tavlja na određene »tipove«, »Vrste«, na lJude odre-
đene >~operacije«, na ljude određene geste, s druge
strane upija u svoju :psihologiju svu veličanstvenu
montažu poduzeća što ga vidi pred svojim očima.
To je, uglavnom, .svima otvorena i vidljiva montaža
same tvormice, dosljednost i uzajamna povezooost
operacija i fabrikacija, konačno ti. generalna mon-
taža sveukupne rpnoizvodnje koja je izražena u ikon-
tro1i i podređenosti jedne operacije -drugoj, jedne
fabrikacije - drugoj, jednoga >>tipa« - drugome
itd. Psihologija proletarijata ovdJe se već proobra·
žava u novu socijalnu psihologiju, gdje jedan ljud-
skli 'kom,pleks radi pod kont:l'olom drugoga: ~ g~e
je često '»k:Jontmlor« u smislu radne kvahfikaciJe
ispod onoga :Nojeg lmntrolira ri vrlo je često penso-
nalno potpuno nepoznat. Ova psihdogija mz;otkriva
novi radnički kolektivizam koji 'Se 111e manifestira
samo u odnosu rčovjeka prema čovjeku, već i ru od-
nosu ,cjelovitih g;rupa ljudi rprema cjelovitim gru-
pama mehanizama. Takav se kolektivizam može
zvati mehanizirani kolektivizam. Manifestacije su
takva rmehanizimnog kolektivizma tolikco imperso-
na!l:ne, to1ilm am:onimne, da 'Se kretanje ovih /kolek-
tiva-kompleksa približava kretanju stvari, u kojima
kao da nema vi!še ljruds:k!oga :individuailnog lica, 'Već
postoje ~amo !TaWJ.omjerni, normalizirani koraci,
postoje Iioa bez ekspresije, duša koja je lišena lini-
ke, emocija, ·koja rse ne mjeri krikom ni smijehom
već manometlrom i ,taksametrom.
29
 id s s

Zar rnje jasno da u proletarijatu :itrnamo pred :rnJeCl«, onda će je neizbježno postaviti i proletari-
sobom 'klasu koja mste, koja -razvija u isto Virijeme jat, ali samu riječ on neće reformirati gramatički,
i živu radnu snagu i željeznu mehaniku svoga no- već će je pok!renuti, tako da kažemo, putem tehni-
vog kolektiva, fr novi masoVilli inženjerizam koji zacije. Riječ, urota u njenom životnom dzrazu, nije
pretvara iproletarijat u neviđeni socijalni automat. više doVioljna za radnO"proizvod:ne ciljeve proletari-
Sve to rnje ta:ko jednostavno ka:lm bi to htjeli jata. Hoće li ona biti dovoljna za tako rprofin.jeno
da m1sle mnogi •Specijalisti za :proletersku kulturu. i 'taiko novo stvarolaštv:o kao što je to proleterska
Ne bismo htjeli da s takvom jednosta'VIl!Ošću ipri- umjetnost? Mi ne prejudiciramo oblike tehrrizacije
đemo problemu p.roleterske umjetn!OSiti. riječi, a!li je jasno da to neće bi:ti samo z'VU.lrovoo
Obično, kad govore o ;proletersk'D'j umjetnosti, jačanje - ona će .se postepeno odvajati od svoga
ideolozi ne samo što jednostavno rješavaju pitanje, žiViog []los:ioca - ·čovjeka. Tu mi prilazimo sas'VIim
već i glavnom ikarakteristikom pmleterske umjet- blizu nekoj zaista novoj kombiniranoj umjetnosti
nosti •smatroju njezinu .izrazitu jednostavnost. Ova- u :kojoj će se u pozadini naći posve ljudske demon-
kvo prilaženje najvažnijem problemu suvremenog stracije, žailosna !SUV["emena prik~anja i lkomoma
doba sma!tramo rve1ikim nesporazumom. K:ad čalk muzika. Mi kirećemo prema neviđeno objektivnoj
ni ne goViOrimo o proletarijatu, nego o suvremenom demons1ma.cilji stvari, mehanizirooih gomi·la i pot-
svijetu ruopće koj1i 1je prošao kroz vatru \tehnike, resnoj otvorenoj veličajnosti koja ne pozna ništa
rata, :rev10luci}e, njemu više ne možemo prići s onom intimno d lirsko.
nedirnutom jednostavnošću Imja je karakteristična
za naše narodne umjetnike-klasike. što se pak tiče 1919.
pmletarijata, prilazi 1i mu se s 'jednostavnošću,
to znači, ·S našeg gledišta, propovijedanje licemjerja. A. Gastev
Razumije se, lile treba da .se srvjesno prave gri-
mas~e i rproViodi stilizacija, ali ne tn~ba ni da ~se opi-
Preveo Aleksandar Flaker
jamo folklornim sličicama.
Od nnutrašnjeg sadržalja nove proleterske umjet-
nosti treba da :pristupimo rastV~aranju svih tsloženih
psiholoških doživljaja ikoje smo gore nabaoili. I ikad
bismo bili samo dobronamjerni oponašatelji fol-
klornih sličdca, to bi značilo, razumije se, da ho-
ćemo uliti »noViO vino« u »stare« mješine. Ali takVIi
su pothvati osuđeni na neuspjeh. Kllasa ikoja razJot-
kriva neviđenu psihologiju, zatražit će ikadli-tadli
nove metode razotkrivanja, zatražit će novi umje-
tnički s til.
Ne želimo da budemo !proroci, ali, u svakom
slučaju, s proleterskom umjetnošću treba da vezu-
jemo zaglušnu revoluciju umjetničkih postupaka.
Posebno će umjetnici riječi morati rješavati mnogo
veći zadatak nego što su ga pred sebe postavili
futruristi. Ako je futurizam postavilo problem »tvorbe

30

MEĐUNARODNI BIRO PROLETKULTA
Za vrijeme II :kongresa III intemaoionale, nakon
savjetovanja .s delegatima pojedinih zemalja i zva-
ničnih zajedničJcih sjednica, organiziran je Privre-
meni biro Proletkulta.
U nj SIU ušli predstavnici 01nih zemalja: Mac Laine,
Qualch (Engleska), Lefebvre (Francuska), Herzog,
Ha11tel (Njemaoka), "'toffi~y (Austrija), Bombacci
(Italija), V100. der Verstrasten (Belgija), Humbert
Droz, Brinholf (švicarska}, John Reed (Amerika),
A. Lunačars'ki, V. Poljanski (Rusija), Langset (Nor-
veška).
Biro je izabrao Izvršni komitet od sedam čla­
nova:
A. Lunačarski (predsjednik), V. Poljanski (sekre-
ta:r}, Mac Latne (Engleska), Lefebvre (Francuska},
Herzog (Njemačka), Bombacci (Italija), Humbert
Droz (.švicarska).
/
O 011ganizacionom pitanju sakup~jeni predstav-
nici donijeli su slijedeću re:wluciju:
»Na osnovu prijedloga Centralnog ikomiteta Sve-
ruskog .savjeta Prolettkulta ,razmatraH smo veliki
problem borbe za proletersku kulturu i odlučiLi da
osnujemo Privremeni međunarodni biro Prolet-
kulta.
Prvi je zadamk bi<I·oa da širi principe proleterske
kulture, da ~stvara, organizacije Proletkulta u svim
zemljama i pripremi .svjetski kongres Pmletkulta.
Međunarodni b1ro Rroletkulta ,usvojio tje proklama-
ciju rudnicima svih zemalja pod TIJas1ovom >>Braći
proleterima svih zemalja«.
32
»Proleteri svih zemalja, ujedinile se!«
BRAći PROLETERIMA SVIH ZEMALJA
Proletarrjat ne osvaja vlast radi nje same. Na-
protiv, njegov je 1konačan cilj - ukidanje države
uopće, a vlašću se služi samo zato da bi, odstramji-
vanjem klasnih pregrada među ljudima, stvorio
uvjete za čistu društvenost s potpunim poricanjem
vlasti čovjeka nad čovjekom.
Ali om ne os~aja vlas:t da organizira ekonomski
život. čovjek ne ž<ivj samo zato da bi Siredio svoj
materijalni poLožaj. Materijalni odnosi samo su
preduvjet za one sfere ~judske d:je1atnos.ti iz kojih
čovjek može crpsti najvišu, stvarralački što potpu-
niju sreću za više oblike kulturne djelatnosti.
Poluburžoaski ekonomist Hobson divno je izra-
zio ovu misao. On je rekao: »Kao što se korak Hi
rukopis postepeno mehanizira, a čovjek se oslo-
bađa nužnosti da im posvećuje sVlOju pažnju, isto
će tako jednom ekonomska djelatnost bW premješ-
tena u podrumske stanove kulture i prebačena
gotovo potpuno na čeH6na ramena ,stroja. čovjek
će pak ostati u tsferi naučnog, umjetn1ičkog [ moral-
nog stvaranja«.
To je imao u vidu Friedrich Engels kad je, kao
ekonomski materijalist, govorio o skoku iz carstva
nužmosti u oa~stvo s}obode koji rpreds,tavlja socijal-
na revolucija.
Ali aim Ste te misli ne pnipišu u cjelini buduć­
nosti zbog potrebe da se dovrši socijalna rerolu-
cija, one dakako treba da budu primi:jenjene s od-
ređenim ograničenjima u njezinim već prvim eta-
pama. Sada je borba za vlast, uključujući u to i
građanski ra:t, prvenstveni zadatak d, sve dok on nije
riješen, bilo bi veoma neoprezno da posvećujemo
osnovnu pažnju drugim narednim zadacima.
Ali se građanski rat ne može voditi ako se u isto
~rijeme ne trješavaju neki ekonomski zadaci, jer su
rat i privreda neraskidh•o uzajamno isprepleteni.
3 Sovjetska književnost 33
 To se odnosi na frontu proleterske 'kmture. Ne
smije se nju zaboraviti čak ni u trenutku najžešćega
buktanja krvave raspre za uspostavljanje proleter-
ske vlasti. Kao što se ne može voditi rat izvan
određenih ekonomskih uvjeta, jednako se tako ne
može čekati konačno ~rušenje buržoaskog svijeta
a da se ne pokrene borba za proletersku kulturu.
Nemoguće je uništiti klasnu podjelu društva a da
se ne prevlada individualistička kultura.
Političko i ekonomsko oslobođenje proleterskih
masa uvjet je njihova duhovnog osJobođenja.
Uslijed povijesnoga razvitka proleta:rijat je kre-
tao prema svom konačnom cilju, svjetskom komu-
nizmu - putem političke i ekonomske boTbe. Sada
s,e povijesno neminovno stvara nova radnička fronta
borbe, ;revolucionarn<>"kul turna-stvaralačka.
Kod toga mi, kao naučni socijalisti, nastojimo
postaviti čvl'ste temelje za duhovni Tazvitak masa.
Pokret za pmletersku kulturu, pružajući prole-
tarijatu mogućnost da ispolji maksimum stvara-
lačke aktivnosti, treba da bude prožet borbenim
komunističkim duhom. Njegov je cilj - naoružati
radničku klasu novim znanjima, organizirati njene
osjećaje s pomoću nove umjetnosti i preobraziti
njene Ž'i.votne navike u novom duhu, odista prole-
) terslwm, komunističkom.
/
Ne mogu se primorati stari književnici, umjet-
nici koji su ovako m onako služili buržoas:koj pub-
lici, da izražavaju proletersku kulturu - sve bi to
b~o falsifikat. Ako mi priznajemo da je I'elativno
važan zadatak po mogućnosti brzo razvijnnje samo-
organizacije emooiia proleterske umjetn<osti, onda
taj zadatak može ~izvršiti sam proletarijat: on treba
da iz svojih redova izdvoji svoje učenjake, pisce,
pjesnike, slikare, glumce i t. sl.
U borbi za novu proletersku kulturu proletarijat
će, naravno, ovladati svim kulturnim bogatstvom
proš~1orst,i i sadašnjosti, ponijet će se kritički prema
svim plodovima Mare kulture, neće je preuzeti kao
poslušni učen~k, već kao graditelj koji je pozvan
34
da :pod1gne novu zgradu na rl:!1u rkomrmis:tičke_privr~­
de i drugaTskili odnosa u kolekthmom. :adu 1 b_?r~l.
Eto zbog čega je na primjer RusiJa u. teskrm
godinama svoga borenja morala posvetif! ~ar nd~
pažnje i snage ekonomskoj i kulturnoJ IzgradnJI,
shvaćenoj u svoj njezinoj širini. ..
Kod toga je biLo moguće napros~.to staviti na s~ra­
nu najfinije oblike kulture, književnost i ~Jet­
nost - kao raskoš koja nije potrebna tako tesko-
me vremenu, kao cvijeće i plodove kojd tre?a da se
pojave u tek znatno kasnije proletersko ljeto.
Ne! ... Umjetnost - :proleterska :pjesma, romvan,
muziOko djelo, kazališni komad - veoma su sn~z:ta
a~tacijska s~redstva. Umjetnost tako o;r~aniZlr~
osđećaj kao što idejna pmpaganda orgamztra ml-
sao. Osjećaji pak određuju volju s jednakom sna-
gom kao ideje.
Uoči oktobarske revolucije sazvana je prva kon-
ferencija pmleters<kih kulturno-prosvjetnih organi-
zacija i udareni su temelji organizaciji koja nosi
naziv »Proletkrult«.
Proleiku1t se :snažno razvio kao novi oblik rad-
ničkog pokreta čim je proletarijat preuzeo vlast u
divov,slkoj zemlji. Brojke o tome najljepše govore.
Broj radnika :koji su organizirani u ruskim P:?-
letkultima što se okupljaju oko Proletkulta RusiJe
doseže 400 tisuća, a od njih 80 ~tisuća ne samo što
su prišli pokretu nego stvarno sudjeluju u razli-
čHim djelatnostima.
Država koja nimalo ne vrši pritisak na pmlet-
kulte, veoma cijeni njihovu bezuvjetnu samostalnost
i vlastitu aktivnost, pa im široko pomaže.
Proletkult izdaje 15 časopisa u Rusiji; on je iz-
dao gotovo 10 mili}una primjemka svoje ~iter~~ture,
koja potječe isključivo iz pera pmleters.kih pisaca,
i oko tri milijuna primjeraka muziakih djela s raz-
ličitim naslovima, koja su proizvod stvaranja pmle-
terskih kompozitora. Pojavljuju se također pnole-
ters'ki siikari i glumci.
Ruski p.mletarijat koji kuje već .. u samom :P?"
čet~u, u rano proljeće svoje 11evoJruc1Je, novo orruzJe
3* 35
 bo11be s buržoaskim svijetom, poziva svoje evropske
drugove da 'lill-enu istim putem. Proleteri Evrope
su, radi li se o obrMovanju, pretelcli svoje ruske
drugove, i u zapadnim će zemljama proleterska
kultura moći da sjajnije procvate. Ali stvar nije u
takmičenju, nego u uzajamnom ipomaganju, u brat-
sko~ gradnj,i v:i:soke zgrade .socijalističke kulture.
Centralni komitet Sveruskog Proletkulta, iskoris-
tivši ,saziv I kongresa III internacionale u Moskvi,
zajedno s grupom delegata na kongresu osnovao
je Privremeni međunarodni biro Proletkulta i rnje-
gov Izvršni ocomitet.
Izwšni komitet obraća se proletertima svih ze-
malja s prijedlog10m da se u svakoj zemlji organi-
zira konferencija ~~oja bi bila posvećena proletersk:oj
kulturi, da se ITaunotri ovo pitanje u štampi i najav-
nim skupovima, priđe organiziranju ši11oke mreže
proletkulta, a u budućnosti da se sa:zJove svjetski
kongres Proletkulta.
Sa ~oje strone Izvršni komitet pružit će svoju
pomoć saopćavanjem materijala, instll'Ukcijama, lite-
raturom, rmapređiva:njem stalne moralne veze i t. sL
Svjetski proleta:rijat morat će, premda nešto kas-
nije od proletartijata Rusije, prići velikoj stvari iz-
gradnje pmletkulta u vlastitim zemljama.
ž'h>~jela solidarnost raldnilka cijeloga svijeta!
živio prvi kamen-temeljac zgrade komunističke
kulture!
živjela budućnost svjetskog proletarijata!
IZVRšNI KOMITET
MEĐUNARODNOG BIROA PROLETKULTA.
P.redsjedn~k: A. Lunačarski, sekretar: V. Poljanski
Clanovi: W. Mac-Laine, U. Humbert Droz, N. Bomba-
cci, W. Herzog, R. Lefebvre
Moskva, 12. kolovoza 1920.
Preveo Aleksandar Flaker
36
IDVA:.aanmmaaama.mm. . . . . . . . . ._________________________
DEKLARACIJA
MOSKOVSKIH PROLETERSKIH PJESNIKA
I PISACA GRUPE »KOVAČNICA«
Pmlete~ska je knJiževnost pojava ideološ'~ga
klasnog poretka. Nikla je u procesu bo!t'be r~dmck~
klase. Njezino :pos,tojanje i dalji II'azvoj UVJetovan~
su historijskim II'azvitkom ,koji nemino':Il? vodi
čovječanstv10 prema višim tSIOdja:mim obhc~a
komunizmu. Najnoviju rusku .knjižeVillost s nJenom
de~adam.som i pravcima koji ~logično iz nje izviru:
simbolizlmom, futurizmom i di1llgima, mi promatra-
mo kao pokazatelj propadanja burž.oaskog dr;-tš~va.
Ideo~ogija ovih pravaoa osnovana Je na kraJnJem
individualizmu i prezilranju društvenih [deala, ne-
prijateljlska je kolektiv:istič~om shv~ćanju PT?!eta;
r.ijata, ispunjenog .snažnom dinamLkom akCIJe 1
revolucionarn:im romantizmom.
Mi smatramo da ni jedna od suvremetnih umjet-
ničkih struja zbog pokazanih rmačaj'ki ne .može ~i,ti
osnova proleter:slroga umjetničkog stv:rranJ.a, a o.sTm
toga, ;proleterska lknji,ževnost, kao poJava Ideolosko-
·kla:SrJ~og !reda, isključuje mogućnost da se ~~ da:t_:>m
momentu !pOtpuno ulključi u bilo koju umJetnicku
struju. .
Put proleters!ke knj,iževnosti jest put SttVa!TanJa
vlastitih metoda i stvaralaaktih postupaka putem
usvajanja 'Svih tehničkih tekovina umjetnosti u pr-oš-
losti i sadašnjosti.
U procesu umjetnič~og s.tvall"anja k?~i je uvjeto-
van cjelokupnošću elemenata no~~g zivota, prale~
teliski pjesnici stvaraju svoje ong]nalne metode 1
postupke. .
»Biće određuje svijest«, novi .oblici živO'ta ~­
vaju nove oblike u umjetnosti. Umjetntkov maten-
jal: riječ, zvukove, boje i sl. mi promatramo [mo
37
sredstvo za obl1kovanja ideje 1li umjetničke zami<s[i
i .odlučno ustajemo protiv onih stll1llja koje svode
stvaralaštvo na niz ~ormalnih disciplina i na taj
način mju.mčare staru reakcionarnu parolu -
»umjetnost radi umjetnosti«.
Mi omogućujemo našim drugovJma pjesmcrma
potpunu slobodu u izboru stvaralačkih metoda. To
stanovište jednoglasno priznaje Prvi sveruski kon-
gres pmleterskih pisaca. Mi ne priznajemo objave
~oje izvikuju najbolje, najnovije - futurizam -
imažinizam i sl. jer znamo da i najsavršenija škola
ne opravdava nenadarenost.
Naša .parola je proučavanje i svladavanje svih
umjetničkih škola koje su nam prethodHe radi no-
vih dostignuća i radi stva~anja :umjetnosti koja
odgovara idealima komunističkog 'društva.
Brizna:jući da .proleterska književnost kao najmla-
đa nije savršena u formi, mi ipak smatramo da je
to jedina i prava !književnost začete komunističke
ere, sposobna da se razvije u veliku općečovječan­
sku umjetnost, umjetnost radi Žlivota, u ime života
i stvaranja pot:puno harmoničnog čovjeka.
Moskov:ski i pmleterski pjesmci ti pisci:
V. Aleksandrovski, M. Geras]mov, V. Kazm, V.
Kirilov, S. Obradovič, N. Poletajev, S. Rodov, G:r.
Sanikov, N. I.Jjaško, J. Nečajev, I. Fhlipčenko, P.
Nizovoj, A. Nov,iikov-Priboj, A. Dorogojčenko, M.
Sivačov, M. Vollmv, A. Pomorski, F. šmulev.
1921. g.
Prevela Marija Stojanović
38
DEKLARACIJA ZAUMNE RIJEČI
1. Misao i riječ ne s:tižu za doživljajem nadahnuta
čovjeka, pa je U!IIljetnik slobodan da se izražava ne
samo općim jezikom (pojmovi) već i osobnim (stva-
ralac je individualan), a i jezikom 'koji n~a odr~~
đena značenja (koji se nije ustalio), zaummm. OpCl
jezik veruje, slobodni dopušta da se potlprunije izra-
zimo (primjer: go osneg kajd itd.).
2. Zaum je prvobitni (povijesno i đindividualno)
oblik ,poezije. Isprva nastaje ritmički-muzikalno
u:zJbuđenje (pjesni1k bi trebalo da ga bilježi jer se
kod kasnijega rada može zaboraviti).
3. Zaumni govor rađa zaumnu pra•sliklll (1i obrat-
no) - ~oja se tačno ne može odred1ti, na primjer
bezoblični buka, Gorgo, Mormo; Maglena ljepotica
llajjali; Avosjka da Nebosjka itd.
4. Zaumnom se jeziku utječu:
a) kad umjetnik daje slike rkoje se JOS nisu pot-
pnno formirale (ru njemu ili izvan njega),
b) 1kad se ne želi imenovati predmet, već samo
aludirati na nj - zaumna karakteristika: to je ne-
kakav šuć-muć, u njega je ;četverokutna duša -
ov:dje je obična riječ u zaumnom ZIIl.ačenj~. Ov~o
također spadaju izmišljena 'imena i preZ'1IIlena JU-
naka, na:zJivi namda, mjesta, gradova i dr., npr.:
Ojle, Blejana, Vudras i Bariba, Svidrigajlov, Kar{l-
mazov čičikov i dr. (ali ne i alegorijSika kao: Prav-
dm, Glupiškin - jer je ovdje jasno i određeno nji-
hovo značenje).
e) ka:d gube razum (mržnja, ljubomora, bjesnilo).
d) kad on nije potreban - vjerslka ekstaza, lju-
bav (glosa usklika, uzvika, mrmljanja, refreni, dje-
39
 CJe tepanje, hipokoristici, nadimci - takViU ćemo
zamn u izobilju naći 'kod pisaca svih pravaca).
5. Zaum budi i daje slobodu stvaralačkoj fanta-
ziji a da je ne vrijeđa ničim konkretnim. Od smisla
riječ se sažima, grči, skamenjuje se, zaum je
divlja, plamena, eksplozivna (divlji raj, plameni je-
zici, goruće ugljevJje).
6. T~ko treba da razliikujemo tri osnowm tipa
tv011be riječi:
I. Zaumnu - a) magija u pjesmi, zaklinjanju i
pošuricarrna
b) »Oblikovanje (imenovanje i prikazivanje) ne-
vidljivih stvari« '- mistika.
e) Muzilkalno-fonetSka tvorba riječi - instrumen-
tacija, faktura.
II. Razumnu (njezina je suprotnost be:wmna, kli-
nička, koja ;ima također svoje zakone š1to ih odre-
đuje nauka, a ono što je izvan naučne spoznaje
-ulazi u oblast estetike nerazumskoga).
III. Nerazumsku (alogičnu, slučajnu, stvM'aJ.ački
ispad, mehaničko sjedinjavanje xiječi: omaške, štam-
parske grešil(e, 1apsus.i; ovamo djelomice ulaze i smi-
saona pomicanja, nacionalni aikcent, mucanje, go-
vorne greš'ke i dr.)
7. Zaum je najlkraća umjetnost, lkaiko po duljrni
puta od percepcije do reprodukcije taJko i po svome
obliku, na primjer: Kuboa (Hamsun), Ho-bo-ro i dr_
8. Zaum je najopćenitija umjetnost, premda njezi-
no porijeklo i prvotni karakter mogu biti nacionalni,
na <pTimjer: Hura, Evan-evoe! i dr.
Zaumna djela mogu stvoliti svjetski pjesnički je-
zik koji se 1rađa organski, a ne umjetno poput espe-
ranta.
1921. godine
A. Kručonih
Preveo Aleksandar Flaker
40
ZAŠTO SMO SERAPIONOVA BRAĆA
l
»Serapicmova braća« to je Hoffmannov ro-
man. Znači, mi imitiramo Hoffmanna, znači
Hoffmannova smo škola.
Do toga zaključka dolazi 'SVatko t'ko je za nas
čuo. I taj, pročitavši naš zbomilk ili pojedine pl'lipo-
vijetke braće, pada u nedoumicu: >>Šta oni imaju
od Hoffmanna? Pa kod njih uopće nema jedilOistve-
ne škole, jedinstvenoga smjera. Svatko piše na
SVIOj način.« Da, :tako je to. Mi nismo šlkoJa, nismo
smjer; nismo studija za oponašanje Hoffmanna. I
up:mvo zato prozvali smo se Serapionovom bra-
ćom.
Lothar se ruga Otmaru: >~Ne bismo li morali odre-
diti o čemu ćemo moći, a o čemu nećemo moći
razgovarati? Nećemo li prJs:iliti s.vako~~ da o~a:
v~o .tspr~povijeda tri !paprene sale 1li odrediti
neizbježivu salatu od 'sardina ,za večeru? Time
ćemo zaroni,ti u taklvo more filistarstva ilmkvo može
~jetati samo u :klubovima. Zar ne 1r~ije~ da
svaki određeni uVrjet povlači za ,sobom p:rrs1lu 11 do-
sadu u woj1ima se zadovoljstvo utapa.«
· RrozvaJi smo se Serapionova braća jer ne želimo
prisilu i dosadu, nećemo da svi pišu jednako, pa ma-
kar i oponašali Hoffmanna.
Svaki od nas ima svoje lice i svoj književni ukus.
Kod svaikoga od nas mogu se naći tr~govi naj:razli-
čitijih !književnih utjecaja. >~Svatlko Ima SVOJ bu-
banj« - rekao je Nikitin na našem prvom sas-
taniku. , . . .
Pa i Hoffmannovo šestoro ibrace msu bhzanci,
nĐI red Vrojnika po veličini. Silvestar je t~? i skro-
man, šutljiv, a Vincent bijesan, nesavladlJlV, nepo-
stojan, bučan. Lothar je tvrdoglav, mrgodan, gun-
41
 mr
'MWM'fMiiilfi1 Bf'šlrr
đalo, svadljivac, a Ciprijan zamišljeni mistik. Ot-
mar je zlobni porugljivac i, napokon, Teodor je
gazda, nježaJTI otac i prijatelj svoje braće, koji ne-
čujno upravlja tim tdivlj,1m kolom, gušeći i ga:seći
svađe.
A svađa ima tako mnogo. šesto['o SerapioTIJove
braće također nisu ni škola ni smjer. Oni jedan
drugoga napadaju, nilmd se međusobno ne slažu,
i zato smo 1Se prozvali Sera:pionOVlom braćom.
U veljači 1921. god1ne, u doba najvećih reglemen-
tacija, :regi:stiracija i kasarnslmg dovođenja u red,
kad je svima dan jedan jedini, željezan i dosadan
pravilnik, - mi smo odlučili da se sakupljamo bez
zakona i predsjednika, bez izbora i glasanja. Za-
jeooo s Teodorom, Otma:rom i CiJpr1janom vjeru-
jemo da će se karakter budućih događaja ocntati
sam od sebe, i zav;jetovali smo !se da ćemo do kraja
ost·ati vje:J:111i rp['aviliilrku pustinjaka Serapiona.
2 Djelo može odražavati epohu, ali može i ne odra-
A ovaj pravJlnik - evo ga.
Grof P. proglasio je sebe pustinjakom Serapio-
nom, onim kojli je ž1vio za cara Decija. Ot,iJšao je u
šumu, izgradio kolibu daleko od zaprepašttmoga svi-
jeta. Ali nrje bio osamljen. Jučer ga je posjetio
Ariosto, dana<s je rmgovarao ;s Danteom. Tako je p['o-
žiVIio Bezuman gotovo do duboke starosti, smijući
se pametnim ljudima koji s1u ga polkušavali uvjeriti
kako je on grof. P. On je vjerovao 1svojim vizijama.
Ne, ja ne govorim tačno, za llljega ,to nisu bile vizije,
već 'istina.
Mi vjerujemo u realnost svojih dzmišljenih junaka
i izmišlj,enih događaja. živ1o je Hoffmann, čovjek,
živio je J Orašar, lutka, živio :svojim posebnim, ali
isto tako pravim životom.
To nije novo. Koji najjadniji, 111ajtuplji pll!bl:idst
nije pisao o ždvoj 'književnosti, o Tealnosti umjet-
n.iJčkih djela?
Pa što? Mi ne nastupamo s novim parolama, ne
obja'Vljrujemo manifeste i progmme. Ali r.za nas sta'ra
42
md', t' t rlEWIII
istina ima velllk praktičan smisao koji je neshvaćen
ili zaboravljen, osobito ,kod nas u Rusiji.
Mi smatramo da je ruska k!Ilj,iževnost naših dana
neobično činoWlička, ·i!zvješta:čena, jednoilika. Do-
puštaju nam da pišemo pripovijesti, romane i dosad-
ne drame- U starom .jlj U :novom 'Stilu, ali S'Vaikako
o svaikidašnjem životu i svakalk:o 111a suvremene te-
me. Avanturistički je mman štetna pojava: ~lasična
ili romantička tragedija - anahronizam ili stili-
zacija; hulvarni Toman - nemoralan. Zato 'Su: Arlex-
andre Dumas (otac) - makulatura; Hoffmann i
Stevenson - pisci za djecu.
A mi smatramo da je naš genijalni zaštitnik, tvo-
rac nevjerojatnog i fantastičnog, ravan Tolstoju i
Balzacu; da je Stevenson, autor romana o razboj-
nicima - velik pisac; da je Dumas - klas1k 'kao ·i
DostojeVIskci. To ne znači da rpriznajemo .samo Hoff-
manna, samo Stevensona. Gotovo sva naša braća
op~siva:či ISlU života, ~ali znaju da 1S1e može i drugo.
žavati, od toga neće postati gore. I eto V:sev. Ivanov,
čvrsti opisivač života, koji opisuje revolucionarno,
teško i 1\Jrvavo :selo, priznaje Ka:ver.im.a, autora bes-
mislenih !l'omanHOkih novela. A moja ultraromantič­
ka tragedija stoji uz plemenitu starinsku Fedinovu
lir1ku. Zato jer mi tražimo jedno: djelo mora biti
onganslko, reaLno, mora ~ivjeti 1svoj.im životom.
Svojim posebnim životom. Ne smije ibiti kopija
prirode, '\'eć živjeti naporedo ,s p!d:rodom. Mi tvrdi-
mo: Hoffmannov je Orašar bliži čelkašu Gonkoga
nego ovaj književni bosja:k živom bosjaku. Zato jer
su Orašar i čelkaš irzmišljeni, stv;orio ih je umjet-
nik, samo što SIU ih c~tala različita rpera.
3
I još jedan veliki praktičmi ·smisao otkirJva nam
pravilnik pustinjaka Serapiona.
Salkupismo se u danima revolucionarne, u dan·ima
snažme rpolitičke napregnutosti. »Tko 1nije s nama,
taj je protiv nas!<< - govol'ili su nam zldesna i sli-
43
 1 ,.. .
"l'PnfMiiB! ··~
'1 g__..
t 5'- L
s n :r

jeva. Ta s kime ste, Serapionova braćo? S komuni:s- ljudi - kao što braća nalaze jedan drugoga. Moja
tima ili protiv komunista? Za :revoLuciju ili protiv mi je >krv govorila: »Eno tvoga brata!« I tvoja ti je
~revolucij e? krv govorila: »Eno tvoga brata!« I nema te snage
S kime smo mi, Serapionova braća? Mi smo s pus- na svijetu koja će raZJrušiti jedinstvo krvi, raskinuti
tinjakom Serapionom. savez rođene braće.
Znači ni s kim? Znači- blato?- Znači- esteti-
zirajuća inteligencija? Bez ideologije, bez uvjerenja,
I sada, kad fanatici•politilkanti i slijepi kritici
nije nas ni rza što briga? zdesno i slijeva raspaljuju među nama svađu, tuku
Ne. po našim ideološrkim :razmimoilažen}ima i viču: »Ra-
Svaki od nas :ima ideologiju, ima poHtičko uvje- ziđite se u partije« - mi im ne odgovaramo. Zato
renje, svaki svoj dom svojom bojom bojadiše. Tako što ·se jedan brat može moliti 1bogu, a drugi vragu,
je u životu. I tako je u pripovijestima, romanima, ali će ostati braća. I nittko rna >svijetu neće raski-
dramama. Ta mi smo zajedno, mi - bratstvo - nuti jedinstvo krvi rođene braće.
tl'ažiimo jedno, da glas ne ZVillči lažno. Da vJel'Ujemo Mi nismo drugovi, već - braća.
u realnost djela, ma ka'k.ve ono iboje bilo.
Suviše je dugo ~ mučno društveni interes uprav- God. 1922.
ljao ruskom !književnošću. V1rijeme je da se ikaže
kako komunistička pripovijest može biti netalenti- Lev Ltmc
rana, ali može biti i genijalna. I nama je svejedino
s kim je bio Blok- pjesnik, autor »DvanaestOl'ice«,
Bunin - pisac, autor- »Gospodina iz San-Francislka.« Preveo Aleksandar Flaker
To •su alfabets'k.e istine, ali svaki nas dan uvje-
rava u :to :kako ovo treba neprestano ponavljati.
S iJcirn ISIIlO mi, Serapionova ibraća?
Mi smo s pustinjakom Serrupionom. Vjerujemo
da su >kinjiževne himere posebna rerulm.ost i nećemo
utiliitM'izlma. Mi ne pišemo za propagandu. Umjet-
nost je :realna kao sam život. I ikao sam ž,ivot ona
je bez cilja i bez smisla; postoji jer ne može ne
postojati.

4
Braoo! Vama posljednja riječ.
Ima još nešto što nas ujedmjuje, što ISe ne može
dokazati ni objasniti - naša bratska ljubav.
Mi nismo članovi istoga kluba, niti kolege, niti
drugovi, već- braća!
Svaki od nas drag je drugome kao pisac i kao
čovjek. U veliko vrijeme, u velikom gradu našli smo
jedan drugoga - avanturisti, inteligenti i naprosto

44

UčiTE KAKO SE GRADI KRETANJE!*
Kad rprijeđemo na umjetnosti koje rpTiznaju vre-
menski slijed, bila to apstraktna muzika ili kine-
matograf koji operira plasti6nim s1ikama, vidimo
isti fenomen:
konstrukciju -
konstmkciju riječi, zvukovnih iiormi, naracije, ges-
ti, tradicijama uspl1kos - konstrukciju ritma.
Do sada se ritam u predodžbi »Žrečeva<< i »moli-
laca<< izjednačavao sa stihijom (uragan, vjetar, mo.re
i dr.). Očita banalnost. Ritam u umjetnosti počinje
tamo gdje se prvi put prevladava stihijnost u ime
tačnosti, kaos u .icme organizacije. Stihija je za
majstora (sjetimo se »Bakrena ,konjanika<<) samo
građevinski materijal.
Jučerašnja je umjetnost griješila zaboravljanjem
ovog aksioma. Uopće, ona je svakojako griješila.
" \
Indeks: Zaboravljanje samoga pojma ritma kao
glavnog materijala. Statika vremenS!kih umjetnosti:
'/
) ;parnasovci, romani >~bez sadržaja<<, tkoma:di Maeter-
)!p.cka i Co, »Hudožestveni teatar<<, ,psihološkedrarrne
u ~kinu i dr.
Doživljaj Ritma kao bezobli:čnoga ikaosa.
Razuzdanost, individualizam, .gubitak jasnoće i
tačnosti: simbolisti, romani porput »Camlija duho-
va<<, »Salomeje<< svih boja i dlaka, Debussyjeva mu-
zika, Fokinovi baleti, Komorni teatar u rprijašnjem
razdoblju i dr.
I mnogošta drugo.
* Ovo je odlomak iz programatske knjige ruskog konstruktivizma,
koju je god. 1922. izdao Ilja Erenburg pod naslovom A ipak se kreće
(A vse-tako ona vertitsja, Moskva- Berlin 1922) u želji da popularizira
ruska i zapadnoevropska iskustva međunarodnoga, kako je on mislio,
kretanja prema »novoj umjetnosti«. U prevedenom poglavlju riječ je
prvenstveno o književnosti, pa ga stoga i prenosimo. Op. A. F.
46
Označit ću sada, prije nego što obiđem rpojedino-
sti, opće crte koje su svojstvene svim vremenskim
umjetnostima novih dana (osim onih o kojima smo
već govorili u povodu prostornih umjetnosti).
l. Uzimanje u obzir novoga stila života. Savez s
industrijom. Jezik novina i telegrama. Jezik naredbi,
rezolucija, dozivanja, majstora, mitingaških usklika,
bmza:ns:kih borbi. Ritam grada, ekspresa, tvornica,
radija. Kinematograf kao velitka sruvJ:emena umjet-
nost. Mehanizacija svih gesta. Matematička tačnost
riječi i čovječjih pokreta. Krajnja ekonomija.
2. Jasna svijest o zadaćama: narativna naracija,
poetska poezija, teatralni teatar Jtd.
3. Kcolektivizam. Sintetičnost emocija, slika, for-
mi, rHma.t To nije internacionalno i demokratsko,
već antinacionalno i a:ntiaristokrats.ko. Doživljavanje
duhovnoga aristokratizma, estetizma, odabraništva
kao do:sa:dne patologije.
4. Pomlađivanje. Primitivizam, možda »barbariza-
cija«, wko se ta riječ može primijenit·i na suvremene
Amerikance, tj. uz usavršavanje cijele materijalne
lmlture, pojednostavlj-ivanje psihologije. Odatle smi-
onost i životna radost, koraj »previjanjima<<. Prevla-
davanje Prijapove bolesti jučerašnje umjetnosti, tj.
seksrualnog nagona. Brzina i rad koji uzdižu strast
mjesto osjećajnos,ti. Novo opravdanje tobože bes-
mislenih optužbi Tolstojevih (skupljanje na trgu
mnogo je čednije od malograđana koji slušaju mu-
ziku). Borba s prenatrpanošću, ne samo psihološkom
već i filozofskom. Poraz mozgova. Svježa struja
idiotizma ulivena u glave čitateljica Bergsona i
šestova.
5. Posvemašnje ulaženje u život. Radi toga, razu-
mije se, ne fotografski naturaJizam već stva·ranje
jake esencije životnih odnosa. Organizacija riječi,
slika, zvukova, pokreta, ljudi. Općenarodni plesovi,
t Neka su roman Marcela Fabria, u kojemu nema agensa osim go-
mile, i istovrsna po svojim zadaćama Meierholdova režija »Zora« -
neuspjele stvari. To dolazi od doslovnog shvaćanja zadaće. Može
postojati »junak« apsolutno kolektivnoga romana (formule A. B. C.).
47
 ko~certi nav ~viždaljkama, u restoranima jelovnici
kOJI nadmasUJU Homera i dr. Svaka gesta - kaza-
lište, riječ - poezija, odmjereni pokreti radnikovi
-ples itd.
To StU opće pretpostav.ke. Sada, prema obi:čaju što
sam ga već uveo, prelazim na neke rradove.
Ro~an. On je pred .svima rumirao. Pisci su nego-
davah. - »Suvremem čovjek n1šta ne či:ta osim
no.vi:na i . de~~ktirvs'kih romana.« Pogledajmo je li
zaista knv c1talac. Nekoliko poštovanih knjiga s
police: >~eni l.iJ~j~~~- Afiatolea. Francea, »Misterije«
Knuta Hamsuna, »čarolije duhova«- Solo@Ubove, Kel-
lermannovo »More«, Rodenbachov »Mrtvi Bruges«.
Sve su to slarvni romani. Dodajmo Bangova, Sta:-i.nd-
b~~gova, Evootova, He_11_ri_,_qe_ Regn.ierova, Merežkovs-
kiJeva, Bunmova, Andrejevljeva djeJa i dr. Jesu li
t~ prip?vvijesti? Ne, jer u njima nema pr.ii}Jovijeda-
nJa; pnce?. - ne, u njima nitko ne priča; rromani?
-:-.ne, u.nJ.Im~ ne~a nikakve epopeje! To je dosadna
~1.rika, divlJenJe »lJepotama«, fotografske S'lilke za vri-
Jeme ~opusta, rpis~a neurasten~kovim prijateljima,
spermm z~ nemo~ne, sve. što želite osim naracije.
Treba pOSJedovati profesionalni trening ili mteli-
gents~i ropski atavizam da se te knjige pročitaju
ddroraJa. Kako su ,shvatljivi živi ljudi koji ,radije
) čitaju Sherlocka HolmesaJ2 Najveći evropski misli-
(
oci - Papini ili Clauc!_el - mogu u očaju pokušati
da istjeraju svaki osjećaj za ~retanje (čudno nepo-
kretna stvar - »Vječnost«). Ali običan smrtnik
jasno osjeća da se »ona okreće«, da se sve okreće,
~ ·izv:-n !brzine ne može da živi, ikao ni rriba koja je
I~baoena na obaLu. Uzimajući u ruke lknjigu, on
SJeda u nečuveni ekspres i, pročitavši 100 stranica,
mora da pmjuri kmz rsve krugove, ne zema!lja nego
wernena. A čitajući gore spomenuta djela, on vidi
ka:ko je svijet začaran poput carstva »Uspavane lje-
potice«. Ne može se čak ni čaša piva ispiti dokraja
jer se strujanje zaustavlja, pjena-ledenjak. JaS!llo, či-
2 Među
njima je V. Rozanov.
48
talac je uspavan i dan poslije toga kupuje Conan-
-Doylova djela. Akademisti su potcjenjivali glavno
svojstvo suvremenosti -
trku,
let. Shvatili su je i iskoristili ru <Svojim detektivsJ.dm
romanima autori Jroji misle samo na ništice naklada.
T>Tadiciona:lna je uSikoća njihovih tema. »Građansiko«,
»pošteno« društvo čitavru patetiku ibonbe vidi ru zlo-
činu.3 Dakako, niSIU ovu rtematskru starudiju, već
pravilan pristup ritmu preuzeli od Cornan-Doyla
suvremeni piJsci. Umjesto opisa - naraciju.
Drugim je modelom postao film. Još ću se vratiti
na taj uvjerlj.ivi oblik ,suvremene rumjetnosti. Za
sada 6u samo upoooriti na to da SIU saže,tost, jasno-
ća, napetost scenarija bili divna lekcija za pisce,
a u isto vrjjeme, u Lrazličitim zemljama, ·pred raznim
ljudima pojavila se jasna zadaća: tstvroriti novi
kinematografski roman.
Treće - novine. Ostavimo na S'trani tsvu gnusobu
koja poplavljuje svakoga dana poštenu štampu na
pet .kontinenata. Pozabavimo se oblikom. Dakako,
novine StU krive za kategoričnost i samozadovoljstvo
dućandžija. Dakako, one su zlo jer organiziraju
mrtvace. Ali mnogo toga im se može oprostiti jer
stvaraju novi ikonvencionalni jezik sruvremenosti.
Govorim o listićima koji se čitaju ubrzano u tram-
vajskim .kolima, u .kazališnim pa:ruzama, između dva
dopisa, a ne o akademskim poštovanim izdanjima
kao što su »Journail. de Debats« ili pokojne »Russkija
Vedomosti« !koje sru (plemenitost rlicemjera) !Smat-
rale da je pristojno čuvati u novinama jezik slabe
knjige. Ne govorim o uvodnicima Steklova ili Milju-
kova ni o čirikovljevi:m feljtonima, ne, govo:r;im o
veličajnosti novoga stila, o e;adivljujućoj kronici bu-
levarskih listića. T.ri su okolnosti pogodovaJe rađanju
novoga stila: navika 21aposlena Evropljanina da čita
3 Sjetimo se da dva genijalna, zbog arhitekture ritma, romana
Dostojevskoga - •Braća Karamazovi« i •Zločin i kazna• vode svoje
porijeklo iz kriminalističke kronike.
4 Sovjetska književnost 49
novine hodajući, obilje činjenica uz skUipoću paJpira,
mjesečno plaćanje novimara umjesto plaćanja po re-
tku (oni koji su plaćeni po .retku, 'teže, naprotiv,
blagorječivom stilu). Sjećam se, još kao dijete, go-
dine 1908. polazio sam (ni sam ne znam zašto) pa·
rišku >>Višu novinarsku školu«, tamo su naš učili
ucjenama, spletkarenju, reklamama, podvalama i
ostalim postupcima »slobodne trgovine« riječju. Ali
sam upamtio pouke jednoga profesora: članak treba
napisati tako da ga čitalac dospije pročitati u met-
rou od »EuoHea« do »Concordea« (pet minuta) -
proč~tati, shvatiti, ako mu je potrebno - upamtiti,
ako je potlrebno - zaboraviti. Ali to je recept srvih
velikih pjesnika od Anakreonta pa do Rimbauda!
Novine uče ekonomiji materijala (riječi).----
Nabrojio sam tri nastavnika suvremenoga pisca:
autora detektivskih knjiga, sastavljača filmskog sce-
narija, novinskog kroničara. Postoje mnogi drugi -
jednostavno u životu. U tvornici, usred huke stro-
jeva, ne gubeći suvišne minute, majstor daje rad-
nicima upute - to nije brbljanje bake ruz pletivo,
već sažeti, jasni, II"azJUmljivi je:z:itk. Kad čovjek piše
pismo, on je naj,češće arhaičan (»s poštorvanjem«,
»miLostivi goS!Podine« i dr.). Ali kraj brzojavnog šal-
tera on stvara novi jezik jer ga ovdje arhaizam tuče
po džepu. Tvrdim da čovjek :koji nema ni!kakva od-
nosa prema 'kulturi tkad sastavlja telegram nalikuje
pjesniku, jer samo tada o11biljno i duboko osjeća,
mjeri, važe riječi. Suvremeni jeziJk kreće se prema
sažetosti i jasnoći. Najbolji je [primjer evolucija
ruskoga jez~ka u godinama revdluJCije. Srv.i IZIIlaju da
je naš jezik jedan od najbogatijih. U njemu je soč­
nost crnke i .trgovačkog (palačinke-perine) rnači:na
života. Ali on zaostaje za 'nizom evropskih je:z;iika š~to
se .tiče tačnosti. Bezuvjetmo, to je jeziik ljudi koj,i ISU
imali vremena za doko1licu. A:li eto, u Rll!siji ikoju je
podigla revolucija na noge, jezik se mijenja. Zlob-
nici viču da se unaka~uje. Pa što onda, :samo vi vi-
čite! Vama se nije nimalo svidjelo: stroj koji je za-
mijenio izlazak s Vanj1kom u !kočiji, neboder um-
jesto vile s »komforom«, kino Ikoje je pos·egnulo za
so
kazalištem i drugo. Ali su ipak Vanj.ke i kočije nes-
tali, a automobili, molim lije[po, ržive. iR.u:ski jezi k 1
kreće rprema organiziranosti. Ne jačaju u nj~u i~­
dividualno »zaumne<< glosalije, niti marcipanskl gah-
cizmi Igora Seve11jam.ina, niti slavjanizmi iz arheo-
loških :i:slkopina, već sintetične :riječi-tennini.4 Dakle,
prije nego š~to prijeđem na pregled pojedinačnih
tekovina 'nove književnosti, proglašavam zadaće pTO·
izvođača:
SADRžAJ.
Kolektivizam. Mladost. Zdravlje. Punoća tonova.
OBLIK.
Naracija. Epi1ka. Jasnoća. Sažetost. Brzina i of'ga-
nizi'ranost tritma.
RIJEč.
Sintetična, tačna, iznova stvorena, ali ne pišče­
v1m hirom ve:ć u skladu s narednim potrebama na-
čina života !koji se mijenja.
Na ža~lost, nepoznavanje njemačkoga i engleskoga
jema matno sužava krug mojih opažanja. (To viš~
što još nisam dospio da temeljito ~~.~~poznam ta:1l-
janSiku [ španjolsku 1knjižervnost posljednjih godina.)
Mogu ih zasnivati samo na dva sruVJTemena pola, na
Rusiji i Fr-ancuskoj. Ali na osnovu prikaza, recen-
zija, prijevoda, pisama, uruđujem se tVJTditi da se
istorvrsne pojave qpažaju svuda. Za sada ~~ knji~
ževnost zlosretna 111 svojoj nacionalnoj ogran1cenost1
(lokalni 1karakter .samoga matedjala), ali u nekim
zemljama postoje simptomi koji govore kako nema
4 Govorim ne samo o divnim novim riječima (Rosofeser, pša, sovdep,
cik, rikapa i dr.), već o općoj tendenciji prema sažetosti. •Sto su
učinili od Turgenjevljeva jezika!« jauču Siškovljevi praunuci, a Siš~ov
je također kao što je poznato, znao jaukati i susrevši kod Puškma
riječ »devka« reći: »Što su učinili s Lomonosovljevim jezikom!«.
Puškin - Siškovu, mi - suvremenim Siškovima:
- Sto su učinili? Pokopali!
4* Sl
sm:rmje da će uskoro izgradnja svjetskoga jezika
postati zadaća ne više pojedhlrih čudaka već čovje­
čans.tva.5
PROZA.
Opća tendencija: izgradnja romana. Ideal s:u pret-
hodne degenerirane epohe bile pjesme ru prozi, ru-
kopis na tkomadi6u papira, novela o II"aspoloženj u
koje je trajalo 1/100 'sekUtnde, Peter Altenberg i dr.
· Remizov, Pasternak, Zamjatin, Pilnjak i drugi.
Ideal nove !književnosti postaje čws.to zbijeni ro-
man.
Andrej Beli :pravi Epopeju. ,Povijest djeteta, dje-
čaka, mladića, čovjeka, ali uza svu njenu 'realnost
(čak se ormar može prepoznati, dva se profesora
ne mogu zamijeniti), to nije ».uniJka•t«, već sinteza
pOkoljenja, epohe. Roman je napravljen iznenađu­
juće jer rprvi put pisac povijesti od deset svezaka
prilazi riječi, malom petozvučnom kamenčiću, oprez-
no, s ljubavlju rkoja je svojstvena pjesniku epitafa
od dva retka. On proučava riječ, njezinu boju, teži-
nu, oblik. Izbliza 's.e 'SVe to može učiniti ibri:žljivošću
kristaloresca, ali masa »Epopeje« traži da je se
gleda iz udaljenosti. Tada se ona pred nama pojav-
ljuje cjelovJ.ta, !Začuđujuća u svojoj matematskoj
jasnoći. Ne kažem da rje to roman budućnosti. Ne,
to je vizija jučerašnjega :u očima današnjice (poprut
poeme Beloga »Pl'Vi .sastanak«). U Rusiji je posto-
jao samo jedan pisac koji je shvaćao 'ritmičku
struiktumu romana - iDostojevski. Osta1o su bila neo-
blilkovana opisivanja: lill"ska, ipO'\'ijesna, s moralnim
poukama itd. (među njima Lav Tolstoj, genijalni
' Ne bojim se toga da budem prvi ruski pjesnik koji prema
»esperantu« ne pokazuje šaljivi prezir već poštovanje i nadu. U toku
posljednjih godina esperanto je odnio niz pobjeda. Predavanje je
toga jezika, kao obaveznog predmeta, uvedeno u švicarske škole, u
nekim belgijskim okruzima i dr. Još je važnije to što međunarodne
radničke organizacije počinju shvaćati sazrelu potrebu. Možda se espe-
ranto neće održati, možda će ga zamijeniti nešto savršenije. Meni je
jasno jedno: čovječanstvo se bliži uzrastu u kojemu će umjesto
tepanja predaka stvoriti sebi novi, jedinstveni jezik.
52
rudar i netalentirani graditelj Ljestkov i dr.). Dugo
su se ~od nas uzorom romana smatrale Turgenjev-
ljeve Jrnjige, •tj. >>pjesme u prozi« razvodm.jene na
tisuću stranica. Andrej Beli prvi je pos1ije Dosto-
jevskoga stvorio roman stavivši u nj iskustvo i novi
pogled suvremenika.
Pored Beloga na istim zadacima .radi cijela ekipa:
__ __,,....
U Francuskoj najbolje rješenje pitanja predstavlja
>>Smak syijeta« Blaisea Cendrarsa. To je film (poiput >'(
mnogih drugih suvremenih ·romana) što ga je rodila-
kinematografija. Bog naređuje Anđelu s portala pa-
riške Notre-Dame da nagovijesti k1raj srvijeta. Poste-
pen, od pariških bulevara, preko mamuta i 'ledooja-
ka, do 111ebit1ka. Ali zatim slijedi nesporazum: Oipera-
ter pušta da film ide u obratnom smjeru, pa ponovo
počinje život, sve do povratka početne .slike, tj. do
boga u njegovu američkom uredu. To je eps'ki ro-
man, satira dovedena do tragičnoga. Aii je to novi
roman, brz je poput brzine svjetla, tako da nestaje
osjećaj vremena, on je skladan (kaos smaka svijeta
nije zgnječeni uštipak već nestajanje jednoga poret-
ka pod pritiskom drugoga; jer i bezakonje ima svoje
zakone), on je kratak, sva je epopeja smještena na
šesnaest stranica. ,-----......
Upozoravam na kinemagrafske romane Julesa Ro- \
mainsa, Maxa J aooba, Duluca i druge. ~
Osvrnemo li se čak na »pomodne« romane, tj. ne
na smiona otkrića konkvistadora, već 111a umjerenu
eksploataciju već poznatih zemalja, vidjet ćemo
također promjenu koja se desila. Psihološki romm,
tj. čeprkanje čačkalicom po trulilm zubima, nestao
je. Umjesto njega - roman »doživljaja«. Pomodni ~
autori - Andre Salmon, Mac Orlan i drugi - nisu , /
brom, ni fotelja, ni besplatna ljubavnica, već paro-
brodi, ekspresi, satovi, brauninzi - kretanje. Uzalud
ćemo tražiti u suvremenoj književnosti neurastenike
koj.i su čak nesposobni da, zbog želučane bolesti,
53
 'MiM',' '±'1,,
proždru tatinu baštinu, pa zbog toga od jutra do
noći slažu duhovnu .pasijansu: na Krista - Anti-
krista, na Antikrista - Krista itd.
Izvi'dnice- Beli, Ce;ctrirs i dr.- istražuju novu
organizaciju. Njihove 'su-n<:nj;ige - suvremene kate-
drale, tj. gigantski Parobrodi koji kreću u nared-
no stoljeće (XXI). Vojska pak - stotine njih -
navikavaju čitaoce na samo kretanje čak i tada kad
zamjenjuju XX:I stoljeće (vrijeme) otokom na
Tihom oceanu (p·rostor). Cilj suvremene književnosti
(-strogo utilitaran) ujedinjuje O!'ganizaciju (jednako
pa!'tiji, savezu, manifestaciji), obučavam.je ["itmike
(jednalk:o Dalcroseovoj školi), rmošenje zdrava duha
i poduzetrrrosti (jednako sportu). Novo slikarstvo,
kiparstvo, a!'hiteJktrura uče ;kako se gradi žiwt na
mjestu, ru širinu, kako se gradi društvo, kruća, sto-
lica. Nova književnost uči kako se gradi život u
kretanju, kako se gradi revolucija, borba, ljubav,
bi1o koji dan u tjednu.
Rcomanu je, kao i svim oblicima umjetnosti, su-
đeno da se <rastvori u životu. To je posljednja etapa.
Kad uz1mamo u 1ruke 11oman? Kad naš žirvot osiro-
mašuje. Nitko neće u trenucima ·ljubavna sastan/ka,
leta u avionu, smrtne opasnosti itd. pratiti tuđu
sudbinu. U novoj ~pohi, •kad život orgam.izirana čov­
ječanstva neće naHkovati na tkretanje kuikca ikoji se
prevrnuo na leđa, ili na jadnu li1činku, roman će
umrijeti jer će kukac ili leptir poletjeti. Svatko će
se obogatiti Zibivanjima i prestat će stražariti kraj
osvijetljooa ,prooora. Za sada, u prijelazno v:rijeme,
pisci pogoduju odLučnom zaofuretru života prema kre-
tanju, prema ,»doživljaju«, tj. prema usklađivanju
svojih vanj;skih i unutrašnjih gesta s ·ritmom sve-
mira. Sasvim je jasno iz onoga Š·to smo već bili
rekli da, prelazeći od proze na poeziju, morramo
naići na odlučan zaokret prema epici. Kako se ne
bih ponavljao, neću, 'čak ni za nedosjetljive, govo-
riti o UZirocima (pOjave, već ću izravno prijeći na
54
-ppnw: nd>. t' l r ·· 171 '••tt~
UZJroke. U RJUsiji - »Čovjek« Majakovskoga. Vizije
su toga pjesnika (počam od »Oblatka u hlačama«)
pune prvome snage. Vi .niste zaboravili ni Svemir
koji drijema stavivši glavu na •šapu, ni mora koja
predu, ni nebeske poluge, ni prve (neuspjele) proje-
kte slona, ni potop s Australijancem koji je prstom
začepio rupu na polu, rupu 1klroz koju je spre[ll[la
da navali voda? Mnogi smatraju da je Majakovski
pjesnik pa!'tije. Kakve li gluposti - to je pravi
pjesnik čovječanstva! On može pisati slabe pjesme,
on može ča!k da ništa ne piše. To može on. A što
mogu drugi? Mogu li oni napisati »Čovjeka?«. Ne,
jer je on začetnik. Hotimice ovdje ne spominjem
divne srtvari drugih pjesnika jer bih htio sačuvati
proporcije. »Čovjek« je Tatlinov spomenik .u riječi.
U Franous;koj prema epici teže mnogi. Još je prije
rata osnovana •škola »tmanimista<< - slavlje tkoleik-
tiva. Nekoliko divnih k1njiga .mo~da ne ostvaruje,
poput »Čovjeka<<, novi ep, ali se .svakako njemu pri·
blifuje. Mali je zbornik Julesa Romairnsa »Evropa<<
- ogromna konstrukcija. To je lj,ubav, mrŽIDja,
strasti - cijele Evrope. Trebalo je užareno željezo
rata primaknuti srcu kozmopolita pa da postane
pravi intermacionalist. Još su tu pjesme Blaisea Cen·
drarsa, spomenuta već »Naredba<< Andre Salmona i
dr. Lidka ne umilre. Ona se samo preobražava jer
kolek!tiv nema samo volju već i emocije. Ona mije-
nja raspoloženje u izgradnji. Umjetnost ogoljena
ritma. Organizirani urlik. Svojstva:
čOVJEčNOST.
~
Uzori: »Pjesme Očajnika<< Charlesa Vildraca (·rat). )
Posljednje l<Jnjige Sergeja Jesenjina. ___/
JASNOCA I JEDNOSTAVNOST.
BRZINA RITMA.
Kolik!ogod brz bio Jazikov, on ne bi mogao na
svome trkaćem konju da stigne ove motocikle:
55
 ... Byk dne j peg I objavit, čto ne skakun, »SVAKODNEVNOST«.
Medlenna let arba Ne šalyj šopot gor,
Naš bog beg No eti rozy na boku Pasternak operilra košticama od tikve, kaljužama
Serdce naš baraban ... Nesut vo ves' opor. i dr. postirući ma~simalne efe.kite jer
... Zelen' ju lj ag, lug, Ne on, ne on, ne šapat gor,
Vysteli dno dnjam Ne on, ne top podkov, ... Cto v mae, kogda poezdov r a s p i s a n 'e
Raduga, daj dug No tol'ko to, no tol'ko to, Kamyšinskoj vetki čitaeš' v kupe,
Let bystroletnym konjam ..• Cto stjanuto platkom ... Ono grandiozne j s v j a t o g o p i s a n' j a ...*
(Vladimir Majakovski).* (Boris Pasternak)** On je veličanstveniji od svih nesvetih pisama sim-
MUžEVNOST. boHsta.
EKONOMICNOST. Jednako je kod drugih. Jesenjin je »došao kao
Jednaka rtema - surovi majsnor da pjeva i slavi štakore«.
__
BaJjmoht
\..,_
(rasipništvo). Pasternak (eknnomičnost). Mladi (Sergej Budancev, Vjačeslav Kovalevski i
//
dr.).
I čin: (Govoreći o formalnim tekovinama, lllavodio sam
Hoču ja znoja Iz ruk ne vypuskal primjere iz djela mskih pjesn~ka kako bih mimo-
ATLASNOJ grudi! zaščelki išao teškoće prevođenja. Ali su .sva pobrojana svoj-
My dva želan'ja v odno Ty vyryvalas', stva karakteristična također za suvremenu poeziju
sol'em! I CUB kasalsja čudnoj Zapada.)
Ujdite BOGI! Ujdite ljudi! čelki itd.*
itd. Jezik poezije svakog se dana približava jeziku
života. Jezik života postaje pomalo poezijom. Poz-
IV čin:
dravljam skraćivanje novoga ruskog načina života,
Ona ne strašilas' Greh dumat', ty ne iz kalemljenje termina, samoograničavanje u ime tač­
vozmezdiia vestalok
Ona ne bojalas' utrat, nos.ti. To je začeće divnoga volapiika nove zemlje
VOSLA SO STULOM, - zemaljske kugle.
Kak skazočno svetjat Kak s polki žizn' moju
SOZVEZD'JA dostala A za sada
Kak zvezdy bezsmertno go I pyl' abdula. prilpovjedači,kazivači, stihotvorci, vikači, vjesmc1
itd. (u 20 svezaka). (Kraj)** prave život nalik na ·roman, sjedinjuju dane u epo-
. * · · · Saren je danas bik 1 Kas godina je loš. 1 Iščeze božji
peje (chansons de geste), preobražavaju jezik gliba
!rk,. l Srce bubnja još . . • 1 . . . Travom je polego lug. 1 Postelji u jezik formula, tj. u poeziju, uče kako se
damma tle! l O dugo, daj hod dug 1 Krilonozim konjima, de! 1 - organizira kretanje,
prev. [Stoja]nović. - Op. A. F.
,** progl~sit će da nije skakač, 1 da nije bijesan šapat planina, 1 g:rade vjetar, stvaraju oluju uz koju prava, neooca-
A~~ ove ruze na boku 1 Nose najvećom brzinom. 1 Nije on, nije on, đena, postaje 1mitacijom!
niJe šapat planina, 1 nije on, nije topot potkova, 1 Već samo to,
ve~ san:o to, j Sto stegnut~ je maramom . . . 1 - Op. prev.
Hocu znoJ atlasne grudt! 1 Dvije ćemo želje u jedno sliti! 1 1922.
Otiđite bogovi! Otiđite ljudi! -
I.z. ruku . nije ispuštao kvake 1 Ti si se trgala, 1 I č~perak je J/ja Erenburg
dodmvao dtvnu podrezanu kosu - Op. prev.
** Ona se nije plašila osvete, 1 Ona se nije bojala gubitaka, 1 Kako Preveo Aleksandar Flaker
bajno svijetli zviježđe, 1 Kako zvijezde besmrtno. gore -
Gr.ijeh je mi~!iti, .ti nisi od. vestalinki. 1 Ušla si sa stolicom, 1 Kao . * · · . Da u svibnju, kada vlakova vozni red 1 Kamišinskog ogranka
s pohce žtvot St moJ uzela 1 1 otpuhnula prašinu.1- Op. prev.
čttaš u kupeu, IOn je veličanstveniji od Svetoga pisma ... -Op. prev.

56 57

IDEOLOŠKI
I UMJETNIČKI PROGRAM GRUPE
PROLETERSKIH PISACA »OKTOBAR«
prihvaćen nakon referata druga Semjona Rodova
»Suvremeni trenutak i zadaci proleterske književ-
nosti«, kao platforme Moskovskoga udruženja prole-
terskih pisaca
CL l.
Epoha socijalističkih revolucija, llroje čine G:Jrijelaz
od klas!Il!og prema besk!lasnom, komuni:stičkom, dru-
štvlu, počela je oktobarskom revolucijom, koja je
uvela u Rusiju diktaturu proletarijata i sistem sov-
jeta, što je tek omogućilo proletarija:tu da pos1tane
organizator i :l'efol'IIlator društva u ,svakom po-
gledu.
CL 2.
ObHk!ovavši u procesu ,klasne bo1:1be revolucionar-
no marksisHčko shvaćanje svijeta u oblasti eikono-
m~ke i politilke, proletarija:t se u ostalim oblastima
još nije u potpunosti oslobodio vjekovnog idejnog
utjecaja vladajućih .klasa. Sada, pošto je završen
građanski rat i u procesu produbljivanja bo1:1be na
ekonomskom frontu, pokrenu se i ik:UJltumi front,
koji je [}aroč~to ~značajan u uvjetilma NEP-a i zapo-
čete ideoLoške ofenzive buržoazije. S tim u vezi
pred pmletarijatom je, ,kao primaran ZJaJdataJk, zada-
tak stvaranja vlastite [Qlasne krudture, a prema tome
i vlastite umjetničke književnosti kao snažnog sred-
stva za dublji utjecaj na osjećaje masa.
CL 3.
Proleterska književnost kao pokret tek je nako[}
provedene oktobars'ke revolucije dobila potrebne
58
uvjete za svoje izražavanje i razvoj. Ipak, kulturna
zaostalost ruskog proletarijata, vjek!ovni pritisak
buržoaske ideologije, period dekadanse ruske knji-
ževnosti posljednjih godina i decenija pred revolu-
ciju - sve je to, zajedno uzevši, utjecalo, utječe i
stvara mogućnost daljnjeg utjecaja buržoaske knji-
ževnosti na proletersko stvaralaštvo. Pored .toga, O[}O
nije moglo a da ne pretrpi i utjecaj idealističke
ideologije sitnoburžoaske revolucionarnosti, uvjeto-
van uporednim zadatkom dovršavanja buržoasiko-
-demokratske revolucije koji je stajao pred ruskim
proletarijatom. Zbog tih uvjeta pmleterska književ-
nost do današnjega je dana neminovno nosila i često
nosi eklektički karakter kako u oblasti ideologije
tako, prema tome, i u oblasti forme.
CL 4.
Međutim, s početkom :planske socijalističke iz-
gradnje u svim oblastima metodama NEP-a, a i s
prijelazom RKP (b) od agitacije na sistematsku i
duboku prorpagandu u širokim pl'oleterskim ma-
sama, pojavila se potreba da se u prolete11sku knji-
ževnost uvede određeni 'sistem.
CL S.
Polazeći od svega gore itloženog, grupa proleter-
s'kih pi·saca ~>O:Mobar«, kao dio p11oleters1ke avan-
garde, prožeta dijaleiktičlko-materija:1istiCklim pogle-
dom na svijet, teži prema stvaranju takvog sistema
i smatra to mogućim tek uz uvjet .stvaranja jedin-
stvenog progroma, ideološkog i formalnog, koji
treba da pos1uži kao osnova daljeg razvitka pTole-
terske književlllosti.
Pret,postav,ljajući da će se .takav program ikQ[}aooo
formirati u pl'ocesu 1praktičnqga stvaralačkog rada i
bo11be [la ideološkom frontu, grupa »Oktobar« pri-
likom svoga [laJstajanja u osnovu svoje djelatnosti
postav}ja ove temeljne stavove.
59
 lt ®if !'Btl Wfl'1 nsett· df ''f ' E- i

- a istupa za jedinstvenu, cjelo:vitu, dinamičku

sliku, Ikoja se razvija tokom cijeloga djela, zavisno
od njegova društvenopot!rebnog sadržaja; ZA ŠTO SE BORI LEF?
b) odbaouje isticanje riječi - Titma kao t~kvo.g,
koji postaje sam sebi ciljem, zbog čega umJetn~
često odlazi u oblast čisto književnih vježbi koJe
nemaju društvenog smisla, proglašavajući ih pravim
umjetničkim djelima (futurizam), Godina 1905. Nakon nje reaikcija. Reakcija se
- a istupa za cjeloviti ritam, koji se organizi- staložila u samodržavlju i u podvostručenom pri-
rano ~razvija zavisno od razvitka sadržaja umjetnič­ tisku trgovca i tvorničara.
kog djela u jedinstvenoj tStvaralaokoj sUci; Reakcija je stvorila umjetnost, način života -
e) odbacuje ·također fetiši:ziranje zvuika koje je
prema svome liku i ukusu. Umjetnost simbolista
poniklo u periodu propadanja b11..1ržoazije i koje je (Beli, Baljmont), m1stiJka (Cul.lwv, Gipius) i sekcsu-
izraslo na tlu nezdrave mistike, alnih psi:hopata (Rozanov) - naći:n života građana
i malograđana.
- a istupa za organsko stapanje zvukovne strane Revolucionarne su partije udarile po načinu ži-
umjetničkog djela sa stvaračkom slikom i ritmom.
vota, umjetnost se podigla da udari na ukus.
Samo uzimajući predmet umjetničkoga djela u Pa-va je impresionistička eksplozija buknula god.
cjelini, u njegovu .k10nkretnom znače~j;~ i u __ pro- 1909. (zbornik »Ribnjak sudaca«).
cesu zakonita razvitlka, može 'Se posttct !POiV~Jesno
najviša umjetnička !Sinteza. Eksplozidu su raspaljivali tri godine.
RaS<paliili su je u fruturizam.
čl. 13. Prva knjiga futuristi6koga udruženja - »ć.-ušlka
društvenom ukusu« (.god. 1914. - Burljuk D., Ka-
Na taj način, zadatak grupe nije da kultivira for- menski, Kručonih, Majakovski, Hlebni!kov).
Stari je poredak tačno ocjenjivao laboratol'ijslki
) me ikoje SIU postojale u buržoaskoj književnosti Hi
su eiklektičJki prenijete oda!tle u !Proletersku, nego d~ rad sutrašnjih dinamitaša.
; ram-ađuje i ispoljuje nove pdncipe i tilpove formi Futuristima su odgovarali cenzurnim škarama,
putem praktičnog ovladavanja starim književnim zabranom nastupa, lajanjem i urlikom cijele štampe.
fomnama i njihova preobražavanja _nov1m kla~~~­ KC~~pitalist dakako ni:je :nikada bio mecena naših
proleterskim :sadržajtima, a također 1 putem knttc- bičeva.redaika, našega trnja-poteza.
kog osmišljavanja bogatog iskustva prošlosti i djela
proleterske književnost.i, tako da se stvori nova Kako 'su bili dknuženi parohijaln:im životom, futu-
sintetička forma proleterske književnosti. risti su bili pdstiljeni da se rugaju s pomoću žutih
b1uza, bojad1sanja.
7. XII 1922. Ovi »nea:kademski« načini borbe, predosjećaj dalj-
njeg poleta - odmah su odvratili estetske pridoš-
lice (Kandinski, Karopubovci i dr.).
Preveo Dušan Arežina AlJi oni koji nilsu imali što da izgUJbe, ili su priš·U
futurizmu, ili SIU se pok·rili njegovim imenom poput
zavjese (šeršenev;i·č, Igor Severjanin, »Magareći rep«
i dr.).

62 63

Futuristički pokret, vođen ljudima od umjetnosti
koji SIU malo mi,sllili na politiku, bio je ponekad
obojen i bojama anarhije.
Usporedo s ljudima budućnosti koračali su i o~i
koji su se !pravili mladima i li!jevom zastavom pn-
lkrivali estetsku trulež.
Ra:t 1914. goddne bio je prvo iskušenje u jav-
nosti.
Ruski su futuristi konačno raskinuli s pjesnič­
kim imperijalizmom Marinettijevim, izviždavši ga
već prije, :kad je posjetio Moskvu (god. 1913).
Futuristi su p.rvi i jedini u rusikoj umjetnosti,
za~liušujući zveckam.ja ratoslavlj~ika (Go.rod~ki,
GumHjov i dr.), prokleli rat, bonh se protiv llJega
svim oružjtima umjetnosti (»Rat i mir« Majakov-
s'k:Joga).
Rat je značio početak čišćenja unutar futurizma
(otkinuli ,se »Mezanini«, Severjanin je krenuo na
Berlin).
Rat je naredio da se sagleda buduća revolucija
(»Oblak u hlačama«).
Februarska je revolucija ;produbila čišćenje, podi-
jelila futurizam na »desnli« i .>~lijevi«.
U desnima su se začuli odjeci demokratskih lje-
pota (njihova su prezimena u »Cijeloj Moskvi«).
Lijeve, one koji .su očekivali Oktobar, krstili su
»boljševicima umjetnosti« (Majakovs;ki, Kamenski,
Bu11ljru!k, Kručonih).
Ovoj su futurističkoj grupi prrišli prvi proizvo-
đači-futurilsti (,Bnk, Arvatov) i konstrulk:tiv~sti (Rod-
čenlko, Lav:i:nski).
Od prvih komka futuristi su se, još u dvorcu
&šesinske, pokušavali sporazumjeti s grupama rad-
ničkih pisaca (budrući Proletkult), ali su ti pisci
misliH (!pogledamo li njihove :stvari) da se revolucio-
narnost iscnpljruje samo u agitacijskom •sadržaju, i
ostajali su u oblasti oblikovanja potipuni reakcio-
nari, koji nikalko nisu mogli da se ujedine.
Oktobar je pročistio, oblikovao, !I'eorgam.iziil'ao. Fu-
turizam je postao lijevom frontom umjetnosti. Nas-
tali smo »mi«.
64
Oktobar je učio radom.
Mi smo već 25. oktobra pristupili radu.
Dakako, kad su vidjeli !pete inteligenci-je koja je
otprhnula, nisu IDIIlogi ni pitali za naša estetska
uvjerenja.
Stvorili smo, tada revolucionarne, »Izo«, »Teo«,
»M uzo«; poveli smo učenike u juriš na a:kademije.
Pored organizacionog ·rada, mi smo dali prve um·
jetničke stvari oktobarske epohe (Tatlin - spome-
nik III internacionali, »Misterij Buffo« u Mejerhol-
dovoj režiji, »Stenjka Razin« Kamenskog).
Nismo estetizirali i rpravHi stvari da se njima sami
divimo. Stečene navike primjenjivwi smo u agita-
cijsko-umjetnitčkim radovirrna .koje je tražila revo-
lucija (:plalkati ROSTA, novinski feljton i dr.).
Sa svrhom da agitiramo za naše ideje organi,zirali
smo novine »Umjetnost komune« i posjete podu-
zećima i tvornicama s diskusijama i čitanjem djela.
Naše su ideje dobile radnički auditorij. Vibodki
je rajon organizirao Kom-fut.
Pokret za našu umjetnost pokazao je snagu kad
je organizirao tvrđave lijeve fronte diljem RSFSR.
UIP:oredo s tim razvijao se rad drugova na Dale-
kom istoku (časopis »Stvaranje«) koji su teoretski
afilrmirali socijalnu nužnost našega pdkreta, našu
socijalnu .povezanost s Oktobrom (čužak, Asejev,
Paljmov, Ttretjalmv). »Stvaranje« je bilo podvrgnuto
raznim progonima, ali je iznijelo na sebi svu borbu
za novu kultu11u unutar DVR i Silbdli"a.
Razočaravši :se s vremenom u nadi da će sovjet-
ska Vilast potlrajati dvije nedjelje, a~ademici su po-
čeli pojedinačno i u grupicama kucati na vrata nar-
kornata.
Ne primajući na sebe I'izilk da im povjerava odgo-
voran posao, soVijetska vlast ostav:ila je n}ima -
bolje 'Tečeno, njihovim evropsk!i:m imenima - dvo-
rišta lmltme i pnosvjete.
Iz ovih je dV1orišta započela hajka na lijevu um-
jetnost, sjajno dovršena zatvaranjem »Umjetnosti
komune« i dr.
5 Sm·jetska knjižeYr.ost 65
 Vlast koja je bila zauzeta ratištem i razaranjem, u ideji, već djelom, energijom naše inicijati':le
malo je pažnje posvećivala estetskim sukobima, bri- grupe koja je stajala na čelu rada lijev>ih iz godme
nući se samo da pozadina ne galami mnogo, ~ ura- u godinu i idejno uvijek rukovodila njime.
zumljivala nas je iz poštovanja prema »dostojnima«. Revolucija nas je mnogome naučila.
Sada je predah u ratu i gladi. Lef je obavezan da Lef zna:
prikaže panoramu umjetnosti RSFSR, odredi per- . Lef će biti: .
spektivu i zauzme mjesto koje nam pripada. U radu na učVJršćivanju tekovina oktobaii's:ke revo-
Umjetnost RSFSR na dan l. veljače 1923. lucije, učvrš6ujrući lijevu umjetnost, Lez će ~gitirat~
I. Proletumjetnost. Dio se izrodio u službene pis- u umjetnosti idejama komune, otva/I'a:ti umJetnosti
ce, mučeći ostale kancelarijskim jezikom i ponavlja- puteve u sutrašnjicu. .
njem političke azbuke. Drugi dio potpao je potpuno Lef će agitirati našom umjetnošću
u masama 1
pod utjecaj akademizma i samo imenima organiza- stjecati u njima organiziranu snagu. .
cija podsjeća na Oktobar. T,reći, najbolji dio - uči Lef će potvrđivali naše teorije ltlktivnon; . um~~t­
itznova !POslije ružičastih Belih na ,našim stvar.ima, [pa nošću, podigavši je do najviše radne kvalifikaciJe.
vjerujemo da će dalje koračati s nama. Lef će se boriti za umjetno~t --:-: izgradnju ž.ivota.
II. SLužbena kinjiževnost. U teoriji umjetnosti Mi ne težimo za monopolizaciJom revolucionar-
svatko ima svoje lično mišljenje: Osins:ki hvali Ah- nosti u umjetnosti. Pokazat će takmičenje.
matovu, Buharin - Pinkertona. U praksi se časo­ Mi vjerujemo - ispravnošću naše agi•ta.cije,. sna-
pisi naprosto šarem.e svim imenima naklada.
gom stvari 1koje prarvdmo, mi ćemo dokazatt: mt smo
III. »Novija« kJITjiževnost (Serapioni, Pilnjruk itd.)
na· pravom putu u budućnost.
- usvojivši i olabavivši naše postupke, zručim.jaju
ih simbolisHma i oprezno i s mukom pdlagođuju ih
zabavnom nepo-štivu. 1923.
IV. Smena veh. Sa zapada kreće najezJda prosvi-
jećenih veJilkana. Aleksej Tolstoj već čisti bijeloga N. Ase}ev, B. Arvatov, O. Brik,
konja svojih sabranih djela za pobjednički ulazak
u Moskvru.
B. Kušner, V. Majakovski, S. Tret/akov,
V. ~onačno - narušavajući p:nistojnost perspek- N. Čužak
tive - u ramiro su ćoškovima pojedinci - lijevi.
Ljudi i organirzacije ( Inhuk, Vhutemas, Mejerhol-
dov Gitis, OPOJAZ i dr.). Jedni se herojski naipreht Preveo Aleksandar Flaker
da pojedinačno obrade ledinu, što nadmašuje nji-
hove sm.age, drugi još uvijek turpijama redaka režu
dkove starine.
Lef treba da ujedini lijeve snage. Lef treba da
pregleda vlastite redove i odbaci prošlost koja se
za njih zalijepila. Lef treba da ujedini frontu kako
bi se digla starudija u zrak, radi tučnjave za osva-
janje nove kulture.
Mi nećemo rješavati pitanja umjetnos1ti većinom
glasova mitske lijeve fronte koja zasada postoji tek

66 5*

DEKLARAClJ A KNJIZEVNOG CENTRA
KONSTRUKTIVISTA (LCK)
Konstruktivizam je etapa na putu
prema umjetnosti socijalizma.
OSNOVNI STAVOVI KONSTRUKTIVIZMA
l. Karalkter suvremene proizvodne tehn~ke, ubrza-
ne, ekonomične i elastione - utječe također na
način ideoloških predočivanja, podređujući sve
kultunne procese ovim w::mtrašnjian forma1noor-
ganizacionim zahtjevima.
Izraz je ove pojačane ,pažnje 1prema 1ehni,člko
organizacionim pi,tanjirna upravo konstruktivi-
zam.
2. Kod nas, u SSSR-u, !kOilJstmktivi~Zam dobilva ši-
roki društvooo-kuHunni smisao :zJbog potrebe da
se u relativno kratJko vrijeme prevali uda<ljenos>t
'koja dijeli proletarijat kao 1kulturmo zaos1talu k,la-
·su od suvremene ;visoke tehnike i či:tarvoga :ra~Zvi­
jenog sistema 'lmltumih nadgradnji ;koje, u uvje·
tima ~!asne borbe koja se zaoštrava u čitavom
svijetu, koristi buržoazija ~također i :kao tehrni-čko
oruđe borbe.
3. 0Dganizacioni obHk za i~ZvDšavanje toga zadatka
jes<t konstrruktivi~Zam.
4. Tako je konstruktivizam ujedno i sređivanje u
misaoni sistem om.ih mrsli <i društrvenrh raspolo-
ženja 1koja naglašeno odražavaju organizacioni
pritisak mdniake klase ikoja je primorana da u
seljačkoj zemlji, nalkon što je osvojila vlast, iz-
građuje privredu i postavlja temelje novoj soci-
jalističkoj kulturi.
5. Ovaj pritisak u oblasti kulture usmjeren je pre-
težno na njezinu ·tehn~ku u svim područJima :m1a-
68
nja i umiJeca, počevši od ,najjednostavnijega
ov·ladavanja pismenosti.
6. Nosiocem konstruiMivistiOkog (tj. usmjereno-or-
ganizacionog) li Jmltumog ,pokreta 'treba da ibude
prije svega IProletarijat, a zatim i socijalni među­
slojevi koji se nailaze pod i:dejnopolit1čkim utje-
cajem proletarijata.
7. Konstruk-tivizam, Ikad ga se cprenese na područje
umje<tnosti, formalno se ·pretvara u sistem maksi-
malne eksploatacije teme, ili u sis<tem uzajamno-
ga funlkcionalnog opravdavanja .svih kon.sti:t~ti~­
nih umjetničlkih elemenata. To Jest, u CJehm Je
konstruktivizam motivirana umjetnost.
8. U odnosu na formu ovaj se zahtjev oslanja na
takozrvanJ pri<ncip teretoHkacije, tj. porvećatnja
opterećenja potrebama .po jedinici građe.
9. Desni socijalni slojevi, inteligentske i !Sitinoibur-
,žoasike grupe, prilagođuju formalne zahtjeve 1kon-
'struiktivizma u svojstvu estetskih zaklona od pri-
tiska ~revolucionanne 'Suvremenosti koja teži da
se ·lllČvrsti u revolucionarnoj ~temi. Tada se kon·
st,ruiktivizam .pretvara u osebujnu štafelajnu um-
jetlničku vrstu, tj. nemotiviranu demonstraciju
postupika. To je jednako 'tačno ru silikarstvu tkao
i u poeziji.
Za Hjeve socija:Lne slojeve ovaj zahtjev malksi-
malne ek:sploatacije prirodno se slijeva <S potra-
gama IZa veJikom epohalnom temom i suvi:še ,t[.
jesnirrn za nju oblikom, što po 1ogici sižea uvodi
u oblast ;poezije postllliPke proze.
10. Pri!Ilci.ip teretofi,kacije u primjeni na poeziju
pretvara se u zahtjev za izgradnjom pjesme u
planu ,]oikalne semantilke, tj. razvJjanja čitave
faMure pjesme iz osnovnoga smi·saonog sadr-
žaja teme.
ll. Knj~ževni centar konstrulktivista (LCK), koji je
na svoje zastave ispisao gore navedene stavove,
organizaciono je udruženje Jjudi <koji su .pove-
zani O[pćim ciljevima ,kom'IJ<llistJoke irzgrradnje i
koji smatraju svojom zadaćom da putem zajed-
69
 niake praktične razrade formaLno telmi.ćke i teo-
retSike strane !konstruktivizma dadu kiiljižewJ.osti,
a napose poeziji, aktivni smisao u S'l.l'V•remend.m
lmlturnim uvjetima. Konstruk:tivisti smatraju
.potrebnim da u svom l~njiževnom stvaranju alk:-
tivno ilspoljavaju ·revolucionarnu suvremenost
tematski i u njenim tehničkim zahtjevima.
Moskva, kolovoz 1924.
I. Seijvinski, K. Ze/inski, V. lnber,
B. Agapov, J. Gabrilovič, D. Tttmani,
I. A. Aksakov
Preveo Aleksandar Flaker
) Avion leti u zračnom prostoru odvojivši ·se od
OSAM TAČAKA
I
Na optu~bu: pjesmc1 1SU deklas·irani elemenat,
treba da se odgovara potvrdno:
- Da, naša je zasluga upravo to što smo već
deikllasdrani. P1rema deklasira:nju, nara'Vl!lo, ČezllJU
klase i ·socijalne 'kategorije. SpOZ'Ilavooje 1klase samo
je stfWenica po kojoj se dimi prema .sHjedećoj fazi
pobjedničkog čovječanstva: tprema jedinstvenoj ,EJ.a-
si. Postoji deklasiranje prema drugoj iklasi - to je
regresivna pojava. - Postoji deklasixanje u pravcu
izvOO:klasnosti ;koja ISe bazira na novijim formama
društva - takvo je deklasiranje po:zli:tivna pojava.
Da, mi smo de:kJlasirani zato što smo već :prošli ikiroz
period klase i ·klasne borbe.
II
zemlje. Zemlja mu je :ponrebna Ikao taoka od koje se
odvaja. Bez zemlje ne bi bilo ni leta. Amalogija: um-
jetnosti je život potreban ·samo kao polama tačka.
Ali prisilite li umjetnost da se potuca po životu, do-
bit ćete krasan avion koji 'Vozi ,po zem1.ji (neki ga
zovu ;tramvajem).
III
Ubrzanim korakom stvara se novo »crveno esteti-
ziranje«. Mavkize, pastirice, frule - kanoni su soo-
timet:~~talne epohe. Mašine i buka - estetske su na-
v±ke buržoasko-fiutUII1ističke epohe. SPp, čekić, mi,
gomila, crveni, barikade - isto •su talkvri atributi
crvenog estet~zilranja. Zloslutiili znaik. Pmizvodimo
šablone. O avionima je lako 1sada pisati, 1trebalo je
o njima da se piše ipi1ije njihova pronalaska. LaJko
71
je sada pjevati o srpu i čeki6u. Valjalo je prije
revolucije. Estetiziranje nije u tome što se o ne-
čemu !pjeva (·ljepota mankize nije estetskija od lje-
pote barikada); estetiziran je se sastoji u tome da
se .pjeva o izvanj<ski pomodnim predmetima sa
stanovišta izvanjiske pomodnosi'i.
IV
P:~igovoi'i :-- vaša umjetnost nije potrebna prole-
tanJatu! - IZ;građeni su na temelju greške s manlk-
sističkog stanovišta, zamjenjuje se proletarijat s
pojedinim radnicima. Ono što !Il!ije potrebno Sido-
ro~ iH Ivanovu, možda je upravo potrebno prole-
tan]atu. Ako se postavimo na stanovište: .to nije
potrebno proletatrija:tu zato što je tako reklo 100
Ivanova, dom ćemo do zaključ:ika da proletarijatu
nije potrebna :nikakva rumjetnost. Jeda:n je dio rad-
n~k~ i vojniika dis'kidao goblene Zimskog dvorca za
oboJike - prema tome: <staro :n~je IP:otrebno. Dio se
radni:ka negativno izjasnio o novoj umjetnosti -
d~le, ona također nije potrebllla. Sto je bi1o pot-
rebno iproletarija:tu iz 1924. godine, razjasnit će
proletari!ja:t iz godine 2124. Hi:storija uči ,strpljivosti.
Diskusije su u toj oblasti - predviđanja gatare.
v Anatolij Marieng~f
Protesti!rate .prot,iv opisivanja životnih .prilika?
Da!. Za 'što ste vi? - Za život? Objašnjavamo:
Životne se :pril~lkce mogru fotografirati - to je gle-
dište naturalista i »proletarizirajućih« pjesnika. ži-
votne 'se pri!lilke mogu sistematiziTati - .gledište je
futurista. Naše je gledište da Žlivot 1ireba idealizirrati
i .:o~ant~irati. Mi smo romantici jer nismo zapi!S-
mcan. Mt pored .pa:role: >>borba za novi život<<
ist1čemo parolu: >>borba za novo doživljavanje sVIi:
jeta<<.
VI
čovjekov se rad sastoji od dva momenta:
l) tzv. rada (rproizvodnje) koji služi neposrednoj
72
izradi, a lkoj~ zasada ograničavaju osmosatnim rad-
nim danOIIIl, a kasnije će ograničiti dvosatnim,
2) rada koj~ 1se vršci. neprekidno u psihi (umni
rad) koji :se ne može ograničiti nikakvom odredbom
o zaštiti rada osim odredbom smrti. Prvom radu
pomažu radnici u !proizvodnji. Drugim radom uprav-
ljamo mi.
VII
Uz diskusiju o tome je li pjesn~k čovjek Jroo svi
ostali ili je izabranik? - Arapslki ISikaJkač !konj je kao
i svi kočijaški !konji. Ali zbog nečega on je na
trkama ispred drugih. USiplll't, zar vas ne podsjećaju
proletarizirajrući »Lef<< i književni Olktobristi iz »Na
straži<< - na Potemkinova sela.
Mi ćemo se odlučiti radije čak i za mahovinu iz
trmdre Petrograds!ke akademije negoli za ipUJStene
jablanove i vlakna od lika futuro-komunaraca.
VIII
Oktobarska revolucija oslobodhla je ·radnilke i se-
ljake. Stvaralačka spoznaja nije još prekoramla 61.
g~~ .
· Imažinizam se bori za UJkidanje kmetstva spoznaJa
i osjećaja.
Vadim Šeršenevič
Nikolqj Erdman
R}t1rik Jvnev
Serge} jesenjin
Zbog crazmimoilaženja s nekim ovdje istaknutim
postavkama li:spod tačaka nedostaje nekoliko imaži-
ni-stič:kih rpotpi1sa.
1924.
Prevela Marija Stojanovic
* 1861. godine ukinuto je u Rusiji kmetstvo. - Op. ur.
73

DEKLARACIJA
SVESAVEZNOG UDRUZENJA
RADNIČKO-SELJAČKIH PISACA
»PEREVAL«
O~tobarska. revo1ucija izvršila je prevrat u ob-
lasti. kiultu:~ 1, napose, u oblasti književnosti. Preo-
?raziO. s~ CLt.~Iac, imnijenili su se i njegovli interesi
l za_htJeVI .. NJih_?Va ·Slož~nost, stihijslk:a te~nja prema
umJ~tn?sti traze od pisca novi pristup stvarnosti .
• TeznJ.a .d~. se uspostavi žhd kontakt između knji-
zevnosti ·l. ~Ivota ..:r:ajrp~ije 1se odrazila u stvaranju
~ogobroJnih knpzevrrnh organizacija i grupa. Obe-
~ale su da ć~ dati ~jiževnost povezanu s potrebama
vr~~a. Ah ~:me msu uspjele da stvore kolilko-toliko
zna~aJ!la UIDJetnJiOka djela.
P1~~1 »Perevala<< ne uzimaju sebi pravo na hege-
moniJU, bez. obzira na to što 1se oslanjaju na svoju
01
:·?an:s1kru. IPrJiPacLnost revoLuciji u kojoj je većina 'od
llj'Ih .??JJ:il~. ISVOj društveni odgoj.
Bastm1vsi od hero}skog vremena revolucionarne
borb~. svu o_tvor~ost i neposrednost ispoljavanja
~lastli.t~h. ~s!V~lh. ~ogleda i .o~jećaja, »perevalci«
svo~ SVOJOJ o~tr~n~ IPOst~vlJaJu p1tanje pot.rebe
?rganskog usklađivanJa •socijalne narudžbe sa svo-
JOm s~varalaakom individualnošću.
ImaJu.ći u s~.ojim !redovima p:i!sce koji sru ki'VIIlo
povezan1 ·s nasrm vremenom, >"Jlerevalci<< smatraju
za potrebno da pol~ze od •svih tekovina .revolucije
kao. OSIIl.ove .rza dalje· formiranje 'ljrudsike Jiooosti
~. :r:J~OJ . netscnpnoj !raznovrsnosti. >>Perevalci« se
:zJa~nJaVaJu '?rotiv 1svakog pokušaja shematirzacije
COVJetka, .rpr~~w svakog uprošćavanja, umnt'V'ljujuće
s~~a~d~:aCIJe: p~otiv . bilo kakvog ponižavanja
p1sceve benosti u lille Sitnog opisivanja zbilje.
74
»Perevalci<< smatraju osnovnom osobinom pravoga
pisca da pronalazi i otkriva u životu sve novije i
novije horizonte, sve novije i iilovije :nijanse misli
i osjećaja. Smatraju da je potrebno razotlkrivanje
vlastitoga unutamjeg svijeta umjetlničkim metoda-
ma koje ·su dio tSI1oženoga stvaralačkog procesa. Pot-
puno odbacujući shvaćanje čiste umjemosti radi
umjetnostli, pi:sci >>Perevala<< 1pak !Priznaju kao ikrrlji-
ževno djelo samo ono ru Ikojem elementi misli i
osjećaja dobivaju novi estetski oblik.
»Pereval<< 1smatra · s:vojom jedinom tmdicijom re-
alirstičko prikazivanje živuta. >>Pereval<< polazi od
najbogatije tkiiljižeVITie baštine !rUske i svjets,ke kla-
sične !književnosti. >>Pereval<< povezuje svoj rad s
najvećim tekovinama .umjetiničke misli čovječan­
stva. Pitanja o baštinjenju 1<rultrure, pitanja ovlada-
vanja vjeŠiti:nom i pronalaženja estetskih izvora koji
su najbmi i najsrodniji ovoj Hi onoj piščevoj indi-
vidualnosti -·sve torza >>Pereval<< ima rprvorazredno
značenje.
>>Perevalci<< u svome organi:zaci}slk:om radu stav-
ljruju na jedno od ;prv~h mjesta pojavu novih :s~va­
ralač:kih ,snaga, stvruranje zai,sta tkul.~u~e sa:'ed1?e:
Ostavljajući po strani sve pilsce tlcoJI m~~ 'll!.spjeh
stvruralački da dožive oktobars:ku revoluciJU 1, po-
dređujući se samo njenom izvanj,s:kom autoriotetu,
nemaju hrabrosti da se prihvate suvremooe l!:~e
stvaranja nove Hčnosti - >>perevalci<< 1se ne odn~
veze o onim piscima 'koji još nisu potpu~o. od~e~:h
svoj put, :traže ga i iilastoje da se stvarala:oki pnibl~e
revoluciji. S drnuge strane, >>Pereval« smatra da Je
potrebno stvoriVi •takvo javmo :mnijenje Ikoje ~ivsca
ne bi plašHo ri rgura:lo na liniju vanjs:k:oga rktromcar-
skog prikazivanja ZJbivanja.
.Pi:sac 'koji još nije našao sebe, stalno zaplašivan
neodgovornom kritikom, spreman je da ide .linijom
najmanjeg ocy>ora, krivo pdkaz;ujući blagostanje u
stvamnosti, ili, naprotiv, 1Pri1k'lanja se suprotnim
zaključcima dožhrijujući stvannost rkoja ga okružuje
u izmi,š[jenim mraonim sHkama. Odat•le »stabiliza-
75

ci_jska« :r:_aspolo!enja, dekadansa, ·raspadanje, sum-
nJa u na~u ~OVJ:tslkru i socijaLističku irzgradnju. Ova
s~ su?:nJa ~r~rva u .tome što talentinmi 1pisci i
?Jes;mc.I !J?OCIIlJ~ napuštati svoju unutarnju temu
1 priknvaJU svoJU pustoš vanjsikim formulama i for-
malističkim zveckanjem.
P?manjtkarrje . težnje prema sinteZ'i, ipri!krivanje
s~oJe ot_u~enosti od revolucije vanjskim agitacio-
mm ,povicrma - •sve su •to nesumnjivi d očiti maci
spom~ute pojave ..~i 'SU 'karakte•ristični za grupu
»Lef« 'I t .. ,sJ. Te .lk.nJ~z~ne grupe nisu dale ni jedno
prozno dJelo koJe b1 bilo ·koli:ko-toli'ko značajno po
svo~~ s~drž~j.u. Djelokrug njihova rada ostaje samo
po~~~ s•to )e, .dakarko, veoma karakteristično, jer u
poeziJI moze s veli!kom lakoćom cvasti izvanjski
kanon.
»·~erevalci« su, prije svega, za revolucionarnu
sav~est .svatkog umjetnika. Ta savjest ne .dopušta
sknvanJe tsvoga unutarnjeg svijeta. U umjetnosti
gdje elementi umjetničkog osjećaja podređuju sebi
~ve ostale, ne treba da bude rascjepa između .soci-
Jalne narudžbe i unuta:rmjeg raspoloženja autorove
ličnosti.
) »Pereval« se nije nilkada ·solida:Uzirao s VAPtP-om
l ~oje~a teoretske kOiD.strukcije ,sadrže u sebi elemen~
Izr~zite proletilmilrtovšine i :koji nastoji zamijeniti
POJ.aVJU >>hegemonije rproletarijata ru 'knj>iževnosti«
POJmom !hegemonije VAPP-a. >~Pereval<< je IUJVijek
s~atra~ ~a :ideološ·ka tkonstrukdja VAPP-ovstke kri-
ticke rn1~h shematilzira umjetnika, rzaplašruje njegorvu
u~utannJu umjetničku samostalnost, otupljuje u njoj
b~lo kalkVJU mogućnost estetskog obliJkovanja ove ili
one slike koj~ je bli:ska shvaćanju i osjećaju rp~sca.
VAPP-ovstk.a ·I .Napostov·stka kritika istaik:la je niz
proleterSkih pisaca i pjesnika kao predstaV'Ilike
nov~ga ":PD?letenskog« stvaralaštva. Međutim, ru nji-
?ovim dJelffima nije bilo uopće novog shvaćanja svi-
Jeta, ~ovo~a- ~stetstkog obli<kovanja čovjekoVlih poj-
mova 1 OSJeCaJa.
76
Vodeći najžešću i 1neprindpijelnu borbu s umjet·
ničikim indi,vidua1nostima pojed1nih pisaca iz svih
lmjiiževnih grupa i formacija, VAP~ je rp0;ku:šarvao da
1m suprotstavi svoje tekovine. Demonstrirajući sla'ba
i pi"imitiv:na djela, VAPP je ru današnje vrijeme
diskreditirao sam pojam »prolete!'Ski pisac«, koji je
postao sinonim za beskrajnu tendencioznost, arha-
ičnu agitik:u i umjetničku nemoć. Shematizam, golo
opisivanje svakidašnjice, pomanjkanje maj<storstva
i dubokog sadržaja •koji hi u svom rmutarnjem sago-
rijevanju bio u skladu s veHkim idejama stoljeća,
korak nazad u jezikill, obliku i stihu s gledišta knji-
ževnoga napretka - eto što ima naša književnost
u svom VAPP-ovstkom ogranlkru.
»Pereval« ne pretendira na bilo kakav povoljniji
položaj zbog kvaliteta svoje •proizvodnje, on stoji na
stanoviš:tru ,slobodnoga stvaralačkog takmičenja. »Pe-
reval« će uvijetk ISilllprotstav:ljati VAP,P·u borbu za
živoga originaLnog pi•sca koji IS'Uldjeluje ru stvaranju
novoga čovjeka- borca i graditelja.
Na stvaranje talkve Hčnosti >>'perevalci« će pozivati
sve pisce lko}i 1s:u ·spremni da dadru revolucionarnoj
suvremenosti sve •svoje sposobnosti i osjećaje.
Danas Svesaverzno udruženje radničtko-seljačkih
pisaca ",Pereval« razvija svoj rad u provinciji, nasto-
jeći da ujedini pod zastavu svoga umjetničko-druš­
tvenog pravca sve moderne aktivne knjtiževne snage.
Ujedinjujući ih, »Pereval« im ne daje nikakav knji-
ževni mandat. »Pereval« ih .poziva prije svega na
stvaranje i·stinski revolucioname kulturne sredine
u kojoj će lakše shvatiti svu beskrajnost horizonata
kojd se otkrivruju pred zahtjevima novog čitaoca.
>>Pereval« formulira svoje umjetničke poglede u
slijedećim tezama:
l) Kultunna revoLucija u koju je ušao SSSR
uporno traži da se ru umjetničkom tstvaralaštvu iz-
raze snage novih a.&asa - radnika i seljaka.
2) Umjetnička !književnost SSSR pozvana je da
ispunjava socija1nru narudžbu tkaju joj je dala okto-
barska revolucija, radnička klasa i Komunistička
77
pa:rrt:ija. Ona treba da utječe na ugnjetene iklase ci- CENTRALNI MOSKOVSKI ODJEL »PEREVALA«
jelog svijeta, da ih organizira i revolucionizira u Spisak članova Moskovskog odjela »Perevala«: M.
svrhu socijalnog oslobođenja. Prišvin, S. Malaškin, B. Guber, N. Zarudin, I. Jevdo-
3) Postavljeni zadaci mogu da budu ostvareni kimov, L. Zavadovski, M. BarsU!kov, N. Dementjev,
samo uz postojanje visoko razvijene umjetničke E. Bagrioki, D. Gorbov, N. Ognev, I. širjajev, A.
riječi, oblika i s.ma. Viso:ki .sadržaj zahtijeva izraža- Ležnev, A. Jasni, M. Sosnovin, P. Družini:n, V. Laza-
vanje u najsavršenijim i najraznovrsnijim oblicima. rev, M. Ruderman, N. Zamoškin, N. Smirnov, D.
Otuda proiZJlazi potreba očuvanja nasljedne veze s Brodski, M. Golodni, M. Jahontova, E. Sergejeva, V.
umjetmličkim maj:storstvom ·ruske i 1svjetske !Nlasične Nasedkin, I. Kasatkin, A. Peregudov, D. Oltauzen, E.
književnosti. Vihrev, J. EPkin, V. Vetrov, M. Skuratov, T. Kornej-
4) »Pereval» poriče svaku primitivnu tendencioz- čik, A. Djakonov, T. Igumnova, R. Akulljšin, Sergad-
nost koja spušta umjetnioko 1stvaralaštvo na nena- žan, A. HovanStka, V. Kudašov, L. Lavrov, D. Zlllton-
dahnuto opisivanje svakidašnjice, što umanjuje emo- Siki, D. Fibih, A. Platonov, D. Semjonovski, D. Ked-
cionalno djelovanje umjetničke slike.· rin, S. Berkovič, G. Munblit, Karavajeva, V. Dinik,
5) >>Pereval« pdznaje pisou pravo na iz;bor teme A. Mališkin, S. Panen1lrejger, I. Kubikov, A. Prišelec,
prema ·svom nahođenju, pod uvjetom da u svome I. Katajev, I. Trišiiil.
stvaralaštvu bude organski povezan sa suvremenošću
li !Socijalnom narudžbom naše epohe. 1926.
6) »Pereval« se odnosi s pažnjom i s poš•tovanjem
prema svakoj umjetničkoj individll.lalnosti, nastojeći
da djeluje na nju, pomafući i usmjeravajući koleb- Preveo Dušan Arežina
ljive.
7) Istovremeno »Pereval« odbacuje od ;sebe sve
grupe .koje su zaostale u predrevo1ucionamom peri-
odu književnosti koji je po svojoj umjetničkoj biti
tuđ u odnosu na suvremenost, kao i sve nove knji-
ževne formacije zakočene u mrtvom, Sltabilizacij-
skom stanju, koje protivurječe umjetničko-revolucio­
narnoj misli koja se postojano razvija.
8) Da bi se proveli ciljevi lwje je deklaracija
postavila, potrebno je stvoriti rumjetnioki centar oko
kojega bi se, na osnovi rezolucije CK SKP (b) »0
politici partije u oblasti umjetničke !književnosti«,
udruživali, čuvajući samostalne ·stvaralačke crte, svi
aktivni pisci SSSR-a.
9) Vjerujući u mogućnost •stvaranja takvog cen-
tra, pozivamo sve pisce koji imaju is•te stavove kao
mi da •se u daljem stvaralačkom .radu uK1ružuju oko
»Perevala«.

78

SRETNA NOVA GODINA,
»SRETAN NOVI LEF!«
Prevaljena je tprva godina »Novog Lefa«.
Godinu smo dana izdržali u našim šancima, bez
obzira na to što s fronta ratobornog paseizma teče,
kao iz nasli:kanog vulkana, slatka >Sluz predratnih
normi u oblasti umjetnosti i života.
Mi smo ne samo izdržali, ne poVU!kavši se ni za
peda:lj, nego smo i pora'\mali !Ileke dijelove našeg
fronta.
Izrazito beskompromisno jačanje »Lefa« na sek·
toru knj1ževnosti činjooica i fotografija staVIljamo
sebi u aktivu.
Ofenziva desnog fronta nastavlja se i jača.
0Z!Ila:čujemo ;pravce na kojima će se razvijati naše
bi.tJke u budućnosti.
Ratoborni paseizam prvi je glavni neprijatelj.
Mi kažemo da ideologija nije u materijalu ikojdm
se koristi U!ffijetillost. Ideologija je u postllJpcima
obrade tog materijala, ideologija je u formi. Samo
svrsishodno oblikovan materijal može da postane
stvar !Ileposredne društvene namjene. Promijeniti
temu - to nije važno! Zbog toga što je ispod njih
potptsoo Arhilpov, seoske babe neće postati aktivist-
kinje žooskoga odjela.
Ali mtoborni paseist ne slaže se. On čuva za um-
jetJni:ka u rpotprmosti IIljegovu .predrevolucionamu
formu, IIljegovu >>dušu« nedirnutom. Za njega je do-
voljan kompromis - mijenjanje teme.
Truko se ·stvwra najformalističnije ispisivanje iz
suvremenja. l!konopisci uslikavaju pod šljem Je-
gora Pobjedonosca lice crvenoa:rmejca ili ·pišu ispod
baba u satrafanima umjesto »seoStke žene« - >>kom-
somolke«. Kompozitori upisuju komrmske riječi u
80
melodije šlagera; rpilsci u čehovsko-.prigušooim to-
novima ili u dostojevsko-histedom>.:kriminaJ.no-ro-
mansijerskoj m<lliiliri iznose građanski rat d podizanje
tvornica; kazališta u šablonsko-konstruktivno-deko-
rativnom stilu izbijaju jeoou ,te istu »Jarovuju« u
različitim varijantama. Kino mašta o >>pikfordizaciji«
rad!Iličkog života ll.liTiljesto o njegovoj >>fol'dizaciji«,
izmišlja čestite »sovdaglase« i strastvene »sovmeri«.
Ratoborni rpasei;st, uz izliku učenja, odvlači na
groblja, na grobove klasika, zaboravljajući da danas
P.ušikin ima 129 godina i da je 'on nesnosno ~krezub,
a u isto vrijeme paseist svakako prešućuje da je
Pušktn u svoje vrijeme bio jedan od najvatrenijih
futurista, dekanonizator, oskvrnitelj grobova i grubi-
jan. Paseistu je o tome !Ileugodno pričati. Umjesto
toga on, uvukavši se u sve novinsko-časopisne puko-
tine, člancima i ~ecoozijama obmanjuje mase, pro-
dajući im oportunističku crvenu kašicu od aka i
ahrra* umjesto istdnske revolucije.
Drugi je neprijatelj - iskonski, kojega napadamo
uvijek, ali tse sada na ramenima ratobornog pase-
izma podigao na zabrinjavajuću visinu- umjetnost
kao društveni narkotik.
PaŽIIlja i gnjev »Lefa« na onoj su str<lliili gdje :rastll.l
brojke koje određuju mjesto rumjetillosti u društve-
nom budžetu. Lef strahuje da te brojke <rastu ne
na račun nego uporedo s rastom fizioloških narko-
tika (alkohol, kokain, rasi~anje seksualnog fonda).
Još mnogo puta treba da Lef tumači Ikako je
socijalno-na~kotiOka funkcija karakteristična za um-
jetlllost feudalnog i 1kaipitalističkog ~erioda i da je
prenošenje u naše uvjete starih oblika umjetnosti
i tpnijašnjih uvjeta njene ~otrošnje <reakcionarna,
jer čuva prijašnju društveno štetnu funkciju umjet-
nosti.
Pasei:sti uvjeravaju (mnogi čalk ~skrr·eno) da nji-
hova umjetnost pokazuje život, stimulira amateri-
zam. Zapravo ta umjetnost fata:lno zaglupljuje moz-
* Misli se na Akademiju umjetnosti i AHRR - Udruženje umjetnika
revolucionarne Rusije. (Op. ur.)
6 Sovjetska knjižeynost Sl
gove, gasi intelekt, oslobađa stihiju instinkta, odvodi
od života, stvara egzotiku, tj. lažnu priču, tamo gdje
treba da bude očita zbilja, dijeli \Stvarnost na dva
dijela: ·dosadnO"IJra:ktično-prozaičnu i zanimljivo-d:z-
mišljeno-pjesničku.
Lef stavlja pod sumnju cijelu umjetnost u njenoj
estetsko-omamljujućoj funkciji.
Lef je za izradu metoda tačnog fiksiranja činje­
nica.
Neizmišljenu književnost činjenica Lef stavlja iz-
nad izmišljene beletristi!ke, naglašavajući !pOrast po-
tražnje za crnemoarom i repoi'tažom .u akti'VIllim slo-
jevima .čitalaca, i !Protestira protiv toga što se sve
do sada u nrukladnim .poduzećima dobar članak koji
zahtijeva putovanja, proučavanje i selekciju mate-
rijala, !Plaća updla manje negoli najjednostavnija
novela beletri:sta za koje je ostvarenje potreban
samo rprst da bi je isi:sao.
Treći je neprijatelj težnja pasei,sta prema čovjeku
»unutrašnjosti«, stihije, emocije, IIlasuprot čovjeku
racionalnom, promi,šljenoon čovjeku, čovjeku Nauč­
ne organizacije rada, intelekta.
T1raganja za »harmoničkim čovjekom«, plač zbog
»umjetničke nepismenosti«, zbog toga Mo aktivist-
-graditelj raste ikao •neotesanac, i ne illlteres~ra se
niti želi da se •interesira za muzi·čke n.ijarnse, pjes-
nički ritam, sklad boja na slikama, ispadi protiv
ljJ.Idi iz Naučne organ.i,zacije ll"ada, ll"aoiOIIlalilsta, sve
je ;to ;pohod .protiv standardiziranog aktivista, stvar-
no potrebnog socijalističkoj i2lgrad1Ilji, to je zamjena
njegova lika likom veoma ·sumnjivim jer graniči s
nasi ljem, neurastencijom, dekadansom, huliganstvotn.
1
Mi 1smo .kategorički na strani ikomsomolca druga
Fridmana koji . piše u >>Komsomolsikoj pravdi« od
18. XII 1927. - »Jedan je tehničar mnogo potreb-
niji negoli deset slabih pjesnika«.
Mi ·smo spremni čak da 1i:zJbacimo .riječ »slabih«.
Nedopustivo je i odvratno što .kod nas u književnim
organizacijama SSSR-a ima 12.000 pjesnika i belet-
rista, a našim .novinama nedostaje pismenih crti-
čara i repor;tera.
82
Paseist !koji se nekoć pncmJaO da je uv.rijeđen
»nedopuštenim metodama« futurista, koji je nekoć
podizao ruke zbog ·svoje inteligentske ;pažljivosti vi-
deći napad na poštovanu starudiju, sad raspolaže
punim arsenalom različitih metoda, i poikazuje ikad
je god potrebno vještinu svojih ~ruku i ulagivanja.
Uz to, paseist je naučio da ·se zaklinje na Marxa
i Lenjina.
Zar nije karakteristično što Lenjina, najvećeg pro-
tivnika fetiša među ljudima, 'Lenjina koji je odgo-
varao na pitanja o najnovijoj umjetnosti opreznim
riječima - ja u tome nisam stručnjak - razlil6ti
Polonski ,pokušavaju (»Crvene novine« npr.) da pri-
kažu 1kao nesumnjiva gonioca Lefa. Pa što onda!
»Uspomene« - nisiU papir, ,sve mogu da :podnesu.
Ali Lef ima saveznika. To je parola 'kulturne re-
vo~ucije. To je direktiva koja ima ogroman druš-
tveni odjek, s .kojom ·se, u njenoj rprincipijelnoj for-
mulaciji, bez ostaVka podudara ideološki rad što ga
je vodio Lef kroz pet godina.
Kad druga Buhadna tjera na povraćanje šovinis-
tička egzotilka !književnika pjevača ·rus'ke starim.e,
kad drug Buharin govori o potrebnom nam tipu
pni:stalice Naučne o:Dganizacije rada, graditelja, su-
protstavljajući ga stihijSkom »j:unačin.i«,
kad drug Buharin govori da »kad bi jednoga lije-
pog dana nestali svi materijali i dokumenti o našoj
revoluciji i kad bi ostala samo umjetnička književ-
nost, po njoj bi se mogle dobiti .lažne predodž;be o
našoj suvremenosti« - u ·svim tim slučajevima mi
pozdravljamo potreban suvremenju udarac po rato-
bornom pa:seizmu.
Znamo da brza pera ratobornih paseista već ubr-
zano dovode u sklad pamlu »kUJlturne .revolucije«
s idejama o preuzimanju baštine i bježanju u spaso-
nosni »natrag prema ...<<, a različiti ljubitelji »grm-
ljavina pobjede« već ·su spremni da se krmu tom
novom parolom pred svaJkim baletnim koprcanjem,
pred sv<tkim radio.,prijenosom kamarins1ke*. To n.as
* Kamarinska - ruski narodni ples, op. prev.
6* 83
ne ZJbunjuje. Za parolu se treba boriti, njezina rpra-
vilna realizacija treba da se osvoji. Pravilno shva-
ćena misao i postavljena na tračnice rada zgnječit će
dvonogi priljepak .kojemu sav sistem ideja nije
ništa drugo nego mnogo puta žigosana dozvola bo-
ravka za :neprikosnovene, predratne, mmog.rađanske
ukuse. Mi, lefovci, potječemo od »ćuške društvenom
ukrusu«.
Razjarenom rukom, 'kao i .tada, spremni smo da
nanesemo udarac estetskoj stabilizaciji današnjice,
ali ćemo drugarski stisnuti ruku onima koji će rado
ići s nama putem stvaranja tklasno-potrebnih stvari,
graditi :realno..Jijerpi život koji nije izmislio umjet-
nik, organizirati prave ljude a ne papirnate ka:kve
je izmislio pisac.
l. siječnja 1928.
S. Tret}akotJ
Preveo Aleksandar Flaker
KULTURNA REVOLUCIJA
I SUVREMENA KNJižEVNOST
(Rezolucija J svesaveznog kongresa proletpisaca
prema referatu L. Averbaha)
Svesavezni savez udruženja proleterskih pisaca
je dobrovoljni savez, odred proleterske .kulturne re-
volucije koji nastoji u oblasti književnosti ostvariti
zadatke što ih !POstavlja SKP(b).
l. »Kod nas je politički i socijalni prevrat nago-
vijestio ovaj kulturni prevrat, ovu tkulturnu :revolu-
ciju pred kojom sada ipak stojimo. Nama je sada
dovoljna ova kulturna revolucija pa da pos.tanemo
sasvim socijalis•tička zemlja, ali nama ta kulturna
revolucija čini goleme teškoće posve \kulturnog ka-
raktera (jer smo nepismeni), i materijalnog (jer
da bi se bilo kulturnim, potreban je određeni razvoj
materijaLnih sredstava proizvodnje, potrebna je od-
ređena materijalna baza)«, pisao je Lenjin u maju
1923. godine. Otada je prošlo pet godina. Produblji-
vanje i širenje socijalističke izgradnje postavljaju
pred radne mase nove i sve složenije zadatke, a nji-
hovo rješavanje sukobljuje se s niskom kulturnom
razinom zemlje. Opći zadaci proleterske revolucije
u ovoj etapi njenog razvoja stavljaju kulturnu revo-
luciju na dnevni red.
2. Lenjin je mnogo puta ukazivao na poluazijatsku
nepismenost i nekulturnost naše zemlje. Kulturna
revolucija ne može se provesti u kratko vrijeme.
Njezino provođenje mora se planirati na duži vre-
menski period, na cijelu »epohu kultlllrnjaštva«.
Uspjesi kultlllrne revolucije u vezi su s .tokom cjelo-
85
kupne socijalističke izgradnje, koje je ~~ulturna ~revo­
lucija :sastavni dio i neophodan uvjet.
3. Lenjinova parola kulturne revolucije proizlazi,
međutim, ne samo iz izvanredne kulturne zaostalosti
SSSR-a, •koja, da je se savlada, traži golem svako-
dnevni, •Sitan, običan rad. Parola kul,turne revolucije
iL'lra:žava osobitosti •kulturnog razvit·ka proletarijata
i ·specifične teškoće svake proleterske revolucije.
Ra:zvitaJk 'kapitalizma nije povezan samo sa stalnim
relativnim ekonomskim osi·roma:šivanjem proletari-
jata, već i s nemogućnošću <kulturnog rasta !p'role-
t:arijata koji bi !bio u skladu s ·razvojem nalllke
i_·t~~nike. Ne~phodan je uvjet za postojanje kapita-
hstič!koga drustva klasna nejednakost kulturnog raz-
voJa. Zato imaju izrazito reformistički amtiproleter-
skt karakter ;pretpostavke o mogućnosti dubokog i
svestranog razviltka proleterske llrulture bez dolaska
na vlast radničke klase, prije 1proleterske revolucije,
~ako najosnovnije elemente nove 1kulture, •koja svo-
JOm kvalitetom principijelno stoji i:zmad buržoaske
kulture, proletarijat ostvaruje još u uvjetima kapi-
talizma. Dominacija buržoazije koči 'razvitak istinske
':la;~k7. Kriza .kapitalizma, raz;doblje njegova imperi-
JahstiČlkog 't·rulje:nja izaziva pojave kriza i tenden-
cije tl1Uiljenja u različitim granama kultrure. Dikta-
tura proletarijata, otvarajući put kill!ltrurmoj revolu-
ciji, lomi lance ikojima kapitalizam okiva razvitak
kulture, i uvodi u nju najšire mase.
4. U uvjetima klasnog društva ,razvitalk duhovne
kulture neizbježno odražava klasnu borbu i klasnu
podjelu. Razvitak kulture odvija se u određenoj klas-
noj formi. »Mitsoli vhrdajuće klase u svakom su rw.:-
doblju :vladajuće misli, tj. klasa Imja je vladajuća
materijalna snaga društva u isto je vrijeme vladajuća
duhovna snaga. Klasa koja može raspolagati materi-
jalnim proizvodnim ·sredstvima raspolaže u isto vri-
jeme, zahvaljujući tome, .duhovnim proizvodnim
sredstvima, tako da zahvaljujući .tome ona vlada u
isto Vll"ijeme općenito mislima onih koji nemaju
sredstava za duhovnu 'proizvodnju. Vladajuće misli
86
nisu ništa drugo nego idealan izraz vladajućih mate-
rijalnih odnosa« (Marx). Proletarijat se ne postavlja
u položaj »golog čovjeka na goloj zemlji«. »Bez
pravog raz;umijevanja toga da se samo tačnim poz-
navanjem kulture 1koja je stvorena u cjelokupnom
razvit1ku čovječanstva, ·samo njezinom preradom
može graditi proleterska Jm1tura - bez takvog
shvaćanja mi nećemo moći riješiti ovaj zadatak.
Proleters.ka kulĐura nije se pojavila bogzna otkuda,
nije :pronala:zalk ljudi koji nazivaju sebe stručnja­
cima za proletersikru kuLturu. Sve je to po.tiplllna bes-
mis.Uca. Proletkultura mora biti prirodni a:azvi!tak
onih zaliha znanja do kojih je čovječanstvo došlo
pod ja~mom kapitalistič•kog društva, vla:stelins1kog
društva, činovničkog društva« (Lenjin).
Razvitak proleterske kultrure izravno se određuje
stupanjem usva1janja !kulture proš1losti i pretpo-
stavlja 1potpuno iskorjenjivanje portcjenjiva:nja kuJ-
turne baštine i zanemarivanja gigantskih rz:adata:ka
učenja.
5. Kulturna ,revolucija ne svodi 1se na masovno
elementarno 1kulturnjaštvo, iako baš ovo posljednje
ima u određenim etapama razvoja osnoVIIlo i najvaž-
nije značenje. »Zakoniti ·razvitak« svih znanja koje
je čovječanstvo priikupilo, IU!pozmava:nje s !kulturom
proš,losti odvija se .u formi njezinog .kritičkog usva-
janja, u procesu njezine kritičke prerade, što čini
bit kulturne revolucije. Pri tome kulturna revoLucija
obavezno obuhvaća sve oblasti ideološke nadgradnje.
Sadržajem njezi!lla razvitka postaje uspon kul<turne
razine :zemlje uz 'koji se proletarijat pretvara u
vladajuću druhoVIl!U snagu, ru 'klasu 1koja igra ulogu
kulturnog hegemona. Zato se nikako ne može su-
protstavljati razvijanje kulturne revolucije izgradnji
proleterske kulture. Kulturna revo~rucija i proleter-
ska .kultura ne nalaze se međusobno u ibilo Ikakvoj
suproĐnosti, već naprotiv - razvoj proleterske kul-
ture daje klasni \Sadržaj kulturnoj revoluciji, u kojoj
će se tek na određenoj etapi razvoja odvtijati prera·
s·tanje pmleterske 1kulture u općeljudsku kulturu
komunističkog društva.
87
 6. Klulturna revoLucija i borba za proletersku hege-
moniju u njoj odvijaju se u zemlji s brojčanom
prevlašću seljaštva. Prevođenje seljaštva na kolosi-
jek proleterske ideologije odreduje se oblicima i
karakterom socijalističkog 'Preobražaja sela. U uvje-
tima neizbježnoga ideološkog razgraničavanja i bor-
be seljaštva, na polju postojeće kulturne .revolucije
golemo značenje ima borba protiv sitnoposjedniokih
navika i sklonosti seljaštva :koje ometaju prijelaz na
kolektivnu 'Privredu s novom mehanizacijom. Zato
bi izuzetnu pažnju .trebalo posvetiti pitanju klasnog
sadržaja svega onoga kulturnog rada na selu, koji
mora, prema Lenjinovim uputstvima, čini:ti »cijelu
epohu«.
7. Uzeto u historijskoj •perspektivi, razdoblje iz-
gradnje socijalizma razdoblje je odumiranja klasa.
Međutim, diktatura proletarijata je dugotrajan pe-
riod. U određenim etapama razvoja klasna borba
~?že se ~sjetno zaoštravati. »Diktatura proletarijata
mje zavrsetak .klasne borbe, već njen nastavak u
novim oblicima. Diktatura proletarijata je klasna
borba proletarijata koji je pobijedio i uzeo u svoje
~ke ~olitičku vlast protiv pobijeđene buržoazije,
ah koja nije uništena, nije nestala, nije prestala
pružati otpor, protiv buržoazije koja je pojačala
svoj otpor« (Lenjin, knj. XIV, 240-241). XV kongres
partije konstatirao je zaoštravanje klasne borbe
upravo u sadašnjem razdoblju.
8. U kulrurnoj revoluciji odražava se klasna borba
koja se odvija u zemlji. Razvitak kulturne revolu-
cije koju prati naša borba za hegemoniju rproleter-
skog pogleda na svijet, sa svoje strane, na određe­
nim stupnjevima razvoja izaziva zaoštravanje klasne
borbe u oblasti ideologije. U cijelom nizu oblasti
marksizam još nije zavladao. Još traje borba za pro-
leterski kolosijek u kulturnoj izgradnji, za pobjedu
proleterske ideologije, za potiskivanje i preradu
neproleterskih ideologija, za klasni sadržaj cjelokup-
noga našeg rad.a na podizanju kulturne razine. Pot- ·
rebni su izvanredni napori radnih masa da bi se
88
proletarijat pretvorio u »vladajuću duhovnu 1snagu«.
Uvjeti rada u oblasti kulture, potreba bliske i stvar-
ne suradnje sa starim stručnjacima i svom masom
inteligencije, nedovoljnost i slabost kulturnih kad-
rova proletarijata, specifična 'težina neproleterskih
ideologija u različitim oblastima, potreba ne samo
usvajanja već i kritičke prerade cjelokupne kulture
pmšaosti, potreba uvođenja u tku1tmni ·rad najširih
masa čitave radničke klase, uz rprisustvo u njezinim
redovima novih, svježih slojeva, tijesno povezanih
sa seljaštvom - svi ovi uvjeti zahtijevaju od rad-
nika kulturne revolucije najveću klasnu dosljednost.
»Naš je zadatak potprmo skršiti otpor tkapitali:sta,
ne samo vojni i politički već i idejni, najdublji i
najjači« (Lenjin). »Učili ·su nas: dešava se da jedan
narod osvoji drugi, ,pa je onda onaj narod koji je
osvojio - osvajač, a onaj koji je bio osvojen -
pobijeđen namd. To je vrlo jednostavno i svima je
razumlji~o. Ali ·što je s kulturom tih naroda? Ovdje
nije tako jednostavno. Ako je narod osvajač kultur-
niji od pobijeđenog naroda, onda mu on nameće
svoju kulturu, a alko je obratno, onda se dešava da
pobijeđeni narod nameće svoju kulturu pobjedniku«
(Lenjin). Gradeći socijalizam, boreći se za proleter-
sku hegemoniju u oblasti kulture i vjerujući u nje-
zinu pobjedu, šireći proletersku kulturu, mi moramo
imati na umu one opasnosti od izrođavanja na koje
je ukazivao Lenjin.
9. Određujući čitav svoj rad u skladu s boljševič­
kim shvaćanjem •klasne borbe, VAPP se sukobljuje
s dvjema neprijateljskim ideološ,ki!m tendencijama
i skretanjima. Jedne karakterizira neprihvaćanje
dosljednog klasnog postavljanja svih ideoloških pro-
blema, nepovska raspoloženja u oblasti ideologije i
skretanje na kolosijek vanklasnog kulturnjaštva.
Druge karakterizira neshvaćanje Lenjinovih stavova
o posebnim metodama klasne borbe u prijelaznom
razdoblju, neshvaćanje promjena u karakteru i for-
mama klasne borbe poslije prelaska vlasti u ruke
proletarijata u, vanjsko ultralijevo, svojevrsno »op-
sjenarstvo«.
89
 10. Svodeći krulturnu revoluciju na realkcionarnu
ideju općeklasne suradnje, trookizam neizmjerno
uma:njuje zadatJke rproleterske kulrurne izgradnje,
što je rpoveza:no s njegovim nevjerovanjem u tsnagu
proletarijata, s potcjenjivanjem nužnosti kritičke
prerade kulturnog nasljeđa i s tvrdmjom da »U raz-
doblju diktature o stvaranju nove kulture, tj. o
izgradnji najvećih povijesnih mjerila ne treba govo-
riti, jer kulturna izgradnja, koja se ni s čim pmšlim
ne da usporediti, a koja će nastati ikad otpadne pot-
reba za gvozdenim kliještima diikltature, neće imati
iklasni karakter« (L. T·rocki); tvrdnjom koja proiz-
lazi iz nesumnjivo nepravilnog shvaćanja prijelaznog
perioda i Ikoja je u oštJroj suprotJnosti s Lenjinovom
idejom kulturne revolucije kao rputa u socijalizam.
ll. U sadašnje vrijeme može se uglavnom smat-
rati da de završena borba s pdncilpijelnim protivni-
cima proleterske :književnosti, koji su odlu6no odbi-
jali samu mogućnost .postojanja i značajnijeg raz-
vitJka rproleter.ske ikllljiževnosti (L. Trooki, A.-Voron-
slci i dr.).
Sve proletkultovske tendencije, koje su se ispolja-
vale do sada u najrazličitijim, pa makar i prikrivenim
oblicima, u svojoj osnovi odnose se manje ili više
omalovažavajući prema cjelokupnoj prijašnjoj kul-
turi i ne shvaćaju da proleterska kultura izrasta
samo ukoli!ko kulturna baština postaje stvarnim
vlasništvom Tadnika.
Masovna kulturna revolucija suprotstavlja se pro-
letkultovskom gmpaštvu, baš kao što •se proleterska
ku1tura, u onom značenju u ·kojem taj termin upo-
trebljava Uipravo Lenjin, suprotstavlja trookističkom
kultumjaš.tvu, 'koje Trocki suprotstavlja stvaranju
nove •kulture.
12. >>Revolucija nije .potrebna samo zato što se ni-
kakvim drugim načinom ne može zbaciti vladajuća
klasa, već i •zato .što se pobjednička klasa može samo
u Tevoluciji o6stilti od sve i:prljavštine starog druš-
tva i postati sposobna da izgradi novo dmštvo«, tako
su o prolete11skoj revoluciji pisali Marx i Engels. >>Mi
ne zastupamo utopističko gledište, prerria ;kojemu su
90
radničke mase tobože pnpremljene za .socijalističko
društvo«, govorio je Lenjin. S tog gledišta ikulturn~
revolucija predstavlja dugotrajnu. e~ohu p_rerađl­
vanja ljudskog materijala, preovdg~JanJa samih_ ra~­
nih masa i izgrađivanja novog wvJeka --:- gradite!J~
socijalističkog društva. U tom poslu os?btto se vel~ki
i ozbiljni zadaci (pOStavljaju pred. umjetnost,. s nje-
zinim specifičnim utjecajem na CJelolmpnu ljudsku
psihu. , ..
13. Kako je ona jedno od ·sre?stava ·~?m~cu ikoJih
klasa .spoznaje društveni život ~ sav sVIJ~~ sto <?k~u:
žuje čovjeka, umjetnost slikovitto o.rgan:~Ira nnsh 1
osjećaje, djelujući »zaraznO« n~ pSihU Citalaca, vsJu-
Šalaca, gledalaca ittd. U uv}etima klasnog drustva
umjetnost postaje snažni'~ o:r:užj~ k~s.ne borb~.
Aktivno utječući na razvoJ svih 1d~lo_sk1h oblasti,
[proleta,rijat ni umjetnost ·ne smatra 1ZUimkom. za:o
je jedan zadatak kultu~ne re~o~uci~e .da potpomaze
razvoj proleterske umjetnosti 1 nJezme avangarde
- proleterske književnosti. .
14. Proleterskom smatramo onu književnost koJa
spoznaje svrjet s gledišta proletarijata i utječe na
čitaoce 'll skladu sa zadacima radničke. ~l~se. v kao
borca protiv 1kapitalizma i gra!dirt:elja sociJalist:čikog
društva. Samo s 1pozicija proletelTskog gleda:nJa n~
svijet, s pozicija mar'ksizrr:~ ~o.že u~jetnik s maksi-
malnom objektivnošću dozivJeti soc1pJ.n~ stvarnost.
Zato je historijs'ki neizbježna hegemomja proleter-
ske književnosti.
15. Kao što u nas općenito ne prestaje klasna bor-
ba, ona ne prestaje isto tako i na književnom f_rontu.
»Složenost ekonomskih pmcesa, is.tovremeni IT.~st
proturjeonih, pa čak izravno međusobno _nepr~p­
teljskih e'konomskih ob}ilka, ovakvim ·razvoJ:m I.~a­
zvan proces rađanja i učvršćivanja nove burzo_azlJe,
neiZJbježne, iako isprva ne uvijek S\po~ate, .~IIID!Pa­
tije prema njoj dijela stare i no~e intehgen~IJe: ke-
mijtsko lučenje iz društvenih dubma sve nov1h I no-
vih ideološokih agensa te buržoazije - _sve se v•t~
neizbježno mora odraziti na književnoJ povrsmi
91
društvooog života« /iz rezolucije CK SKP (b)/. Su-
vremena se književnost s gledišta socijalne funkcije,
koju ona objektivno vrši, može shematski :podijeliti
na pet društvooo•knjižeV1Ilo nejednakih književnih
odreda: na novoburžoaske pisce, starosuputničke
pisce, novosuputničlke pisce, seljačke rpi1sce i na pro-
leterske :pisce.
Jačanje klasne borbe u oblasti književnosti, razvoj
procesa ideološke diferencijacije u Jmjiževničkoj sre-
dini odvija se sVJUda uz jačanje illl1ačenja i specifične
težilne proleterske književnosti.
16. Kao što se općenito u oblasti ideologije, tako
se posebno i u oblasti umjetničke književnosti novo-
buržoaski utjecaj ispoljuje u jednostavnom grubo-
-neposrednom obliku, ali i u maski·ranoj formi, isrpre-
rplećući se ponekad neočekivano s različitim raspolo-
ženjima koja se ne mogu smatrati novoburžoaskim,
kod čega se u tom drugom obliiku novoburžoaski
utjecaj ispoljuje mnogo češće. Maskirajući svoju ne-
mogućnost da stvori cjelovit i dovršen umjetnički
lik novoburžoaskog junaka, novoburžoaska književ-
nost upušta se u nerprikrivenu idealizacijru junaka
bijelog pokreta, ili stvara više ili manje dovršene Ii-
kove energičnih kula:ka, besprincipije1nih poslovnih
ljudi američllmg kroja, a:ntidruštvenih idealista, ci-
nika itd.
Upravo ta okolnost pridonosi tome da novoburžo-
aska književnost, bez mogućnosti da pozitivno su-
protstavi svog junaka junaku proletknjiževnosti, po-
lazi putem neprijateljske kritike, zlobne satire na
ove ili one nedostatke sovjetske izgradnje, banaliza-
cije, potcjenjivanja i klevetničkog ismijavanja zada-
taka socijalistioke izgradnje, propovijedanja indivi-
dualizma, idealizacije starog načina života itd. Ostaci
starih nazora, koje je razbila proleterska revolucija,
koji su lišeni •svoje prijašnje cjelovitosti, isprepleću
se sa začecima onih raspoloženja iz kojih se može
oblikovati pogled na svijet nove buržoazije. Odatle
neobičnost povezivanja ponekad neprikriveno ideali-
stičkih momenata s primitivno materijalističkim,
tačnije- vulgarno fiziološkim, što je karakteristično
92
za psihološku ~rukt~ru ~~~e bu~~~ije. ~e~~.Itim,
mogu se posve Jasno IzdvoJ.Itl e::~r??.cm po~u.sa)I pro-
vlačenja misticizma u naJraz.hcitlJIID. o?hc1ma.' pa-
čam od grube, stilizir~o-selJa~e m_;stJoke ikoJa se
podudara s raspoloženJrma velikodrz~~og rus~o?
šovi:nizma, nacionalizma i sve do profmJenog mist;~
cizma, ikoji nalazimo kod mekih. ~U!J?u~~i1ka,. a sast~JI
se u tome što revolucija i sociJahs~Ic~a IZgradnla,
pozdravljema na riječima, dobiva nusti~o ~m.~ce­
nje. Ovdje se formiraju i ta!kvi elem.enh rurnJ.e~:nčke
književnosti koji se potpuno stapaJU s pohtl~~.o~
»Ustrjalovštinom« i »sm~nov~ho":šti~.o~« razhc1tlh
nijansi itd. Novoburžoaskl utJeCaJ ociiuJe se u p~e­
tjeranom interesu za probleme spola, ~ pokusaJU
da se radnička omladina prikaže u stan~u rasp~da­
nja i gubljenja revolucionarne pers~ekt~~e .. TaJ. se
utjecaj očituje i u cijelom nizu umJ~tmckih dJ:la
koja su prožeta ti:pično ~alogr~C:a"?~k1m ~a~pol?z~­
njima, u kojima se junaci u vecOJ ili m~JOJ mJer:.
a wlo često i potpuno, izoliraju od sociJalne sredi-
ne i t. 1sl.
Novoburžoaski utjecaj ispoljuje ·se. .u naj~~Iiči­
tijim, a ponekad i neočekivanim oblicima. ~aJVJe::?­
jatnije će i nadalje biti nastojanja da se ps~holog~Ja
u umjetničkoj književnosti ne izr~i. ·s~o. ~ravnim
i neposredmim :putem, već u znatlrioJ mJei?'. l uz !P~­
moć korištenja pojedinih slojev.a suJ?lltmčl~e ~JI­
ževmosti što stoje pod novobu~zo~sklill1. rut]eCaJ~m,
a u ovom ili onom obliku nalazit ce svoJ odraz cak
i u stvaralaštvu nekih proleterskih pisaca. u. skla~u
s .time, ova se bespoš·tedna borba s novoburz?askim
utjecajem, koja čini zadaću VAP!·a, ne ·svo~~.samo
na borbu s neprikriveno meoburzoa:Sik~ knpzevno-
šću nego i na nerprestano, vješto r~ot~r~vanJe skre-
tanja i kolebanja koja dolaze do I~r~zaJa u ~·t~ara­
[aštvu pojedimih suputnika i ,proletptsaca, ah Q _,na
strrpJjivo pomaganje da ih :iskorijene u. !Procesu sto
tješnje drugarske suradnje s kulturnrm snagama
komunizma.
17. Konkretne pojave književnog života potvrđu­
ju te'ZJU o nepravHnosti općeg sumarnog pri:stupa
93
 ta i uspjeha u našoj zemlji, tendencije pr_aktici:zma
sup~tn~čkom _sekt.oru suvremene književnosti i po-
američlwg tipa, individualističkog psiholognma, pre-
~reb1. d1fer:enc1ranJa suputnika u niz posebnih grupa
l sloJ~va. Jer s_e yroce.~ ta!kvog diferenciranja u su- uveličavanja uloge inteligencije itd. . ..
putmčlkoJ sred1m •razviJa veoma intenzivno. Uza svu
Taiko, 'Polazeći od zadatka prevođenJa surputmk~
r~~oHkos_t suputJničkih slojeva, 1koji odražavaju ra-
na kolosijek proleters:ke ideologije, treba na razli-
zhclte SlOJeVe SOVjetske inteligencije i sitne ouržoa- čite načine postavljati taj za:datak u odnosu prema
raznim grurpama sup.utnika. Tn~ba s.v.im snaga~a
zije, ona ·se, iJpaJk, može uvjetJno .razdijeliti na dvije
osnovne grupe: na »stare« •i »mlade« suputnike. učvršćivati i podržavati u grupi mlad1h surpu~ilka
raspoloženja i tendencije koje ih mogu doves·~~ do
Prva gn;I?a p~ela j~ svoj književni rad još prije
stapanja s umjetničkom književnošću p:oletanpt~,
"U:epa« 1h prv1h. _godma »nepa« i .tako je postala
bhs~om proletanJatu, posebno u historijskim okol-
svim snagama nastavljajući •rad sa st~nm sup~tm­
cima i pomažući rješavanje krize kOJU rnnog1 od
nostrma građanskog rata. Politička samospo2".naja
ove grupe suputnika formirala se u godinama koje njih proživljavaju. Polazeći od .sveg~ rečen?g, ':'OAPP
s~ prethodile početkru .produbljene organske izgrad-
smatra još uvijek potpuno ispravmm..:retiranJe pro-
blema koje je bilo izneseno u xezo1uc1Jl CK SKP (b_).
nJe temelja socijalističkog društva. To se na neki
Proleterski pisci moraju se boriti rpr<.>'tiv ma kakVIh
nač~ mo:alo odraziti. na piscima što pripadaju
OV~J ,gmp1: vrlo mnog1 od njih, u ra~doblju kroz
etlemenata potcjenjivačkog ili lakom1sl~og odno~~
koJe .sada .prolazi zemlja, našli su se nepripremljeni, prema suputni:štvu, u kakvim se ~od obh~lJ?~ on oo;-
tovao: :komnnističkoj hvalisavost'!, cehovstlm, p_ovr;s-
pa tpr~ži~!javaju stan~e nesigurnosti i zbunjenosti,
nom odnosu prema učenju, pretjeranom -~valJ_enJU
kole~aJU~l ~e sad na Jednu, sad na drugu stranu, i
odrazavaJUCl povremeno u .svom stvara!laštvu novo- proletpisaca, umanjivanju mačenja suputmstva 1td.
bu_ržoa.s~a raspoloženja. U mnogo čemu oni iZJgubi:še 18. Prava masovna seljačka književnost proživljava
zaJedmcke crte što su ih 'Prije povezivale. tek prve etape svog -razvoja. Zlllačajni broj~~ni po-
rast seoskog dopisništva prati pojava neob1cno v~­
~rupa mla~ih s;uputni;ka ušla je u književnost u
likog broja pisaca početJnika. Međutim, stvaran_Je
v~lJeme zapocete kultul1lle revolucije i :produbljiva-
seoskih rpisaca još je uvijek, općenito, na vrlo ms-
nJa s:~aralačkog rrada proletarijata pa !svoju politič­
ikom nivou karalkterizira ga besperspektivno opiSI-
ku SVIJest ne određuje pod utjecajem romantike gra-
vanje života, česti naturalistički opisi, crtiča·rsko
đansko?. rata. ·U ~kladu s tim za pisce ove gi11.1pe pro-
obli:kovanje, k'lizanje po površini rpojava ~z oskud-
blem.~~thovog mJesta u S'Uvremenosti u mnogome je
nost tematike i siromaštvo društvenog v1dokruga,
drukClJ.l _nego tkod Slll'PU1nika >>prvog poziva«. Mladi
što ,sve prati veli!ku većinu djela seljačkih iknj_ižev-
s~pu!mcr. u ~~čajnoj mjeri odražavaju raspolože-
nika. Općenito, masovna seljačka književnost Ideo-
nJa l'lltehgencl'Je 1povezane s proi~odnjom, uglav-
nom onog sloja :sovjetske inteligencije kojemu su loški slijedi proletarijat. Kao izrazite ostatke »go-
prolb~emi industrijalizacije i qpćeg pTivrednog rasta
spodskih predrasuda« treba _obilježi,t! j?š uvij~
postojeću nepažnju i nedovolJnO pll1UzanJe pom~'l
zem1Je u ovoj ili onoj mjeri 1blistld. Proces organ-
skog stapanja ovih pisaca sa suvremenošću ima svo- porastu širokog seljačkoga knji~evnog . s:varan]~·
j~- posebne t~škoće koje povlače za sobom .speci-
Usporedo ,s ovom osnovnom struJO~ :se}Jacke iknJ~­
fwna skretanJa u radu ove grupe književnika; tak- ževnosti postoji i brojčano slaba, ah Jaca po sn~,
ve .su, na primjer, tendencije prema idealizaciji eiko- P'seudoseljaoka tendencija ·koja odražava raspoloze-
noms~og rasta i tehničkog napretka kao takvih, bez
nja kulačkih elemenata sela i vrbuje svoje ~TQP~­
povez1vanja sa socijalističkim karakterom toga ras- gatore u nekim elementima sitnoburžoaske mteh-

94 95

gencije. VOAPP, smatrajući seljačke pisce svojim
najbližim saveznicima na književnom poslu, mora
ponpomagati .kulturni uspon seljačkoga književnog
stvaranja, koje .treba da ostane kod seljačkih liko-
va i m.digme rse do vis~na proleterskog :pogleda ma
svijet, težeći prema •realističkom - iznutra - pri-
kazivanju stvarnog lica suvremenoga sela sa svom
složenošću prilika u mjernu i s borbom između sta-
rog i elemenata novog, koja se tamo odvija.
19. Proleterska revolucija ulkmula je nacionalno
ugnjetavanje i stvorila sve neophodne uvjete za rast
kulture, proleterske rpo sadržaju, nacionalne po for-
mi. Uvođenje u socijalističku izgradnju i kuJturnu
revo1uciju prolefarijata, a :prije svega seljaštva na-
roda koje je ugnjetavao carizam t·raži da se razviju
naciona1ne kuLture. VOAPP vodi odlučnu rborbu ,pro-
tiv svih pojava velikodržavnog .ruskog ·šovinizma u
njegovim neprikrivenim i rpritajenim oblicima, s
tobože »internacionalnim« negiranjem rsame parole
razvoja nacionalne kulture, a u isto vrijeme protiv
svih manifes.tacija lokalnog šovinilmla koji se odra-
žava u ikrnjiževmostima naroda koje je ugnjetaJVao
""'·)\
carizam.
KultU!l1Ila revolucija u SSS&_ koja omogućuje stva-
ranje proleterske kulture, a posebno proleterske
/ književnosti, vrši neposredan utjecaj na rputeve raz-
voja književnosti narroda ·koje je ugnjetavao cari-
zaa:n. U procesu ove kultJUme .revolucije, a i pod utje-
cajem internacionalnog okruženja ,proleterske kultu-
re nei7Jbježan je :porast proleterSike književnosti i
kod ekonomski rzaostaHh naroda.
Učvršćujući na sve moguće načine internacional-
no jedinstvo proletknjiževnosti, VOAPP je organiza-
cija koja ujedinjuje sve nacionalne odrede prolet-
književnosti SSSR na principu njihove najšire
stvaralačke i onganizacione autonomije.
20. Opći zadatalk, koji pred sebe postavlja VOAPP,
sastoji se u rpostirzanju proleterske književme hege-
monije.
Osnovna su obilježja hegemonije slijedeća:
96
a) Vodeća uloga (•tj. o?1učni ideološ~~ i formalni
utjecaj) u odnosu na CJelokupnu knJzzevnost.
b) Dominantan utjecaj na či.talaoke mase (~v~je
treba uzeti u obzir socijalnu i kulturnu podiJelje-
nost čitalaca i potrebu da ih se, rav~ajući se ;prem~
radničkim čitaocima, :postepeno podtze na kulturnoJ
ljestvici).
Osnovni su putevi da se osvoji hegemonija:
a) Proširenje tematskog obuhv_aćanja, p~većanje
društvenog značenja i a'ktualnosh tema koJe obra-
đu ju :pisci.
b) Stvaranje forme (objektivni kriterij lj_e;pote
prema Plehanovu) i razumljive milijunima, koJa od-
govara sadržaju. . . . ..
Samo u skladu sa spomenutim kntenJrma hege-
monije i putovima da se ona po~_t!gne m.oraju se
ocjenjivati US\pjesi :proleterske knJrzeWJ:ostr.
Podaci :proučavanja čitalačikih interesa svjedoče ?
velikoj :potražnji djela proleterskih pisa.ca ~odv· čr­
talaca radnika. Međutim, zadatak predobtvanJa mta-
laca još nije u potpunosti riješen,)~r. {[~rol:ters~~
književnost prije svega mora /J)ros1ntr 1 1;1cvrstiti
svoje pozicije kod radničkih <Čitalaca, a zatr_mv obu-
hva!Hi svojim utjecajem osnovnu masu selJastva
drugih međuslojeva. .
Ocjenjujući cjelokupnu suvremenu k~již~w;to~.t,
mo,že se slobodno rr-eći da društveno naJznacaJm.IJe
i najaktualnije teme obrađuju proleterski pisci. ~e­
đutim, to u ovom času nije samo dokaz osobt.t~
uspješnog razvoja .proleters'ke književ~~s.ti, ne?o I
zaostajanja cjelokupne suvremene ~~~Jl~~ost1 za
zahtjevima čitalaca u razdoblju razwJanJa 1 produ-
bljivanja kulturne •revolucije.
U poglledu stva:ramja svog si:stema..oblikovamj~ ma-
terijala, proleterska ,književnost stOJI tek na pocetku
svog puta.
Počinjući se sve više rpribližav~-~ svoj~j ulozi
avangarde cjelokupne sovjetske knJrzevnosti: rprole-
terska književnost još nije stekla pravo da Je nazo-
7 Sovjetska književnost 97
 vemo hegemonom, iako je učinila, i još uvijek čini,
na tom putu značajne korake. Međutim, grupa pi-
saca suputnika kojoj je na početk!u »nepa<< pnipa-
dala vodeća uloga, u značajnoj je mjeri izgubila
svoju prijašnju specifičnu težinu i značenje.
21. Težeći prema objektivno tačnom shvaćanju
svijeta, proleterska književnost ne smije se baviti
fotografiranjem i površnim prikazivanjem vanjskih
pojava, već slikanjem stvarnog života sa svom nje-
govom složenošću, što se može ostvariti samo uz
pravilno razUJillijevanje razvojnih tendencija u stvar-
nosti.
Proleterski pisci ne moraju prikazivati u svojim
djelima samo sadašnjicu i današnju borbu radnič­
ke klase. Prošlost iJroletarijata i budućnost socija-
lističke iZJgradnje, cjelokupnost pojava lmje zanima-
ju i uzbuđuju čovjeka kao društveno biće, može i
mora nalaziti odraz u tematici proleterske književ-
nosti. Međutim, proleterski pisci moraju obraćati
posebnu pažnju na prikazivanje onih strana stvar-
nosti i poticanje onih problema koji su najznačaj­
niji s pozicija narednih zadataka iJToleterske revo-
lucije. Potreba iznošenja živog čovjeka, koju je is-
taknuo VOAPP, s jedne strane isiJravno orijentira
proletersku književnost na odražavanje suvreme-
nosti, a s druge strane izražava potrebu borbe sa
šablonama, shematičnošću, golim parolaštvom i pri-
jelaza na razotkrivanje komplicirane ljudske psihe
sa svim njenim suprotnostima, elementima prošlo-
sti i izdancima novog, momentima svjesnog i pod-
svjesnog itd. Junak našeg vremena, graditelj socija-
lističkog društva - to je taj živi čovjek koji mora,
prije svega, zanimati proleterske pisce. Ovi zadaci
određuju potrebu prevladavanja naturalističkog opi-
sivanja života i prijelaza na produbljeno i psiholo-
ško prikazivanje ljudi, na uopćavanja i umjetničku
sintezu. Proleterski pisac ne smije zasnivati psiho-
lošku analizu lika na nezavisnom razvoju karakte-
ra već na iznošenju unutarnje čovjekove biti, koja
se razvija pod utjecajem socijalne sredine.
98
»Psihologizam<< proleterske književnosti mora biti
objeiktivan, mora služiti spoznaji i odgajati aktiv-
nost, kao protuteža psihologizmu radi iJSihologizma
koji je karakteri•sHčan za buržoaske književne
pravce.
Sadašnji nivo proleterske književnosti općenito
je nedovoljno visok u usporedbi sa zadacima ikoji
d3Jnas stoje pred proleterskom 'književnoš6u. Uče­
nje i samokritika obavezan su uvjet podizanja stva-
ralaštva pisaca radničke klase. Prijeko potrebno
proleterskim piscima književno učenje ne može
se suprotstavljati podizanju lkvaHtete i lllirvoa njiho-
va marksističkog pogleda na svijet. Samo proleter-
ski pisci koji vladaju metodom dijalektiokog mate-
rijalizma moći će ostvariti školu proleterske knji-
ževnosti sa stilom karakterističnim za nju. Da bi se
os.tvario taj zadatak, treba uložiti veliki napor ikako
bi se doista usvojilo cjelokupno iskustvo književ-
nosti prošlih stoljeća a, u prvom redu, književnosti
iz razdoblja uspona naprednih klasa. Smatrajući da
proleterska književnost mora stvori.ti svoj vlastiti
stil, ne povezujući se s ovim ili onim pravcem u
proš,losti, razrađujući materijalističku umjetničku
metodu, koju karakterizira pravilno •razumijevanje
međusobnih odnosa između umjetnika i stvarnosti,
VOAPP smatra naročito važnim učenje od klasika
realizma. što će brže •proleterska književnost ovla-
dati svim tekovinama svjetske ·književnosti, to će
brže preuzeti hegemoniju.
U cjelokupnom praktičnom radu na .rješavanju
stvaralačkih pHanja treba uzimati u obzir različitost
kulturnih nivoa, književne vještine i stvaralačkih
manira proleterskih pisaca, prema kojima se mora
razlikovati postavljanje općih zadataka. VOAPP mo-
ra biti škola proleterske književnosti, koja će raz-
rađivati stvaralačke putove proleterske književno-
sti i rukovoditi književnicima radničke ·klase u nji-
hovom poslu na postizanju hegemonije na osnovi
najširega stvaralačkog takmičenja.
22. Polazeći od toga da »rast nove književnosti,
proleterske i ~seoske, u prvom redu, pačam od nje-
7* 99

zin~h tpočetni~, ali u isto v·rijeme neobično širokih
o_bhka (r~d.mo~a dopisništva, seoska dopisništva,
z1d~e. I_l~mn~ l··vdr.) sve do tdeološ!ki osmišljene
umJetmcke km.Jirzevne produkcije« /rezolucija CK
SKP (b)/, V?APP ujedinjuje u s:vojim redovima
,pr~~~terske . ~1~ce različite kvalifilkacije u smislu
lknJizevne VJestlim.e, :smatrajući da tpostojanje jedin-
s~'::em.oga ?~oletei'ISkog književnog pokreta ima neo-
bwno veliki značaj za razvoj intemacionalne knji-
ževnosti radničke klase. Organska povezanost izme-
đ~ profesionali~ih. rprol~ters~ih književn1ka i počet­
mka pot·rebna Je 1 Jedm.ma 1 drugima. Budući da su
~.erposredno povezani s književnim podmlatkom, ko-
JI ~e ugla_vn~m. razvija iz radničkih dopisništava, pro-
fes.Ion~~ [HSCI nalaze se u 1sredini koja ih u veli-
koJ mJ~I1l povezuje 1S klasom, ne dopušta im da se
zatv~raJru u usku kastu i uz to povezruje ih s kul-
turmm usponom novih slojeva radničke klase PI-o-
l.e~ers~i 'Pisc~.poč~tr;ici na zajedničkom rpos,lu ~ fur-
mtr~rm 1knJ~zevmc1ma povećavaju rsvoje stvaralač­
ko Iskustvo 1 :rml~ze školu književnog učenja. Us-
po~ prolete~sk1h [)lsaca mora se odvijati u oblicima
k~F 'se kvahtetno razlikuju od prijašnje inaividuaii-
sticke konkruTencije. VOAPP mora osigurati srn-a:d-
njri _yroleterskih pisaca na temelju uzajamne po-
m~~· druga~~ke samokritike, zajedničkog učešća u
knJizevnom zavotu.
2~-- VOAPP ~e sudjeluje u klasnoj borbi koja se
odVIJa u zemlp samo stvaralaštvom svih pisaca k:oji
~la_ze.;t ~~amzaciju i koji žele svjesno ~služiti soci-
Jal~stwkoJ, ~gradnji, i odgovarajućim njihovim od-
g?Jem, .;'.ec 1. lmo književna organizacija u nizu dru-
glh lknJizevmh rgrupacija, kao jedan od proleterskih
~?:eda ~~ltul1?-e revo1ucije. Boreći se protiv razli-
~Itih knJizevmh manifestacija unutrašnje emigraci-
Je, ~~ve bu~žoazije, kulaštva, malograđanske deka-
~e?CIJe, vehkodržavnih i nacionalnih raspoloženja,
flhs!arskog. p~sim~a, nevjerovanja u ~socijalistič­
ku IZgradnJU Itd. 1td. VOAPP ne pretendira ni na
kakvo monorpolističlro predstavništvo u kllljiževnosti
proleternke revolucije ili komunistiake partije. Sve-
100
savezmi savez udruženja proleterskih rpjsaca nema
u svojoj književnoj politici nikaikvih drugih zada-
taka osim onih koje postavlja rukovodeća snaga
proletarijata - boljševička partija, te gleda na sebe
kao na jedno od partijskih oruđa ru ostvarenju za-
dataka ,koje je istakla rezolucija GK SKP (b) od
l. jula 1925. godine.
Postojanje čvrste i ideološ·ki prekaljene organiza-
cije proleterskih pisaca koja aiktivno sudjeluje u
knji1ževnom životu i stječe pra:vo da :njime rukovodi,
neminovan je uvjet da bi se riješ.iJi zadaci osvajanja
suprutni:ka i prevođenja rseoskih knjižeWlika na kolo-
sijek proleter,ske ideologije. Zato i zaslužuje osudu,
kao voda na mlin klasnom neprijatelju, negiranje
potrebe organizi-ranja proleterskih p~saca u Svesa-
veznoj organizaciji i manje ili više pTikrivena pro-
povijed društvene pasivnosti književnika radničke
klase, maikar ·se ona ,i prikriva pravilnim tvrđenjem
da se pisci, kao i kritičari, prije svega moraju ba-
viti svojim neposrednim stvaralačkim poslom. Pro-
tiv prirerpašlwg cehovskog poricanja potrebe intere-
siranja i bav·ljenja ·probllemilma književnog života j
polititke treba da se vodi isto 'ta!ko dosljedna borba
kao i protiv pretjeranog zanošenja organizacionim
poslovima koji nisu potrebni književnim orgamiza-
cijama, 1kao i rpmtiv neprestanog sitničavog politič-
kog na<klapanja.
24. Svesavezno udruženje prole:terskih p~saca u
cjelokupnoj organizaciji svoga posla [Uikovodi se
potrebom tiiZlgrađivanja tipa lknjižeWiika-.dru·Mvenog
radnika, organski povezanog s radničkom klasom i
sudionika u njezinoj borbi, pisca koji neprestano
radi na podizanju svoje kultume razine. Ne može
a da se ne odr·azi na proleterSkoj tknjiževnosti ne-
dovdljno visoka kulturna raz1na cijelog proletari-
jata. Upravo :zbog toga treba da se s još većom
od1učnoš6u rpro.lete!'s!ki pisci bore protiv najrazliči­
tijih elemenata književne boemštine, koja se pojav-
ljuje posebno kao rezultat nedovoljnog otpora tuđoj
književnoj sredini s njezinim prijašnjim navikama
101
i običajima. Svesavezmo udruženje proletersikih pi-
saca nastoji kod svojih članova odgojiti svijest o
teškoći i težini knJiževne djeJatnosti, koja od pisa-
ca traži neobično visoku kulturu rada, ogroman
napomi 1 mukotrpni rad, upornu detaljnu obradu
vlastitih djela.
25. Proleterski pisci gledaju na svoju iknjižeVl.llu
produkciju ilmo na sudjelovanje u klasnoj borbi
proletarijata i služenje razvitku !lmltm:me revolu-
cije. Uporedo s tim VOAPP u skladu sa svojim sna·
gama neposredno .sudjeluje u kul,turnom radu koji
o?.uhvaća ~iroke .sl~jeve trudbenika. S takvog gle-
dista osobitu paznJU zaslužuje potreba najtješnje
veze proletersikih pisaca s čitaocima radnicima,
~?-jižniča~h?a, učiteJj.ima itd. Tek će se na 1taj na-
cm stvonh potrebna za rproleter1ske pisce vlastita
književna sredina. Tek će na tom putu sve voap-
p~vske organizacije moći prema svojim mogućno­
stima pomagati ikako rješavanje problema tekućeg
kultumo1rpoHtičikog rada :i odazivati se udarnim
lkampanjama.
26. VOAPP ujedinjuje u :svojim ~redovima prorz-
ne pisce, pjesnike, kritičare, dramsike pisce, filmske
scenariste. Spajajući i uopćavajući iskustvo cjelo-
kupne proleterske umjetnosti, VOAPP sa svoje stra-
ne pomaže razvi•tkru umjetnosti radniličke ·klase u
svim drugim oblastima, imajući na umu da se pro-
leterska književ:nost izgrađuje i da će se izgradi.H
u tijesnoj .vezi sa cjelokupnom rproleterskom um-
jetnošću.
27. Osnovnim nedostatkom suvremene kritike
treb~ smatrati njezinu čestu eklektičnost, koja se
u ,naJvećoj mjeri objašnjava time što •su stare iknji-
ževnohistoriJske škole i pravci, pod utjecajem prvo-
stepene uloge marksiZJma, morale postepeno pre-
puštati svoje pozicije i odustajati od niza principa
koji su prije za njih :bili temeljni. Taj se proces
predaje pozicija od strane nemaroksističkih Šikola
odvija postepeno i proturječna (karaJkteristična je
u tom .smis1u nesumnjiva kriza koju rproživ·ljavaju
102
~ormalisti). Imamo i otvoreno eklektičkih škola, ko-
je vide svoj zadatak u samozadovoljnom izglađi~ra­
nju suprotnosti i uzdižu eklekticizam sve do pnn-
cipa (sociolozi-formalisti, »sintetiČike« tendencije
različitih narodnjački raspoloženih književnih hi-
storičara, liberalno-marksistiOke <tendencije it:d.). U
toj situaciji zadatak marksističke nooke o !književ-
nosti 'i kritike koja se služi njezinom metodologi-
jom postaje !pOtreba da se zastranjivanjima, !kole-
banjima i eklektic~u buržoaske i sitnoburžoaske
nauke o 1književnosti suprotstavi dosljedan sistem
ma:riWsistiOkih \književnih pogleda.
Međutim, mai1ksisttoka k<ritiika ni izda1leka još
nije na potrebnom nivou. Za 1to postoje, prije sve-
ga, dva razloga: utjecaj mai1ksizmu tuđih smjero-
va :u nauci o književnosti i u kritici, nesposobnost
da ih se prevlada i, s druge strane, nedovoljno
ozbiljan odnos prema književnokiritičlkom radu, a
vrlo često i slaba pismenost. Zbog toga mora se
konstatirati da u našoj kritici postoje iskrivljava-
nja marksističke metode, pojave diletantizma, ma-
lograđanštine itd.
Izvanredno značajan nedostatak naše krit~ke ši-
rOiko je rasprostranjena tolerancija prema malo-
građanskim ukm!sima i rasrpoloženjima koja se odra-
žavaju u književnosti i u ~ritici.
Prvi i glavni zadatak proleterske kritilke uporno
je i sistematsko duboko proučavanje marksističkih
metoda. Uspjesi na tom ,polju uvjetuju uspješnost
bo.rbe protiv najraznovrsnijih pojava kapitulant-
stva, gospoštije, nadutosti i dr., koje je osudLla
rezolucija CK. Proleterska kritika mora potpuno is-
korijeniti grupašlku metodu kritike, jedan od najod-
vratnijih ostataka stare buržoaske kritike koji zaslu-
žuje najodlučniju osudu kada :se javljaju u Teda-
vima VOAPP-a. »Posebno treba naglasiti da nedo-
pustivi, zapovjednički ton k•riti!ke, o 1kojemu je go-
vorila rezolucija CK iz 1925. godine, još do danas
nije u potpunosti iskorijenjen i ponekad se javlja
103
u radu. VO.i\PP se mora odlučno boriti protiv poja-
va takvog zapovjedničkog tona, a prvenstveno u
svojim redovima.«
Nepokolebljivo rask!rinkavajući !klasnu suštinu no-
voburžoaske i bilo koje druge ,proletarijatu štetne
književnosti, proleters'ka k:rit~ka mora i.stovremeno
dosljedno i 1taktično pomagati prevođenju velike ve-
ćine književnika na kolosijek ,proleterske ideologi-
je. Boreći se odlučno protiv nedostojnih marksis-
tičke krit>i!ke metoda hajki i općeg prišivanja pis-
cima različitih etiketa itd., proleters:ka krit~ka isto-
vremeno mora dosljedno razjašnjavati kako SUipUt-
ničkim tako li :proleterskim k!nji:ževnidma bit njiho·
vih grešaka i skretanja. Preduvjet osvajanja potreb-
nog autoriteta od strane proleterske kritike likvi-
dacija je 1ka!ko priiillitivno-estetskih, tako i vulgarno·
-publicistiOkih skretanja.
28. VOAPP nastoji obuhvatiti u svojim redovima
sve grupe rproleterskih pisaca sa svom raznoliiko-
š·ću njihovih umjetničkih strujanja i stvaralačkih
grupa. Jedinstvenost proleterskih pirsaca u :njihovoj
borbi za književnu hegemoniju neophodan je uvjet
uzdizanja sv~koga pojedinog ,pmleterslkog tknjiižev·
nika i cjelokupne proleterske književnosti.
Na putu proleterslkoga književnog pokreta niču
mnoge opasnosti i tešrkoće. Zadaci koji stoje (pred
nama povećavaju se poslije svaikog novog uspjeha.
Raste naša odgovornost. Proleterska !književnost
ne smije zaostajati za ·kulturnom ll."evolucijom, već
mora da komča u boljševičkoj avangardi svoje kla-
se i da pred nju postavlja ne ·samo probleme ju-
čerašnjice i današnjice već i probleme sutrašnjice.
Zato parola učenja, stvaranja i samokritike mora
zaista usmjeravati sav rad VOAPP-a.
Djela proleten::lkih pisaca koj•i se razvijaju i od-
gajaju u našoj organizaciji oružje su Ikojim naJša
o11ganirzacija sJuži trijumfu komuni·zma.
1928.
Preveo Ratko Venturin
104
REZOLUCIJA O POLITIČKIM
I STVARALAČKIM PITANJIMA
MEĐUNARODNEPROLETERSKE
I REVOLUCIONARNE KNJIŽEVNOSTI
(prihvaćena na Il međunarodnoj konferenciji proZe-
terskih i revolucionarnih pisaca, održanoj u Bar-
kovu 6-15. XI 1930)
P.roleterski Jmj•iževni pokret .razvija se u kapita-
lističlkim zemljama na osnovi jačanja pokreta pr.o-
letarJjata koji postavlja pred 1sebe. kao c~~~j ~1danje
klasnog ugnjetavanja i ostvarenJe soCIJalizma. U
borbi s rug:njetaOkom klasom proletarijat stvara um-
jetnost koja s1uži revo1ucionamim dljevima i jedan
je od obiiika njegove revolucionarne ;prakse.
Epoha imperijalirzma je epoha ;trulog . karpi.t~;li·
zrna na umoru. ·»S elementarnom snagom IIIlliJ>eTIJa·
!izam razotkriva i produbljuje sve sllllprotnosti k~­
pitalističkoga idruštcvenog rporetka, ~oja~ava do kraJ-
njih granica UJgnjetacvanje eksrploat1ran1h klasa, za~­
štracva do :krajnjih granica međusobnu b~rb1;1 kap~­
talističkih država, neminovno prouzrokuJe rmpe:;l-
jalističke scvjetsike ratove, ~oji do tem~ja P?tresaJU
cjelolkurpni sistem cvrladajuĆlh odnosa, 1. ;vodi s ~:~­
molj ivom nu~nošćru prema proletersikoJ revoluciJI«
(iz .P:mgrama Komunističke internacionale).
U »trećem rperiodu« modernog ikapit.alizma ~ara­
staju njegove suprotnosti do ogromnih raz~Jera:
lzvaJUredno oštra privredna kriza, do sada nev1đen1
porast nezaposlenosti, zaoštravanje suprotnosti ~e­
đu kapitalističkim državama i njihovim grupaciJa•
ma bezobzi:r~no provođenje kapitali:stiČike racionali-
zacije na račun radničke klase, otcvorena diktatura
105
 ugnjetača, značajna fašizacija čak i tradicionalno
»demokratskih« država karakteriziraju općenito ovu
posljednju fazu kapitalizma.
Najmačajnija je između ostalih :suprotnost koja
postoji između kapitalističkog svijeta i SSSR-a. Na-
supmt sve jačem truljenju i raspadanju kapitalistič­
ke privrede, u SSSR·u se provodi divovska izgrad-
nja socijalizma, -likvidacija nezaposlenosti, podiza-
nje novih divovskih industrijskih poduzeća, zatim
treba da se istaknu ogromni uspjesi na području
kolektivizacije poljoprivrede, provodi se !kulturna
revolucija 1koja obuhvaća sve trudbenike beskrajne
zemlje, u ubrzanom tempu ostvaruje se petogodiš-
nji [>lan - sve su to značajni rezultati porasta i
jačanja socijalističke izgradnje u SSSR-u. Spome-
nuti uspjesi ove izgradnje sve su jača [>rijetnja
svjetskom iffi!Perijalizmu. Dva svijeta ,stoje jedan
nasuprot drugome. Divovski porast naoružanja -
pod maskom komedije razoružanja koju inscenira
Liga naroda, politika blokade, ekon()[llskoga rata
protiv SSSR-a, 'izravna podrška svjetske buržoazije
-..\ klasnim neprijateljima proletarija:ta koji su se a'k-
tivirali u SSSR-u - sve su to karike u jedinstve-
) nom lancu pripremanja »križarskog pohoda« protiv
jedine zemlje na svijetu u .kojoj ·se gradi socijali-
/ zam.
/
Radnička je klasa, kojom IUkovodi Komunistič­
ka partija, prešla u socijalističku ofenzivu na maj-
širem frontu. Udarne brigade, socijalističko takmi-
čenje, socijalistički radni odnosi, buđenje stvara-
lačke ernei1gije širokih masa - sve to :svjedoči o
torne da je avangarda svjetskog :proleta:rijata kadra
da u pobjedonosnim borbama protiv kapitalizma
uspješno izvrši svoju povijesnu zadaću. Zbog toga
iffi!Pe~ijalizam tako grozničavo priprema rat protiv
SSSR-a.
Zaoštravanje SU!protrnosti nnutar karpitalillstičkog
drruš:tva uzmkuje novi revolucionarni polet, rasp~·
ljuju se u velikim razmjerima ekonomski 5ukobi.
Ovi sukobi izmstaju u opće ,političke sukobe. Oni
potresaju temeljima ,kapitalističkog svijeta. Ogrom-
106
ni uspjesi KP Njemačke na posljednjim izborima,
septembarski događaji u Mađa~skoj, oktobarski
opći štrajk njemačkih metalskih radnika - sve to
svjedoči o ogromnom revolucionarnom poletu.
Epoha imperijalizma je epoha propadanja i ras-
padanja buržoaske kulture. Na svim područjima
buržoaske kulture može se primijetiti oštra kriza,
zastoj i rasulo.
Raspadanje buržoaske kulture jedna je od naj-
jasnijih potvrda o :torne kako kapitali:zam ide u
SU5ret katastrofi. Proletarijat je jedina snaga mo-
dernog društva koja je kadra da podigne svjets~u
kulturu do nepoznatih visina.
Samo pobjeda socijalisti6ke revolucije stvara
pretpostavke za neograničeni razvitak proleterske
kulture. Ali već u periodu 'koji neposredno prethodi
socijalističkoj revoluciji, u periodu imperijalizma,
proletarijat stvara !kulturu !koja služi njegovim ['e-
volucionarnim ciljevima. Proletarijat je jedini no-
silac svih kulturnih vrijednosti koje je :stvorilo čo­
vječanstvo. On se ne ograničava na mehaničko pre-
uzimanje ili negaciju stare kulture. Služeći se kri-
tiokia:n oružjem ma['ksizma-lenjinizma proletarijat
podvrgava s 'kiTitičkog stanovišta reviziji sve kultur-
ne vrijednosti koje je čovječanstvo ikada stvorilo,
odabire i prisvaja one koje se mogu iskoristi:tri. za
izgradnju nove proleterske kulture.
Književni pokret proletarijata već se sada široko
ll."a:zvio. Usprkos tvrdnjama kapitulanata da je pro-
letarijat, sve dok ne bude srušena buržoaska vlast
i izgrađen socijalizam, osuđen da se zadovolji mr·
vica:ma buržoas,ke :kulture, već u razdoblju sazrije·
vanja socijalistioke ['evolucije nastaje proleterska
umjetnost kao borbeno oružje radničke klase.
Proleterski književni pokret u 1kapitalisti0kim
zemljama stekao je već sada :značajno stvaralačko
iskustvo koje bi trebalo s najvećom brigom i paž-
njom uopćiti. U Njemačkoj, zemlji u kojoj se klas-
na borba u usporedbi s ostalim kapitalističkim zem-
ljama najvi,še zaoštrila, možemo i u tom pogledu
zabilježHi najznačajnije pojave. Mađarski pisci, ne-
107
 posre~i učesnici mađarske revolucije, također su
ob.o~atili iskustvo književnog pokreta proletarijata.
Ah Je posebno značajno široko i mnogostrana stva-
ralačko iskustvo proleterske književnosti Sovjet-
skog Saveza i svih njenih nacionalnih odreda. In-
ternacionalizacija ovoga iskustva jest nužna pret-
postavka rproleterskoga lmjiževnog pokreta. Prole-
~~rslka se knjižeVinost po svome •sadržaju, a to zna-
CI lipO pogledu na svijet ra:dniake kilase, koji dolazi
d? izražaja u umjetničkom oblilkovanju proleterskih
p~saca, ~uprotstavija svim ostalim književnim iklas-
?Irn obhc1rna u prošlosti i sadašnjosti. Sveu;htpno
Iskustvo čovječanstva, njegov razvitak i njegova
b.~·rba, a prvenstveno klasnosvjesna praksa proleta-
riJata kao hegemona u borbi za socijalizam, a ne
kao nosioca ograničenih cehovskih zadataka, nalazi
svoj umjetnički izraz u djelima proleterskih pisaca.
T? u k~ajnj~j Eniji određuje također stvaranje no-
VIh oblika, sto odgovara klasnom sadržaju prole-
ter.ske k~j~~~~osti ~ protivi se iburžoaskoj književ-
noJ t:adiCIJI hrne sto prevladava stare •lmjiževne
vrst.~ 1 stv~~ra nove. Književnik je upućen da sa:žrne
P?VIJesno Iskustvo ·klasnih bo11bi, ali ne da činje­
) m~e promatra ikao pasivni promatrač ili gledalac;
v~c kao ;~oiucionarni borac koji je usvojio teko-
/ VI?e p:os'hh etapa revolucionarnog pokreta i kori-
/ sti ta Iskustva za razvijanje pokreta \klasne borbe.
A:~usch, Grunberg, Scharrer, Marchwitza (u »Ju-
nsu na Hss en«), Bela Hles, Laicens i drugi stvoriH
su roman klasnog iskustva proletarijata.
T·reba napomenuti ikako je ovaj obli1k romana na-
~ao svoJ početaik i razvio se unutar proleterske knji-
zevnosti SSSR-a: twkav je roman koji je u sebi sa-
žeo i ?sko~i_;;tio rezultate iskustva građanskog ra~ta
(Serah~ovic, Furrnanov, Fadejev), takav je roman
razdoblJa obnove (Gladkov, čurnanddnova »Tvor-
nica Rab le«), takva su >>Brusila« Panfjorovljeva (vo-
man o proizvodnji). Analagne pojave opa:žamo u
ukr~j~nskoj .<Mi'kitenko i drugi), bjelomskoj, gruzin-
skoJ 1 drugim proleterskirn •književnostima SSSR-a.
To je jedan od najwačajnijih oblika ikoji odgovara
108
političkim zadacima pmletarijata. U procesu razvit-
ka proleterske književnosti izgrađuje se ovaj oblik,
i samo smušenjaci i beznadni kapitulanti mogu uspr-
kos postojećim činjenicama 1tv11diti kako proletarijat
još nije stvorio vlastiti roman.
Izvanredno je značajan roman u kojem proleter-
ski pisac vrši xevo1ucionarnu 1kriHlm buržoazije, kao
što to čini Bruno Jasienski (»Palim Pariz«); jednako
je značajna kritilka sitnoburžoasikih predrasuda u re-
dovima radničke \klase, tih kočnica njena revolucio-
narnog razvitka, a koja je došla snažno do izražaja
u KHiberovirn »Putnicima<<. Ova je \kritika direktno
političko oružje u rukama proletarijata. Duboka ob-
jeMivna spoznaja zbilje vrši se ovdje na terne•lju par-
tijsike ocjene. Upravo je to označio Lenjin kao »Ob-
jektivizam ·klasne borbe<<.
Ne nalazi samo roman, koji pos·tavlja p•red sebe
najznačajnija pitanja proleterske revolucije kao cilj
u stvaranju velikih oblika, svoje mjesto u književnoj
praksi suvremenih proleterskih pisaca. Mali, mnogo
pokretniji oblici, 1koji smjesta odgovaraju na zbiva-
nja, također nalaze svoju široku primjenu; takav je
oblik crtica, u kojoj se isključivo n~;di o aktue1nim
pitanjima, a za nju imamo uzoran primjer u Klabe-
rovim »Barikadama na Ruhru<<.
Politička poezija Weinertova, Hidasova, Goldova,
Becherova pokazuje ,kako se stvara ob1~k prodeter-
ske Jiri,ke. Slobodna od buržoaske rasplinutosti i in-
timnosti, ona je pjesničko stvaranje ,pretvorila u po-
litičku tribinu. Ova Erika u oštxoj je SU\protnosti
prema svemu onome što ćemo naći u buržoaskoj
poeziji. U Sovjetskom Savezu u tom je pogledu neo-
bi·čno značajno stvaranje Dernjana Bednoga. Njego-
vo je djelo u nerazdvojnoj vezi s povijesnim razvit-
korn revolucije; ono odražava sve etape koje je pro-
šao proletarijat na putu prema socijalističkoj revo-
luciji. Pjesništvo Dernjana Bednoga karakterizira ne-
posredna intervencija u klasnu praksu. Ova inter-
vencija vrši .se na osnovi dubokog li dosljednog
izricanja marksističkog pogleda na svijet i sa stano-
višta temeljnih ideja proletarijata. Na Zapadu preu-
109
 zill_laj~ umjetnici i knj.iževnici rproletar.ijata oružje
koJe Je suvremena buržoazija odbacila, dok joj je
ono prije, 'kad je buržoazija provodila svoju revo-
luciju protiv feudalnog poretka, vjerno služilo. Su-
vremeno stvaranje Weimel'tovo, Hidasovo ili Beche-
rovo podsjeća nas na Freiligratha, Herwegha, Hei-
nea.
Nagoviještena razvojna linija proleterske književ-
no~ti ni~alo ne iscrpljuje već postojeće i još mo-
guce oblike. Nema sumnje da je književni pokret
proletarijata stvorio mnoštvo drugih oblika, te da
će ih i u budućnosti nadalje stvarati.
~jiževnost rproletarijata nije ništa drugo nego
OI'U~Je. klasne borbe. Ta~ko treba da se postavi pi-
tanJe 1 u odnosu na sasvim osebujan tip proleter-
skog umjetnika. Proleterski umjetnik ne može biti
pasivan promatrač zbilje, on je u prvom redu re-
voh~cior:arni praktičar koji činom svoga stvaranja
sudjeluJe u oslobodilačkoj borbi svoje klase. To
znači ?a se proleterski umjetnik ne smije zatvarati
u SVOJe stvaranje i odvajati se od procesa klasne
\ borbe. On je postojani borac i učesnik klasnih
) borbi. Njegova je umjetnost prožeta aktivnošću i
~jelotv~rnošć:1. ~red proleterskim umjetnikom sto-
/ F z~daca objektivnoga dubokog spoznavanja zbilje
1 utjecanja na nju s ciljem da je se revolucionarno
preobrazi. Umjetniiku revolucije strane su objekti-
vističke iluzije, on vidi više nego bilo koji buržoaski
umjetnik jer je on proleterski revolucionar koji u
z?ilji o~kriva i izlaže pretpostavke za njen revolu-
~wn~rnl preobražaj. To znači: pravi proleterski um-
~et~lk treba da ujedno bude dijalektički materi-
~ahst. Stvaralačka metoda proleterske ~Jmjiževnosti
Jest metoda dijalektičkog materijalizma. To je uv-
jetovano činjenicom što se radi o umjetnosti klase
koja provodi revolucionarni preobražaj svijeta, ko-
je je pogled slobodan od sitnoburžoaske ograniče­
nosti i buržoaskog izopačivanja zbilje, klase koja,
u svrhu objektivne spoznaje zbilje i revolucionar·
nog preobražaja koji tu spomaju slijedi, skida sve
maske sa zbilje te razotkriva i uništava sve lažne
110
predodžbe o svijetu. U tom je pogledu iskustvo pro-
leterske književnosti u SSSR-u osobito poučno. Pro-
leterska književnost je u organskoj vezi s općom
pra.kJsom proletarijata i izrasta iz te prakse. Ona
ispunja izvanredno značajnu, politilčki aktualnu
ulogu time što uči milijune trudben~ka kako da
pravilno shvate iskustva svoje borbe za socijalizam
i organizira radne mase za nas,tavljanje ove borbe.
Kakve obrise pokazuje proleterski S<til u svome
nastajanju? Na širokom frontu, počev od pokret-
nih agitacijskih oblika koji su posvećeni sitnim pi-
tanjima svakidašnjice, pa sve do romana koji ras-
pravlja o temeljnim pitanjima proleterskog pogle-
da na svijet, a to znači o problemima proleterske
politike, ostvaruje ~književnost svoju zadaću da sLu-
ži proletarijatru kao oružje u njegovoj borbi za so-
cijalizam. Proleterski književni pokret obuhvaća
također one pridošlice iz drugih klasa koji su pot-
puno prešli na ·stranu rproletarijata i sasvim se iz-
mijenili ru rprocesu revolucionarne borbe. Jezgra
proleterske književnosti treba da se ipak formira
od radnitka. Pita~nja jačanja proleterske jezgre unu-
tar 1književnog pokreta dobivaju ogromno :zmačenje.
U toku posljednjih godina opažamo u kapitalistič­
kim zemljama masovno nicanje radničkih pisaca
pretežno i uglavnom iz redova radničkih dopisnika.
Problem veze književnog pokreta s radničkim do-
pisnicima dobiva veliko značenje. Novine komunis-
tičkih partija u tom su pogledu najznačajnije sre-
dište književnog pokreta proletarijata. Većina pro-
leterskih pisaca koji su nastupili u posljednje vri-
jeme prošla je kroz školu radničkih dopisnika i od-
gojena je u komunističkim novinama.
Upravo onako kao što proletarijat u razdoblju
zaoštravanja klasne borbe predobiva svoje političke
suputnike iz redova sitnoburžoaskih grupa koje je
potisnuo kapitalizam, književnom pokretu proleta-
riiata prilaze pisci koji su primorani da raskinu s
kapitalističkim poretkom i pronađu zajednički je-
zik s književnicima proletarijata. Ovi pisci uviđaju
zablude buržoaske demokracije i postaju svjesni
111
svih opruga kapitalističke eksploatacije. Postaje im
jasno kako je buržoazija klasa koja više ne može
unapređivati pravi razvitak kulture i uzrok duboke
krize kulture u buržoaskom društvu. Oni shvaćaju
da je sada proletarijat preuzeo uJogu jedinoga no-
sioca kulturnih tradicija. P.remda im stoje na putu
mnoge predrasude iz njihove sitnoburžoaSike proš-
losti, ovi pisci ,pronalaze ipak svoje putove prema
knjižeV'Ilom pokretu proletarijata. Pred proleters~im
pokretom :stoji zadaća da preodgoji i preobrazi svo-
je savezni:ke. Ili rpotpuno promijeniti orijentaciju i
saliti se s ,»klasom u napadu« u jedinstvo, ili nat-
rag u buržoasko blato. Ta!ko i nikako drugačije
postavlja se sada pitanje ovih književnilka. Prijelaz
revolucionarnih knjižeV'Ilika na proletersku ideolo-
giju, odstranjivanje svih predrasuda sitnoburžoas-
kog 1pog.leda na svijet, sve te zadaće pojavljuju se
pred rproleterskim književnim pokretom.
Povijesni prut što ga je ;prevalio pokret veoma je
poučan u mnogom pogledu. SloženoSit i odgovornost
li:nije ~oja treba da se provodi prema knjižeWiici-
ma koji nisu p:roleterski po svome porijekJ.u može
se pokazati na koiJikretnim primjerima. Razvojni
put taJkvih proleters·kih pisaca ikao što su Johannes
R. Becher ili John Reed dokazuje ikako se na djelu
može ostvariti prolete:rski preobražaj revolucionar-
nog pisca, njegovo oslobođeil!je od sitnoburžoa:ske
ograničenosti, njegova 1p:reobrazba u pravoga prole-
tersikog umjetniika. Napmtiv, .razvitak jednog Bar-
bussea, koji još uvijek čuva osobine sitnohuržoaske
ograničenosti (roman »K:a:Tike«, kao pdmjer suprot-
nosti između <filistarski individualističkog mišlje-
nja i zadataJka proleterSkog stvaralaštva), Uptotrw
Sinclaira, iskrenog saveznika rproletadjata koji, me-
đutim, još uvijek čuva predrasude kršćanskoga so·
cijalizma (izrazit je primjer za to njegov posljednji
:roman »Boston«), pokazuje kakve teškoće nasta-
ju prililkom prijelaza revolucionarnih saveznika na
tračnice proleterske ideologije, kako je ovaj prob-
lem veoma složen i kakV!tl on veliku pažnju zahti-
jeva.
112
Sada mi ibilježimo novi priliv saveznika. Redovi
revolucionarnih sitnohuržoaskih ~njiževnika ikoji
povezuju svoju sudbinu ·s radniOkom klasom po-
punjuju se novim snagama. Graf i Glaeser u Nje-
mačkoj, Dos Passos u Americi -[karakteristični su
primjeri novih saveznika proletarijata. Njihovo je
proodgajanje, kao i preodgajanje svih onih koji će
nam još rprići, složena i odgovorna zadaća. Njihovo
pretvaranje u aktivne suborce proleterskog fronta,
njihova proleterska preorijentacija sa svim poslje-
dicama - to je zadaća koja izrasta pred proleter-
skim književnim pokretom.
To je zadaća rukovođenja a ne naređivanja. Ona
se može uspješno izvršiti samo ako se, s jedne stra-
ne, prevladaju sektaške tendencije, s druge pak
strane ako u svim dijelovima proleterskoga knji-
že~nog fronta naučimo da r~ikujemo revoluoio-
narne pisce od pseudorevoludonarnih, i ove posljed-
nje Taskrinkavamo.
Osobito je značajan za MURP* rad u kolonijal-
nim, polukolonijalnim i svim istočnjačkim zemlja-
ma. U ovim zemljama, s malim izuzecima (Japan),
nosioci su našeg pokreta revolucionamo-proleterski
i revolucionarno-sitnoburžoaski pisci koji, međutim,
nisu uvijelk lišeni sitnoburžoaske ograničenosti i
nacionalne začahu:renosti. Razina socijalno-ekonom-
ske razvijenosti njihovih zemalja od:ređuje njihov
pogled na svijet. MURP treba da ima na umu spo-
menute osobitosti revolucionarnih knjižemih po-
kreta u tim zemljama, te da na sve moguće na-
čine djeluje na revolucioname seljačke i sitnobur-
žoaske pisce kako bi se pridržavali osnovne linije
MURP. MURP pomaže njihovom približavanju pro-
leterskoj ideologiji, prelaženju na njezine pozicije,
ono ih mora upoznavati s međunarodnim sadrža-
jem oslobodilačkog pokreta proletarijata. Jedna!ko
diferenciran:i stav mora zauzeti MURP prema re-
volucionarnom pokretu u agrarnim kapitalističkim
• MURP- Međunarodno udruženje revolucionarnih pisaca. Op. prev.
8 Sovjetska književnost 113
zemljama. Piroleterska preorijentacija revolucionar-
nih književnika, njihovo potpuno prelaženje na pro-
ieters.ke tračnke moguće je njihovim sudjelova-
njem u revolucionarnim borbama radnič:ke klase,
usvajanjem stvaralačkog iskustva proleterske knji-
ževnosti, usvajanjem marksističko.,lenjinističkog po-
gleda :na svijet.
Problem stvaralačke metode dobiva pri tome po-
sebno značenje jer iz njega proistječe vel~ka uloga
marks~stičke :nauke o ~njiževnosti i književne kri-
tike. Kao u svakom drugom slučaju, i tu ima go-
lemo značenje islmstvo proleterskoga :književnog
pokreta u Sovjetskom Savezu. Valja naglasiti kako
je internacionalizacija iskustva u tom smisLu sve
do sada bila posve nedovoljna.
široko razJgranati poikret proleterske i revolucio-
narne kmjiževnosti ima i svoje renegate. U nizu slu-
čajeva otJkriveno je pravo lice jednoga Eastmana
ili Panaita Istratija - mi smo ras!k:rinkali nitkove
koji ·su se prikrpali radničkoj ,klasi, suputnike po-
put Edwardsa Hi Daudistela. Renegata je hHo i bit
će ih, a izvjesno otpadanje je neminovno. Pred rpro-
leterskom Jmjiževnošću stoji zadaća ibespošttednog
rasminkavanja rt:akvih 1pojava. Svako takvo izdaj-
stvo treba da navede prave revolucionarne savezni-
ke rproletarija:ta da 6v!'šće zbiju svoje redove.
U epohi imperija'lizJma buržoaJZija podmićivanjem
raslojava čitarve s·lojeve nuclmičke :Idase. Socijalre-
formi:stiaki rpdkret, koji je već sada \Svugdje prešao
u socijalfašm:am, !Predstavlja izravnu agenturu bur-
žoazi!je koja djeluje na pojedine slojeve mdničke
klase Ikao najzlobniji neprijatelj ktlasnih interesa
proletarijata. ·Pojava socija1fašizma Ea ti u književ-
nosti. Socijaldemok:mtske partije svih zemalja ko-
riste se umjetnošću da preko nje uliju rproletari-
jatu ~mperijalističw ideologiju, one odgajaju svo-
jim novinama kadrove pisaca koje se ne može zvati
drugačije nego otrovnim čirevima na tijelu radnič­
kog ,pokreta. Ovi su ljudi notorni imperijalisti. Oso-
bito su brojno zastupani u njemačkoj Socijaldemo-
kratskoj partiji. Dovoljno je ovdje spomenuti »ikh-
114
sike« socijalfašizma kao što su Brčiger, Lersch ili
Max Barthe! (Njemačka), ·koji su nekada biH pri-
šli redovima revolucionarnih .pisaoa. .Patrick Mac-
Hitil, Hedds, Words - predstavnici su književne
garde socijalfašizma u Engleskoj. Proleterski knji-
že'VIni pokret treba da povede ibezobzirnu borbu s
tom agenturom klasnog neprijatdja.
Grupe sitne buržoazije u raspadanju, poluobrt-
nioki slojevi koji -su naslkroz prožeti sitnoburžoas-
kom ograničenošću premda osjećaju teret kapitalis-
tičkog jarma, stvaraju književnost za koju često
svojataju naziv »proleterska«, ali teže da socijalne
suprotnosti lkapitalizma riješe na način ·koji je po-
sve stran proletarijatru, i žele .da svoj način postav-
ljanja pitanja i odgovore istakmu kao jedino is-
pravne. Mnogo •takvih pisaca ima u Francus~oj i ~
Belgiji, kao što su na primjer Charles Loms Phi-
lippe i Jean Tousseul. Proleterski knjižeNIIli rpokret
nema ništa zajedničko s ovom .književnošću »krš-
ćanske skrušenosti i pobožnjaštva«, koja smatra ka-
pitaltizam neminovnom pretpostavkom ZJbilje koju
se ne može QJ'TOmijeniti, koja je slijt:;pa d plaOJ.jiva i
muca o svojoj lojalnosti. To je knj:iževnos't f1Hstar-
stva na umoru i filistarstvom zaraženih slojeva
radničke !klase. Raskrinkavanje štetnih iluzija o so-
cijaLnorrn mim :koje 'SU redovno sadržane u ovoj
književnos,ti (~što daje povod !buržoaskoj klrit!d d~
TousseUJle ·sviih vr,sta ističe 'kao svoje zastave 1 i!:'VIIdl
kruko su oni jedini 1pravi umjetnici Ikoji obHkuju
rad), jedna je od tnajvažnijih :zadaća proleterskoga
knji!ževnog ,pokreta.
MURP treba da internacionalizira iskUJstvo prole-
terskoga ,književnog pokreta, organizaciono ga sa-
kUipi i usmjeri ~.roz kanale revolucionarne klasne
borbe. U toku triju godina koje nas dijele od prve
konferencije MBRL* mnogo se toga promijenilo, ne
samo u smislu opće političke situacije već i u srni-
• MBRL - Međunarodni biro revolucionarne literature, formiran
na prvoj Međunarodnoj konferenciji revolucionarnih pisaca god. 1927.
Op. prev.
8* 115
s1u novih pojava u praksi samoga književnog po-
kreta. P·rije svega vidimo značajno jačanje prole-
terske jezgre MBRL. Ovaj porast nastavit će se i
u budućnosti, mjere koje će MURP poduzeti treba
da tu Okolnost uzimaju u obzir i treba da hudu
zasnivane na činjenici porasta proleterskog kadra,
pa će se tek tako stvoriti moćna međunarodna or-
ganizacija ;proleterske književnosti. Pred sve nacio-
nalne sekcije MURP-a treba da se postavi zadatak
stvaranja nerazdvojiva jedinstvenog fronta rprole-
terskih pisaca i radničkih dopisnika; to neće samo
pridonijeti popunjavanju proleterskih kadrova, već
će ujedno osigurati najtješnju ve:z;u s revolucionar-
nom praksom radničke klase. Uloga komunističkih
partija u nrkovođenju proleterskim književnim po-
kretom treba da nužno jača u ,skladu sa širenjem
proleterskoga radničkog pokreta putem povećava­
nja vlastite specifične težine. U predstojećim klas-
nim borbama proleterska književnost igrat će ulogu
ideološkog oružja i poSitati oštro oružje partije.
Osim problema proleterskih 1ka:drova, problem
koji stoji pred našim pokretom jest pitanje surad-
nje s revolucionarnim piscima iz redova ·sitne bur-
žoazije koji naginju proletarijatu. Ovaj problem va-
lja rješavati na osnovu iskustava koja je sakupio
proleters:ki kulturni pdkret u ra:zJdobljru oštrih klas-
nih sukoba, socijalizma i fašizma.
Najveću opasnost za naš pokret predstavlja u
ovom razdoblju »desna opasnost«, koja se izražava
u negiranju mogućnosti za razvitak proleterske kul-
ture prije pobjede proleterske revolucije, koja pro-
povijeda smadnju s rproletarijatu otvoreno nepri-
jateljskim klasnoideološkim strujama i manifestira
se u potcjenjivanju uloge radničkih dopisnika u
našem 1pokretu, ru težnji da se izgradnja proleterske
književnosti povjeri sitnoburžoaskoj inteligenciji
itd. S ovom najvećom opasnošću i 1toleriranjem te
opasnosti treba da naš pokret vodi nepomirljiv;u
borbu.
Ništa manje 1štetnim skretanjem u našem pokretu
treba da se smatra još i »lijevi« opo1:1tunizam koji
116
svoju •sektašku bit slkriva iza »lijevih« radikalnih
parola, svaku književnost osim proleterske smatra
reakcionarnom, i zbog toga odustaje od rukovode-
će uloge proleterskoga književnog pokreta u odnosu
na revolucionarne sitnoburžoaske pisce koji se pri-
bližavaju proletarijatu. Ovi »ljevičari« željeli bi da
ideološki utjecaj na ove sitnoburžoaske pisce za-
mijene njihovim odvajanjem od proleterske knji-
ževnosti, oni negiraju svaku drugu mogućnost na-
stajanja proleterske lrn.jiževnosti osim iz redova
radničkih dopisnika itd. S »lijevim« oportunizmom
i njegovim toleriranjem treba da se također povede
bezobzirna borba.
Međunarodno udruženje revolucionarnih pisaca
treba da prevlada načelne minimalne zahtjeve koji
su bili formulirani na prvoj Međunarodnoj konfe-
renciji revolucionarnih pisaca u novembru 1927.
(prvo, borba protiv imperijalističkog rata, drugo,
borba protiv fašizma i bijeloga terora) i proširi
ove zahtjeve u skladu sa sadašnjim uvjetima. Svaki
član pojedine .sekcije MURP obavezan je da aktiv-
no sudjeluje u revolucionarnom pokretu proletari-
jata svoje zemlje, da se bori ne samo protiv fašiz-
ma nego i protiv socijalfašizma, da aktivno poma-
že borbu podjarmljenih kolonijalnih naroda, da se
svim raspoloživim sredstvima stavi u obranu
SSSR-a. Zadaću preorijentacije i prevođenja revo-
lucionarnih saveznika na proleterske tračnice tre-
ba da MURP ostvaruje s najvećom pažnjom, dos-
ljednošću i elastičnošću, kod čega treba da se uzi-
maju u obzir osobitosti svakog pojedinog trenutJka.
Međunrurodno udruženje revoluciormrnih pisaca,
koje vrednuje iskustva rproleterskoga književnog
pokreta u međunarodnim mjerilima, treba da po-
stane 1deo'lošiko-teoretski štab ovoga pokreta. Teo-
retska pitanja valja podići na mnogo veću visinu,
u skladu sa složenim odnosima unutar književnog
pokreta u praksi. Sukob oko osnovnih pitanja knji-
ževnosti što smo ga imali u Njemačkoj, u mađar­
skoj sekciji itd., treba da se temeljito razmotri, a
zaključci treba da budu pristupačni cjelokupnom
117
proleterskom književnom pokretu. Na osnovi toga kristalizacije komunističkog pogleda na svijet kod
treba da se izvedu ~akljručci za [>roletersku liniju proleterskog pisca, na temelju borbe na dva &onta,
Međunarodnoga udruženja revolucionarnih pisaca. protiv desnog skretanja koje sada predstavlja os-
Teoretska iskustva proleterskoga književnog pokre- novnu opasnost i dolazi do izražaja ru različitim ka-
ta SovjetSikog Saveza, na<pose IJ>OStruvljanje phanja pitalističkim teorijama i njima odgovarajućoj prak-
stvaralačke metode, treba da bude internacionali- si, ali i protiv »lijevog« ·Skretanja.
zirano putem MURP-a. Treba da ,se podigne teoret- Snaga našeg pOkreta leži u snazi nosioca rastu-
ska razina naaionalni'h sekcija tMURP-a, svaki član ćih 'snaga socijalističke revolucije - u radničkoj
proleterskoga kinjiževnog pokreta treba da se upoz- klasi.
na s teorijom umjetnosti koja je razrađena na te-
melju manksističko-lenjinističkog učenja. To je nuž- 1930.
na pretpostavka za spremnost iproleters,ke književ-
nosti da 1se naoružana sukobi s !POVijesnim rz:adaci-
ma koji pred njom stoje. U bo11bi za boljševičku Preveo Aleksandar Flaker
književnu teoriju Međunarodno udruženje revolu-
cionarnih pisaca mora preuzeti ulogu vođe.
Sve do sada rad Međunarodnog biroa obuhva-
ćao je uglavnom zemlje kapitalističkog Zapada. Ja-
p~n, Kina i podjarmljene kolonijalne zemlje nisu
bile dovoljno uključene u krug međunarodnoga pro-
leterskog književnog [>Okreta. Međutim, mi smo mo-
gli ustanoviti da u ovim zemljama, napose u Japa-
nu i Kini, postoje :zmačajne klice moćnog revolucio-
narnoga proleterskog knj:icžewwg IPOkreta. Osebujna
>>:ograničenost« našega međunarodnog iskrustva te-
melji se, naravno, prije srvega na tome što je pro-
leterski književni pokret još uvijek mlad i tek sada
počinje rasti. Mi moramo ove pogreške našega
~eđ~a.rodnog pokreta u najbliže vrijeme odlučno
IspravJJtl.
Sadašnji trenutak postavlja pred proleterski i
revolucionarni književni pokret veoma odgovorne
zadaće. U razdoblju sve oštrije krize kapitalizrrna,
u ra7Jdoblju sve šireg djelovanja revolucionarnog
poleta proleterska književnost mora odigrati ulogu
bojnog oružja proleterske politi!ke. Ona mora pri-
premati radničku klasu za predstojeće i odlučne
klasne borbe, ona joj mora dati u •ruke naoštrena
oružje književnog izraza. Ovu povijesnu zadaću pro-
letel1Ski !književni pokret mora i hoće izvrši,ti. Na
temelju jasno određene načelne linije, na temelju

118