OVA KNJIGA ZAUVIJEK ČE PROMIJENITI VAŠE MIŠLJENJE 0 V A Š E M R A Z M I Š L J A N J U .

Z A P A N J U J U Ć A
NOVA ZNANSTVENA OTKRIČA 0 BIOKEMIJSKIM UČINCIMA RADA MOZGA POKAZUJU DA NAŠE
M I S L I DJELUJU NA SVE STANICE NAŠEG TIJELA. AUTOR KNJIGE, UGLEDNI STANIČNI BIOLOG, PRECI­
ZNO OPISUJE M O L E K U L A R N E PUTOVE KOJIMA SE TO D O G A Đ A . KORISTEĆI JEDNOSTAVAN JEZIK,
ILUSTRACIJE, H U M O R I SVAKODNEVNE PRIMJERE, ON DEMONSTRIRA KAKO NOVA ZNANOST EPI-
GENETIKA DONOSI REVOLUCIJU U NAŠE RAZUMIJEVANJE VEZE I Z M E Đ U MOZGA I MATERIJE, I
D U B O K E P O S L J E D I C E KOJE T O I M A P O N A Š E O S O B N E Ž I V O T E I K O L E K T I V A N Ž I V O T N A Š E V R S T E .

» N A P O K O N I M A M O U V J E R L J I V O I L A K O R A Z U M L J I V O O B J A Š N J E N J E N A Č I N A N A KOJI N A Š E E M O C I ­
JE UPRAVLJAJU GENETSKIM I Z R A Z O M ! TREBATE PROČITATI OVU KNJIGU KAKO BISTE ISTINSKI
SHVATILI DA NISTE ŽRTVA VLASTITIH GENA, NEGO DA IMATE NEOGRANIČEN KAPACITET ZA ŽIVOT
KOJI O B I L U J E M I R O M , S R E Ć O M I L J U B A V L J U . «
— JOSEPH M E R C O L A , DR. OSTEOP.

»OVA KNJIGA JE APSOLUTNO OBAVEZNO ŠTIVO UKOLIKO ŽELITE ZNATI, SA Z N A N S T V E N O G STAJA­

LIŠTA, KAKO V A Š I M Z D R A V L J E M UPRAVLJA VAŠ NAČIN ŽIVOTA, A NE GENETSKA Z A K L A D A . LIPTON
SA Z N A N S T V E N O G STAJALIŠTA POKAZUJE KAKO JE U PROCESIMA OZDRAVLJENJA UM MOĆNIJI OD
M E D I K A M E N A T A . O V O Š T I V O O T K R I V A D A J E V A Š E Z D R A V L J E U VEČOJ M J E R I V A Š A O D G O V O R N O S T
N E G O ŠTO J E J E D N O S T A V N O Ž R T V A V A Š I H G E N A . K A D A S A M P O Č E O Č I T A T I O V U K N J I G U , N I S A M
M O G A O S T A T I SVE D O P O S L J E D N J E S T R A N I C E . «
— M . T . MORTER JR., DR. KIROPR.
OSNIVAČ MORTER HALTH SYSTEMA/MORTERTOVOG SUSTAVA ZDRAVSTVENE SKRBI,
A U T O R M E T O D E B.E.S.T

» P O V I J E S T C E Z A B I L J E Ž I T I BIOLOGIJU VJEROVANJA KAO J E D N O OD N A J V A Ž N I J I H DJELA NAŠEG

V R E M E N A . BRUCE LIPTON N A M RAZOTKRIVA NEDOSTAJUĆU VEZU I Z M E Đ U BIOMEDICINSKIH
SHVAĆANJA PROŠLOSTI I OSNOVA ENERGETSKOG LIJEČENJA U B U D U Ć N O S T I . NJEGOVE SLOŽENE
S P O Z N A J E I Z L O Ž E N E S U N A L A K O R A Z U M L J I V N A Č I N I S T I L O M KOJI J E J E D N A K O P R I K L A D A N K A K O
ZA Z N A N S T V E N I K E TAKO 1 ZA LAIKE. ZA SVAKOGA KOGA Z A N I M A ZDRAVLJE, BLAGOSTANJE BIOLO­
Š K I H V R S T A I B U D U Ć N O S T L J U D S K O G Ž I V O T A , BIOLOGIJA VJEROVANJA JE O B A V E Z N A L I T E R A T U R A .
I M P L I K A C I J E U NJOJ O P I S A N I H M O T R I Š T A I M A J U S N A G U P R O M I J E N I T I SVIJET K A K A V P O Z N A J E M O .
L I P T O N O V E S P O Z N A J E — I K O N C I Z A N N A Č I N NA KOJI IH I Z N O S I — A P S O L U T N O SU G E N I J A L N I .
— GERARD W. C L U M , DR. KIROPR.
DEKAN.KOLEDŽA ŽIVOTNE KIROPRAKTIKE WEST
 • Knjiga Bruca Liptona odličan je pregled nove biologije i svega što
ona implicira. Fantastična je i užitak ju je čitati, a njezina dubina
i riječima se ne da opisati. Na briljantan a opet jednostavan način
sintezira čitavu enciklopediju novih informacija od presudne
važnosti. Ove stranice sadrže istinsku revoluciju misli i shvaćanja,
revoluciju koja je tako radikalna da m o ž e promijeniti svijet.«
— Joseph Clinton Pierce, dr. sci.
Autor djela Magical Child i Evoluton's End

»Sjajno napisana Biologija vjerovanja Bruca Liptona izuzetno je

potrebna protuteža 'bottom-up' materijalizmu današnjeg društva. Ideja
da je u D N K kodiran cjelokupan razvoj života uspješno se koristi u
genetičkom inženjerstvu. M e đ u t i m , u isto vrijeme postaju bjelodani
nedostaci tog pristupa. Biologija vjerovanja je pregled četvrtstoljetnih
pionirskih rezultata u epigenetici, disciplini koju je sredinom 2004.
godine The Wall Street Science Journal najavio kao v a ž n o novo polje
u znanosti. Njezin osebujni i osobni pristup čini je izrazito čitkom i
zabavnom.«
— dr. sci. Karl H. Pribram, dr. med.,
(dobitnik više počasnih doktorata)
Profesor emeritus, Stanford Universitv

»Dr. Lipton je genij — njegova revolucionarna otkrića pružaju nam

sredstvo za ponovnu uspostavu suvereniteta nad našim životima.
Preporučujem ovu knjigu svakome tko je spreman preuzeti punu
odgovornost za sebe i za sudbinu našeg planeta.«
— LeVar Burton
Glumac i redatelj

»Bruce Lipton daje nam nove spoznaje i novo poimanje o vezi između
bioloških organizama, okoliša — i utjecaja misli, percepcije i svijesti
na ozdraviteljsku snagu čovjekovog tijela. Objašnjenja i primjeri
potkrijepljeni s mnogo detalja i dokaza čine ovu knjigu obaveznom
literaturom za svakog studenta bioloških, društvenih i medicinskih
znanosti. S druge strane, velika jasnoća autorovog izlaganja čini je
zabavnim štivom za široku čitalačku publiku.«
— Carl Cleveland III, dr. kiropr.
D e k a n , C l e v e l a n d s k i koledž kiropraktike
»Revolucionarno istraživanje dr. Liptona pronašlo je izgubljenu
kariku između biologije, psihologije i duhovnosti. Želite li razumjeti
najdublje tajne života, ovo je jedna od najznačajnijih knjiga koje ćete
ikada pročitati.«
— Dennis Perman, dr. kiropr.
Suosnivač Master´s Circla

»U ovoj knjizi koja mijenja paradigmu, dr. Lipton je nokautirao

Staru biologiju. S darvinističkom biologijom slijeva i alopatskom
medicinom zdesna, oslobađa se fizikalističkih ograničenja ka novom
shvaćanju sustava um-tijelo (vjerovanje-biologija). Morate pročitati,
jako zanimljivo.«
— Ralph Abraham, dr. sci.
Profesor matematike na Kalifornijskom sveučilištu
Autor knjiga Chaos, Gaia i Eros

»Snažno! Elegantno! Jednostavno! Stilom koji je jednako pristupačan

koliko i sadržajan, dr. Bruce Lipton nudi ništa manje do dugo tražene
»izgubljene karike« između života i svijesti. Pri tome odgovara na
najstarija pitanja i rješava najdublje misterije naše prošlosti. Ne dvojim
da će Biologija vjerovanja postati jedan od kamena temeljaca znanosti
novog tisućljeća.«
— Greg Braden
Autor bestselera Božji kod i The Isaiah Effect

»Završio sam čitanje ove knjige osjećajući isto duboko poštovanje

koje imam kada sam u društvu Bruca Liptona — s osjećajem da
me dotaknuo revolucionaran uvid u istinu. Lipton je i znanstvenik
i filozof; znanstvenik po tome što nam daje o r u đ a za mijenjanje
kulturalne svijesti; a filozof stoga što stavlja na kušnju naša vjerovanja
o samoj prirodi stvarnosti koju percipiramo. Pomaže nam da stvorimo
naše vlastite budućnosti.
— Guy F. Riekeman, dr. kiropr.
Dekan Životnog sveučilišta i Koledža kiropraktike

»Biologija vjerovanja je putokaz za čovječanstvo u razvoju. Ono

što nam je dr. Lipton na temelju svojih zadivljujućih istraživanja i
uvida podario u ovoj inspirativnoj knjizi je nova, svjesnija znanost o
ljudskom rastu i transformaciji. Umjesto da se ograniči genetičkim
ili biološkim okvirima po kojima je čovječanstvo bilo programirano
živjeti, čovječanstvo sada pred sobom ima način za oslobađanje svog
istinskog duhovnog potencijala uz p o m o ć jednostavno preobraženih
uvjerenja vođenih »nježnom Božjom rukom punom ljubavi.« To
je definitivno obavezno štivo za one predane pokretu um/tijelo i
istinskoj biti iscjeljivanja.«
— John F. Demartini, dr. kiropr.
Autor bestselera Count our Blessings i The Breakthrough Experience

»U ovom kaotičnom svijetu dr. Lipton čovječanstvu donosi jasnoću.

Njegov rad je provokativan, pronicav i za nadati se je da će utjecati
na ljude da si postavljaju kvalitetnija pitanja o svojim životima te
da donose bolje odluke. Jedna od najuzbudljivijih knjiga koja sam
pročitao, obavezno štivo za sve.«
— Brian Kellv, dr. kiropr., dekan Novozelandskog koledža kiropraktike,
predsjednik australske Fondacije za istraživanja kralješnice

•Napokon imamo uvjerljivo i lako razumljivo objašnjenje načina na

koji vaše emocije upravljaju genetskim izrazom! Trebate pročitati ovu
knjigu kako biste istinski shvatili da niste žrtva vlastitih gena, nego
da imate neograničen kapacitet za život koji obiluje mirom, srećom i
ljubavlju.«
— Joseph Mercola, dr. osteop.
Osnivač internetske stranice www.mercola.com,
najposjećenijeg svjetskog web-sajta o prirodnom zdravlju

••Ova knjiga je apsolutno obavezno štivo ukoliko želite znati, sa

znanstvenog stajališta, kako vašim zdravljem upravlja vaš način
života, a ne genetska zaklada. Lipton sa znanstvenog stajališta
pokazuje kako je u procesima ozdravljenja um moćniji od
medikamenata. Ovo štivo otkriva da je vaše zdravlje u većoj mjeri
vaša odgovornost nego što je jednostavno žrtva vaših gena. Kada sam
počeo čitati ovu knjigu, nisam mogao stati sve do posljednje stranice.«
— M. T. Morter Jr., dr. kiropr.
Osnivač Morter Halth Systema/Mortertovog
sustava zdravstvene skrbi, Autor metode B.E.S.T

••Ovo je hrabra i vizionarska knjiga koja čvrstim dokazima iz kvantne

biologije uništava mit genetske predodređenosti — i implicitno mit da
smo žrtve svoje sudbine. Dr. Bruce Lipton upotrebljava jaki znanstveni
intelekt ne samo da informira čitatelja, nego i da ga preobrazi i
emancipira spoznajom da naša vjerovanja stvaraju svaki v i d naše
osobne stvarnosti. Provokativno i inspirativno štivo!«
— Lee Pulos, dr. sci., Američko vijeće profesionalnih psihologa
Profesor emeritus na Universitvy of British Columbia
Autor knjiga Miracles and Other Realities i Beyond Hypnosis

»Povijest će zabilježiti Biologiju vjerovanja kao jedno od najvažnijih

djela našeg vremena. Bruce Lipton nam razotkriva nedostajuću vezu
između biomedicinskih shvaćanja prošlosti i osnova energetskog
liječenja u budućnosti. Njegove složene spoznaje izložene su na
lako razumljiv način i stilom koji je jednako prikladan kako za
znanstvenike tako i za laike. Za svakoga koga zanima zdravlje,
blagostanje bioloških vrsta i b u d u ć n o s t ljudskog života, Biologija
vjerovanja je obavezna literatura. Implikacije u njoj opisanih motrišta
imaju snagu promijeniti svijet kakav poznajemo. Liptonove spoznaje
— i koncizan način na koji ih iznosi —apsolutno su genijalni.
— Gerard W. Clum, dr. kiropr.
Dekan koledža životne kiropraktike West
 BIOLOGIJA
VJEROVANJA
Znanstveni dokaz o nadmoći uma nad
materijom

Bruce H. Lipton
 S a d r ž a j

Zahvale 9
Predgovor 15
Uvod 19
1. poglavlje Pouke iz Petrijeve zdjelice: pohvala p a m e t n i m
stanicama i p a m e t n i m studentima 33
2. poglavlje Stvar je u okolišu, glupane 51
1. poglavlje Čarobna membrana 77
4. poglavlje Nova fizika: stajati s obje noge
čvrsto na ničemu 97
5. poglavlje Biologija i vjerovanje 125
6. poglavlje Rast i zaštita 149
7. poglavlje Svjesno roditeljstvo: roditelji kao
genetski inženjeri 159
Završna riječ 187
Dodatak 207
 O v a knjiga je p o s v e ć e n a . .

G A J I

Majci svih nas

Neka nam oprosti naše grijehe

Mojoj vlastitoj majci

Gladys
koja me je neprekidno ohrabrivala i podržavala
te bila strpljiva dvadeset godina koliko je trebalo da ova knjiga izađe na svjetlo
dana

Mojim kćerima
Tanyji i Jennifer
prekrasnim svjetskim ženama koje su uvijek bile uz mene
...ma kako stvari postale čudne

I posebno mojoj dragoj

Margaret Horton
mojem najboljem prijatelju, mojoj životnoj partnerici, mojoj ljubavi

Nastavimo svoju radosnu potragu za vječno sretnim životom.

 Zahvale

M n o g o s e toga z b i l o o d trenutka m o g znanstvenog nadah­

n u ć a do nastanka ove knjige. T i j e k o m tog v r e m e n a velike osob­
ne transformacije b i o sam blagoslovljen i v o đ e n k a k o d u h o v n i m
tako i tjelesnim m u z a m a - i n s p i r a t i v n i m d u h o v i m a s t v a r a l a š t v a .
P o m o g a v š i m i p r i stvaranju ove knjige, posebno s u m e z a d u ž i l e
sljedeće:
M u z e znanosti: Z a h v a l a n sam d u h o v i m a znanosti jer sam
potpuno svjestan sila i z v a n m e n e koje su me v o d i l e u i z n o š e ­
nju ove p o r u k e svijetu. P o s e b n i blagoslovi m o j i m herojima Jean
B a p t i s t u de M o n e t u de L a m a r c k u i A l b e r t u E i n s t e i n u za njihove
d u h o v n e i znanstvene d o p r i n o s e k o j i su p r o m i j e n i l i svijet.
M u z e k n j i ž e v n o s t i : Z a m i s a o d a n a p i š e m k n j i g u o novoj b i ­
ologiji r o d i l a se 1985. godine, m e đ u t i m njezin je nastanak o m o -
gućio tek ulazak Patricie A. K i n g u moj ž i v o t 2003. godine. P a t r i -
| u |e s l o b o d n a spisateljica i b i v š a d o p i s n i c a a m e r i č k o g tjednika
Newsweek koja je deset g o d i n a b i l a u r e d n i c a d o p i s n i š t v a tog
č a s o p i s a u San F r a n c i s c u . N i k a d a n e ć u z a b o r a v i t i n a š p r v i su-
sret kada sam joj o d r ž a o d u g a č k o predavanje o novoj znanosti i
natovario je s g o m i l o m n e d o v r š e n i h r u k o p i s a i č l a n a k a koje sam
napisao, kutijama p r e p u n i m v i d e o - s n i m k i predavanja i h r p o m
znanstvenih reprinta.
Tek kada je o d m i c a l a u svojem a u t o m o b i l u shvatio sam k a -
kav sam d i v o v s k i zadatak b i o postavio p r e d nju. Iako nije i m a l a
f o r m a l n o obrazovanje na p o d r u č j u s t a n i č n e biologije i fizike, P a -
tricia je postigla č u d a u usvajanju i razumijevanju nove znanosti.
U vrlo k r a t k o m v r e m e n u ne samo da je n a u č i l a n o v u b i o l o g i j u
mogla je č a k r a z r a đ i v a t i njezine teme. N j e z i n a nevjerojatna vje-
ština u integriranju, u r e đ i v a n j u i sintetiziranju podataka z a s l u ž n a
j e z a j a s n o ć u o v e knjige.

V
 Patricia r a d i na k n j i ž e v n i m projektima te n o v i n s k i m i m a ­
g a z i n s k i m č l a n c i m a k o j i se u s r e d o t o č u j u na zdravstvena pitanja,
posebice na m e d i c i n u u m a i tijela te u l o g u stresa u bolestima.
N j e z i n i r a d o v i objavljeni s u u p u b l i k a c i j a m a kao što s u L o s A n -
geles T i m e s , č a s o p i s S p i r i t i č a s o p i s C o m m o n G r o u n d . R o d o m
i z Bostona, K i n g s a s v o j i m m u ž e m H a r o l d o m i n j i h o v o m k ć e r i
A n n o m živi u M a r i n u ( g r a d i ć n a p o d r u č j u zaljeva San Francisca;
op. prev). Patriciji sam d u b o k o zahvalan na njezinoj p o m o ć i i ve­
s e l i m se p r i l i c i i z a j e d n i č k o m r a d u s n j o m na nekoj novoj k n j i z i .
M u z e umjetnosti: K a d a sam 1980. godine napustio s v e u č i l i ­
šte, o t i š a o sam » n a t u r n e j u « sa svjetlosnom predstavom z v a n o m
Laserska simfonija. D u š a i m o z a k n a š e spektakularne laserske
predstave b i o je R o b e r t M u e l l e r , u m j e t n i č k i v i z i o n a r i genij r a č u ­
nalne grafike. S m u d r o š ć u koja je n a d i l a z i l a njegove t i n e j d ž e r s k e
godine, B o b je upijao informacije o novoj znanosti na kojoj sam
radio, najprije kao student, a kasnije kao moj » d u h o v n i s i n « . Prije
m n o g o g o d i n a p o n u d i o mi je, a ja sam p o n u d u prihvatio, da gra­
fički u r e d i k o r i c e moje knjige k a d g o d bude gotova.
B o b M u e l l e r j e s u o s n i v a č i u m j e t n i č k i direktor tvrtke L i -
ghtSpeed D e s i g n iz Bellevuea u W a s h i n g t o n u . On i njegova tvrt­
ka p r o i z v e l i su n a g r a đ i v a n e t r o d i m e n z i o n a l n e svjetlosne i z v u č n e
predstave za muzeje znanosti i planetarije š i r o m svijeta. N j i h o v
z a b a v n o - o b r a z o v n i s h o w o k r h k o j r a v n o t e ž i n a š i h oceana i m a o
je čast b i t i p r i k a z a n na E x p o - u 1998. u L i s a b o n u u Portugalu, gdje
ga je vidjelo 16.000 ljudi. Pregled B o b o v i h k r e a t i v n i h p o s t i g n u ć a
m o ž e t e p r o n a ć i n a internetskoj stranici www.lightspeeddesign.
com.
B o b o v je rad, nadahnut z n a n o š ć u i Svjetlošću, p r e d i v a n i d u ­
bok. P o č a š ć e n sam š t o je on autor dizajna naslovnice, slike koja
ć e o v u n o v u svjesnost predstaviti javnosti.
M u z e glazbe: Od ideje o pisanju ove knjige do predaje r u ­
k o p i s a neprestano me b o d r i l a i energizirala glazba skupine Yes
te posebno s t i h o v i njezinog p j e v a č a Jona A n d e r s o n a . N j i h o v a
glazba i p o r u k a otkrivaju u n u t r a š n j e poznavanje i razumijevanje
nove znanosti. M u z i k a grupe Yes g o v o r i o č i n j e n i c i da smo s v i

l10i
povezani sa Svjetlošću. N j i h o v e pjesme i s t i č u da n a š a iskustva,
n a š a vjerovanja i n a š i s n o v i o b l i k u j u n a š e ž i v o t e i u t j e č u na živote
n a š e djece. O n o za š t o m e n i treba n e k o l i k o stranica teksta, Yesov-
ci m o g u izreći s n e k o l i k o s n a ž n i h i u p e č a t l j i v i h stihova. M o m c i ,
pravi ste!
Što se tiče fizičke proizvodnje ove knjige, ž e l i m se iskreno
zahvaliti n j u j o r š k i m i z d a v a č i m a k o j i su je o d b i l i objaviti. B e z vas
ne b i h mogao stvoriti vlastitu k n j i g u - b a š kao š t o sam to želio
učiniti. Z a h v a l a n sam p o d u z e ć u M o u n t a i n o f L o v e Productions
na v r e m e n u i resursima u l o ž e n i m u izdavanje ove knjige. U tu
svrhu posebno se zahvaljujem D a w s o n u C h u r c h u iz Author's
Publishing Cooperative. D a w s o n n a m j e o m o g u ć i o d a i z v u č e m o
najbolje iz oba svijeta: o s o b n i m e n a d ž m e n t š t o ga p r u ž a samo-
i z d a v a š t v o i m a r k e t i n š k o iskustvo velike i z d a v a č k e k u ć e . H v a l a
G e r a l y n G e n d r e a u na njezinoj p o t p o r i o v o m djelu i na tome što
je predstavila D a w s o n u C h u r c h u . D r a g a prijateljica i s t r u č n j a ­
kinja za odnose s j a v n o š ć u Shelly Keller v e l i k o d u š n o je odvojila
svoje vrijeme k a k o b i m i p o m o g l a svojim s t r u č n i m u r e d n i č k i m
vještinama.
H v a l a s v i m studentima i p o l a z n i c i m a m o j i h predavanja i
seminara koji su se tijekom g o d i n a u p o r n o raspitivali: »Gdje je
knjiga???« U redu, u redu, evo je! D u b o k o sam v a m zahvalan na
v a š e m stalnom ohrabrivanju.
Ž e l i o b i h iskazati p o š t o v a n j e n e k i m v r l o v a ž n i m u č i t e l j i m a
koji su mi p r u ž i l i vodstvo u mojoj znanstvenoj karijeri. U p r v o m
redu, svojem o c u E l i j u k o j i je u mene usadio osjećaj svrhovitost i,
kao najvažnije, poticao me da r a z m i š l j a m » i z v a n k a l u p a « . H v a l a ,
tata.
Nadalje, D a v i d u Banglesdorfu, učitelju biologije iz osnov­
ne škole koji me je u p o z n a o sa svijetom stanica i p o b u d i o m o j u
s t r a s t prema znanosti. B r i l j a n t n o m dr.sci. I r w i n u R . K o n i g s b e r g u
koji me je uzeo p o d svoje okrilje i b i o m e n t o r mojeg d o k t o r s k o g
studija. Uvijek će mi ostati u sjećanju trenuci n a š i h m a l i h heure-
ka i strasi prema znanosti koju s m o dijelili.

11
 D u g u j e m zahvalnost profesorima 'Theodoru H o l l i s u , dr. sci.
(Penn State University) i K l a u s B e n s c h u , mr. sci., p r o č e l n i k u p a ­
tologije (Stanford U n i v e r s i t y ) , p r v i m » p r a v i m « z n a n s t v e n i c i m a
k o j i s u razumjeli moje h e r e t i č k e z a m i s l i . O b o j i c a t i h u g l e d n i h
i s t r a ž i v a č a o h r a b r i v a l i su me i p o d u p i r a l i moja nastojanja tako
što s u m i o m o g u ć i l i d a r a d i m u n j i h o v i m laboratorijima k a k o b i h
i s t r a ž i o ideje predstavljene u ovoj k n j i z i .
G o d i n e 1995. dr. kir. G e r a r d C l u m , predsjednik Fakulteta
za k i r o p r a k t i k u Life C h i r o p r a c t i c College West, pozvao me da
predajem fraktalnu biologiju, moj p r v i kolegij o novoj znanosti.
G e r r y j u sam zahvalan na p o t p o r i , na tome š t o me je uveo u svje­
tove k i r o p r a k t i k e i k o m p l e m e n t a r n e m e d i c i n e š t o p o b o l j š a v a j u
kvalitetu ž i v o t a v e l i k o g broja ljudi.
N a p r v o m j a v n o m predstavljanju o v o g gradiva 1985. godine
u p o z n a o sam dr. sci. Leeja Pulosa, docenta emeritusa s Odsjeka
z a Psihologiju n a S v e u č i l i š t u B r i t i s h C o l u m b i a . T i j e k o m g o d i n a
Lee je b i o v e l i k i podupiratelj, ali je dao i svoj d o p r i n o s novoj
b i o l o g i j i predstavljenoj u ovoj k n j i z i . M o j partner i u v a ž e n i k o ­
lega R o b W i l l i a m s , mr. sci., tvorac sustava P s v c h o - K , d o p r i n i o
1

je o v o m projektu p o m o g a v š i mi povezati znanost o stanicama s

m e h a n i z m i m a ljudske psihologije.
Rasprave o znanosti i njezinoj u l o z i u c i v i l i z a c i j i s C u r t o m
R e x r o t h o m , dr. kir., d r a g i m prijateljem i filozofijskim m a g o m ,
unijele su u moj ž i v o t v e l i k u svjesnost i radost. Suradnja s Theo-
d o r o m H a l l o m , dr. sci., p r u ž i l a mi je č u d e s n e i d u b o k e spoznaje o
povijesti s t a n i č n e evolucije i povijesti ljudske civilizacije.
Ž e l i m i z r a z i t i d u b o k u zahvalnost G r e g g u B r a d e n u za njego­
ve znanstvene uvide, njegove sugestije u p o g l e d u izdavanja k n j i ­
ge te za formulaciju i n t r i g a n t n o g p o d n a s l o v a ove knjige.
S v a k i od s l j e d e ć i h d r a g i h i p o u z d a n i h prijatelja p r o č i t a o je
ovo djelo i dao svoje k r i t i k e . N j i h o v d o p r i n o s je b i o od i z n i m n e

Sustav za usklađivanje podsvjesnih uvjerenja sa svjesnim željama i vjerovanjima koji za

postizanje tog cilja koristi spoj više metoda, uključujući neuro-lingvističko programiranje
(NLP); op. prev.
v a ž n o s t i za d o n o š e n j e ove knjige p r e d vas. Ž e l i m se osobno za­
h v a l i t i s v a k o m o d njih: T e r r y B u g n o , mr. sci., D a v i d C h a m b e r l a -
i n , dr. sci., Barbara Findeisen, mr. sci., Shelly Keller, M a r y K o v a c s ,
A l a n Mande, Nancy Marie, M i c h a e l M e n d i z z a , Ted M o r r i s o n ,
Robert i Susan M u e l l e r , Lee Pulos, dr. sci., C u r t R e x r o t h , dr. kir.,
C h r i s t i n e Rogers, W i l l S m i t h , D i a n a Sutter, T h o m a s Verney, mr.
sci., R o b i L a n i t a W i l l i a m s i D o n n a Wonder.
Z a h v a l a n sam na ljubavi i p o t p o r i koje su mi p r u ž i l i moja
sestra M a r s h a i brat D a v i d . Na D a v i d a sam posebno p o n o s a n
zbog onoga š t o on u šali zove » p r e k i d a n j e k r u g a nasilja«, te š t o je
postao d i v a n otac s v o m s i n u A l e x u .
V e l i k a zahvalnost ide D o u g u P a r k s u iz tvrtke S p i r i t 2000 za
njegovu i z v a n r e d n u p o t p o r u o v o m projektu. N a k o n š t o se u p o ­
znao s n o v o m b i o l o g i j o m , D o u g se p o t p u n o posvetio p r e n o š e n j u
ove p o r u k e svijetu. D o u g je autor video-predavanja i r a d i o n i c a
koji su p r o š i r i l i svjesnost javnosti o o v o m e g r a d i v u i o t v o r i l i v r a -
ta m n o g i m a k o j i nastoje r a z v i t i vlastite potencijale. H v a l a t i , dra-
| J brate.
O v e zahvale ne bi bile potpune bez posebnog 'hvala M a r ­
garet H o r t o n . Margaret je b i l a p o k r e t a č k a sila u p o z a d i n i koja je
davala snagu pisanju i materijalizaciji ove knjige. D r a g a moja, š t o
god n a p i š e m i k a ž e m - to je iz ljubavi p r e m a tebi!

13
 Predgovor

» K a d a biste m o g l i b i t i bilo tko ...tko biste bili?« R a z m i š l j a j u ć i

o o d g o v o r u n a t o pitanje znao sam p r o v o d i t i n e o b i č n o m n o g o
vremena. B i o sam opsjednut m a š t a r i j o m d a m o g u p r o m i j e n i t i
vlastiti identitet jer sam želio b i t i bilo tko samo ne ja. Imao sam
d o b r u karijeru kao s t a n i č n i b i o l o g i profesor na M e d i c i n s k o m
fakultetu, m e đ u t i m to nije mijenjalo č i n j e n i c u da je moj o s o b n i
život bio, u najboljem slučaju, u rasulu. Što sam se v i š e t r u d i o
p r o n a ć i s r e ć u i zadovoljstvo u o s o b n o m ž i v o t u to sam postajao
više nezadovoljan i nesretan. U t r e n u c i m a k a d a sam b i o s k l o n i j i
r a z m i š l j a n j u , o d l u č i o sam s e predati s v o m n e s r e t n o m ž i v o t u . D a
mi je s u d b i n a p o d i j e l i l a l o š e karte koje jednostavno trebam isko-
RISTITI ili najbolje š t o m o g u . Ž r t v a života. Che sara, sara.
M o j depresivni, fatalistički stav p r o m i j e n i o se u j e d n o m t r a n -
sformacijskom t r e n u t k u ujesen 1985. D a o sam ostavku na svoje
stalno mjesto profesora na M e d i c i n s k o m fakultetu Sveučilišta u
W i s c o n s i n u i p o č e o p o u č a v a t i n a i n o z e m n o m M e d i c i n s k o m fa­
kultetu na K a r i b i m a . B u d u ć i da je fakultet b i o t o l i k o udaljen od
a k a d e m s k o g mainstreama, p o č e o sam r a z m i š l j a t i i z v a n r i g i d n i h
granica vjerovanja koja prevladavaju u k o n v e n c i o n a l n o j a k a d e m -
s k o j zajednici. D a l e k o o d t i h k u l a o d bjelokosti, i z o l i r a n n a sma-
ragdnom otoku u t a m n o m plavetnilu Karipskog mora, doživio
sam znanstveno otkrivenje koje je s k r š i l o m o j a vjerovanja o p r i -
rodi života.
Trenutak k o j i mi je p r o m i j e n i o ž i v o t d o g o d i o se kada sam
čitao studiju o m e h a n i z m i m a k o j i m a stanice upravljaju svojom
fiziologijom i p o n a š a n j e m . Iznenada sam shvatio da ž i v o t o m sta­
nice upravljaju njezin fizički i energetski o k o l i š , a ne geni. G e n i su samo m o l e k u l a r n i nacrti koji se koriste p
tklva i organa. O k o l i š služi kao » g r a đ e v i n a r « koji čita te genetske
nacrte i radi prema njima, te koji je u k o n a č n i c i o d g o v o r a n za

15
prirodu staničnog života. Mehanizme života ne p o k r e ć u stanični
geni nego » s v j e s n o s t « svake pojedine stanice o n j e z i n o m o k o l i ­
šu.
K a o s t a n i č n i b i o l o g znao sam d a t i m o j i u v i d i imaju s n a ž n e
reperkusije k a k o na moj vlastiti tako i na ž i v o t e s v i h ž i v i h b i ć a .
B i o sam dokraja svjestan č i n j e n i c e da je s v a k i č o v j e k sastavljen
o d p r i b l i ž n o pedeset t i s u ć a m i l i j a r d i stanica. Posvetio sam svoj
s t r u č n i život p o b o l j š a v a n j u razumijevanja p o j e d i n a č n i h stanica
jer sam znao, kao što z n a m i sada, da će uz bolje razumijevanje
p o j e d i n a č n e stanice d o ć i i bolje razumijevanje zajednice stani­
ca od koje se sastoji svako ljudsko tijelo. Z n a o sam da u k o l i k o
p o j e d i n a č n i m stanicama upravlja njihova svjesnost o k o l i š a isto
v r i j e d i i za ljudska b i ć a koja se sastoje od t i s u ć a m i l i j a r d i stanica.
Jednako kao k o d p o j e d i n a č n e stanice, karakter n a š i h ž i v o t a n e
o d r e đ u j u n a š i geni, nego n a š i o d g o v o r i na signale iz o k o l i š a koji
p o k r e ć u život.
S jedne strane, moje n o v o razumijevanje p r i r o d e ž i v o t a me
u z d r m a l o . G o t o v o d v a d e s e t l j e ć a sam u u m o v e studenata m e d i ­
cine u s a đ i v a o s r e d i š n j u b i o l o š k u d o g m u -vjerovanje d a ž i v o t o m
upravljaju geni. S druge strane, na i n t u i t i v n o j r a z i n i moje n o v o
razumijevanje nije b i l o p o s v e m a š n o i z n e n a đ e n j e . Uvijek s a m p o ­
m a l o sumnjao u genetski d e t e r m i n i z a m . N e k e od t i h sumnji p r o ­
izlazile su iz osamnaest g o d i n a p o s v e ć e n i h i s t r a ž i v a n j i m a k l o ­
n i r a n i h m a t i č n i h stanica š t o ih je financirala vlada. Iako je b i l o
potrebno da se o d v o j i m od tradicionalne akademske zajednice
da b i h to dokraja shvatio, moja i s t r a ž i v a n j a p r u ž a j u n e o s p o r i v i
dokaz da su najcjenjenije biologijske zasade povezane s g e n e t i č ­
k i m d e t e r m i n i z m o m fundamentalno p o g r e š n e .
M o j e n o v o razumijevanje p r i r o d e ž i v o t a ne samo da je b i l o
u skladu s m o j i m i s t r a ž i v a n j i m a nego je i, k a k o sam shvatio, p r o ­
t u r j e č i l o j o š j e d n o m vjerovanju znanstvenog mainstreama koje
sam predavao s v o j i m studentima - vjerovanju da je alopatska
m e d i c i n a jedina m e d i c i n a vrijedna razmatranja n a M e d i c i n s k i m
fakultetima. K a d a sam energetski b a z i r a n o m o k o l i š u k o n a č n o
p r i z n a o njegovu p r a v u v a ž n o s t , to je p r u ž i l o temelje k a k o za z n a -

16
nost i filozofiju k o m p l e m e n t a r n e m e d i c i n e te d u h o v n u m u d r o s t
d r e v n i h i s u v r e m e n i h vjera tako i za alopatsku m e d i c i n u .
Na osobnoj r a z i n i , u t r e n u t k u spoznaje znao s a m da sam
se doveo u š k r i p a c zato š t o sam p o g r e š n o vjerovao da mi je b i l o
s u đ e n o i m a t i spektakularno n e u s p j e š a n o s o b n i život. N e m a s u m ­
nje da su ljudi izrazito s k l o n i strastveno ustrajavati u p o g r e š n i m
vjerovanjima, a na to nisu i m u n i ni h i p e r - r a c i o n a l n i znanstvenici.
Naši razvijeni ž i v č a n i sustavi v o đ e n i n a š i m v e l i k i m m o z g o v i m a
daju zaključiti da je n a š a svjesnost k o m p l i c i r a n i j a od svjesnosti
p o j e d i n a č n i h stanica. Z a r a z l i k u o d p o j e d i n a č n i h stanica, čija
svjesnost je v i š e refleksna, n a š i jedinstveno ljudski u m o v i p r u ž a j u
n a m s l o b o d u d a p e r c i p i r a m o o k o l i n u n a različite n a č i n e .
N o v a spoznaja da mijenjanjem svojih vjerovanja m o g u p r o ­
mijeniti karakter svog ž i v o t a m e o d u š e v i l a . O d m a h sam b i o gal­
vaniziran jer sam shvatio da postoji znanstveno zasnovan put
koji će me od moje uloge v j e č n e » ž r t v e dovesti do nove uloge sukreatora« vlastite sudbine.

O t k a k o sam t e č a r o b n e n o ć i n a K a r i b i m a d o ž i v i o trenutak
spoznaje k o j i mi je p r o m i j e n i o ž i v o t p r o š l o je dvadeset godina,
rijekom tih g o d i n a b i o l o š k a su i s t r a ž i v a n j a nastavila p o t v r đ i v a t i
znanje koje sam stekao tog r a n o g j u t r a na K a r i b i m a . Ž i v i m o u
u z b u d l j i v i m v r e m e n i m a jer znanost je u procesu raspadanja sta­
rih m i t o v a i p o n o v n o g formuliranja fundamentalnog vjerovanja
ljudske civilizacije. Vjerovanje da smo k r h k i b i o k e m i j s k i strojevi
kojima upravljaju geni ustupa mjesto s h v a ć a n j u da smo m o ć n i
kreatori svojih ž i v o t a i svijeta u k o je m ž i v i m o .
Dva desetljeća tu znanstvenu informaciju š t o r u š i paradi­
gmu prenosio sam v e l i k o m slušateljstvu diljem Sjedinjenih D r ž a -
va Kanade, Australije i N o v o g Zelanda. Reakcije ljudi k o j i su p o -
puz mene upotrijebili to znanje da n a n o v o ispišu scenarije svojih
ž i v o t a unijeli su u moj život v e l i k u radost i zadovoljstvo. K a o što
svi znamo, znanje je m o ć i s a m i m time znanje o sebi o m o g u ć a v a
samoosnaživanje.
Sada vam tu samoemancipacijsku informaciju dajem u Bio-
logiji vjerovanja. Najiskrenije se nadam da ćete prepoznati da su

17
m n o g a od vjerovanja koja p o k r e ć u v a š život p o g r e š n a i ograni­
čavajuća, te da ć e t e b i t i nadahnuti na promjenu t i h vjerovanja.
Imate m o g u ć n o s t preuzeti n a d z o r n a d s v o j i m ž i v o t o m i k r e n u t i
p u t e m zdravlja i sreće.
O v e informacije su m o ć n e ' . Z n a m da jesu. Ž i v o t k o j i sam
p o m o ć u njih kreirao toliko je bogatiji i sretniji... Više se ne pitam:
» K a d a bi mogao b i t i b i l o tko, tko b i h bio?« Sada odgovor nije
težak. Želim biti ja!

18
 Uvod

ČAROLIJA STANICA

B i l o mi je sedam g o d i n a k a d a sam se u d r u g o m razredu k o d

gđe. N o v a k popeo na m a l u kutiju, dovoljno v i s o k o da p r i s l o n i m
oko ravno na l e ć u i okular m i k r o s k o p a . N o , ž a l i b o ž e , b i o sam
preblizu i sve š t o sam uspio vidjeti b i l a je k r p i c a bijele svjetlosti.
N a p o k o n sam se p r i m i r i o i p o s l u š a o upute da se u d a l j i m od o k u -
Iara i tada se dogodilo - događaj tako dramatičan da je odredio
SMJER ostatka mog života. U vidno polje doplivala je papučica (ili
paramecij; op. p r e v ) . B i o sam o č a r a n . Iz moje svijesti i z g u b i l i su
se metež kojeg su stvarala d r u g a djeca, kao i š k o l s k i m i r i s i svježe
n a š i l j e n i h olovaka, n o v i h v o š t a n i h olovaka i p l a s t i č n i h p e r n i c a sa
Zekoslavom M r k v o m . Č i t a v i m svojim b i ć e m u r o n i o sam u nepo-
znati svijet te stanice koja je za mene b i l a zanimljivija od d a n a š -
njih k o m p j u t e r s k i - a n i m i r a n i h filmova s p o s e b n i m efektima.
U nevinosti svog dječjeg u m a gledao sam na taj o r g a n i z a m
NE kao na stanicu, nego kao na m i k r o s k o p s k u osobu, b i ć e koje
misli i osjeća. Taj m i k r o s k o p s k i , j e d n o s t a n i č n i o r g a n i z a m ne kre-
ć e s e n a s u m i č n o amo-tamo, č i n i l o m i se. O n j e n a m i s i j i . N o , k a -
kve je vrste njegova misija, to n i s a m znao. T i h o sam gledao preko
r a m e n a « p a p u č i c e d o k s e ž u s t r o kretala p o p o d l o z i o d alga. D o k
sam bio u s r e d o t o č e n na p a p u č i c u , u v i d n o polje je p o č e o ulaziti
veliki pseudopodij duguljaste amebe.
Uto je moj posjet t o m svijetu naglo z a v r š i o , kada me G l e n n ,
razredni nasilnik, g u r n u o s kutije t r a ž e ć i svoj r e d za m i k r o s k o ­
p o m . P o k u š a o sam skrenuti pozornost g đ e . N o v a k n a t o n a d a j u ć i
se da će mi Glennova osobna p o g r e š k a p r i s k r b i t i j o š j e d n u m i n u ­
tu pred m i k r o s k o p s k o m l i n i j o m za slobodna bacanja. N o , b i l o je
još samo n e k o l i k o m i n u t a do pauze za r u č a k i d r u g a djeca koja
su čekala na red počela su se glasno b u n i t i . O d m a h n a k o n škole
otrčao sam kući i u z b u đ e n o i s p r i č a o svoju m i k r o s k o p s k u pusto-

19
l o v i n u majci. K o r i s t e ć i najbolju m o ć uvjeravanja k o j u posjeduje
dijete u d r u g o m razredu osnovne š k o l e , m o l i o sam, z a t i m p r e k l i ­
njao, a naposljetku ulagivanjem p o k u š a o n a g o v o r i t i svoju m a j k u
d a m i k u p i m i k r o s k o p , u z k o j i ć u p r o v o d i t i sate h i p n o t i z i r a n t i m
n e p o z n a t i m svijetom u k o j i b i h mogao p r o n i k n u t i p o m o ć u tog
č u d a optike.
Kasnije, na p o s l i j e d i p l o m s k o m studiju, dogurao sam do
elektronskog m i k r o s k o p a . Prednost elektronskog m i k r o s k o p a
p r e d k o n v e n c i o n a l n i m svjetlosnim m i k r o s k o p o m je u tome što
je t i s u ć u puta s n a ž n i j i . R a z l i k a i z m e đ u te dvije vrste m i k r o s k o p a
usporediva j e s r a z l i k o m i z m e đ u p a n o r a m s k i h teleskopa p o m o ć u
k o j i h turisti za pet k u n a promatraju lijepe krajolike i teleskopa
H u b b l e k o j i se n a l a z i u o r b i t i o k o Zemlje i p r e n o s i slike dalekog
svemira. U l a z a k u d i o laboratorija za elektronsku m i k r o s k o p i j u
za a m b i c i o z n e mlade biologe n e š t o je p o p u t rituala prelaska. U l a ­
zi se k r o z crna okretna vrata, s l i č n a o n i m a koja odvajaju fotograf­
ske tamne sobe od osvijetljenog r a d n o g prostora.
S j e ć a m se kada sam p r v i puta u š a o u okretna vrata i p o č e o
ih gurati. N a l a z i o sam se u t a m i i z m e đ u dvaju svjetova, m o g ž i v o ­
ta kao studenta i m o g b u d u ć e g ž i v o t a kao i s t r a ž i v a č k o g znanstve­
n i k a . K a d a su se vrata okrenula, n a š a o sam se u velikoj tamnoj
k o m o r i , osvijetljenoj samo s n e k o l i k o c r v e n i h s i g u r n o s n i h svje­
tala. K a d a s u m i s e o č i p r i v i k l e n a r a s p o l o ž i v u svjetlost, o n o š t o
j e stajalo preda m n o m p o s t u p n o m e i s p u n i l o s t r a h o p o š t o v a n j e m .
C r v e n a svjetla sablasno su se o d r a ž a v a l a od zrcalne p o v r š i n e m a ­
sivnog, trideset centimetara debelog k r o m - č e l i č n o g stupa elek­
tromagnetskih l e ć a k o j i se dizao do stropa u s r e d i š t u prostorije.
S obje strane baze stupa prostirala se v e l i k a u p r a v l j a č k a k o n z o l a .
K o n z o l a je n a l i k o v a l a p l o č a m a s i n s t r u m e n t i m a u B o e i n g u 747,
ispunjena p r e k i d a č i m a , osvijetljenim m j e r a č i m a i v i š e b o j n i m i n -
d i k a t o r s k i m l a m p i c a m a . M n o š t v o debelih strujnih k a b l o v a n a l i k
k r a c i m a hobotnice, crijeva za v o d u , te v a k u u m s k i v o d o v i i z l a z i l i
su iz postolja m i k r o s k o p a p o p u t debelog korijenja u p o d n o ž j u
starog stabla hrasta. Š t r o p o t v a k u u m s k i h c r p k i i brujanje recir-
kulatora o h l a đ e n e vode ispunjavali su prostor. Što se mene ticalo,
upravo sam bio stupio na zapovjedni most USS Enterprisea. K a -
petan K i r k o č i t o je i m a o s l o b o d a n dan, jer za k o n z o l o m je sjedio
jedan o d m o j i h profesora i p r o v o d i o s l o ž e n u p r o c e d u r u u n o š e n j a
uzorka t k i v a u v i s o k o - v a k u u m s k u k o m o r u u s r e d i š t u č e l i č n o g
stupa.
D o k s u m i n u t e prolazile, d o ž i v i o sam osjećaj k o j i m e podsje-
tio na onaj dan u d r u g o m razredu osnovne š k o l e k a d a sam p r v i
put v i d i o stanicu. Na fosfornom zaslonu n a p o k o n se pojavila ze­
lena fluorescentna slika. Prisutnost t a m n o o b o j a n i h stanica jedva
se razaznavala na reljefnim dijelovima koji su b i l i p o v e ć a n i oko
trideset puta. Z a t i m je p o v e ć a n j e p o s t u p n o p o j a č a n o , najprije na
100X, z a t i m 1000X i naposljetku na 10.000 puta. To su doista bile
Zvjezdane staze, no umjesto da u l a z i m o u vanjski svemir, u l a z i l i
smo d u b o k o u u n u t r a š n j i s v e m i r » k a m o j o š nijedan č o v j e k nije
k r o č i o « . U j e d n o m trenutku promatrao sam m i n i j a t u r n u stanicu,
a u d r u g o m sam se v e ć nalazio d u b o k o u njezinoj m o l e k u l a r n o j
arhitekturi.
M o j a zadivljenost t i m e š t o sam b i o na r u b u te znanstvene
granice gotovo da je b i l a opipljiva, j e d n a k o kao moje u z b u đ e n j e
kada su me p o s t a v i l i za h o n o r a r n o g k o p i l o t a . P o l o ž i o sam svoje
ruke na k o m a n d e k a k o b i h m o g a o »letjeti« k r o z taj strani s t a n i č ­
n i krajolik. M o j profesor m i j e b i o t u r i s t i č k i v o d i č , u k a z u j u ć i m i
na znamenitosti: » O v o je m i t o h o n d r i j , tu je G o l g i j e v o tijelo, t a m o
je jezgrina p o r a , o v o je m o l e k u l a kolagena, to je r i b o s o m . «
Najveći d i o zanosa k o j i sam osjetio dolazio je od moje v i z i -
je sebe kao p i o n i r a š t o putuje teritorijem k o j i n i k a d n i s u vidje­
le ljudske oči. D o k mi je svjetlosni m i k r o s k o p p r u ž i o svijest o
stanicama kao m i s l e ć i m stvorenjima, elektronski m i k r o s k o p me
suočio s m o l e k u l a m a koje su sam temelj ž i v o t a . Z n a o sam da su
unutar te s t a n i č n e arhitekture s k r i v e n i o d g o v o r i k o j i će p r u ž i t i
uvid u tajne ž i v o t a .
Na trenutak su tubusi m i k r o s k o p a postali k r i s t a l n a kugla;
u sablasnom z e l e n o m sjaju fluorescentnog zaslona ugledao sam
svoju b u d u ć n o s t . Z n a o sam d a ć u postati s t a n i č n i b i o l o g čiji ć e
se rad fokusirati na p o m n o i s t r a ž i v a n j e svakog djelića s t a n i č n e
ultrastrukture kako bih stekao uvide o tajnama s t a n i č n o g ž i v o -
ta. K a o š t o sam n a u č i o j o š n a p o č e t k u poslijediplomskog studija,
struktura i funkcioniranje b i o l o š k i h o r g a n i z a m a č v r s t o su ispre­
pleteni. B i o sam siguran d a ć u u s p o r e đ i v a n j e m m i k r o s k o p s k e
anatomije stanice i njezina p o n a š a n j a steći u v i d o p r i r o d i Prirode.
T i j e k o m p o s l i j e d i p l o m s k o g studija, postdoktorskog i s t r a ž i v a č k o g
rada i karijere profesora na M e d i c i n s k o m fakultetu, m o j i su d a n i
b i l i p o s v e ć e n i i s t r a ž i v a n j u molekularne anatomije stanice. Jer, u
s t r u k t u r i stanice skrivale su se tajne njezina funkcioniranja.
M o j a potraga za » t a j n a m a života« dovela me do i s t r a ž i v a č k e
karijere n a p o d r u č j u p r o u č a v a n j a p r i r o d e k l o n i r a n i h l j u d s k i h sta­
n i c a uzgojenih u k u l t u r i tkiva. Deset g o d i n a n a k o n p r v o g b l i s k o g
susreta s e l e k t r o n s k i m m i k r o s k o p o m b i o sam stalni profesor na
p r e s t i ž n o m M e d i c i n s k o m fakultetu Sveučilišta W i s c o n s i n , m e ­
đ u n a r o d n o priznat z b o g svojih i s t r a ž i v a n j a k l o n i r a n i h m a t i č n i h
stanica i p o š t o v a n z b o g svog p r e d a v a č k o g u m i j e ć a . N a p r e d o v a o
sam d o s n a ž n i j i h elektronskih m i k r o s k o p a koji s u m i o m o g u ć a ­
v a l i trodimenzionalne, slične C A T 1
s n i m k a m a , v o ž n j e k r o z orga­
n i z m e . M o g a o sam se p r i b l i ž i t i m o l e k u l a m a koje su sam temelj
života. M o j e o r u đ e je b i l o sofisticiranije, moj pristup je m e đ u t i m
ostao isti. N i k a d a me nije napustilo uvjerenje s e d m o g o d i š n j a k a
da život stanica koje sam p r o u č a v a o i m a svoju svrhu.
N a ž a l o s t , n i s a m b i o jednako tako uvjeren da moj vlastiti ž i ­
vot i m a svrhu. N i s a m vjerovao u B o g a , iako priznajem da sam
se ponekad zabavljao idejom B o g a k o j i vlada, v o d e ć i se svojim
krajnje i z o p a č e n i m s m i s l o m z a h u m o r . N a p o k o n , b i o sam t r a d i ­
c i o n a l n i b i o l o g za kojeg je postojanje B o g a b i l o s u v i š n o pitanje:
život je p r o i z v o d p u k o g slučaja, slijepe sreće, odnosno, t o č n i j e ,
n a s u m i č n i p r o d u k t bacanja genetskih k o c a k a . Još o d v r e m e n a
Charlesa D a r w i n a m o t o n a š e profesije je b i o : »Bog? Što će n a m
Bog!«
Ne r a d i se o tome da je D a r w i n nijekao B o g a . Jednostavno
je i m p l i c i r a o da je za p r i r o d u ž i v o t a na Z e m l j i o d g o v o r n a slučaj­
nost, a ne b o ž a n s k a intervencija. U svojoj k n j i z i Porijeklo vrsta

C A T - kompjutorska aksijalna tomografija; op. prev.

The Origin of Species) objavljenoj 1859. godine D a m i n je rekao
da se i n d i v i d u a l n e osobine prenose s roditelja na djecu. Sugeri­
rao je da » n a s l j e d n i faktori« k o j i se prenose s roditelja na dije­
le upravljaju z n a č a j k a m a ž i v o t a osobe. To s h v a ć a n j e nagnalo je
znanstvenike da k r e n u m a h n i t o r a š č l a n j i v a t i ž i v o t sve do njego­
vih m o l e k u l a r n i h sastavnih dijelova, jer unutar strukture stanice
trebalo je p r o n a ć i nasljedni m e h a n i z a m koji upravlja ž i v o t o m .
Potraga je d o š l a do i z u z e t n o g kraja prije pedeset g o d i n a
kada su James Watson i Francis C r i c k opisali s t r u k t u r u i f u n k c i ­
oniranje dvostruke spirale D N K , t v a r i o d koje s u s a č i n j e n i geni.
Znanstvenici s u n a p o k o n d o k u č i l i p r i r o d u » n a s l j e d n i h f a k t o r a «
o kojima je D a r w i n pisao u devetnaestom stoljeću. T a b l o i d i su
spremno najavili v r l i n o v i svijet g e n e t i č k o g i n ž e n j e r s t v a s nje­
g o v i m o b e ć a n j i m a dizajnerskih beba i č u d o t v o r n i h m e d i c i n s k i h
tretmana. Ž i v o se s j e ć a m g o l e m i h naslova š t o su ispunjavali na­
slovnice n o v i n a tog z n a m e n i t o g dana 1953. godine: » O t k r i v e n a
tajna ž i v o t a « .
K a o i tabloidi, i b i o l o z i su se t a k o đ e r u k r c a l i na genska pa-
radna kola. M e h a n i z a m p u t e m kojeg D N K upravlja b i o l o š k i m ži­
votom postao je s r e d i š n j a d o g m a m o l e k u l a r n e biologije n e u m o r ­
no ponavljana u u d ž b e n i c i m a . U dugotrajnoj debati p r i r o d e n a ­
suprot odgoja, k l a t n o je o d l u č n o p r e š l o na stranu p r i r o d e . Isprva
se mislilo da je D N K o d g o v o r n a samo za n a š e fizičke značajke,
no zatim smo p o č e l i smatrati da geni upravljaju i n a š i m osjećaji­
ma te p o n a š a n j e m . D a k l e , u k o l i k o ste r o đ e n i s defektnim g e n o m
sreće, m o ž e t e o č e k i v a t i da ćete i m a t i nesretan život.
N a ž a l o s t , smatrao sam d a sam jedan o d o n i h koje terorizira
nedostatak i l i mutacija gena s r e ć e . Posrtao s a m p o d n e u m o l j i -
VOM paljbom i s c r p l j u j u ć i h e m o c i o n a l n i h k r o š e a . M o j otac je bio
netom p r e m i n u o n a k o n duge i v r l o bolne borbe s r a k o m . Ja sam
bio njegov g l a v n i njegovatelj, a posljednja č e t i r i mjeseca proveo
sam leteći svaka t r i i l i č e t i r i dana amo-tamo i z m e đ u svog posla
u W i s c o n s i n u i njegova d o m a u N e w Y o r k u . U pauzama i z m e đ u
boravaka u z njegovu s a m r t n u postelju p o k u š a v a o sam o d r ž a t i
svoj istraživački program, p o u č a v a l i na fakultetu i napisati v a ž a n
zahtjev z a p o n o v n o odobravanje n o v č a n i h sredstava D r ž a v n o m
institutu za zdravlje.
K a o š e ć e r na kraju, stresnu situaciju je p o g o r š a v a l o to što
sam se nalazio usred e m o c i o n a l n o i s c r p l j u j u ć e g i e k o n o m s k i ra­
z o r n o g razvoda braka. M o j i f i n a n c i j s k i i z v o r i ubrzano s u kopnjeli
d o k sam p o k u š a v a o n a h r a n i t i i odjenuti svoje nove č l a n o v e o b i ­
telji - odvjetnike. U financijskom š k r i p c u i bez doma, n a š a o sam
se k a k o ž i v i m p r a k t i č k i samo s j e d n i m k o f e r o m u b e s p r i z o r n o m
k o m p l e k s u stanova s » v r t o m « . V e ć i n a m o j i h susjeda nadala se
» u n a p r i j e d i t i « svoj ž i v o t n i standard p r o n a l a s k o m mjesta u nase­
lju k a m p - k u ć i c a . Posebno sam se bojao svojih n a j b l i ž i h susjeda.
T i j e k o m p r v o g tjedna b o r a v k a na t o m mjestu, provaljeno mi je u
stan i u k r a d e n mi je moj n o v i s t e r e o - u r e đ a j . Tjedan dana kasnije
je d v a m e t r a v i s o k i i metar š i r o k i B u b b a zakucao na m o j a vrata.
D r ž e ć i u r u c i l i t r u p i v a i čačkajući zube, zanimalo ga je i m a m li
upute za kazetofonsku k o m p o n e n t u .
N a j n i ž a t o č k a b i o je d a n kada sam bacio telefon k r o z staklo
svojeg ureda, r a z b i v š i z n a k » B r u i c e H . L i p t o n , dr. sci., i z v a n r e d ­
ni profesor anatomije, M e d i c i n s k i fakultet U.W.«, č i t a v o vrijeme
v i č u ć i »Izbavite me odavde!«. R a s p a d m o g sistema izazvao je tele­
fonski p o z i v bankara k o j i mi je ljubazno a l i o d r j e š i t o rekao da ne
m o ž e o d o b r i t i moj zahtjev za h i p o t e k a r n i kredit. To je b i l o p o p u t
scene i z f i l m a » V r i j e m e n j e ž n o s t i « k a d a D e b r a W i n g e r s p r e m n o
odgovara na s u p r u g o v u n a d u u profesorsko mjesto: » S a d a ne­
m a m o dovoljno n o v c a z a p l a ć a n j e r a č u n a . Sve š t o profesorsko
mjesto z n a č i je da zauvijek n e ć e m o i m a t i dovoljno n o v c a ! «

Čarolija stanica - deja vu

N a s r e ć u , p r o n a š a o sam spas u o b l i k u k r a t k o r o č n o g p r e k i d a
n a M e d i c i n s k o m fakultetu n a K a r i b i m a . Z n a o sam d a t a m o n e ć e
nestati s v i m o j i p r o b l e m i , m e đ u t i m k a d s e m l a ž n j a k p r o b i o k r o z
s i v i p r e k r i v a č od oblaka i z n a d Chicaga, o s j e ć a o sam se kao da su
nestali. U g r i z a o sam se za u s n u k a k o b i h s p r i j e č i o da se osmijeh
na m o m l i c u ne p r e t v o r i u glasno smijanje. Osjetio sam se jedna-
ko radosno kao k a d a sam i m a o sedam g o d i n a i p r v i put o t k r i o
svoju ž i v o t n u strast, č a r o l i j u stanica.
R a s p o l o ž e n j e m i s e dodatno p o b o l j š a l o k a d a j e m a l i z r a k o ­
plov za šest p u t n i k a sletio na Montserrat, t o č k i c u u K a r i p s k o m
m o r u v e l i č i n e trideset i d v a puta šest k i l o m e t a r a . A k o je i k a d a
postojao rajski vrt, vjerojatno j e n a l i k o v a o m o m n o v o m o t o č n o m
d o m u š t o j e izbijao i z svjetlucavog m o d r o z e l e n o g m o r a p o p u t
g o l e m o g , lijepo i z b r u š e n o g smaragda. K a d a sam i z a š a o i z z r a k o ­
plova, o p i o me povjetarac p r o t k a n b l a g i m m i r i s o m gardenije.
Rado sam p r i h v a t i o običaj d o m o r o d a č k o g s t a n o v n i š t v a d a j e
vrijeme zalaska Sunca p o s v e ć e n o tihoj kontemplaciji. K a k o su se
danii p r i v o d i l i kraju, veselio sam se nebeskoj svjetlosnoj predsta­
vi. M o j a je k u ć a , s m j e š t e n a na l i t i c i petnaest metara i z n a d oceana,
lula okrenuta p r e m a zapadu. V i j u g a v i put k r o z tunel od paprati
natkriven d r v e ć e m v o d i o m e dolje d o m o r a . N a kraju » t u n e l a «
nalazio se otvor i z a kojeg se k r o z z i d od grmlja j a s m i n a nazirala
osamljena p l a ž a . T a m o sam ritual zalaska dana č e s t o o b o g a ć i v a o
nekoliko » k r u g o v a « u t o p l o m , k r i s t a l n o b i s t r o m m o r u . N a k o n
plivanja o b l i k o v a o b i h pijesak na p l a ž i u u d o b a n n a s l o n j a č , zava­
lio se i promatrao k a k o Sunce polagano zalazi u more.
Na t o m udaljenom o t o k u nalazio sam se i z v a n stalne ž i v o t ­
ne trke i mogao sam p r o m a t r a t i svijet bez paravana od dogmat-
skih uvjerenja civilizacije. Isprva je moj um neprestano revidirao
i kritizirao moj ž i v o t n i debakl, no uskoro su m o j i m e n t a l n i Siskel
i Ebert prestali sa s v o j i m » p a l a c gore/palac dolje« recenzijama
mojih č e t r d e s e t g o d i n a ž i v o t a i p o č e o sam se p r i s j e ć a t i k a k o je
živjeti u trenutku i za trenutak. N a n o v o sam se upoznavao sa
s e n z a c i j a m a koje sam posljednji put d o ž i v i o j o š kao b e z b r i ž n o
dijete. P o n o v n o sam o s j e ć a o u ž i t a k življenja.
Živeći u t o m o t o č n o m raju postao sam ljudskiji i čovječniji.
Također, postao sam bolji s t a n i č n i b i o l o g . G o t o v o č i t a v o moje for-
M A L N O znanstveno obrazovanje b i l o se odvijalo u s t e r i l n i m , b e ž i -
votnim u č i o n i c a m a , predavaonicama i laboratorijima. M e đ u t i m ,

Gene Siskel i Roger Ebert, popularni filmski kritičari u S A D - u koji su imali vlastitu televi-
zijsku emisiju; op.prev..
k a d a sam j e d n o m u r o n i o u bogati k a r i p s k i ekosustav, b i o l o g i j u
sam p o č e o p r o m a t r a t i kao cjeloviti sustav k o j i živi i d i š e , a ne kao
zbir p o j e d i n a č n i h vrsta koje dijele k o m a d Z e m l j i n e p o v r š i n e .
D o k s a m t i h o sjedio u o t o č k i m p r a š u m a m a n a l i k v r t o v i m a
i r o n i o o k o k o r a l j n i h grebena š t o su svjetlucali p o p u t dragulja,
stekao sam u v i d u č u d e s n u sjedinjenost b i l j n i h i ž i v o t i n j s k i h v r ­
sta na o t o k u . Sve vrste žive u profinjenoj, d i n a m i č n o j r a v n o t e ž i
ne samo s d r u g i m ž i v o t n i m o b l i c i m a nego i s fizičkim o k o l i š e m .
D o k sam sjedio u k a r i p s k o m rajskom v r t u s v o j o m p j e s m o m mi se
o b r a ć a l a h a r m o n i j a ž i v o t a - ne ž i v o t n a b o r b a . Postao sam uvje­
ren d a suvremena biologija poklanja p r e m a l o p o z o r n o s t i v a ž n o j
funkciji suradnje, zato što d a r v i n i s t i č k i k o r i j e n i i s t i č u natjecatelj­
sku p r i r o d u ž i v o t a .
Na negodovanje svojih kolega profesora u S A D - u , u W i s c o n -
sin sam se vratio p u n ideja o r a d i k a l n o m zaokretu k o j i osporava
sveta, temeljna vjerovanja biologije. Č a k sam p o č e o otvoreno k r i ­
t i z i r a t i Charlesa D a r w i n a i ispravnost njegove teorije evolucije.
U o č i m a v e ć i n e d r u g i h b i o l o g a moje p o n a š a n j e je b i l o jednako
s v e ć e n i k u k o j i h o d a V a t i k a n o m t v r d e ć i d a j e Papa prevarant.
M o j i m kolegama m o ž e s e oprostiti š t o s u m i s l i l i d a m e k o ­
k o s o v o r a h p o g o d i o u glavu k a d a sam dao ostavku na svoje stal­
n o profesorsko mjesto i , i s p u n i v š i s i ž i v o t n i san d a b u d e m č l a n
rock-skupine, o t i š a o n a glazbenu turneju. O t k r i o sam Yannija,
k o j i je kasnije postao v e l i k a zvijezda, i zajedno s n j i m napravio
lasersku predstavu. N o , uskoro sam shvatio da sam m n o g o sklo­
n i j i p o u č a v a n j u i i s t r a ž i v a č k o m r a d u nego p r o d u c i r a n j u r o c k 'n'
r o l l predstava. O d u s t a v š i od glazbenog posla i v r a t i v š i se na K a -
ribe d a p o n o v n o p o u č a v a m s t a n i č n u b i o l o g i j u , priveo sam kraju
svoju k r i z u srednjih g o d i n a k o j u ć u , s a s v i m n j e z i n i m b o l n i m
pojedinostima, opisati u j e d n o m od s l j e d e ć i h poglavlja.
M o j k o n a č n i r a s k i d s k o n v e n c i o n a l n i m a k a d e m s k i m svije­
t o m d o g o d i o se na stanfordskom M e d i c i n s k o m fakultetu. U to
vrijeme v e ć sam b i o n e s k r i v e n i z a g o v o r n i k » n o v e « biologije. P o ­
č e o sam osporavati ne samo D a r w i n o v u » t k o j a č i taj k v a č i « ver­
ziju evolucije nego i u centralnu biologijsku d o g m u , pretpostavi
d a v n o prije nego što je p o d r u č j e epigenetike u o p ć e utemeljeno
[ L i p t o n , 1977a, 1977b]. Iako mi je to p r u ž i l o intelektualnu za­
d o v o l j š t i n u , znao sam, da sam nastavio predavati i i s t r a ž i v a t i na
M e d i c i n s k o m fakultetu, da bi se m o j i kolege i dalje pita li o o n i m
k o k o s i m a k o j i s u m i m o ž d a p a l i n a glavu jer sam, prema aka­
d e m s k i m standardima, u zadnjem d e s e t l j e ć u postao č a k j o š v e ć i
radikal. M o j a preokupacija n o v o m b i o l o g i j o m postala j e v i š e o d
intelektualne v j e ž b e . Smatrao s a m da nas stanice u č e ne samo
o ž i v o t n i m m e h a n i z m i m a nego i o tome k a k o da ž i v i m o bogat,
ispunjen život.
U znanstvenoj k u l i od bjelokosti r a z m i š l j a n j e te vrste ne­
sumnjivo b i m i donijelo nagradu ć a k n u t o g dr. D o o l i t t l a z a antro-
p o m o r f i z a m odnosno, t o č n i j e , c i t o m o r f i z a m - r a z m i š l j a n j e poput
stanica - ali za mene je to u v o d u b i o l o g i j u . Vi sebe m o ž e t e sma­
trati i n d i v i d u o m , m e đ u t i m kao s t a n i č n i b i o l o g j a v a m m o g u reći
da ste vi u stvari k o o p e r a t i v n a zajednica o t p r i l i k e pedeset b i l i j u n a
j e d n o s t a n i č n i h g r a đ a n a . G o t o v o sve stanice koje sačinjavaju v a š e
tijelo su n a l i k amebama, p o j e d i n a č n i o r g a n i z m i koji su r a z v i l i
k o o p e r a t i v n u strategiju za svog uzajamnog p r e ž i v l j a v a n j a . Svede­
no na osnovne pojmove, ljudska b i ć a su jednostavno posljedica
» k o l e k t i v n e amebne svijesti.« K a o š t o nacija o d r a ž a v a osobine
svojih g r a đ a n a , tako i n a š a ljudskost m o r a o d r a ž a v a t i o s n o v n u
p r i r o d u n a š i h s t a n i č n i h zajednica.

Usvajanje staničnih pouka?

K o r i s t e ć i te s t a n i č n e zajednice kao uzor d o š a o sam do za­
k l j u č k a da mi n i s m o ž r t v e svojih gena nego gospodari svojih
sudbina sposobni stvoriti živote pune m i r a , s r e ć e i ljubavi. Svoju
sam h i p o t e z u i s k u š a o n a vlastitom ž i v o t u n a k o n poticaja o d slu­
šatelja n a m o j i m j a v n i m predavanjima, k o j i s u m e pitali z a š t o m i
te spoznaje n i s u o s o b n o donijele v i š e s r e ć e . B i l i su u p r a v u : tre­
bao sam integrirati n o v u b i o l o š k u svjesnost u svoj s v a k o d n e v n i
ž i v o t . Z n a o sam da sam uspio kada me j e d n o g lijepog subotnjeg
jutra u kafiću Big Easy k o n o b a r i c a upitala: »Srce, ti si najsretnija
osoba koju sam ikad vidjela. Reci m i , dijete, z a š t o si tako s r e t a n ? «
Njezino pitanje me iznenadilo, no svejedno sam i z l a n u o : »Ja sam
u raju!« K o n o b a r i c a je protresla g l a v o m ne p r o m r m l j a v š i » b o ž e
moj«, i nastavila p r i m a t i m o j u n a r u d ž b u za d o r u č a k . Pa, to je b i l o
t o č n o . B i o sam sretan, sretniji nego i k a d a prije u ž i v o t u .
V e l i k d i o vas, s k e p t i č n i h čitatelja, s p r a v o m će b i t i s u m n j i č a ­
vi prema mojoj t v r d n j i da je Z e m l j a raj. Jer, raj je, p r e m a defini­
ciji, t a k o đ e r p r e b i v a l i š t e B o g a i b l a ž e n i h m r t v i h . Jesam li doista
mislio da je N e w Orleans, i l i b i l o k o j i d r u g i velegrad, mogao biti
dio raja? O d r p a n i b e s k u ć n i c i , ž e n e i djeca š t o žive po s p o r e d n i m
u l i č i c a m a ; zrak tako t m u r a n d a č o v j e k n i k a d n e b i o t k r i o d a u o p -
će postoje zvijezde; rijeke i jezera tako z a g a đ e n i da u n j i m a m o g u
živjeti samo n e z a m i s l i v i , »jezivi« ž i v o t n i o b l i c i . Da je ta Z e m l j a
raj? Tu živi Bog? On poznaje Boga?
O d g o v o r i na ta pitanja su: D a , da i m i s l i m da da. Pa, da
b u d e m p o t p u n o iskren, m o r a m p r i z n a t i da ne poznajem cjelo-
k u p n o g B o g a osobno, b u d u ć u d a n e poznajem sve vas. Z a boga
miloga, tu je preko šest m i l i j a r d i V A S . I da b u d e m j o š potpunije
iskren, doista ne poznajem ni sve č l a n o v e biljnog i ž i v o t i n j s k o g
carstva, a vjerujem da su o n i t a k o đ e r d i o B o g a .
B e s m r t n i m r i j e č i m a T i m a Taylora, voditelja emisije Tool time:
R i i i i i k v e r c ! G o v o r i li on da su ljudi Bog?«
Pa... da. N a r a v n o da n i s a m p r v i k o j i to k a ž e . U Postanku je
U p i s a n o da smo svi stvoreni na s l i k u Božju. D a , ovaj uvjereni
racionalist sada c i t i r a Isusa, B u d d h u i R u m i j a . N a p r a v i o sam p u n i
krug o d r e d u k c i o n i z m a , znanstvenog pogleda n a ž i v o t d o d u -
hovnog. Napravljeni smo na s l i k u B o ž j u i kada ž e l i m o p o b o l j š a t i
naše fizičko i mentalno zdravlje m o r a m o n a n o v o u v r s t i t i D u h u
jednadžbu.
Budući da n i s m o b e s p o m o ć n i b i o k e m i j s k i strojevi, guta­
nje, tableta svaki put kada se n a đ e m o u m e n t a l n o m i l i f i z i č k o m
neskladu nije pravo rješenje. M e d i k a m e n t i i operacije m o ć n a su
oruđa kada ih se ne upotrebljava preko mjere, m e đ u t i m ideja o
čarobnoj piluli je fundamentalno p o g r e š n a . Svaki put kada se
m e d i k a m e n t unese u tijelo da bi se p o p r a v i l a tjelesna funkcija A,
n e i z b j e ž n o dolazi d o p o r e m e ć a j a funkcije B , C i l i D . N a š i m tijeli­
ma i n a š i m u m o v i m a ne upravljaju genetski regulirani h o r m o n i
i neurotransmiteri. N a š i m tijelima, n a š i m u m o v i m a , a tako i na­
š i m ž i v o t i m a upravljaju n a š a vjerovanja... O , v i malovjerni!

Svjetlo izvan kutije

U ovoj k n j i z i p o v u ć i ću p o s l o v i č n u c r t u u pijesku. S jedne
strane crte je svijet definiran n e o - d a r v i n i z m o m k o j i ž i v o t opisuje
k a o n e p r e k i d a n rat b i o k e m i j s k i h robota. S druge strane crte je
» n o v a biologija« koja život opisuje kao k o o p e r a t i v n o putovanje
m o ć n i h pojedinaca k o j i m o g u sami sebe p r o g r a m i r a t i d a b i k r e ­
i r a l i r a d o š ć u ispunjene živote. K a d a p r i j e đ e m o tu c r t u i istinski
shvatimo n o v u biologiju više n e ć e m o s v a đ a l a č k i raspravljati o
u l o g a m a p r i r o d e i odgoja jer ć e m o spoznati da p o t p u n o svjestan
u m m o ž e n a d j a č a t i k a k o p r i r o d u tako i odgoj. T a k o đ e r , smatram
d a ć e m o d o ž i v j e t i paradigmatsku promjenu č o v j e č a n s t v a jedna­
ku onoj kada s m o saznali da Z e m l j a nije ravna nego okrugla._
Studenti h u m a n i s t i č k i h znanosti k o j i s u m o ž d a zabrinuti d a
će o v a knjiga b i t i nerazumljivo znanstveno predavanje ne trebaju
se bojati. D o k sam bio s v e u č i l i š n i profesor t e š k o sam p o d n o s i o
svoje trodijelno, n e u d o b n o odijelo, s p u t a v a j u ć u kravatu, cipele s
k a p i c o m i beskrajne sastanke, m e đ u t i m v o l i o sam predavati. I u
s v o m p o s t - s v e u č i l i š n o m ž i v o t u stekao sam m n o g o p r e d a v a č k e
prakse; predstavio sam n a č e l a nove biologije t i s u ć a m a ljudi iz c i ­
jelog svijeta. K r o z ta predavanja i z b r u s i o sam svoje predstavljanje
znanosti u lako razumljiv engleski, ilustriran ž i v o p i s n i m dijagra­
m i m a o d k o j i h s u m n o g i reproducirani u o v i k n j i z i .
U p r v o m poglavlju g o v o r i m o » p a m e t n i m s t a n i c a m a « te o
tome z a š t o i k a k o nas one m o g u to li ko m n o g o n a u č i t i o n a š i m
u m o v i m a i tijelima. U d r u g o m poglavlju i z l a ž e m znanstvene d o ­
kaze k a k o b i h v a m pokazao d a b i o l o g i j o m n e upravljaju geni.
T a k o đ e r , predstavljam v a m uzbudljive pronalaske epigenetike,
n o v o g p o d r u č j a biologije koje o t k r i v a tajnovite n a č i n e na koje
o k o l i š (priroda) utječe na p o n a š a n j e stanica bez mijenjanja ge-

30
 netskog k o d a . To je p o d r u č j e koje r a z o t k r i v a nove s l o ž e n o s t i u
prirodi bolesti, u k l j u č u j u ć i rak i shizofreniju.
T r e ć e poglavlje g o v o r i o s t a n i č n o j m e m b r a n i , »koži« stanice,
Zacijelo ste č u l i v i š e o s t a n i č n o j j e z g r i koja s a d r ž i D N K nego o
njezinoj m e m b r a n i . M e đ u t i m , p i o n i r s k a znanost o t k r i v a sve v i š e
detalja o o n o m e š t o sam ja z a k l j u č i o prije v i š e od dvadeset go-
dina - da je m e m b r a n a p r a v i m o z a k funkcioniranja stanice. U
četvrtom poglavlju g o v o r i m o z a p a n j u j u ć i m o t k r i ć i m a kvantne
fizike. Ta o t k r i ć a imaju d u b o k e i m p l i k a c i j e za razumijevanje i lije-
čenje bolesti. M e đ u t i m , k o n v e n c i o n a l n i m e d i c i n s k i establishment
u svoja i s t r a ž i v a n j a i obrazovanje na M e d i c i n s k i m fakultetima j o š
nije, i to s t r a g i č n i m posljedicama, i n k o r p o r i r a o k v a n t n u fiziku.
U p e t o m poglavlju o b j a š n j a v a m z a š t o sam o v u k n j i g u n a -
slovio Biologija vjerovanja. P o z i t i v n e m i s l i imaju o g r o m a n u č i n a k
na gene, m e đ u t i m samo k a d a su u skladu s p o d s v j e s n i m p r o g r a -
miranjem. Jednako s n a ž a n u č i n a k imaju i negativne m i s l i . K a d a
prepoznamo k a k o ta p o z i t i v n a i negativna uvjerenja upravljaju
našom b i o l o g i j o m , to znanje m o ž e m o i s k o r i s t i t i za stvaranje ži­
vota ispunjenih zdravljem i s r e ć o m . Š e s t o poglavlje o t k r i v a z a š t o
stanice i ljudi imaju p o t r e b u rasti i k a k o strah obustavlja taj rast.
Sedmo poglavlje se u s r e d o t o č u j e na svjesno roditeljstvo.
Kao roditelji, m o r a m o razumjeti svoju u l o g u u p r o g r a m i r a n j u
uvjrenja n a š e djece i utjecaj k o j i ta uvjerenja imaju na ž i v o t dje-
ce. Ovo poglavlje je v a ž n o bez o b z i r a jeste li roditelj i l i ne, jer kao
bivšoj djeci u v i d u n a š u p r o g r a m i r a n o s t i njezin utjecaj na n a š e
živote č e s t o n a m je v r l o signifikantan. U Z a k l j u č k u se o s v r ć e m na
to kako me je razumijevanje nove biologije dovelo do spoznaje
o važnosti integracije p o d r u č j a d u h a i p o d r u č j a znanosti, š t o je
radikalan zaokret u o d n o s u na m o j u povijest a g n o s t i č k o g z n a n -
stvenika.
Jeste li p r i p r a v n i upotrijebiti v a š svjesni um k a k o biste stvo-
rili život prepun zdravlja, s r e ć e i ljubavi, bez p o m o ć i genetskih
inženjera i bez da postanete o v i s n i o lijekovima? Jeste li s p r e m n i
i s t r a ž i t i stvarnost alternativnu onoj koju p r u ž a m e d i c i n s k i m o d e l
ljudskog tijela kao biokemijskog stroja? Ne prodajemo nikakve

31
k u ć n e p o t r e p š t i n e n i osiguranje. N e trebate n i š t a k u p i t i n i z a k l j u ­
čiti p o l i c u osiguranja. R a d i se samo o tome da p r i v r e m e n o o b u ­
stavite svoja a r h a i č n a uvjerenja koja ste p r i m i l i od znanstvenog i
medijskog establishmenta a da biste m o g l i r a z m o t r i t i u z b u d l j i v o
n o v o znanje koje v a m n u d i p i o n i r s k a znanost.
 Poglavlje
1

POUKE IZ PETRIJEVE ZDJELICE:

POHVALA PAMETNIM STANICAMA I PAMETNIM
STUDENTIMA

Nevolje u raju
rugog dana b o r a v k a na K a r i b i m a , d o k s a m stajao p r e d
više o d stotinu v i d l j i v o n e r v o z n i h studenata medicine,
o d j e d n o m s a m shvatio da ovaj otok ne percipiraju s v i
kao l e ž e r n o u t o č i š t e . Za te nervozne studente M o n t s e r r a t nije bio
mirno p r i b j e ž i š t e nego posljednja š a n s a za ostvarivanje njihovog
SNA da postanu liječnici.
M o j a grupa b i l a je geografski homogena, to su b i l i uglav-
nom a m e r i č k i studenti s I s t o č n e obale, m e đ u t i m b i l i su s v i h rasa
| dobi, uključujući š e z d e s e t s e d m o g o d i š n j e g u m i r o v l j e n i k a koji je
želio učiniti više sa svojim ž i v o t o m . Jednako raznolike bile su i
njihove pozadine - bivši o s n o v n o š k o l s k i nastavnici, r a č u n o v o đ e ,
glazbenici, č a s n a sestra te č a k jedan k r i j u m č a r droge.
Usprkos s v i m r a z l i č i t o s t i m a , studentima su dvije stvari bile
zajedničke. Prva je bila ta da nisu uspjeli p r o ć i izrazito k o m p e t i -
tivni izborni proces k o j i m se popunjavao o g r a n i č e n i broj mjesta
n a a m e r i č k i m M e d i c i n s k i m fakultetima. K a o drugo, b i l i s u » b o r ­
ci« s č v r s t o m n a k a n o m da postanu liječnici - n i s u se željeli odre­
ći p r i l i k e da d o k a ž u svoje sposobnosti. V e ć i n a ih je b i l a p o t r o š i l a
svoje ž i v o t n e u š t e đ e v i n e i l i su se z a d u ž i l i kako bi p l a t i l i š k o l a r i n u
i dodatne t r o š k o v e življenja izvan zemlje. M n o g i su se po p r v i
put u ž i v o t u našli p o t p u n o sami, ostavivši svoje obitelji, prijate­
lje i voljene iza sebe. T r p j e l i su krajnje nesnosne ž i v o t n e uvjete
u k a m p u s u . Pa ipak, u n a t o č s v i m preprekama i l o š i m izgledima
n i s u odustajali od svoje potrage za l i j e č n i č k o m d i p l o m o m .
D o b r o , tako je b i l o barem do n a š e g p r v o g z a j e d n i č k o g sata.
Prije m o g dolaska studenti su i m a l i t r i različita profesora histo­
logije i s t a n i č n e biologije. P r v i je p r e d a v a č ostavio studente na
cjedilu t r i tjedna n a k o n p o č e t k a semestra, k a d a se m o r a o posve­
t i t i n e k o m o s o b n o m p r o b l e m u i napustiti otok. U k r a t k o m r o k u
fakultet je p r o n a š a o p r i k l a d n u zamjenu koja je p o k u š a l a nastaviti
gdje je p r e t h o d n i k stao; na n e s r e ć u , taj se profesor p o v u k a o t r i
tjedna kasnije jer se razbolio. Sljedeća d v a tjedna je jedan profesor
z a d u ž e n za drugo nastavno p o d r u č j e studentima č i t a o poglavlja
iz u d ž b e n i k a . To je studentima zacijelo b i l o na smrt dosadno, m e ­
đ u t i m fakultet je slijedio d i r e k t i v u da i s p u n i o d r e đ e n i broj sati
predavanja za taj kolegij. Da bi d i p l o m a n t i fakulteta m o g l i kasnije
raditi u Sjedinjenim D r ž a v a m a , m o r a l i su se i s p u n i t i akademski
standardi š t o s u i h postavili a m e r i č k i k o n t r o l o r i .
Po č e t v r t i put tog semestra i z m o ž d e n i studenti slušali su
n o v o g profesora. U k r a t k o sam im i z n i o kvalifikacije kao i svoja
o č e k i v a n j a glede kolegija. D a o sam im na znanje da iako se nala­
z i m o u i n o z e m s t v u n e ć u od njih o č e k i v a t i n i š t a manje nego što
sam o č e k i v a o od svojih studenata u Wisconsinu. D o d a o sam da
o n i to ne bi trebali ni željeti, jer da bi d o b i l i d o z v o l u za rad, svi
liječnici trebaju p o l o ž i t i ispit pred i s t i m m e d i c i n s k i m o d b o r i m a ,
bez obzira na to koji su M e d i c i n s k i fakultet završili. Z a t i m sam iz
svoje aktovke i z v u k a o b u n t ispita i rekao studentima da će rješa­
vati »test s a m o p r o c j e n e « . Sredina semestra je b i l a upravo p r o š l a
i o č e k i v a o sam da će b i t i upoznati s p o l o v i c o m gradiva iz tog
kolegija. Test k o j i sam razdijelio tog dana sastojao se od dvadeset
pitanja u z e t i h i z r a v n o iz ispita iz histologije š t o se s r e d i n o m se­
mestra p r o v o d i na Sveučilištu W i s c o n s i n .
P r v i h deset m i n u t a pisanja testa u u č i o n i c i je vladala nije­
ma t i š i n a . Tada je studente, j e d n o g za d r u g i m , obuzelo n e r v o z n o
vrpoljenje - p r o š i r i l o se b r ž e od s m r t o n o s n o g v i r u s a ebola. K a d a
je dvadeset m i n u t a namijenjenih pisanju testa proteklo, razred
je bio u p a n i c i . N a k o n š t o sam rekao » p r e s t a n i t e « , nagomilana
nervozna tjeskoba eruptirala je u b u k u stotinu u z b u đ e n i h razgo­
vora. U t i š a o sam i h i p o č e o i m čitati odgovore. P r v i h pet i l i šest
odgovora b i l i s u p o p r a ć e n i p r i g u š e n i m uzdasima. N a k o n š t o sam
d o š a o do desetog pitanja, svaki sljedeći o d g o v o r p r a t i l i su sve
glasniji uzdasima. Najbolji rezultat u razredu b i l o je deset t o č n i h
odgovora, n e k o l i k o studenata j e t o č n o o d g o v o r i l o n a sedam p i -
tanja, a v e ć i n a ostalih su, vjerojatno p o g a đ a n j e m , p o s t i g l i jedan
ili dva t o č n a odgovora.
K a d a sam pogledao razred, s u o č i o sam se s u k o č e n i m , k o n -
sterniranim l i c i m a . »Borci« su se n a š l i pred p o r a z o m . S v i š e od
pola semestra i z a sebe, m o r a l i su k r e n u t i i s p o č e t k a . M r a č n o ras­
položenje obuzelo je studente od k o j i h je v e ć i n a v e ć dobro p l i -
vala u v o d a m a d r u g i h , v r l o zahtjevnih kolegija na M e d i c i n s k o m
fakultetu. N j i h o v a p o t i š t e n o s t ubrzo se pretvorila u t i h i očaj. U
dubokoj t i š i n i gledao s a m studente, a o n i su gledali mene. Osjetio
sam unutarnju b o l - razred je k o l e k t i v n o sličio jednoj od o n i h
Greeenpeacovih fotografija m a l i h tuljana s v e l i k i m o č i m a prije
nego š t o i h b e š ć u t n i trgovci k r z n o m p a l i c a m a zatuku do smrti.
Srce mi se stezalo. M o ž d a su me m o r s k i zrak i slatkasti
o t o č k i m i r i s i v e ć b i l i u č i n i l i v e l i k o d u š n i j i m . . . B i l o k a k o bilo, ne-
čekivano sam se n a š a o k a k o im objavljujem da ću se, u k o l i k o
i oni u l o ž e o d g o v a r a j u ć i t r u d , osobno založiti da svaki student
bude p o t p u n o spreman za z a v r š n i ispit. K a d a su shvatili k a k o
sam istinski predan n j i h o v o m uspjehu, m o g a o s a m vidjeti sjaj u
njihovim, prije u s p a n i č e n i m , o č i m a .
Osjećajući se kao b o r b e n i trener koji »nabrijava« svoj t i m
prije v a ž n e utakmice, rekao sam im da m i s l i m da nisu n i š t a m a ­
nje inteligentni od studenata kojima sam predavao u Sjedinje-
n i m D r ž a v a m a . Rekao s a m i m d a m i s l i m d a s u n j i h o v i kolege u
Sjedinjenim D r ž a v a m a samo m a l o vještiji u m e h a n i č k o m u č e ­
nju napamet, te da im je to o m o g u ć i l o da p o s t i g n u b o l j i rezultat
n a p r i j e m n i m i s p i t i m a z a M e d i c i n s k e fakultete. O s i m toga, p o ­
t r u d i o sam se uvjeriti ih da histologija i s t a n i č n a biologija n i s u
intelektualno t e š k i kolegiji. Objasnio s a m im da p r i r o d a , u svoj
njezinoj eleganciji, f u n k c i o n i r a p o v r l o j e d n o s t a v n i m n a č e l i m a .
P o n u d i o sam i m o d r ž a v a n j e d o d a t n i h v e č e r n j i h predavanja, koja
s u dodatno stavila n a k u š n j u n j i h o v u ustrajnost n a k o n dana v e ć
p r e t r p a n i h predavanjima i laboratorijskim v j e ž b a m a . M o j dese-
t o m i n u t n i s t i m u l a t i v n i govor p o d i g a o je samopouzdanje stude­
nata. K a d a je sat z a v r š i o , izletjeli su iz te u č i o n i c e »rigajući v a t r u « ,
č v r s t i u o d l u c i da n e ć e p o k l e k n u t i p r e d sustavom.
N a k o n š t o su studenti otišli shvatio s a m v e l i č i n u zadatka
k o j i sam si zadao. P o č e l e su me salijetati sumnje. Z n a o sam da je
dobar broj studenata p o t p u n o nekvalificiran z a p o h a đ a n j e M e ­
d i c i n s k o g fakulteta. M n o g i d r u g i s u b i l i s p o s o b n i studenti a l i s
p o d l o g o m koja ih nije p r i p r e m i l a za taj izazov. Bojao sam se da će
se m o j a o t o č n a i d i l a p r e t v o r i t i u f r e n e t i č n u , v r e m e n s k i zahtjev­
nu akademsku p o m e t n j u koja će z a v r š i t i s neuspjehom, k a k o po
moje studente tako i po mene kao n j i h o v o g nastavnika. P o č e o
sam r a z m i š l j a t i o s v o m p o s l u u VVisconsinu i iznenada mi se on
u č i n i o l a k i m . N a VVisconsinu sam d r ž a o samo osam o d o t p r i l i k e
pedeset predavanja koja sačinjavaju kolegij histologije i s t a n i č ­
ne biologije. T a m o je teret predavanja sa m n o m dijelilo j o š pet
č l a n o v a Odsjeka za anatomiju. N a r a v n o , b i o s a m o d g o v o r a n za
materijal na s v i m predavanjima jer s a m b i o u k l j u č e n u p r a t e ć e
laboratorijske v j e ž b e . M o r a o sam m o ć i o d g o v o r i t i n a sva pitanja
studenata povezana s kolegijem. M e đ u t i m , poznavanje gradiva
i predstavljanje istog tog gradiva na predavanjima nije jedno te
isto!

Imao sam na raspolaganju t r o d n e v n i v i k e n d da se u h v a t i m

u k o š t a c sa situacijom u k o j u sam se doveo. Da s a m na k r i z u
p o p u t ove n a i š a o k o d k u ć e , moja osobnost t i p a »A« vjerojatno
b i m e dovela d o p o s l o v i č n e o m č e i s p o d lustera. Z a n i m l j i v o j e d a
se, d o k sam sjedio pokraj bazena i promatrao Sunce kako zalazi
u K a r i p s k o more, potencijalna tjeskoba jednostavno preobrazila
u osjećaj uzbudljive avanture. P o č e o sam o s j e ć a t i u z b u đ e n j e z b o g
č i n j e n i c e d a sam p o p r v i put u p r e d a v a č k o j karijeri samo j a o d ­
govoran za taj zahtjevan kolegij, te da se ne m o r a m p r i l a g o đ a v a t i
n a č i n s k i m i s a d r ž a j n i m restrikcijama p r o g r a m a k o j i se p o u č a v a j u
u timu.

Stanice kao sićušni ljudi

K a k o se ispostavilo, taj kolegij histologije b i o je najsretni­
je i intelektualno najintenzivnije razdoblje u mojoj akademskoj
karijeri. S l o b o d a n da predajem kolegij onako k a k o sam ga želio
predavati, upustio sam se u n o v n a č i n obrade gradiva, pristup
koji se u mojoj glavi razvijao n e k o l i k o g o d i n a . B i o sam fasciniran
idejom d a b i gledanje n a stanice kao n a » s i ć u š n e ljude« o l a k š a ­
lo razumijevanje njihove fiziologije i p o n a š a n j a . Smišljati n o v u
s t r u k t u r u kolegija b i l o je uzbudljivo. Ideja ispreplitanja s t a n i č n e
i ljudske biologije p o n o v n o je rasplamsala n a d a h n u ć e za znanost
koje sam o s j e ć a o koje dijete. Taj entuzijazam sam i dalje i m a o u
svom i s t r a ž i v a č k o m laboratoriju, m e đ u t i m ne i zarobljen u broj­
nim b i r o k r a t s k i m p o j e d i n o s t i m a o k o j i m a sam kao stalni profe­
sor bio d u ž a n v o d i t i r a č u n a , u k l j u č u j u ć i beskrajne sastanke i za
mene m u k o t r p n a fakultetska primanja.
B i o sam s k l o n p r o m a t r a t i stanice kao s l i č n e l j u d i m a b u d u ć i
da sam, n a k o n g o d i n a p r o v e d e n i h i z a m i k r o s k o p a , stekao p o n i ­
znost p r e d s l o ž e n o š ć u i m o ć i , k a k o se i s p r v a č i n i l o , anatomski
j e d n o s t a v n i h kapljica u Petrijevoj zdjelici. U školi ste m o ž d a nau-
čili osnovne dijelove stanice: jezgra koja s a d r ž i genetski materijal,
m i t o h o n d r i j i š t o p r o i z v o d e energiju, z a š t i t n a m e m b r a n a n a o b o ­
du i c i t o p l a z m a koja se n a l a z i i z m e đ u svega toga. Pa ipak, unutar
tih naizgled a n a t o m s k i j e d n o s t a v n i h stanica n a l a z i se s l o ž e n s v i ­
jet; te pametne stanice koriste tehnologije koje z n a n s t v e n i c i j o š
ne m o g u dokraja shvatiti.
Ideju o stanicama kao s i ć u š n i m l j u d i m a k o j u sam p r o m i ­
šljao v e ć i n a bi biologa smatrala h e r e z o m . P o k u š a j da se b i l o š t o
što nije ljudsko p o v e ž e s ljudskim p o n a š a n j e m naziva se antro-
p o m o r f i z a m . » P r a v i « znanstvenici a n t r o p o m o r f i z a m smatraju
n e č i m p o p u t s m r t n o g grijeha i bojkotiraju znanstvenike k o j i ga
svjesno upotrebljavaju u s v o m radu.
N o , ja sam smatrao da r a s k i d a m s o r t o d o k s n i m z b o g d o b r o g
razloga. B i o l o z i d o znanstvene spoznaje p o k u š a v a j u d o ć i p r o m a ­
tranjem p r i r o d e i stvaranjem hipoteze o tome k a k o stvari f u n k c i ­
oniraju. I z v o đ e n j e hipoteze i smišljanje p o k u s a od znanstvenika
neizostavno zahtijevaju d a »smišlja« k a k o stanica i l i n e k i d r u g i
živi o r g a n i z a m živi svoj život. Primjenjivanje t i h » l j u d s k i h « rje­
šenja, to jest ljudskog n a č i n a rješavanja b i o l o š k i h tajni, biologa
automatski č i n i k r i v i m z a antropomorfiziranje. K a k o g o d d a p o ­
gledate, b i o l o š k a znanost se do o d r e đ e n e mjere temelji na h u m a ­
n i z i r a n j u onoga š t o se p r o u č a v a .
Zapravo, m i s l i m da je nepisana zabrana a n t r o p o m o r f i z m a
jedan zastarjeli ostatak Srednjeg vijeka k a d a su vjerski autorite­
t i nijekali postojanje b i l o k a k v o g neposrednog o d n o s a i z m e đ u
ljudi i b i l o kojeg d r u g o g B o ž j e g stvorenja. Jasna mi je vrijednost
te koncepcije kada ljudi p o k u š a v a j u antropomorfizirati ž a r u l j u ,
r a d i o - p r i j e m n i k i l i d ž e p n i n o ž i ć , m e đ u t i m n e smatram j e valja­
n o m k r i t i k o m kada se primjenjuje na žive organizme. L j u d i su
v i š e s t a n i č n i o r g a n i z m i - zacijelo inherentno d i j e l i m o temeljne
obrasce p o n a š a n j a s n a š i m v l a s t i t i m stanicama.
Ipak, svjestan sam da je za priznavanje te paralele potreb­
n a promjena percepcije. Povijesno gledano, n a š a j u d e o k r š ć a n -
ska vjerovanja navela su nas na mišljenje da smo mi inteligentna
stvorenja koja su stvorena u zasebnom i r a z l i č i t o m procesu od
s v i h d r u g i h stvorenja, tj. biljaka i životinja. Z b o g takvog stajališta
n a n i ž a b i ć a p r i j e z i r n o gledamo kao n a neinteligentne ž i v o t n e
oblike, posebno na organizme k o j i su na n i ž i m e v o l u c i j s k i m ste­
penicama života.
N i š t a nije dalje od istine. K a d a druge ljude p r o m a t r a m o kao
i n d i v i d u a l n e entitete i l i gledamo same sebe u z r c a l u kao i n d i v i ­
d u a l n i o r g a n i z a m u j e d n o m smo s m i s l u u p r a v u , b a r e m iz per­
spektive n a š e razine o p a ž a n j a . M e đ u t i m , k a d a b i h vas smanjio n a
v e l i č i n u p o j e d i n a č n e stanice tako da m o ž e t e vidjeti svoje tijelo iz
te perspektive, to bi v a m p r u ž i l o p o t p u n o n o v i p o g l e d na svijet.
Kada biste p o g l e d a l i na sebe iz te perspektive, ne biste se vidje­
li kao p o j e d i n a č n i entitet. V i d j e l i biste se kao ž i v a h n u zajednicu
više od pedeset t i s u ć a m i l i j a r d i p o j e d i n a č n i h stanica.
D o k sam se zabavljao t i m idejama za svoj kolegij h i s t o l o g i ­
je, pred o č i mi se stalno v r a ć a l a slika iz enciklopedije k o j u sam
bio č i t a o kao dijete. U poglavlju o l j u d i m a nalazila se ilustracija
sa sedam p r o z i r n i h p l a s t i č n i h listova od k o j i h je na s v a k o m bio
otisnut jednak, p o d u d a r a j u ć i obris ljudskog tijela. N a p r v o j stra­
nici obris je b i o ispunjen s l i k o m golog č o v j e k a . Okretanje prve
stranice b i l o je p o p u t s v l a č e n j a njegove k o ž e i otkrivanja njegova
mišićja, slike unutar obrisa na drugoj stranici. K a d a sam okrenuo
d r u g u stranicu, m e đ u s o b n o preklopljene slike preostalih stranica
otkrile su ž i v o p i s n u r a š č l a m b u njegova tijela. Listanjem stranica
mogao sam vidjeti r e d o m kostur, m o z a k i živčevlje, k r v o ž i l j e i
organske sustave.
Za svoj k a r i p s k i kolegij mentalno sam o b n o v i o te dijapozi-
tive s n e k o l i k o d o d a t n i h p r e k l a p a j u ć i h listova od k o j i h je svaki
bio i l u s t r i r a n s t a n i č n i m strukturama. V e ć i n a struktura stanice
nazivaju se organeli. To su njezini » s i ć u š n i o r g a n i « koji plutaju
u ž e l a t i n o z n o j citoplazmi. O r g a n e l i o b u h v a ć a j u jezgru, koja je
najveći organel, mitohondrije, Go lgi je v o tijelo i vakuole. T r a d i -
c i o n a l n i n a č i n predavanja kolegija je da se najprije obrade te sta-
n i č n e strukture, te da se z a t i m p r i j e đ e na t k i v a i organe ljudskog
tijela. Umjesto toga, ja sam sjedinio ta d v a dijela kolegija k a k o b i h
odrazio p r e k l a p a j u ć u p r i r o d u ljudi i stanica.
U č i o sam svoje studente da su b i o k e m i j s k i m e h a n i z m i koje
koriste s t a n i č n i sustavi organela u b i t i j e d n a k i m e h a n i z m i m a što
ih koriste n a š i , ljudski organski sustavi. Naglasio sam da iako su
l j u d i sastavljeni od t i s u ć a m i l i j a r d i stanica, u n a š e m tijelu nema
nijedne » n o v e « funkcije koja nije v e ć prisutna u p o j e d i n a č n o j
stanici. S v a k i eukariot (stanica s jezgrom) posjeduje f u n k c i o n a l ­
nost i ekvivalentne n a š e m ž i v č a n o m sustavu, p r o b a v n o m susta­
vu, posjeduje d i š n i sustav, sustav za i z l u č i v a n j e , e n d o k r i n i sustav,
m i š i ć n i sustav i kostur, optjecajni sustav, o v o j n i c u ( k o ž u ) , repro-
d u k t i v n i sustav t e č a k p r i m i t i v n i i m u n o l o š k i sustav k o j i k o r i s t i
p o r o d i c u u b i k v i t i n s k i h proteina s l i č n i h antitijelima.
Usto, objasnio sam s v o j i m studentima da je svaka stanica
jedno inteligentno b i ć e koje m o ž e p r e ž i v j e t i samostalno, kao š t o
znanstvenici p o k a z u j u k a d a i z u z i m a j u p o j e d i n a č n e stanice i z t i ­
jela i uzgajaju ih kao k u l t u r u stanica. K a o dijete i n t u i t i v n o s a m
znao da su te pametne stanice obdarene n a m j e r o m i s v r h o m ;
aktivno t r a ž e o k o l i n u koja p o d r ž a v a njihovo preživljavanje te
istovremeno izbjegavaju otrovne i l i neprijateljske o k o l i š e . Poput
ljudi, p o j e d i n a č n e stanice analiziraju t i s u ć e p o d r a ž a j a i z m i k r o o -
k o l i n e u kojoj obitavaju. A n a l i z o m t i h podataka stanice o d a b i r u
p r i k l a d n a p o n a š a n j a koja ć e i m osigurati opstanak.
Nadalje, p o j e d i n a č n e stanice sposobne su u č i t i na temelju
t i h iskustava o k o l i n e i m o g u stvarati s t a n i č n o sjećanje koje z a t i m
prenose s v o m p o t o m s t v u . N a primjer, kada v i r u s ospica zarazi
dijete, p o z i v a se nezrela i m u n o l o š k a stanica da stvori z a š t i t n o
proteinsko antitijelo p r o t i v tog v i r u s a . T i j e k o m tog p o s t u p k a sta­
n i c a m o r a kreirati n o v i gen k o j i ć e služiti kao nacrt z a p r o i z v o d ­
nju protein-antitijela za ospice.
P r v i k o r a k u p r o i z v o d n j i posebnog gena za antitijelo p r o ­
tiv ospica d o g a đ a se u j e z g r i nezrelih i m u n o - s t a n i c a . U n j i h o v i m
g e n i m a n a l a z i s e v r l o v e l i k broj D N K segmenata k o j i kodiraju
jedinstveno o b l i k o v a n e o d l o m k e proteina. N a s u m i č n i m sastav­
ljanjem i r e k o m b i n i r a n j e m t i h D N K segmenata i m u n o - s t a n i c e
stvaraju m n o š t v o r a z l i č i t i h gena o d k o j i h s v a k i f u n k c i o n i r a kao
jedinstveno o b l i k o v a n protein-antitijelo. K a d a nezrela i m u n o -
stanica proizvede protein-antitijelo k o j i je » v j e r a n « fizički k o m -
plement v i r u s a ospica k o j i je napao tijelo, stanica će se aktivirati.
A k t i v i r a n e stanice koriste z a p a n j u j u ć i m e h a n i z a m nazvan
dozrijevanje afiniteta k o j i stanici o m o g u ć a v a da se s a v r š e n o » p r i ­
l a g o d i « k o n a č n o m o b l i k u svog protein-antitijela i tako postane
s a v r š e n i k o m p l e m e n t v i r u s u ospica k o j i je napao tijelo. [ L i et al.,
2003.; A d a m s , et a l , 2003.]. P o m o ć u procesa po i m e n u somatska
hipermutacija aktivirane i m u n o - s t a n i c e stvaraju stotine kopija
svog i z v o r n o g gen-antitijela. M e đ u t i m , svaka nova i n a č i c a gena

40
malo je m u t i r a n a tako da k o d i r a m a l o d r u k č i j e o b l i k o v a n i prote­
in antitijelo. Stanica odabire varijantu gena k o j i je najprikladnije
antitijelo. Ta izabrana verzija gena t a k o đ e r p r o l a z i k r o z uzastopne
cikluse somatske hipermutacije k o j i dodatno »tešu« o b l i k antiti­
jela kako bi o n o postalo » s a v r š e n i « fizički k o m p l e m e n t v i r u s u
ospica. [ W U , et al., 2003.; B l a n d e n i Steele, 1998.; D i a z i Casali,
2002.; Gerhart, 2002.].
K a d a se tako u s a v r š e n o antitijelo spoji na v i r u s , o n o deakti-
vira uljeza i o z n a č a v a ga za u n i š t e n j e . Na taj n a č i n štiti dijete od
eskalacije ospica. Stanice z a d r ž a v a j u svoje genetsko »sjećanje« na
TO antitijelo, pa kada osoba u b u d u ć n o s t i d o đ e u doticaj s v i r u ­
som ospica, stanice trenutno m o g u p o k r e n u t i z a š t i t n u i m u n o -
lošku reakciju. N o v i gen-antitijelo m o ž e se prenijeti i na čitavo
potomstvo stanice k a d a se ona dijeli. Dakle, t i j e k o m tog procesa
stanica je ne samo » n a u č i l a « o v i r u s u ospica nego je i stvorila
»sjećanje« o njemu koje će naslijediti i širiti njezine s t a n i c e - k ć e r i .
Ova z a p a n j u j u ć a z n a č a j k a genetskog i n ž e n j e r s t v a izrazito je v a ž ­
na jer predstavlja i n h e r e n t n i »obavještajni« m e h a n i z a m p u t e m
kojeg stanice evoluiraju. [Steele, et al., 1998.].

Podrijetlo života:
Pametne stanice postaju pametnije
Ne treba nas č u d i t i da su stanice tako pametne. Jednosta-
nični o r g a n i z m i b i l i s u p r v i o b l i c i ž i v o t a n a Planetu. F o s i l n i d o -
kazi otkrivaju da su b i l i tu š e s t o m i l i j u n a godina n a k o n nastanka
Zemlje. Sljedećih 2,75 milijarde g o d i n a Zemljine povijesti j e d i n i
samostalni o r g a n i z m i š t o su živjeli u o v o m svijetu b i l i su jedno-
s t a n i č n i o r g a n i z m i - bakterije, alge i ameboidne p r a ž i v o t i n j e .
Prije o t p r i l i k e 750 m i l i j u n a g o d i n a te pametne stanice d o m i -
slile su se kako da postanu pametnije te su se pojavili p r v i v i š e -
stanični o r g a n i z m i (biljke i životinje). V i š e s t a n i č n i ž i v o t n i o b l i c i
u p o č e t k u su b i l i labave zajednice i l i »kolonije« j e d n o s t a n i č n i h
organizama. Isprva su se s t a n i č n e zajednice sastojale od n e k o l i -
ko desetaka ili n e k o l i k o stotina stanica. N o , evolucijska prednost
življenja u zajednici uskoro je dovela do u d r u ž e n j a sastavljenih

41
o d v i š e m i l i j u n a , m i l i j a r d i i l i č a k t i s u ć a m i l i j a r d i socijalno inte­
r a k t i v n i h stanica. Iako je svaka p o j e d i n a č n a stanica m i k r o s k o p ­
s k i h dimenzija, v e l i č i n a v i š e s t a n i č n i h zajednica m o ž e sezati o d
jedva v i d l j i v i h do golemih. B i o l o z i su te v i š e s t a n i č n e zajednice
klasificirali na temelju njihovog u r e đ e n j a kako ga v i d i ljudsko
oko. P r e m d a se te s t a n i č n e zajednice g o l o m o k u č i n e kao p o ­
j e d i n a č n i entiteti - m i š , pas i l i č o v j e k - one su, zapravo, v i s o k o
organizirana u d r u ž e n j a m i l i j u n a i m i l i j a r d i stanica.
E v o l u c i j s k i p o m a k p r e m a sve v e ć i m zajednicama jednostav­
no je odraz b i o l o š k o g imperativa preživljavanja. Što organizam
posjeduje v e ć u svjesnost o svojoj o k o l i n i , to su bolji izgledi za
njegovo preživljavanje. K a d a se stanice u d r u ž e , eksponencijalno
p o v e ć a v a j u svoju svjesnost. Da svakoj stanici d o g o v o r n o dodije­
l i m o vrijednost svjesnosti X , tada b i svaki k o l o n i j a l n i o r g a n i z a m
i m a o potencijal v r i j e d n o s t i svjesnosti od najmanje X puta broj
stanica u k o l o n i j i .
K a k o bi preživjele u tako v e l i k i m koncentracijama, stanice
su stvorile strukturirane o k o l i š e . Te sofisticirane zajednice p o d i ­
jelile su radno o p t e r e ć e n j e na manje dijelove, preciznije i u č i n k o ­
vitije nego organizacijski dijagrami u v e l i k i m korporacijama. Za
zajednicu se pokazalo u č i n k o v i t i j i m da se p o j e d i n a č n i m stani­
cama dodijele specijalizirani zadaci. U razvoju životinja i biljaka
stanice te specijalizirane funkcije p o č i n j u stjecati j o š u fazi e m ­
brija. Proces c i t o l o š k e specijalizacije stanicama o m o g u ć a v a o b l i ­
kovanje p o s e b n i h vrsta tjelesnih t k i v a i organa. T i j e k o m v r e m e n a
taj je obrazac diferencijacije, tj. raspodjele posla i z m e đ u č l a n o v a
zajednice, postao zapisan u g e n i m a svake stanice u zajednici, te
na taj n a č i n z n a č a j n o p o v e ć a o djelotvornost organizma i njegovu
sposobnost preživljavanja.
Primjerice, u v e ć i m o r g a n i z m i m a samo m a l i postotak sta­
nica b a v i se o č i t a v a n j e m p o d r a ž a j a iz o k o l i š a i odgovaranjem na
njih. To je zadatak s k u p i n a specijaliziranih stanica koje f o r m i r a ­
ju t k i v a i organe ž i v č a n o g sustava. Funkcija ž i v č a n o g sustava je
o p a ž a n j e okoline i koordiniranje p o n a š a n j a s v i h d r u g i h stanica u
golemoj s t a n i č n o j zajednici.
 Podjela rada i z m e đ u stanica u zajednici p r u ž a i j e d n u d r u -
gu prednost u preživljavanju. Na taj n a č i n s t e č e n a djelotvornost
o m o g u ć i l a je da više stanica preživljava s manje. Promislite o
staroj izreci »Gdje i m a za jednog, i m a i za dvoje«. I l i , razmislite
o cijeni izgradnje k u ć e s j e d n i m d v o s o b n i m stanom i o cijeni
gradnje d v o s o b n o g stana u stambenoj z g r a d i od sto stanova. Da
bi preživjela, svaka stanica treba u t r o š i t i o d r e đ e n u k o l i č i n u ener­
gije. K o l i č i n a energije š t o je z a d r ž e pojedinci k o j i žive u zajednici
pridonosi k a k o v e ć i m i z g l e d i m a za opstanak tako i v e ć o j kvaliteti
života.
U a m e r i č k o m kapitalizmu H e n r y Ford je uočio taktičku
prednost u diferenciranom o b l i k u z a j e d n i č k o g rada i upotrije­
bio ga u v i d u sustava t e k u ć e v r p c e za sklapanje automobila. Prije
F o r d a m a l o m t i m u svestranih r a d n i k a trebalo j e tjedan i l i dva d a
proizvedu jedan automobil. F o r d je organizirao svoju r a d i o n i c u
tako da je s v a k i r a d n i k b i o o d g o v o r a n samo za jedan specija­
lizirani posao. Postavio je v e l i k broj t i h diferenciranih r a d n i k a
d u ž linije, t e k u ć e vrpce, i p o m i c a o p r o i z v o d n j u automobila od
j e d n o g specijaliziranog r a d n i k a do drugog. U č i n k o v i t o s t specija­
lizacije posla o m o g u ć i l a je F o r d u p r o i z v o d n j u jednog automobila
za samo devedeset m i n u t a nasuprot p r i j a š n j i h n e k o l i k o tjedana.
N a ž a l o s t , k a d a j e Charles D a r w i n istaknuo r a d i k a l n o d r u k -
čiju teoriju o nastanku života, zgodno s m o »zaboravili« na to da
je za evoluciju n e o p h o d n a suradnja. D a r w i n je prije sto i pedeset
godina ustvrdio da su živi o r g a n i z m i u k l j u č e n i u v j e č n u » b o r b u
za preživljavanje.« Za D a r w i n a , b o r b a i nasilje n i s u samo dio ži­
votinjske (ljudske) p r i r o d e nego glavne »sile« koje stoje i z a evo-
l u t i v n o g napretka. U posljednjem poglavlju svog djela O postan­
ku vrsta: pomoću prirodnog odabira, ili o očuvanju privilegiranog
podrijetla u borbi za život D a r w i n je pisao o n e i z b j e ž n o j » b o r b i
za život« i da se evolucija p o k r e ć e » r a t o m prirode, od gladi do
smrti.« Spojite to s D a r w i n o v o m p o s t a v k o m da je evolucija na-
s u m i č n a i i m a m o svijet, kako ga je Tennyson p j e s n i č k i okarakte-
rizirao, »krvavih ralja i k a n d ž a « , niz b e z n a č a j n i h , k r v a v i h b o r b i
za preživljavanje,
Evolucija bez krvavih kandži
Iako je D a r w i n uvjerljivo najglasovitiji evolucionist, p r v i
znanstvenik k o j i je evoluciju u t v r d i o kao znanstvenu č i n j e n i c u
b i o je istaknuti francuski b i o l o g Jean-Baptiste L a m a r c k . [Lamarck
1809., 1914., 1963.] Č a k i Ernst M a y r , v o d e ć i arhitekt » n e o - d a r v i -
n i z m a « , m o d e r n o g o b l i k a D a r w i n o v e teorije k o j i u k l j u č u j e m o l e ­
k u l a r n u genetiku dvadesetog stoljeća, priznaje da je L a m a r c k b i o
p i o n i r . U s v o m k l a s i č n o m djelu iz 1970. godine p o d n a s l o v o m
Evolution and the Diversity of Life (Evolucija i ž i v o t n a r a z n o l i ­
kost), [Mavr, 1976., stranica 227], M a v r je napisao: » Č i n i mi se
da se L a m a r c k a m o ž e s m n o g o v e ć i m p r a v o m nazvati » u t e m e l j i ­
teljem teorije e v o l u c i j e « , š t o je n e k o l i k o francuskih p o v j e s n i č a r a
i u č i n i l o - L a m a r c k je p r v i autor koji je č i t a v u k n j i g u posvetio
prvenstveno predstavljanju teorije organske evolucije. On je p r v i
predstavio cjelokupan sustav ž i v o t i n j a kao p r o i z v o d evolucije.«
Ne samo da je L a m a r c k predstavio svoju teoriju pedeset go­
d i n a prije D a r w i n a nego je p o n u d i o m n o g o manje s u r o v u teori­
ju o m e h a n i z m i m a evolucije. L a m a r c k o v a teorija sugerira da se
evolucija temelji n a » p o u č n o j « , kooperativnoj interakciji i z m e đ u
o r g a n i z a m a i njihove o k o l i n e koja ž i v o t n i m o b l i c i m a o m o g u ć a ­
va da p r e ž i v e i evoluiraju u d i n a m i č n o m svijetu. Njegova ideja
je b i l a da o r g a n i z m i stječu i prenose prilagodbe n e o p h o d n e za
svoj opstanak u o k o l i š u k o j i se mijenja. Z a n i m l j i v o je da se o v a
L a m a r c k o v a hipoteza o m e h a n i z m i m a evolucije slaže sa s h v a ć a ­
njem s u v r e m e n i h s t a n i č n i h b i o l o g a o n a č i n u na k o j i se i m u n o ­
l o š k i sustavi p r i l a g o đ a v a j u svojoj o k o l i n i .
L a m a r c k o v a teorija najprije se n a š l a na u d a r u C r k v e . Ideja
da su se ljudi r a z v i l i iz n i ž i h ž i v o t n i h o b l i k a p r o g l a š e n a je he­
r e z o m . L a m a r c k a su n i p o d a š t a v a l i i njegovi kolege znanstvenici
k o j i su, kao kreacionisti, ismijali njegove teorije. N j e m a č k i razvoj­
n i p s i h o l o g A u g u s t W e i s m a n n p r i d o n i o j e guranju L a m a r c k a n a
m a r g i n u kada j e p o k u š a o testirati L a m a r c k o v u teoriju d a orga­
n i z m i prenose svoje z n a č a j k e usmjerene na p r e ž i v l j a v a n j e koje su
stekli p u t e m interakcije s o k o l i n o m . U j e d n o m od svojih p o k u s a
W e i s m a n n je ž e n k i i m u ž j a k u m i š a odrezao repove i zatim ih pa-

44
tio. W e i s m a n n je t v r d i o da m i š e v i , u k o l i k o je L a m a r c k o v a teorija
Ispravna, trebaju prenijeti svoju bezrepost s v o j i m p o t o m c i m a ,
Prva generacije m i š e v a r o đ e n a je s r e p o v i m a . W e i s m a n n je p o ­
novio eksperiment j o š dvadeset j e d n u generaciju, m e đ u t i m nije
r o đ e n nijedan bezrepi m i š , š t o j e W e i s m a n n a navelo n a z a k l j u č a k
da je L a m a r c k o v a ideja o n a s l j e đ i v a n j u p o g r e š n a .
M e đ u t i m , W e i s m a n n o v eksperiment nije b i o primjerena
provjera L a m a r c k o v e teorije. P r e m a njegovoj biografkinji L. J.
Jordanovoj, L a m a r c k je sugerirao da se takve evolutivne promje­
ne m o g u odvijati k r o z » g o l e m a v r e m e n s k a r a z d o b l j a « . Jordanova
je 1984. godine napisala da je L a m a r c k o v a teorija » p o č i v a l a « na
v e l i k o m b r o j u » p r o p o z i c i j a « , u k l j u č u j u ć i : »...zakoni š t o upravljaju
živim stvarima tijekom g o l e m i h v r e m e n s k i h razdoblja p r o i z v e l i
SU sve s l o ž e n i j e oblike.« [Jordanova, 1984., stranica 71]. W e i s m a ­
nnov p e t o g o d i š n j i eksperiment o č i t o nije b i o dovoljno d u g da
provjeri tu teoriju. Još v e ć i nedostatak tog eksperimenta je da
L a m a r c k n i k a d a nije t v r d i o da će se prenijeti svaka promjena na
Organizmu. L a m a r c k je rekao da o r g a n i z m i z a d r ž a v a j u z n a č a j k e
(npr. repove) k a d a ih trebaju za p r e ž i v l j a v a n j e . Iako W i e s m a n n
nije smatrao da m i š e v i m a za p r e ž i v l j a v a n j e trebaju r e p o v i , n i t k o
n i j e pitao m i š e v e smatraju l i d a s u i m r e p o v i n u ž n i z a preživlja­
vanje!

Usprkos o č i t i m manjkavostima, studija o b e z r e p i m m i š e v i ­

ma p o m o g l a je u n i š t i t i L a m a r c k o v u reputaciju. U stvari, L a m a r c -
ka su u g l a v n o m i g n o r i r a l i i o c r n j i v a l i . C. H. W a d d i n g t o n , e v o l u -
cionist sa S v e u č i l i š t a C o r n e l l , je u The Evolution of an Evolutionist
(Evolucija evolucionista) [ W a d d i n g t o n , 1978., stranica 38.) na­
pisao: » L a m a r c k je j e d i n a v e l i k a l i č n o s t u povijesti biologije čije
je ime p r a k t i č k i postalo izraz poruge. S u d b i n a rada v e ć i n e z n a n -
stvenika je da s v r e m e n o m bude o d b a č e n , m e đ u t i m v r l o je m a l i
broj autora napisao djela koja se i d v a stoljeća kasnije odbacuju
s takvom i n d i g n a c i j o m da bi skeptik mogao p o s u m n j a t i da se
radi o n e č i s t o j savjesti. Z a p r a v o m i s l i m da se L a m a r c k a p r i l i č n o
nepravedno k r i t i z i r a l o . «
W a d d i n g t o n je ove d a l e k o v i d n e riječi napisao prije trideset
godina, Danas se L a m a r c k o v a teorija nanovo vrednuju u svjetlu

45
nove znanosti koja sugerira da č e s t o stigmatizirani b i o l o g nije
b i o p o t p u n o u k r i v u , a da č e s t o hvaljena D a r w i n o v a teorija nije
posve t o č n a . Naslov jednog č l a n k a u p r e s t i ž n o m č a s o p i s u Scien­
ce iz 2000. godine b i o je p r v i znak »glasnosti«: »Je li L a m a r c k b i o
bar m a l o u p r a v u ? « [Balter 2000.].
Jedan o d razloga z b o g k o j i h znanstvenici p o n o v n o r a z m a ­
traju L a m a r c k a je taj š t o nas evolucionisti p o d s j e ć a j u na nepro­
cjenjivu u l o g u suradnje u o d r ž a v a n j u ž i v o t a u biosferi. Z n a n ­
stvenici su davno u o č i l i simbiotske odnose u p r i r o d i . U k n j i z i
Darwin's Blind Spot ( D a r w i n o v a slijepa t o č k a ) britanski liječnik
F r a n k R y a n navodi n i z t a k v i h odnosa, u k l j u č u j u ć i ž u t o g š k a m p a
koji skuplja h r a n u d o k ga njegov partner g l a v o č štiti od predato­
ra, te vrstu raka samca k o j i na svojoj k u ć i c i n o s i m o r u z g v u . « R i b e
i h o b o t n i c e vole se h r a n i t i r a k o v i m a s a m c i m a , m e đ u t i m k a d a se
p r i b l i ž e toj vrsti raka samca m o r u z g v a izbaci svoje živo obojene
lovke s n j i h o v i m m n o š t v o m ž a r n i c a , te o p e č e predatora prisilja­
vajući ga da svoj o b r o k p o t r a ž i negdje d r u g d j e . « Ratoborna m o ­
r u z g v a t a k o đ e r profitira u t o m o d n o s u b u d u ć i da jede ostatke
rakove hrane.
Međutim, današnje razumijevanje suradnje u prirodi ide
m n o g o dalje od t i h lako zamjetljivih primjera. »Biolozi postaju
sve svjesniji da su životinje koevoluirale te da i dalje koegzistira­
ju s r a z l i č i t i m p o r o d i c a m a m i k r o o r g a n i z a m a n u ž n i h za njihovo
zdravlje i rast.« stoji u č l a n k u nedavno objavljenom u č a s o p i s u
Science p o d naslovom » P r e ž i v l j a v a m o u z p o m o ć n a š i h m a l i h p r i ­
jatelja« [We Get By W i t h A Little H e l p F r o m O u r (Little) Friends;
Ruby, et al.] P r o u č a v a n j e t i h odnosa danas je j e d n o od n a j b r ž e
r a s t u ć i h p o d r u č j a u biologiji zvano »biologija s u s t a v a « .
I r o n i č n o je da su nas posljednjih desetljeća učili da ratujemo
p r o t i v m i k r o o r g a n i z a m a , i to s v i m sredstvima - od antibakterij-
s k i h sapuna pa do antibiotika. M e đ u t i m , ta pretjerano pojedno­
stavljena p o r u k a zanemaruje č i n j e n i c u da su m n o g e bakterije od
presudne v a ž n o s t i z a n a š e zdravlje. K l a s i č a n primjer kako m i ­
k r o o r g a n i z m i p o m a ž u l j u d i m a su bakterije u n a š e m p r o b a v n o m
sustavu koje su k l j u č n e za n a š e preživljavanje. Bakterije u n a š e m
ž e l u c u i crijevnom traktu p o m a ž u pri probavi hrane i, t a k o đ e r ,

46.
o m o g u ć a v a j u apsorpciju prijeko p o t r e b n i h v i t a m i n a . Ta suradnja
i z m e đ u ljudi i m i k r o b a razlog je z b o g kojeg neumjerena upotre­
ba antibiotika šteti n a š e m zdravlju. A n t i b i o t i c i su ubojice k o j i ne
biraju - bakterije koje su potrebne za n a š e p r e ž i v l j a v a n j e ubijaju
jednako efikasno kao i bakterije koje su za njega š t e t n e .
N e d a v n i napredak u genomskoj znanosti o t k r i o je j o š jedan
mehanizam suradnje i z m e đ u vrsta. Ispostavilo se da živi orga­
n i z m i u stvari integriraju svoje s t a n i č n e zajednice razmjenjuju-
ći njihove gene. Ranije se m i s l i l o da se geni prenose isključivo
putem reprodukcije, p o t o m s t v u n e k o g p o j e d i n a č n o g o r g a n i z m a .
Sada znanstvenici otkrivaju da se geni dijele ne samo i z m e đ u p o -
j e đ i n a č n i h p r i p a d n i k a vrsta nego i i z m e đ u p r i p a d n i k a r a z l i č i t i h
vrsta. Dijeljenje genetskih informacija preko prijenosa gena ( » e n g .
gene t r a n s f e r « ) ubrzava evoluciju b u d u ć i d a o r g a n i z m i m o g u
usvojiti » n a u č e n o « iskustvo od d r u g i h organizama. [Nitz, et al.,
2004.; P e n n i s i , 2004.; B o u c h e r , et al., 2003.; D u t t a i P a n , 2002.;
Gogarten, 2003.] S o b z i r o m na tu razmjenu gena, na o r g a n i z m e
se više ne m o ž e gledati kao na nepovezane entitete; ne postoji z i d
i z m e đ u vrsta. D a n i e l D r e l l , direktor p r o g r a m a z a g e n o m m i k r o ­
organizama p r i M i n i s t a r s t v u energetike za č a s o p i s Science (2001.,
1634) je izjavio: »...više ne m o ž e m o sa s i g u r n o š ć u reći š t o je
vrsta.« [Pennisi, 2001.].
Ta razmjena informacija nije s l u č a j n o s t . To je n a č i n na koji
priroda p o b o l j š a v a izglede za p r e ž i v l j a v a n j e u biosferi. K a o š t o
je ranije spomenuto, geni su fizičko sjećanje n a u č e n i h iskusta­
v a nekog o r g a n i z m a . N e d a v n o u o č e n a razmjena gena m e đ u p o ­
j e d i n a č n i m o r g a n i z m i m a r a s p r š u j e ta sjećanja i time utječe na
opstanak s v i h o r g a n i z a m a k o j i sačinjavaju zajednicu ž i v o t a . I,
sada kada z n a m o za taj m e h a n i z a m prijenosa gena unutar i i z ­
m e đ u vrsta, bjelodane postaju opasnosti genetskog i n ž e n j e r s t v a .
Na primjer, modificiranje gena rajčice m o ž d a se n e ć e zaustaviti
n a rajčici, m o ž d a ć e i z m i j e n i t i č i t a v u biosferu n a n a č i n e koje n e
možemo predvidjeti. Već postoji studija koja pokazuje da se p r i
čovjekovom probavljanju genetski m o d i f i c i r a n e hrane umjetno
proizvedeni geni prenose u korisne bakterije u c r i j e v i m a i mije-
njaju njihov karakter. (Heritage, 2004.; Netherwood,et al.,2004.)
N a s l i č a n n a č i n prijenos gena i z m e đ u genetski m o d i f i c i r a n i h ra­
tarskih k u l t u r a i i z v o r n i h b i l j n i h vrsta koje i h o k r u ž u j u d o v o d i
do sve v e ć e pojave i z n i m n o o t p o r n i h vrsta n a z v a n i h super-koro-
v i . [ M i l i u s , 2003.; H a y g o o d , et al., 2003.; Desplanque, et a l , 2002.:
Spencer i A n o w , 2001.]. K a d a su u o k o l i š u v e l i genetski m o d i f i c i ­
rane organizme, i n ž e n j e r i n i s u u z e l i u o b z i r č i n j e n i c u prijenosa
gena. Sada, kada se n j i h o v i m o d i f i c i r a n i geni šire m e đ u d r u g i m
o r g a n i z m i m a u o k o l i š u i mijenjaju i h , p o č i n j e m o se s u o č a v a t i s
p o g u b n i m posljedicama tog previda. [Watrud, et a l , 2004.].
G e n e t i č k i e v o l u c i o n i s t i upozoravaju d a ć e m o , p r o p u s t i m o l i
p r i m i j e n i t i p o u k e n a š e z a j e d n i č k e genetske sudbine koja bi nas
trebala p o u č i t i suradnji m e đ u s v i m vrstama, u g r o z i t i opstanak
č o v j e č a n s t v a . Trebamo n a d i ć i d a r v i n o v s k u teoriju koja ističe
v a ž n o s t pojedinaca i p r i h v a t i t i o n u koja n a g l a š a v a v a ž n o s t zajed­
nice. B r i t a n s k i znanstvenik T i m o f h y L e n t o n podastire dokaze da
evolucija v i š e o v i s i o interakciji m e đ u vrstama nego o interakciji
i z m e đ u pojedinaca unutar vrsta. Evolucija postaje stvar p r e ž i v l j a ­
vanja najsposobnijih skupina a ne p r e ž i v l j a v a n j a najsposobnijih
pojedinaca. U č l a n k u objavljenom 1998. godine u č a s o p i s u Na­
ture L e n t o n je napisao da umjesto u s r e d o t o č i v a n j a na pojedince
i n j i h o v u u l o g u u evoluciji, » . . . m o r a m o uzeti u o b z i r cjelovitost
o r g a n i z a m a i njihovog materijalnog o k o l i š a k a k o b i s m o d o k r a ­
ja razumjeli koje z n a č a j k e se prenose i postaju p r e v l a d a v a j u ć e « .
[Lenton, 1998.]
L e n t o n se slaže s h i p o t e z o m Jamesa L o v e l o c k a o Gaji, koja
k a ž e da Z e m l j a i sve vrste na njoj tvore jedan i n t e r a k t i v n i , ž i v u ­
ći o r g a n i z a m . O n i k o j i p o d u p i r u tu h i p o t e z u tvrde da diranje u
r a v n o t e ž u tog super-organizma zvanog Gaja, b i l o da se r a d i o
u n i š t a v a n j u p r a š u m a , stanjivanju o z o n s k o g o m o t a č a i l i mijenja­
nju o r g a n i z a m a g e n e t i č k i m i n ž e n j e r s t v o m , m o ž e u g r o z i t i njegov
i , p o s l j e d i č n o , n a š opstanak.
N e d a v n o provedene studije što ih je financiralo britansko
Vijeće z a i s t r a ž i v a n j e p r i r o d n o g o k o l i š a (Natural E n v i r o n m e n t
Research C o u n c i l ) p o d u p r l e su tu zabrinutost. [Thomas, et a l ,
2004.; Stevens, et al., 2004.] Iako je u povijesti n a š e g planeta do­
lazilo do m a s o v n i h izumiranja, pretpostavlja su da su sva bila

48
p r o u z r o č e n a izvanzemaljskim d o g a đ a j i m a , kao n a primjer uda­
rom k o m e t a u Z e m l j u . Jedna od n o v i h studija zaključuje da » p r i -
r o d n i svijet p r o l a z i k r o z š e s t o veliko izumiranje u svojoj p o v i -
lesti.« [Lovell, 2004.] M e đ u t i m , ovaj put u z r o k izumiranja nije
izvanzemaljski. P r e m a j e d n o m o d autora i s t r a ž i v a n j a , Jeremyju
Thomasu, » k o l i k o m o ž e m o vidjeti, ovo izumiranje uzrokuje je­
dan životinjski o r g a n i z a m - čovjek.«

Raditi o n o što govore stanice

T i j e k o m g o d i n a koje sam proveo p o u č a v a j u ć i n a M e d i c i n ­
skom fakultetu u v i d i o sam da su studenti m e d i c i n e u akadem­
skom o k r u ž j u skloniji natjecanju i ocrnjivanju od gomile odvjet­
nika. U s v o m nastojanju da b u d u jedni od » n a j s p o s o b n i j i h « , koji
će nakon č e t i r i tegobne godine M e d i c i n s k o g fakulteta dogurati
do diplome, žive d a r v i n i s t i č k u b o r b u . F a n a t i č n o jurenje za v i ­
sokim ocjenama, bez o b z i r a p r e m a d r u g i m studentima, n e s u m -
njivo je u skladu s d a r v i n i s t i č k i m m o d e l o m , m e đ u t i m m e n i se
za one koji nastoje postati s u o s j e ć a j n i iscjelitelji to uvijek činilo
ironičnim.
N o , m o j i stereotipovi o studentima m e d i c i n e raspali su se
Mirkom b or av ka n a otoku. N a k o n m o g » b o j n o g p o k l i č a « , moj
razred k n j i g o v o đ a i m e d i c i n s k i h sestara prestao se p o n a š a t i p o ­
pni u o b i č a j e n i h studenata m e d i c i n e ; o d b a c i l i su svoj mentalitet
preživljavanja najsposobnijih i u d r u ž i l i se u jedinstvenu silu, t i m
koji im je p o m o g a o da p r e ž i v e semestar. B o l j i studenti pomagali
u slabijima i p r i tome postajali j o š bolji. Promatrati njihov sklad
bilo je i i z n e n a đ u j u ć e i d i v n o .
Na kraju je d o š a o bonus: sretni f i l m s k i s v r š e t a k . Za njihov
završni ispit studentima s a m p o d i j e l i o test p o t p u n o jednak o n o ­
me koji su m o r a l i riješiti studenti u W i s c o n s i n u . U rezultatima
tih » o d b a č e n i k a « i n j i h o v i h »elitističkih« kolega u Sjedinjenim
D r ž a v a m a nije bilo p r a k t i č k i nikakve razlike. M n o g i studenti su
kasnije rekli da su, kada su se v r a t i l i u Sjedinjene D r ž a v e i sreli sa
svojim kolegama koji su p o h a đ a l i a m e r i č k e M e d i c i n s k e fakultete,
b i l i p o n o s n i n a sebe k a d a su vidjeli da posjeduju v e ć e razumije­
vanje n a č e l a što upravljaju ž i v o t o m stanica i organizama.
Naravno, b i o sam o d u š e v l j e n što su m o j i studenti i z v e l i aka­
d e m s k o č u d o , m e đ u t i m tek s a m g o d i n a m a kasnije shvatio k a k o
im je to p o š l o za r u k o m . Tada sam m i s l i o da ključ leži u ustroju
kolegija, a i dalje vjerujem da je ispreplitanje ljudske i s t a n i č n e
biologije b o l j i n a č i n prezentacije tog gradiva. N o , sada kada sam
u š a o u ono što bi n e k i smatrali p o d r u č j e m luckastog dr. D o o l i -
ttla, m i s l i m da dobar d i o razloga za uspjeh m o j i h studenata leži
u tome što su i s k o r i j e n i l i p o n a š a n j e što su se u z d r ž a l i od p o n a ­
šanja svojih kolega u Sjedinjenim D r ž a v a m a . Umjesto imitiranja
p a m e t n i h a m e r i č k i h studenata, i m i t i r a l i s u p o n a š a n j e p a m e t n i h
stanica, u d r u ž u j u ć i se i tako p o s t a j u ć i j o š pametniji. N i s a m b i o
rekao svojim studentima da ustroje svoje ž i v o t e p r e m a ž i v o t i m a
stanica jer sam j o š uvijek b i o vezan za t r a d i c i o n a l n o znanstveno
obrazovanje. N o , s k l o n sam m i s l i t i d a s u k r e n u l i t i m smjerom i n ­
t u i t i v n o , n a k o n s l u š a n j a m o g hvalospjeva sposobnosti stanica da
se kooperativno u d r u ž e kako bi oblikovale složenije i v r l o u s p j e š ­
ne organizme.

Tada to n i s a m znao, no sada vjerujem da je j o š jedan ra­

z l o g uspjeha m o j i h studenata b i o taj š t o n i s a m prestajao h v a l i t i
stanice. H v a l i o sam i studente. Trebalo im je da č u j u da su pr­
v o r a z r e d n i studenti k a k o b i vjerovali d a m o g u p o s t i ć i rezulta­
te p r v o r a z r e d n i h studenata. K a o š t o ću o b r a z l o ž i t i u b u d u ć i m
poglavljima, velik broj nas v o d i o g r a n i č e n e ž i v o t e ne zato š t o to
m o r a m o , nego zato š t o mislimo d a m o r a m o . A l i , t r č i m p r e d r u d o .
D o v o l j n o je da k a ž e m da sam n a k o n č e t i r i mjeseca u raju, p o u č a ­
vajući na n a č i n koji je razbistrio moje r a z m i š l j a n j e o stanicama i
p o u k a m a koje one p r u ž a j u ljudima, b i o n a d o b r o m p u t u k a r a z u ­
mijevanju nove biologije, koja defetizam genetskog i roditeljskog
programiranja kao i d a r v i n i s t i č k o p r e ž i v l j a v a n j e najsposobnijih
č i n i zastarjelim.
 Poglavlje
2

STVAR JE U OKOLIŠU, GLUPANE

i k a d n e ć u zaboraviti mudrost koju sam p r i m i o 1967.

godine, p r v o g dana n a k o n što sam n a fakultetu n a u č i o
k l o n i r a t i m a t i č n e stanice. Trebala s u m i desetljeća d a
s h v a l i m k o l i k o je ta naizgled jednostavna mudrost b i l a izuzetno
važna za moj r a d i moj život. M o j profesor, m e n t o r i besprijekor­
ni znanstvenik Ir v K o n i g s b e r g b i o je jedan od p r v i h s t a n i č n i h
biologa koji su ovladali u m i j e ć e m kloniranja m a t i č n i h stanica.
Rekao mi je da kada su uzgojene stanice koje su predmet p r o -
u č a v a n j a bolesne, u z r o k n j i h o v o g stanja najprije treba t r a ž i t i u
staničnom o k o l i š u , a ne u samoj stanici.
M o j profesor nije b i o n e t a k t i č a n kao voditelj C l i n t o n o v e
p r e d s j e d n i č k e kampanje James C a r v i l l e , k o j i je odredio da će
mantra za p r e d s j e d n i č k e izbore 1992. godine b i t i : »Stvar je u eko­
nomiji, g l u p a n e « . Pa ipak, s t a n i č n i b i o l o z i dobro bi napravili kada
bi, jednako kao š t o je natpis »Stvar je u e k o n o m i j i g l u p a n e « b i o
postavljen u i z b o r n o m stožeru Billa C l i n t o n a , iznad naši r a d n i h

51
stolova postavili natpis: »Stvar je u o k o l i š u , g l u p a n e « . Iako mi
to tada nije bilo sasvim o č i t o , s v r e m e n o m sam shvatio da je taj
savjet k l j u č n a stvar za razumijevanje p r i r o d e ž i v o t a . U v i j e k s a m
i z n o v a o t k r i v a o m u d r o s t tog I r v o v o g savjeta. K a d a b i h s v o j i m
stanicama osigurao zdrav o k o l i š , one su napredovale; k a d a bi
o k o l i š b i o i s p o d o p t i m a l n o g , stanice su zapinjale u razvoju. K a d a
b i h p r i l a g o d i o o k o l i š , te iste » b o l e s n e « stanice bi se revitalizirale.
M e đ u t i m , v e ć i n a s t a n i č n i h b i o l o g a nije z n a l a n i š t a o toj m u ­
drosti tehnika koje se primjenjuju k o d s t a n i č n i h k u l t u r a . Nadalje,
znanstvenici su se n a k o n W a t s o n - C r i c k o v o g o t k r i ć a genetskog
k o d a D N K p o t p u n o u d a l j i l i o d razmatranja utjecaja o k o l i š a . Č a k
je i Charles D a r w i n p r e d kraj život, ustvrdio da je njegova teorija
evolucije z a k i n u l a utjecaj o k o l i š a . U s v o m p i s m u M o r i t z u W a -
g n e r u iz 1876. godine napisao je: [ D a r w i n , 1888.]
»Po m o m mišljenju, n a j v e ć a _ p o g r e š k a k o j u sam u č i n i o b i l o
je to što sam propustio staviti dovoljan naglasak na i z r a v n o dje­
lovanje o k o l i š a , to jest hrane, k l i m e i tako dalje, nezavisno od p r i ­
r o d n o g odabira... K a d a sam pisao » P o d r i j e t l o « i n e k o l i k o g o d i n a
n a k o n toga n i s a m uspijevao p r o n a ć i m n o g o kvalitetnih d o k a z a
za i z r a v a n utjecaj o k o l i š a ; sada postoji o p s e ž a n d o k a z n i materi­
jal.«
Z n a n s t v e n i c i k o j i slijede D a r w i n a i dalje č i n e istu p o g r e š ­
k u . P r o b l e m tog p r e m a l o g naglaska na o k o l i š u je u tome š t o do­
v o d i do p r e v e l i k o g n a g l a š a v a n j a » p r i r o d e « u o b l i k u genetskog
d e t e r m i n i z m a - vjerovanja da geni »upravljaju« b i o l o g i j o m . To
vjerovanje ne samo da je dovelo do p o g r e š n e raspodjele dolara
namijenjenih i s t r a ž i v a n j i m a nego je, kao š t o ću argumentirati u
s l j e d e ć e m poglavlju, a š t o je j o š važnije, p r o m i j e n i l o n a č i n na koji
r a z m i š l j a m o o n a š i m ž i v o t i m a . K a d a ste uvjereni da geni uprav­
ljaju v a š i m ž i v o t o m i znate da nemate utjecaja na to s k o j i m ste
g e n i m a opremljeni p r i l i k o m z a č e ć a , tada imate dobar izgovor
da se smatrate ž r t v o m nasljedstva. » N e okrivljujte mene za moje
radne navike - nije m o j a g r e š k a š t o n i s a m i s p o š t o v a o rokove...
To je genetski!«
 O d svitanja D o b a genetike p r o g r a m i r a n i smo d a p r i h v a t i m o
da smo p o d r e đ e n i m o ć i n a š i h gena. Svijet je p u n l j u d i k o j i žive
i stalnom strahu da će se, j e d n o g dana iznenada, n j i h o v i geni
okrenuti p r o t i v njih. Pomislite na m n o š t v o ljudi k o j i misle da su
tempirane b o m b e ; čekaju na rak k o j i će eksplodirati u n j i h o v i m
ž i v o t i m a kao š t o je eksplodirao u ž i v o t u njihove majke i l i brata
Ili sestre i l i tetke i l i ujaka. M i l i j u n i d r u g i h svoje slabo zdravlje
ne pripisuju k o m b i n a c i j i m e n t a l n i h , fizičkih, e m o c i o n a l n i h i d u ­
h o v n i h u z r o k a nego jednostavno neprimjerenosti biokemijske
mehanike n j i h o v a tijela. Jesu li v a m djeca razuzdana? Sve č e š ć e je
prvi i z b o r liječiti tu djecu l i j e k o v i m a k a k o bi se ispravile njihove
»kemijske n e r a v n o t e ž e « umjesto da se cjelovito p o z a b a v i o n i m
što se z b i v a u n j i h o v o m tijelu, u m u i d u h u .
N a r a v n o , n e m a sumnje da se o d g o v o r n o s t za neke bolesti,
poput H u n t i n g t o n o v e bolesti, beta talasemije i c i s t i č n e fibroze,
u potpunosti m o ž e svaliti n a gene. M e đ u t i m , p o r e m e ć a j i jednog
gena p o g a đ a j u manje od dva posto populacije; golema v e ć i n a
ljudi dolazi na ovaj svijet s genima k o j i bi im trebali o m o g u ć i t i
sretan i zdrav život. Bolesti koje su n a j v e ć e p o š a s t i d a n a š n j i c e
dijabetes, bolesti srca i rak - o n e m o g u ć a v a j u sretan i z d r a v ž i ­
vot. Te bolesti, m e đ u t i m , n i s u rezultat p o r e m e ć a j a p o j e d i n a č n o g
gena nego s l o ž e n i h interakcija i z m e đ u više gena i č i m b e n i k a u
okolišu.
Što je sa s v i m t i m n a s l o v i m a koji b u č n o predstavljaju o t k r i -
ća gena za o v o i l i ono, sve od depresije do šizofrenije? P r o č i t a j t e
p o m n o te č l a n k e i vidjet ćete da se iza spektakularnih naslova
nalazi umjerenija istina. Z n a n s t v e n i c i su m n o g o gena p o v e z a l i s
mnogo različitih bolesti i osobina, m e đ u t i m znanstvenici su rijet­
ko o t k r i l i jedan gen k o j i izaziva o d r e đ e n u o s o b i n u i l i bolest.
Z b r k a nastaje k a d a m e d i j i opetovano iskrivljuju z n a č e n j e
dviju riječi: uzrokovanost i povezanost. Jedna je stvar k a d a je ne-
što povezano s b o l e š ć u , a sasvim d r u g a k a d a n e š t o uzrokuje b o -
lest što p o d r a z u m i j e v a djelovanje u s m i s l u upravljanja i k o n t r o ­
liranja. A k o vam p o k a ž e m svoje ključeve i k a ž e m v a m da odre-
ĐENI ključ »upravlja« m o j i m a u t o m o b i l o m , v i biste isprva m o g l i
pomisliti da to ima smisla b u d u ć i da vam je taj ključ potreban za
paljenje m o t o r a . M e đ u t i m , d a l i ključ doista » u p r a v l j a « automo­
b i l o m ? Da to č i n i , ne biste ga m o g l i ostaviti samog u a u t o m o b i l u
jer bi k l j u č jednostavno m o g a o p o s u d i t i v a š a u t o m o b i l i k a d a ne
pazite p r o v o z a t i se u o k o l o iz zabave. Ključ je, u stvari, » p o v e z a n «
s upravljanjem a u t o m o b i l o m ; osoba koja o k r e ć e ključ zapravo
upravlja a u t o m o b i l o m . O d r e đ e n i geni su p o v e z a n i s p o n a š a n j e m
o r g a n i z m a i njegovim karakteristikama. M e đ u t i m ti geni se ne
aktiviraju d o k ih n e š t o ne potakne.
Što a k t i v i r a gene? O d g o v o r je elegantno ispisan u č l a n k u H.
F. N i j h o u t a iz 1990. godine p o d n a s l o v o m » M e t a f o r e i uloga gena
i r a z v o j a « . [Nijhout 1990.] N i j h o u t predstavlja dokaze o tome
da je ideja da geni upravljaju b i o l o g i j o m t o l i k o č e s t o ponavljana
t i j e k o m t o l i k o dugog v r e m e n s k o g razdoblja da su znanstvenici
z a b o r a v i l i da je to hipoteza, a ne istina. Ideja da geni upravljaju
b i o l o g i j o m u stvari je pretpostavka koja n i k a d a nije dokazana, a
najnovija znanstvena i s t r a ž i v a n j a je zapravo osporavaju. Genet­
sko upravljanje, t v r d i N i j h o u t , u n a š e m je d r u š t v u postalo me­
tafora. Ž e l i m o vjerovati d a s u g e n e t i č k i i n ž e n j e r i n o v i m e d i c i n ­
s k i č a r o b n j a c i k o j i m o g u izliječiti bolesti i , k a d a s u v e ć p r i tome,
stvoriti v i š e Einsteina i M o z a r t a . M e đ u t i m , metafora nije isto što
i znanstvena istina. N i j h o u t r e z i m i r a istinu: » K a d a je potreban
genski u č i n a k , izraz tog gena a k t i v i r a signal iz o k o l i š a , a ne n o v o ­
nastalo svojstvo samog g e n a . « D r u g i m r i j e č i m a , što se t i č e genet­
skog upravljanja: »Stvar je u o k o l i š u , g l u p a n e . «

Protein: Gradivo života

N i j e t e š k o razumjeti k a k o je genetsko upravljanje postalo
metafora k a d a su se znanstvenici sa sve v e ć i m o d u š e v l j e n j e m
fokusirali n a m e h a n i z m e D N K . O r g a n s k i k e m i č a r i o t k r i l i s u d a
su stanice s a č i n j e n e od č e t i r i vrste v e l i k i h m o l e k u l a : p o l i s a h a r i -
d a ( s l o ž e n i h š e ć e r a ) , l i p i d a (masti), n u k l e i n s k i h k i s e l i n a ( D N K /
R N K ) i proteina. Iako stanici treba svaka od te č e t i r i vrste m o ­
lekula, n a j v a ž n i j a p o j e d i n a č n a k o m p o n e n t a ž i v i h organizama su
proteini. N a š e stanice su n a j v e ć i m dijelom skup proteinskih gra­
đ e v n i h b l o k o v a . Tako j e jedan n a č i n promatranja n a š i h t r i l i j u n -
sko s t a n i č n i h tijela taj da su ona p r o t e i n s k i strojevi, iako, kao što
z n a t e , osobno smatram d a smo v i š e o d strojeva! Z v u č i jednostav­
no, ali nije. Na primjer, u n a š e m tijelu postoji 100.000 r a z l i č i t i h
vrsta proteina.
Pogledajmo pažljivije n a č i n n a k o j i j e v i š e o d sto t i s u ć a p r o -
teina u n a š i m stanicama sastavljeno. S v a k i p r o t e i n je l i n e a r n i
niz p o v e z a n i h m o l e k u l a a m i n o k i s e l i n a , što se m o ž e usporediti s
d j e č j o m o g r l i c o m o d p l a s t i č n i h k u g l i c a , kao š t o j e p r i k a z a n o n a
gornjoj slici.
Svaka k u g l i c a predstavlja j e d n u o d dvadeset m o l e k u l a a m i -
nokiselina š t o ih koriste stanice. P r e m d a v o l i m analogiju s ogr-
licom od k u g l i c a jer svatko zna k a k o ona izgleda, analogija nije
potpuno t o č n a jer svaka a m i n o k i s e l i n a i m a m a l o d r u k č i j i o b l i k .
Stoga, da b u d e m dokraja precizan, trebate z a m i s l i t i o g r l i c u s pla-
stičnim k u g l i c a m a koja je m a l o o š t e ć e n a u t v o r n i c i .
Da b u d e m j o š precizniji, morate znati da je o g r l i c a od a m i -
nokiselina koja oblikuje » k r a l j e š n i c u « (odnosno o k o s n i c u , eng.
backbone; op. prev.) proteina u stanici daleko savitljivija od o b i č ­
ne ogrlice s kuglicamai koja se- raspadne kada ju p r e v i š e savije-
te. Struktura i p o n a š a n j e povezanih a m i n o k i s e l i n a u proteinskoj
Za razliku od plastičnih kuglica koje imaju jednak oblik, svaka od dvadeset
aminokiselina koje sačinjavaju kralješnice proteina ima jedinstvenu struk­
t u r u . Uočite razlike između karaktera »kralješnice« sastavljene od identično
oblikovanih kuglica i one sastavljene od cijevne armature, kao što je prikaza­
no na gornjoj ilustraciji.

k r a l j e š n i c i više nalikuje strukturi i p o n a š a n j u k r a l j e š n i c e zmije.

Z m i j s k a k r a l j e š n i c a sastavljena je od v e l i k o g broja p o v e z a n i h po
djedinica, kralježaka, š t o o m o g u ć a v a z m i j i da se savije u čitav niz
različitih oblika, od š t a p a pa do z a m r š e n e »lopte«.
Kralješnice proteina prikazane kao A i B imaju potpuno jednaki slijed amino-
kiselina (dijelova cijevne armature) ali posve različit oblik. Varijacije u obliku
kralješnice posljedica su različitih rotacija na spojevima između susjednih di­
jelova cijevne armature. Poput cijevne armature, različito oblikovane amino-
kiselinee proteina također rotiraju kod svojih spojeva (peptidnih veza), omo-
gućavajući kralješnici da se izvija poput zmije. Proteini mijenjaju svoj oblik,
iako će generalno preferirati dva ili t r i specifična oblika. Koji od dva oblika - A
III B bi naš hipotetski protein preferirao? Odgovor je povezan s činjenicom
da dvije krajnje aminokiseline (dva dijela cijevne armature) imaju negativan
naboj. Budući da se jednaki naboji međusobno odbijaju, oblik je to stabilniji
što su oni udaljeniji. Preferirani oblik bio bi oblik A budući da su negativni
naboji udaljeniji nego kod B.

Fleksibilne veze (peptidne veze) i z m e đ u a m i n o k i s e l i n a u p r o ­

teinskoj kralješnici o m o g u ć a v a j u svakom proteinu da p o p r i m i
velik] broj r a z l i č i t i h o b l i k a . P o m o ć u rotacije i savijanja n j i h o v i h
aminokiselinskih » k r a l j e ž a k a « , m o l e k u l e p r o t e i n a p o njihovoj
sposobnostii da se previjaju i migolje nalikuju n a n o - z m i j a m a . D v a
su p r i m a r n a faktora koji o d r e đ u j u k o n t u r u k r a l j e š n i c e proteina i
p r e m a tome njegov o b l i k . Jedan faktor je fizički u z o r a k definiran
slijedom r a z l i č i t o o b l i k o v a n i h a m i n o k i s e l i n a k o j i sačinjavaju k r a ­
lješnicu što je nalik ogrlici od kuglica.
D r u g i faktor tiče se m e đ u d j e l o v a n j a elektromagnetskih n a ­
boja k o d p o v e z a n i h a m i n o k i s e l i n a . V e ć i n a a m i n o k i s e l i n a i m a
p o z i t i v n e i l i negativne naboje k o j i djeluju p o p u t magneta: jedna­
ki naboji dovode do toga da se m o l e k u l e odbijaju jedna od druge,
a suprotni naboji u z r o k u j u da se m o l e k u l e m e đ u s o b n o p r i v l a č e .
K a o što je p r i k a z a n o na slici na stranici 56, fleksibilna k r a l j e š n i c a
proteina spontano se savija u preferirani o b l i k k a d a se njezine
aminokiselinske podjedinice rotiraju i savijaju svoje spojeve k a k o
bi u r a v n o t e ž i l e sile š t o ih stvaraju n j i h o v i p o z i t i v n i i negativni
naboji.
K r a l j e š n i c e n e k i h p r o t e i n s k i h m o l e k u l a tako su duge da tre­
baju p o m o ć p o s e b n i h proteina » p o m a g a č a « z v a n i h p r a t i o c i k o j i
i m p o m a ž u p r i savijanju. N e p r a v i l n o savijeni proteini, p o p u t lju­
di s defektima k r a l j e š n i c e , ne m o g u dobro f u n k c i o n i r a t i . Takve
a t i p i č n e proteine stanica o z n a č a v a za u n i š t e n j e ; a m i n o k i s e l i n e u
njihovoj k r a l j e š n i c i se rastavljaju i p o n o v n o i s k o r i š t a v a j u u sinte­
z i n o v i h proteina.

Kako proteini stvaraju život

Ž i v i o r g a n i z m i se od n e ž i v i h entiteta razlikuju po činjenici
da se k r e ć u , o n i su animirani. Energija koja ih p o k r e ć e k o r i s t i se
za obavljanje » r a d a « k o j i karakterizira žive sustave kao š t o su, na
primjer, disanje, p r o b a v a i stezanje m i š i ć a . Da bi se razumjelo p r i ­
r o d u ž i v o t a , treba shvatiti k a k o se p r o t e i n s k i »strojevi« k r e ć u .
K o n a č n i o b l i k o d n o s n o konformacija ( t e h n i č k i izraz što
g a koriste b i o l o z i ) proteinske molekule o d r a ž a v a u r a v n o t e ž e n o
stanje m e đ u n j e z i n i m elektromagnetskim n a b o j i m a . M e đ u t i m ,
u k o l i k o se p o z i t i v n i i negativni naboji proteina promijene, p r o ­
teinska k r a l j e š n i c a će se d i n a m i č k i savinuti k a k o bi se p r i l a g o d i l a
novoj raspodjeli naboja. Raspodjelu elektromagnetskih naboja
unutar proteina selektivno m o ž e promijeniti n i z procesa, uklju
čujući: spajanje d r u g i h m o l e k u l a i l i kemijskih skupina kao što
Slika A prikazuje preferiranu konformaciju naše hipotetičke kralješnice pro-
teina. Odbijajuće sile između dvije negativno nabijene krajnje aminokise­
line (strelice) prouzrokuju istezanje kralješnice tako da su negativni naboji
što je moguće dalje jedan od drugog. Slika B uvećani je prikaz jedne krajnje
aminokiseline. Signal, u ovom slučaju molekula s vrlo pozitivnim električnim
nabojem (bijela kugla), je privučen negativnom mjestu na krajnjoj aminoki-
selini proteina i spaja se s njom. U našem scenariju naboj signala j e pozitivniji
od negativnog naboja aminokiseline. Nakon što se signal spoji s proteinom,
imamo višak pozitivnog naboja na t o m kraju kralješnice. Budući da se po-
zitivni i negativni naboji međusobno privlače, aminokiseline će rotirati oko
svojih veza tako da pozitivni i negativni krajevi dođu bliže jedan drugom.
Slka C prikazuje protein koji se mijenja iz konformacije A u konformaciju B.
Mijenjanje konformacija stvara pokret, a pokret se upreže za obavljanje rada
potrebnog za funkcije kao što su probava, disanje i stezanje mišića. Kada se
signal odvoji, protein se vraća u svoju preferiranu istegnutu konformaciju.
Na taj način pokreti proteina proizvedeni putem signala osiguravaju život.

S U h o r m o n i ; e n z i m a t s k o uklanjanje i l i dodavanje n a b i j e n i h i o n a ;
i l i interferencija i z e l e k t r o m a g n e t s k i h polja k a o š t o s u o n a koje
stvaraju m o b i t e l i . [Tsong, 1989.]

Proteini promjenjivog oblika pokazuju jedno j o š impresiv-

nije t e h n i č k o svojstvo - n j i h o v i p r e c i z n i t r o d i m e n z i o n a l n i o b l i -
ci daju im i sposobnost povezivanja s d r u g i m p r o t e i n i m a . K a d a
protein n a i đ e na m o l e k u l u koja je njegov fizički i energetski k o m -
plement, o n i se p o v e z u s l i č n o n e k o m m e h a n i č k o m u r e đ a j u s pre-
k l a p a j u ć i m z u p č a n i c i m a , n a primjer m i k s e r u z a jaja i l i n e k o m
starijem satu.
P r o m o t r i t e ilustracije na stranicama 61 i 62. P r v a p r i k a z u ­
je pet jedinstveno o b l i k o v a n i h proteina, primjere m o l e k u l a r n i h
» z u p č a n i k a « š t o s e m o g u p r o n a ć i u stanici. O v i organski » z u p ­
č a n i c i « imaju m e k š e b r i d o v e o d z u p č a n i k a p r o i z v e d e n i h u me­
h a n i č k o m p o g o n u , n o i p a k m o ž e t e vidjeti d a i m n j i h o v i p r e c i z n i ,
trodimenzionalni oblici o m o g u ć u j u da se dobro zakvače za dru­
ge, n j i m a k o m p l e m e n t a r n e proteine.
Na drugoj ilustraciji (str. 62) za predstavljanje f u n k c i o n i r a ­
nja stanice izabrao sam sat na navijanje. P r v a slika prikazuje me­
t a l n i u r e đ a j i na njoj se v i d e z u p č a n i c i , opruge, zakivke i k u ć i š t e
sata. K a d a se zavrti z u p č a n i k A, to uzrokuje v r t n j u z u p č a n i k a B, a
pokretanje z u p č a n i k a B uzrokuje v r t n j u z u p č a n i k a C i tako dalje.
Na drugoj s l i c i p r e k l a p a m strojno proizvedene z u p č a n i k e s or­
g a n s k i m p r o t e i n i m a m e k i h r u b o v a ( u v e ć a n i m m i l i j u n i m a puta u
o d n o s u na sat), tako da si v i z u a l n o m o ž e t e p r e d o č i t i kako protei
n i m o g u biti poput satnog m e h a n i z m a . Koci ovog; metalno prota
Menažerija proteina. Na gornjoj slici prikazano je pet različitih primjera
proteinskih molekula. Svaki protein ima preciznu trodimenzionalnu konfor­
maciju koja je jednaka za svaku kopiju t o g istog proteina unutar stanice. A)
Enzim koji probavlja atome vodika; B) Upletena nit proteina kolagena; C) Ka­
nal, uz membranu vezan protein sa šupljom središnjom porom. D) Proteinska
podjedinica »kapsule« koja obuhvaća virus; E) Enzim koji sintetizira DNK s
zakačenom priloženom spiralnom molekulom DNK.

inskog »stroja« m o ž e se z a m i s l i t i k a k o p r o t e i n A r o t i r a i uzrokuje

okretanje proteina B, k o j i sa svoje strane uzrokuje kretanje p r o -
t e i n a C . Jednom k a d a u o č i t e t u m o g u ć n o s t m o ž e t e pogledati n a
treću s l i k u u kojoj su m e h a n i č k i - p r o i z v e d e n i dijelovi uklonjeni.
Voila! Ostaje n a m p r o t e i n s k i »stroj«, jedan o d t i s u ć a s l i č n i h p r o -
teiniskih sklopova k o j i zajedno sačinjavaju stanicu!
C i t o p l a z m i č k i p r o t e i n i koji s u r a đ u j u u stvaranju s p e c i f i č n i h
f i z i o l o š k i h funkcija g r u p i r a n i su u s p e c i f i č n e sklopove poznate
kao putovi. Ti s k l o p o v i se identificiraju po funkcijama. Na p r i ­
m i c i , postoje d i š n i putovi, p r o b a v n i p u t o v i , p u t o v i stezanja m i š i -
ća i zloglasni Krebsov ciklus koji generira energiju, nevolja m n o -
gog studenta koji m o r a zapamtiti sve njegove proteinske dijelove
i složene kemijske reakcije.

61
 M o ž e t e l i zamisliti
to uzbuđenje staničnih
b i o l o g a kada su shva­
tili kako t i proteinski
sklopni strojevi funk­
cioniraju? Stanice isko­
r i š t a v a j u pokrete p r o ­
t e i n s k i h s k l o p n i h stro­
jeva za opskrbljivanje
energijom određenih
funkcija metabolizma
i ponašanja. Neprekid­
no mijenjanje oblika
proteina i p o k r e t i koji
iz toga proizlaze - do
kojih m o ž e doći tisuću
puta u jednoj s e k u n d i
- p o k r e t i su koji p r o i ­
zvode život.

Primat D N K
Primijetit ćete da
u prethodnom dijelu
uopće nisam govorio
o D N K . To je zato š t o
je za kretanje protei­
na, koje daje energiju
različitim tjelesnim
funkcijama, o d g o v o r n o
mijenjanje n j i h o v i h na­
boja, a ne D N K . K a k o
smo došli do široko
rasprostranjene i č e s t o
n a v o đ e n e ideje da b i ­
ologijom »upravljaju«
geni? U Postanku vrsta
Darwin je sugerirao da se » n a s l j e d n i « faktori prenose s generacije
na generaciju i o d r e đ u j u z n a č a j k e potomstva. D a r w i n o v utjecaj
bio je tako v e l i k da su se znanstvenici k r a t k o v i d n o u s r e d o t o č i ­
li na identificiranje tog genetskog materijala k o j i , smatrali su,
upravlja ž i v o t o m .
G o d i n e 1910. o p s e ž n e m i k r o s k o p s k e analize pokazale su da
je genetska informacija š t o se prenosi s generacije na generaciju
sadržana u k r o m o s o m i m a , s t r u k t u r a m a n a l i k n i t i m a koje u sta­
nu i postaju vidljive n e t o m prije nego š t o se o n a p o d i j e l i na dvije
stanice » k ć e r i « . K r o m o s o m i se nalaze u n a j v e ć e m organelu stani-
ce »kćeri«, jezgri. K a d a su z n a n s t v e n i c i i z o l i r a l i j e z g r u , secirali su
k r o m o s o m e i o t k r i l i da su nasljedni elementi u b i t i s a č i n j e n i od
s a m o o dvije vrste m o l e k u l a , proteina i D N K . Proteinska m a š i n e -
rija ž i v o t a b i l a je nekako utkana u s t r u k t u r u i funkcioniranje t i h
kromosomskih molekula.
Razumijevanje funkcija k r o m o s o m a dodatno je u s a v r š e n o
1944. godine k a d a su znanstvenici u t v r d i l i da su nasljedne infor-
macije u stvari s a d r ž a n e u D N K . (Avery, et al., 1944.; Lederberg,
1 9 4 4 . ) E k s p e r i m e n t i izdvajanja D N K b i l i s u elegantni. Znanstve­
nici su i z o l i r a l i č i s t u D N K iz jedne vrste bakterije - n a z o v i m o je
vrsta A - i z a t i m d o d a l i č i s t u D N K u k u l t u r e koje su s a d r ž a v a l e
isključivo bakterije vrste B. U b r z o su bakterije vrste B p o č e l e p o ­
kazivati nasljedne osobine ranije v i đ e n e samo k o d vrste A . Jed­
nom kada je b i l o poznato da za p r e n o š e n j e o s o b i n a nije potreb­
n u ništa d r u g o o s i m D N K , m o l e k u l a D N K postala j e znanstvena
mega zvijezda.
Sada je W a t s o n u i C r i c k u b i l o p r e p u š t e n o da o d g o n e t n u
s t r u k t u r u i funkcioniranje molekule-mega-zvijezde. D N K m o l e -
kule su duge i sliče n i t i m a . S a č i n j e n e su od č e t i r i d u š i č n a spoja
z v a n i h baze (adenin, t i m i n , c i t o z i n i g v a n i n , o d n o s n o A , T , C i G ) .
W . i l s o n - G r i c k o v o o t k r i ć e strukture D N K dovelo j e d o č i n j e n i c e
da slijed baza A, T, C i G u D N K o d r e đ u j e slijed a m i n o k i s e l i n a
duž k r a l j e š n i c e proteina [Watson a n d C r i c k 1953.]. Te duge n i t i
DNK molekula m o g u se podijeliti na p o j e d i n a č n e gene, segmen-
te koji osiguravaju nacrt za o d r e đ e n e proteine. K o d za rekreiranje
proteinske m a š i n e r i j e stanice bio |e probijeni
 W a t s o n i C r i c k s u t a k o đ e r objasnili z a š t o j e D N K s a v r š e ­
n a nasljedna m o l e k u l a . Svaka n i t D N K j e u n o r m a l n o m slučaju
isprepletena s d r u g o m n i t i D N K , a zajedno sačinjavaju labavo
p o v e z a n u konfiguraciju p o z n a t u kao » d v o s t r u k a s p i r a l a « . K a d a
se dvije n i t i D N K o d v i j u , svaka nit posjeduje sve informacije
potrebne za stvaranje t o č n e , k o m p l e m e n t a r n e kopije same sebe.
Tako p o m o ć u procesa odvajanja n i t i dvostruke spirale m o l e k u ­
l e D N K postaju samo-replikacijske. O v o o p a ž a n j e dovelo j e d o
pretpostavke d a D N K » u p r a v l j a « v l a s t i t o m replikacijom... d a j e
ta m o l e k u l a sam svoj »šef«.
» P r e t p o s t a v k a « d a D N K upravlja v l a s t i t o m r e p l i k a c i j o m i
p o r e d toga služi kao nacrt za tjelesne proteine navela je F r a n c i -
sa C r i c k a na stvaranje s r e d i š n j e dogme, vjerovanja u v l a d a v i n u
D N K . T a d o g m a j e t o l i k o fundamentalna z a s u v r e m e n u b i o l o g i j u
da je, u stvari, kao u k a m e n uklesani znanstveni ekvivalent Deset
zapovijedi. Ta d o g m a , k o j u se n a z i v a i » p r i m a t D N K « , je temeljna
o d r e d n i c a u s v a k o m z n a n s t v e n o m tekstu.
P r e m a toj d o g m i , u s h e m i odvijanja ž i v o t a D N K s e k o č o ­
p e r i n a v r h u , a slijedi j e R N K . R N K j e kratkotrajna fotokopija
D N K . K a o takva, o n a j e f i z i č k i p r e d l o ž a k k o j i k o d i r a slijed a m i -
n o k i s e l i n a š t o s a č i n j a v a k r a l j e ž n i c u proteina. D i j a g r a m p r i m a t a
D N K p r u ž a l o g i k u z a D o b a genetskog d e t e r m i n i z m a . B u d u ć i d a
j e p r i r o d a ž i v o g o r g a n i z m a okarakterizirana p r i r o d o m njegovih
proteina, a njegovi su p r o t e i n i k o d i r a n i u D N K , tada, p r e m a toj
l o g i c i , D N K predstavlja » p r v i u z r o k « i l i p r i m a r n u determinantu
značajki organizma.

Projekt ljudskog genoma

N a k o n š t o j e D N K postigla status mega-zvijezde, ostatak
izazova predstavljalo je stvaranje kataloga s v i h genetskih zvijez­
da na l j u d s k o m nebu. Potkraj 1980-ih g o d i n a p o č e o je projekt
' L j u d s k i genom', g l o b a l n i znanstveni pothvat s ciljem stvaranja
kataloga s v i h gena k o j i su p r i s u t n i u l j u d i m a . Projekt L j u d s k i ge­
n o m o d samog j e p o č e t k a b i o i z u z e t n o a m b i c i o z a n . K o n v e n c i o ­
n a l n o mišljenje b i l o je da tijelu treba po jedan gen za nacrt svakog

64
od preko sto t i s u ć a r a z l i č i t i h proteina koji sačinjavaju n a š e tijelo.
Pribrojite tome najmanje dvadeset t i s u ć a r e g u l a t o r n i h gena, k o j i
orkestriraju a k t i v n o š ć u p r o t e i n - k o d i r a j u ć i h gena, i znanstvenici
su zaključili da bi u dvadeset i t r i para l j u d s k i h k r o m o s o m a tre­
balo b i t i s m j e š t e n o najmanje sto dvadeset t i s u ć a gena.
N o , t o nije cijela p r i č a . D o š l o j e d o k o z m i č k e šale, jedne o d
o n i h šala koje s v r e m e n a na vrijeme u z n e m i r e znanstvenike,
uvjerene da su o t k r i l i tajne svemira. Razmislite o u č i n k u o t k r i ć a
Nikole K o p e r n i k a iz 1543. godine da Z e m l j a nije s r e d i š t e svemira,
kao što su m i s l i znanstvenici-teolozi tog vremena. Č i n j e n i c a da
Zemlja u stvari k r u ž i oko Sunca, te da ni samo Sunce nije s r e d i š t e
svemira p o t k o p a l a j e u č e n j a C r k v e . K o p e r n i k o v o o t k r i ć e u n i š t i l o
je staru p a r a d i g m u i, o s p o r i v š i pretpostavljenu » n e p o g r j e š i v o s t «
Crkve, lansiralo suvremenu, znanstvenu revoluciju. Tako je zna­
nost s v r e m e n o m C r k v i preotela u l o g u i z v o r a m u d r o s t i i r a z u m i ­
jevanja tajni svemira u Zapadnoj c i v i l i z a c i j i .
G e n e t i č a r i su doživjeli sličan š o k kada su, suprotno svojim
o č e k i v a n j i m a o preko sto dvadeset t i s u ć a gena, o t k r i l i da se cje­
lokupan ljudski g e n o m sastoji od p r i b l i ž n o dvadeset i pet t i s u ć a
Bena. [Pennisi 2003a i 2003b; Pearson 2003.; G o o d m a n 2003.]
V i š e o d osamdeset posto pretpostavljene i potrebne D N K n e
postoji! G e n i k o j i nedostaju pokazuju se p r o b l e m a t i č n i j i m a od
osamnaest nestalih m i n u t a n a N i x o n o v i m v r p c a m a . K o n c e p t »je­
dan gen za j e d a n p r o t e i n « b i o je fundamentalna postavka gene­
tičkog d e t e r m i n i z m a . Sada k a d je projekt L j u d s k i g e n o m o b o r i o
koncept j e d a n gen za j e d a n p r o t e i n , aktualne teorije o f u n k c i o ­
niranju ž i v o t a moraju se odbaciti. Više nije m o g u ć e smatrati da
g e n e t i č k i i n ž e n j e r i relativno lako m o g u p o p r a v i t i sve n a š e b i o ­
loške t e š k o ć e . G e n a jednostavno n e m a dovoljno d a b i objasnili
s l o ž e n o s t ljudskog ž i v o t a i l i ljudske bolesti.
V i č u ć i da se genetsko nebo r u š i m o ž d a z v u č i m kao Pilence
malo (lik iz a n i m i r a n o g filma » P i l e n c e M a l o « ; op. prev.). M e đ u ­
t i m , ne morate mi vjerovati na riječ. Pilence veliko v a m g o v o r i
istu stvar. U k o m e n t a r u i z n e n a đ u j u ć i h rezultata projekta L j u d s k i
Benom, D a v i d Baltimore, jedan od najistaknutijih svjetskih gene-
Središnja dogma. Dogma, koju se naziva i »primat DNK«, definira t o k infor­
macija u biološkim organizmima. Kao što je pokazano strelicama, t o k je jed­
nosmjeran, od DNK do RNK i zatim do proteina. DNK predstavlja dugoročno
pamćenje stanice koje se prenosi s generacije na generaciju. RNK, nestabil­
na kopija molekule DNK, aktivno je pamćenje koje stanica koristi kao fizički
predložak pri sintetiziranju proteina. Proteini su molekularni građevni blo­
kovi koji se brinu za staničnu strukturu i ponašanje. DNK je ovdje implicirana
kao »izvor« koji upravlja karakterom staničnih proteina. Odatle koncepcija
primata DNK, pri čemu primat doslovno znači »prvi uzrok«.

t i č a r a i d o b i t n i k N o b e l o v e nagrade, g o v o r i o je o pitanju ljudske

s l o ž e n o s t i : [Baltimore 2001.]
» O s i m u k o l i k o ljudski g e n o m ne s a d r ž i m n o g o gena k o j i su
n e v i d l j i v i za n a š a r a č u n a l a , jasno je da n a š a nedvojbena s l o ž e n o s t
u o d n o s u na crve i biljke nije rezultat toga š t o i m a m o v e ć i broj
gena o d njih.«
» R a z u m i j e v a n j e onoga š t o n a m daje n a š u s l o ž e n o s t - n a š
g o l e m i repertoar p o n a š a n j a , sposobnost da svjesno djelujemo,
i z v a n r e d n u f i z i č k u k o o r d i n a c i j u , precizno u s k l a đ e n e prilagodbe
u o d a z i v u na promjene o k o l i š a , u č e n j e , p a m ć e n j e , trebam li na
staviti? - ostaje izazov za b u d u ć n o s t . «

66 1
 K a o š t o n a v o d i Baltimore, rezultati projekta L j u d s k i g e n o m
primorava nas da r a z m o t r i m o druge z a m i s l i o tome k a k o je
upravljan život. » R a z u m i j e v a n j e onoga š t o n a m daje n a š u slože­
nost ...ostaje i z a z o v za b u d u ć n o s t . « N e b o se doista r u š i .
P o v r h toga, rezultati projekta L j u d s k i g e n o m navode nas da
nanovo r a z m o t r i m o svoj genetski o d n o s p r e m a d r u g i m o r g a n i z ­
m i m a u biosferi. Više ne m o ž e m o k o r i s t i t i gene kao o b j a š n j e n j e
zašto su l j u d i na v r h u evolucijske ljestvice. Jer, ispostavlja se da
nema velike razlike u u k u p n o m broju gena o t k r i v e n i h k o d ljudi i
broju gena u p r i m i t i v n i m o r g a n i z m i m a . P r o m o t r i m o t r i najprou-
čavanija ž i v o t i n j s k a m o d e l a u g e n e t i č k i m i s t r a ž i v a n j i m a : m i k r o ­
skopski n e m a t o d n i c r v o b l i ć poznat kao Caenorhabditis elegans,
vinska m u š i c a i laboratorijski m i š .
P r i m i t i v n i c r v Caenorhabditis služi kao s a v r š e n i m o d e l za
proučavanje uloge gena u razvoju i p o n a š a n j u . Taj o r g a n i z a m br­
zog rasta i r a z m n o ž a v a n j a i m a p r e c i z n o s t r u k t u r i r a n o tijelo sa-
činjeno od t o č n o devetsto š e z d e s e t i devet stanica i jednostavan
mozak od o k o tristo dvije stanice. B e z o b z i r a na to, posjeduje
jedinstven repertoar p o n a š a n j a i, š t o je n a j v a ž n i j e , p o g o d a n je za
g e n e t i č k o eksperimentiranje. G e n o m Caenorhabditisa sastoji se
od p r i b l i ž n o dvadeset i č e t i r i t i s u ć e gena. [Blaxter 2003.] Ljudsko
tijelo, s a č i n j e n o od preko pedeset t r i l i j u n a stanica, s a d r ž i samo
tisuću petsto gena v i š e o d prostog, b e s k i č m e n o g , t i s u ć u s t a n i č n o g
mikroskopskog crva.
V i n s k a m u š i c a , j o š jedan o m i l j e n i predmet i s t r a ž i v a n j a , i m a
petnaest t i s u ć a gena. [Blaxter 2003.; C e l n i k e r , et a l , 2002.] D a k l e ,
mnogo s l o ž e n i j a v i n s k a m u š i c a i m a devet t i s u ć a gena manje o d
primitivnog c r v a Caenorhabditisa. A kada se r a d i o m i š e v i m a i
l j u d i m a , m o ž d a b i s m o i h trebali v i š e cijeniti, i l i pak manje cije­
niti same sebe; naime, rezultati p a r a l e l n i h g e n o m s k i h projekata
otkrivaju da ljudi i glodavci imaju p r i b l i ž n o jednak broj gena!
U v o d u staničnu biologiju
G l e d a n o unatrag, znanstvenici su trebali znati da geni ne
m o g u upravljati n a š i m ž i v o t i m a . P r e m a definiciji, m o z a k je organ
za upravljanje i k o o r d i n a c i j u fiziologije i p o n a š a n j a n e k o g orga­
n i z m a . M e đ u t i m , j e l i jezgra doista m o z a k stanice? A k o j e n a š a
pretpostavka da je jezgra stanice sa svojim materijalom što s a d r ž i
D N K » m o z a k « stanice, tada b i odstranjivanje jezgre stanice, p r o ­
cedura zvana enukleacija, trebala rezultirati t r e n u t a č n o m s m r ć u
stanice.
I sada, za v e l i k i eksperiment... (Maestro, bubnjeve m o l i m ) .
Z n a n s t v e n i k v u č e n a š u n e v o l j k u stanicu u m i k r o s k o p s k u
operacijsku salu i svlači je. P o m o ć u m i k r o m a n i p u l a t o r a , z n a n ­
stvenik p o m i č e m i k r o p i p e t u n a l i k i g l i n a p o l o ž a j i z n a d stanice.
V j e š t i m p o k r e t o m m a n i p u l a t o r a , n a š ć e i s t r a ž i v a č z a r i n u t i pipetu
d u b o k o u citoplazmatsku u n u t r a š n j o s t stanice. L a g a n i m usisava­
njem jezgra se u v l a č i u pipetu, a pipeta se izvlači iz stanice. Ispod
pipete u kojoj se sada nalazi jezgra leži n a š a ž r t v e n a stanica - nje­
z i n » m o z a k « je istrgnut.
A l i čekajte! I dalje se k r e ć e ! B o ž e moj ...stanica je j o š živa!
R a n a je zatvorena i p o p u t pacijenta k o j i se oporavlja n a k o n
operacije, stanica p o l a k o p o č i n j e teturati naokolo. U s k o r o je sta­
n i c a p o n o v n o na n o g a m a (u redu, na pseudopodijima) te bježi iz
m i k r o s k o p s k o g polja u n a d i da n i k a d a v i š e n e ć e vidjeti k i r u r g a .
N a k o n enukleacije v e l i k broj stanica m o ž e p r e ž i v j e t i dva d o
t r i mjeseca bez gena. Ž i v e enukleirane stanice ne leže n a o k o l o
p o p u t n a k u p i n a citoplazme o d u m r l a m o z g a , spojenih na sustave
za o d r ž a v a n j e ž i v o t a . Te stanice a k t i v n o apsorbiraju i metaboli-
ziraju h r a n u , o d r ž a v a j u k o o r d i n i r a n o funkcioniranje svojih f i z i ­
o l o š k i h sustava (disanje, probava, i z l u č i v a n j e , m o t o r i k a , itd.), za­
d r ž a v a j u sposobnost k o m u n i c i r a n j a s d r u g i m stanicama i m o g u
p r o i z v o d i t i primjerene odgovore na rast i o k o l i š n e p o d r a ž a j e koji
zahtijevaju z a š t i t u .
Ne treba nas i z n e n a d i t i da enukleacija nije bez nuspojava.
B e z svojih gena stanice se ne m o g u dijeliti, a ne m o g u ni repro
ducirati b i l o koji proteinski d i o bez kojeg ostanu uslijed u o b i č a
jenog starenja i t r o š e n j a ( t r o š e n j a i starenja) citoplazme. N e m o ­
g u ć n o s t zamjene defektnih c i t o p l a z m a t s k i h p r o t e i n a d o p r i n o s i
m e h a n i č k i m disfunkcijama koje u k o n a č n i c i rezultiraju s m r ć u
stanice.
N a š je eksperiment o s m i š l j e n da preispita ideju da je jezgra
» m o z a k « stanice. D a j e stanica u m r l a neposredno n a k o n enuklea-
cije, o p a ž a n j a bi u najmanju r u k u p o d u p r l a to vjerovanje. Pa ipak,
rezultati su nedvosmisleni: enukleirane stanice i dalje p o k a z u j u
složena, k o o r d i n i r a n a i ž i v o t n o - p o d r ž a v a j u ć a p o n a š a n j a , š t o daje
naslutiti da je » m o z a k « stanice i dalje n e d i r n u t i f u n k c i o n a l a n .
Č i n j e n i c a da enukleirane stanice z a d r ž a v a j u svoje b i o l o š k e
funkcije u odsutnosti gena nije ni u k o m slučaju n o v o o t k r i ć e .
Više od sto g o d i n a k l a s i č n i su e m b r i o l o z i r u t i n s k i u k l a n j a l i jez­
gru iz jajnih stanica u d i o b i i d o k a z i v a l i da se e n u k l e i r a n a jajna
stanica m o ž e r a z v i t i samo do blastule, embrijskog stupnja k o j i se
sastoji od č e t r d e s e t i l i v i š e stanica. Danas se enukleirane stanice
upotrebljavaju kao živi » h r a n i d b e n i « slojevi u s t a n i č n i m k u l t u r a ­
ma namijenjenim p r o i z v o d n j i v i r u s n i h cjepiva.
A k o jezgra i njezini geni n i s u m o z a k stanice, k o j i je o n d a
t o č n o d o p r i n o s D N K s t a n i č n o m ž i v o t u ? E n u k l e i r a n e stanice
u m r u , m e đ u t i m ne zato š t o su ostale bez m o z g a , nego zato š t o su
izgubile svoje r e p r o d u k t i v n e sposobnosti. Bez sposobnosti repro-
duciranja svojih dijelova enukleirane stanice ne m o g u zamijeniti
o š t e ć e n e proteinske g r a đ e v n e b l o k o v e n i t i se replicirati. D a k l e ,
jezgra nije m o z a k stanice - jezgra je s t a n i č n a gonada (spolna
žlijezda; op. prev.)! Z a m i j e n i t i g o n a d u s m o z g o m r a z u m l j i v a je
p o g r e š k a b u d u ć i da je znanost po svojoj p r i r o d i uvijek b i l a , i j o š
uvijek jest, patrijarhalna. M u š k a r c e se č e s t o o p t u ž i v a l o da r a z m i -
šljaju s v o j i m gonadama, tako da nije p o t p u n o i z n e n a đ u j u ć e da je
znanost nehotice p o b r k a l a j e z g r u s m o z g o m stanice!
Epigenetika: N o v a znanost samo-emancipacije
T e o r e t i č a r i » g e n a kao s u d b i n e « o č i g l e d n o s u z a n e m a r i l i sto­
g o d i š n j u znanost o e n u k l e i r a n i m stanicama, m e đ u t i m ne m o g u
z a n e m a r i t i n o v a i s t r a ž i v a n j a koja pobijaju njihovo vjerovanje
u genetski d e t e r m i n i z a m . D o k je projekt L j u d s k i g e n o m p u n i o
n o v i n s k e naslove, s k u p i n a znanstvenika i n a u g u r i r a l a je novo,
r e v o l u c i o n a r n o p o d r u č j e u b i o l o g i j i zvano epigenetika. Epigene­
tika, š t o d o s l o v n o z n a č i » u p r a v l j a n j e i z n a d g e n e t i k e « , i z teme­
lja mijenja n a š e razumijevanje n a č i n a na k o j i je upravljan život.
[Prav, 2004; S i l v e r m a n , 2004.] U p r o š l o m d e s e t l j e ć u epigenetska
s u i s t r a ž i v a n j a u t v r d i l a d a D N K š t o s e n a s l j e đ u j u preko gena n i s u
z a c e m e n t i r a n i p r i r o đ e n j u . G e n i n i s u n a š a sudbina! Utjecaji i z
o k o l i š a , u k l j u č u j u ć i prehranu, stres i emocije, m o g u mijenjati te
gene bez mijenjanja njihovog o s n o v n o g nacrta. A te modifikacije,
e p i g e n e t i č a r i s u o t k r i l i , m o g u s e prenositi n a b u d u ć e generacije
jednako p o u z d a n o kao što se preko dvostruke spirale prenose
n a c r t i D N K . [Reik i Walter; S u r a n i 2001.]
N e m a dvojbe da su e p i g e n e t i č k a o t k r i ć a zaostajala za gene­
t i č k i m o t k r i ć i m a . O d kraja č e t r d e s e t i h g o d i n a p r o š l o g stoljeća b i ­
o l o z i su, k a k o bi p r o u č a v a l i genetske m e h a n i z m e , iz jezgre stanice
i z o l i r a l i D N K . P r i tome s u ekstrahirali jezgru i z stanice, otvarali
m e m b r a n u koja je ovija i odstranjivali njezin k r o m o s o m s k i sa­
d r ž a j , čiju j e d n u p o l o v i n u s a č i n j a v a D N K , a d r u g u regulatorni
proteini. U s v o m ž a r u d a p r o u č e D N K , v e ć i n a j e znanstvenika
o d b a c i l a proteine, a sada z n a m o da je to ekvivalentno bacanju
n o v c a p o cesti. E p i g e n e t i č a r i sada skupljaju o d b a č e n o t e p r o u č a ­
vaju proteine u k r o m o s o m a ; za te proteine se ispostavlja da imaju
jednako v a ž n u u l o g u u n a s l j e đ i v a n j u kao i D N K .
U k r o m o s o m u D N K f o r m i r a »srce«, a p r o t e i n i prekrivaju
D N K p o p u t rukava. K a d a s u geni p r e k r i v e n i , njihove i n f o r m a ­
cije se ne m o g u »čitati«. Z a m i s l i t e svoju g o l u r u k u kao k o m a d
D N K što predstavlja gen k o j i k o d i r a v a š e plave o č i . U j e z g r i je taj
segment D N K p r e k r i v e n v e z a n i m r e g u l a t o r n i m p r o t e i n i m a , koji
prekrivaju v a š gen za plave o č i poput r u k a v a k o š u l j e te o n e m o ­
g u ć a v a j u njegovo čitanje.
Primat okoliša. Nova znanost otkriva da informacije koje upravljaju biologi­
jom počinju sa signalima iz okoliša koji, sa svoje strane, kontroliraju vezanje
regulatornih proteina za DNK. Regulatorni proteini upravljaju aktivnošću
gena. Funkcije DNK, RNK i proteina su jednake kao na dijagramu primata
DNK. Obratite pozornost: t o k informacija više nije jednosmjeran. Šezdese­
tih godina prošlog stoljeća Howard Temin je bacio rukavicu u lice Središnjoj
dogmi eksperimentima koji su otkrili da RNK može ići protiv predviđenog
toka informacija i nanovo ispisivati DNK. Prvotno ismijan zbog svoje »here­
ze«, Temin je kasnije osvojio Nobelovu nagradu za opis reverzne transkrip-
taze, molekularnog mehanizma pomoću kojeg RNK može nanovo ispisivati
genetski kod. Reverzna transkriptaza sada je na zlu glasu jer koristi je RNK
virusa ADIS-a kako bi prisvojila zaražene stanice. Danas je također poznato
da promjene u molekuli DNK, kao što je dodavanje ili oduzimanje metilnih
kemijskih skupina, utječe na vezanje regulatornih proteina. Proteini mora­
ju također biti sposobni preokrenuti previđeni t o k informacija budući da su
proteinska antitijela u imuno-stanicama uključena u mijenjanje DNK u stani­
cama koje ih sintetiziraju. Debljina strelica koje predstavljaju t o k informacija
nije jednaka. Postoje stroga ograničenja reverznog toka informacija, što ima
za cilj sprječavanje radikalnih promjena genoma stanice.

K a k o se taj rukav svlači? Treba v a m signal iz o k o l i š a koji

će proteinski » r u k a v « potaknuti da p r o m i j e n i o b l i k , to jest da se
odvoji o d dvostruke spirale D N K i o m o g u ć i čitanje gena. Jednom
kada je D N K otkriven.i, stanica radi kopiju izloženog, gena. To

71
rezultira time da je aktivnost gena » u p r a v l j a n a « p r i s u t n o š ć u i l i |
o d s u t n o š ć u » o m o t n i h p r o t e i n a « kojima, sa svoje strane, uprav­
ljaju signali iz o k o l i š a .
P r i č a o epigenetskoj k o n t r o l i p r i č a je o tome kako signali
iz o k o l i š a upravljaju a k t i v n o š ć u gena. Sada je jasno da je ranije
opisan dijagram p r i m a t a D N K zastario. R e v i d i r a n a shema toka
informacija sada bi se trebala zvati » P r i m a t o k o l i š a « . N o v i , sofi-
sticiraniji tok informacija u biologiji p o č i n j e sa signalom iz oko­
liša, z a t i m ide do regulatornog proteina i tek tada do D N K , R N K i
te krajnjeg rezultata - proteina.
Z n a n o s t o epigenetici t a k o đ e r je objasnila da postoje dva
m e h a n i z m a p o m o ć u k o j i h o r g a n i z m i prenose nasljedne infor­
macije. Ta dva mehanizma znanstvenicima pružaju način da
p r o u č a v a j u k a k o d o p r i n o s p r i r o d e (gena) tako i d o p r i n o s odgoja
(epigenetskih mehanizama) u ljudskom p o n a š a n j u . U s r e d o t o č i t e
li se isključivo na nacrte, kao š t o su znanstvenici činili desetljeći­
ma, n e m o g u ć e je d o k u č i t i utjecaj okoliša. [Dennis, 2003; C h a k r a -
v a r t i i Little, 2003.]
I z l o ž i m o j e d n u analogiju koja će, nadajmo se, odnos i z m e ­
đu epigenetskih i genetskih m e h a n i z a m a u č i n i t i jasnijim. Jeste li
dovoljno stari da se prisjetite dana kada je televizijski p r o g r a m
z a v r š a v a o poslije p o n o ć i ? N a k o n š t o b i u o b i č a j e n i p r o g r a m bio
odjavljen, na ekranu bi se pojavio » t e s t n i u z o r a k « . V e ć i n a testnih
u z o r a k a izgledali su p o p u t mete za p i k a d o s o k r u g l i m s r e d i š t e m ,
s l i č n o o n o m e i l u s t r i r a n o m n a sljedećoj s t r a n i c i .
P r e d o č i t e s i u z o r a k testnog ekrana kao u z o r a k k o d i r a n
o d r e đ e n i m genom, r e c i m o g e n o m za s m e đ e oči. B r o j č a n i c i i pre­
k i d a č i na televizoru » p o d e š a v a j u « testni ekran, o m o g u ć a v a j u ć i
v a m da ga uključite i isključite te modulirate n i z karakteristika,
u k l j u č u j u ć i boju, nijanse, kontrast, svjetlinu te v e r t i k a l u i h o r i
zontalu. Usklađivanjem brojčanika m o ž e t e promijeniti izgled
u z o r k a na ekranu p r i č e m u u stvari ne mijenjate i z v o r n i , emitira­
ni uzorak. U p r a v o to je uloga regulatornih proteina. I s t r a ž i v a n j a
sinteze proteina pokazuju da e p i g e n e t i č k i » b r o j č a n i c i « m o g u iz
U ovoj epigenetskoj analogiji testni uzorak na ekranu predstavlja okosnicu
proteina koja je kodirana genom, lako televizijske kontrole mogu promije­
nili Izgled uzorka (B i C), one ne mijenjaju izvorni uzorak koji se emitira (to
jest gen). Epigenetska kontrola modificira očitanje gena bez mijenjanja koda
DNK.

istog genskog nacrta stvoriti dvije t i s u ć e i l i v i š e varijacija protei-

na ( Beay, 2003; Schmuker, et al., 2000.)

Roditeljska životna iskustva oblikuju

genetski karakter djece
Sada z n a m o da se p o d e š a v a n j e p o d utjecajem o k o l i š a , o p i -
sano u p r e t h o d n o m o d l o m k u , m o ž e p r e n o s i t i s generacije na
generaciju. P r e k r e t n i č k a studija Sveučilišta D u k e objavljena u
časopisu Molecular and Cellular Biology ( M o l e k u l a r n a i s t a n i č n a
biologija) od 1. kolovoza 2003. godine pokazala je da o b o g a ć e n i
okoliš m o ž e nadvladati genetske mutacije k o d m i š a . [Waterland
i Jirtle, 2003.] U toj studiji znanstvenici su promatrali djelova-
Aguti sestre: Jednu godinu stare i genetički identične ženke aguti miša. Da­
vanje dodataka bogatih metilnom skupinom majki promijenilo boju potom­
stva iz žute u smeđu i smanjilo učestalost pretilosti, dijabetesa i raka. (Foto­
grafija objavljena uz dopuštenje Jirtla i Waterlanda ©)

nje dijetalnih dodataka na skotnog m i š a s a b n o r m a l n i m genom

»aguti«. A g u t i m i š e v i imaju ž u t u d l a k u i ekstremno su pretili, što
ih č i n i s k l o n i m k a r d i o v a s k u l a r n i m bolestima, dijabetesu i raku.
U eksperimentu jedna s k u p i n a ž u t i h , p r e t i l i h aguti majki
p r i m a dodatke p r e h r a n i bogate m e t i l n o m s k u p i n o m k a k v i s u
dostupni u t r g o v i n a m a z d r a v o m h r a n o m : folnu k i s e l i n u , v i t a m i n
B12, betain i k o l i n . D o d a c i o b o g a ć e n i m e t i l o m izabrani su zato
što je n i z studija pokazao da je m e t i l n a kemijska s k u p i n a u k l j u č e ­
na u epigenetske modifikacije. K a d a se m e t i l n a s k u p i n a spoji na
D N K gena o n a mijenja vezivne karakteristike regulatornih k r o -
m o s o m s k i h proteina. U k o l i k o se proteini v e ž u za gen p r e č v r s t o ,
proteinski rukav ne m o ž e se u k l o n i t i i gen se ne m o ž e očitali.
Metilacija D N K m o ž e p r i g u š i t i i l i modificirati gensku aktivnost.
O v o g a puta naslovi » P r e h r a n a jača od g e n a « b i l i su točni
Majke koje su dobile dodatke s m e t i l n o m s k u p i n o m okotile su

74
standardne, s m e đ e m i š e v e n o r m a l n e t e ž i n e p r e m d a j e njihovo
potomstvo i m a l o iste aguti gene kao i njihove majke. A g u t i majke
koje nisu dobile dodatke okotile su ž u t e m i š i ć e k o j i su j e l i m n o g o
v i š e o d s m e đ i h m i š i ć a . Ž u t i m i š i ć i u b r z o s u težili gotovo dva puta
više o d svojih m r š a v i h , » p s e u d o - a g u t i « pandana.
Fotografija k o j u su n a p r a v i l i i s t r a ž i v a č i sa Sveučilišta je za­
panjujuća. Iako s u d v a m i š a g e n e t i č k i i d e n t i č n a , n j i h o v izgled
radikalno je različit: jedan je n o r m a l n e t e ž i n e i s m e đ , a d r u g i je
pretio i ž u t . O n o š t o na slici ne m o ž e t e vidjeti je da ž u t i m i š i m a
dijabetes, d o k je njegov genetski p a n d a n zdrav.
D r u g a i s t r a ž i v a n j a o t k r i l a s u d a s u epigenetski m e h a n i z m i
činitelj u cijelom n i z u bolesti, u k l j u č u j u ć i rak, bolesti srca i kr­
v o ž i l n o g sustava te dijabetes. U stvari, svega pet posto pacijenata
koji boluju od raka i l i bolesti srca i k r v o ž i l n o g sustava svoju bolest
mogu pripisati n a s l i j e đ u . [ W i l l e t 2002.] P r e m d a m e d i j i d i ž u v e l i -
k u galamu o k o o t k r i ć a gena B R C A 1 i B R C A 2 k o j i uzrokuju rak
dojjke, p r o p u s t i l i su naglasiti da do devedeset i pet posto slučajeva
raka dojke ne d o l a z i uslijed n a s l i j e đ e n i h gena. M a l i g n a t k i v a k o d
velikog broja pacijenata oboljelih o d raka p o t j e č u o d promjena
i n d u c i r a n i h iz o k o l i š a , a ne m a n j k a v i h g e n a . [ K l i n g , 2003; Jones,
2001; Seppa, 2000; B a y l i n , 1997.]
E p i g e n e t s k i d o k a z i postali su t o l i k o č v r s t i da se n e k i hrabri
znanstvenici č a k p o z i v a j u na Jean Baptiste de L a m a r c k a , i z n i m n o
prezrenog znanstvenika k o j i je vjerovao da se osobine s t e č e n e
kao rezultat utjecaja iz o k o l i š a m o g u prenositi. F i l o z o f E v a Jablon-
ka i biolog M a r i o n L a m b u svojoj k n j i z i p o d n a s l o v o m Epigenetic
Inheritance and Evolution - The Lamarckian Dimension (Epige-
netičko n a s l i j e đ e i evolucija: l a m a r k o v s k a dimenzija), objavljenoj
1995. godine, napisali su: » M o l e k u l a r n a biologija p r o t e k l i h je go-
DINA pokazala d a je g e n o m daleko fluidniji i osjetljiviji n a okoliš
od onoga š t o se ranije pretpostavljalo. T a k o đ e r , pokazala n a m je
da se D N K informacije o s i m preko o s n o v n o g slijeda p o t o m s t v u
mogu prenositi i na druge n a č i n e . « [Jablonka i L a m b , 1995.]
U o v o m poglavlju se v r a ć a m o tamo odakle smo k r e n u l i , na
okoliš. U s v o m vlastitom laboratorijskom radu opetovano sam
u o č a v a o u č i n a k š t o ga je promijenjeni o k o l i š i m a o na stanice.
M e đ u t i m , tek m i j e n a kraju i s t r a ž i v a č k e karijere, n a Stanfordu,
p o r u k a postala dokraja jasna. O p a z i o s a m da su endotelijalne
stanice, stanice u u n u t r a š n j o j stjenci k r v n i h žila koje sam p r o u ­
č a v a o , mijenjale svoju s t r u k t u r u i funkcioniranje o v i s n o o o k o ­
lišu. K a d a sam, na primjer, u k u l t u r u stanica d o d a o kemikalije
koje u z r o k u j u upalu, stanice bi b r z o postale ekvivalent m a k r o -
fagima, smetlarima i m u n o l o š k o g sustava. O n o š t o m i j e t a k o đ e r
b i l o uzbudljivo je da su se stanice p r e o b r a ž a v a l e i k a d a b i h gama
z r a k a m a u n i š t i o n j i h o v u D N K . T e endotelijalne stanice bile s u
» f u n k c i o n a l n o e n u k l e i r a n e « no i p a k su u p o t p u n o s t i mijenjale
svoje p o n a š a n j e u o d g o v o r u na u p a l n a sredstva, jednako kao š t o
su to č i n i l e kada je jezgra b i l a nedirnuta. Te stanice jasno su mi
ukazivale na o d r e đ e n u » i n t e l i g e n t n u « k o n t r o l u u odsutnosti svo­
j i h gena. [ L i p t o n 1991.]
Dvadeset g o d i n a n a k o n š t o m i j e m e n t o r Irv K o n i g s b e r g
dao savjet da k a d a su stanice bolesne najprije pregledam o k o ­
liš, naposljetku sam shvatio. D N K ne upravlja b i o l o g i j o m , a sama
jezgra nije m o z a k stanice. Jednako kao vas i mene, stanice for­
m i r a mjesto na k o j e m žive. D r u g i m r i j e č i m a , stvar je u o k o l i š u ,
glupane.
 Poglavlje
3

ČAROBNA MEMBRANA

ada k a d a smo p r o u č i l i m e h a n i z m e nastanka proteina, ra­

s k r i n k a l i ideju da je jezgra m o z a k s t a n i č n o g djelovanja i
prepoznali k l j u č n u u l o g u o k o l i š a u djelovanju stanice na
tragu smo n e č e g p o z i t i v n o g - n e č e g a š t o v a š e m ž i v o t u m o ž e dati
smisao i p o u č i t i vas k a k o da ga promijenite.
U o v o m poglavlju predstavljam svog kandidata za p r a v i m o ­
zak stanice k o j i upravlja s t a n i č n i m ž i v o t o m - m e m b r a n u . M i s l i m
da ćete j u , u p o z n a v š i se s n a č i n o m funkcioniranja njezine kemij­
ske i fizičke strukture, i vi p o č e t i zvati č a r o b n a membrana. Ili,
kao alternativu, u z i m a j u ć i u obzir č i n j e n i c u da jedan dio riječi
membrana z v u č i jednako kao riječ » m o z a k / b r a i n « (igra riječi na
engleskom, membrane i brain; op. prev.), ja je na s v o j i m preda-
vanjima n a z i v a m č a r o b n a mem-Brain. A kada svoje razumijeva­
nje č a r o b n e membrane u d r u ž i t e s razumijevanjem uzbudljivog
svijeta kvantne fizike koji ću predstaviti u s l j e d e ć e m poglavlju,
razumjet ćete i kako su 1953. godine tabloidi bili u k r i v u . Prava
tajna života ne nalazi se u slavnoj dvostrukoj spirali. Prava tajna
ž i v o t a n a l a z i se u razumijevanju elegantno j e d n o s t a v n i h b i o l o š ­
k i h mehanizama č a r o b n e membrane - mehanizama p o m o ć u ko­
j i h v a š e tijelo signale iz o k o l i š a pretvara u p o n a š a n j e .
K a d a sam š e z d e s e t i h g o d i n a p r o š l o g stoljeća p o č e o p r o u č a ­
v a t i s t a n i č n u b i o l o g i j u zamisao da je m e m b r a n a m o z a k stanice
smatrala bi se s m i j e š n o m . I m o r a m p r i z n a t i da je m e m b r a n a u
to vrijeme izgledala kao doista slab kandidat za č l a n s t v o u M e n -
si. Č i n i l o se da je m e m b r a n a samo jednostavna, p o l u p r o p u s n a ,
troslojna k o ž a koja d r ž i s a d r ž a j citoplazme n a o k u p u . Z a m i s l i t e
celofan s r u p i c a m a .
Jedan o d razloga z b o g k o j i h s u znanstvenici p o g r e š n o pro­
cijenili m e m b r a n u je taj da je ona izuzetno tanka. M e m b r a n e su
debele svega sedam m i l i j u n t i n a m i l i m e t r a . U stvari, t o l i k o su tan­
ke da ih je m o g u ć e vidjeti samo e l e k t r o n s k i m m i k r o s k o p o m , a
on je k o n s t r u i r a n tek n a k o n D r u g o g svjetskog rata. D a k l e , sve do
pedesetih g o d i n a p r o š l o g stoljeća b i o l o z i n i s u m o g l i č a k n i p o ­
t v r d i t i d a s t a n i č n e membrane postoje. D o tada s u m n o g i b i o l o z i
smatrali da se c i t o p l a z m a d r ž i na o k u p u jer je po č v r s t o ć i slična
ž e l a t i n i . Uz p o m o ć m i k r o s k o p a b i o l o z i su o t k r i l i da sve žive stani­
ce imaju m e m b r a n u i da s t a n i č n e membrane dijele istu o s n o v n u ,
troslojnu s t r u k t u r u . Pa ipak, jednostavnost te strukture u opreci
je s n j e z i n o m f u n k c i o n a l n o m s l o ž e n o š ć u .
U v i d u z a p a n j u j u ć e sposobnosti s t a n i č n e m e m b r a n e s t a n i č n i
s u b i o l o z i stekli p r o u č a v a j u ć i najprimitivnije organizme n a o v o m
planetu, prokariote. P r o k a r i o t i , k o j i u k l j u č u j u bakterije i druge
m i k r o o r g a n i z m e , sastoje se samo od s t a n i č n e m e m b r a n e koja
obavija kapljicu juhaste citoplazme. Iako p r o k a r i o t i predstavljaju
ž i v o t u njegovu n a j p r i m i t i v n i j e m o b l i k u , i o n i imaju svoju svrhu.
Bakterija ne s k a k u ć e a m o - t a m o u s v o m svijetu p o p u t kuglice u
fliperu. Bakterija obavlja osnovne fiziološke ž i v o t n e procese kao
i složenije stanice. Bakterija jede, probavlja, d i š e , i z l u č u j e otpadne
t v a r i te č a k pokazuje » n e u r o l o š k o « procesiranje. Bakterije m o g u
osjetiti gdje je hrana i kretati se p r e m a t o m mjestu. S l i č n o tome,
m o g u prepoznati otrovne tvari i predatore te namjerno u p o t r i ­
jebiti manevre za bijeg ne bi li spasile život. D r u g i m r i j e č i m a ,
p r o k a r i o t i pokazuju inteligenciju!
 D a k l e , koja struktura u prokariotskoj stanici daje » i n t e l i g e n ­
ciju«? U prokariotskoj c i t o p l a z m i ne m o g u se p r o n a ć i organeli
koje p r o n a l a z i m o u naprednijim, e u k a r i o t s k i m stanicama kao š t o
su jezgra i m i t o h o n d r i j i . Jedina o r g a n i z i r a n a s t a n i č n a struktura
koja se m o ž e smatrati k a n d i d a t o m za p r o k a r i o t s k i m o z a k je sta­
nična membrana.

Kruh, maslac, masline i piment

K a d a sam shvatio da su m e m b r a n e z n a č a j k a svog i n t e l i ­
gentnog ž i v o t a , u s r e d o t o č i o sam se na razumijevanje njihove
strukture i funkcioniranja. K a k o b i h ilustrirao o s n o v n u struktu­
ru m e m b r a n e izmislio sam g a s t r o n o m s k u poslasticu ( š a l i m se).
Poslastica se sastoji od s e n d v i č a s k r u h o m i maslacem. Ne b i h li
u s a v r š i o analogiju, dodao sam masline. M o j p o d u č a v a n j u n a m i ­
jenjen s e n d v i č u stvari i m a dvije vrste maslina: masline punjene
p i m e n t o m i one bez pimenta. G u r m a n i , ne slinite. K a d a sam j e d ­
n o m taj s e n d v i č izostavio iz svojih predavanja, v i š e slušatelja me
je pitalo k a m o je nestao!
E v o jednostavnog p o k u s a k o j i ć e v a m pokazati k a k o funk­
c i o n i r a m e m b r a n s k i » s e n d v i č « . Napravite s e n d v i č o d k r u h a i
maslaca (u o v o m trenutku bez maslina). Taj s e n d v i č predstavlja
k o m a d s t a n i č n e membrane. Sada n a v r h s e n d v i č a izlijte j e d n u
žlicu boje (eng. dye - boja k o j o m se ne liči nego se u nju u m a č e ,
npr. za tekstil, kosu; op. prev.)
K a o š t o je p r i k a z a n o na donjoj ilustraciji, boja p r o d i r e k r o z
k r u h , m e đ u t i m zaustavlja se k a d a d o đ e do maslaca, jer m a s n a
tvar u sredini s e n d v i č a f u n k c i o n i r a kao djelotvorna barijera.
Sada n a p r a v i m o s e n d v i č od k r u h a i maslaca s p u n j e n i m i
praznim maslinama.
Sada, k a d a d o d a m o b o j u n a k r u h i p r e r e ž e m o s e n d v i č , v i d i ­
m o d r u k č i j i rezultat. K a d a boja d o đ e d o masline punjene p i m e n -
t o m , zaustavlja se jednako djelotvorno kao i k a d a d o đ e do masla­
ca. M e đ u t i m , kada boja d o đ e d o masline bez pimenta, p r o b u š e n a
m a s l i n a služi kao k a n a l k r o z k o j i boja m o ž e s l o b o d n o p r o l a z i t i
k r o z sredinu s e n d v i č a i z a t i m k r o z k r u h do tanjura.
Tanjur u ovoj analogiji predstavlja s t a n i č n u c i t o p l a z m u . P r o ­
l a s k o m k r o z m a s l i n u bez p i m e n t a boja p r o d i r e k r o z sloj o d m a ­
slaca i dopire na d r u g u stranu » m e m b r a n s k o g « s e n d v i č a . Boja je
u s p j e š n o p r o n a š l a put k r o z debelu, m a s n u m e m b r a n s k u barije­
ru!
 Za stanicu je važno da m o l e k u l a m a o m o g u ć i da se p r o b i j u
k r o z barijeru, jer u mojoj analogiji sa s e n d v i č e m boja je za ž i v o t
n u ž n a hrana. Da je membrana jednostavno s e n d v i č od k r u h a i
maslaca, b i l a bi poput n e p r o b o j n o g z i d a t v r đ a v e k o j i s p r e č a v a
kakofoniju nebrojenih m o l e k u l a r n i h i energetskih signala da u đ u
u stanicu. M e đ u t i m , stanica bi u m r l a da je m e m b r a n a takva tvr­
đ a v a jer ne bi dobivala hranjive t v a r i . K a d a se s e n d v i č u dodaju
masline bez pimenta koje o m o g u ć a v a j u ulazak informacija i h r a -
ne u stanicu, m e m b r a n a postaje v i t a l a n i genijalan m e h a n i z a m
k o j i , jednako kao što se žlica boje p r o b i l a do tanjura, o m o g u ć a v a
da odabrane hranjive t v a r i p r o d r u u u n u t r a š n j o s t stanice.
U stvarnoj s t a n i č n o j b i o l o g i j i k r u h i maslac iz primjera pred­
stavljaju membranske fosfolipide. F o s f o l i p i d i su jedna od d v i j u
g l a v n i h k e m i j s k i h k o m p o n e n t i m e m b r a n e . ( D r u g a glavna k e m i j ­
ska k o m p o n e n t a su m a s l i n e / p r o t e i n i , o k o j i m a ću g o v o r i t i n e š t o
kasnije.) Ja fosfolipide n a z i v a m » s h i z o f r e n i m a « jer su sastavljeni
k a k o o d p o l a r n i h tako i o d n e p o l a r n i h m o l e k u l a .
Č i n j e n i c a da fosfolipidi s a d r ž e i polarne i nepolarne m o l e k u ­
le v a m a m o ž d a ne z v u č i kao recept za shizofreniju, no uvjeravam
vas da je tako. Sve m o l e k u l e u s v e m i r u m o g u se, p r e m a tome koja
vrsta k e m i j s k i h veza d r ž i njihove atome na o k u p u , p o d i j e l i t i na
polarne i nepolarne. Veze i z m e đ u p o l a r n i h m o l e k u l a imaju p o z i ­
tivne i / i l i negativne naboje i otuda njihova polarnost. P o z i t i v n i i l i
negativni naboji t i h m o l e k u l a u z r o k u j u da se one p o n a š a j u poput
magneta, te da p r i v l a č e i l i odbijaju druge nabijene molekule.
Polarne m o l e k u l e u k l j u č u j u v o d u i t v a r i koje se otapaju u
v o d i . N e p o l a r n e molekule u k l j u č u j u ulje i t v a r i koje se otapaju u
ulju; i z m e đ u n j i h o v i h atoma n e m a p o z i t i v n i h i negativnih nabo­
ja. Sjećate li se stare izreke, ulje i v o d a ne i d u skupa? Isto v r i j e d i i
za uljaste polarne i vodenaste nepolarne m o l e k u l e . Da biste v i z u -
a l i z i r a l i pomanjkanje interakcije p o l a r n i h i n e p o l a r n i h m o l e k u l a ,
zamislite svoju b o c u talijanskog u m a k a za salatu. Protresanjem
boce date sve od sebe da se ocat i ulje izmiješaju, m e đ u t i m kada
spustite b o c u , o n i se odvoje. To je zato š t o m o l e k u l e , kao i ljudi,
v i š e vole o k o l i š e k o j i i m daju stabilnost. Z b o g svoje stabilnosti,
polarne m o l e k u l e (ocat) t r a ž e vodenaste polarne o k o l i š e , a nepo­
larne m o l e k u l e (maslinovo ulje) nastoje d o ć i u nepolarne o k o l i š e .
Fosfolipidne molekule, sastavljene i od p o l a r n i h i od n e p o l a r n i h
l i p i d n i h dijelova, imaju p o t e š k o ć a s t r a ž e n j e m stabilnosti. Fosfat-
ni d i o m o l e k u l e je m o t i v i r a n da t r a ž i v o d u , a njezin l i p i d n i d i o
prezire v o d u i t r a ž i stabilnost otapanja u ulju.
D a s e v r a t i m o n a n a š s e n d v i č , m e m b r a n s k i fosfolipidi ima
ju o b l i k lizalice s d o d a t n i m š t a p i ć e m ( v i d i gornju ilustraciju).
Elektronski mikrograf prikazuje staničnu membranu na površini ljudske sta
nice. Tamno-svijetlo-tamna slojevitost rezultat je rasporeda fosfolipidnih
molekula u membrani (umetnuta slika). Svjetlije središte membrane, ekvi
valent maslacu u našem sendviču, predstavlja hidrofobnu zonu sačinjenu oc
nogu fosfolipida. Tamni slojevi iznad i ispod središnje lipidne zone, ekviva
lent kriškama kruha, predstavlja molekulske fosfatne glave koje vole vodu.

O k r u g l i d i o lizalice posjeduje polarne naboje m e đ u s v o j i m ato­

m i m a ; to odgovara k r u h u u n a š e m s e n d v i č u . D i j e l o v i molekule
koji n a l i k u j u d v a m a š t a p i ć i m a s u n e p o l a r n i ; o n i odgovaraju m a ­
slacu u n a š e m s e n d v i č u . B u d u ć i da je » m a s l a č n i « dio membrane
nepolaran, n e d o p u š t a d a k r o z a n j p r o đ u p o z i t i v n i i l i negativno
nabijeni a t o m i i molekule. Stoga je ta l i p i d n a jezgra e l e k t r i č n i i z o ­
lator, š t o je j e d n a i z u z e t n a z n a č a j k a za m e m b r a n u dizajniranu
da s p r i j e č i preplavljivanje stanice s v a k o m m o l e k u l o m iz njezina
okoliša.
M e đ u t i m , stanica n e b i m o g l a p r e ž i v j e t i d a j e m e m b r a n a
ekvivalent j e d n o s t a v n o m s e n d v i č u s k r u h o m i maslacem. V e ć i n a
tvari k o j i m a se stanica h r a n i sastavljene su od nabijenih p o l a r n i h
m o l e k u l a koje n e b i mogle p r o ć i k r o z n e p r o b o j n u barijeru o d ne-
polarnih lipida. N i t i bi stanica m o g l a izlučivati svoje polarizirane
otpadne tvari.
Integralni membranski proteini
M a s l i n e u n a š e m s e n d v i č u su istinski genijalan d i o m e m b r a ­
ne. T i p r o t e i n i o m o g u ć a v a j u prolazak h r a n j i v i h i o t p a d n i h tvari
t e d r u g i h o b l i k a » i n f o r m a c i j a « k r o z m e m b r a n u . Proteinske » m a ­
sline« ne d o p u š t a j u da u stanicu u đ e b i l o koja m o l e k u l a , nego da
u nju u đ u samo one m o l e k u l e kojem su n u ž n e za dobro f u n k c i o ­
niranje citoplazme. U m o m s e n d v i č u masline predstavljaju inte­
gralne membranske proteine. Ti p r o t e i n i se u s a đ u j u u » m a s l a č n i «
sloj m e m b r a n e b a š kao što sam ja usadio masline na c r t e ž u .
K a k o se integralni m e m b r a n s k i p r o t e i n i u s a đ u j u u maslac?
Sjetite se da su p r o t e i n i s a č i n j e n i od linearne k r a l j e š n i c e sastav­
ljene o d p o v e z a n i h a m i n o k i s e l i n a . O d dvadeset r a z l i č i t i h a m i -
n o k i s e l i n a neke su polarne molekule koje vole v o d u , a neke su
hidrofobne, nepolarne molekule. K a d a je o d r e đ e n i d i o proteinske
k r a l j e š n i c e sastavljen o d p o v e z a n i h h i d r o f o b n i h a m i n o k i s e l i n a ,
taj d i o proteina t r a ž i stabilnost p r o n a l a ž e n j e m o k o l i š a k o j i v o l i
ulje, kao š t o je m e m b r a n i n a l i p i d n a jezgra ( v i d i strelicu dolje).
Tako se h i d r o f o b n i dijelovi proteina integriraju u srednji sloj
membrane. B u d u ć i da su n e k i dijelovi proteinske k r a l j e š n i c e sa­
stavljeni od p o l a r n i h a m i n o k i s e l i n a , a d r u g i dijelovi su nepolarni,
proteinska nit će se uplitati unutar s e n d v i č a od k r u h a i maslaca
i i z v a n njega.
 Postoji m n o g o i n t e g r a l n i h m e m b r a n s k i h p r o t e i n a s m n o g o
različitih imena, m e đ u t i m m o ž e ih se podijeliti u d v a f u n k c i o ­
nalna razreda: receptorski proteini i efektorski proteini. Receptorski
integralni m e m b r a n s k i p r o t e i n i s u s t a n i č n i osjetni organi, e k v i ­
valent n a š i h očiju, ušiju, nosa, o k u s n i h pupoljaka i tako dalje. R e -
ceptori funkcioniraju kao m o l e k u l a r n e » n a n o - a n t e n e « p o d e š e n e
da odgovaraju na o d r e đ e n e signale iz o k o l i š a . N e k i receptori se
od p o v r š i n e m e m b r a n e p r u ž a j u p r e m a u n u t r a te prate unutarnji
milje stanice. D r u g i receptorski p r o t e i n i od s t a n i č n e se vanjske
p o v r š i n e p r o t e ž u p r e m a v a n i prate vanjske signale.
Poput d r u g i h proteina o k o j i m a je b i l o govora ranije, recep-
tori imaju neaktivan i aktivan o b l i k , i prebacuju se i z m e đ u t i h
konformacija s u k l a d n o p r o m j e n a m a svojih e l e k t r i č n i h naboja.
Kada se receptorski protein v e ž e s o k o l i š n i m s i g n a l o m , promje­
na u e l e k t r i č n i m n a b o j i m a proteina koja je rezultat tog vezanja
uzrokuje da k r a l j e š n i c a mijenja o b l i k i protein p o p r i m a » a k t i v ­
nu« konformaciju. Stanice posjeduju jedinstveno » p o d e š e n e « re-
receptorske proteine za s v a k i o k o l i š n i signal k o j i treba p r o č i t a t i .
N e k i receptori odgovaraju na fizičke signale. Jedan p r i m j e r
je receptor estrogena k o j i je posebno dizajniran da bude k o m p l e ­
mentaran o b l i k u i raspodjeli naboja m o l e k u l e estrogena. K a d a je
estrogen u b l i z i n i svog receptora, estrogenski receptor ga z a k v a č i
na sebe j e d n a k o djelotvorno kao š t o magnet pobire spajalice za
papir. J e d n o m k a d a se estrogenski receptor i m o l e k u l a estrogena
z d r u ž e u s a v r š e n o m pristajanju » b r a v e i k l j u č a « , receptorov elek-
tromagnetski naboj se p r o m i j e n i i p r o t e i n p o p r i m a a k t i v n u k o n -
f o r m a c i j u . N a s l i č a n n a č i n s u receptori h i s t a m i n a s v o j i m o b l i k o m
k o m p l e m e n t a r n i m o l e k u l a m a h i s t a m i n a , i n z u l i n s k i receptori
m o l e k u l a m a i n z u l i n a i tako dalje.
Receptorske » a n t e n e « m o g u registrirati i vibracijska ener­
getska polja, kao š t o je svjetlost, te z v u č n e i radijske frekvencije.
Antene na t i m » e n e r g e t s k i m « receptorima v i b r i r a j u p o p u t glaz­
benih v i l i c a . A k o o d r e đ e n a energetska vibracija u o k o l i š u rezo­
nira s receptorskom antenom, o n a če p r o m i j e n i t i naboj proteina
i uzrokovati promjenu o b l i k a receptora. [Tsong, 1989.] To ću de­
taljnije pojasniti u s l j e d e ć e m poglavlju, m e đ u t i m sada bih želio
istaknuti k a k o č i n j e n i c a d a receptori m o g u o č i t a v a t i energetska
polja č i n i zastarjelom ideju da na s t a n i č n u fiziologiju m o g u utje­
cati j e d i n o fizičke molekule. O s i m fizičkih m o l e k u l a kao što je
p e n i c i l i n , b i o l o š k i m p o n a š a n j e m m o g u upravljati i nevidljive sile,
u k l j u č u j u ć i misao, š t o je č i n j e n i c a koja p r u ž a znanstvenu uteme-
ljenost za energetsku m e d i c i n u l i š e n u upotrebe farmaceutskih
sredstava.
Receptorski p r o t e i n i s u izuzetni, m e đ u t i m sami p o sebi o n i
ne u t j e č u na p o n a š a n j e stanice. Iako receptor o m o g u ć a v a stanici
da bude svjesna signala iz o k o l i š a , ona i dalje m o r a proizvesti
p r i k l a d a n , ž i v o t n o p o d r ž a v a j u ć i o d g o v o r na taj signal, a to je p o ­
d r u č j e djelovanja efektorskih proteina. U z e t i zajedno, receptorski
i efektorski p r o t e i n i sačinjavaju m e h a n i z a m p o d r a ž a j - r e a k c i j a
u s p o r e d i v s refleksnom a k c i j o m koju liječnici o b i č n o testiraju t i ­
j e k o m sistematskih pregleda. K a d a vas l i j e č n i k u d a r i č e k i ć e m p o
koljenu, signal registrira osjetilni živac. Taj osjetilni ž i v a c o d m a h
prenese taj podatak m o t o r i č k o m ž i v c u k o j i uzrokuje naglo p o ­
micanje noge. M e m b r a n s k i receptori su e k v i v a l e n t n i osjetilnim
ž i v c i m a , a efektorski p r o t e i n i m o t o r i č k i m ž i v c i m a koji proizvode
pokret. Zajedno taj receptorsko-efektorski sustav djeluje kao pre­
k i d a č i p r e v o d i o k o l i š n e signale u s t a n i č n o p o n a š a n j e .
Z n a n s t v e n i c i su tek u posljednjih n e k o l i k o g o d i n a spoznali
v a ž n o s t integralnih m e m b r a n s k i h proteina. Integralni m e m b r a n ­
s k i p r o t e i n i u stvari su t o l i k o v a ž n i da je i s t r a ž i v a n j e n a č i n a nji­
h o v o g funkcioniranja preraslo u posebno p o d r u č j e p r o u č a v a n j a
zvano » s i g n a l n a t r a n s d u k c i j a « . Z n a n s t v e n i c i signalne transduk-
cije u ž u r b a n o klasificiraju u stotine s l o ž e n i h i n f o r m a c i j s k i h p u ­
tova k o j i vode o d m e m b r a n s k o g prijema signala i z o k o l i š a d o
aktivacije proteina z a d u ž e n i h za p o n a š a n j e stanice. I s t r a ž i v a n j a
signalne transdukcije m e m b r a n u lansiraju u s r e d i š t e p o z o r n o s t i ,
jednako kao što p o d r u č j e epigenetike ističe u l o g u k r o m o s o m -
s k i h proteina.
Postoje različite vrste efektorskih proteina koji upravlja­
ju p o n a š a n j e m jer je za glatko funkcioniranje stanice potrebno
obaviti m n o g o poslova. T r a n s p o r t n i proteini, na primjer, o b u ­
hvaćaju veliku obitelj kanalnih proteina koji prevoze molekule
i informacije s jedne strane membranske barijere na d r u g u . To
nas p o n o v n o d o v o d i n a p i m e n t u n a š e m s e n d v i č u o d k r u h a , m a ­
slaca i maslina. M n o g i k a n a l n i p r o t e i n i imaju o b l i k s l i č a n č v r s t o
n a m o t a n o m k l u p k u i n a l i k su m a s l i n a m a p u n j e n i m p i m e n t o m
i n a š i h slika ( v i d i ilustraciju na stranici 81). K a d a se e l e k t r i č n i
naboj na p r o t e i n u p r o m i j e n i , p r o t e i n mijenja o b l i k , a ta promjena
stvara o t v o r e n i k a n a l k o j i se p r o t e ž e s r e d i š t e m proteina. K a n a l n i
proteini su zapravo dvije masline u jednoj, o v i s n o o n j i h o v o m
e l e k t r i č n o m naboju. U a k t i v n o m m o d u s u njihova struktura na­
likuje m a s l i n i bez pimenta, s o t v o r e n i m p r o l a z o m . U n j i h o v o m
n e a k t i v n o m m o d u s u o b l i k proteina nalikuje m a s l i n i punjenoj
p i m e n t o m koja je zatvorena p r e m a svijetu i z v a n stanice.
Djelovanje jedne posebne vrste kanala, natrij-kalijeve A T P -
aze, z a s l u ž u j e p o s e b n u pozornost. Svaka stanica posjeduje t i s u ć e
takvih k a n a l a k o j i su u g r a đ e n i u njezinu m e m b r a n u . N j i h o v a za­
j e d n i č k a aktivnost t r o š i gotovo p o l o v i n u v a š e svakodnevne tje­
lesne energije. Taj s p e c i f i č n i k a n a l se otvara i zatvara tako č e s t o
da sliči o k r e t n i m v r a t i m a u robnoj k u ć i na d a n velike rasprodaje.
P r i l i k o m svakog okreta taj k a n a l prenese i z v a n citoplazme t r i p o ­
z i t i v n o nabijena atoma natrija i istovremeno p r i m i u c i t o p l a z m u
dva p o z i t i v n o nabijena atoma kalija iz o k o l i š a .
Natrij-kalijeva A T P - a z a ne samo da t r o š i m n o g o energije
nego i p r o i z v o d i energiju, jednako u č i n k o v i t o kao š t o t v o r n i č k e
baterije energijom opskrbljuju d ž e p n e video-igre (barem dotle
d o k ih v a š a djeca ne i s t r o š e ) . U stvari, funkcija proizvodnje ener­
gije k o d kalij-natrijeve A T P - a z e je m n o g o bolja od baterija koje
vaša djeca i s t r o š e jer taj p r o t e i n stanicu pretvara u b i o l o š k u bate­
riju koja neprestano p u n i s a m u sebe.
E v o k a k o natrij-kalijevoj A T P - a z i t o p o l a z i z a r u k o m . Sva­
ki okret natrij-kalijeve A T P - a z e i z n o s i iz stanice v i š e p o z i t i v n o g
naboja nego što ga u n o s i u stanicu, a u svakoj stanici je na t i s u ć e
t a k v i h proteina. B u d u ć i d a t i p r o t e i n i prolaze k r o z v i š e stotina c i ­
klusa u sekundi, u n u t r a š n j o s t stanice postaje negativno nabijena,
a o k o l i š o k o stanice postaje p o z i t i v n o nabijen. N e g a t i v n i naboj
ispod m e m b r a n e naziva se membranski potencijal. N a r a v n o , l i p i -
d i , to jest m a s l a č n i dio membrane, ne p r o p u š t a j u nabijene atome
k r o z barijeru i tako unutarnji naboj ostaje negativan. P o z i t i v a n
naboj i z v a n stanice i negativni naboj unutar č i n e stanicu u biti
s a m o p u n e ć o m baterijom č i j o m se energija snabdijevaju b i o l o š k i
procesi.
Jedna druga p o d v r s t a efektorskih proteina, citoskeletni p r o ­
teini, regulira o b l i k i pokretljivost stanica. T r e ć a podvrsta, z v a ­
na e n z i m i , razbija i l i sintetizira molekule, š t o je razlog z b o g čega
se e n z i m i prodaju u t r g o v i n a m a zdrave hrane, kao p o m o ć p r i
p r o b a v i . K a d a su a k t i v i r a n i , sve vrste efektorskih proteina, u k l j u ­
č u j u ć i kanalne, citoskeletne i enzimske proteine te njihove n u ­
sproizvode, m o g u služiti i kao signali k o j i aktiviraju gene. Ti inte­
g r i r a n i m e m b r a n s k i p r o t e i n i i n j i h o v i n u s p r o i z v o d i osiguravaju
signale k o j i upravljaju vezanjem k r o m o s o m s k i h regulatornih
proteina š t o tvore » r u k a v « o k o D N K . Nasuprot konvencionalnoj
m u d r o s t i , geni ne upravljaju vlastitom a k t i v n o š ć u . Umjesto toga,
m e m b r a n s k i efektorski proteini, k o j i djeluju u o d g o v o r u na o k o ­
l i š n e signale š t o ih registriraju m e m b r a n s k i receptori, su ti koji
upravljaju » č i t a n j e m « gena tako da se dotrajali p r o t e i n i m o g u za­
m i j e n i t i i l i proizvesti n o v i .

Kako funkcionira mozak

Jednom kada sam shvatio kako funkcioniraju integralni
m e m b r a n s k i proteini, m o r a o sam zaključiti da stanično djelovanje
prvenstveno oblikuje interakcija s okolišem, a ne genetski kod stanice.
N e m a dvojbe da su D N K nacrti pohranjeni u jezgri izuzetne m o ­
lekule, akumulirane u preko t r i milijarde godina evolucije. No ipak,
k o l i k o g o d d a s u t i D N K nacrti izuzetni, o n i n e »upravljaju« funk­
cioniranjem stanice. L o g i č n o , geni ne m o g u pretprogramirati život
stanice i l i organizma, jer opstanak stanice ovisi o njezinoj sposob­
nosti da se d i n a m i č k i p r i l a g o đ a v a stalno promjenjivom okolišu.
M e m b r a n i n a funkcija » i n t e l i g e n t n o g « m e đ u d j e l o v a n j a s
o k o l i š e m da bi se proizvelo p o n a š a n j e čini je pravim mozgom
stanice. P o d v r g n i m o m e m b r a n u i s t o m testu za » m o z a k « stanice
k o j e m s m o b i l i p o d v r g l i jezgru. U n i š t i t e l i njezinu m e m b r a n u ,
stanica će umrijeti b a š kao š t o biste vi u m r l i da vam se odstrani
mozak. Č a k i ako m e m b r a n u ostavite na mjestu, u n i š t a v a n j e m
samo njezinih receptorskih proteina, š t o se u laboratoriju l a k o
m o ž e u č i n i t i s p r o b a v n i m e n z i m i m a , stanica pada u » k o m u « . U
k o m i je jer v i š e ne p r i m a signale iz o k o l i š a k o j i su n e o p h o d n i
za djelovanje stanice. Stanica p a d a u k o m u i k a d a se receptor­
ski p r o t e i n i u m e m b r a n i ostave n e d i r n u t i m a , a n j e z i n i efektorski
proteini i m o b i l i z i r a j u .
D a b i p o k a z i v a l a » i n t e l i g e n t n o « p o n a š a n j e , stanici j e potreb­
na f u n k c i o n a l n a m e m b r a n a koja posjeduje i receptorske (svje­
snost) i efektorske (djelovanje) proteine. Ti p r o t e i n s k i sustavi su
temeljne jedinice s t a n i č n e inteligencije. T e h n i č k i ih se m o ž e na­
zvati j e d i n i c a m a » p e r c e p c i j e « . Definicija percepcije je » s v j e s n o s t
elemenata i z o k o l i š a p o m o ć u fizičkog osjeta.« P r v i dio definicije
opisuje funkciju receptorskih i n t e g r a l n i h m e m b r a n s k i h protei­
na. D r u g i d i o definicije, stvaranje »fizičkog o s j e t a « , s a ž i m a u l o g u
elektorskih proteina.
P r o u č a v a j u ć i te o s n o v n e j e d i n i c e percepcije, u p u s t i l i s m o se
u u l t i m a t i v n u r e d u k c i o n i s t i č k u v j e ž b u i sveli stanicu na njezine
sastavne dijelove. U t o m p o g l e d u v a ž n o je istaknuti da se svakog
trenutka u s t a n i č n o j m e m b r a n i nalazi do n e k o l i k o stotina t i s u ć a
takvih p r e k i d a č a . Stoga se p o n a š a n j e stanice ne m o ž e o d r e d i t i na
temelju p r o u č a v a n j a j e d n o g p r e k i d a č a . P o n a š a n j e stanice m o ž e
se razumjeti j e d i n o u z i m a n j e m u o b z i r svih njih u bilo kojem
trenutku. To je h o l i s t i č k i - a ne r e d u k c i o n i s t i č k i - pristup k o j i ću
razložiti u s l j e d e ć e m poglavlju.
Na s t a n i č n o j r a z i n i p r i č a o evoluciji uvelike je p r i č a o m a k s i ­
miranju broja j e d i n i c a » i n t e l i g e n c i j e « , m e m b r a n s k i h receptorskih
i efektorskih proteina. Stanice postaju pametnije s djelotvornijom
u p o t r e b o m vanjske p o v r š i n e svoje m e m b r a n e i p o v e ć a v a n j e m
p o v r š i n e m e m b r a n e tako da se u nju m o ž e smjestiti v i š e inte-
g r a l n i h m e m b r a n s k i h proteina. U p r i m i t i v n i m p r o k a r i o t s k i m or­
g a n i z m i m a integralni m e m b r a n s k i p r o t e i n i p r o v o d e sve njihove
o s n o v n e fiziološke funkcije, u k l j u č u j u ć i p r o b a v u , disanje i i z l u -
čivanje. U kasnijim stadijima evolucije dijelovi m e m b r a n e k o j i
obavljaju te fiziološke funkcije sele se prema unutra, o b l i k u j u -
ći m e m b r a n o z n e organele koji su k a r a k t e r i s t i č n i za eukariotsku
c i t o p l a z m u . Tako se p o v r š i n a membrane o s l o b a đ a za v e ć i broj
percepcijskih integralnih m e m b r a n s k i h proteina. O s i m toga, eu-
kariot je t i s u ć u puta v e ć i od prokariota što rezultira o g r o m n i m
p o v e ć a n j e m membranske p o v r š i n e , to jest s m n o g o više prostora
za integralne membranske proteine. Krajnji rezultat je v i š e svje­
snosti, što za s o b o m p o v l a č i veći stupanj preživljavanja.
T i j e k o m evolucije p o v r š i n a s t a n i č n e membrane se p o v e ć a v a ­
la, m e đ u t i m postoji fizičko o g r a n i č e n j e tog p o v e ć a n j a . U j e d n o m
trenutku tanka s t a n i č n a m e m b r a n a postala je preslaba da d r ž i na
o k u p u v e ć u m a s u citoplazme. Zamislite š t o se d o g a đ a kada balon
napunite v o d o m . Sve d o k b a l o n nije prepunjen, dovoljno je č v r s t
i m o ž e se prenositi. M e đ u t i m , p r e m a š i t e li k o l i č i n u vode koju
m o ž e p r i m i t i , b a l o n će lako p u k n u t i a njegov sadržaj će se i z l i t i .
Isto tako bi i m e m b r a n a s p r e v i š e citoplazme n e i z b j e ž n o p u k l a .
K a d a j e s t a n i č n a m e m b r a n a dosegla t u k r i t i č n u v e l i č i n u , evoluci­
ja p o j e d i n a č n e stanice dosegla je svoj l i m i t . Zato su p o j e d i n a č n e
stanice bile j e d i n i o r g a n i z m i n a o v o m planetu tijekom p r v i h t r i
milijarde g o d i n a evolucije. To se p r o m i j e n i l o tek k a d a su stani­
ce i z n a š l e n o v n a č i n za stjecanje v e ć e svjesnosti. Ne bi li postale
pametnije, stanice su se p o č e l e u d r u ž i v a t i s d r u g i m stanicama i
stvarati v i š e s t a n i č n e zajednice koje su im o m o g u ć i v a l e da dijele
svoju svjesnost, kao što sam objasnio u p r v o m poglavlju.

Da p o n o v i m : funkcije koje su p o j e d i n a č n o j stanici potreb­

ne da p r e ž i v e iste su funkcije koje za p r e ž i v l j a v a n j e treba i m a t i
zajednica stanica. M e đ u t i m , kada s u p o č e l e t v o r i t i v i š e s t a n i č n e
organizme stanice su se p o č e l e specijalizirati. U v i š e s t a n i č n i m
zajednicama postoji podjela rada. Ta je podjela v i d l j i v a k o d tkiva
i organa k o j i obavljaju specijalizirane funkcije. Na primjer, u po­
j e d i n a č n o j stanici za disanje se b r i n u m i t o h o n d r i j i . U v i š e s t a n i č -
n o m o r g a n i z m u , m i t o h o n d r i j s k i ekvivalent za disanje su milijarde
specijaliziranih stanica koje tvore p l u ć a . E v o j o š j e d n o g primjera:
u p o j e d i n a č n o j stanici kretanje nastaje interakcijom citoplazmat-
s k i h proteina z v a n i h aktin i m i o z i n . U v i š e s t a n i č n o m o r g a n i z m u
posao proizvodnje m o t o r i k e obavljaju zajednice specijaliziranih
m i š i ć n i h stanica od kojih je svaka obdarena g o l e m i m k o l i č i n a m a
proteina aktin i m i o z i n .

90
 P o n a v l j a m ove podatke iz p r v o g poglavlja jer ž e l i m nagla­
siti da su, iako je posao m e m b r a n e p o j e d i n a č n e stanice da b u d e
svjesna o k o l i š a i p r o i z v o d i p r i k l a d n e odgovore na taj o k o l i š , u
n a š e m tijelu te funkcije preuzele specijalizirane skupine stanica
koje n a z i v a m o ž i v č a n i sustav.
P r e m d a smo p r e š l i d u g put o d j e d n o s t a n i č n i h o r g a n i z a m a ,
moje je m i š l j e n j e , kao š t o sam v e ć spomenuo, da je p r o u č a v a n j e
p o j e d i n a č n i h stanica zahvalan n a č i n za u č e n j e o k o m p l i c i r a n i m
v i š e s t a n i č n i m o r g a n i z m i m a . Č a k će i najsloženiji l j u d s k i organ,
mozak, spremnije o t k r i t i svoje tajne k a d a se što je v i š e m o g u ć e
u p o z n a m o s m e m b r a n o m , koja je s t a n i č n i ekvivalent m o z g a .

Tajna života
K a o š t o ste saznali u o v o m poglavlju, znanstvenici su ne­
davno o s t v a r i l i v e l i k napredak p r e m a o t k r i v a n j u s l o ž e n o s t i na­
izgled jednostavne m e m b r a n e . M e đ u t i m , č a k su i prije dvadeset
godina glavne funkcije m e m b r a n e u g r u b o bile poznate. U stvari,
prije dvadeset g o d i n a d o š l o se do spoznaje k a k o bi razumijeva­
nje funkcioniranja m e m b r a n e m o g l o p r o m i j e n i t i n a š p o g l e d na
život. M o j » e u r e k a t r e n u t a k « nalikovao j e d i n a m i c i p r e z a s i ć e n i h
otopina u k e m i j i . Te otopine, koje izgledaju kao o b i č n a v o d a ,
potpuno s u z a s i ć e n e o t o p l j e n o m tvari. T o l i k o s u z a s i ć e n e d a j o š
samo j e d n a kap otapala i z a z i v a d r a m a t i č n u reakciju u kojoj se sve
otopljene t v a r i t r e n u t a č n o sjedinjuju u o g r o m n i kristal.
G o d i n e 1985. ž i v i o sam u unajmljenoj k u ć i na z a č i n i m a pre­
p u n o m k a r i p s k o m o t o k u G r e n a d i i predavao na j o š j e d n o m »off-
s h o r e « M e d i c i n s k o m fakultetu. B i l o je d v a sata ujutro, a ja sam
bio b u d a n i pregledavao godine bilješki o b i o l o g i j i , k e m i j i i f i z i c i
s t a n i č n e m e m b r a n e , p o k u š a v a j u ć i shvatiti k a k o o n a f u n k c i o n i r a
kao sustav za o b r a d u podataka. Tada sam d o ž i v i o trenutak spo­
znaje koji me je preobrazio - ne u kristal, nego u m e m b r a n s k i
usmjerenog b i o l o g a koji v i š e n e m a i s p r i k a za p o g r e š k e u vlasti­
tom ž i v o t u .
U t i m r a n i m jutarnjim satima redefinirao sam svoje shva-
ćanje strukturalne organizacije membrane. Najprije sam p r o m a -
trao l i z a l i c a m a slične fosfolipidne m o l e k u l e i u o č i o da su poslo-
ž e n e u m e m b r a n i p o p u t v o j n i k a postrojenih na paradi, s a v r š e n o 1
poravnato. Po definiciji, struktura čije su m o l e k u l e p o s l o ž e n e u
p r a v i l n o m , o p e t o v a n o m u z o r k u o d r e đ u j e se kao kristal. K r i s t a l i j
p o z n a t i v e ć i n i l j u d i su t v r d i i o t p o r n i m i n e r a l i kao, na primjer,
dijamanti, r u b i n i i l i č a k sol. D r u g a vrsta kristala posjeduje f l u i d -
n i j u s t r u k t u r u , iako m o l e k u l e i dalje imaju u r e đ e n i uzorak. N e k i
od p o z n a t i h primjera tekućih kristala su d i g i t a l n i satovi i ekrani
prijenosnih računala.
D a b i s m o bolje razumjeli p r i r o d u t e k u ć i h kristala v r a t i m o
se v o j n i c i m a postrojenima na paradi. K a d a v o j n i c i k o j i stupaju
promjene smjer kretanja, o n i z a d r ž a v a j u o r g a n i z i r a n u s t r u k t u r u
u n a t o č tome š t o se svaki od njih k r e ć e . P o n a š a j u se kao t e k u ć i n a ,
no i p a k ne gube svoje kristalno u r e đ e n j e . M e m b r a n s k e fosfoli­
p i d n e m o l e k u l e p o n a š a j u s e n a sličan n a č i n . N j i h o v o fluidno k r i ­
stalno u r e đ e n j e m e m b r a n i o m o g u ć a v a d a d i n a m i č k i mijenja svoj
o b l i k z a d r ž a v a j u ć i p r i tome svoj integritet, što je n u ž n o svojstvo
z a g i p k u m e m b r a n s k u barijeru. Tako sam d e f i n i r a j u ć i t u z n a č a j ­
k u m e m b r a n e napisao: » M e m b r a n a j e t e k u ć i kristal.«
Tada sam p o č e o r a z m i š l j a t i o č i n j e n i c i da bi m e m b r a n a
samo s fosfolipidima b i l a jednostavno s e n d v i č od k r u h a i masla
ca bez maslina. U p o k u s u k o j i sam ranije opisao, boja nije mogla
p r o ć i k r o z l i p i d n i sloj tj. k r o z maslac. S e n d v i č od k r u h a i masla
ca je dakle izolator. M e đ u t i m , k a d a uvedete i » m a s l i n e « , to jest
integralne membranske proteine, otkrivate da m e m b r a n a neke
stvari p r o v o d i , a druge z a d r ž a v a . Tako sam nastavio pisati svoj
opis m e m b r a n e d o d a v š i : » M e m b r a n a je poluvodič.«
Na kraju, želio sam u svoj opis u k l j u č i t i dvije n a j č e š ć e vr
ste i n t e g r a l n i h m e m b r a n s k i h proteina. To su receptori i razred
efektora z v a n i h k a n a l i , jer o n i stanici o m o g u ć a v a j u krajnje v a ž n e
funkcije u n o š e n j a h r a n j i v i h i izbacivanja o t p a d n i h tvari. Baš sam
htio napisati da m e m b r a n a s a d r ž i » r e c e p t o r e i k a n a l e « kada sam
shvatio da je s i n o n i m za receptor riječ "vrata". Tako sam umjesto
toga svoje pisanje d o v r š i o r i j e č i m a » m e m b r a n a s a d r ž i vrata i ka
nale.«
 Z a v a l i o s a m se u svojoj stolici i p r o č i t a o svoj n o v i opis m e m ­
brane: »Membrana je tekuće-kristalni poluvodič s vratima i kana­
lima.« U t o m trenutku mi je sinula č i n j e n i c a da sam nedavno
č u o i l i p r o č i t a o i d e n t i č n u frazu, m e đ u t i m tog s e trenutka n i s a m
mogao sjetiti gdje sam n a i š a o na nju. Jedna stvar b i l a je sigurna;
to nije b i l o u kontekstu b i o l o š k e znanosti.
P o n o v n o s a m se n a s l o n i o i m o j u p o z o r n o s t p r i v u k a o je ugao
radnog stola gdje je b i o s m j e š t e n moj n o v i Macintosh, moje p r v o
r a č u n a l o . Pokraj r a č u n a l a b i o je primjerak jarko crvene knjige
s n a s l o v o m Razumijevanje vašeg mikroprocesora. Baš nedavno
sam u jednoj t r g o v i n i R a d i o Shacka k u p i o taj jednostavni v o d i č
u m e k o m uvezu. Z g r a b i o sam k n j i ž i c u i u u v o d u p r o n a š a o de­
finiciju r a č u n a l n o g čipa: » Č i p je k r i s t a l n i p o l u v o d i č s v r a t i m a i
kanalima.«
P r v i h sekundu i l i dvije b i o sam zapanjen č i n j e n i c o m d a č i p
i s t a n i č n a m e m b r a n a dijele istu t e h n i č k u definiciju. N e k o l i k o i n ­
tenzivnih sekundi p o t r o š i o sam u s p o r e đ u j u ć i i k o n t r a s t i r a j u ć i
b io lo š ke m e m b r a n e sa s i l i k o n s k i m p o l u v o d i č i m a . Zapanjio sam
se kada sam shvatio da i d e n t i č n i karakter n j i h o v i h definicija nije
slučajnost. S t a n i č n a m e m b r a n a doista je strukturalno i funkcio­
nalno ekvivalentna (homologna) s i l i k o n s k o m č i p u !
Dvadeset g o d i n a kasnije jedan je australski i s t r a ž i v a č k i k o n ­
zorcij p o d v o d s t v o m B . A . C o r n e l l a objavio č l a n a k u č a s o p i s u
Nature k o j i je p o t v r d i o m o j u h i p o t e z u da je s t a n i č n a m e m b r a n a
h o m o l o g n a r a č u n a l n o m č i p u . [ C o r n e l l , et al., 1997.] I s t r a ž i v a č i su
izolirali s t a n i č n u m e m b r a n u i i s p o d nje p r i č v r s t i l i k o m a d zlatne
lolije. Z a t i m su prostor i z m e đ u zlatne folije i membrane i s p u n i l i
p o s e b n o m e l e k t r o l i t s k o m o t o p i n o m . K a d a s u m e m b r a n s k i re-
ceptori ( b i l i s t i m u l i r a n i k o m p l e m e n t a r n i m signalom, k a n a l i su
se o t v o r i l i i d o p u s t i l i elektrolitskoj o t o p i n i da p r o đ e k r o z m e m ­
branu. Folija je i m a l a funkciju pretvornika, e l e k t r i č n o g u r e đ a j a za
prijem, koji je e l e k t r i č n u aktivnost kanala pretvarao u digitalni
ispis na zaslonu. Taj u r e đ a j , k o n s t r u i r a n za to istraživanje, p o k a ­
zuje da s t a n i č n a m e m b r a n a ne samo da izgleda p o p u t č i p a , nego i
funkcionira poput čipa. C o r n e l l i suradnici u s p j e š n o su p r e t v o r i l i
staničnu m e m b r a n u u r a č u n a l n i čip s d i g i t a l n i m o č i t a v a n j e m .
 D a k l e , š t o je u tome tako posebno, pitate se? Č i n j e n i c a da
su s t a n i č n a m e m b r a n a i r a č u n a l n i č i p h o m o l o g n i z n a č i da je i
p r i k l a d n o i p o u č n o p o k u š a t i bolje p r o n i k n u t i u funkcioniranje
stanice, u s p o r e đ u j u ć i j e s o s o b n i m r a č u n a l o m . P r v a n a r o č i t a spo­
znaja koja d o l a z i iz takve v j e ž b e je da su r a č u n a l a i stanice pro-
gramabilni. D r u g a n e i z b j e ž n a spoznaja je da se p r o g r a m e r nalazi
izvan r a č u n a l a / s t a n i c e . B i o l o š k o p o n a š a n j e i aktivnost gena d i ­
n a m i č k i su p o v e z a n i s informacijama iz o k o l i š a koje se u č i t a v a j u
u stanicu.
K a d a sam si u d u h u p r e d o č i o b i o - r a č u n a l o , shvatio sam da je
jezgra jednostavno m e m o r i j s k i disk, t v r d i p o g o n (hard drive) koji
s a d r ž i D N K p r o g r a m e k o j i k o d i r a j u p r o i z v o d n j u proteina. N a z o ­
v i m o g a m e m o r i j s k i disk dvostruke spirale. U v a š e k u ć n o r a č u ­
nalo m o ž e t e u m e t n u t i takav m e m o r i j s k i disk k o j i s a d r ž i m n o g o
specijaliziranih p r o g r a m a kao š t o su p r o g r a m i za o b r a d u teksta,
grafiku i t a b l i č n e p r o r a č u n e . N a k o n š t o u č i t a t e te p r o g r a m e u
a k t i v n u m e m o r i j u , m o ž e t e i z v a d i t i disk i z r a č u n a l a bez ometa­
nja rada p r o g r a m a . K a d a odstranjivanjem jezgre stanice i z v a d i ­
te m e m o r i j s k i disk dvostruke spirale, r a d s t a n i č n o g proteinskog
stroja se nastavlja jer su p o d a c i k o j i su s t v o r i l i p r o t e i n s k i stroj
v e ć u č i t a n i . E n u k l e i r a n e jezgre imaju nevolja samo k a d a trebaju
genske p r o g r a m e koji se nalaze u i z v a đ e n o m m e m o r i j s k o m d i s k u
dvostruke zavojnice i k o j i s l u ž e za zamjenu starih i l i p r o i z v o d n j u
d r u k č i j i h proteina.

Ja sam o b r a z o v a n kao jezgreno-usmjeren b i o l o g , jednako

kao š t o j e K o p e r n i k b i o o b r a z o v a n kao g e o c e n t r i č n i astronom,
i stoga je za mene b i o udarac k a d a sam shvatio da jezgra unutar
koje se nalaze geni ne p r o g r a m i r a stanicu. P o d a c i se u stanicu/
r a č u n a l o unose preko m e m b r a n s k i h receptora k o j i predstavljaju
s t a n i č n u » t i p k o v n i c u « . R e c e p t o r i p o b u đ u j u efektorske proteine
membrane, k o j i funkcioniraju kao s r e d i š n j a procesorska j e d i n i c a
( C P U - C e n t r a l Processing U n i t ) s t a n i c e / r a č u n a l a . » C P U « efek­
t o r s k i p r o t e i n i pretvaraju o k o l i š n e informacije u b i h e v i j o r a l n i
j e z i k biologije.
U t i m r a n i m jutarnjim satima shvatio sam da, iako je b i o l o š k a
misao j o š uvijek zaokupljena g e n e t i č k i m d e t e r m i n i z m o m , avan-

94
garda s t a n i č n i h istraživanja, koja ustrajno otkriva sve više pojedi­
nosti o č a r o b n o j membrani, p r i č a potpuno d r u g a č i j u p r i č u .
U t o m trenutku preobrazbe b i o sam frustriran jer nije b i l o
nikoga s k i m b i h podijelio svoje u z b u đ e n j e . B i o sam sam, daleko
u p r o v i n c i j i . M o j a k u ć a nije i m a l a telefonski p r i k l j u č a k . B u d u ć i
da sam p o u č a v a o na M e d i c i n s k o m fakultetu, sjetio sam da će u
knjižnici nesumnjivo b i t i nekolicina studenata koji u č e do kasno
u n o ć . B r z o sam se obukao i o t r č a o do fakulteta k a k o b i h n e k o ­
me, b i l o kome, i s p r i č a o o t o m u z b u d l j i v o m n o v o m saznanju.
U t r č a v š i u k n j i ž n i c u , sav zadihan i s k o s o m koja je stršila
u s v i m smjerovima, b i o sam utjelovljenje rastresenog profesora.
U o č i o sam j e d n o g od svojih studenata m e d i c i n e s prve g o d i n e i
d o t r č a o d o njega objavljujući: » D o v r a g a , m o r a š č u t i ovo! O v o j e
velika stvar!« S j e ć a m se k a k o je m a l o ustuknuo, gotovo u strahu
od tog m a h n i t o g , l u d o g znanstvenika koji je tako divlje n a r u š i o
tišinu u uspavanoj k n j i ž n i c i . Smjesta sam p o č e o rigati svoje r a z u ­
mijevanje stanice, k o r i s t e ć i k o m p l i c i r a n i , v i š e s l o ž n i ž a r g o n k o n ­
vencionalnog s t a n i č n o g biologa. K a d a sam d o v r š i o svoje o b j a š ­
njenje i utihnuo, o č e k i v a o sam njegove č e s t i t k e , b a r e m » b r a v o « ,
m e đ u t i m n i č e g a nije b i l o na p o m o l u . Z a č u đ e n o me gledao. Sve
što je uspio izustiti b i l o je: »Dr. L i p t o n , jeste li d o b r o ? «
B i o sam s h r v a n . Student nije b i o r a z u m i o n i riječ o d o n o g a
što sam g o v o r i o . G l e d a j u ć i unatrag, shvatio s a m da je taj student
bio na p r v o m semestru m e d i c i n e , te da kao takav nije i m a o d o ­
voljno znanstvene p o d l o g e n i v o k a b u l a r a d a b i m o g a o shvatiti
moje, k a k o mu se vjerojatno č i n i l o , buncanje. B i l o kako bilo, to
je to je dalo vjetra m o j i m j e d r i m a . Imao s a m k l j u č tajne ž i v o t a , a
nije b i l o n i k o g a tko bi me mogao razumjeti! P r i z n a j e m da n i s a m
imao v i š e s r e ć e ni s v e ć i n o m svojih kolega koji su b i l i v e r z i r a n i u
k o m p l i c i r a n o m znanstvenom ž a r g o n u . T o l i k o o č a r o b n o j m e m ­
brani.
Tijekom g o d i n a p o s t u p n o sam i z b r u s i o svoje izlaganje o č a -
robnoj m e m b r a n i i nastavio sam ga u s a v r š a v a t i , tako da ga sada
m o g u razumjeti studenti prve godine i l a i c i . Nastavio sam ga
t a k o đ e r obnavljali s najnovijim i s t r a ž i v a n j i m a . Tako sam n a i š a o
n a m n o g o prijemljiviju p u b l i k u m e đ u m n o g i m a i z medicinske
struke i l a i c i m a . O s i m toga, p r o n a š a o sam slušatelje koji su b i l i
otvoreni z a duhovne implikacije m o g » e u r e k a t r e n u t k a « . Prije­
laz na b i o l o g i j u usmjerenu na m e m b r a n u za mene je b i o u z b u d ­
ljiv, m e đ u t i m ne dovoljno da sav izvan sebe o d j u r i m u k n j i ž n i c u .
Taj k a r i p s k i trenutak ne samo da me preobrazio u m e m b r a n s k i
usmjerenog b i o l o g a - preobrazio me i iz a g n o s t i č k o g znanstve­
n i k a u uvjerenog m i s t i k a koji vjeruje da v j e č n i život transcendira
tijelo.
N a d u h o v n i dio p r i č e d o ć i ć u u Z a k l j u č k u . Zasada m i do­
pustite d a p o n o v i m p o u k e č a r o b n e m e m b r a n e koje k o n t r o l u nad
n a š i m ž i v o t i m a stavljaju u n a š e vlastite ruke, a ne genetskoj slučaj­
nosti p r i l i k o m z a č e ć a . M i upravljamo svojom b i o l o g i j o m , b a š kao
što j a upravljam o v i m r a č u n a l n i m p r o g r a m o m z a o b r a d u teksta.
M i posjedujemo sposobnost u r e đ i v a n j a podataka koje u n o s i m o
u svoja b i o - r a č u n a l a , p o t p u n o jednako kao š t o ja m o g u birati
riječi koje t i p k a m . K a d a shvatimo kako integralni m e m b r a n s k i
proteini upravljaju b i o l o g i j o m , prestajemo b i t i ž r t v e svojih gena i
postajemo g o s p o d a r i vlastite sudbine.
 Poglavlje
4

N O V A FIZIKA: STAJATI S OBJE N O G E ČVRSTO

NA NIČEMU

ada sam b i o m l a d , a m b i c i o z a n student biologije š e z d e s e ­

t i h g o d i n a p r o š l o g stoljeća, znao sam k a k o - da b i h i m a o
m i n i m a l n e š a n s e d a s e u p i š e m n a n e k i p r e s t i ž n i fakultet
- m o r a m upisati kolegij fizike. 1
M o j k o l e d ž n u d i o je temeljni,
u v o d n i kolegij, n e š t o p o p u t » U v o d a u fiziku«, k o j i je p o k r i v a o
osnovne teme, p o p u t gravitacije elektromagnetizma, akustike,
k o l o t u r a i k o s i n a , na n a č i n da ih m o g u lako razumjeti studenti
k o j i m a fizika nije g l a v n i predmet. Postojao je t a k o đ e r j o š jedan
kolegij k o j i se zvao K v a n t n a fizika, m e đ u t i m gotovo svi m o j i k o ­
lege izbjegavali su ga kao da je o k u ž e n . K v a n t n a fizika b i l a je oba-
vijena v e l o m tajne - mi studenti biologije b i l i smo uvjereni da je
t o v r l o , v r l o » č u d n a « znanost. Smatrali s m o d a b i samo studenti
fizike, m a z o h i s t i i potpune budale r i s k i r a l i pet b o d o v a na kolegij
čija je o s n o v n a postavka - » s a d ga v i d i š , sad ga ne vidiš.«

U SAD- u postoji više .akademskih stupnjeva. Koledž se pohađa od 17-21 godine, a nakon
toga graduate study, koji je stupanj po prilici ekvivalentan nasim fakultetima; op. prev.

97
 T i h je dana j e d i n i razlog za upisivanje kolegija kvantne f i ­
zike k o j i sam m o g a o s m i s l i t i b i o taj d a b i m i t o m o g l o p o s l u ž i t i
kao o d l i č a n š l a g v o r t z a z a p o č i n j a n j e razgovora n a studentskim
zabavama. U d o b a Sonnyja i C h e r b i l o je tres chic reći: » H e j m a l a ,
ja se b a v i m k v a n t n o m fizikom - k o j i si z n a k ? « S druge strane,
vjerojatno č a k ni to nije t o č n o - n i k a d n i s a m v i d i o kvantne fi­
z i č a r e na zabavama n i t i , u stvari, igdje drugdje. I m a m dojam da
nisu mnogo izlazili.
Tako sam pregledao svoje p o t v r d e o o d s l u š a n i m predme­
t i m a i p o l o ž e n i m i s p i t i m a , odvagnuo prednosti i nedostatke te
se o d l u č i o za l i n i j u manjeg otpora i upisao U v o d u fiziku. B i o
sam u s r e d o t o č e n n a t o d a postanem b i o l o g . N i s a m želio d a moje
karijerne aspiracije ovise o n e k o m u v r n u t o m fizičaru k o j i pjevu­
ši fraze o efemernim b o z o n i m a i k v a r k o v i m a . Ja i p r a k t i č k i svi
d r u g i studenti biologije tijekom svog studija ž i v o t n i h znanosti
kvantnoj smo f i z i c i i l i p o k l a n j a l i m a l o p o z o r n o s t i i l i smo j e pot­
puno ignorirali.
S o b z i r o m na taj n a š stav, nije i z n e n a đ u j u ć e da mi studenti
biologije n i s m o m n o g o z n a l i o f i z i c i , o n o m e s a s v i m t i m j e d n a d ž ­
b a m a , i matematici. Z n a o sam za gravitaciju - t e š k e stvari sklone
su z a v r š i t i na d n u , a l a k š e stvari na v r h u . Z n a o sam p o n e š t o o
svjetlosti - b i l j n i p i g m e n t i , kao š t o je k l o r o f i l , i ž i v o t i n j s k i v i d n i
p i g m e n t i , kao š t o je r o d o p s i n u m r e ž n i c i o k a , upijaju o d r e đ e n e
boje svjetlosti, a »slijepi« su za druge. Č a k sam znao n e š t o m a l o
i o temperaturi - visoke temperature onesposobljuju b i o l o š k e
m o l e k u l e i uzrokuju da se » r a s t o p e « , d o k niske temperature za-
m r z n u i o č u v a j u molekule. D a k a k o , pretjerujem da b i h istaknuo
č i n j e n i c u da b i o l o z i t r a d i c i o n a l n o ne znaju m n o g o o fizici.
M o j a p o d l o g a l i š e n a znanja o kvantnoj fizici o b j a š n j a v a z a š t o
č a k i k a d a sam odbacio b i o l o g i j u usmjerenu na j e z g r u i o k r e n u o
se m e m b r a n i i dalje n i s a m r a z u m i o sve i m p l i k a c i j e tog p o m a k a .
Z n a o sam da se integralni m e m b r a n s k i p r o t e i n i v e ž u s o k o l i š n i m
signalima i tako p o k r e ć u stanicu. N o , b u d u ć i d a n i s a m znao ništa
o k v a n t n o m s v e m i r u , n i s a m dokraja u v a ž i o p r i r o d u signala iz
o k o l i š a k o j i z a p o č i n j u taj proces.

98
 Tek sam 1982. godine, v i š e o d d e s e t l j e ć a p o z a v r š e t k u fa­
kulteta, n a p o k o n o t k r i o k o l i k o sam p r o p u s t i o k a d a n i s a m u p i ­
sao kolegij iz kvantne fizike na k o l e d ž u . Da sam se u p o z n a o s
k v a n t n i m svijetom tijekom studija, m i s l i m da b i h se m n o g o r a n i ­
je p r o m e t n u o u b i o l o š k o g o d m e t n i k a . M e đ u t i m , tog dana 1982.
godine sjedio sam na p o d u s k l a d i š t a u Berkeleyju u K a l i f o r n i j i ,
2.400 k i l o m e t a r a od d o m a , i j a d i k o v a o n a d č i n j e n i c o m da sam
ozbiljno k o m p r o m i t i r a o svoju znanstvenu karijeru z b o g neuspje­
log p o k u š a j a da p r o d u c i r a m rock'n'roll show. E k i p a i ja s m o zagla­
v i l i - n a k o n šest predstava ponestalo n a m je n o v c a . N i s a m i m a o
gotovine, a k a d g o d b i h p o ž e l i o platiti s v o j o m k r e d i t o m k a r t i ­
c o m , t r g o v č e v u r e đ a j z a odobravanje k a r t i c a p r i k a z a o b i lubanju
s p r e k r i ž e n i m k o s t i m a . Živjeli smo na k a v i i na krafnama, i z b o g
s m r t i n a š e g showa p r o l a z i l i k r o z s v i h pet stupnjeva tugovanja po
Elisabeth K u b l e r - R o s s : poricanje, ljutnja, p o g a đ a n j e , depresija i ,
naposljetku, p r i h v a ć a n j e [Kubler-Ross, 1997.]. M e đ u t i m , u t o m
trenutku p r i h v a ć a n j a , t i š i n u u toj tamnoj, betonskoj g r o b n i c i od
s k l a d i š t a p r e k i n u o je p r o d o r a n , p i š t a v elektronski z v u k telefona.
Usprkos njegovoj u p o r n o j , iritantnoj zvonjavi, ekipa i ja i g n o r i ­
rali s m o pozivatelja. P o z i v nije b i o za nas - n i t k o nije znao da
smo tu.

Naposljetku je voditelj s k l a d i š t a p o d i g a o s l u š a l i c u i nano­

v o uspostavio b l a ž e n u t i š i n u . U t o m t i h o m , m i r n o m o z r a č j u č u o
sam k a k o voditelj s k l a d i š t a odgovara: » D a , tu je.« U t o m trenutku
d i g n u o sam glavu, iz najcrnje tame svog ž i v o t a , i v i d i o k a k o se
telefon p r u ž a p r e m a m e n i . To je b i o M e d i c i n s k i fakultet s K a ­
riba š t o me je b i o zaposlio dvije godine ranije. D e k a n fakulteta
u t r o š i o j e d v a dana p r a t e ć i moj n e p r a v i l n i trag o d W i n s c o n s i n a
d o Kalifornije d a b i m e pitao jesam l i zainteresiran d a p o n o v n o
p o u č a v a m anatomiju.
D a l i sam zainteresiran? D a l i k o k o š nese jaja? » K a d trebam
d o ć i ? « - glasio je moj odgovor. » J u č e r « - u z v r a t i o je. Rekao sam
mu da b i h v o l i o preuzeti taj posao, m e đ u t i m da trebam akonta-
ciju p l a ć e . Fakultet mi je brzojavio novac j o š istog dana, a ja sam
ga podijelio sa svojom e k i p o m . Z a t i m sam odletio natrag u M a -
dison kako bih se pi ipremio za dulji boravak u t r o p i m a . O p r o s t i o

77
sam se s k ć e r k a m a i u ž u r b a n o spakirao o d j e ć u i n e k o l i k o k u ć a n ­
s k i h predmeta. U n u t a r dvadeset i č e t i r i sata b i o sam natrag na ae­
r o d r o m u O ' H a r e č e k a j u ć i Pan Amov b r z i p r e k o o c e a n s k i p u t n i č k i
a v i o n za Rajski vrt.
Sada se v e ć nesumnjivo pitate kakve veze i m a moja propala
rock'n'roll karijera s k v a n t n o m fizikom - d o b r o d o š l i u moj neor­
t o d o k s n i stil predavanja! Za l i n e a r n o nastrojene, s l u ž b e n o smo se
v r a t i l i n a k v a n t n u f i z i k u koja m e o d u š e v i l a , p o m o g a v š i m i spo­
znati da znanstvenici ne m o g u razumjeti tajne s v e m i r a k o r i s t e ć i
isključivo linearno r a z m i š l j a n j e .

Slušanje unutarnjeg glasa

D o k sam č e k a o na svoj let, iznenada s a m shvatio da n i s a m
i m a o n i š t a za č i t a n j e tijekom pet sati k o l i k o ću provesti p r i v e z a n
za sjedalo. N e k o l i k o trenutaka prije nego š t o su se vrata trebala
zatvoriti, napustio sam r e d i o t r č a o n i z s r e d i š n j u a e r o d r o m s k u
d v o r a n u do k n j i ž a r e . Posao biranja jedne knjige i z m e đ u stotina
koje s u bile n a i z b o r u d o k sam istovremeno p r e d o č i m a v i z u -
alizirao m o g u ć n o s t da se vrata m o g z r a k o p l o v a zatvore i osta­
ve me - gotovo me paralizirala. U t o m stanju zbunjenosti u o č i
mi je upala jedna knjiga, Kozmički kod: Kvantna fizika kao jezik
prirode (The Cosmic Code: Quantum Physics As the Language oj
Nature) od fizičara H e i n z a R. Pagelsa. [Pagels, 1982.] Na b r z i n u
sam pregledao k o r i c e i o t k r i o da se r a d i o š t i v u o kvantnoj fizici
napisanom za l a i č k o čitateljstvo. Tvrdoglavo u s t r a j u ć i u fobiji od
kvantne f i z i k e k o j u sam i m a o o d k o l e d ž a , o d m a h sam o d l o ž i o t u
k n j i g u i p o č e o t r a ž i t i n e š t o laganije.

K a d a je d r u g a kazaljka na mojoj mentalnoj š t o p e r i c i u š l a na

crveno p o d r u č j e , uzeo s a m n e k i s a m o p r o g l a š e n i bestseler i otr­
č a o na blagajnu. D o k se blagajnik spremao b l o k i r a t i bestseler, p o ­
digao sam p o g l e d i ugledao j o š jedan primjerak Pagelsove knjige
k o j i je stajao na p o l i c i i z a blagajnika. U s r e d procesa n a p l a ć i v a n j a
i d o k mi je vrijeme za ukrcaj istjecalo, n a p o k o n sam raskrstio sa
svojom averzijom p r e m a kvantnoj fizici i z a m o l i o blagajnika da
d o d a i primjerak Kozmičkog koda.

100
 N a k o n š t o sam se u k r c a o u zrakoplov, s m i r i o sam se od
svog a d r e n a l i n o m ispunjenog puta do k n j i ž a r e , r j e š a v a o k r i ž a l j k u
i z a t i m n a p o k o n k r e n u o čitati Pagelsovu knjigu. N a š a o sam se
k a k o , i a k o sam se m o r a o stalno v r a ć a t i natrag i p o n o v n o čitati
o d r e đ e n e odlomke, gutam stranicu za stranicom. Č i t a o sam je za
trajanja č i t a v o g leta, t r i sata za vrijeme presjedanja u M i a m i j u i
d o d a t n i h pet sati leta do svog o t o č n o g raja. Pagels me je p o t p u n o
opčinio!
Prije no š t o sam se u k r c a o na a v i o n u C h i c a g u , n i s a m i m a o
p o j m a d a j e k v a n t n a f i z i k a n a b i l o k o j i n a č i n relevantna z a b i o l o ­
giju, znanost o ž i v i m o r g a n i z m i m a . K a d a je a v i o n stigao u Raj, b i o
sam u stanju intelektualnog š o k a . Shvatio sam da k v a n t n a fizika
jest v a ž n a za b i o l o g i j u i da b i o l o z i , i g n o r i r a j u ć i njezine zakone,
č i n e g o l e m u znanstvenu p o g r e š k u . F i z i k a je, naposljetku, temelj
s v i h znanosti, a mi b i o l o z i ipak se oslanjamo na zastarjelu, m a d a
uredniju, njutnovsku verziju funkcioniranja svijeta. D r ž i m o se
N e w t o n o v o g fizičkog svijeta i i g n o r i r a m o E i n s t e i n o v n e v i d l j i v i
k v a n t n i svijet, u k o j e m je materija u stvari s a č i n j e n a od energije
i u k o j e m ne postoje apsolutno. Na atomskoj r a z i n i ne m o ž e se
s a s i g u r n o š ć u r e ć i č a k n i d a materija postoji; postoji samo kao
tendencija postojanja! Sva moja uvjerenja o b i o l o g i j i i fizici b i l a
su o z b i l j n o poljuljana!

G l e d a n o unatrag, m e n i i d r u g i m b i o l o z i m a trebalo je b i t i
o č i t o da njutnovska fizika, elegantna i u m i r u j u ć a za h i p e r - r a c i -
onalne znanstvenike k a k v a v e ć jest, n e m o ž e p r u ž i t i cijelu i s t i ­
nu o l j u d s k o m tijelu, a k a m o l i o s v e m i r u . M e d i c i n s k a znanost
stalno napreduje, m e đ u t i m živi o r g a n i z m i se tvrdoglavo odbijaju
kvantificirati. O t k r i ć e za o t k r i ć e m o m e h a n i c i k e m i j s k i h signala,
u k l j u č u j u ć i h o r m o n e , citokine ( h o r m o n e k o j i upravljaju i m u n o ­
l o š k i m sustavom), faktore rasta i p o t i s k i v a č e t u m o r a , ne m o ž e
objasniti p a r a n o r m a l n e pojave. Spontana ozdravljenja, telepatija
i d r u g i p s i h i č k i fenomeni, z a p a n j u j u ć e sposobnosti p o p u t ekstre­
m n e snage i izdržljivosti, sposobnost da se h o d a po u ž a r e n o m
ugljenu a da se ne o p e č e , sposobnost a k u p u n k t u r e da u b l a ž i b o l
p o m i č u ć i »CHI« po tijelu i m n o g i d r u g i p a r a n o r m a l n i f e n o m e n i
prkose njutnovskoj biologiji

101
 N a r a v n o , d o k sam b i o n a M e d i c i n s k i m fakultetima n i s a m
r a z m i š l j a o ni o jednoj od t i h stvari. M o j i kolege i ja u č i l i smo
svoje studente da odbacuju tvrdnje o ozdravljenjima p r i p i s a n i m
a k u p u n k t u r i k i r o p r a k t i c i , m a s a ž n o j terapiji, m o l i t v i i tako dalje.
U stvari, išli s m o i dalje. P r o k a z i v a l i s m o te prakse kao š a r l a t a n -
ske jer smo b i l i v e z a n i za vjerovanju u staromodnu, njutnovsku
fiziku. S v i o b l i c i liječenja koje sam maloprije s p o m e n u o zasno­
v a n i su na vjerovanju da energetska polja imaju utjecaj na n a š u
fiziologiju i n a š e zdravlje, te da n j i m a upravljaju.

Iluzija materije
N a k o n š t o sam se k o n a č n o uhvatio u k o š t a c s k v a n t n o m fizi­
k o m , shvatio sam d a smo se, n o n š a l a n t n o o d b a c u j u ć i spomenute
energetske metode, ponijeli jednako k r a t k o v i d n o kao i predstoj­
n i k Odsjeka za fiziku na Sveučilištu H a r v a r d k o j i je, kako je u
k n j i z i The Dancing Wu Li Masters opisao G a r y Zukav, 1893. g o d i ­
ne studente u p o z o r i o da n e m a potrebe za n o v i m d o k t o r i m a fizi­
ke. [Zukav, 1979.] H v a l i s a o se da je znanost ustanovila da je sve­
m i r » m a t e r i j a l n i stroj« sastavljen o d p o j e d i n a č n i h , f i z i č k i h atoma
k o j i se u p o t p u n o s t i pokoravaju z a k o n i m a N e w t o n o v e mehanike.
Jedini posao k o j i je fizičarima preostao je u s a v r š i t i mjerenja.
Svega t r i godine kasnije ideja da je atom najmanja č e s t i c a u
s v e m i r u pala je u zaborav, i to o t k r i ć e m da je sam a t o m sastavljen
o d j o š manjih, subatomskih elemenata. Č a k j o š epohalnije o d ot­
k r i ć a t i h s u b a t o m s k i h č e s t i c a b i l o j e o t k r i ć e d a a t o m i emitiraju
različite » č u d n e energije« kao š t o su X - z r a k e i radioaktivnost. Na
pragu dvadesetog stoljeća r a z v i o se n o v i tip fizičara čija je misija
b i l a i s t r a ž i t i o d n o s i z m e đ u energije i strukture materije. U n u t a r
s l j e d e ć i h deset g o d i n a fizičari su n a p u s t i l i svoje vjerovanje u njut-
n o v s k i , materijalni svemir jer su shvatili da s v e m i r nije sastavljen
od materije koja l e b d i u p r a z n o m prostoru, nego od energije.
Kvantni fizičari otkrili su da su fizički atomi sačinjeni od
v r t l o g a energije k o j i se n e p r e k i d n o vrte i titraju; svaki a t o m je
poput o s c i l i r a j u ć e g , r o t i r a j u ć e g z v r k a koji z r a č i energiju.

102
 B u d u ć i da s v a k i atom posjeduje vlastiti energetski potpis
(oscilaciju), s k l o p o v i atoma (molekule) z a j e d n i č k i z r a č e vlastite
energetske uzorke po k o j i m a ih se m o ž e prepoznati. Na taj n a č i n
svaka materijalna struktura u s v e m i r u , u k l j u č u j u ć i vas i mene,
z r a č i jedinstveni energetski potpis.
D a j e teoretski m o g u ć e p r o m a t r a t i sastav j e d n o g stvarnog
atoma m i k r o s k o p o m , što b i s m o vidjeli? Z a m i s l i t e k o v i t l a c p r a ­
šine k a k o se k r e ć e pustinjom. Sada uklonite pijesak i p r a š i n u iz
ljevkastog oblaka. O n o š t o v a m je preostalo je nevidljiv, t o r n a d u
sličan v r t l o g . M n o g o b e z g r a n i č n o m a l i h , k o v i t l a c u p r a š i n e n a l i k
energetskih v r t l o g a z v a n i h k v a r k o v i i fotoni zajedno sačinjavaju
s t r u k t u r u atoma. Izdaleka bi a t o m vjerojatno izgledao kao z a m u ­
ć e n a kugla. K a d a bi se njegova struktura p r i b l i ž i l a t o č k i g l e d i š t a ,
a t o m bi postao manje jasan i manje o d r e đ e n . K a d a bi se sasvim
približili p o v r š i n i atoma, on bi nestao. Ne biste vidjeli n i š t a . U
stvari, k a d a bi fokusirali č i t a v o m s t r u k t u r o m atoma, sve š t o biste
vidjeli b i l a bi fizička praznina. A t o m n e m a fizičke strukture - car
je gol!
Sjećate li se m o d e l a atoma koje su v a m p o k a z i v a l i u školi,
one k o j i su n a l i k o v a l i S u n č e v o m sustavu, sa š p e k u l a m a i k u g l i č -
n i m l e ž a j e v i m a što su išli amo tamo? Hajdemo staviti tu s l i k u
pokraj »fizičke« strukture atoma koju su o t k r i l i k v a n t n i fizičari.
 N e , nije b i l a tiskarska p o g r e š k a ; atomi su sastavljeni od ne­
vidljive energije, a ne od opipljive tvari!
D a k l e , u n a š e m svijetu se materijalna tvar (materija) pojav­
ljuje iz n i č e g a . Baš je to č u d n o , k a d m a l o promislite. E v o , na p r i ­
mjer, vi d r ž i t e tu fizičku k n j i g u u r u k a m a . A opet, kada bi f o k u -
sirali elektronski m i k r o s k o p na materijalnu tvar te knjige, o t k r i l i
biste ne da d r ž i t e n i š t a . K a k o se ispostavlja, mi studenti biologije
u j e d n o m e s m o b i l i u p r a v u - k v a n t n i svemir zbunjuje.
R a z m o t r i m o p o b l i ž e » s a d ga v i d i š sad ga ne v i d i š « p r i r o d u
kvantne fizike. M a t e r i j a se m o ž e istovremeno definirati kao č v r ­
sta ( č e s t i c a ) i kao nematerijalno polje sile (val). K a d a znanstve­
n i c i p r o u č a v a j u fizička svojstva atoma kao š t o su masa i t e ž i n a ,
atomi izgledaju i p o n a š a j u se poput fizičke materije. M e đ u t i m ,
kada se isti a t o m i opisuju u kategorijama e l e k t r i č n i h potencijala
i v a l n i h duljine, pokazuju svojstva i z n a č a j k e energije (valova).
[Hackermuller, et a l , 2003.; C h a p m a n , et al., 1995.; P o o l 1995.]
Č i n j e n i c a da su energija i materija jedno te isto upravo je o n o
što je E i n s t e i n ustanovio k a d a je z a k l j u č i o - E = m c . Jednostavno
2

r e č e n o , j e d n a d ž b a o t k r i v a d a j e energija (E) j e d n a k a u m n o š k u
materije (m, masa) i b r z i n e svjetlosti na kvadrat (c ). E i n s t e i n je
2

r a z o t k r i o da ne ž i v i m o u s v e m i r u o d v o j e n i h fizičkih predmeta
koje razdvaja prazan prostor. S v e m i r je jedna, nedjeljiva, dinamič­
na cjelina u kojoj su materija i energija tako č v r s t o isprepletene
da ih se ne m o ž e promatrati kao nezavisne elemente.

To nisu popratni učinci...

To su učinci!
Svijest da s t r u k t u r o m i p o n a š a n j e m materije upravlja takva,
iz temelja d r u k č i j a , m e h a n i k a trebala je b i o m e d i c i n i p r u ž i t i n o v o
i dublje razumijevanje zdravlja i bolesti. Pa ipak, č a k i n a k o n ot­
k r i ć a kvantne fizike, studente m e d i c i n e i biologije i dalje se p o d u ­
č a v a l o da tijelo promatraju isključivo kao fizički stroj k o j i funk­
c i o n i r a po n j u t n o v s k i m n a č e l i m a . U p o t r a z i za znanjem o n a č i n u
na k o j i se » u p r a v l j a « tjelesnim m e h a n i z m i m a , i s t r a ž i v a č i su svoju
pozornost u s r e d o t o č i l i na i s t r a ž i v a n j e velikog niza fizičkih signa

104
la svrstanih u odijeljene kemijske p o r o d i c e , u k l j u č u j u ć i ranije
spomenute h o r m o n e , citokine, faktore rasta, p o t i s k i v a č e t u m o r a ,
glasnike i ione. M e đ u t i m , z b o g svog naginjanja p r e m a njutnov-
skim, materijalističkim pogledima, konvencionalni istraživači su
u cijelosti z a n e m a r i l i u l o g u energije u zdravlju i bolesti.
O s i m toga, k o n v e n c i o n a l n i b i o l o z i s u r e d u k c i o n i s t i k o j i
smatraju da se m e h a n i z m i n a š i h fizičkih tijela m o g u razumjeti
rastavljanjem stanica i p r o u č a v a n j e m n j i h o v i h k e m i j s k i h gra­
đ e v n i h b l o k o v a . V j e r u j u da se biokemijske reakcije o d g o v o r n e
z a odvijanje ž i v o t a p r o i z v o d e d u ž linija s l i č n i h p r o i z v o d n o j l i n i ­
ji H e n r y j a Forda: jedan k e m i j s k i spoj prouzrokuje reakciju, njoj
slijedi d r u g a reakcija s d r u g i m spojem i tako dalje. L i n e a r n i tok
informacija od A do B do C do D do E i l u s t r i r a n je na sljedećoj
stranici.
Taj r e d u k c i o n i s t i č k i m o d e l sugerira da se u k o l i k o postoji
p r o b l e m u sustavu k o j i se o č i t u j e kao bolest i l i p o r e m e ć a j , u z r o k
p r o b l e m a uvijek m o ž e pripisati n e i s p r a v n o m f u n k c i o n i r a n j u u
j e d n o m o d k o r a k a d u ž kemijske » p r o i z v o d n e linije«. A k o s e de­
fektni d i o u stanici z a m i j e n i i s p r a v n i m dijelom, na p r i m j e r tako
da se p r e p i š e n e k i farmaceutski lijek, ta p o j e d i n a č n a p o k v a r e n a
t o č k a u sustavu teoretski se m o ž e p o p r a v i t i i tako p o n o v n o us­
postaviti zdravlje. Ta pretpostavka p o t i č e p o t r a g u farmaceutske
industrije za č u d o t v o r n i m magic-bullet l i j e k o v i m a i dizajnerskim
genima.
M e đ u t i m , k v a n t n a perspektiva o t k r i v a d a j e s v e m i r cjeli­
na sastavljena od s u o v i s n i h energetskih polja koja su upletena
u m r e ž u interakcija. B i o m e d i c i n s k i znanstvenici su b i l i posebno
o g r a n i č e n i jer ne prepoznaju o g r o m n u kompleksnost interko-
munikacije i z m e đ u fizičkih dijelova i energetskih polja k o j i tvore
cjelinu. R e d u k c i o n i s t i č k a percepcija l i n e a r n o g t o k a podataka je
karakteristika njutnovskog svemira.
Nasuprot tome, tok podataka u k v a n t n o m s v e m i r u je holisti-
čan. Sastavni dijelovi stanice su u m r e ž e n i u k o m p l e k s n u m r e ž u
d j e l o m i č n o interferentnih (crosstalk), p o v r a t n i h (feedback) i u n a ­
prijeđenih (feedforward) komunikacijskih petlji (vidi ilustraciju

105
na sljedećoj stranici). B i o l o š k i p o r e m e ć a j m o ž e se pojaviti uslijed
p o g r e š n e k o m u n i k a c i j e d u ž bilo koje rute toka informacija. Da bi
se p r i l a g o d i l a kemija tog s l o ž e n o g interaktivnog sustava, potreb­
no je m n o g o v e ć e znanje i razumijevanje od jednostavnog pri-
l a g o đ a v a n j a jedne o d k o m p o n e n t i informacijskog puta p o m o ć u
nekog lijeka. N a primjer, promijenite l i koncentraciju o d C , t o
n e ć e utjecati samo n a djelovanje o d D . Preko h o l i s t i č k i h putova
promjene varijacije u koncentraciji C s n a ž n o u t j e č u i na p o n a š a ­
nje o d A , B i E , n e samo o d D .

Tok informacija
A-B-C-D-E
Njutnovski - linearan

Kvantni - holističan

J e d n o m k a d a sam shvatio p r i r o d u k o m p l e k s n i h interakcija

i z m e đ u materije i energije, znao sam da n a m r e d u k c i o n i s t i č k i ,
l i n e a r n i ( A > B > C > D > E ) pristup n e m o ž e p r u ž i t i č a k n i p r i b l i ž n o
t o č n o razumijevanje bolesti. Iako je k v a n t n a fizika samo i m p l i ­
cirala postojanje t a k v i h m e đ u s o b n o p o v e z a n i h informacijskih
putova, nedavna p i o n i r s k a studija mapiranja interakcija i z m e đ u
proteina u stanici fizičku prisutnost t i h k o m p l e k s n i h h o l i s t i č k i h
putova n a m je i dokazala. [ L i , et al., 2004.; G i o t et a l , 2003.; Jan-
sen, et al., 2003.] Ilustracija na stranici 107 prikazuje interakcije

106
Karta interakcija unutar vrlo malog seta staničnih proteina (zasjenjeni i nu­
merirani krugovi) koji se nalaze u stanici Drosophile (vinske mušice). Većina
proteina su povezani sa sintezom i metabolizmom RNK molekula. Proteini
unutar pojedinih elipsi grupirani su prema određenim funkcijama putova.
Spojne linije pokazuju interakcije protein-protein. Međusobne veze prote­
ina unutar različitih putova otkrivaju kako diranje jednog proteina može
proizvesti velike »popratne učinke« na druge povezane putove. Još rašire­
niji »popratni učinci« mogu se pojaviti kada jedan zajednički protein služi za
obavljanje p o t p u n o različitih funkcija. Na primjer, isti Rbp1 protein (strelica)
koristi se i u metabolizmu DNK i u putovima povezanim s određivanjem spo­
la. Otisnuto uz dopuštenje magazina Science (302:1727-1736 Copvright 2006
AAAS).

i z m e đ u n e k o l i c i n e p r o t e i n a u s t a n i c i v i n s k e m u š i c e . Spojne linije
predstavljaju interakcije i z m e đ u d v a proteina.

O č i t o , b i o l o š k i p o r e m e ć a j i m o g u nastati uslijed p o g r e š k e u
k o m u n i k a c i j i b i l o gdje u n u t a r t i h k o m p l e k s n i h p u t o v a . K a d a p r o ­
mijenite parametre n e k o g p r o t e i n a u jednoj t o č c i t a k v o g k o m ­
p l e k s n o g sustava p u t o v a , n e i z b j e ž n o ć e t e p r o m i j e n i t i i parametre
d r u g i h proteina n a n e b r o j e n i m d r u g i m t o č k a m a unutar m e đ u ­
sobno isprepletenih m r e ž a . O s i m toga, pogledajte sedam k r u ž n i -

107
ca na sljedećoj ilustraciji k o j i grupiraju proteine p r e m a n j i h o v i m
f i z i o l o š k i m funkcijama. Obratite p o z o r n o s t da p r o t e i n i unutar
jedne funkcionalne skupine, na primjer o n i k o j i su z a d u ž e n i za
o d r e đ i v a n j e spola (strelica), u t j e č u i na proteine koji imaju pot­
p u n o d r u g a č i j u funkciju, n a primjer p r o i z v o d n j u R N K ( R N K -
helikaza). » N j u t n o v s k i « znanstveni istraživači n i s u u dovoljnoj
mjeri uvažili v e l i k u m e đ u s o b n u povezanost b i o l o š k i h i n f o r m a ­
cijskih m r e ž a stanice.
M a p i r a n j e te informacijske m r e ž e putova p o d c r t a v a opasno­
sti od lijekova k o j i se izdaju na recept. Sada m o ž e m o vidjeti z a š t o
farmaceutski lijekovi dolaze s l i s t o v i m a na k o j i m a su d u g a č k i p o ­
pisi p o p r a t n i h u č i n a k a š t o s e k r e ć u o d i r i t i r a j u ć i h d o s m r t o n o ­
snih. K a d a se u tijelo unese lijek da bi se liječilo neispravno funk­
cioniranje j e d n o g proteina, taj lijek n e i z b j e ž n o djeluje najmanje
na j o š jednog, a vjerojatno i na m n o g e druge proteine.
Pitanje p o p r a t n i h u č i n a k a lijekova dodatno k o m p l i c i r a i či­
njenica da su b i o l o š k i sustavi redundantni - isti signali i l i prote­
inske m o l e k u l e m o g u se istovremeno k o r i s t i t i u r a z l i č i t i m orga­
n i m a i t k i v i m a gdje obavljaju p o t p u n o d r u k č i j e funkcije. Na p r i ­
mjer, kada se p r e p i š e lijek da ispravi p o r e m e ć a j u s i g n a l n o m p u t u
srca, taj se lijek k r v l j u prenosi č i t a v i m tijelom. U k o l i k o m o z a k
t a k o đ e r koristi komponente ciljanog signalnog puta, taj » s r č a n i «
lijek m o ž e nehotice poremetiti funkcioniranje ž i v č a n o g sustava.
Iako ta redundantnost k o m p l i c i r a u č i n k e farmaceutskih lijekova,
ona je j o š jedan i z v a n r e d n o djelotvoran rezultat evolucije. V i š e -
s t a n i č n i o r g a n i z m i m o g u p r e ž i v j e t i s daleko manje gena nego što
su znanstvenici nekad m i s l i l i jer se isti genski p r o i z v o d i (prote­
ini) koriste za cijeli n i z funkcija. To je s l i č n o upotrebi trideset
slova abecede da bi se sročila svaka riječ u n a š e m j e z i k u .
T i j e k o m svog istraživanja stanica ljudskih k r v n i h žila iz prve
sam ruke iskusio o g r a n i č e n j a š t o i h n a m e ć u redundantni signal-
ni putovi. U tijelu je h i s t a m i n v a ž a n kemijski signal k o j i p o k r e ć e
s t a n i č n i odgovor na stres. K a d a je u k r v i koja prokrvljuje ruke
i noge prisutan h i s t a m i n , signal stresa u stjenkama k r v n i h žila
p r o i z v o d i velike pore. Otvaranje tih rupa u stjenkama k r v n i h žila
p r v i je korak u pokretanju lokalne upalne reakcije. M e đ u t i m , ako

108
se h i s t a m i n d o d a k r v n i m ž i l a m a u m o z g u , isti h i s t a m i n s k i signal
p o v e ć a v a dotok h r a n j i v i h tvari n e u r o n i m a te p o s p j e š u j e n j i h o v
rast i specijalizirane funkcije. U t r e n u c i m a stresa, p o v e ć a n i d o t o k
h r a n j i v i h tvari koje signalizira h i s t a m i n m o z g u o m o g u ć a v a d a
»navije« svoju aktivnost k a k o bi se bolje nosio s p e r c i p i r a n o m
b l i s k o m n u ž d o m . To je jedan primjer toga k a k o isti, u o v o m slu­
čaju h i s t a m i n s k i , signal m o ž e proizvesti d v a dijametralno suprot­
na u č i n k a , o v i s n o o mjestu gdje je signal odaslan. [ L i p t o n , et al.,
1991.]
Jedna od najgenijalnijih karakteristika sofisticiranog tjele­
snog signalnog sustava njegova je s p e c i f i č n o s t . K a d a na r u c i i m a ­
te osip od o t r o v n o g b r š l j a n a , n e u g o d a n s v r b e ž je posljedica oslo­
b a đ a n j a h i s t a m i n a , signalne m o l e k u l e koja a k t i v i r a u p a l n i odgo­
vor na b r š l j a n o v alergen. B u d u ć i da n e m a potrebe da se p o č n e t e
č e š a t i p o s v u d a po tijelu, h i s t a m i n se o s l o b a đ a samo na mjestu
osipa. S l i č n o tome, kada je osoba s u o č e n a sa stresnim ž i v o t n i m
iskustvom, o s l o b a đ a n j e h i s t a m i n a unutar m o z g a p o v e ć a v a dotok
k r v i u ž i v č a n a t k i v a i na taj n a č i n p o s p j e š u j e n e u r o l o š k o procesi­
ranje potrebno za p r e ž i v l j a v a n j e . O s l o b a đ a n j e h i s t a m i n a u m o z ­
gu da bi se izašlo na kraj sa stresnim p o n a š a n j i m a je o g r a n i č e n o
i ne v o d i do pokretanja u p a l n i h o d g o v o r a u d r u g i m d i j e l o v i m a
tijela. Poput N a c i o n a l n e garde, h i s t a m i n se šalje samo t a m o gdje
je potreban i na o n o l i k o dugo k o l i k o je potreban.

N o , v e ć i n a lijekova koje p r o i z v o d i farmaceutska industrija

ne posjeduje t a k v u s p e c i f i č n o s t . K a d a uzmete a n t i h i s t a m i n k a k o
bi suzbio s v r b e ž od alergijskog osipa, uneseni lijek se sustavno
d i s t r i b u i r a č i t a v i m tijelom. D a , a n t i h i s t a m i n ć e obuzdati upal­
nu reakciju k r v n i h žila i d r a m a t i č n o smanjiti s i m p t o m e alergije.
M e đ u t i m , k a d a a n t i h i s t a m i n u đ e u m o z a k , nenamjerno mijenja
ž i v č a n u c i r k u l a c i j u koja p o t o m u t j e č e n a ž i v č a n e funkcije. Z a t o
ljudi k o j i u z i m a j u antihistamine iz ljekarne uz smanjenje alergije
m o g u iskusiti i p o p r a t n i u č i n a k osjećaja pospanosti.
N e d a v n i primjer t r a g i č n i h n e ž e l j e n i h reakcija na terapiju
lijekovima iscrpljujući su i po ž i v o t opasni p o p r a t n i u č i n c i p o ­
vezani s h o r m o n s k i m nadomijesnim liječenjem ( H R T - H o r m o n
Replacemenl Therapy) Najpoznatiji u č i n a k estrogena je onaj na

109
funkcioniranje ž e n s k o g r e p r o d u k t i v n o g sustava. M e đ u t i m , n o v i ­
je studije o distribuciji estrogenskih receptora po tijelu pokazale
su da o n i , naravno i njima k o m p l e m e n t a r n e estrogenske signal-
ne m o l e k u l e , igraju v a ž n u u l o g u u n o r m a l n o m funkcioniranju
k r v n i h žila, srca i m o z g a . Liječnici su r u t i n s k i prepisivali sinte­
tički estrogen k a k o b i u b l a ž i l i simptome menopauze povezane
s g a š e n j e m ž e n s k o g r e p r o d u k t i v n o g sustava. M e đ u t i m , terapija
farmaceutskim estrogenom ne usmjerava u č i n k e lijeka na ciljana
tkiva. Lijek djeluje i na estrogenske receptore srca, k r v n i h žila
i ž i v č a n o g sustava te remeti njihovo funkcioniranje. Ispostavilo
se da nadomjesno liječenje s i n t e t i č k i m h o r m o n i m a i m a opasne
popratne u č i n k e k o j i p r o u z r o k u j u k r v o ž i l n e bolesti i ž i v č a n e p o ­
r e m e ć a j e kao š t o s u m o ž d a n i u d a r i . [Shumaker, e t a l , 2003.; W a -
ssertheil-Smoller, et a l , 2003.; A n d e r s o n , et al., 2003.; Cauley, et
al., 2003.]
Š t e t n a djelovanja lijekova poput o n o g š t o se propisuje u
k o n t r o v e r z n o m nadomjesnom h o r m o n s k o m liječenju p r i m a r n i
su razlog da su jatrogene bolesti, tj. bolesti do k o j i h d o l a z i u s l i ­
j e d m e d i c i n s k o g liječenja, jedan o d g l a v n i h u z r o k a s m r t i . P r e m a
o p r e z n i m procjenama objavljenim u č a s o p i s u A m e r i č k o g m e d i ­
cinskog u d r u ž e n j a (Journal of the American Medical Association),
jatrogenske bolesti su t r e ć i g l a v n i u z r o k s m r t i u Sjedinjenim D r ­
ž a v a m a . Svake godine o d n e ž e l j e n i h u č i n a k a p r e p i s a n i h m e d i k a ­
menata u m r e v i š e od 120.000 l j u d i . [Starfield, 2000.] M e đ u t i m ,
p r o š l e je godine n o v a studija, zasnovano na rezultatima dese-
t o g o d i š n j e g p r a ć e n j a d r ž a v n i h statistika, iznijela j o š zlosretnije
podatke [ N u l l Et a l , 2003.] Studija z a k l j u č u j e da su jatrogenske
bolesti u stvari glavni u z r o k s m r t i u Sjedinjenim D r ž a v a m a , te da
su n e ž e l j e n i u č i n c i lijekova koje propisuju liječnici o d g o v o r n i za
v i š e o d 300.000 s m r t i g o d i š n j e .
To su d e p r i m i r a j u ć e statistike, posebno za l i j e č n i č k u profe­
siju koja je I s t o č n u m e d i c i n u koja postoji t r i t i s u ć e g o d i n a aro­
gantno o d b a c i l a kao neznanstvenu, p r e m d a je utemeljena na
dubljem razumijevanju svijeta. T i s u ć a m a godina, d a v n o prije
nego š t o su Z a p a d n i znanstvenici o t k r i l i zakone kvantne fizike,
A z i j c i su u v a ž a v a l i energiju kao temeljni činitelj koji d o p r i n o s i

110
zdravlju i blagostanju. U I s t o č n o j m e d i c i n i tijelo se definira kao
s l o ž e n i sustav energetskih p u t o v a z v a n i h m e r i d i j a n i . U k i n e s k i m
fiziološkim k a r t a m a ljudskog tijela te energetske m r e ž e nalikuju
shemama e l e k t r i č n i h instalacija. K o r i s t e ć i pomagala kao š t o su
a k u p u n k t u r n e igle, k i n e s k i liječnici ispituju energetske k r u g o v e
svojih pacijenata n a p o t p u n o isti n a č i n kao š t o e l e k t r i č a r i t r a ž e
kvarove - to jest e l e k t r i č n e »patologije« - na t i s k a n i m p l o č a m a .

Liječnici: pijuni farmaceutske industrije

Pa ipak, k o l i k o g o d da se d i v i m m u d r o s t i I s t o č n e medicine,
ne ž e l i m napadati Zapadne liječnike k o j i prepisuju o g r o m n e k o ­
l i č i n e lijekova š t o d o p r i n o s e s m r t o n o s n o s t i m e d i c i n s k e profesije.
Liječnici su u h v a ć e n i i z m e đ u intelektualnog č e k i ć a i korporativ­
nog nakovnja; o n i su p i j u n i u g o l e m o m k o m p l e k s u medicinske
industrije. N j i h o v e ozdraviteljske sposobnosti sputane su arha­
i č n i m m e d i c i n s k i m obrazovanjem, z a s n o v a n o m n a n j u t n o v s k o m
s v e m i r u u k o j e m postoji samo materija. N a ž a l o s t , ta je filozofija
izašla iz m o d e j o š prije sedamdeset i pet g o d i n a k a d a su fizičari
s l u ž b e n o usvojili k v a n t n u m e h a n i k u i p r e p o z n a l i da je svemir u
stvari s a č i n j e n od energije.
U g o d i n a m a poslije fakulteta ti isti liječnici od farmaceut­
s k i h predstavnika, t r č k a r a l a k o r p o r a t i v n e industrije zdravstvene
s k r b i p r i m a j u stalnu edukaciju o farmaceutskim p r o i z v o d i m a .
U b i t i , ti neprofesionalci, čiji p r i m a r n i cilj je prodati p r o i z v o d ,
liječnike opskrbljuju » i n f o r m a c i j a m a « o djelotvornosti n o v i h l i ­
jekova. Farmaceutske kompanije t u » e d u k a c i j u « p r u ž a j u besplat­
no k a k o bi uvjerile liječnike da » p r o g u r a j u « njihove proizvode.
Bjelodano je da goleme k o l i č i n e lijekova koji se prepisuju u ovoj
zemlji k r š e H i p o k r a t o v u zakletvu koju p o l a ž u svi liječnici v e ć
u stavci - » K a o p r v o , ne n a š k o d i . « Farmaceutske korporacije su
nas p r o g r a m i r a l e da postanemo nacija o v i s n i k a o l i j e k o v i m a na
recepte, a rezultati su t r a g i č n i . M o r a m o stati na l o p t u i u g r a d i t i
o t k r i ć a kvantne fizike u b i o m e d i c i n u tako da m o ž e m o stvoriti
nov, sigurniji medicinski sustav koji će b i t i u s k l a đ e n sa z a k o n i m a
prirode.
Fizika i medicina:
Dan prekasno i dolar premalo
F i z i č k e znanosti v e ć su p r i g r l i l e k v a n t n u fiziku i to sa sen­
z a c i o n a l n i m rezultatima. P o z i v č o v j e č a n s t v u da postane svjesno
k v a n t n o g svemira z b i o se 6. k o l o v o z a 1945. godine. A t o m s k a
b o m b a tog dana b a č e n a n a H i r o š i m u demonstrirala j e g o l e m u
m o ć primijenjene kvantne teorije i d r a m a t i č n o najavila a t o m ­
sko doba. S k o n s t r u k t i v n e strane, k v a n t n a fizika o m o g u ć i l a je
e l e k t r o n i č k a č u d a koja su temelj informacijskog doba. P r i m j e n a
kvantne m e h a n i k e i z r a v n o je o d g o v o r n a za razvoj televizora, ra­
č u n a l a , r a č u n a l n u tomografiju ( C A T ) , lasere, svemirske rakete i
m o b i l n e telefone.
N o , kakve velike i v e l i č a n s t v e n e napretke u b i o m e d i c i n s k i m
z n a n o s t i m a m o ž e m o pripisati kvantnoj revoluciji? N a v e d i m o i h
p o redoslijedu v a ž n o s t i :
Popis je v r l o kratak - napredaka nije b i l o .
Iako i s t i č e m p o t r e b u da se n a č e l a kvantne m e h a n i k e p r i m i ­
jene u b i o m e d i c i n i , ne zagovaram da se odbace vrijedne p o u k e
usvojene p o m o ć u n a č e l a Isaaca N e w t o n a . N o v i j i z a k o n i kvantne
m e h a n i k e ne negiraju rezultate k l a s i č n e fizike. Planeti se i da­
lje k r e ć u putanjama koje je i z r a č u n a l a N e w t o n o v a matematika.
R a z l i k a i z m e đ u te dvije fizike je u tome što k v a n t n a m e h a n i k a
v i š e v r i j e d i za m o l e k u l a r n u i atomsku d o m e n u , d o k N e w t o n o v i
z a k o n i vrijede za v i š e razine organizacije, kao na p r i m j e r sustave
organa, ljude i populacije ljudi. Manifestacija bolesti kao što je, na
primjer, rak, na m a k r o - r a z i n i se pojavljuje k a d a m o ž e t e vidjeti i
o p i p a t i tumor. M e đ u t i m , procesi k o j i s u p o t a k n u l i rak p o k r e n u ­
t i s u n a molekularnoj r a z i n i , unutar p o g o đ e n i h p r o g e n i t o r s k i h
stanica. Š t o v i š e , v e ć i n a b i o l o š k i h p o r e m e ć a j a (izuzev f i z i č k i h oz­
ljeda) z a p o č i n j e na r a z i n i s t a n i č n i h m o l e k u l a i i o n a . O t u d a p o ­
treba biologije da u sebe u g r a d i k a k o k v a n t n u tako i njutnovsku
mehaniku.

B i l o je, hvala B o g u , v i z i o n a r s k i h biologa k o j i su zagovarali tu

integraciju. Prije v i š e o d č e t r d e s e t godina r e n o m i r a n i f i z i o l o g A l -
bert S z e n t - G y o r g y i , d o b i t n i k Nobelove nagrade, objavio je knjigu

112
p o d n a s l o v o m ' U v o d u s u b m o l e k u l a r n u b i o l o g i j u ' (Introduction
to a Submolecular Biology) [Szent-Gyorgyi, 1960.] Njegovo je dje­
lo sjajan p o k u š a j educiranja zajednice b i o l o š k i h znanstvenika o
v a ž n o s t i kvantne fizike u b i o l o š k i m sustavima. N a ž a l o s t , njegovi
su tradicijski nastrojeni kolege, k o j i su k n j i g u smatrali b u n c a ­
njem j e d n o g briljantnog, ali sada senilnog starca, tek l a m e n t i r a l i
nad » g u b i t k o m « p r i j a š n j e g k»olege.
G l a v n i n a b i o l o g a j o š nije p r e p o z n a l a v a ž n o s t S z e n t - G y o r g y i -
jeve knjige, m e đ u t i m i s t r a ž i v a n j a sugeriraju da će prije i l i kasnije
m o r a t i to u č i n i t i , b u d u ć i da se stara m a t e r i j a l i s t i č k a p a r a d i g m a
r u š i p o d teretom dokaza. Sjećate l i s e pokreta p r o t e i n s k i h m o ­
lekula k o j i s u t k i v o života? Z n a n s t v e n i c i s u p o k u š a l i p r e d v i đ a t i
te pokrete k o r i s t e ć i n a č e l a njutnovske fizike, ali u z a l u d . K l a d i m
se da sada v e ć p o g a đ a t e z a š t o : u č l a n k u V. P o p h r i s t i c a i L. G o o d -
m a n a 2000. godine objavljenom u č a s o p i s u Nature o t k r i v e n o je
da z a k o n i kvantne fizike, a ne n j u t n o v s k i z a k o n i , upravljaju p o ­
k r e t i m a m o l e k u l a k o j i generiraju život. [Pophristic i G o o d m a n ,
2001.]
R e c e n z i r a j u ć i tu p i o n i r s k u studiju za č a s o p i s Nature, b i o f i z i -
č a r F. W e i n h o l d je z a k l j u č i o : » K a d a će u d ž b e n i c i iz kemije p o č e t i
služiti kao pomagala, a ne kao prepreke ovoj o b o g a ć e n o j k v a n -
t n o - m e h a n i č k o j perspektivi n a funkcioniranje m o l e k u l a r n o g
svijeta.« Uz to je naglasio: » K a k v e sile upravljaju izvijanjem i sa­
vijanjem m o l e k u l a u k o m p l e k s n e oblike? O d g o v o r e na to pitanje
nemojte t r a ž i t i u v a š e m u d ž b e n i k u organske k e m i j e . « [ W e i n h o l d ,
2001.] U s p r k o s tome, organska k e m i j a p r u ž a m e h a n i č k e osnove
za m e d i c i n u i, kao što W e i n h o l d ističe, ta je znanstvena grana
l o l i k o zastarjela da n j e z i n i u d ž b e n i c i tek trebaju p r i z n a t i k v a n t n u
m e h a n i k u . K o n v e n c i o n a l n i m e d i c i n s k i i s t r a ž i v a č i ne posjeduju
znanje o m o l e k u l a r n i m m e h a n i z m i m a k o j i doista p r o i z v o d e ži­
vot.
Stotine d r u g i h znanstvenih studija t i j e k o m p r o š l i h pedeset
g o d i n a dosljedno su otkrivale da » n e v i d l j i v e sile« elektroma­
gnetskog spektra imaju s n a ž a n utjecaj na svaki aspekt b i o l o š k e
regulacije. Te energije uključuju m i k r o v a l o v e , radijske frekven-
cije, v i d l j i v i dio svjetlosnog spektra, ekstremno niske frekvencije,

113
z v u č n e frekvencije pa č a k i n o v o o t k r i v e n i o b l i k energije poznat
kao skalarna energija. O d r e đ e n e frekvencije i u z o r c i elektroma­
gnetskog z r a č e n j a reguliraju sintezu D N K , R N K i sintezu protei­
na, mijenjanju o b l i k i funkciju proteina te upravljaju regulacijom
gena, s t a n i č n o m d i o b o m , s t a n i č n o m diferencijacijom, morfoge-
n e z o m (procesom k o j i stanice organizira u organe i tkiva), i z l u ­
č i v a n j e m h o r m o n a , rastom i f u n k c i o n i r a n j e m živaca. Svako od
t i h s t a n i č n i h aktivnosti j e p o n a š a n j e o d fundamentalne v a ž n o s t i
koje d o p r i n o s i odvijanju ž i v o t a . Iako su te znanstvene studije bile
objavljene u n e k i m a od najuglednijih mainstream b i o m e d i c i n ­
s k i h č a s o p i s a , njihova r e v o l u c i o n a r n a o t k r i ć a n i s u u g r a đ e n a u
nastavni p l a n M e d i c i n s k i h fakulteta. [Liboff 2004.; G o o d m a n i
B l a n k , 2002.; Sivitz, 2000.; Jin, et a l , 2000.; B l a c k m a n , et al., 1993.;
Rosen, 1992.; B l a n k , 1992; Z s o n g , 1989.; Yen-Patton, et al., 1988.]
U j e d n o m v a ž n o m i s t r a ž i v a n j u koje je prije trideset g o d i ­
na proveo biofizičar C. W. E M c C l a r e s O x f o r d a i z r a č u n a t a je i
u s p o r e đ e n a efikasnost prijenosa podataka energetskih signala i
k e m i j s k i h signala u b i o l o š k i m sustavima. Njegovo i s t r a ž i v a n j e
» R e z o n a n c i j a u b i o e n e r g e t i c i « , objavljeno u A n a l i m a N j u j o r š k e
akademije z n a n o s t i (Annals of the New York Academy of Science)
pokazalo je da su energetski s i g n a l n i m e h a n i z m i , kao na primjer
elektromagnetske frekvencije, u p r e n o š e n j u podataka iz o k o l i š a
stotinu puta efikasniji od fizičkih signala, kao što su h o r m o n i ,
neurotransmiteri, faktori rasta i tako dalje. [ M c C l a r e , 1974.]
Ne i z n e n a đ u j e da su energetski signali t o l i k o djelotvorniji. U
fizičkim m o l e k u l a m a informacija koja se m o ž e prenositi direktno
je povezana s energijom s k o j o m m o l e k u l a r a s p o l a ž e . M e đ u t i m ,
kemijsko spajanje koje se k o r i s t i za prijenos n j i h o v i h podataka
p r a ć e n o je g o l e m i m g u b i t k o m energije uslijed topline koja se
o s l o b a đ a tijekom stvaranja i pucanja k e m i j s k i h veza. B u d u ć i da
termokemijsko sparivanje trati v e ć i n u energije m o l e k u l e , mala
k o l i č i n a energije koja preostane o g r a n i č a v a k o l i č i n u informacija
koja se m o ž e prenijeti kao signal.
Z n a m o da živi o r g a n i z m i m o r a j u p r i m a t i i t u m a č i t i signale
iz o k o l i š a k a k o bi ostali živi. U stvari, preživljavanje je izravno
povezano s b r z i n o m i d j e l o t v o r n o š ć u prijenosa signala. Brzina

114
signala elektromagnetske energije je 300.000 k i l o m e t a r a u se­
k u n d i , d o k je b r z i n a d i f u z n i h k e m i j s k i h spojeva znatno manja
od j e d n o g centimetra u sekundi. Energetski signali sto su puta
djelotvorniji i b e s k o n a č n o b r ž i o d fizičkog kemijskog signalizira-
nja. K a k v u vrst signaliziranja b i v a š a zajednica o d v i š e m i l i j a r d i
stanica preferirala? Z a k l j u č i t e sami!

Farmacijski novac
S m a t r a m da se g l a v n i razlog za p r a k t i č k i p o t p u n o zanema­
rivanje i s t r a ž i v a n j a energetskih m e t o d a liječenja s v o d i na k u n e
i lipe. Farmaceutska industrija t e š k a milijarde dolara u l a ž e svoj
novac namijenjen z n a n s t v e n i m i s t r a ž i v a n j i m a u t r a ž e n j e magic-
bullet lijekova u o b l i k u kemikalija, jer tablete z n a č e novac. K a d a
2

bi se energetsko liječenje m o g l o p r e t v o r i t i u o b l i k tablete, p r o i ­

z v o đ a č i lijekova b r z o b i postali zainteresirani.
Umjesto toga, o n i devijacije u fiziologiji i p o n a š a n j u u o d n o ­
s u n a n e k u pretpostavljenu n o r m u identificiraju kao jedinstvene
p o r e m e ć a j e i l i disfunkcije, i z a t i m educiraju javnost o opasnosti­
m a o d t i h o p a s n i h p o r e m e ć a j a . N a r a v n o , p r e v i š e pojednostavlje­
na s i m p t o m o l o g i j a k o r i š t e n a u definiranju disfunkcija, koja pre­
vladava u r e k l a m a m a farmaceutske industrije, uvjerava gledatelje
d a i h j e zadesila t a o d r e đ e n a p o š a s t . » B r i n e t e li? B r i g a j e p r i m a r n i
s i m p t o m ' m e d i c i n s k o g stanja z v a n o g tjeskobni p o r e m e ć a j . Pre­
stanite s b r i g a m a . Recite s v o m l i j e č n i k u da v a m p r e p i š e O v i s n i -
kozac, n o v i lijek u o b l i k u r u ž i č a s t i h t a b l e t a . «
U m e đ u v r e m e n u , m e d i j i u p r a v i l u izbjegavaju pitanje s m r t i
koje uzrokuje m e d i c i n a , te usmjeravaju n a š u pozornost na opa­
snosti od i l e g a l n i h droga. U p o z o r a v a j u nas da k o r i š t e n j e droga da
bi se pobjeglo od ž i v o t n i h p r o b l e m a nije rješenje n a š i h proble­
ma. Z a n i m l j i v o - b a š sam h t i o upotrijebiti tu istu r e č e n i c u k a k o
bih i z r a z i o svoju zabrinutost z b o g pretjerane upotrebe legalnih
droga. Jesu li one opasne? Upitajte ljude k o j i su u m r l i p r o š l e go-

Takozvanl magic bullet (U dosl. prijevodu »magični metak«) su lijekovi koji prouzrokuju
izlječenje od neke bolesti ili sprječavaku određenu bolest.
dine. K o r i š t e n j e m e d i k a m e n a t a da bi se suzbilo tjelesne simpto­
m e o m o g u ć a v a n a m d a i g n o r i r a m o osobne t e š k o ć e koje m o ž d a
i m a m o k a d a ti s i m p t o m i nastupe. Pretjerana upotreba lijekova
o m o g u ć a v a n a m bijeg o d vlastite o d g o v o r n o s t i .
N a š a manija za l i j e k o v i m a p o d s j e ć a me na posao u zastup­
stvu a u t o m o b i l a k o j i sam radio za vrijeme k o l e d ž a . Jednog petka
u 16:30 u t r g o v i n u je u š l a jedna bijesna ž e n a . K o n t r o l n a ž a r u l j i -
ca u n j e z i n o m a u t o m o b i l u je svijetlila, iako joj je a u t o m o b i l v e ć
n e k o l i k o puta b i o popravljen z b o g tog istog p r o b l e m a . U 16:30
poslijepodne, tko želi raditi na z a k u č a s t o m p r o b l e m u i n o s i t i se
s bijesnom m u š t e r i j o m ? Svi su šutjeli, o s i m m e h a n i č a r a , koji je
rekao: »Ja ću se p o b r i n u t i za to.« O d v e z a o je auto u r a d i o n i c u ,
demontirao k o n t r o l n u p l o č u , izvadio ž a r u l j i c u koja je svijetlila i
bacio je. Z a t i m je o t v o r i o l i m e n k u soka i p r i p a l i o cigaretu. N a ­
k o n o d g o v a r a j u ć e g vremena, tijekom kojeg je m u š t e r i j a m i s l i l a
da on popravlja a u t o m o b i l , m e h a n i č a r se v r a t i o i rekao ž e n i da je
a u t o m o b i l spreman. O d u š e v l j e n a v i d j e v š i d a k o n t r o l n a l a m p i c a
v i š e ne bljeska, sretno se odvezla u zalazak sunca. Iako je u z r o k
p r o b l e m a i dalje b i o prisutan, s i m p t o m je nestao. S l i č n o tome,
farmaceutski l i j e k o v i potiskuju tjelesne simptome, no gotovo n i ­
kada se ne usmjere na u z r o k p r o b l e m a .

»Čekajte« - reći ć e t e - » v r e m e n a su se p r o m i j e n i l a . « Sada

smo bolje e d u c i r a n i o opasnostima lijekova i otvoreniji za alter­
nativne n a č i n e liječenja. T o č n o je da zato š t o p o l o v i c a A m e r i k a ­
naca p o s j e ć u j e terapeute k o m p l e m e n t a r n e m e d i c i n e t r a d i c i o n a l ­
ni liječnici v i š e ne m o g u zabijati glave u pijesak i nadati se da će
d r u g i p r i s t u p i nestati. Osiguravateljska p o d u z e ć a č a k s u p o č e l a
p l a ć a t i usluge koje su n e k o ć p r o g l a š a v a l i š a r l a t a n s t v o m , a velike
s v e u č i l i š n e b o l n i c e d o p u š t a j u prisutnost o g r a n i č e n o g broja ta­
k v i h terapeuta u s v o j i m p r o s t o r i m a .
M e đ u t i m , č a k i danas v r l o je m a l o znanstvenog ž a r a usmje­
reno na procjenjivanje djelotvornosti k o m p l e m e n t a r n e m e d i c i ­
ne. A m e r i č k i N a c i o n a l n i institut za zdravlje ( N a t i o n a l Institute of
Health) jest p r i z n a o s t r u k u » a l t e r n a t i v n e m e d i c i n e « , zahvaljujući
p r i t i s k u javnosti. A l i , to je samo s i m b o l i č n a gesta kako bi se u m i ­
rilo aktiviste i p o t r o š a č e koji t r o š e m n o g o novaca na alternativ

116
nu zdravstvenu skrb. Ne postoje o z b i l j n i i s t r a ž i v a č k i f o n d o v i za
i s t r a ž i v a n j a energetske m e d i c i n e . K v a k a je u tome da se bez istra­
živanja koja ih p o t v r đ u j u , n a č i n i liječenja zasnovani na energiji
s l u ž b e n o o z n a č a v a j u kao » n e z n a n s t v e n i « .

Dobre vibracije, loše vibracije i jezik energije

Iako se j o š uvijek nije u s r e d o t o č i l a na u l o g u energije kao
» i n f o r m a c i j e « u b i o l o š k i m sustavima, i r o n i č n o , p r i g r l i l a je ne-
invazivne tehnologije snimanja koje o č i t a v a j u takva energetska
polja. K v a n t n i fizičari s t v o r i l i su u r e đ a j e za snimanje energija k o j i
m o g u analizirati frekvencije š t o i h emitiraju o d r e đ e n e k e m i k a l i ­
je. Ti sustavi za snimanje z n a n s t v e n i c i m a o m o g u ć a v a j u da i d e n ­
tificiraju m o l e k u l a r n i sastav materijala i predmeta. Liječnici su
usvojili te u r e đ a j e k a k o bi o č i t a v a l i energetske spektre š t o ih e m i ­
tiraju t k i v a i o r g a n i n a š e g tijela. B u d u ć i da energetska polja bez
p o t e š k o ć a putuju k r o z fizičko tijelo, te m o d e r n e metode, kao š t o

Mamogram. Uočite da gornja ilustracija nije fotografija dojke, to je elektron­

ska slika proizvedena skeniranjem energetskih karakteristika stanica i tkiva
dojke. Razlike u energetskom spektru omogućavaju radiolozima da razlikuju
zdrava i bolesna tkiva (crna točka u sredini).

117
s u r a č u n a l n o p o t p o m o g n u t a tomografija ( C A T ) , magnetna rezo­
nancija ( M R I ) i p o z i t r o n s k a emisijska tomografija ( P E T ) , m o g u
n e i n v a z i v n o o t k r i t i bolest. Liječnici m o g u o t k r i t i unutarnje p o ­
r e m e ć a j e u o č a v a n j e m r a z l i k a u karakteru energetskih spektara
zdravog i bolesnog t k i v a na s n i m l j e n i m slikama.
Energetska s n i m k a ilustrirana n a prethodnoj stranici o t k r i ­
va prisutnost raka dojke. Bolesno t k i v o e m i t i r a svoj vlastiti j e d i n ­
stveni energetski potpis k o j i se razlikuje od energije š t o je e m i ­
tiraju o k o l n e zdrave stanice. Energetski p o t p i s i k o j i prolaze k r o z
n a š a tijela putuju k r o z prostor kao n e v i d l j i v i v a l o v i k o j i n a l i k u j u
m r e š k a n j u u jezeru. A k o u jezero bacite k a m e n , » e n e r g i j a « sadr­
ž a n a u k a m e n u k o j i pada (uslijed gravitacijske sile koja djeluje na
njegovu masu) p r e n o s i se na v o d u . Valići koje k a m e n proizvede u
stvari s u p r a v i energetski v a l o v i k o j i prolaze k r o z v o d u .
U k o l i k o se u v o d u istovremeno baci v i š e k a m e n č i ć a , v a l i ­
ći (energetski valovi) iz svakog i z v o r a m o g u interferirati j e d n i
s d r u g i m , f o r m i r a j u ć i s l o ž e n e valove na mjestima gdje se d v a i l i
v i š e m r e š k a n j a d o d i r u j u . T a interferencija m o ž e b i t i i l i k o n s t r u k ­
t i v n a ( p o j a č a v a energiju) i l i destruktivna (smanjuje energiju).
I s p u š t a n j e d v a k a m e n č i ć a iste v e l i č i n e s iste visine i u t o č n o
isto vrijeme proizvest će d v a vala u s k l a đ e n i h v a l i ć a . Valići od sva­
k o g k a m e n č i ć a konvergiraju jedan p r e m a d r u g o m . K a d a s e valići
preklope, u d r u ž e n a energija v a l i ć a k o j i su u interakciji u d v o s t r u ­
čuje se, š t o je pojava koja se n a z i v a k o n s t r u k t i v n a interferenci-

118
Konstruktivna interferencija. Gore na slici 1, dva seta valića kreću se površi­
nom vode jedan prema drugom. Kao što je ilustrirano, i val A i val B kreću se
jedan prema drugome sa svojim valićima u fazi. U ovom slučaju početak je
oba vala negativne amplitude. Uzorci njihovih ciklusa su usklađeni. Valovi se
spajaju na dodirištu gdje se susreću dva valića. Da bi se ilustrirala posljedica
t o g spajanja, na slici 2 valovi su nacrtani jedan iznad drugoga. Tamo gdje je
amplituda vala A + 1 , i amplituda vala B je također + 1 . Zbrojite dva vala, i am­
plituda složenog vala koja rezultira iz toga je u toj točki +2. Isto tako, tamo
gdje je A -1 i B je - 1 , zajedno imaju ukupnu amplitudu od -2. Složeni val veće
amplitude koji iz toga rezultira je ilustriran na crtežu 3.

ja o d n o s n o harmonička rezonancija. K a d a i s p u š t a n j e k a m e n č i ć a
nije u s k l a đ e n o , n j i h o v i energetski v a l o v i s u t a k o đ e r n e u s k l a đ e n i .
K a d a se jedan v a l d i ž e , d r u g i se s p u š t a . U t o č k i konvergencije,
ti n e s i n k r o n i z i r a n i energetski v a l o v i jedan d r u g o g p o n i š t a v a j u .
Umjesto da se energija t a m o gdje v a l i ć i interferiraju j e d n i s d r u ­
g i m a u d v o s t r u č i , v o d a je m i r n a . . . n e m a energetskog vala. Taj fe­
n o m e n p o n i š t a v a n j a energetskih v a l o v a n a z i v a se destruktivna
interferencija.
P o n a š a n j e energetskih valova v a ž n o je za b i o m e d i c i n u jer
frekvencije vibracija mogu mijenjali fizička i kemijska svojstva

119
Destruktivna interferencija. Na slici 1, valići nastali od prvog kamenčića,
označeni kao val A, kreću se slijeva na desno. Val B, koji se kreće s desna na
lijevo, predstavlja valiće od drugog kamenčića koji je pao u vodu malo nakon
prvog. Budući da kamenčići nisu pali u vodu istovremeno, valovi neće biti
usklađeni kada se nađu na točki dodira - bit će »izvan faze«. Na ilustraciji je
početak vala A negativne amplitude, a početak vala B pozitivne amplitude.
Kada se susretnu, na slici 2, valovi su zrcalne slike jedan drugog, visoka am­
plituda (+1) jednog vala je poravnata s niskom amplitudom (-1) drugoga i
obrnuto. Kao što je prikazano na slici 3, vrijednosti amplituda svakog vala
poništavaju jedna drugu, i stoga složeni val, budući da ima amplitudu 0, uop­
će nije val - ravan je!

atoma jednako kao i fizički signali p o p u t h i s t a m i n a i estrogena.

B u d u ć i da su atomi u n e p r e k i d n o m pokretu, š t o m o ž e t e i z m j e r i t i
p o njihovoj vibraciji, p r o i z v o d e valne uzorke slične m r e š k a n j u o d
b a č e n i h k a m e n č i ć a o č e m u smo m a l o č a s g o v o r i l i . Svaki atom j e
jedinstven jer raspodjela njegovih n e g a t i v n i h i p o z i t i v n i h naboja,
zajedno s njegovom b r z i n o m vrtnje, stvara specifični v i b r a c i j s k i
o d n o s n o frekvencijski uzorak. [ O s c h m a n n , 2000.]
Z n a n s t v e n i c i s u s m i s l i l i n a č i n k a k o d a atom » z a m r z n u « n a
mjestu i s k o r i š t a v a j u ć i njegove energetske valove. Najprije utvrde
frekvenciju o d r e đ e n o g atoma i z a t i m podese laser tako da e m i ­
t i r a j e d n a k u frekvenciju. Iako a t o m i i f o t o e l e k t r i č n a frekvencija
emitiraju isti v a l n i uzorak, laserski v a l o v i su p o d e š e n i na n a č i n

120
d a b u d u n e s i n k r o n i z i r a n i s v a l o v i m a š t o i h e m i t i r a atom. K a d a
svjetlosni v a l d o đ e u interakciju s v a l o m atoma, d e s t r u k t i v n a i n ­
terferencija koja p r i t o m nastaje p o n i š t a v a v i b r a c i j u atoma i zau­
stavlja njegovu v r t n j u . [ C h u , 2002.; R u m b l e s , 2001.]
K a d a atome želite ubrzati, a ne zaustaviti, p r o n a đ e t e v i b r a ­
cije koje p r o i z v o d e h a r m o n i č k u rezonanciju. Te vibracije m o g u
b i t i elektromagnetskog i l i z v u č n o g podrijetla. K a d a , n a primjer,
vješta vokalistica p o p u t E l l e Fitzgerald z a d r ž i jedan t o n k o j i je
h a r m o n i č k i rezonantan s k r i s t a l i m a kristalne č a š e , a t o m i č a š e
upijaju z v u č n e valove njezina glasa. P r e k o m e h a n i k e k o n s t r u k ­
tivne interferencije, dodatna energija r e z o n a n t n i h z v u č n i h v a l o ­
va uzrokuje da a t o m i č a š e v i b r i r a j u b r ž e . Naposljetku atomi ap­
sorbiraju t o l i k o energije tako da v i b r i r a j u dovoljno b r z o da se
m o g u o s l o b o d i t i veza koje ih d r ž e na o k u p u . K a d a se to d o g o d i ,
č a š a se d o s l o v n o rasprsne.
Liječnici upotrebljavaju m e h a n i k u k o n s t r u k t i v n e interfe­
rencije za liječenje b u b r e ž n i h kamenaca, što je rijedak slučaj gdje
su z a k o n i kvantne fizike i s k o r i š t e n i kao terapeutsko sredstvo u
modernoj m e d i c i n i . Ž u č n i k a m e n c i s u k r i s t a l i čiji a t o m i p r i odre­
đ e n o j frekvenciji v i b r i r a j u . Liječnici n e i n v a z i v n o usmjere h a r m o ­
n i č k u frekvenciju n a b u b r e ž n i k a m e n . K o n s t r u k t i v n a interferen­
cija nastaje k a d a usmjereni energetski v a l o v i d o đ u u interakciju
S a t o m i m a b u b r e ž n i h kamenaca. Poput atoma u kristalnoj čaši
u gornjem p r i m j e r u , a t o m i b u b r e ž n i h k a m e n a c a p o č n u v i b r i r a t i
tako b r z o da se k a m e n c i rasprsnu i rastope. M a l i fragmenti k o j i
preostanu n a k o n toga lako m o g u p r o ć i k r o z sustav, bez s t r a š n i h
b o l o v a k o j i prate velike, nerasprsnute kamence.
F i z i č k a znanost p o d r a z u m i j e v a d a isti m e h a n i z a m h a r m o -
n i č k e rezonancije p o m o ć u kojeg z v u č n i v a l o v i razore č a š u i l i b u ­
b r e ž n i k a m e n m o ž e o m o g u ć i t i s l i č n u h a r m o n i č k u interferenciju
koja bi utjecala na funkcioniranje n a š e tjelesne kemije. N o , b i o l o z i
nisu istražili te m e h a n i z m e sa z a n o s o m j e d n a k i m o n o m s k o j i m
t r a ž e nove lijekove. Doista v r i j e d n o žaljenja, b u d u ć i da postoji
dovoljno znanstvenih dokaza za pretpostavku da v a l n i o b l i k m o ­
ž e m o o b l i k o v a l i l a k o da bude terapeutsko sredstvo, jednako kao
što sada kemijske s t r u k t u r e p r i l a g o đ a v a m o p o m o ć u lijekova.

121
 Postojalo je razdoblje u m e d i c i n i k a d a se elektroterapija
upotrebljavala u velikoj mjeri. Potkraj devetnaestog stoljeća ra­
zvoj a k u m u l a t o r a i d r u g i h u r e đ a j a k o j i p r o i z v o d e elektromagnet­
ska polja doveo je do na b r z i n u k o n s t r u i r a n i h naprava koje su
n a v o d n o liječile bolesti. P r a k t i k a n t i te p o m o d a r s k e iscjeliteljske
v j e š t i n e u javnosti su b i l i v r l o t r a ž e n i . P r o š i r i l e su se vijesti da
su ti u r e đ a j i v r l o djelotvorni. U stvari, postali su tako p o p u l a r n i
da su u č a s o p i s i m a vjerojatno bile reklame poput: » B u d i t e r a d i -
estezist! Samo 9,99$ - upute u k l j u č e n e ! « Do 1894. godine preko
10.000 a m e r i č k i h l i j e č n i k a kao i n e p o z n a t i broj s a m o u k i h k u ć n i h
p o t r o š a č a redovito je k o r i s t i l o elektroterapiju.
G o d i n e 1895. D. D. P a l m e r utemeljio je znanost k i r o p r a k -
tike. P a l m e r je prepoznao da je tok energije k r o z ž i v č a n i sustav
od presudne v a ž n o s t i za zdravlje. U s r e d o t o č i o se na m e h a n i k u
k r a l j e š n i c e , kanala k r o z k o j i k i č m e n i živci šalju informacije tijelu.
R a z v i o je metode za p r o c j e n u i p o d e š a v a n j e toka informacija p r i -
l a g o đ a v a n j e m napetosti i pritisaka na k r a l j e š n i c u .
M e d i c i n s k u profesiju u g r o z i l a je P a l m e r o v a k i r o p r a k t i k a , a
isto tako i h o m e o p a t s k i liječnici, radiestezisti i d r u g i k o j i su lije­
čili bez m e d i k a m e n a t a i o d u z i m a l i m n o g o posla k o n v e n c i o n a l ­
n i m l i j e č n i c i m a . Stoga je fondacija Carnegie 1910. godine objavi­
la G l e x n e r o v izvještaj k o j i je p o z v a o da sve m e d i c i n s k e metode
b u d u zasnovane n a dokazanoj znanosti. B u d u ć i d a liječnici j o š
n i s u o t k r i l i k v a n t n i svemir, energetska je m e d i c i n a znanosti b i l a
neshvatljiva. O d b a č e n i o d A m e r i č k o g m e d i c i n s k o g u d r u ž e n j a ,
k i r o p r a k t i k a i druge metode zasnovane na energiji dospjele su na
zao glas. Radiestezisti su posve nestali.
Posljednjih č e t r d e s e t g o d i n a k i r o p r a k t i k a je znatno napre­
dovala n a p o d r u č j u u m i j e ć a liječenja. G o d i n e 1990. k i r o p t a k t i č a -
ri su p o b i j e d i l i u dugoj sudskoj b i t c i o k o m e d i c i n s k o g m o n o p o l a ,
kada j e A m e r i č k o m e d i c i n s k o u d r u ž e n j e p r o g l a š e n o k r i v i m z a
ilegalne p o k u š a j e d a u n i š t i t u profesiju. O d tada j e k i r o p r a k t i k a
p r o š i r i l a svoju sferu utjecaja - č a k je p r i h v a ć e n a u n e k i m b o l ­
n i c a m a . K t o m u , u n a t o č š a r e n o j p r o š l o s t i elektroterapije, neuro-
znanstvenici provode uzbudljiva nova i s t r a ž i v a n j a na p o d r u č j u
vibroenergetskih terapija.
 Za m o z a k se v e ć dugo z n a da je e l e k t r i č n i o r g a n i zato se
terapija e l e k t r i č n i m š o k o v i m a u povijesti koristila u liječenju de­
presije. M e đ u t i m , z n a n s t v e n i c i sada rade na manje i n v a z i v n i m
o r u đ i m a za e l e k t r i č n o tretiranje mozga. Na primjer, u č l a n k u ne­
davno objavljenom u č a s o p i s u Science zagovaraju se b l a g o t v o r n i
u č i n c i transkranijalne magnetske stimulacije ( T M S ) , koja m o z a k
s t i m u l i r a m a g n e t s k i m p o l j i m a . [ H e l m u t h , 2001.; Hallet, 2000.]
T M S j e obnovljena u s a v r š e n a i n a č i c a istih radiestezijskih tehni­
ka liječenja iz 19. stoljeća koje je k o n v e n c i o n a l n a m e d i c i n a tada
stigmatizirala. N o v a i s t r a ž i v a n j a sugeriraju d a T M S m o ž e b i t i
m o ć n o terapeutsko o r u đ e . K o r i s t i l i s e ispravno, m o ž e u b l a ž i t i
depresiju i p r o m i j e n i t i k o g n i c i j u .
O č i t o je da su n a m na t o m o b e ć a v a j u ć e m i slabo i s t r a ž e n o m
području potrebna interdisciplinarna istraživanja, istraživanja
koja uz b i o l o g i j u o b u h v a ć a j u i k v a n t n u f i z i k u , elektrotehniku i
kemiju. T a k v a i s t r a ž i v a n j a bit će posebno d o b r o d o š l a jer je v r l o
vjerojatno da će r e z u l t i r a t i terapijama s m n o g o manje p o p r a t n i h
u č i n a k a o d terapije m e d i k a m e n t i m a . Jedino ć e i s t r a ž i v a n j a p o t v r ­
d i t i o n o š t o znanstvenici i ne-znanstvenici v e ć »znaju«, ali m o ž d a
nisu svjesni da znaju: svi o r g a n i z m i , u k l j u č u j u ć i ljude, k o m u n i c i ­
raju s o k o l i š e m i prepoznaju ga preko energetskih polja. B u d u ć i
da su l j u d i t o l i k o zavisni o g o v o r n o m i p i s a n o m j e z i k u , zanema­
r i l i smo svoj k o m u n i k a c i j s k i sustav š t o se zasniva n a osjetu ener­
gija. K a o i k o d svake b i o l o š k e funkcije, manjak upotrebe v o d i do
kržljanja. Z a n i m l j i v o je da A b o r i d ž i n i u s v o m s v a k o d n e v n o m ži­
v o t u j o š uvijek koriste t u hiperosjetilnu sposobnost. K o d njih nije
d o š l o d o »osjetilne« k r ž l j a v o s t i . N a primjer, australski A b o r i d ž i n i
m o g u osjetiti v o d u u k o p a n u d u b o k o i s p o d pijeska, a a m a z o n s k i
š a m a n i k o m u n i c i r a j u s energijama svojih ljekovitih biljaka.

J a m a č n o ste b i l i u p r i l i c i osjetiti djelić svog pradavnog osje-

tilnog m e h a n i z m a . Jeste l i ikada n o ć u h o d a l i m r a č n o m u l i c o m
i iznenada se osjetili energetski iscrpljenima? Što v a m se dogo­
dilo? D e s t r u k t i v n a interferencija, b a š kao i k o d n e u s k l a đ e n i h
k a m e n č i ć a b a č e n i h u jezero i l i , s v a k o d n e v n i m r j e č n i k o m - l o š e
vibracije! S druge strane) prisjetite se kada ste n e o č e k i v a n o sreli
nekog, neku vama posebno dragu osobu i postali tako energizi-

123
r a n i d a v a m j e r a s p o l o ž e n j e bilo osobito »visoko«? D o g o d i l a v a m
se k o n s t r u k t i v n a interferencija o d n o s n o dobre vibracije.
K a d a s a m se odrekao svog stajališta da s m o i n e r t n a materija
shvatio s a m ne samo da je znanost moje karijere zastarjela, nego
i to da je m e n i osobno potrebno » p o d e š a v a n j e « nadahnuto k v a n ­
t n o m f i z i k o m ! Umjesto da se u s r e d o t o č i m na stvaranje h a r m o ­
n i č n i h energija u s v o m ž i v o t u , prolazio sam k r o z život n e k r i t i č k i ,
bezglavo r a s i p a j u ć i energiju. To je b i l o ekvivalentno grijanju k u ć e
usred z i m e uz š i r o m otvorene vrata i prozore. P o č e o sam zatva­
rati ta vrata i prozore p a ž l j i v o i s p i t u j u ć i gdje sam rasipao svoju
energiju. N e k e o d njih m i j e b i l o l a k o zatvoriti. N a primjer, b i l o
je lako prestati rasipati energiju na a k t i v n o s t i kao š t o su u b i t a č n e
fakultetske zabave. T e ž e mi je b i l o riješiti se energetski iscrplju-
j u ć e g d e f e t i s t i č k o g n a č i n a r a z m i š l j a n j a koje m i j e postalo navika.
M i s l i t r o š e energiju jednako kao i t r č a n j e maratona, kao što ć e m o
vidjeti u s l j e d e ć e m poglavlju.
Trebao s a m k v a n t n o p o d e š a v a n j e . A to je trebala, z a k l j u č i o
sam, i m e d i c i n a . M e đ u t i m , kao š t o sam ranije rekao, v e ć se nala­
z i m o usred v r l o polaganog p o m a k a u m e d i c i n i , p o k r e n u t o g p o ­
t r o š a č i m a koji u r e k o r d n i m brojevima t r a ž e s t r u č n j a k e k o m p l e ­
mentarne m e d i c i n e .
Trebalo je dugo vremena, ali k v a n t n a b i o l o š k a revolucija je
b l i z u . M e d i c i n s k i establishment naposljetku će b i t i p u n o m sna­
g o m o d v u č e n , p r a k t i č k i m i l o m i l i s i l o m , u k v a n t n u revoluciju.

124
 Poglavlje
5

BIOLOGIJA I VJEROVANJE

G o d i n e 1952. jedan m l a d i britanski liječnik napravio je p o ­

g r e š k u . To je b i l a p o g r e š k a koja će dr. A l b e r t u M a s o n u donije­
t i kratkotrajnu znanstvenu slavu. M a s o n j e p o k u š a o bradavice
k o d p e t n a e s t o g o d i š n j e g d j e č a k a izliječiti h i p n o z o m . O n i d r u g i
liječnici u s p j e š n o su primjenjivali h i p n o z u u liječenju bradavica,
m e đ u t i m ovo j e b i o posebno t v r d o k o r a n slučaj. D j e č a k o v a k o ž a
bila je t o l i k o gr u b a da je v i š e nalikovala slonovskoj nego ljudskoj,
izuzev na p r s i m a , gdje je i m a o n o r m a l n u k o ž u .
M a s o n o v a p r v a h i p n o t i č k a seansa b i l a j e u s r e d o t o č e n a n a
j e d n u r u k u . N a k o n š t o j e d j e č a k u š a o u h i p n o t i č k i trans, M a ­
son mu je rekao da će se k o ž a na toj r u c i izliječiti i pretvoriti
se u zdravu, r u ž i č a s t u k o ž u . K a d a se d j e č a k vratio n a k o n tjedan
dana, M a s o n je b i o zadovoljan vidjevši da r u k a izgleda zdravo.
N o , kada je M a s o n doveo d j e č a k a do k i r u r g a k o j i ga je ranije
n e u s p j e š n o p o k u š a o izliječiti p r e s a đ i v a n j e m k o ž e , saznao je da je
p o č i n i o medicinsku p o g r e š k u . Ugledavši d j e č a k o v u r u k u , k i r u r g
je r a z r o g a č i o oči od z a p r e p a š t e n j a . Tada je rekao M a s o n u da dje­
č a k ne boluje od bradavica, nego od smrtonosne genetske bolesti
zvane kongenitalna ( p r i r o đ e n a , op. prev.) ihtioza. Suzbivši simp­
tome bolesti k o r i s t e ć i » s a m o « snagu u m a , M a s o n i d j e č a k postigli
su o n o š t o se dotada smatralo n e m o g u ć i m . M a s o n je nastavio s
h i p n o t i č k i m seansama i to sa z a p a n j u j u ć i m rezultatom - v e ć i dio
d j e č a k o v e k o ž e s v r e m e n o m je izgledao kao d j e č a k o v a zdrava,
r u ž i č a s t a r u k a n a k o n prve h i p n o t i č k e seanse. D j e č a k , kojeg su u
školi ranije n e m i l o s r d n o z a d i r k i v a l i z b o g k o ž e grotesknog izgle­
da, p o č e o je v o d i t i n o r m a l a n život.
N a k o n š t o je 1952. godine u British Medical Journalu M a s o n
opisao svoje z a p a n j u j u ć e liječenje ihtioze, njegov č l a n a k proizveo
je senzaciju. [ M a s o n , 1952.] M a s o n je bio slavljen u m e d i j i m a i
postao je magnet za pacijente k o j i su p a t i l i od te rijetke, s m r t o ­
nosne bolesti koju n i k a d prije n i t k o nije uspio izliječiti. M e đ u t i m ,
ispostavilo se da h i p n o z a nije č u d o t v o r n i lijek za sve. M a s o n ju
je isprobao na m n o g o d r u g i h pacijenata oboljelih od ihtioze, m e ­
đ u t i m n i k a d a m u nije p o š l o z a r u k o m p o n o v i t i rezultate koje j e
ostvario s d j e č a k o m . M a s o n je svoj neuspjeh pripisao vlastitom
vjerovanju u terapiju. K a d a je M a s o n liječio druge pacijente, nije
mogao p o n o v i t i samouvjereni stav š t o ga je i m a o kao m l a d i liječ­
n i k k o j i je m i s l i o da liječi t e ž a k slučaj bradavica. Poslije tog p r v o g
pacijenta, M a s o n je b i o p o t p u n o svjestan da liječi o n o za što su
svi u m e d i c i n s k o m establishmentu z n a l i da je p r i r o đ e n a , »neizlje­
čiva« bolest. P o k u š a o se pretvarati da je o p t i m i s t i č a n glede pro­
gnoza, m e đ u t i m na Discovery Health Channelu kasnije je p r i z n a o :
» G l u m i o s a m . « [Discovery H e a l t h C h a n n e l , 2003.]

K a k o j e m o g u ć e d a u m m o ž e n a d j a č a t i genetsko p r o g r a m i ­
ranje, kao š t o se d o g o d i l o u gornjem slučaju? I, k a k o je M a s o n o v o
vjerovanje o liječenju m o g l o utjecati na njegov ishod? N o v a b i o ­
logija sugerira neke odgovore. U p r o š l o m poglavlju vidjeli s m o
da su materija i energija isprepleteni. L o g i č n a posljedica je da su
um (energija) i tijelo (materija) na sličan n a č i n povezani, iako ih
j e Z a p a d n a m e d i c i n a stotinama g o d i n a p o k u š a v a l a nasilno o d ­
vojiti.

126
 U sedamnaestom s t o l j e ć u Rene Descartes o d b a c i o je ideju
da um i m a utjecaja na fizičku p r i r o d u tijela. Descartesova ideja
bila je da je fizičko tijelo s a č i n j e n o od materije, a um od n e i -
dentificirane ali o č i t o nematerijalne supstance. K a k o nije m o g a o
identificirati p r i r o d u u m a , Descartes je iza sebe ostavio n e r j e š i ­
v u f i l o z o f s k u zagonetku: b u d u ć i d a samo materija m o ž e utjecati
n a materiju, k a k o nematerijalni u m m o ž e b i t i p o v e z a n « s m a ­
terijalnim tijelom? Nefizički um š t o ga je z a m i s l i o Descartes u
knjizi G i l b e r t a R y l a p o d n a s l o v o m ' K o n c e p t u m a (Tho Concept oj
Mind), objavljenoj prije pedeset g o d i n a , p o p u l a r n o je o p i s a n kao
» D u h u s t r o j u « . [Ryle 1949.] T r a d i c i o n a l n a b i o m e d i c i n a , znanost
zasnovana n a n j u t n o v s k o m , i s k l j u č i v o m a t e r i j a l n o m s v e m i r u ,
p r i g r l i l a je Descartesovo odvajanje u m a od tijela. M e d i c i n s k i go­
voreći, b i l o je l a k š e u s r e d o t o č i t i se na m e h a n i č k o tijelo bez da se
mora baviti njegovim nametljivim » d u h o m « .

Č i n j e n i c a kvantne fizike n a n o v o spaja o n o š t o je Descartes

razdvojio. D a , u m (energija) p r o i s t j e č e i z f i z i č k o g tijela, b a š kao
š t o j e Descartes m i s l i o . M e đ u t i m , n a š e n o v o razumijevanje m e ­
hanike s v e m i r a o t k r i v a n a m da se na fizičko tijelo m o ž e utjecati
nematerijalnim u m o m . M i s l i , energija u m a , i z r a v n o u t j e č u n a n a ­
č i n n a k o j i f i z i č k i m o z a k upravlja tjelesnom f i z i o l o g i j o m . M i s a ­
o n a » e n e r g i j a « m o ž e preko m e h a n i k e k o n s t r u k t i v n e i l i destruk­
tivne interferencije, kao š t o je opisano u p r e t h o d n o m poglavlju,
a k t i v i r a t i i l i p o t i s n u t i djelovanje r a z l i č i t i h s t a n i č n i h proteina. I z
tog razloga sam, k a d a sam p o d u z e o p r v i k o r a k u mijenjanju svog
ž i v o t a , p a ž l j i v o pratio n a š t o t r o š i m energiju svog m o z g a . M o r a o
sam i s t r a ž i t i posljedice energije k o j u sam ulagao u svoje m i s l i
j e d n a k o p o m n o k a o š t o sam ispitivao u t r o š k e energije k o j u sam
koristio za pokretanje svog fizičkog tijela.
U s p r k o s o t k r i ć i m a kvantne fizike, u Zapadnoj m e d i c i n i i da­
lje prevladava rascjep i z m e đ u u m a i tijela. Z n a n s t v e n i k e se u č i da
primjere kao š t o je gore o p i s a n i slučaj d j e č a k a , k o j i je p o m o ć u
u m a izliječio genetski » o d r e đ e n u « bolest, odbacuju kao n e o b i č ­
ne anomalije. Nasuprot tome, o s o b n o s m a t r a m da znanstvenici
te anomalije trebaju prihvatiti i dati se n a njihovo istraživanje.
U jedinstvenim slučajevima kriju su korijeni dubljeg, s n a ž n i j e g

127
razumijevanja p r i r o d e ž i v o t a - »snažnijeg«, jer n a č e l a na k o j i m a
p o č i v a j u t e i z n i m k e n a d j a č a v a j u o p ć e p r i h v a ć e n e »istine«. Č i n j e ­
n i c a je da i s k o r i š t a v a n j e energije u m a m o ž e b i t i djelotvornije od
lijekova za koje ste p r o g r a m i r a n i vjerovati da su v a m potrebni.
I s t r a ž i v a n j a o k o j i m a sam govorio u p r e t h o d n o m poglavlju p o ­
kazala su da je energija djelotvornije sredstvo za djelovanje na
materiju o d kemikalija.
N a ž a l o s t , znanstvenici najčešće n i j e č u i z n i m k e umjesto da ih
p r i h v a ć a j u . M o j o m i l j e n i primjer znanstvenog poricanja stvarno­
sti interakcija i z m e đ u u m a i tijela o d n o s i se na č l a n a k u č a s o p i s u
Science o R o b e r t u K o c h u , n j e m a č k o m l i j e č n i k u iz devetnaestog
stoljeća, k o j i je zajedno s Pasteurom sastavio Teoriju o m i k r o ­
b i m a . Teorija o m i k r o b i m a p o l a z i od toga da su u z r o k bolesti
bakterije i v i r u s i . Ta je teorija danas o p ć e p r i h v a ć e n a , m e đ u t i m u
K o c h o v o vrijeme b i l a j e jako kontroverzna. Jedan o d K o c h o v i h
k r i t i č a r a bio je toliko uvjeren da je Teorija o m i k r o b i m a p o g r e š n a
da je drsko iskapio č a š u vode u koju je b i l a u m i j e š a n a d o d a n a
vibrio cholerae, bakterija za k o j u je K o c h smatrao da uzrokuje
koleru. N a o p ć e z a p r e p a š t e n j e , č o v j e k nije ostao p o g o đ e n v i r u -
l e n t n i m patogenom. U č l a n k u u č a s o p i s u Science koji je opisivao
taj incident stajalo je: » Z b o g n e p o z n a t i h razloga, nije p o k a z i v a o
s i m p t o m e kolere, no svejedno, b i o je u k r i v u . « [ D i R i t a , 2000.]
Č o v j e k je p r e ž i v i o , a č a s o p i s Science je, o d r a ž a v a j u ć i jedno-
d u š n o s t mišljenja o Teoriji o m i k r o b i m a , i m a o smjelosti reći da
je njegova k r i t i k a teorije b i l a pogrešna? A k o se t v r d i da je ta bak­
terija u z r o k kolere, a č o v j e k demonstrira da v i r u s i na njega n i s u
djelovali - k a k o on m o ž e b i t i »u k r i v u « ? Umjesto da p o k u š a j u
shvatiti k a k o je č o v j e k izbjegao bolest koja ulijeva strah, z n a n ­
stvenici su b e z b r i ž n o o d b a c i l i tu kao i druge neugodne i » n e u ­
r e d n e « i z n i m k e koje kvare njihove teorije. Sjećate li se » d o g m e «
da geni upravljaju biologijom? O v o je j o š jedan primjer u k o ­
j e m znanstvenici, s k l o n i ustanovljivanju valjanosti njihove istine,
ignoriraju neugodne i z n i m k e . P r o b l e m je u tome š t o teorija ne
može i m a t i i z n i m a k a ; i z n i m k e jednostavno z n a č e da teorija nije
potpuno točna.
 A k t u a l n i p r i m j e r stvarnosti k o j i p r k o s i e t a b l i r a n i m z n a n ­
s t v e n i m vjerovanjima t i č e se drevne vjerske prakse hodanja po
vatri. A s p i r a n t i s e s v a k o d n e v n o okupljaju k a k o b i p r o š i r i l i p o ­
d r u č j e k o n v e n c i o n a l n e svijesti h o d a n j e m p o stazi o d u ž a r e n o g
ugljena. Temperature ugljena i trajanje i z l o ž e n o s t i d o v o l j n i su da
i z a z o v u m e d i c i n s k i relevantne o p e k l i n e n a stopalima, n o i p a k t i ­
s u ć e s u d i o n i k a p r o đ u taj proces p o t p u n o n e o z l i j e đ e n i . Prije nego
što n a p r e č a c z a k l j u č i t e da ugljen u stvari nije t o l i k o v r u ć , u z m i t e
u o b z i r brojne s u d i o n i k e k o j i se pokolebaju u s v o j i m vjerovanji­
ma i o p e k u se tijekom hodanja po i s t o m t o m sloju ugljena.
S l i č n o tome, znanost je nedvosmislena u svojoj t v r d n j i da
v i r u s H I V uzrokuje A I D S . M e đ u t i m , n e m a p r e d o d ž b e o tome
k a k o to velik broj pojedinaca k o j i su se z a r a z i l i t i m v i r u s o m de-
secima g o d i n a ne p o k a z u j u znakove bolesti? Još v i š e zbunjuje
primjer pacijenata u posljednjem stadiju raka k o j i se oporave p u ­
t e m spontane remisije. B u d u ć i da su takve remisije i z v a n granica
k o n v e n c i o n a l n e teorije, znanost p o t p u n o i g n o r i r a č i n j e n i c u da
u o p ć e postoje. Spontane remisije se odbacuju kao n e o b j a š n j i v i
i z u z e c i i z n a š i h t r e n u t n i h istina i l i , jednostavno, kao p o g r e š n e
dijagnoze.

Kada pozitivno razmišljanje krene po zlu

Prije nego š t o k r e n e m razmatrati nevjerojatnu m o ć n a š i h
u m o v a i to k a k o su moja i s t r a ž i v a n j a stanica p r u ž i l a u v i d u dje­
lovanje tjelesnih p u t o v a um-tijelo, m o r a m v r l o jasno istaknuti
k a k o n e smatram d a jednostavno m i š l j e n j e p o z i t i v n i h m i s l i u v i ­
jek v o d i d o f i z i č k o g izlječenja. Potrebno v a m j e v i š e o d » p o z i ­
t i v n o g r a z m i š l j a n j a « da biste stekli k o n t r o l u n a d s v o j i m tijelom
i s v o j i m ž i v o t o m . Preusmjeravanje energije n a š e g u m a na p o z i ­
tivne, ž i v o t n o p o d r ž a v a j u ć e m i s l i i iskorjenjivanje sveprisutnih
negativnih m i s l i , koje n a m iscrpljuju energiju i slabe nas, jest v a ž ­
no za n a š e zdravlje i blagostanje. A l i , i s n a ž n o i s t i č e m to »ALI«,
p u k o mišljenje p o z i t i v n i h m i s l i n e m o r a n u ž n o i m a t i b i l o kakav
utjecaj na n a š e živote! U stvari, p o n e k a d ljudi k o j i » p a d n u na
ispitu« p o z i t i v n o g razmišljanja postanu j o š više oslabljeni jer je
sada njihovo stanje beznadno - vjeruju da su i s c r p i l i sva sredstva
tijela i u m a .
O n o š t o t a k v i neuspjeli » p o z i t i v n i m i s l i o c i « ne r a z u m i j u je
to da su p r i v i d n o »odijeljena« p o d r u č j a u m a koje z o v e m o svjesno
i podsvjesno m e đ u s o b n o zavisni. Svjesni um je kreativni dio, dio
k o j i sastavlja » p o z i t i v n e misli«. S druge strane, podsvjesni um je
s k l a d i š t e zapisa p o d r a ž a j - r e a k c i j a d o b i v e n i h iz instikata i n a u č e ­
n i h iskustava. Podsvjesni u m isključivo j e p r o i z v o d navike; u v i ­
jek i z n o v a p r o i z v o d i t će, na n a š u v e l i k u žalost, iste bihevioralne
odgovore na ž i v o t n e signale. K o l i k o ste se puta našli kako » p o l u -
dite« z b o g neke t r i č a r i j e kao što je, na primjer, otvorena pasta za
zube? Od djetinjstva su vas učili da p a ž l j i v o zavrnete p o k l o p a c na
tubi. K a d a p r o n a đ e t e otvorenu tubu, u v a m a » n e š t o k l i k n e « i au­
tomatski vas o b u z m e bijes. R a d i se samo o tome da ste doživjeli
jednostavni p o d r a ž a j - o d g o v o r p r o g r a m a p o n a š a n j a pohranjenog
u v a š e m podsvjesnom u m u .
K a d a g o v o r i m o o p u k o m n e u r o l o š k o m procesiranju, p o d ­
svjesni u m j e n a milijune puta m o ć n i j i o d svjesnog uma. U k o ­
l i k o su želje svjesnog u m a u s u k o b u s p r o g r a m i m a podsvjesnog
u m a , što mislite, koji » u m « će pobijediti? M o ž e t e do besvijesti
ponavljati v a š u p o z i t i v n u afirmaciju da ste voljeni i l i da će v a m
se m a l i g n i t u m o r smanjiti. N o , ako ste kao dijete neprestano slu­
šali da ste b e z v r i j e d n i i bolesni, te p o r u k e p r o g r a m i r a n e u v a š
podsvjesni um potkopat će v a š a najbolja svjesna nastojanja da
promijenite svoj život. Sjetite se k a k o je b r z o v a š a zadnja n o v o ­
g o d i š n j a o d l u k a d a manje jedete u s t u k n u l a p r e d m i r i s o m purice
u p e ć n i c i ? O i z v o r i m a samosabotiranja podsvjesnog p r o g r a m i ­
ranja i tome k a k o ih b r z o p r e o b l i k o v a t i v i š e ć e m o n a u č i t i u sed­
m o m poglavlju - Svjesno roditeljstvo. N o , zasada samo znajte da
i m a nade č a k i za one koji su upotrijebili p o z i t i v n o r a z m i š l j a n j e i
doživjeli t e ž a k neuspjeh.

130
Um iznad tijela
P o n o v i m o š t o z n a m o o stanicama. U p r e t h o d n o m poglavlju
naučili smo da funkcioniranje stanica izravno p r o i s t j e č e iz p o ­
kreta n j i h o v i h p r o t e i n s k i h » z u p č a n i k a « . Kretanje š t o ga stvaraju
s k l o p o v i proteina daje energiju f i z i o l o š k i m funkcijama koje o m o ­
g u ć a v a j u život. Proteini s u fizički g r a đ e v n i b l o k o v i , m e đ u t i m z a
animiranje n j i h o v o g kretanja p o t r e b n i su k o m p l e m e n t a r n i s i g n a l i
iz okoliša. Sučelje i z m e đ u o k o l i š n i h signala i citoplazmatskih pro-
teina š t o p r o i z v o d e p o n a š a n j e j e s t a n i č n a m e m b r a n a . M e m b r a n a
p r i m a p o d r a ž a j e i z a t i m p o k r e ć e prikladne, ž i v o t n o p o d r ž a v a j u -
će s t a n i č n e odgovore. S t a n i č n a m e m b r a n a djeluje kao » m o z a k «
stanice. P r e m a funkcionalnoj definiciji, ti p r o t e i n s k i k o m p l e k s i
su » p e r c e p t i v n i « p r e k i d a č i k o j i povezuju primanje p o d r a ž a j a iz
okoliša s p r o t e i n s k i m p u t o v i m a k o j i p r o i z v o d e odgovor.
Stanice o p ć e n i t o reagiraju na v r l o b a z i č a n skup » p e r c e p c i j a «
onoga što se zbiva u n j i h o v o m svijetu. Te percepcije u k l j u č u j u
prepoznavanje jesu li tvari p o p u t kalija, kalcija, k i s i k a , glukoze,
histamina, estrogena, toksina i b r o j n i h d r u g i h p o d r a ž a j a p r i s u t n i
u n j i h o v o m n e p o s r e d n o m o k o l i š u . Simultane interakcije deseta­
ka t i s u ć a refleksnih perceptivnih p r e k i d a č a u m e m b r a n i , od k o j i h
svaki d i r e k t n o o č i t a v a p o j e d i n i signal iz o k o l i š a , zajedno stvaraju
kompleks p o n a š a n j a žive stanice.
P r v i h t r i milijarde g o d i n a ž i v o t a n a o v o m planetu biosfera
se sastojala isključivo od samostalnih, p o j e d i n a č n i h stanica kao
što su bakterije, alge i protozoe. P r e m d a smo t r a d i c i o n a l n o takve
ž i v o t n e oblike smatrali u s a m l j e n i č k i m p o j e d i n c i m a , sada z n a m o
da signalne m o l e k u l e š t o ih p o j e d i n a č n o upotrebljavaju stanice
za regulaciju vlastitih fizioloških funkcija, kada se otpuste u o k o ­
liš, u t j e č u i na p o n a š a n j e d r u g i h organizama. Signali p u š t e n i u
okoliš omogućavaju usklađenost ponašanja raspršene populaci­
je j e d n o s t a n i č n i h organizama. Izlučivanje signalnih m o l e k u l a u
okoliš p o s p j e š i l o je preživljavanje p o j e d i n a č n i h stanica, o m o g u ­
ćavajući i m d a žive kao p r i m i t i v n a »zajednica«.
J e d n o s t a n i č n e ameboidne sluzave plijesni su primjer za to
kako signalne molekule vode do zajednice. Te amebe žive samot-

131
n j a č k i m ž i v o t o m u tlu gdje t r a ž e hranu. P r i k o n z u m a c i j i hrane
dostupne u o k o l i š u , stanice proizvode v i š a k m e t a b o l i č k o g nu­
sproizvoda zvanog ciklički A M P ( c A M P ) kojega s e m n o g o oslo­
b a đ a u o k o l i š . D o k se druge amebe s u o č a v a j u s g l a đ u , koncentra­
cija c A M P - a u o k o l i š u raste. K a d a se i z l u č e n i c A M P signal veže
z a c A M P receptore n a s t a n i č n i m m e m b r a n a m a d r u g i h ameba
sluzave plijesni, to im signalizira da aktiviraju p o n a š a n j e »roje-
nja«, p r i č e m u se amebe okupljaju i oblikuju veliko v i š e s t a n i č n o
» s t o p a l o « (pseudoplazmodij, op. p r e v ) . Stopalna zajednica je re­
p r o d u k t i v n i stadij sluzave plijesni. Za vrijeme razdoblja »gladi«,
zajednica stanica koje stare dijeli svoju D N K i stvara sljedeću
generaciju potomstva. N o v e amebe hiberniraju k a o neaktivne
spore. K a d a je dostupno v i š e hrane, m o l e k u l e hrane djeluju kao
signal za p r e k i d hibernacije, o s l o b a đ a n j e nove populacije pojedi­
n a č n i h stanica i p o n o v n o z a p o č i n j a n j e čitavog ciklusa.
B i t je u tome da j e d n o s t a n i č n i o r g a n i z m i kada dijele svoju
»svjesnost« i k o o r d i n i r a j u svoja p o n a š a n j a , p u š t a j u ć i u o k o l i š »si-
g n a l n e « molekule, u stvari žive u zajednici. Ciklički A M P jedan je
od evolucijski najranijih o b l i k a l u č e n i h regulatornih signala koji
upravljaju s t a n i č n i m p o n a š a n j e m . Z a temeljne ljudske signalne
m o l e k u l e (npr. h o r m o n i , neuropeptidi, c i t o k i n i , faktori rasta) koji
reguliraju n a š e vlastite s t a n i č n e zajednice nekada se m i s l i l o da su
nastali s pojavom s l o ž e n i h v i š e s t a n i č n i h o b l i k a života. M e đ u t i m ,
novija istraživanja su pokazala da te »ljudske« signalne molekule
koriste v e ć p r i m i t i v n i j e d n o s t a n i č n i o r g a n i z m i , o r g a n i z m i u ra­
n i j i m stadijima evolucije.
T i j e k o m evolucije stanice su p o v e ć a l e broj integralnih
m e m b r a n s k i h proteina » s v j e s n o s t i « d o m a k s i m u m a k o j i njihove
membrane m o g u s a d r ž a v a t i . Da bi stekle v i š e svijesti, a stoga i
p o v e ć a l e vjerojatnost preživljavanja, stanice su se p o č e l e okuplja­
t i , najprije u jednostavne, a kasnije u v r l o organizirane s t a n i č n e
zajednice. K a o š t o sam ranije opisao, fiziološke funkcije v i š e s t a ­
n i č n i h o r g a n i z a m a podijeljene su na specijalizirane zajednice sta­
nica koje oblikuju različita tjelesna tkiva i organe. U z a j e d n i č k i m
organizacijama, inteligentno procesiranje s t a n i č n e membrane
obavljaju specijalizirane stanice ž i v č a n o g i i m u n o l o š k o g sustava
organizma.
Tek prije 700 m i l i j u n a godina, š t o je u v r e m e n s k o m o k v i r u
ž i v o t a n a o v o m planetu nedavno, p o j e d i n a č n e stanice o t k r i l e s u
da je k o r i s n o u d r u ž i t i se u zbijene v i š e s t a n i č n e zajednice, ure­
đ e n j a koja poznajemo kao biljke i životinje. Iste koordinacijske
signalne m o l e k u l e š t o su ih upotrebljavale samostalne stanice
upotrebljavaju se i u t i m n o v o r a z v i j e n i m z a t v o r e n i m zajednica­
ma. Strogom regulacijom o s l o b a đ a n j a i distribucije t i h s i g n a l n i h
m o l e k u l a što upravljanju r a z l i č i t i m funkcijama, zajednice stanica
uspjele su uskladiti svoje funkcije i p o n a š a t i se kao p o j e d i n a č n i
o b l i k života. K o d p r i m i t i v n i j i h v i š e s t a n i č n i h organizama, o n i h
bez specijaliziranog ž i v č a n o g sustava, tok t i h s i g n a l n i h m o l e k u l a
unutar zajednice osigurao je elementarni » u m « k o j i se o č i t o v a o u
u s k l a đ e n i m informacijama koje je dijelila svaka stanica. U t a k v i m
o r g a n i z m i m a svaka stanica neposredno čita naznake iz o k o l i š a i
sama p r i l a g o đ a v a vlastito p o n a š a n j e .
M e đ u t i m , k a d a su se stanice o k u p i l e u zajednici, m o r a l a se
uvesti n o v a p o l i t i k a . U zajednici svaka stanica ne m o ž e djelovati
kao nezavisna j e d i n i c a i č i n i t i š t o želi. Izraz » z a j e d n i c a « i m p l i c i r a
da se s v i njezini p r i p a d n i c i posvete z a j e d n i č k o m p l a n u djelova­
nja. K o d v i š e s t a n i č n i h životinja, p o j e d i n a č n e stanice moraju »vi­
djeti« l o k a l n i o k o l i š izvan svoje »kože«, m e đ u t i m nemaju n u ž n o
svjesnost o tome š t o se z b i v a u udaljenijim o k o l i š i m a , posebno
o n i m a š t o s e nalaze i z v a n č i t a v o g o r g a n i z m a . M o ž e l i stanica jetre
zakopana u v a š o j utrobi, o d g o v a r a j u ć i na signale iz njezina l o ­
kalnog o k o l i š a , proizvesti u p u ć e n u reakciju n a u l i č n o g p l j a č k a š a
koji u s k o č i u v a š okoliš? S l o ž e n e kontrole p o n a š a n j a potrebne
da se osigura preživljavanje v i š e s t a n i č n o g o r g a n i z m a u g r a đ e n e
su unutar njegovog c e n t r a l i z i r a n o g sustava za procesiranje i n ­
formacija.
K a k o su ž i v o t i n j e postajale sve složenije, posao nadzora i
u r e đ i v a n j a toka signalnih m o l e k u l a š t o reguliraju p o n a š a n j e pre­
uzele su specijalizirane stanice. Te stanice izgradile su razgranatu
m r e ž u živaca i središnji procesor informacija - mozak. Funkcija
mozga je u s k l a đ i v a n j e dijaloga signalnih m o l e k u l a unutar za-

133
jednice. Stoga u zajednici stanica svaka stanica m o r a d o n o š e n j e
u p u ć e n i h o d l u k a prepustiti s v o m autoritetu po svjesnosti, moz­
gu. M o z a k upravlja p o n a š a n j e m stanica u tijelu. To je v r l o v a ž n a
stvar na k o j u trebam obratiti p o z o r n o s t , b u d u ć i da za zdravstve­
n e t e š k o ć e koje i s k u s i m o r e d o v i t o k r i v i m o stanice n a š i h organa
i tkiva.

Emocije: Osjećati jezik stanica

U v i š i m o d n o s n o svjesnijim ž i v o t n i m o b l i c i m a m o z a k je
razvio specijalizaciju koja je čitavoj zajednici o m o g u ć i l a da se
u s k l a d i sa statusom njegovih r e g u l a t o r n i h signala. E v o l u c i j a l i m -
b i č k o g sustava dovela je do jedinstvenog m e h a n i z m a k o j i k e m i j ­
ske k o m u n i k a c i j s k e signale pretvara u osjete koje p o t o m m o g u
iskusiti sve stanice u zajednici. N a š svjesni um te signale d o ž i v ­
ljava kao osjećaje. Svjesni um ne samo da » o č i t a v a « tok s t a n i č n i h
k o r d i n a c i j s k i h signala k o j i s a č i n j a v a j u » u m « tijela, nego m o ž e i
p r o i z v o d i t i emocije, koje se manifestiraju p o m o ć u k o n t r o l i r a n o g
o s l o b a đ a n j a regulacijskih signala o d strane ž i v č a n o g sustava.
U isto vrijeme d o k sam ja p r o u č a v a o m e h a n i k u s t a n i č n o g
m o z g a i stjecao uvide o djelovanju ljudskog m o z g a , Candace Pert
je p r o u č a v a l a ljudski m o z a k i postajala svjesna m e h a n i k e s t a n i č ­
n o g mozga. U k n j i z i Molekule emocija (Molecules of Emotion) Pert
je opisala k a k o ju je njezino p r o u č a v a n j e receptora za procesira­
nje informacija na m e m b r a n a m a stanica ž i v č a n o g sustava dovelo
do o t k r i ć a da su isti » n e u r a l n i « receptori p r i s u t n i u v e ć i n i , ako ne
i s v i m tjelesnim stanicama. N j e z i n i elegantni p o k u s i u s t a n o v i l i
su da » u m « nije fokusiran u glavi, nego da je preko s i g n a l n i h
m o l e k u l a raspodijeljen č i t a v i m tijelom. Ne manje v a ž n o , njezin je
r a d istaknuo da osjećaji ne nastaju samo preko p o v r a t n i h infor­
macija koje tijelo d o b i v a i z o k o l i š a . P u t e m samosvijesti, u m m o ž e
upotrijebiti m o z a k za stvaranje » m o l e k u l a e m o c i j a « i nadvlada­
t i sustav. D o k ispravna upotreba svijesti m o ž e b o l e s n o m tijelu
donijeti zdravlje, n e p r i k l a d n o , nesvjesno upravljanje emocijama
lako m o ž e zdravo tijelo u č i n i t i b o l e s n i m , što je tema o kojoj ću
g o v o r i t i u š e s t o m i s e d m o m poglavlju. Molekule osjećaja v r l o je

134
p r o n i c l j i v a knjiga koja opisuje proces znanstvenog o t k r i ć a . T a ­
k o đ e r , p r u ž a relevantne uvide o b i t k a m a koje nastupaju k a d a
se k o n z e r v a t i v n o j znanstvenoj zajednici p o k u š a v a j u predstaviti
nove »ideje«, š t o je tema s k o j o m sam v i š e nego d o b r o upoznat!
[Pert, 1997.].
L i m b i č k i sustav predstavljao je v e l i k i evolucijski napredak
z b o g sposobnosti da osjeti i k o o r d i n i r a tok b i h e v i o r a l n o - r e g u -
lacijskih signala unutar s t a n i č n e zajednice. K a k o je unutarnji
s i g n a l n i sustav evol»uirao, njegova v e ć a efikasnost o m o g u ć i l a je
m o z g u da se p o v e ć a . V i š e s t a n i č n i o r g a n i z m i i m a l i su sve v i š e sta­
n i c a p o s v e ć e n i h reagiranju na sve v e ć i spektar signala iz vanjskog
o k o l i š a . P o j e d i n a č n e stanice m o g u o d g o v a r a t i n a jednostavne
osjetilne percepcije kao š t o su crveno, o k r u g l o , m i r i s a v o i slatko,
m e đ u t i m dodatna snaga m o z g a r a s p o l o ž i v a k o d v i š e s t a n i č n i h
ž i v o t i n j a o m o g u ć a v a im da p o v e ž u te jednostavne osjete u v i š e
razine s l o ž e n o s t i i percipiraju » j a b u k u « .
F u n d a m e n t a l n a refleksna p o n a š a n j a s t e č e n a t i j e k o m e v o l u ­
cije prenose se na p o t o m s t v o u o b l i k u genetski z a s n o v a n i h i n s t i -
kata. E v o l u c i j a v e ć i h m o z g o v a , s n j i h o v o m p o v e ć a n o m p o p u l a ­
c i j o m ž i v č a n i h stanica, p r u ž i l a j e o r g a n i z m i m a p r i l i k u n e samo
da se oslone na i n s t i n k t i v n o p o n a š a n j e nego i da u č e iz svojih
ž i v o t n i h iskustava. U č e n j e n o v i h refleksnih p o n a š a n j a u b i t i je
p r o i z v o d uvjetovanja. N a primjer, r a z m o t r i m o k l a s i č a n primjer
Pavlovljevog dresiranja njegovih pasa d a p o č n u s l i n i t i k a d a za-
č u j u z v u k zvona. Najprije ih je dresirao z v o n j a v o m z v o n a i spa­
janjem tog p o d r a ž a j a s n a g r a d o m to jest h r a n o m . N a k o n n e k o g
vremena, z a z v o n i o b i z v o n o m a l i n e b i p o n u d i o h r a n u . Tada s u
psi v e ć b i l i p r o g r a m i r a n i d a n a z v u k z v o n a o č e k u j u h r a n u i tako
su i n s t i n k t i v n o p o č e l i s l i n i t i iako hrane nije b i l o . To je o č i t o » n e ­
s v j e s n o « , n a u č e n o refleksno p o n a š a n j e .
Refleksna p o n a š a n j a m o g u b i t i posve jednostavna, poput
spontanog p o m i c a n j a noge k a d a č e k i ć u d a r i u koljeno, i l i v r l o
s l o ž e n a , kao, n a primjer, v o ž n j a a u t o m o b i l a p r i b r z i n i o d sto k i ­
lometara na sat na prepunoj autocesti, a d o k je v a š svjesni um
p o t p u n o p r e o k u p i r a n razgovorom S p u t n i k o m . Iako b i h e v i o r a l -
ne refleksne reakcije mogu biti n e o b i č n o s l o ž e n e , za njih nije p o -
trebno r a z m i š l j a n j e . P u t e m procesa uvjetovanog u č e n j a , n e u r a l n i
p u t o v i i z m e đ u izazivanja p o d r a ž a j a i b i h e v i o r a l n i h odgovora
postaju » u k o r i j e n j e n i « k a k o b i osigurali opetovani uzorak. U k o ­
rijenjeni p u t o v i su u stvari » n a v i k e « . K o d n i ž i h životinja cijeli
je m o z a k dizajniran da p r o i z v o d i isključivo habitualne (koji se
temelje na n a v i c i ; op. prev) odgovore na p o d r a ž a j e . Pavlovljevi
psi sline refleksno - ne svjesnom namjerom. Djelovanje podsvje­
snog u m a je po svojoj p r i r o d i refleksno i njime ne upravlja r a z u m
i l i razmišljanje. Fizički gledajući, taj um je povezan s a k t i v n o š ć u
svih m o ž d a n i h struktura p r i s u t n i h k o d ž i v o t i n j a koje n i s u e v o l u ­
irale do samosvjesnosti.
L j u d i i n e k o l i c i n a d r u g i h v i š i h sisavaca r a z v i l i su specijali­
z i r a n o p o d r u č j e m o z g a p o v e z a n o s r a z m i š l j a n j e m , planiranjem
i d o n o š e n j e m o d l u k a koje se zove prefrontalni korteks. Taj d i o
prednjeg m o z g a o č i g l e d n o j e sjedište » s a m o - s v j e s n o g « m e n t a l ­
n o g procesiranja. Um k o j i je svjestan samog sebe je samorefiek-
sivan; to je novorazvijeni »osjetilni o r g a n « koji o p a ž a n a š a v l a ­
stita p o n a š a n j a i emocije. T a k o đ e r , um svjestan samog sebe i m a
pristup v e ć i n i podataka p o h r a n j e n i h u n a š o j b a n c i d u g o r o č n o g
p a m ć e n j a . To je krajnje v a ž n a z n a č a j k a koja n a m o m o g u ć a v a da
na temelju p r o m i š l j a n j a povijesti svojeg ž i v o t a svjesno p l a n i r a m o
svoju b u d u ć n o s t .
O b d a r e n s p o s o b n o š ć u d a bude samorefieksivan, u m svje­
stan samog sebe izrazito je m o ć a n . M o ž e o p a ž a t i b i l o koje p r o ­
g r a m i r a n o p o n a š a n j e u koje smo se upustili, v r e d n o v a t i to p o n a ­
šanje i svjesno o d l u č i t i da p r o m i j e n i p r o g r a m . M o ž e m o a k t i v n o
birati k a k o da o d g o v o r i m o na v e ć i n u signala iz o k o l i š a , pa č a k i
ž e l i m o l i u o p ć e o d g o v o r i t i n a njih. Sposobnost svjesnog u m a d a
n a d j a č a p r e p r o g r a m i r a n a p o n a š a n j a podsvjesnog u m a osnova j e
slobodne volje.
P a ipak, n a š poseban dar d o n o s i i p o s e b n u z a m k u . D o k v e ć i ­
na o r g a n i z a m a u stvari p o d r a ž a j ž i v o t a m o r a iskusiti iz p r v e ruke,
sposobnost ljudskog m o z g a da »uči« percepcije t o l i k o je napred­
na da percepcije u stvari m o ž e m o steći i i n d i r e k t n i m putem, od
učitelja. Jednom kada percepcije d r u g i h p r i h v a t i m o kao » i s t i n e « ,
njihove percepcije postanu ukorijenjene u n a š i m vlastitim m o z

136
g o v i m a i pretvore se u naše » i s t i n e « . E v o gdje nastaje p r o b l e m :
š t o ako su percepcije n a š i h učitelja n e t o č n e ? U t i m s l u č a j e v i m a
n a š i s e m o z g o v i p u n e p o g r e š n i m percepcijama. Podsvjesni j e u m
isključivo u r e đ a j z a reprodukciju o d g o v o r a n a o d r e đ e n i p o d r a ­
žaj; u t o m dijelu »stroja« ne postoji » d u h « k o j i bi p r o m i š l j a o o
d u g o r o č n i m posljedicama p r o g r a m a koje p o k r e ć e m o . Podsvje­
sno djeluje samo u » s a d a « . Stoga p r o g r a m i r a n e p o g r e š n e percep­
cije u n a š e m podsvjesnom u m u n i s u » n a d z i r a n e « i po n a v i c i će
nas u v l a č i t i u n e p r i k l a d n a i o g r a n i č a v a j u ć a p o n a š a n j a .
Da sam kao dodatak u ovo poglavlje u k l j u č i o sklizavu z m i j u
koja i s k a č e iz ove stranice upravo sada, v e ć i n a vas bi pobjegla iz
sobe i l i izbacila knjigu iz k u ć e . T k o g o d vas je » u p o z n a o « s v a š o m
p r v o m z m i j o m m o ž d a s e p o n a š a o n a s l i č n o neugodan n a č i n k a k o
b i v a š e m u m u o t v o r e n o m z a dojmove dao v a ž n u ž i v o t n u l e k c i ­
j u : V i d i zmiju... zmija l o o o š a ! Podsvjesni sustav sjećanja v r l o je
s k l o n brzo pohranjivati i n a g l a š a v a t i percepcije š t o se t i č u stvari
koje su prijetnja za v a š život i tijelo. A k o su vas učili da su zmije
opasne, svaki put kada se zmija n a đ e u v a š o j b l i z i n i vi refleksno
(nesvjesno) u k l j u č u j e t e z a š t i t n u reakciju.
N o , š t o da je herpetolog č i t a o o v u k n j i g u i da je zmija i s k o č i ­
la? B e z sumnje, herpetologe bi z m i j a ne samo zaintrigirala, nego
bi b i l i oduševljeni kada bi o t k r i l i da je k n j i š k a zmija bezopasna.
Tada bi je p r i m i l i u ruke i s u ž i t k o m p r o m a t r a l i njezino p o n a š a ­
nje. Smatrali bi da je vaša p r o g r a m i r a n a reakcija i r a c i o n a l n a jer
nisu sve zmije opasne. Štoviše, o ž a l o s t i l a bi ih činjenica š t o je to­
l i k o m n o g o l j u d i l i š e n o u ž i t k a p r o u č a v a n j a tako z a n i m l j i v i h bića.
Ista zmija, isti p o d r a ž a j , pa ipak jako različite reakcije.
N a š i m reakcijama n a p o d r a ž a j e i z o k o l i š a doista upravljaju
n a š e percepcije, m e đ u t i m n i s u sve n a š e n a u č e n e percepcije t o č ­
ne. N i s u sve zmije opasne! D a , percepcija »upravlja« b i o l o g i j o m ,
ali, kao š t o s m o vidjeli, percepcije m o g u b i t i t o č n e i l i n e t o č n e .
Zato bi b i l o preciznije da te u p r a v l j a č k e percepcije z o v e m o vje­
rovanja.

Vjerovanja upravljaju biologijom!

 P r o m i s l i t e o v a ž n o s t i tog podatka. Posjedujemo sposobnost
svjesnog vrednovanja n a š i h o d g o v o r a n a p o d r a ž a j e i z o k o l i š a
i mijenjanja starih o d g o v o r a k a d g o d to p o ž e l i m o - ... j e d n o m
k a d a i z a đ e m o n a kraj s m o ć n i m p o d s v j e s n i m u m o m , kojeg ć u
podrobnije o b r a d i t i u s e d m o m poglavlju. N i s m o zaglavili sa svo­
j i m genima n i s a m o p o r a ž a v a j u ć i m p o n a š a n j i m a !

Kako um upravlja tijelom

M o j i zaključci o n a č i n u na k o j i vjerovanja upravljaju b i o l o ­
g i j o m z a s n o v a n i s u n a m o j i m i s t r a ž i v a n j i m a k l o n i r a n i h endote-
l i j a l n i h stanica, stanica koje tvore u n u t r a š n j u stjenku k r v n i h žila.
Endotelijalne stanice koje sam uzgajao u k u l t u r i stanica p o m n o
su nadzirale svoj svijet i mijenjale svoje p o n a š a n j e u skladu s p o ­
d a c i m a koje su o č i t a v a l e iz o k o l i š a . K a d a bi im se dale hranjive
tvari, stanice bi se kretale p r e m a t i m h r a n j i v i m t v a r i m a sa sta­
n i č n i m e k v i v a l e n t o m o t v o r e n i h r u k u . K a d a b i h stvorio t o k s i č n i
o k o l i š , uzgojene stanice bi se udaljavale od p o d r a ž a j a u nastoja­
nju da se obrane od š t e t n i h tvari. M o j e i s t r a ž i v a n j e je b i l o usre­
d o t o č e n o n a membranske percepcijske p r e k i d a č e k o j i upravljaju
prijelazom iz j e d n o g p o n a š a n j a u drugo.
G l a v n i p r e k i d a č š t o sam ga p r o u č a v a o b i o je p r o t e i n s k i re-
ceptor k o j i reagira n a h i s t a m i n , m o l e k u l u k o j u tijelo k o r i s t i n a
n a č i n k o j i j e ekvivalentan l o k a l n o m z n a k u z a u z b u n u . O t k r i o
s a m da postoje dvije vrste p r e k i d a č a , H1 i H 2 , k o j i reagiraju na
isti signal. K a d a se aktiviraju, p r e k i d a č i s h i s t a m i n s k i m recepto-
r i m a H1 izazivaju zaštitnu reakciju, v r s t u p o n a š a n j a o t k r i v e n u
k o d k u l t u r a stanica u koje je d o d a n a o t r o v n a tvar. P r e k i d a č i k o j i
s a d r ž e h i s t a m i n s k i receptor H 2 n a h i s t a m i n reagiraju reakcijom
rasta, s l i č n o p o n a š a n j u u z g o j e n i h stanica u p r i s u t n o s t i h r a n j i v i h
tvari.
Kasnije s a m o t k r i o da adrenalin, signal u tjelesnom sustavu
koji j e ekvivalent znaka z a o p ć u u z b u n u , t a k o đ e r i m a p r e k i d a č e
k o j i s a d r ž e dva r a z l i č i t a receptora za o č i t a v a n j e adrenalina, na­
zvana alfa i beta. A d r e n a l i n s k i receptori i z a z i v a l i su p o t p u n o
jednaka s t a n i č n a p o n a š a n j a kao i o n i koji reagiraju na h i s t a m i n .
K a d a je adrenalinski alfa-receptor dio I M P - p r e k i d a č a , on na­
1

k o n registriranja adrenalina izaziva z a š t i t n u reakciju. K a d a je dio

prekidača beta-receptor, isti adrenalinski signal p o k r e ć e reakciju
rasta. [ L i p t o n , et al., 1992.]
Sve je to b i l o zanimljivo, no najuzbudljivije o t k r i ć e je uslije­
d i l o k a d a sam u svoje kulture t k i v a istovremeno uveo i h i s t a m i n
i adrenalin. O t k r i o sam da adrenalinski signali, koje o s l o b a đ a sre­
dišnji ž i v č a n i sustav, n a d j a č a v a j u utjecaj h i s t a m i n s k i h signala k o j i
se p r o i z v o d e l o k a l n o . Tu na scenu stupa p o l i t i k a zajednice k o j u
s a m ranije opisao. Pretpostavimo da radite u b a n c i . Upravitelj
p o d r u ž n i c e d a v a m nalog. D o đ e i z v r š n i direktor banke i d a v a m
suprotan nalog. K o j i nalog ć e t e slijediti? Želite l i z a d r ž a t i posao,
smjesta ćete izvršiti nalog i z v r š n o g direktora. U n a š u biologiju
u g r a đ e n je s l i č a n prioritet koji stanicama n a l a ž e da slijede upute
» g l a v n o g g a z d e « ž i v č a n o g sustava č a k i kada su ti signali u suko­
bu s l o k a l n i m p o d r a ž a j i m a .
B i o sam u z b u đ e n rezultatima svojih eksperimenata jer sam
smatrao da su na r a z i n i p o j e d i n a č n e stanice o t k r i l i i s t i n u koja
v r i j e d i za v i š e s t a n i č n e organizme - da je um (to jest djelovanje
preko adrenalina iz centralnog ž i v č a n o g sustava) j a č i od tijela
(djelovanje preko l o k a l n o g h i s t a m i n s k o g signala). Implikacije
t i h eksperimenata želio sam jasno iznijeti u s v o m z n a n s t v e n o m
radu, m e đ u t i m moje je kolege na ideju da u b a c i m v e z u u m a i
tijela u č l a n a k o s t a n i č n o j biologiji skoro u d a r i l a m o ž d a n a kap.
Tako s a m stavio samo jedan k r i p t i č a n k o m e n t a r o razumijevaju
v a ž n o s t i studije, m e đ u t i m n i s a m mogao reći k a k v a je to v a ž n o s t .
M o j i kolege n i s u htjeli da u k l j u č i m te implikacije jer je um ne­
prihvatljiv b i o l o š k i koncept. B i o z n a n s t v e n i c i su k o n v e n c i o n a l n i
njutnovski znanstvenici - ako nije materija... ne r a č u n a se. » U m «
je n e l o k a l n a energija i stoga za m a t e r i j a l i s t i č k u b i o l o g i j u nije re­
levantna. N a ž a l o s t , ta percepcija je »vjerovanje« koje se u k v a n -
t n o - m e h a n i č k o m svijetu pokazalo o č i g l e d n o p o g r e š n i m !

IMP - Integralni membranski proteini; op. prev.

139
Placebo: Učinak vjerovanja
S v a k i student m e d i c i n e n a u č i , b a r e m usput, d a u m m o ž e
utjecati na tijelo. N a u č e da n e k i l j u d i ozdrave k a d a vjeruju (po­
g r e š n o ) da dobivaju lijek. K a d a pacijent o z d r a v i u z i m a j u ć i tabletu
od š e ć e r a , m e d i c i n a to definira kao placebo učinak. M o j prijatelj
R o b Williams, o s n i v a č P S Y C H - K - a , n a energiji zasnovanog su­
stava p s i h o l o š k e terapije, sugerira da bi b i l o prikladnije nazivati
ga učinak percepcije. Ja ga z o v e m učinak vjerovanja kako b i h na­
glasio da n a š e percepcije, bez obzira na to jesu li t o č n e i l i n e t o č n e ,
jednako u t j e č u na n a š e p o n a š a n j e i n a š a tijela.
Ja slavim učinak vjerovanja, k o j i je nevjerojatan dokaz is-
cjeliteljske sposobnosti tijela/uma. Pa ipak, »sve je to u n j i h o v i m
g l a v a m a « placebo u č i n a k tradicionalna m e d i c i n a povezuje s, u
najgorem slučaju, š a r l a t a n i m a i l i , u najboljem slučaju, slabim, su-
g e s t i b i l n i m pacijentima. Na m e d i c i n s k i m fakultetima se placebo
u č i n a k p r o l a z i na b r z i n u k a k o bi studenti što prije stigli do pra­
v o g oruđa suvremene m e d i c i n e kao što su lijekovi i operacije.
To je golema p o g r e š k a . Placebo u č i n a k bi trebao b i t i v a ž n a
tema n a M e d i c i n s k o m fakultetu. S m a t r a m d a b i m e d i c i n s k o obra­
zovanje l i j e č n i k e trebalo osposobljavati d a prepoznaju m o ć n a š i h
unutarnjih resursa. Liječnici n e b i smjeli odbacivati m o ć u m a kao
n e š t o inferiorno m o ć i kemikalija i l i skalpela. Trebaju napustiti
svoje uvjerenje da su tijelo i njegovi dijelovi zapravo g l u p i i da za
o č u v a n j e zdravlja n u ž n o trebamo vanjsku intervenciju.
Placebo u č i n a k trebao b i b i t i predmet v e l i k i h , dobro f i n a n ­
c i r a n i h i s t r a ž i v a č k i h pothvata. K a d b i m e d i c i n s k i i s t r a ž i v a č i do­
kučili kako da u većoj mjeri iskoriste placebo u č i n a k , liječnici bi
d o b i l i o r u đ e za liječenje bolesti koje je djelotvorno, zasnovano na
energiji i slobodno od p o p r a t n i h u č i n a k a . Energetski iscjelitelji
k a ž u d a v e ć posjeduju takva o r u đ a , m e đ u t i m j a sam znanstvenik
i smatram da š t o v i š e b u d e m o z n a l i o znanosti placeba, to ć e m o
ga bolje m o ć i upotrijebiti u k l i n i č k i m uvjetima.
S m a t r a m da je m e d i c i n s k o odbacivanje u m a po k r a t k o m p o ­
stupku rezultat ne samo dogmatskog r a z m i š l j a n j a nego i financij­
skih razloga. K a d a bi snaga u m a mogla izliječiti vaše bolesno tije-

140
lo, z a š t o biste išli v a š e m liječniku i , j o š v a ž n i j e , z a š t o biste k u p o ­
v a l i lijekove? U stvari, nedavno sam na svoje r a z o č a r a n j e o t k r i o
da farmaceutske kompanije p r o u č a v a j u pacijente k o j i reagiraju
na tablete š e ć e r a , ali s ciljem da ih eliminiraju iz r a n i h k l i n i č k i h
ispitivanja lijekova. Farmaceutske p r o i z v o đ a č e n e m i n o v n o sme­
ta š t o se u v e ć i n i n j i h o v i h k l i n i č k i h ispitivanja placebo uzorci,
»lažni lijekovi«, pokazuju jednako djelotvornima kao i n j i h o v i
dizajnirani k e m i j s k i k o k t e l i . [Greenberg, 2003.] Iako farmaceut­
ske kompanije ustrajavaju u tvrdnjama da ne p o k u š a v a j u o l a k š a t i
odobravanje nedjelotvornih lijekova, jasno je da je djelotvornost
placebo tableta prijetnja farmaceutskoj industriji. M e n i je p o r u k a
p r o i z v o đ a č a lijekova jasna: ako ne m o ž e t e placebo tablete p o b i ­
j e d i t i p o š t e n o , jednostavno i h izbacite i z natjecanja!
Č i n j e n i c a da v e ć i n a liječnika nije o b u č e n a da u z m e u obzir
djelovanje placebo-efekta je i r o n i č n a , b u d u ć i da n e k i povjesni­
č a r i iznose jake argumente da je povijest m e d i c i n e d o b r i m dije­
l o m povijest placebo efekta. T i j e k o m n a j v e ć e g dijela medicinske
povijesti, liječnici n i s u posjedovali djelotvorne metode za b o r b u
p r o t i v bolesti. N e k e od zloglasnijih terapija koje je mainstream
m e d i c i n a nekada propisivala u k l j u č u j u p u š t a n j e k r v i , tretiranje
rana s arsenom i, p o s l o v i č n i lijek za sve, ulje od zmije z v e č a r k e .
N e m a sumnje d a s u n e k i pacijenti, p r e m a o p r e z n i m procjena­
m a jedna t r e ć i n a populacije koja j e v r l o p o d l o ž n a ozdraviteljskoj
m o ć i placebo u č i n k a , o z d r a v i l i uz takve n a č i n e liječenja. U da­
n a š n j e m svijetu, kada liječnici u b i j e l i m k u t a m a o d l u č n o primje­
njuju svoje terapije, pacijenti m o g u vjerovati da terapija djeluje
- a o n a i djeluje, bez o b z i r a r a d i li se o p r a v o m lijeku i l i samo
š e ć e r n o j tableti.

Iako je pitanje kako placebo djeluje m e d i c i n a u g l a v n o m

i g n o r i r a l a , o d n e d a v n o n e k i mainstream m e d i c i n s k i i s t r a ž i v a č i
o b r a ć a j u pozornost na nj. Rezultati t i h i s t r a ž i v a n j a sugeriraju da
placebo u č i n a k ne p o t i č u samo luckaste terapije iz devetnaestog
stoljeća, nego da to m o ž e činiti i sofisticirana tehnologija suvre­
mene medicine, uključujući i » n a j k o n k r e t n i j u « m e d i c i n s k u me­
todu - kirurgiju,

141
 I s t r a ž i v a n j e M e d i c i n s k o g fakulteta B a y l o r (Baylor S c h o o l
of M e d i c i n e ) 2002. godine objavljeno u New England Journal oj
Medicine procjenjivalo je operacije pacijenata s t e š k i m b o l o v i ­
ma u k o l j e n i m a . [Moseley, et al., 2002.] G l a v n i autor studije, dr.
B r u c e Moseley, » z n a o « j e d a operacije koljena p o m a ž u njegovim
pacijentima: »Svi d o b r i k i r u r z i znaju da u k i r u r g i j i n e m a place-
bo efekta.« M e đ u t i m , Moseley je p o k u š a v a o u t v r d i t i koji je dio
operacije p o m o g a o njegovim pacijentima. Pacijenti koji su su­
djelovali u studiji podijeljeni su u t r i skupine. Jednoj s k u p i n i pa­
cijenata M o s e l e y je sastrugao o š t e ć e n u h r s k a v i c u u koljenu. K o d
druge skupine isprao je koljenski zglob i tako odstranio materi­
jale k o j i b i m o g l i u z r o k o v a t i u p a l n i u č i n a k . Oboje s u standardni
p o s t u p c i za tretiranje a r t r i t i č n i h koljena. T r e ć a s k u p i n a d o b i l a
je » l a ž n u « operaciju. Pacijent je b i o stavljen p o d n a r k o z u , M o s e ­
ley je napravio t r i standardna reza i z a t i m g o v o r i o i p o n a š a o se
kao š t o o b i č a v a tijekom p r a v i h operacija - č a k j e b u ć k a o p o v o d i
k a k o b i s i m u l i r a o z v u k procedure ispiranja koljenja. N a k o n 4 0
m i n u t a M o s e l e y j e z a š i o rezove kao d a j e d o v r š i o operaciju. S v i m
t r i m a g r u p a m a propisana je jednaka postoperativna njega koja je
u k l j u č i v a l a p r o g r a m fizikalne terapije.

Rezultat je b i o š o k a n t a n . D a , pacijentima u s k u p i n a m a koje

su operirane stanje se p o b o l j š a l o . M e đ u t i m , stanje skupine koja
je p r i m i l a placebo p o b o l j š a l o se j e d n a k o kao i k o d druge dvije
skupine! U s p r k o s č i n j e n i c i da se g o d i š n j e o b a v i 650.000 operacija
n a a r t r i t i č n i m k o l j e n i m a , p r i č e m u svaka k o š t a o k o 5.000 dolara,
M o s e l e y j u s u rezultati b i l i jasni: » T i m pacijentima nije n i m a l o
p o m o g l o moje k i r u r š k o u m i j e ć e . Č i t a v a korist o d operacije z a
osteoartritis koljena b i l a je placebo u č i n a k . « Televizijske vijesti
z o r n o su predstavile te z a p a n j u j u ć e rezultate. S n i m k e su p r i k a ­
zale pacijente iz placebo skupine k a k o hodaju i igraju k o š a r k u ,
ukratko k a k o rade stvari koje n i s u m o g l i prije » o p e r a c i j e « . P l a ­
cebo pacijenti dvije godine n i s u saznali da su p o d v r g n u t i l a ž n o j
operaciji. T i m Perez, k o j i j e prije operacije h o d a o u z p o m o ć š t a ­
pa, sada m o ž e igrati k o š a r k u sa svojom djecom. T e m u ove knjige
s a ž e o je kada je za Discovery Health Channel izjavio: »U o v o m

142
svijetu sve je m o g u ć e kada se u s r e d o t o č i t e na to. Ja z n a m da v a š
u m m o ž e raditi č u d a . «
I s t r a ž i v a n j a su pokazala da je placebo u č i n a k djelotvoran
u liječenju r a z l i č i t i h bolesti, u k l j u č u j u ć i astmu i P a r k i n s o n o v u
bolest. U liječenju depresije placebo lijekovi su slavni. T o l i k o da
je psihijatar Walter B r o w n sa m e d i c i n s k o g fakulteta na B r o w n
U n i v e r s i t y p r e d l o ž i o da placebo tablete b u d u p r i m a r n a terapija
za pacijente s b l a g o m i u m j e r e n o m depresijom. [ B r o w n , 1998.]
Pacijentima bi b i l o r e č e n o da dobivaju lijek bez a k t i v n o g sastoj­
ka, m e đ u t i m da to n e ć e smanjiti djelotvornost tablete. Studije su­
geriraju da č a k i kada ljudi znaju da ne dobivaju lijek, placebo
tablete i dalje djeluju.
Jedna indikacija snage placeba d o l a z i iz izvještaja a m e r i č k o g
M i n i s t a r s t v a zdravlja i socijalne skrbi. Izvještaj je ustanovio da se
stanje p o b o l j š a p o l o v i c i depresivnih pacijenata koji u z i m a j u lije­
kove te k o d trideset i d v a posto pacijenata k o j i u z i m a j u placebo.
[ H o r g a n , 1999.] Č a k i taj i m p r e s i v n i pokazatelj m o ž d a podcjenju­
j e m o ć placebo u č i n k a jer s u m n o g i s u d i o n i c i i s t r a ž i v a n j a shvatili
da u z i m a j u p r a v i lijek jer su iskusili popratne u č i n k e koje n i s u
i s k u s i l i o n i k o j i su u z i m a l i placebo. Jednom kada pacijenti shvate
da u z i m a j u p r a v i lijek, to jest j e d n o m k a d a povjeruju da dobivaju
pravu p i l u l u , tada su znatno više p o d l o ž n i u č i n k u placeba.
S o b z i r o m na m o ć placeba, nije č u d o da se 8,2 milijarde d o ­
lara t e š k a industrija antidepresiva n a š l a p o d u d a r o m k r i t i č a r a
k o j i farmaceutske kompanije o p t u ž u j u za napuhavanje podataka
o djelotvornosti n j i h o v i h tableta. U č l a n k u 2002. godine objav­
ljenom u č a s o p i s u A m e r i č k o g p s i h o l o š k o g u d r u ž e n j a , Preventi-
on & Treatment, p o d n a s l o v o m » C a r e v i n o v i lijekovi«, profesor
psihologije s U n i v e r s i t y of C o n n e c t i c u t , I r v i n g K i r s c h , o t k r i o je
da bi se, kao š t o su u t v r d i l a k l i n i č k a ispitivanja, osamdeset posto
u č i n k a antidepresiva m o g l o pripisati placebo u č i n k u . [ K i r s c h , et
al., 2002.] K i r s c h se 2001. godine m o r a o p o z v a t i na Z a k o n o slo­
b o d i informiranja kako bi i z n i o podatke o k l i n i č k i m ispitivanji­
ma glavnih antidepresiva, naime Agencija za h r a n u i lijekove nije
željela objaviti te podatke. Podaci pokazuju da u više od p o l o v i ­
ce k l i n i č k i h i s l t r a ž i v a n j a šest v o d e ć i h antidepresiva lijekovi nisu
n a d m a š i l i placebo, š e ć e r n e tablete. K i r s c h je u intervjuu za Disco-
very Health Channel zamijetio: » R a z l i k a i z m e đ u reakcije na lije­
kove i reakcije na placebo u prosjeku je bila manja od d v a b o d a
na k l i n i č k o j ljestvici koja ide od pedeset do š e z d e s e t b o d o v a . To
je v r l o m a l a razlika. Ta je r a z l i k a k l i n i č k i b e z n a č a j n a . «
Još jedna z a n i m l j i v a č i n j e n i c a o djelotvornosti antidepresiva
je da su o n i tijekom g o d i n a u k l i n i č k i m ispitivanjima postiza­
li sve bolje i bolje rezultate, š t o sugerira da su n j i h o v i placebo
u č i n c i j e d n i m dijelom rezultat j a k o g marketinga. Što j e v i š e č u d o
antidepresiva propagirano u m e d i j i m a i r e k l a m a m a , to su o n i p o ­
stajali djelotvorniji. Vjerovanja su zarazna! Danas ž i v i m o u k u l t u ­
ri u kojoj l j u d i vjeruju da antidepresivi djeluju, pa stoga i djeluju.
D i z a j n e r i c a interijera iz Kalifornije, Janis Schonfeld, koja je
sudjelovala u k l i n i č k o m testiranju djelotvornosti Effexora 1997.
godine, b i l a je jednako » z a p a n j e n a « kao i Perez kada je saznala
da je u z i m a l a placebo. Ne samo da su je tablete oslobodile depre­
sije koja ju je m u č i l a trideset g o d i n a - i s n i m k e njezinog m o z g a
r a đ e n e tijekom č i t a v o g ispitivanja pokazale s u izrazito p o j a č a n u
aktivnost u n j e z i n o m prefrontalnom korteksu. [Leuchter, et al.,
2002.] P o b o l j š a n j e njezinog stanja nije »sve je to samo u njezinoj
glavi«. K a d a se mišljenje p r o m i j e n i , to apsolutno utječe na v a š u
biologiju. Schonfeld j e t a k o đ e r patila o d m u č n i n e , č e s t o g poprat­
n o g u č i n k a Effexora. O n a je t i p i č a n p r i m j e r pacijenata k o j i o z d r a ­
ve uz terapiju p l a c e b o m i kasnije saznaju da ne u z i m a j u p r a v i
lijek - b i l a je uvjerena da su liječnici n a p r a v i l i p o g r e š k u p r i o z n a ­
č a v a n j u , jer »znala« je da k o r i s t i lijek. Insistirala je da i s t r a ž i v a č i
p o n o v n o provjere svoje bilješke k a k o b i b i l i apsolutno s i g u r n i d a
ona nije u z i m a l a lijek.

Nocebo: M o ć negativnih vjerovanja

D o k su m n o g i u medicinskoj struci svjesni placebo u č i n k a ,
tek n e k o l i c i n a je r a z m o t r i l a njegove implikacije za samoozdrav-
Ijivanje. A k o vas p o z i t i v n o r a z m i š l j a n j e m o ž e i z v u ć i iz depresije i
izliječiti o š t e ć e n o koljeno, razmislite o tome što negativno r a z m i ­
šljanje m o ž e u č i n i t i u v a š e m ž i v o t u . K a d a u m p o m o ć u pozitivne

144
sugestije p o b o l j š a zdravlje, to se n a z i v a placebo u č i n a k . U suprot­
n o m slučaju, k a d a isti u m gaji negativne sugestije koje m o g u n a š ­
k o d i t i zdravlju, negativni u č i n c i se nazivaju nocebo.
U m e d i c i n i nocebo u č i n a k m o ž e b i t i j e d n a k o s n a ž a n kao i
placebo u č i n a k , š t o j e č i n j e n i c a koju trebate i m a t i n a u m u svaki
put k a d a u đ e t e u l i j e č n i č k u ordinaciju. S v o j i m r i j e č i m a i d r ž a n j e m
liječnici m o g u s v o j i m pacijentima p r e n o s i t i p o r u k e koje smanju­
j u nadu, p o r u k e koje su, p o m o m m i š l j e n j u , p o t p u n o neopravda­
ne. A l b e r t M a s o n , na primjer, m i s l i da je njegova nesposobnost
d a s v o j i m pacijentima prenese o p t i m i z a m o n e m o g u ć i l a njegova
nastojanja u liječenju pacijenata s i h t i o z o m . D r u g i primjer je p o ­
tencijalna m o ć izjave: » I m a t e j o š šest mjeseci života.« A k o o d l u ­
čite vjerovati p o r u c i v a š e g liječnika, v r l o vjerojatno n e ć e t e i m a t i
više v r e m e n a na ovoj Z e m l j i .
U o v o m poglavlju citirao sam Discovery Health Channelov
d o k u m e n t a r n i f i l m » P l a c e b o : U m i z n a d m e d i c i n e « (Placebo:
M i n d O v e r M e d i c i n e ) i z 2003. godine jer predstavlja dobar pre­
gled n e k i h od najinteresantnijih m e d i c i n s k i h slučajeva. U j e d n o m
o d njegovih m u č n i j i h dijelova predstavljen j e slučaj C l i f t o n a M e -
adora, l i j e č n i k a iz N a s h v i l l a , k o j i je o potencijalnoj m o ć i nocebo
u č i n k a r a z m i š l j a o trideset godina. G o d i n e 1974. i m a o je pacijen­
ta, S a m a L o n e a , u m i r o v l j e n o g p r o d a v a č a cipela k o j i je b o l o v a o
od raka jednjaka, bolesti koja se tada smatrala sto posto fatalnom.
Londe je b i o p o d v r g n u t liječenju tog raka, m e đ u t i m svi u m e d i ­
cinskoj zajednici su »znali« da će se njegov rak jednjaka vratiti. I
tako nije b i l o i z n e n a đ e n j e k a d a je L o n d e n e k o l i k o tjedana n a k o n
postavljanja dijagnoze p r e m i n u o .
I z n e n a đ e n j e je d o š l o n a k o n L o n d e o v e s m r t i kada je autop­
sija o t k r i l a v r l o m a l e n rak u njegovu tijelu, u s v a k o m slučaju ne
dovoljno v e l i k da ga ubije. B i l o je n e k o l i k o t o č a k a na j e t r i m a i
jedna n a p l u ć i m a , m e đ u t i m nije b i o n i traga r a k u jednjaka z a k o j i
su svi m i s l i l i da ga je bio ubio. M e a d o r je za Discovery Health Cha-
nnel rekao: » U m r o je s r a k o m , ali ne od r a k a . « Od č e g a je L o n d e
u m r o ako nije od raka jednjaka? Je li u m r o zato š t o je vjerovao
da će umrijeti? Slučaj tri desetljeća nakon Londeove s m r t i j o š
uvijek progoni Meadora: »Mislio sam da ima rak. On je m i s l i o da

145
i m a rak. S v i o k o njega s u m i s l i l i d a i m a rak... jesam l i m u n a n e k i
n a č i n u n i š t i o n a d u ? « U z n e m i r a v a j u ć i slučajevi noceba sugeriraju
da liječnici, roditelji i učitelji m o g u u n i š t i t i n a d u p r o g r a m i r a j u ć i
vas da vjerujete u to da ste n e m o ć n i .
N a š a p o z i t i v n a i negativna vjerovanja u t j e č u ne samo na
n a š e zdravlje nego i na svaki d r u g i aspekt n a š i h ž i v o t a . H e n r y
F o r d je bio u p r a v u glede efikasnosti p r o i z v o d n i h linija i bio je u
p r a v u glede snage u m a : »Bilo da vjerujete da m o ž e t e n e š t o u č i ­
n i t i i l i da vjerujete da to ne m o ž e t e . . . u p r a v u ste.« Pomislite na
implikacije slučaja č o v j e k a koji je veselo p o p i o bakterije za koje je
m e d i c i n a odredila da uzrokuju k o l e r u . Razmislite o l j u d i m a koji
hodaju po u ž a r e n o m ugljenu bez da se opeku. A k o se pokolebaju
u snazi svog vjerovanja da m o g u to u č i n i t i , završit će s o p e č e n i m
tabanima. Vaša vjerovanja funkcioniraju kao filtri na fotograf­
s k o m aparatu te mijenjaju v a š e v i đ e n j e svijeta. A v a š a biologija
se p r i l a g o đ a v a t i m vjerovanjima. K a d a istinski spoznamo da su
n a š a vjerovanja tako m o ć n a , u r u k a m a i m a m o ključ svoje slobo­
de. Iako ne m o ž e m o b a š lako mijenjati k o d o v e svojih genetskih
nacrta, m o ž e m o mijenjati svoje u m o v e .

Ja na s v o j i m predavanjima k o r i s t i m d v a seta p l a s t i č n i h f i l -
tara, jedan c r v e n i i jedan zeleni. Z a m o l i m slušatelje da o d a b e r u
j e d n u b o j u i d a z a t i m gledaju n a prazan ekran. Z a t i m i m k a ž e m
da v i k n u da li slika koju p r o j i c i r a m na ekran stvara u njima lju­
bav i l i strah. O n i u p u b l i c i k o j i su stavili crvene filtre »vjerova­
nja« vide p r i m a m l j i v u s l i k u kolibe o z n a č e n e kao » k u ć a ljubavi«,
s c v i j e ć e m , s u n č a n i m n e b o m i p o r u k o m »ja ž i v i m u ljubavi.« O n i
k o j i nose zelene filtre v i d e p r i j e t e ć e t a m n o nebo, š i š m i š e , zmije,
duha koji l e b d i u m r a k u , sablasnu k u ć u i riječi, »Ja ž i v i m u stra­
h u . « U v i j e k u ž i v a m kada v i d i m k a k o p u b l i k a reagira n a z b r k u
kada ih p o l a v i k n e »Ja ž i v i m u ljubavi«, a druga p o l o v i c a s jed­
n a k o m u v j e r e n o š ć u v i k n e »Ja ž i v i m u s t r a h u « , kao reakcija na
j e d n u te istu sliku.
Z a t i m z a m o l i m p u b l i k u da zamijene filtre. M o j a poanta je u
tome da m o ž e t e birati š t o ć e t e vidjeti. M o ž e t e filtrirati svoj život
r u ž i č a s t o o b o j e n i m vjerovanjima koja će v a š e m tijelu p o m o ć i da
raste, i l i m o ž e t e koristiti taman filtar koji sve pretvara u c r n o i čini
v a š e tijelo/um p o d l o ž n i j i m a bolesti. M o ž e t e živjeti ž i v o t straha i l i
živjeti život ljubavi. Izbor je v a š ! N o , m o g u v a m reći, u k o l i k o se
o d l u č i t e vidjeti svijet p u n ljubavi, v a š e tijelo će reagirati r a s t u ć i u
zdravlju. A k o pak o d l u č i t e vjerovati da živite u m r a č n o m svijetu
p u n o m straha, v a š e zdravlje će b i t i k o m p r o m i t i r a n o jer ć e t e se
fiziološki zatvoriti uslijed z a š t i t n e reakcije.
N a u č i t i k a k o u p r e g n u t i v a š u m d a p r o m i č e rast tajna j e ž i ­
vota i zato sam o v u k n j i g u nazvao Biologija vjerovanja. N a r a v n o ,
tajna ž i v o t a u o p ć e nije tajna. Učitelji p o p u t B u d d h e i Isusa govore
n a m istu p r i č u v e ć t i s u ć l j e ć i m a . Sada i znanost pokazuje u istom
smjeru. N a š i m ž i v o t i m a ne upravljaju geni nego n a š a vjerova­
nja... O , v i m a l o v j e r n i !
Ta je misao dobar u v o d u sljedeće poglavlje u k o j e m ću p o ­
tanko opisati k a k o življenje u ljubavi i življenje u strahu stvaraju
suprotne u č i n k e na tijelo i u m . Prije nego š t o z a k l j u č i m o ovo
poglavlje, želio b i h samo j o š j e d n o m naglasiti d a n e m a n i š t a p o ­
g r e š n o u p r o l a ž e n j u k r o z život s p o s l o v i č n i m r u ž i č a s t i m n a o č a ­
lama. U stvari, te r u ž i č a s t e n a o č a l e n u ž n o su potrebne da bi v a š e
stanice mogle napredovati. P o z i t i v n e m i s l i s u b i o l o š k a p u n o m o ć
za sretan, zdrav život. R i j e č i m a M a h a t m e Gandhija:

V a š a vjerovanja postaju v a š e m i s l i
V a š e m m i s l i postaju v a š e riječi
Vaše riječi postaju v a š a djela
Vaša djela postaju v a š e navike
Vaše navike postaju v a š e vrijednosti
Vaše vrijednosti postaju v a š a sudbina

147
 Poglavlje
6

RAST I ZAŠTITA

E
volucija nas je o p r e m i l a b r o j n i m m e h a n i z m i m a za p r e ž i v ­
ljavanje. O n i se u g r u b o m o g u p o d i j e l i t i u dvije f u n k c i o ­
nalne kategorije: rast i z a š t i t u . M e h a n i z m i rasta i zaštite
o s n o v n a s u p o n a š a n j a potrebna d a n e k i organizam p r e ž i v i . S i ­
guran sam da znate k a k o je v a ž n o zaštititi se. M e đ u t i m , m o ž d a
ne s h v a ć a t e da je i rast od jednako presudne v a ž n o s t i za v a š o p ­
stanak - č a k i ako ste odrasla osoba koja je dosegla svoju p u n u
v i s i n u . Svakog dana u v a š e m tijelu o d u m r u milijarde stanica i
potrebno ih je zamijeniti. Na primjer, s v a k i h sedamdeset i d v a
sata p r o m i j e n i se cjelokupna s t a n i č n a stjenka v a š i h crijeva. K a k o
b i o d r ž a v a l o t u stalnu smjenu stanica, v a š e tijelo svakog dana
m o r a u t r o š i t i z n a č a j n u k o l i č i n u energije.
Sada vas v e ć vjerojatno n e ć e iznenaditi kada v a m k a ž e m da
sam svoje prve spoznaje o tome k o l i k o su v a ž n a p o n a š a n j a rasta
i z a š t i t e stekao u laboratoriju, gdje su me moja promatranja p o ­
j e d i n a č n i h stanica č e s t o d o v o d i l a do z a k l j u č a k a o v i š e s t a n i č n o m
ljudskom tijelu. Kada sam klonirao ljudske endotelijalne stanice,

149
one su uzmicale p r e d o t r o v n i m t v a r i m a koje b i h u n i o u p o s u d u s
k u l t u r o m stanica, b a š kao što b i l j u d i u z m a k n u l i p r e d v u k o v i m a
i l i r a z b o j n i c i m a u m r a č n o j uličici. T a k o đ e r , p r i m i c a l e su se hranji­
v i m t v a r i m a , b a š kao š t o s e ljudi p r i m i č u d o r u č k u , r u č k u , v e č e r i
i ljubavi. Ta nasuprotna kretanja definiraju d v a temeljna s t a n i č n a
o d g o v o r a na p o d r a ž a j e iz o k o l i š a . Gravitiranje prema ž i v o t n o -
p o d r ž a v a j u ć e m signalu, kao š t o s u hranjive tvari, k a r a k t e r i z i r a
reakciju rasta; odmicanje od signala k o j i u g r o ž a v a j u , kao š t o su
otrovne tvari, karakterizira reakciju zaštite.
M o j e i s t r a ž i v a n j e na Stanfordu p o k a z a l o je da su ta p o n a š a ­
nja r a s t a / z a š t i t e k l j u č n a i za opstanak v i š e s t a n i č n i h o r g a n i z a m a
kao što s u ljudi. M e đ u t i m , postoji jedna » k v a k a « k o d t i h nasu­
protnih mehanizama za preživljavanje što su evoluirali milijar­
d a m a g o d i n a . Ispostavlja se da m e h a n i z m i k o j i p o d r ž a v a j u rast i
z a š t i t u i s t o d o b n o n e m o g u o p t i m a l n o djelovati. D r u g i m r i j e č i m a ,
stanice se ne m o g u istodobno kretati unaprijed i unatrag. Stanice
l j u d s k i h k r v n i h žila koje sam p r o u č a v a o n a Stanfordu p o k a z i v a ­
le su j e d n u m i k r o s k o p s k u anatomiju k o d hranidbene reakcije i
p o t p u n o d r u k č i j u m i k r o s k o p s k u anatomiju k o d z a š t i t n e reakcije.
O n o što n i s u mogle je p o k a z i v a t i obje te konfiguracije istodobno.
[ L i p t o n , et a l , 1991.]
U reakciji sličnoj onoj k o j u su pokazivale stanice, l j u d i k a d a
se prebace u z a š t i t n i n a č i n n e i z b j e ž n o o g r a n i č a v a j u svoje m e h a ­
n i z m e rasta. U k o l i k o bježite o d medvjeda, nije d o b r a zamisao
t r o š i t i energiju na rast. K a k o biste preživjeli - o d n o s n o pobjegli
medvjedu - skupite s v u svoju energiju za o d g o v o r » b o r b a i l i b i ­
j e g « . Preraspodjela energetskih zaliha da bi se z a š t i t n i o d g o v o r
o p s k r b i o energijom n e i z b j e ž n o rezultira p r e k i d o m rasta. P o r e d
preusmjeravanja energije da bi se p o d r ž a l a t k i v a i o r g a n i p o ­
trebni za z a š t i t n i odgovor, postoji j o š jedan razlog z a š t o se rast
zaustavlja. Procesi rasta zahtijevaju o t v o r e n u razmjenu i z m e đ u
o r g a n i z m a i njegova o k o l i š a . Na primjer, u n o s i se hrana, a otpad­
n i p r o i z v o d i i z l u č u j u . M e đ u t i m , z a š t i t a zahtijeva zatvaranje orga­
n i z m a k a k o bi se o r g a n i z a m o b r a n i o od percipirane prijetnje.
Zaustavljanje procesa rasta je i s c r p l j u j u ć e i zato š t o rast nije
proces koji samo troši energiju, nego je potreban i za proizvodnju

150
energije. Stoga trajni z a š t i t n i o d g o v o r zaustavlja proizvodnju zi-
votno-podržavajuće energije. Što d u ž e ostanete u stanju z a š t i t e , to
v i š e u g r o ž a v a t e svoj rast. Zapravo, m o ž e t e tako p o t p u n o ugasiti
sve procese rasta da fraza »biti n a s m r t p r e p l a š e n « m o ž e postati
živa istina.
H v a l a B o g u , v e ć i n a nas n e dosegne t o č k u » n a s m r t prepla­
š e n « . Z a r a z l i k u o d p o j e d i n a č n i h stanica, k o d v i š e s t a n i č n i h or­
ganizama reakcija r a s t / z a š t i t a nije situacija i l i - i l i - ne m o r a s v i h
n a š i h pedeset t r i l i j u n a stanica i s t o d o b n o b i t i u r e ž i m u rasta i l i
zaštite. U d i o stanica u k l j u č e n i h u z a š t i t n u reakciju o v i s i o t e ž i n i
u o č e n e prijetnje. D o k ste p o d stresom o d t i h prijetnji v i m o ž e t e
p r e ž i v j e t i , m e đ u t i m k r o n i č n a i n h i b i c i j a m e h a n i z a m a rasta opa­
sno će k o m p r o m i t i r a t i v a š u vitalnost. T a k o đ e r , v a ž n o je zamijetiti
da se nije dovoljno samo riješiti stvari u ž i v o t u koje p r o u z r o k u j u
stres da biste i s k u s i l i p o t p u n u vitalnost. U n u t a r k o n t i n u u m a rast-
z a š t i t a , eliminiranje stvari koje u z r o k u j u stres samo vas s m j e š t a
u n e u t r a l n i d i o tog spektra. Da b i s m o i s t i n s k i rasli m o r a m o ne
samo iskorijeniti stvari koje u z r o k u j u stres, nego i a k t i v n o na­
stojati i s p u n i t i svoje ž i v o t e r a d o š ć u i ljubavlju koje stimuliraju
procese rasta.

Biologija domovinske sigurnosti

U v i š e s t a n i č n i m o r g a n i z m i m a p o n a š a n j i m a rasta i z a š t i t e
upravlja ž i v č a n i sustav. Posao ž i v č a n o g sustava je n a d z i r a t i s i ­
gnale iz o k o l i š a , t u m a č i t i ih i o r g a n i z i r a t i p r i k l a d n e b i h e v i o r a l n e
reakcije. U v i š e s t a n i č n o j zajednici ž i v č a n i sustav djeluje p o p u t
vlade te organizira aktivnosti svojih s t a n i č n i h g r a đ a n a . K a d a živ­
č a n i sustav u o k o l i š u u o č i p r i j e t e ć i stres, u p o z o r a v a zajednicu
slanica na potencijalnu opasnost.
Tijelo je u stvari opremljeno s d v a r a z l i č i t a sustava z a š t i t e od
kojih je svaki od k l j u č n e v a ž n o s t i za o d r ž a n j e života. P r v i sustav
je onaj k o j i m o b i l i z i r a z a š t i t u od vanjskih prijetnji. Taj sustav se
naziva H H A os, š t o j e kratica o d o s i ' h i p o t a l a m u s - h i p o f i z a - a d r e -
nalna žlijezda'. Kada nema prijetnji, HHA os je neaktivna i odvija
se rast. N o , uoči li hipotalamus mozga prijetnju u o k o l i š u , p o -
k r e ć e H H A o s slanjem signala žlijezdi h i p o f i z i , » g l a v n o j žlijezdi«,
koja je o d g o v o r n a za organiziranje pedeset t r i l i j u n a stanica u za­
j e d n i c i k a k o bi zajednica izašla na kraj s d o l a z e ć o m prijetnjom.
Prisjetite s e m e h a n i z m a p o d r a ž a j / o d g o v o r s t a n i č n e m e m ­
brane, p r o t e i n s k i h receptora-efektora - hipotalamus i hipofiza su
n j i h o v i b i h e v i o r a l n i ekvivalenti. S l i č n o u l o z i receptorskih prote­
i n a , hipotalamus p r i m a i prepoznaje signale iz o k o l i š a ; funkcija
hipofize slična je onoj efektorskih proteina u tome što a k t i v i r a
djelovanje tjelesnih organa. K a o o d g o v o r na prijetnje iz vanj­
skog o k o l i š a , hipofiza šalje signal a d r e n a l n i m ž l i j e z d a m a k o j i m
i h o b a v j e š t a v a d a trebaju k o o r d i n i r a t i tjelesni o d g o v o r » b o r b a i l i
bijeg«.
T e h n i č k e pojedinosti o tome k a k o stresni p o d r a ž a j u k l j u č u j e
H H A o s slijede jednostavnu kaskadu: r e a g i r a j u ć i n a percepciju
stresa z a b i l j e ž e n u u m o z g u , hipotalamus izlučuje k o r t i k o t r o p i n -
o s l o b a đ a j u ć i faktor ( C R F - corticotropin-releasing factor) k o j i
putuje do hipofize. C R F a k t i v i r a posebne stanice za i z l u č i v a n j e
h o r m o n a uslijed č e g a one u k r v o s l o b a đ a j u a d r e n o k o r t i k o t r o p -
ske h o r m o n e ( A C T H ) . A T C H z a t i m stiže d o adrenalnih žlijezda,
gdje služi kao signal za aktiviranje l u č e n j a a d r e n a l n i h h o r m o n a
» b o r b a i l i bijeg«. T i stresni h o r m o n i k o o r d i n i r a j u funkcije tjele­
s n i h organa d a j u ć i n a m v e l i k u fiziološku snagu da se o b r a n i m o
i l i pobjegnemo o d opasnosti.
J e d n o m kada se oglasi adrenalna u z b u n a , stresni h o r m o n i
p u š t e n i u k r v s t e ž u k r v n e žile p r o b a v n o g trakta i tjeraju krv, koja
tijelo opskrbljuje h r a n j i v i m t v a r i m a i energijom, da h r a n i p r v e n ­
stveno t k i v a r u k u i n o g u koje n a m o m o g u ć a v a j u da izbjegnemo
š k o d l j i v u situaciju. Prije nego š t o je poslana u ekstremitete, k r v je
b i l a k o n c e n t r i r a n a u o r g a n i m a utrobe. Preraspodjela k r v i iz u t r o ­
be u udove i reakcija » b o r b a i l i bijeg« rezultiraju zaustavljanjem
funkcija p o v e z a n i h s rastom; bez k r v i koja ih h r a n i , organi utrobe
ne m o g u ispravno f u n k c i o n i r a t i . Prestaju obavljati svoj ž i v o t n o -
p o d r ž a v a j u ć i posao probave, apsorpcije, i z l u č i v a n j a i druge funk­
cije koje osiguravaju rast stanica i p r o i z v o d n j u tjelesnih zaliha
energije. D a k l e , stresna reakcija zaustavlja o d g o v o r rasta i dodat-
no k o m p r o m i t i r a preživljavanje tijela tako š t o remeti p r o i z v o d n u
v i t a l n i h energetskih zaliha.
D r u g i tjelesni sustav z a š t i t e je i m u n o l o š k i sustav koji nas šti­
ti od prijetnji i s p o d k o ž e , kao š t o su, na primjer, one od bakterija
i l i virusa. K a d a s e i m u n o l o š k i sustav m o b i l i z i r a , m o ž e p o t r o š i t i
m n o g o tjelesnih zaliha energije. Da bi stekli dojam o tome k o l i ­
ko i m u n o l o š k i sustav t r o š i energije, prisjetite se k o l i k o postanete
fizički slabi kada se borite p r o t i v zaraza kao š t o su g r i p a i l i pre­
hlada. K a d a H H A os m o b i l i z i r a tijelo u reakciju borbe i l i bijega,
adrenalni h o r m o n i i z r a v n o potiskuju djelovanje i m u n o l o š k o g su­
stava k a k o bi se o č u v a l e zalihe energije. U stvari, stresni h o r m o n i
su t o l i k o djelotvorni u zaustavljanju funkcioniranja i m u n o l o š k o g
sustava da ih liječnici daju primateljima transplantata k a k o n j i ­
h o v i m u n o l o š k i sustav ne bi odbacio strano tkivo.
Z a š t o b i adrenalni sustav zatvorio i m u n o l o š k i sustav? Z a ­
mislite da se nalazite u s v o m š a t o r u u afričkoj savani te da b o ­
lujete od bakterijske infekcije i patite od t e š k e dijareje. Z a č u j e t e
p r i j e t e ć e r e ž a n j e lava pokraj š a t o r a . M o z a k m o r a o d l u č i t i koja j e
prijetnja v e ć a . Vaše tijelo n e ć e i m a t i n i k a k v e k o r i s t i o d pobjede
n a d bakterijom ako vas se d o č e p a lav. Stoga v a š e tijelo zaustav­
lja b o r b u p r o t i v infekcije u korist m o b i l i z i r a n j a energije za bijeg,
k a k o biste preživjeli v a š b l i s k i susret s l a v o m . Stoga je sekundarna
posljedica aktiviranja H H A osi t o d a umanjuje n a š u sposobnost
da se b o r i m o s b o l e š ć u .
A k t i v i r a n j e H H A osi t a k o đ e r remeti i n a š u m o ć jasnog ra­
s u đ i v a n j a . Procesiranje informacija u prednjem m o z g u , s r e d i š t u
i z v r š n o g rezoniranja i logike, z n a č a j n o je sporije od refleksne
aktivnosti k o j o m upravlja s t r a ž n j i mozak. K a d a se n a đ e u o p a ­
snosti, š t o je procesiranje podataka b r ž e , to je v e ć a vjerojatnost
da će p r e ž i v j e t i . A d r e n a l n i stresni h o r m o n i s u ž a v a j u k r v n e žile u
prednjem m o z g u i umanjuju njegovu f u n k c i o n a l n u sposobnost.
Nadalje, h o r m o n i suzbijaju aktivnost u prefrontalnoj k o r i m o z ­
ga, s r e d i š t u svjesnog o d l u č i v a n j a , svjesnih aktivnosti. U slučaju
opasnosti, v a s k u l a r n i tok i h o r m o n i služe za aktiviranje s t r a ž n j e g
mozga, s j e d i š t u ž i v o t n o - p o d r ž a v a j u ć i h refleksa k o j i n a j u č i n ­
kovitije upravljaju p o n a š a n j e m » b o r b a i l i bijeg«. Iako j e n u ž n o
da stresni signali p o t i s n u i uspore procesiranje svjesnog u m a
da bi se p o v e ć a l a sposobnost preživljavanja, to i m a svoju cijenu
- b i t n o smanjenje svjesne spoznaje i inteligencije. [Takamatsu,
et al., 2003.; A r n s t e n a n d G o l d m a n - R a k i c 1998.; G o l d s t e i n , et al.,
1996.]

154
Strah ubija
Sjećate li se konsterniranih, prestravljenih izraza lica m o j i h
k a r i p s k i h studenata m e d i c i n e k a d a s u p a l i n a m o m ispitu, š t o j e
na M e d i c i n s k o m fakultetu ekvivalentno b l i s k o m susretu s k r v o ­
l o č n i m lavom? D a s u t i studenti ostali u k o č e n i o d straha, j a m č i m
v a m da bi ostvarili v r l o loš uspjeh na z a v r š n i m ispitima. Jedno­
stavna istina glasi: k a d a ste p r e s t r a š e n i , gluplji ste. N a s t a v n i c i se s
time stalno s u s r e ć u k o d u č e n i k a k o j i »loše rješavaju t e s t o v e « . Te
u č e n i k e p a r a l i z i r a strah od testova te d r h t a v i m r u k a m a o z n a č e
k r i v e odgovore - u svojoj p a n i c i ne m o g u p r i s t u p i t i cerebralno
p o h r a n j e n i m p o d a c i m a koje su brižljivo usvajali tijekom č i t a v o g
polugodišta.
Sustav H H A je briljantan m e h a n i z a m za izlaženje na kraj s
a k u t n i m stresom. M e đ u t i m , taj z a š t i t n i sustav nije dizajniran za
to da bude stalno a k t i v i r a n . U d a n a š n j e m svijetu v e ć i n a stresova
koje d o ž i v l j a v a m o n i s u u o b l i k u a k u t n i h , k o n k r e t n i h »prijetnji«
koje m o ž e m o lako prepoznati, o d g o v o r i t i na njih i k r e n u t i dalje.
Nas n e p r e k i d n o opsjeda m n o š t v o n e r j e š i v i h briga p o v e z a n i h s
n a š i m o s o b n i m ž i v o t i m a , n a š i m zaposlenjima i r a t o v i m a rastr-
g n u t o m g l o b a l n o m zajednicom. Takve prijetnje ne prijete n a š e m
neposrednom preživljavanju, m e đ u t i m svejedno m o g u aktivira­
t i H H A os, š t o rezultira k r o n i č n o p o v i š e n i m razinama stresnih
hormona.
Da bismo ilustrirali neželjene učinke stalno povišenog
adrenalina, u z m i m o primjer atletske utrke. V r h u n s k i u v j e ž b a n a
i zdrava skupina t r k a č a p r i l a z i startnoj crti. K a d a čuju naredbu
»Na s t a r t ! « , spuste se na ruke i koljena te smjeste stopala u startne
blokove. Z a t i m sudac na startu drekne - » P r i p r e m i se!«. T r k a č i
se d i g n u na s v i h deset prstiju i n j i h o v i m i š i ć i se stegnu. K a d a se
prebace u stanje » p r i p r e m i se«, njihova tijela i z l u č u j u adrenalin
koji p o t i č e p o n a š a n j e bijega i p u n i njihove m i š i ć e energijom za
m u k o t r p a n zadatak koji je pred njima. D o k s p o r t a š i čekaju na
naredbu » k r e n i « , njihova se tijela napinju u i š č e k i v a n j u tog za­
datka. U u o b i č a j e n o j utrci ta napetost traje samo s e k u n d u i l i d v i -
je prije nego š t o sudac na startnoj liniji vikne » k r e n i « . M e đ u t i m ,
u n a š o j z a m i š l j e n o j utrci, naredba » k r e n i « koja bi s p o r t a š e l a n s i ­
rala u u t r k u n i k a d a ne d o đ e . S p o r t a š i su ostavljeni na s t a r t n i m
b l o k o v i m a , n j i h o v a k r v k i p t i o d adrenalina, n j i h o v a tijela hvata
u m o r o d k o n s t a n t n o g naprezanja p r i p r e m e z a u t r k u koja n i k a d
ne d o l a z i . B e z o b z i r a na snagu njihove tjelesne g r a đ e , za n e k o l i k o
s e k u n d i ti s p o r t a š i će se s r u š i t i od napora.
M i ž i v i m o u » p r i p r e m i se« svijetu i sve v e ć i broj i s t r a ž i v a n j a
sugerira d a n a š h i p e r - b u d n i n a č i n ž i v o t a ozbiljno u g r o ž a v a n a š e
zdravlje. S v a k o d n e v n i stresovi konstantno aktiviraju H H A o s i
pripremaju n a š a tijela z a akciju. Z a r a z l i k u o d stresova k o d spor­
t a š a k o j i se n a t j e č u u utrci, stresovi u n a š i m tijelima ne p o p u š t a j u
z b o g k o n s t a n t n i h strahova i briga koje ih p r o i z v o d e . G o t o v o sve
glavne bolesti od k o j i h l j u d i obolijevaju povezane su s k r o n i č ­
n i m stresom. [Segerstrom i M i l l e r , 2004.; K o p p i Rethelyi, 2004.;
M c E w e n i Laskv, 2002.; M c E w e n i Seeman, 1999.]
U i n d i k a t i v n o j studiji objavljenoj u č a s o p i s u Science 2003.
godine, znanstvenici su istražili z a š t o se pacijenti na SSRI anti-
depresivima kao što su Prozac i Zoloft o d m a h ne osjećaju bolje.
O b i č n o j e p r i s u t n o najmanje dvotjedno razdoblje i z m e đ u p o č e t ­
ka uzimanja lijekova i trenutka kada pacijenti osjete da im p o ­
činje b i t i bolje. Studija je ustanovila da je k o d d e p r e s i v n i h ljudi
prisutan i z n e n a đ u j u ć i manjak dijeljenja stanica u predjelu m o z ­
ga z v a n o m h i p o k a m p u s , dijelu ž i v č a n o g sustava o d g o v o r n o m za
p a m ć e n j e . Stanice h i p o k a m p u s a p o č e l e su se p o n o v n o dijeliti u
trenutku k a d a s u pacijenti p o č e l i o s j e ć a t i p o b o l j š a n j e raspolo­
ženja uslijed djelovanja SSRI lijekova, tjednima n a k o n p o č e t k a
terapije. Ta i druge studije pobijaju teoriju da je depresija j e d n o ­
stavno rezultat » k e m i j s k e n e r a v n o t e ž e « koja i m a š t e t n o djelova­
nje na p r o i z v o d n j u m o n o a m i n s k i h s i g n a l n i h k e m i k a l i j a , posebno
h o r m o n a serotonina. Da je stvar t o l i k o jednostavna, SSRI lijekovi
b i p o svoj p r i l i c i t r e n u t a č n o o b n o v i l i t u kemijsku r a v n o t e ž u .
Sve v i š e i s t r a ž i v a č a sugerira da je u z r o k depresije usporen
rast n e u r o n a uslijed djelovanja stresnih h o r m o n a . U stvari, k o d
k r o n i č n o d e p r e s i v n i h pacijenata h i p o k a m p u s i prefrontalni kor-
teks, s r e d i š t e v i š e g rezoniranja, fizički su smanjeni. U recenziji
te studije objavljenoj u č a s o p i s u Science pisalo je: »Posljednjih
g o d i n a mjesto m o n o a m i n s k e teorije sve v i š e p r e u z i m a teorija o
stresu koja p o s t u l i r a da do depresije d o l a z i uslijed pretjerane ak­
t i v n o s t i stresnih m e h a n i z a m a m o z g a . Najistaknutiju u l o g u u toj
teoriji i m a o s hipotalamus-hipofiza-adrenalne žlijezde ( H H A ) . «
[ H o l d e n , 2003.]
U č i n a k H H A osi n a s t a n i č n u zajednicu zrcali s e u u č i n k u
stresa na ljudsku p o p u l a c i j u . Z a m i s l i t e v i t a l n u zajednicu u vre­
m e n u H l a d n o g rata, k a d a s e m o g u ć n o s t r u s k o g n u k l e a r n o g na­
pada p r i j e t e ć i n a d v i l a n a d u m o v i m a A m e r i k a n a c a . Poput stanica
u v i š e s t a n i č n o m o r g a n i z m u , č l a n o v i tog h l a d n o r a t o v s k o g d r u š t v a
a k t i v n o obavljaju svoje poslove k a k o bi d o p r i n i j e l i rastu zajedni­
ce i o b i č n o se m e đ u s o b n o d o b r o slažu. T v o r n i c e u ž u r b a n o p r o i ­
zvode, g r a đ e v i n a r i grade nove k u ć e , samoposluge prodaju h r a n u ,
a djeca u š k o l a m a u č e abecedu. Zajednica je u stanju zdravlja i
rasta d o k njezini s t a n o v n i c i k o n s t r u k t i v n o s u r a đ u j u p r e m a za­
j e d n i č k o m cilju.
Iznenada, z v u k sirene z a z r a č n u u z b u n u u z d r m a grad. S v i
prestaju r a d i t i i b j e ž e u s k l o n i š t a . H a r m o n i j a zajednica je p r e k i ­
nuta k a d a su se p o j e d i n c i , djelujući samo u korist vlastitog pre­
življavanja, p r o b i l i do s k l o n i š t a . N a k o n pet m i n u t a o g l a š a v a se
z n a k za prestanak opasnosti. S t a n o v n i c i se v r a ć a j u s v o j i m p o s l o ­
v i m a i nastavljaju svoj ž i v o t u r a s t u ć o j zajednici.
M e đ u t i m , š t o bi se d o g o d i l o da se z a č u j e sirena, s t a n o v n i ­
ci p o b j e g n u u s k l o n i š t a od z r a č n o g napada, a znak za prestanak
z r a č n e opasnosti n i k a d a se ne oglasi? L j u d i bi ostali u s v o m za­
š t i t n o m stavu d o u nedogled. K o l i k o dugo m o g u z a d r ž a v a t i svoj
z a š t i t n i stav? Zajednica naposljetku propada, s u o č e n a s nedostat­
k o m zaliha hrane i vode. Jedan po jedan č a k i n a j s n a ž n i j i u m i r u
jer k r o n i č n i stres iscrpljuje. Zajednica m o ž e l a k o p r e ž i v j e t i krat­
k o r o č n i stres, kao n a p r i m j e r v j e ž b u z a slučaj z r a č n o g napada,
m e đ u t i m k a d a stres traje do u nedogled, to rezultira p r e s t a n k o m
rasta i s l o m o m zajednice.
Još jedna ilustracija utjecaja stresa na s t a n o v n i š t v o je p r i č a o
tragediji 11. rujna. Do trenutka t e r o r i s t i č k o g napada zemlja je b i l a
u stanju rasta. Tada smo, neposredno nakon 11. rujna, kada se š o k

157
o d tog d o g a đ a j a p r o š i r i o n e samo g r a đ a n i m a N e w Y o r k a nego i
cijelom n a c i j o m , d o ž i v j e l i prijetnju svojem opstanku. Utjecaj v l a ­
d i n i h objava neposredno n a k o n napada, koje su govorile o stalno
prisutnoj t e r o r i s t i č k o j opasnosti, b i o je p o p u t djelovanja adrena-
l i n s k i h signala. Č l a n o v i zajednice b i l i su p r e b a č e n i iz stanja rasta
u stanje z a š t i t e . N a k o n n e k o l i k o dana tog p a r a l i z i r a j u ć e g straha,
gospodarska vitalnost zemlje b i l a je t o l i k o u g r o ž e n a da je m o ­
rao intervenirati predsjednik. D a b i p o t a k n u o rast, predsjednik
je opetovano n a g l a š a v a o : » A m e r i k a je otvorena za p o s l o v a n j e . «
Trebalo je p r o ć i o d r e đ e n o vrijeme d o k se strahovi n i s u s m i r i l i , a
gospodarstvo p o n o v n o p o k r e n u l o . M e đ u t i m , preostale prijetnje
od t e r o r i z m a i dalje djeluju i s c r p l j u j u ć e na vitalnost n a š e zemlje.
K a o nacija u cjelini trebamo pažljivije p r o m o t r i t i k a k o n a š strah
o d b u d u ć i h t e r o r i s t i č k i h napada p o t k o p a v a kvalitetu n a š e g ži­
vota. U o d r e đ e n o m » s m i s l u , teroristi su v e ć pobijedili jer su nas
uspjeli z a s t r a š i t i i p r i s i l i t i na k r o n i č n o , d u š e v n o iscrpljujuće za­
š t i t n o stanje.

T a k o đ e r , sugerirao b i h v a m da ispitate k a k o v a š i s t r a h o v i i
z a š t i t n a p o n a š a n j a koja proizlaze i z njih u t j e č u n a v a š život. K o j i
strahovi s p r j e č a v a j u v a š rast? O d a k l e su ti strahovi proistekli?
Jesu l i potrebni? Jesu l i stvarni? P r i d o n o s e l i ispunjenosti v a š e g
ž i v o t a ? Te strahove i njihove izvore obradit ć e m o u s l j e d e ć e m
poglavlju o svjesnom roditeljstvu. A k o m o ž e m o upravljati s v o j i m
strahovima, m o ž e m o preuzeti n a d z o r n a d s v o j i m ž i v o t i m a . P r e d ­
sjednik F r a n k l i n D. Roosevelt znao je za d e s t r u k t i v n u p r i r o d u
straha. K a d a se obratio naciji iscrpljenoj V e l i k o m depresijom i
svjetskim ratom koji je prijetio, pažljivo je birao riječi: » J e d i n o
čega se i m a m o bojati je sam s t r a h . « O t p u š t a n j e strahova je p r v i
k o r a k p r e m a stvaranju punijeg, zadovoljnijeg ž i v o t a .
 Poglavlje
7

SVJESNO RODITELJSTVO:
RODITELJI KAO GENETSKI INŽENJERI

Roditelji su važni
i g u r n o znate za z a v o d l j i v i argument da roditelji n a k o n što
j e d n o m svojoj djeci podare gene igraju s p o r e d n u u l o g u u
ž i v o t i m a svoje djece - roditelji se samo trebaju s u z d r ž a t i od
zlostavljanja svoje djece, h r a n i t i ih i odijevati. A z a t i m samo č e k a -
ti da v i d e k a m o će ih n j i h o v i unaprijed p r o g r a m i r a n i geni odve­
sti. To s t a n o v i š t e roditeljima o m o g u ć a v a da nastave sa ž i v o t i m a
koje su v o d i l i prije nego š t o su d o b i l i djecu - m o g u jednostavno
ostaviti svoju djecu u v r t i ć u i l i s dadiljama. To je p r i m a m l j i v a
ideja za prezaposlene i / i l i lijene roditelje.
P r i v l a č n a je i za roditelje p o p u t mene k o j i imaju b i o l o š k u
djecu s d r a s t i č n o r a z l i č i t i m o s o b n o s t i m a . Prije s a m m i s l i o da su
moje k ć e r i različite jer su u trenutku z a č e ć a naslijedile različite
gene posljedica s l u č a j n o g procesa o d a b i r a na k o j i ja i njihova
majka n i s m o i m a l i utjecaja. Naposljetku, smatrao sam, odrasle

159
su u istoj o k o l i n i (odgoj), pa se u z r o k njihove različitosti m o r a
nalaziti u biologiji (genima).
Istina je, sada to z n a m , b i t n o d r u k č i j a . Najnovija znanstve­
na i s t r a ž i v a n j a p o t v r đ u j u o n o što su majke i prosvijetljeni o č e v i
z n a l i oduvijek, a to je da roditelji imaju v a ž n u u l o g u - usprkos
bestselerima što ih p o k u š a v a j u uvjeriti u suprotno. Da c i t i r a m
dr. T h o m a s a Vernyja, p i o n i r a na p o d r u č j u prenatalne i perinatal-
ne psihijatrije: » O t k r i ć a iz s t r u č n o recenzirane literature tijekom
posljednjih n e k o l i k o d e s e t l j e ć a izvan svake sumnje p o t v r đ u j u da
roditelji imaju o g r o m a n utjecaj na mentalne i fizičke z n a č a j k e
djece koju odgajaju.« [Verny i Kelly, 1981.]
Štoviše, taj utjecaj p o č i n j e , k a ž e Verny, ne n a k o n što se dje­
ca rode, nego P R I J E r o đ e n j a djece. K a d a je V e r n y u svojoj pre-
k r e t n i č k o j k n j i z i 'Tajni život n e r o đ e n o g djeteta (The Secret Life of
the Unborn Child) iz 1981. godine p r v i puta i z n i o s t a n o v i š t e da
utjecaj roditelja seže č a k do razdoblja kada je dijete u m a t e r n i c i ,
znanstveni d o k a z i b i l i su p r e l i m i n a r n i , a » s t r u č n j a c i « s k e p t i č n i .
B u d u ć i da su znanstvenici ranije m i s l i l i da ljudski m o z a k p o č i ­
nje funkcionirati tek poslije r o đ e n j a , pretpostavljalo se da fetusi
i djeca do prve godine nemaju p a m ć e n j e te da ne osjećaju b o l .
Naposljetku, istaknuo je Freud, k o j i je skovao izraz » i n f a n t i l n a
a m n e z i j a « , v e ć i n a ljudi se ne sjeća n i č e g a š t o im se d o g o d i l o prije
t r e ć e i l i č e t v r t e godine života.
Međutim, eksperimentalni psiholozi i neuroznanstvenici
u n i š t i l i su m i t da m a l a djeca ne m o g u p a m t i t i - i l i , š t o se toga
tiče, u č i t i - a zajedno s n j i m i s t a n o v i š t e da su roditelji p u k i p r o ­
m a t r a č i u razvoju ž i v o t a svoje djece. Ž i v č a n i sustav fetusa i djece
i m a goleme sposobnosti za osjećanje i u č e n j e kao i tip p a m ć e n j a
što ga neuroznanstvenici nazivaju i m p l i c i t n o p a m ć e n j e . Jedan
d r u g i p i o n i r u pre- i perinatalnoj psihologiji, D a v i d C h a m b e r -
l a i n , u svojoj k n j i z i ' U m v a š e g n e r o đ e n o g djeteta' (The Mind of
Your Newborn Baby) p i š e : » I s t i n a je da je m n o g o toga š t o s m o
tradicionalno vjerovali o djeci p o g r e š n o . O n a n i s u jednostavna,
nego s l o ž e n a i bezvremena b i ć a - m a l a stvorenja s n e o č e k i v a n o
v e l i k i m m i s l i m a . « ( C h a m b e r l a i n , 1998.)
 Ta k o m p l e k s n a , m a l a b i ć a žive ž i v o t prije r o đ e n j a , u m a t e r n i ­
c i , k o j i s n a ž n o u t j e č e n a njihovo d u g o r o č n o zdravlje i p o n a š a n j e :
»Kvaliteta ž i v o t a u m a t e r n i c i , n a š e m p r i v r e m e n o m d o m u prije
nego š t o s e r o d i m o , p r o g r a m i r a n a š u p o d l o ž n o s t b o l e s t i m a k r v o ­
ž i l n o g sustava, m o ž d a n o m u d a r u , dijabetesu, pretilosti i m n o š t v u
d r u g i h bolesti u kasnijem ž i v o t u , « p i š e dr. Peter W. Nathanielsz u
k n j i z i ' Ž i v o t u m a t e r n i c i : podrijetlo zdravlja i bolesti' (Life in the
Womb: The Origin of Health and Disease.) [Nathanielsz, 1999.] U
zadnje vrijeme bilježi se sve v e ć i broj k r o n i č n i h bolesti odraslih,
u k l j u č u j u ć i osteoporozu, p o r e m e ć a j e r a s p o l o ž e n j a i psihoze, k o j i
se dovode u tijesnu v e z u s pre- i p e r i n a t a l n i m r a z v o j n i m utjeca­
j i m a . [ G l u c k m a n i H a n s o n , 2004.]
Prepoznavanje povezanosti prenatalnog o k o l i š a sa silama
koje nas č i n e p o d l o ž n i m a bolestima p r i m o r a v a nas na preispi­
tivanje g e n e t i č k o g d e t e r m i n i z m a . Nathanielsz p i š e : »Sve je v i š e
dokaza da su za programiranje n a š e g fizičkog i m e n t a l n o g zdrav­
lja t i j e k o m ž i v o t a uvjeti u m a t e r n i c i jednako v a ž n i , ako ne i v a ž ­
niji od g e n a . « Genska kratkovidnost izraz je k o j i najbolje opisuje
d a n a š n j e š i r o k o rasprostranjeno stajalište d a n a š o m s u d b i n o m i
zdravljem za ž i v o t a upravljaju isključivo n a š i geni... N a s u p r o t re­
l a t i v n o m fatalizmu genske k r a t k o v i d n o s t i , razumijevanjem m e ­
h a n i z a m a na k o j i m a se temelji programiranje k v a l i t e t o m ž i v o t a
u m a t e r n i c i m o ž e m o p o b o l j š a t i p o č e t a k u ž i v o t u n a š e djece i nji­
hove djece.«
» M e h a n i z m i « programiranja koje Nathanielsz spominje su
epigenetski m e h a n i z m i o k o j i m a s m o g o v o r i l i ranije, preko k o j i h
p o d r a ž a j i i z o k o l i š a reguliraju aktivnost gena. K a o š t o N a t h a n i ­
elsz n a v o d i , roditelji m o g u p o b o l j š a t i prenatalni o k o l i š . P r i tome
djeluju kao genetski i n ž e n j e r i svoje djece. Ideja da roditelji m o g u
prenositi nasljedne promjene iz svog ž i v o t a svojoj djeci je, narav­
no, l a m a r k o v s k a koncepcija koja se k o s i s d a r v i n i z m o m . N a t h a ­
nielsz je jedan od znanstvenika k o j i su sada dovoljno h r a b r i da se
p o z o v u na osporavanog L a m a r c k a : » . . . t r a n s g e n e r a c i j s k i prijelaz
osobina negenetskim sredstvima doista se d o g a đ a . L a m a r c k je
bio u pravu, premda se transgeneracijski prijenos s t e č e n i h oso-

161
b i n a odvija p o m o ć u m e h a n i z a m a k o j i su u njegovo vrijeme b i l i
nepoznati.«
Osjetljivost pojedinaca na uvjete u o k o l i š u što ga p e r c i p i ­
raju njihove majke prije r o đ e n j a o m o g u ć a v a i m d a o p t i m i z i r a j u
svoj genetski i fiziološki razvoj d o k se p r i l a g o đ a v a j u toj p r o g n o z i
o k o l i š a u k o j e m će se n a ć i . Ista ž i v o t n o - p o s p j e š u j u ć a epigenet-
ska p l a s t i č n o s t ljudskog razvoja m o ž e k r e n u t i n i z b r d o i dovesti
do n i z a k r o n i č n i h bolesti u starijoj dobi, u slučaju da pojedinac
tijekom fetalnog i neonatalnog p e r i o d a razvoja d o ž i v i n e ž e l j e n e
hranidbene i o k o l i š n e o k o l n o s t i . [Bateson, et al., 2004.]
Isti epigenetski utjecaji nastavljaju se i n a k o n r o đ e n j a djeteta
b u d u ć i da roditelji i dalje u t j e č u na djetetov okoliš., Fascinantno
n o v o i s t r a ž i v a n j e posebice ističe v a ž n o s t d o b r o g roditeljstva n a
razvoj mozga: » M o z g u malenog djeteta k o j i se razvija d r u š t v e ­
ni svijet p r u ž a najvažnija iskustva koja u t j e č u na izraz gena, š t o
o d r e đ u j e k a k o će se n e u r o n i jedan s d r u g i m p o v e z i v a t i i stvara­
ti neuronske putove k o j i su u z r o k mentalne a k t i v n o s t i , « p i š e dr.
D a n i e l J. Siegel u k n j i z i ' U m koji se razvija' (The Developing Mind)
[Siegel, 1999.] Jednostavnije r e č e n o , djeci je p o g o d a n roditeljski
okoliš potreban kako bi se a k t i v i r a l i geni koji razvijaju zdrave
mozgove. Roditelji, k a k o najnovija znanstvena o t k r i ć a pokazuju,
nastavljaju djelovati kao g e n e t i č k i i n ž e n j e r i č a k i n a k o n r o đ e n j a
svog djeteta.

Roditeljsko programiranje:
M o ć podsvjesnog uma
Ž e l i o b i h v a m i s p r i č a t i k a k o sam ja - k o j i sam sebe svrsta­
v a m u kategoriju o n i h k o j i nisu b i l i s p r e m n i na djecu - p o č e o
preispitivati svoje ukorijenjene pretpostavke o roditeljstvu. N e ć e ­
te se i z n e n a d i t i k a d a č u j e t e da sam svoje preispitivanje z a p o č e o
na K a r i b i m a , mjestu gdje je p o č e o moj p o m a k p r e m a novoj b i o ­
logiji. M o j e preispitivanje je u stvari p o t a k n u o jedan nesretan d o ­
g a đ a j , m o t o c i k l i s t i č k a n e s r e ć a . V o z i o sam se na predavanje koje
sam trebao o d r ž a t i te sam p r i velikoj b r z i n i naletio na rubnjak.
M o t o r je poletio preko u p r a v l j a č a . S r e ć o m , nosio sam kacigu,

162
o b z i r o m da sam pretrpio jak udarac u glavu kada je m o t o c i k l
u d a r i o u tlo. P o l a sata sam b i o u nesvijesti i neko vrijeme m o j i su
studenti i kolege m i s l i l i da sam mrtav. K a d a sam d o š a o k svijesti,
o s j e ć a o sam se kao da su mi polomljene sve kosti u tijelu.
Sljedećih n e k o l i k o dana jedva sam hodao, a kada b i h se u p u ­
stio u takav » p o t h v a t « p o d s j e ć a o sam na k u k a j u ć u verziju Q u a s i -
m o d a . Svaki k o r a k bio je b o l a n podsjetnik da » b r z i n a ubija«. D o k
sam jednog poslijepodneva š e p a j u ć i izlazio i z u č i o n i c e , jedan o d
m o j i h studenata p r e d l o ž i o m i j e d a b i m i m o ž d a p o m o g l o kada
b i h posjetio njegovog cimera, studenta k o j i je b i o i k i r o p r a k t i č a r .
K a o š t o sam objasnio u p r o š l o m poglavlju ove knjige, ne samo
d a n i k a d a n i s a m b i o k o d k i r o p r a k t i č a r a , nego m e moja alopatska
zajednica š t o v i š e n a u č i l a da se k i r o p r a k t i č a r a k l o n i m i smatram
ih š a r l a t a n i m a . M e đ u t i m , k a d a trpite takve bolove i u n e p o z n a ­
t o m ste o k r u ž e n j u , na kraju isprobate stvari koje v a m i n a č e ne bi
n i k a d a pale na pamet.
U i m p r o v i z i r a n o j » o r d i n a c i j i « u njegovoj studentskoj sobi
k i r o p r a k t i č a r me po p r v i put u p o z n a o s k i n e z i o l o g i j o m , p o p u ­
larno p o z n a t o m kao »testiranje m i š i ć a « . K i r o p r a k t i č a r mi je re­
kao da i s p r u ž i m r u k u i o d u p i r e m se p r i t i s k u prema dolje k o j i je
on na nju v r š i o . B e z p r o b l e m a sam se odupirao laganoj s i l i k o j o m
je on gurao m o j u r u k u . Z a t i m me je z a m o l i o da i s p r u ž i m r u k u i
o d u p i r e m mu se i z g o v a r a j u ć i : » Z o v e m se Bruce.« P o n o v n o sam
se lako o d u p r o p r i t i s k u , m e đ u t i m tada sam v e ć p o č e o m i s l i t i da
su upozorenja m o j i h a k a d e m s k i h kolega b i l a sasvim na mjestu
- » O v o je l u d o s t ! « Z a t i m mi je k i r o p r a k t i č a r rekao da i s p r u ž i m
svoju r u k u i o d u p i r e m se njegovu p r i t i s k u d o k najozbiljnije i z ­
govaram: » M o j e i m e j e M a r y . « N a moje z a p r e p a š t e n j e , r u k a m i
je b u b n u l a dolje usprkos m o m j a k o m o t p o r u . »Čekajte m a l o « -
rekao sam. » Z a c i j e l o se n i s a m dovoljno jako odupirao, probajmo
još j e d n o m . « Tako smo i učinili, i ovaj put sam se j o š j a č e usre­
d o t o č i o n a odupiranje. Svejedno, k a d a sam p o n o v i o : » M o j e i m e
je M a r y , « r u k a mi je pala poput k a m e n a . Taj student, k o j i je sada
bio moj učitelj, objasnio mi je da kada n a š svjesni um vjeruje u
n e š t o što je u sukobu sranije n a u č e n o m » i s t i n o m « pohranjenom

163
u p o d s v j e s n o m u m u , intelektualni se konflikt i z r a ž a v a kao sla­
bljenje m i š i ć a tijela.
Na svoje z a p r e p a š t e n j e shvatio sam da moj svjesni u m , kojeg
sam s t o l i k i m samopouzdanjem k o r i s t i o u a k a d e m s k o m o k r u ž e ­
nju, nije i m a o k o n t r o l u kada sam izrekao mišljenje koje se r a z l i ­
k o v a l o od istine pohranjene u nesvjesnom u m u . M o j nesvjesni
u m j e p o d r i v a o najbolja nastojanja m o g svjesnog u m a d a d r ž i
m o j u r u k u v o d o r a v n o d o k sam t v r d i o d a s e z o v e m M a r y . Z a p a ­
njilo m e o t k r i ć e d a postoji d r u g i » u m « , druga sila koja k o p i l o t i r a
m o j i m ž i v o t o m . Još je š o k a n t n i j a b i l a č i n j e n i c a da je taj s k r i v e n i
u m , u m kojeg gotovo n i s a m poznavao (osim teoretski i z p s i h o l o ­
gije), zapravo m o ć n i j i od m o g svjesnog u m a , b a š kao što je t v r d i o
Freud.
Sve u svemu, ispalo je da je moj p r v i posjet k i r o p r a k t i č a r u
b i o jedno o d o n i h iskustava koja mijenjaju život. N a u č i o sam d a
k i r o p r a k t i č a r i p o m o ć u kineziologije m o g u iskoristiti u r o đ e n u is-
cjeliteljsku m o ć tijela z a djelovanje n a iskrivljenje k r a l j e ž n i c e . N a ­
k o n par j e d n o s t a v n i h n a m j e š t a n j a k r a l j e ž a k a n a » š a r l a t a n o v o m «
stolu - sve bez k o r i š t e n j a lijekova - b i o sam u stanju n o r m a l n o
i š e t a t i iz te studentske sobe. O s j e ć a o sam se kao n o v čovjek. I, š t o
je n a j v a ž n i j e , u p o z n a o sam se s » č o v j e k o m i z a zavjese«, s v o j i m
podsvjesnim u m o m !
D o k sam n a p u š t a o k a m p u s moj svjesni u m b i o j e sav usko­
v i t l a n z b o g i m p l i k a c i j a superiorne snage m o g dotada skrive­
n o g podsvjesnog u m a . T a k o đ e r , povezao sam ta r a z m i š l j a n j a sa
s v o j i m p r o u č a v a n j e m kvantne f i z i k e , koje m e n a u č i l o d a m i s l i
m o g u pokretati p o n a š a n j e djelotvornije o d f i z i č k i h m o l e k u l a .
M o j a podsvijest je » z n a l a « da se ne z o v e m M a r y i u s p r o t i v i l a se
m o m insistiranju da se tako z o v e m . Što je j o š moj podsvjesni um
» z n a o « i k a k o je to n a u č i o ?
Da b i h bolje r a z u m i o š t o se d o g o d i l o u o r d i n a c i j i tog k i r o -
p r a k t i č a r a , najprije sam se posvetio k o m p a r a t i v n o j neuroanato­
m i j i - ona o t k r i v a da š t o je n e k i o r g a n i z a m n i ž e na evolucijskom
stablu, njegov je ž i v č a n i sustav slabije razvijen i zato se m o r a v i š e
oslanjati n a unaprijed p r o g r a m i r a n o p o n a š a n j e (prirodu). M o l j -
ci lete p r e m a svjetlosti, m o r s k e k o r n j a č e v r a ć a j u se na o d r e đ e ­
ne otoke i t a m o o d l a ž u svoja jaja na p l a ž i u o d r e đ e n o vrijeme,
a lastavice se o d r e đ e n o g d a t u m a v r a ć a j u u Capistrano; pa ipak,
k o l i k o n a m j e poznato, nijedan o d t i h o r g a n i z a m a n e m a n i k a k v o
znanje o tome z a š t o se u p u š t a u takva p o n a š a n j a . Ta su p o n a š a n j a
u r o đ e n a ; ona su genetski u g r a đ e n a u o r g a n i z a m i klasificiraju se
kao » i n s t i n k t i « .
O r g a n i z m i k o j i se nalaze v i š e na e v o l u c i j s k o m stablu i m a j u
kompleksnije integrirane ž i v č a n e sustave na č e l u sa sve v e ć i m
m o z g o m k o j i i m o m o g u ć a v a d a usvajaju s l o ž e n e obrasce p o n a š a ­
nja u č e n j e m p u t e m iskustva (odgoj). S l o ž e n o s t o v o g m e h a n i z m a
u č e n j a od o k o l i n e n a v o d n o k u l m i n i r a s l j u d i m a , k o j i se nalaze na
v r h u , i l i b a r e m b l i z u v r h a stabla. D a c i t i r a m antropologe E m i l y A .
Schultz i R o b e r t a H . L a v e n d u : » U b o r b i z a opstanak ljudska b i ć a
ovisnija s u o u č e n j u o d d r u g i h vrsta. M i n e m a m o instinkte k o j i
bi nas, na primjer, automatski štitili i za nas p r o n a l a z i l i h r a n u i
s k l o n i š t e . « [Schultz i Lavenda, 1987.]
M i , naravno, posjedujemo b i h e v i o r a l n e instinkte k o j i s u p r i ­
r o đ e n i : razmislite o u r o đ e n o m i n s t i n k t u bebe da siše, da b r z o
o d m a k n e r u k u od vatre, te da automatski p l i v a k a d a je se stavi u
v o d u . I n s t i n k t i s u u g r a đ e n a p o n a š a n j a koja s u o d temeljne v a ž ­
nosti za p r e ž i v l j a v a n j e s v i h l j u d s k i h b i ć a , n e o v i s n o o tome kojoj
k u l t u r i pripadaju i l i u k o j e m su razdoblju ljudske povijesti r o đ e ­
na. R a đ a m o s e s a s p o s o b n o š ć u d a p l i v a m o . Bebe m o g u p l i v a t i
p o p u t g r a c i o z n i h d u p i n a n e k o l i k o trenutaka p o r o đ e n j u , a l i djeca
od svojih roditelja b r z o usvoje strah od v o d e - promatrajte re­
akcije roditelja k a d a njihovo dijete i z m a k n e n a d z o r u i odluta do
o b l i ž n j e g bazena i l i druge vodene p o v r š i n e . D j e c a o d svojih r o d i ­
telja u č e da je v o d a opasna. Roditelji se kasnije moraju p o m u č i t i
kako b i I v i c u n a u č i l i p l i v a t i . N j i h o v p r v i v e l i k i n a p o r usmjeren
je na svladavanje straha od vode k o j i su djetetu u s a d i l i u r a n i j i m
godinama.
M e đ u t i m , k r o z evoluciju n a š e naučene percepcije postale su
s n a ž n i j e , posebno zato što m o g u n a d j a č a t i genetski p r o g r a m i r a n e
instinkte. F i z l o l o š k i m e h a n i z m i tijela (npr. s r č a n i puls, k r v n i tlak,
obrasci o p t o k a k r v i / k r v a r e n j a , tjelesna temperatura) po svojoj su
p r i r o d i p r o g r a m i r a n i i n s t i n k t i . M e đ u t i m , jogiji, isto kao i o b i č n i
l j u d i uz p o m o ć biofeedbacka, m o g u n a u č i t i svjesno regulirati te
» u r o đ e n e « funkcije.
T r a ž e ć i razlog n a š e sposobnosti d a n a u č i m o tako k o m p l e k ­
sna p o n a š a n j a , znanstvenici su se u s r e d o t o č i l i na n a š e velike
mozgove. M e đ u t i m , trebali b i s m o u b l a ž i t i svoj entuzijazam pre­
m a teoriji v e l i k o g m o z g a u v a ž a v a n j e m č i n j e n i c e d a p r i p a d n i c i
reda Cetacea ( k i t o v i i d u p i n i ) u svojim lubanjama imaju v e ć u ce­
rebralnu p o v r š i n u o d nas.
O t k r i ć a britanskog neurologa dr.Johna L o r b e r a , objavljena u
č l a n k u u č a s o p i s u Science iz 1 9 8 0 . p o d n a s l o v o m »Je li v a š m o z a k za­
ista n u ž a n ? « , t a k o đ e r dovode u pitanje g l e d i š t e da je v e l i č i n a m o z g a
najvažniji faktor za ljudsku inteligenciju. [ L e w i n , 1980.] L o r b e r je
p r o u č a v a o m n o g e slučajeve hidrocefalusa ( » v o d e n e glave«) i za­
k l j u č i o da č a k i kada nedostaje v e ć i d i o cerebralnog korteksa m o z ­
ga (vanjskog sloja mozga), pacijenti m o g u v o d i t i n o r m a l a n život.
U svojem č l a n k u u č a s o p i s u Science Roger L e w i n citira L o r b e r a :

Na ovom Sveučilištu [Sveučilištu Sheffield] imamo mladog studen­

ta s kvocijentom inteligencije 126, koji je s najboljim rezultatima
diplomirao matematiku i socijalno je potpuno normalan. Pa ipak,
momak doslovno nema mozga... Kada smo mu skenirali mozak,
otkrili smo da umjesto normalnog moždanog tkiva debelog 4,5 cm
između komora i površine korteksa, ima samo tanak plašt debeo
oko jedan milimetar. Njegova lubanja uglavnom je ispunjena cere-
brospinalnom tekućinom.

L o r b e r o v a p r o v o k a t i v n a o t k r i ć a sugeriraju d a p o n o v n o m o ­
r a m o r a z m o t r i t i svoja stara vjerovanja o n a č i n u na k o j i m o z a k
f u n k c i o n i r a i fizičkim temeljima ljudske inteligencije. U z a v r š ­
noj riječi ove knjige i z n o s i m mišljenje da se ljudska inteligencija
u p o t p u n o s t i m o ž e razumjeti samo ako u j e d n a d ž b u u k l j u č i m o
d u h ( » e n e r g i j u « ) , o d n o s n o ono što p s i h o l o z i u p u ć e n i u k v a n t n u
f i z i k u nazivaju » s u p e r s v j e s n i u m « . N o , zasad b i h s e želio z a d r ž a t i
na svjesnom i podsvjesnom u m u - k o n c e p t i m a s kojima se psi-

166 .
h o l o z i i psihijatri o d a v n o bore. Ja se ovdje njima b a v i m k a k o b i h
p r u ž i o b i o l o š k e temelje za svjesno roditeljstvo kao i za energetske
metode p s i h o l o š k o g liječenja.

Ljudsko programiranje:
Kada dobri mehanizmi krenu po zlu
V r a t i m o se evolucijskom i z a z o v u za ljude koji, kako bi o p ­
stali i postali d i o svoje d r u š t v e n e zajednice, moraju n a u č i t i toliko
m n o g o toga u tako k r a t k o m v r e m e n u . E v o l u c i j a nas je o b d a r i ­
l a m o z g o m k o j i i m a sposobnost b r z o g u č i t a v a n j a nevjerojatnog
broja p o n a š a n j a i vjerovanja u n a š e sjećanje. T e k u ć a i s t r a ž i v a n j a
sugeriraju da k l j u č za razumijevanje funkcioniranja tog b r z o g p o ­
hranjivanja podataka leži u fluktuirajućoj e l e k t r i č n o j aktivnosti
m o z g a koja se m o ž e mjeriti elektroencefalogramima ( E E G - i m a ) .
D o s l o v n a definicija elektroencefalograma b i l a bi » e l e k t r i č n e slike
glave.« Te sve sofisticiranije snimke glave otkrivaju da se k o d ljudi
spektar m o ž d a n e aktivnosti graduirano mijenja tijekom različi­
t i h r a z v o j n i h faza. I roditelji i djeca pokazuju E E G varijacije koje
s e ž u od n i s k o frekventnih delta v a l o v a do visokofrekvencijskih
beta valova. M e đ u t i m , i s t r a ž i v a č i s u p r i m i j e t i l i d a E E G aktivnost
k o d djece na s v a k o m r a z v o j n o m stupnju o t k r i v a prevladavanje
s p e c i f i č n o g m o ž d a n o g vala.
D r . R i m a L a i b o w u svojoj k n j i z i ' K v a n t i t a t i v n i E E G i neuro-
feedback' (Quantitative EEG and Neurofeedback) opisuje napredak
t i h razvojnih stupnjeva u m o ž d a n o j aktivnosti. [Laibow, 1999. i
2002.] I z m e đ u r o đ e n j a i d o b i od dvije godine ljudski m o z a k pre­
t e ž n o f u n k c i o n i r a na n a j n i ž o j E E G frekvenciji od 0,5 do 4 ciklusa
u s e k u n d i ( H z ) koja je poznata kao delta v a l o v i . Iako su delta
v a l o v i njihova p r e v l a d a v a j u ć a valna aktivnost, djeca s vremena
n a vrijeme m o g u i m a t i kratka razdoblja v i š e E E G aktivnosti.
I z m e đ u dvije i šest g o d i n a starosti djeca p o č i n j u više v r e m e n a
p r o v o d i t i na višoj razini E E G a k t i v n o s t i zvanoj theta ( 4 - 8 H z ) .
Hipnoterapeuli spuštaju m o ž d a n u aktivnost svojih pacijenata na
theta i delta jer ih ti niskofrekvencijski m o ž d a n i v a l o v i č i n e p o d -
ložnijima sugestiji i programiranju.

167
 To n a m p r u ž a v a ž n u i n d i k a c i j u o tome k a k o djeca, čiji m o z ­
g o v i od r o đ e n j a do šeste godine u g l a v n o m djeluju na t i m i s t i m
frekvencijama, m o g u pohranjivati golemu količinu informacija
koje su im potrebne da bi m o g l a napredovati u s v o m o k o l i š u .
Sposobnost o b r a đ i v a n j a goleme k o l i č i n e informacija v a ž n a je ne­
u r o l o š k a prilagodba koja o l a k š a v a informacijski intenzivan p r o ­
ces socijalizacije. B u d u ć i da se ljudski okoliši i d r u š t v e n i običaji
mijenjaju v e l i k o m b r z i n o m , k u l t u r n a p o n a š a n j a n e b i b i l o p r o ­
b i t a č n o prenositi preko genetski p r o g r a m i r a n i h instinkata. M a l a
djeca p o m n o promatraju svoju o k o l i n u i i z r a v n o u svoje p o d ­
svjesno p a m ć e n j e preuzimaju svjetovnu mudrost koju i m p r u ž a ­
ju n j i h o v i roditelji. K a o rezultat, p o n a š a n j e i vjerovanja n j i h o v i h
roditelja postaju njihova vlastita p o n a š a n j a i vjerovanja.
Istraživači Instituta za i s t r a ž i v a n j e p r i m a t a p r i Sveučilištu
u K y o t u o t k r i l i su da bebe č i m p a n z a t a k o đ e r u č e jednostavno
p r o m a t r a j u ć i svoje majke. U n i z u pokusa majku su učili prepo­
znavati japanske znakove (ideograme) za razne boje. Č i m p a n z a
je n a u č i l a izabrati o d g o v a r a j u ć i uzorak boje k a d bi se japanski
znak z a o d r e đ e n u boju pojavio n a m o n i t o r u r a č u n a l a . N a k o n š t o
bi izabrala p r a v u boju, č i m p a n z a je dobivala n o v č i ć koji je m o g l a
u b a c i t i u automat s v o ć e m . Za vrijeme procesa treninga uvijek
je uza se d r ž a l a svoju bebu. Na i z n e n a đ e n j e i s t r a ž i v a č a jednoga
dana, d o k je majka u z i m a l a svoju poslasticu iz automata, č i m p a n -
z i n a beba aktivirala je kompjuter. K a d se z n a k pojavio na ekranu,
beba je izabrala p r a v u boju, uzela n o v č i ć i otišla za svojom maj­
k o m do automata za v o ć e . Zapanjeni i s t r a ž i v a č i m o r a l i su za­
ključiti da bebe m o g u usvojiti s l o ž e n e v j e š t i n e isključivo p r o m a ­
tranjem, te da ih n j i h o v i roditelji ne moraju aktivno p o u č a v a t i .
[Science, 2001.]

Isto tako i k o d ljudi, temeljna p o n a š a n j a , vjerovanja i stavo­

v i koje o p a ž a m o k o d svojih roditelja postaju » u k o r i j e n j e n i « kao
s i n a p t i č k i p u t o v i u n a š e m podsvjesnom u m u . K a d se j e d n o m
programiraju u n a š o j podsvijesti, o n i kontroliraju n a š u biologiju
do kraja ž i v o t a - o s i m ako ne s m i s l i m o n a č i n da ih reprogrami­
ramo. Svatko tko sumnja u sofisticiranost o v o g snimanja trebao
bi r a z m i s l i l i kada je vaše dijete p r v i puta i/brbljalo nepristojnu
riječ k o j u je od vas č u l o . S i g u r a n sam da ste p r i m i j e t i l i njenu p r o ­
finjenost, ispravan izgovor, nijanse u stilu i kontekstu koje nose
v a š potpis.
U z i m a j u ć i u o b z i r preciznost o v o g sustava snimanja p o n a ­
šanja, zamislite kakve su posljedice k a d a s l u š a t e svoje roditelje
k o j i govore da ste » g l u p o dijete«, da » n e z a s l u ž u j e t e ovo i l i o n o « ,
d a » n i k a d a n i š t a n e ć e t e p o s t i ć i « , d a s e »niste trebali n i r o d i t i « , i l i
d a ste »boležljiva, slaba« osoba. K a d a n e p r o m i š l j e n i i l i neobzir-
ni roditelji svojoj djeci prenose takve p o r u k e , o n i su bez sumnje
nesvjesni č i n j e n i c e da se t a k v i k o m e n t a r i snimaju u podsvjesnu
m e m o r i j u kao apsolutne č i n j e n i c e , j e d n a k o sigurno kao š t o se
b i t o v i i bajtovi snimaju n a t v r d i disk v a š e g stolnog r a č u n a l a . T i ­
j e k o m r a n o g razvoja svijest djeteta j o š se nije dovoljno r a z v i l a da
m o ž e k r i t i č k i ocijeniti da su te izjave roditelja bile samo p r i g o ­
varanje, a ne n u ž n o i stvarne karakterizacije njegovog »jastva«.
M e đ u t i m , n a k o n š t o se p r o g r a m i r a j u u podsvjesni u m , ta ver­
balna zlostavljanja postaju definirana kao »istine« koje nesvjesno
o b l i k u j u p o n a š a n j e i potencijale djeteta k r o z ž i v o t .
K a k o odrastamo, uslijed sve v e ć e p r i s u t n o s t i v i s o k o f r e k v e n -
cijskih alfa v a l o v a (8-12 H z ) postajemo sve manje p o d l o ž n i vanj­
s k o m p r o g r a m i r a n j u . Alfa aktivnost se i z j e d n a č a v a sa stanjem
m i r n e svijesti. D o k v e ć i n a n a š i h osjetila, kao š t o su o č i , u š i i nos,
o p a ž a j u vanjski svijet, svijest nalikuje » o s j e t i l n o m o r g a n u « koji se
p o n a š a p o p u t zrcala i o d r a ž a v a unutarnje funkcioniranje s t a n i č ­
ne zajednice vlastitog tijela; ona je svjesnost o » j a s t v u « .
O k o dvanaeste godine ž i v o t a djetetov E E G spektar p o č i n j e
p o k a z i v a t i d u ž a razdoblja č a k j o š v i š e frekvencije definirane kao
beta v a l o v i (12-35 H z ) . Beta m o ž d a n a stanja opisuju se kao » a k ­
t i v n a i l i u s r e d o t o č e n a svijest«, š t o j e vrsta m o ž d a n e a k t i v n o s t i
koja se k o r i s t i , na primjer, p r i č i t a n j u ove knjige. N e d a v n o je de­
finirano i peto, j o š v i š e stanje E E G aktivnosti. Taj d i o frekven­
cijskog E E G spektra nazvan je gama (35 H z ) , a nastupa tijekom
slanja » v r š n i h p e r f o r m a n s i « , na primjer k o d p i l o t a u procesu p r i -
zemljivanja aviona ili kod t e n i s a č a koji i z v o d i b r z o p o t e z n i volej.
 D o v r e m e n a k a d a djeca postanu adolescenti n j i h o v a p o d s v i ­
jest je krcata i n f o r m a c i j a m a u r a s p o n u od znanja k a k o se h o d a do
»znanja« d a n i k a d a n i š t a n e ć e p o s t i ć i , i l i pak znanja, koje s u i m
usadili b r i ž n i roditelji, da m o g u uspjeti u svemu što o d l u č e u č i ­
n i t i . Zbroj n a š i h genetski p r o g r a m i r a n i h instinkata i vjerovanja
koje smo n a u č i l i o d n a š i h roditelja zajedno tvore podsvjesni u m ,
koji m o ž e p o n i š t i t i i n a š u sposobnost d a d r ž i m o p o d i g n u t u r u k u
u ordinaciji k i r o p r a k t i č a r a i n a š e n a j č v r š ć e n o v o g o d i š n j e odluke
da se prestanemo u n i š t a v a t i d r o g a m a i l i h r a n o m .
P o n o v n o se v r a ć a m na stanice preko k o j i h m o ž e m o toliko
m n o g o n a u č i t i o n a m a s a m i m a . M n o g o s a m puta rekao da su
p o j e d i n a č n e stanice inteligentne. A l i upamtite, k a d a se stanice
u d r u ž e i formiraju v i š e s t a n i č n u zajednicu, one slušaju »kolektiv­
ni glas« o r g a n i z m a , č a k i ako taj glas d i k t i r a autodestruktivno
p o n a š a n j e . N a š i fiziološki i b i h e v i o r a l n i obrasci pokoravaju se
» i s t i n a m a « s r e d i š n j e g glasa, bez o b z i r a na to radi li se o konstruk­
t i v n i m i l i d e s t r u k t i v n i m vjerovanjima.
O p i s a o sam snagu podsvjesnog u m a , no ipak ž e l i m naglasiti
da n e m a potrebe na podsvijest gledat kao na z a s t r a š u j u ć e , super-
m o ć n o , frojdovsko vrelo destruktivnog »znanja«. Podsvijest je u
stvari n e e m o c i o n a l n a baza podataka s p o h r a n j e n i m p r o g r a m i ­
ma čije se djelovanje tiče strogog o č i t a v a n j a signala iz o k o l i š a i
pokretanja s n i m l j e n i h b i h e v i o r a l n i h programa, bez postavljanja
pitanja i d o n o š e n j a z a k l j u č a k a . Podsvjesni um je p r o g r a m i b i l n i
» t v r d i disk« u kojeg se m o g u p o h r a n i t i n a š a ž i v o t n a iskustva.
P r o g r a m i s u i z v o r n o ukorijenjena p o n a š a n j a p o d r a ž a j - o d g o v o r .
P o d r a ž a j i k o j i aktiviraju p o n a š a n j a m o g u b i t i signali koje ž i v č a n i
sustav u o č a v a u v a n j s k o m svijetu i / i l i signali k o j i p o t j e č u i z tijela,
kao š t o su osjećaji, u ž i t a k i b o l . K a d a je p o d r a ž a j percipiran, on
će automatski u k l j u č i t i b i h e v i o r a l n i o d g o v o r k o j i je usvojen kada
je signal p r v i puta doživljen. U stvari, ljudi k o j i s h v a ć a j u auto-
m a t i z i r a n u p r i r o d u tog r e p r o d u k t i v n o g o d g o v o r a č e s t o priznaju
č i n j e n i c u da ih je netko » p o g o d i o u žicu«.
Prije razvitka svjesnog u m a , funkcije a n i m a l n i h u m o v a
sastojale su se samo od o n i h koje povezujemo s p o d s v j e s n i m
u m o m . T i p r i m i t i v n i u m o v i bili s u jednostavni uređaji p o d r a ž a -

170
j a - o d g o v o r a k o j i automatski odgovaraju n a o k o l i š n e p o d r a ž a j e ,
p o k r e ć u ć i genetski p r o g r a m i r a n a (instinktivna) i l i jednostavna
n a u č e n a p o n a š a n j a . Te životinje se ne u p u š t a j u »svjesno« u ta­
k v a p o n a š a n j a . U ustvari, m o g u č a k b i t i p o t p u n o nesvjesne d a
s u i h p o č i n i l e . N j i h o v a p o n a š a n j a s u p r o g r a m i r a n i refleksi, poput
treptaja o k a u reakciji na d i m i l i trzaja noge n a k o n kuckanja po
koljenskom zglobu.

Svjesni u m :
Unutarnji stvaratelj
Evolucija v i š i h sisavaca, u k l j u č u j u ć i i č i m p a n z e , kitove i lju­
de, donijela je n o v u r a z i n u svijesti koja se zove »svijest o sebi« i l i ,
jednostavnije, svjesni u m . N o v i j i , svjesni u m v a ž a n j e evolucijski
napredak. Stariji, podsvjesni u m n a š j e » a u t o p i l o t « ; svjesni u m
je n a š e r u č n o upravljanje. Na primjer, ako se lopta p r i b l i ž i v a ­
š e m o k u , sporiji svjesni u m m o ž d a n e ć e i m a t i v r e m e n a postati
svjestan p r i j e t e ć e g projektila; m e đ u t i m podsvjesni u m , k o j i obra­
đ u j e o k o 20.000.000 p o d r a ž a j a iz o k o l i š a u sekundi, nasuprot 40
p o d r a ž a j a iz o k o l i š a koje u istoj s e k u n d i interpretira svjesni u m ,
natjerat će o k o da trepne. (Norretranders, 1998.) ( v i d i ilustraci­
j u n a slijedećoj stranici). Podsvjesni u m , jedan o d n a j m o ć n i j i h
procesora informacija za koje z n a m o , p r o m a t r a i svijet o k o nas i
unutarnju svijest tijela, čita znakove iz o k o l i n e i o d m a h p o k r e ć e
prethodno usvojena ( n a u č e n a ) p o n a š a n j a - sve to bez p o m o ć i ,
nadzora, i l i č a k znanja svjesnog u m a .

O v a dva u m a č i n e d i n a m i č n i duo. Svjesni u m m o ž e k o r i ­

stiti svoje sposobnosti za fokusiranje na n e k u o d r e đ e n u t o č k u ,
kao š t o je zabava na k o j u ć e t e o t i ć i u petak n a v e č e r . Istovremeno,
vaš podsvjesni u m m o ž e bez opasnosti gurati k o s i l i c u n a o k o l o i
u s p j e š n o paziti da si ne o d r e ž e t e stopalo i l i pregazite m a č k u , i a k o
upravljanju k o s i l i c o m ne poklanjate svjesno p a ž n j u .
T a k o đ e r , svjesni i podsvjesni um s u r a đ u j u p r i usvajanju slo­
ž e n i h p o n a š a n j a kojima se zatim m o ž e nesvjesno upravljati. Sje-
ćate li se kada ste prvi put u z b u đ e n o sjeli za upravljač automobila,

l/l
p r i p r e m a j u ć i se da n a u č i t e voziti? Broj stvari s k o j i m a je svjesni
um trebao i z a ć i na kraj b i o je z a s t r a š u j u ć . M o r a l i ste d r ž a t i svoj
p o g l e d na cesti, a l i i i s t o v r e m e n o p r a t i t i u n u t a r n j i i b o č n e retro­
v i z o r e , p a z i t i na b r z i n o m j e r i d r u g a mjerila, k o r i s t i t i dvije noge za

Vizualizacija moći obrade podataka što ih posjeduju svjesni i podsvjesni

um. Gornja fotografija Machu Picchua sastoji se od 20.000.000 točaka, pri
čemu svaka točka predstavlja jedan BIT podataka što ih živčani sustav primi
u jednoj sekundi. Koliko t i h podataka uđe u svjesni um? Na slici dolje toč­
ka predstavlja ukupnu količinu podataka koje obradi svjesni u m . (U stvari je
točka razmjerno deset puta veća od količine podataka koji uđu u svjesni u m ,
morao sam je povećati jer bi inače bila praktički nevidljiva.) Nasuprot tome,
moćni podsvjesni um u istoj sekundi obrađuje sve preostale ulazne podatke
(crno područje).
t r i p a p u č i c e standardnog v o z i l a s r u č n i m m j e n j a č e m i p o k u š a t i
b i t i m i r n i , h l a d n o k r v n i i sabrani d o k vozite pokraj svojih s u u č e ­
snika. Trebalo je p r o ć i , k a k o v a m se tada č i n i l o , m n o g o v r e m e n a
prije nego što su se sva ta p o n a š a n j a » u s n i m i l a « u vaš u m .
Danas u đ e t e u svoj a u t o m o b i l , okrenete k l j u č za paljenje
m o t o r a i svjesno pregledavate svoj p o p i s za k u p o v i n u d o k ne­
svjesni u m p o s l u š n o p r o v o d i sve s l o ž e n e radnje koje s u v a m p o ­
trebne za u s p j e š n o krstarenje k r o z gradski p r o m e t - bez da ste
ijednom pomislili na mehaniku vožnje. Z n a m da nisam jedini
k o j i je ovo d o ž i v i o : vozite a u t o m o b i l i vodite z a n i m l j i v razgo­
v o r sa s u v o z a č e m . U stvari, v a š a je svijest t o l i k o p r e o k u p i r a n a
r a z g o v o r o m da u j e d n o m t r e n u t k u shvatite da pet m i n u t a niste
o b r a ć a l i pozornost na svoju v o ž n j u . N a k o n š t o ste se na trenutak
p r e p l a š i l i , ipak shvatite da ste i dalje na svojoj strani ceste te da
se sigurno k r e ć e t e t o k o m prometa. B r z a provjera u n u t r a š n j e g re­
t r o v i z o r a otkriva v a m d a niste z a s o b o m ostavili trag o d s r u š e n i h
z n a k o v a »stop« i razbijenih p o š t a n s k i h s a n d u č i ć a . A k o v i niste
svjesno v o z i l i a u t o m o b i l tijekom tog vremena, t k o ga je vozio?
Podsvjesni u m ! Je li mu d o b r o išlo? Iako niste n a d z i r a l i njegovo
p o n a š a n j e , podsvjesni u m j e o č i t o t o obavio b a š o n a k o k a k o s u
vas učili u v o z a č k o j školi.

P o r e d toga š t o o l a k š a v a podsvjesne habitualne programe,

svjesni u m t a k o đ e r i m a m o ć b i t i spontano kreativan u svojim
o d g o v o r i m a n a p o d r a ž a j e i z o k o l i n e . Z b o g svoje sposobnosti sa-
mopromatranja svjesni u m m o ž e p r o m a t r a t i p o n a š a n j a d o k s e
izvode. D o k s e odvija unaprijed p r o g r a m i r a n o p o n a š a n j e , p r o ­
m a t r a č k i svjesni um m o ž e se u m i j e š a t i , zaustaviti p o n a š a n j e i
s t v o r i t i n o v odgovor. Tako n a m svjesni u m daje s l o b o d n u volju
- š t o z n a č i d a n i s m o samo ž r t v e n a š e g programiranja. M e đ u t i m ,
d a b i s m o t o i z v e l i , m o r a m o b i t i p o t p u n o svjesni k a k o p r o g r a m i ­
ranje ne bi preuzelo n a d z o r - a to je t e ž a k zadatak, š t o z n a svatko
tko je i s k u š a v a o snagu volje. Podsvjesno programiranje p r e u z i m a
k o n t r o l u istog trenutka kada svjesni um prestane p a z i t i .
Svjesni um je u stanju misliti unaprijed i unatrag u v r e m e n u ,
dok podsvjesni um uvijek djeluje u s a d a š n j e m trenutku. K a d a je
svjesni um zauzet sanjarenjem, Stvaranjem planova za b u d u ć n o s t

173
i l i analiziranjem p r o š l i h iskustava i z života, podsvjesni u m u v i ­
jek je na r a d n o m mjestu, djelotvorno u p r a v l j a j u ć i p o n a š a n j i m a
koja su u t o m t r e n u t k u p r i k l a d n a , bez potrebe za svjesnim n a d ­
zorom.
D v a u m a zaista s u fenomenalan m e h a n i z a m , ali evo kako
stvari m o g u p o ć i naopako. Svjesni um je »ja«, glas n a š i h vlastitih
m i s l i . M o ž e i m a t i velike vizije i planove za b u d u ć n o s t ispunjenu
ljubavlju, zdravljem, s r e ć o m i prosperitetom. D o k svoju svijest
usmjeravamo na sretne m i s l i , tko v o d i igru? Podsvijest. K a k o će
podsvijest v o d i t i n a š e poslove? U p r a v o o n a k o k a k o je b i l a p r o ­
gramirana. P o n a š a n j e podsvjesnog u m a d o k n e p o k l a n j a m o p a ­
žnju m o ž d a n e ć e b i t i n a š a vlastita kreacija, jer j e v e ć i n a n a š i h
o s n o v n i h p o n a š a n j a b i l a bez postavljanja pitanja snimljena p r o ­
matranjem d r u g i h ljudi. K a k o svjesni u m o p ć e n i t o n e p r i m j e ć u j e
p o n a š a n j a koja stvara podsvjesni u m , m n o g i ljudi ostaju š o k i r a n i
kada čuju da su »isti k a o « njihova m a m a i l i tata - ljudi k o j i su
p r o g r a m i r a l i njihove podsvjesne u m o v e .
N a u č e n a p o n a š a n j a i vjerovanja usvojena od d r u g i h ljudi,
kao što su roditelji, v r š n j a c i i učitelji, m o ž d a n e ć e b i t i u skladu
s c i l j e v i m a n a š e g svjesnog u m a . N a j v e ć a prepreka ostvarenju
uspjeha o k o j e m sanjamo su o g r a n i č e n j a p r o g r a m i r a n a u p o d ­
svijesti. Ta o g r a n i č e n j a ne samo što u t j e č u na n a š e p o n a š a n j e ,
nego m o g u odigrati i v e l i k u u l o g u u o d r e đ i v a n j u n a š e fiziologije i
zdravlja. K a o š t o smo vidjeli ranije u k n j i z i , um igra s n a ž n u u l o g u
u kontroliranju b i o l o š k i h sustava koji nas o d r ž a v a j u na ž i v o t u .
Namjera p r i r o d e nije b i l a da prisutnost d v o j n o g u m a bude
n a š a A h i l o v a peta. Zapravo, ova dvojnost p r u ž a n a m p r e d i v n u
prednost. Gledajte to na ovaj n a č i n : š t o bi b i l o da smo i m a l i svje­
sne roditelje i učitelje k o j i su služili kao p r e d i v n i ž i v o t n i m o d e l i ,
uvijek se u p u š t a j u ć i u h u m a n e odnose sa s v i m a u zajednici i na
o p ć u korist? D a j e n a š podsvjesni u m b i o p r o g r a m i r a n tako z d r a ­
v i m ponašanjima, mogli bismo biti potpuno uspješni u životu
bez da ikada b u d e m o svjesni!

174
Podsvjesni u m :
Stalno zovem, a nitko se ne javlja
D o k » r a z m i š l j a j u ć a « p r i r o d a svjesnog u m a e v o c i r a slike
» d u h a u s t r o j u « , u p o d s v j e s n o m u m u ne djeluje n i k a k v a s l i č n a
svijest o sebi. Ovaj d r u g i m e h a n i z a m sličniji je d ž u b o k s u n a p u ­
n j e n o m p r o g r a m i m a p o n a š a n j a , o d k o j i h j e s v a k i spreman zasvi­
rati č i m se p o j a v i o d g o v a r a j u ć i signal iz o k o l i n e i pritisne d u g m e
za i z b o r pjesme. A k o n a m se ne s v i đ a neka pjesma u d ž u b o k s u ,
k o l i k o treba v i k a t i i s v a đ a t i se sa strojem da bi on reprogramirao
svoju listu pjesama? U s v o j i m studentskim d a n i m a v i đ a o sam
m n o g e pijane studente k a k o u z a l u d p r o k l i n j u i n o g o m udaraju
d ž u b o k s e k o j i n i s u o d g o v a r a l i n a njihove zahtjeve. S l i č n o tome,
m o r a m o shvatiti d a n i k a k v a k o l i č i n a vikanja i l i nagovaranja o d
strane svjesnog u m a n i k a d a n e m o ž e p r o m i j e n i t i » p l o č e « p o ­
n a š a n j a p r o g r a m i r a n e u p o d s v j e s n o m u m u . K a d a shvatimo ne­
djelotvornost ove taktike, m o ž e m o se prestati u p u š t a t i u bitke s
p o d s v j e s n i m u m o m i p r i h v a t i t i k l i n i č k i pristup njegovom repro­
gramiranju. V o đ e n j e bitaka s p o d s v i j e š ć u jednako je besmisleno
kao š u t i r a n j e d ž u b o k s a u n a d i da će r e p r o g r a m i r a t i svoju listu
pjesama.
U z a l u d n o s t borbe s p o d s v j e s n i m u m o m p o r u k a je k o j u lju­
di t e š k o p r i h v a ć a j u , jer je jedan od p r o g r a m a k o j i je v e ć i n a nas
usvojila d o k smo b i l i m l a d i da je » s n a g a volje vrijedna divljenja«.
Tako uvijek i z n o v a p o k u š a v a m o z a o b i ć i podsvjesni p r o g r a m .
O b i č n o t a k v i n a p o r i nailaze na razne stupnjeve otpora, jer su sta­
nice prisiljene d r ž a t i se podsvjesnog p r o g r a m a .
N a p e t o s t i i z m e đ u svjesne snage volje i podsvjesnih p r o g r a ­
m a m o g u dovesti d o o z b i l j n i h n e u r o l o š k i h p o r e m e ć a j a . P o m e n i ,
d o j m l j i v a slika razloga z a š t o se ne b i s m o smjeli suprotstavljati
podsvijesti d o l a z i iz f i l m a 'Sjaj'. U t o m f i l m u , s n i m l j e n o m p r e m a
istinitoj p r i č i , australski k o n c e r t n i pijanist D a v i d Helfgott p r k o s i
s v o m o c u tako š t o o d l a z i studirati g l a z b u u L o n d o n . Helfgottov
otac, koji je preživio Holokaust, p r o g r a m i r a o je podsvjesni um
svoga sina vjerovanjem da je svijet opasno mjesto i da »isticanje«
m o ž e biti opasno po život. Njegov otac insistirao je na tome da će
sin b i t i siguran samo ako ostane vezan za svoju obitelj. U s p r k o s
o č e v o m n e u m o l j i v o m p r o g r a m i r a n j u , Helfgott je znao da je pija­
nist svjetske klase i da se m o r a o d v o j i t i od oca k a k o bi ostvario
svoj san.
U L o n d o n u , Helfgott je na natjecanju odsvirao zloglasno
t e š k i Rahmanjinovljev ' T r e ć i k l a v i r s k i koncert'. F i l m prikazuje
sukob i z m e đ u njegovog svjesnog u m a k o j i želi uspjeh i njegovog
podsvjesnog u m a zabrinutog zato š t o j e b i t i vidljiv, b i t i m e đ u ­
n a r o d n o priznat, opasno p o život. Z a vrijeme t e š k o g koncerta,
d o k mu se znoj slijeva n i z čelo, Helfgottov svjesni um p o k u š a v a
z a d r ž a t i nadzor, d o k njegov podsvjesni u m , b o j e ć i se pobjede, na­
stoji preuzeti k o n t r o l u n a d njegovim tijelom. Helfgott se svjesno
prisiljava da za k o n c e r t a z a d r ž i k o n t r o l u sve d o k nije odsvirao
posljednju n o t u . Tada pada u nesvijest, s h r v a n energijom koja je
b i l a potrebna za b o r b u s njegovim p o d s v j e s n i m p r o g r a m i r a n j e m .
Za tu » p o b j e d u « n a d p o d s v i j e š ć u platio je v i s o k u cijenu - k a d a je
d o š a o k svijesti, b i o je l u d .

V e ć i n a nas u p u š t a se u manje d r a m a t i č n e bitke s podsvje­

s n i m u m o m d o k p o k u š a v a m o p o n i š t i t i programiranje koje smo
p r i m i l i kao djeca. Pogledajte n a š u sposobnost da neprestano tra­
ž i m o poslove u k o j i m a smo n e u s p j e š n i i l i ostajemo n a p o s l u k o j i
m r z i m o zato što ne » z a s l u ž u j e m o « b o l j i život.
K o n v e n c i o n a l n e metode suzbijanja d e s t r u k t i v n o g p o n a š a ­
nja u k l j u č u j u lijekove i terapiju r a z g o v o r o m . N o v i j i p r i s t u p i obe­
ćavaju d a ć e p r o m i j e n i t i n a š e programiranje, p r i z n a j u ć i d a n e m a
smisla » u v j e r a v a t i « podsvjesni gramofon. Te metode koriste ot­
k r i ć a kvantne fizike koja povezuju energiju i m i s l i . U stvari, te
metode koje reprogramiraju ranije n a u č e n a p o n a š a n j a m o g u se
z a j e d n i č k i m i m e n o m nazvati » e n e r g e t s k a p s i h o l o g i j a « - p o d r u č ­
je koje je zasnovano na N o v o j b i o l o g i j i .
A l i , k o l i k o b i b i l o l a k š e d a s m o o d p o č e t k a ž i v o t a odgajani
tako da m o ž e m o ostvariti svoje genetske i kreativne potencijale.
K o l i k o b i bolje b i l o postati o s v i j e š t e n roditelj, kako b i n a š a djeca
i njihova djeca b i l a o s v i j e š t e n i roditelji, č i n e ć i reprogramiranje
n e p o t r e b n i m i s t v a r a j u ć i sretniji, m i r n i j i planet!

176
Sjaj u očima vaših roditelja:
Svjesno začeće i svjesna trudnoća

Svi znate za izraz » D o k si b i o samo sjaj u o č i m a svojih r o d i ­

telja« - frazu koja oslikava s r e ć u zaljubljenih roditelja koji istinski
žele začeti dijete. Ispostavlja se da je to t a k o đ e r fraza koja s u m i r a
najnovija genetska i s t r a ž i v a n j a koja sugeriraju da bi roditelji tre­
b a l i k u l t i v i r a t i taj sjaj u mjesecima prije z a č e ć a djeteta. Ta svijest
i namjera koje p o t i č u rast m o g u stvoriti pametniju, zdraviju i
sretniju bebu.
I s t r a ž i v a n j a otkrivaju da roditelji u mjesecima prije z a č e ć a
djeluju kao g e n e t i č k i i n ž e n j e r i svoje djece. U posljednjim fazama
sazrijevanja jajne stanice i spermija, proces z v a n » g e n o m s k i u p i s «
p r i l a g o đ a v a aktivnost o d r e đ e n i h skupina gena koje će o b l i k o v a t i
karakter djeteta koje tek treba b i t i z a č e t o . [Surani, 2001.; R e i k i
Walter, 2001.] I s t r a ž i v a n j a pokazuju da ono š t o se d o g a đ a u ži­
v o t i m a roditelja z a vrijeme procesa g e n o m s k o g upisa i m a s n a ž a n
utjecaj na um i tijelo n j i h o v o g djeteta - z a s t r a š u j u ć a pomisao,
i m a m o li u v i d u u kojoj je mjeri v e ć i n a ljudi nespremna na dje­
cu. U k n j i z i 'Pred-roditeljstvo: Odgajanje v a š e g djeteta od z a č e ­
ća' (Pre-Parenting: Nurturing Your Child from Conception), V e r n y
piše: »Nije svejedno jesmo li začeti u ljubavi, b r z i n i i l i m r ž n j i , te
da li majka želi b i t i trudna... roditelji č i n e bolje kada žive u m i r n o j
i stabilnoj o k o l i n i , slobodnoj od ovisnosti i s p o d r š k o m obitelji i
prijatelja.« [Verny i Weintraub, 2002.] Z a n i m l j i v o , kulture A b o -
r i d ž i n a t i s u ć l j e ć i m a su priznavale utjecaj okoline na z a č e ć e . Prije
z a č e ć a djeteta, par obredno p r o č i š ć a v a svoj um i svoje tijelo.

Sada je p r a v i trenutak da naglasim da N o v a biologije nije

povratak u stare dane k a d a je majka b i l a k r i v a za svaku bolest
koju m e d i c i n a nije razumjela, od shizofrenije do autizma. Iako
je majka ta koja nosi dijete u svojoj m a t e r n i c i , majke i o č e v i u
z a č e ć u i t r u d n o ć i sudjeluju zajedno. O n o š t o č i n i otac s n a ž n o
utječe na majku, koja sa svoje strane u t j e č e na dijete u razvoju. Na
primjer, ako otac ode i majka p o č n e sumnjati u svoju sposobnost
preživljavanja, njegov odlazak d u b o k o utječe na interakciju izme-

177
đu majke i n e r o đ e n o g djeteta. S l i č n o tome, d r u š t v e n i faktori, kao
k a d majka n e m a posao, d o m i l i zdravstvenu z a š t i t u , i l i beskrajni
ratovi k o j i o d v o d e o č e v e u vojsku, m o g u utjecati na roditelje, a
t i m e i na dijete u razvoju.
S u š t i n a svjesnog roditeljstva je u tome da i majka i otac i m a ­
ju v e l i k u odgovornost u odgajanju zdravog, inteligentnog, p r o ­
d u k t i v n o g i r a d o š ć u ispunjenog djeteta. S i g u r n o je da ne m o ­
ž e m o k r i v i t i sebe ni svoje roditelje za p r o m a š a j e u s v o m ž i v o t u
i l i ž i v o t i m a n a š e djece. Z n a n o s t j e u s r e d o t o č i l a n a š u p o z o r n o s t
na s t a n o v i š t u o genetskoj p r e d o d r e đ e n o s t i , ostavljajući nas u ne­
znanju kada se r a d i o utjecaju vjerovanja na n a š e ž i v o t e i, š t o je
j o š važnije, n a č i n u na koji n a š a p o n a š a n j a i stavovi programiraju
živote n a š e djece.
T a k o đ e r , v e ć i n a specijalista za p o r o đ a j e j o š uvijek je neupu­
ć e n a u v a ž n o s t stavova roditelja u razvoju bebe. P r e m a u č e n j u o
genetskom d e t e r m i n i z m u k o j i m s u i h i n d o k t r i n i r a l i d o k s u b i l i
studenti m e d i c i n e , razvoj fetusa m e h a n i č k i je k o n t r o l i r a n geni­
m a , uz m a l o d o d a t n o g d o p r i n o s a od strane majke. U s k l a d u s t i m ,
o p s t e t r i č a r e i ginekologe d o p o r o d a z a n i m a samo n e k o l i c i n a p i ­
tanja u v e z i s m a j k o m : Jede li dobro? U z i m a li vitamine? V j e ž b a li
redovito? Ta pitanja fokusirana su na o n o š t o o n i smatraju m a j č i ­
n o m g l a v n o m u l o g o m - p r u ž a n j e h r a n j i v i h t v a r i koje ć e k o r i s t i t i
genetski p r o g r a m i r a n fetus.
N o , dijete koje se razvija p r i m a p u n o v i š e od h r a n j i v i h tva­
ri iz m a j č i n e k r v i . Zajedno s h r a n j i v i m t v a r i m a , fetus apsorbira
v i š a k glukoze u k o l i k o je majka d i j a b e t i č a r k a , v i š a k k o r t i z o l a i
d r u g i h h o r m o n a p o v e z a n i h s a situacijama » b o r b a i l i bijeg«, ako
j e majka p o d k r o n i č n i m stresom. I s t r a ž i v a n j a n a m sada p r u ž a j u
u v i d u funkcioniranje tog sustava. A k o je majka p o d stresom, o n a
aktivira os h i p o t a l a m u s - h i p o f i z a - n a d b u b r e ž n e žlijezde, koja osi­
gurava reakcije borbe i l i bijega u p r i j e t e ć e m o k o l i š u .
H o r m o n i stresa p r i p r e m a j u tijelo n a z a š t i t n u reakciju. N a ­
k o n što ti m a j č i n i signali u đ u u k r v o t o k fetusa, o n i djeluju na iste
organe i t k i v a u fetusu kao š t o su djelovali i u majci. U stresnoj
o k o l i n i k r v fetusa najviše odlazi u m i š i ć e i stražnji mozak, pru-
žajući hranjive elemente potrebne r u k a m a i n o g a m a i p o d r u č j u
m o z g a o d g o v o r n o m z a refleksno p o n a š a n j e . P o d r ž a v a j u ć i funk­
ciju sustava k o j i se odnose na z a š t i t u , k r v se p o v l a č i iz utrobe i
h o r m o n i stresa suzbijaju funkciju prednjeg m o z g a . Razvoj t k i v a
i organa fetusa p r o p o r c i o n a l a n je k o l i č i n i organa k o j u p r i m a j u i
funkciji k o j u p r u ž a j u . P r o l a z e ć i k r o z posteljicu, h o r m o n i majke
koja p r o ž i v l j a v a k r o n i č n i stres d u b o k o u t j e č u n a distribuciju k r ­
v o t o k a u n j e n o m fetusu i mijenjaju karakter psihologije djeteta
koje se razvija. [Lesage et al., 2004.; Christensen, 2000.; A r n s t e n ,
1998.; Leutwyler, 1998.; Sapolsky, 1997.; S a n d m a n et al., 1994.]
Na Sveučilištu u M e l b o u r n u istraživanja E. M a r i l y n Wintour
n a g r a v i d n i m ovcama, koje s u f i z i o l o š k i p r i l i č n o s l i č n e l j u d i m a ,
u t v r d i l a su da prenatalno izlaganje k o r t i z o l u na kraju v o d i do
p o v i š e n o g k r v n o g tlaka. [ D o d i c et al., 2002.] R a z i n a k o r t i z o l a u
fetusu i m a v r l o v a ž n u regulatornu u l o g u u razvoju b u b r e ž n i h je­
d i n i c a za filtriranje, nefrona. Stanice nefrona blisko su povezane s
reguliranjem r a v n o t e ž e s o l i u tijelu, z b o g č e g a su v a ž n e u k o n t r o ­
liranju k r v n o g tlaka. V i š a k k o r t i z o l a apsorbiranog i z majke koja
je p o d stresom u t j e č e na formiranje nefrona u fetusu. Još jedna
posljedica v i š k a k o r t i z o l a je da on istovremeno prebacuje i maj­
č i n i fetusov sustav iz stanja rasta u stav zaštite. K a o rezultat toga,
v i š a k k o r t i z o l a k o j i i n h i b i r a rast u m a t e r n i c i uzrokuje da se beba
r o d i manja.
S u b o p t i m a l n i uvjeti u m a t e r n i c i koje vode do niske p o r o đ a j ­
ne t e ž i n e beba p o v e z a n i su s v e ć i m b r o j e m zdravstvenih proble­
ma k o d roditelja koje Nathanielsz n a v o d i u svojoj k n j i z i ' Ž i v o t u
maternici' (Life in the Womb), u k l j u č u j u ć i dijabetes, s r č a n e bolesti
i pretilost. [Nathanielsz, 1999.] Na primjer, dr. D a v i d Barker [na
istom mjestu] sa S v e u č i l i š t a u S o u t h a m p t o n u u Engleskoj o t k r i o
je da m u š k o dijete koje p r i p o r o d u t e ž i manje od 2,5 k i l o g r a m a
i m a 50 posto v e ć e izglede da će u m r i j e t i od s r č a n e bolesti od dje­
teta s v e ć o m p o r o đ a j n o m t e ž i n o m . I s t r a ž i v a č i s H a r v a r d a o t k r i l i
su da ž e n s k a djeca koja pri p o r o d u t e ž e manje od 2,5 k i l o g r a m a
imaju za 23 posto veći rizik od k a r d i o v a s k u l a r n i h bolesti od ž e n ­
ske djece koja se rađaju s v e ć o m m a s o m . A D a v i d L e o n [na i s t o m
mjestu], iz l o n d o n s k e Škole higijene i tropske medicine, o t k r i o

179
je da je dijabetes triput češći k o d š e z d e s e t o g o d i š n j a k a k o j i su p r i
porodu bili mali i mršavi.
N o v fokus na utjecajima prenatalnog o k o l i š a širi se i na istra­
živanja kvocijenta inteligencije, kojeg su genetski d e t e r m i n i s t i i
rasisti nekada p o v e z i v a l i isključivo s genima. M e đ u t i m , godine
1997. B e r n i e D e v l i n , profesor psihijatrije s M e d i c i n s k o g fakulteta
Sveučilišta u Pittsburghu, pažljivo je analizirao 212 r a n i j i h studija
koje su u s p o r e đ i v a l e kvocijente inteligencije blizanaca, b r a ć e , te
roditelja i njihove djece. Z a k l j u č i o je da su geni o d g o v o r n i za
samo 48 posto faktora k o j i o d r e đ u j u kvocijent inteligencije. A
kada se u r a č u n a i sinergijski u č i n a k m i j e š a n j a m a j č i n i h i o č e v i h
gena, prava n a s l i j e đ e n a k o m p o n e n t a inteligencije pada j o š n i ž e ,
na 34 posto. [ D e v l i n et a l , 1997; M c G u e , 1997.]
D e v l i n je, s druge strane, o t k r i o da uvjeti t i j e k o m prenatal­
n o g razvoja znatno u t j e č u n a kvocijent inteligencije. O n o t k r i ­
va da do 51 posto potencijalne inteligencije djeteta kontroliraju
faktori iz o k o l i n e . Ranija i s t r a ž i v a n j a v e ć su o t k r i l a da uzimanje
alkohola i l i p u š e n j e tijekom t r u d n o ć e m o ž e u z r o k o v a t i smanje­
nje kvocijenta inteligencije k o d djece, kao i izlaganje o l o v u u m a ­
ternici. Lekcija za ljude k o j i žele b i t i roditelji: m o ž e t e r a d i k a l n o
z a k i n u t i inteligenciju svoga djeteta jednostavno n a č i n o m na koji
pristupate t r u d n o ć i . Te promjene u inteligenciji n i s u s l u č a j n e :
one su i z r a v n o povezane s p r o m j e n a m a k r v o t o k a u m o z g u koji
je p o d stresom.
Na svojim predavanjima o svjesnom roditeljstvu c i t i r a m
i s t r a ž i v a n j a , a l i t a k o đ e r p r i k a z u j e m i v i d e o s n i m a k jedne talijan­
ske organizacije za svjesno roditeljstvo, Associazione Nazionale
Educazione Prenatale, k o j i slikovito ilustrira m e đ u z a v i s n i odnos
i z m e đ u roditelja i njihovog n e r o đ e n o g djeteta. N a t o m v i d e u
majka i otac z a p o č i n j u glasnu s v a đ u d o k je ž e n a na s o n o g r a m u .
Jasno se m o ž e vidjeti k a k o je fetus p o s k o č i o k a d je p o č e l a s v a đ a .
P r e p l a š e n i fetus izvijao je tijelo i p o s k a k i v a o kao na t r a m p o l i n u
k a d j e s v a đ a prekinuta razbijanjem stakla. M o ć m o d e r n e tehno­
logije, u o b l i k u sonograma, p o m a ž e n a m u r u š e n j u m i t a da ne­
r o đ e n o dijete nije dovoljno sofisticiran organizam da reagira na
bilo što drugo o s i m svoje prehrambene okoline.

180
Program početne prednosti u prirodi
M o ž d a se pitate z a š t o je evolucija p r o i z v e l a sustav fetalnog
razvoja k o j i je, k a k o se č i n i , p r e p u n opasnosti i izrazito zavisan o
roditeljskoj o k o l i n i . U stvari, to je genijalan sustav k o j i osigurava
opstanak v a š e g potomstva. N a i m e , svako će se dijete naposljetku
n a ć i u i s t o m o k o l i š u kao i njegovi roditelji. P o d a c i preuzeti od
roditeljske percepcije n j i h o v o g o k o l i š a putuju preko posteljice i
pripremaju prenatalnu fiziologiju za š t o djelotvornije i z l a ž e n j e na
kraj s b u d u ć i m n u ž d a m a s k o j i m a će se dijete po r o đ e n j u susre­
sti. P r i r o d a jednostavno p r i p r e m a to dijete da š t o bolje p r e ž i v i u
t o m i t a k v o m o k o l i š u . Pa ipak, n a o r u ž a n i n a j n o v i j i m znanstve­
n i m i s t r a ž i v a n j i m a , roditelji sada i m a j u izbor. Imaju m o g u ć n o s t
p a ž l j i v o r e p r o g r a m i r a t i svoja o g r a n i č a v a j u ć a vjerovanja o ž i v o t u
prije nego š t o dijete donesu na svijet.
V a ž n o s t roditeljskog p r o g r a m i r a n j a p o d r i v a zamisao d a s u
n a š e osobine, k a k o p o z i t i v n e tako i negativne, u p o t p u n o s t i odre­
đ e n e n a š i m genima. K a o š t o smo vidjeli, gene oblikuju, usmjera­
vaju i kroje iskustva u č e n j a iz o k o l i š a . S v i smo b i l i navedeni na
vjerovanje da su u m j e t n i č k a , fizička i l i intelektualna snaga o s o b i ­
ne koje se jednostavno prenose n a š i m genima. M e đ u t i m , k o l i k o
g o d d a s u n a š i geni m o ž d a » d o b r i « , u k o l i k o s u iskustva p o j e d i n c a
tijekom odrastanja p u n a zlostavljanja, zanemarivanja i l i p o g r e š ­
n i h percepcija, ispunjenje potencijala t i h gena bit će sabotirano.
L i z a M i n e l l i svoje je gene d o b i l a od svoje majke superzvijezde
Judy G a r l a n d i oca, f i l m s k o g redatelja V i n c e n t a M i n e l l i j a . L i z i n a
karijera, v i s i n e njezine slave kao g l u m i c e i p j e v a č i c e te p a d o v i u
o s o b n o m ž i v o t u , scenariji su koje su o d i g r a l i njezini roditelji i
koji su p o h r a n j e n i u njezin podsvjesni u m . Da je L i z a i m a l a iste
gene, a l i da je odgojena u nizozemskoj farmerskoj obitelji iz Pe-
nnsylvanije, ta o k o l i n a bi joj epigenetski aktivirala d r u k č i j i skup
gena. G e n i koji su joj o m o g u ć i l i u s p j e š n u g l u m a č k u i p j e v a č k u
karijeru vjerojatno b i b i l i m a s k i r a n i i l i sputani k u l t u r n i m zahtje­
v i m a njezine agrarne zajednice.

O d l i č a n primjer djelotvornosti svjesnog roditeljskog p r o ­

gramiranja je superzvijezda u golfu, T i g e r W o o d s . Iako njegov

181
otac nije bio vrstan golfaš, dao je sve od sebe da Tigera dovede u
o k o l i n u bogatu m o g u ć n o s t i m a da razvije i usavrši misaoni sklop,
v j e š t i n e i u s r e d o t o č e n o s t v r h u n s k o g i g r a č a golfa. N e m a sumnje,
T i g e r o v je uspjeh tijesno povezan i s b u d i s t i č k o m filozofijom koja
je b i l a d o p r i n o s njegove majke. Doista, geni su v a ž n i - m e đ u t i m
njihova v a ž n o s t realizira se j e d i n o preko utjecaja svjesnog r o d i -
teljstva i bogatstva m o g u ć n o s t i koje p r u ž a o k o l i š .

Svjesno majčinstvo i očinstvo

O b i č a v a o sam z a v r š a v a t i svoja javna predavanja upozore­
njem da s m o svi osobno o d g o v o r n i za sve š t o se d o g a đ a u n a š i m
ž i v o t i m a . T a k v i z a v r š e c i n i s u m e činili p o p u l a r n i m k o d publike.
M n o g i ljudi n i s u b i l i s p r e m n i prihvatiti t o l i k u odgovornost. N a ­
k o n jednog predavanja jedna starija ž e n a iz publike b i l a je toliko
uznemirena m o j i m z a v r š e t k o m predavanja da je dovela svog su­
pruga i z a p o z o r n i c e i, sva u suzama, ž e s t o k o se u s p r o t i v i l a m o m
z a k l j u č k u . N i j e htjela i m a t i n i k a k v o g udjela u n e k i m od tragedija
koje je p r o ž i v j e l a . Ta ž e n a uvjerila me da moj z a v r š n i z a k l j u č a k
m o r a b i t i izmijenjen. Shvatio sam da ne ž e l i m doprinijeti name­
tanju k r i v i c e i krivnje b i l o k o m pojedincu. K a o d r u š t v o u cjelini,
p r e v i š e s m o s k l o n i s a m o o p t u ž i v a n j u i t r a ž e n j u ž r t v e n i h janjaca
za n a š e probleme. K a k o k r o z život s t j e č e m o spoznaje, postaje­
mo bolje osposobljeni za preuzimanje upravljanja n a d svojim
ž i v o t o m . N a k o n k r a ć e g r a z m i š l j a n j a t a ž e n a i z publike radosno
je prihvatila sljedeći zaključak: vi ste osobno o d g o v o r n i za sve u
s v o m ž i v o t u , n a k o n što postanete svjesni da ste osobno odgovor­
ni za sve u s v o m ž i v o t u . N e t k o ne m o ž e b i t i »kriv« za to š t o je loš
roditelj, o s i m ako nije v e ć svjestan gore spomenute informacije
i ne obazire se na nju. N a k o n što postanete svjesni ove i n f o r m a ­
cije, m o ž e t e je p o č e t i primjenjivati da biste r e p r o g r a m i r a l i svoje
ponašanje.

A d o k s m o k o d teme m i t o v a o roditeljstvu, apsolutna je ne­

istina da ste isti roditelj p r e m a s v a k o m s v o m djetetu. V a š e d r u g o
dijete nije k l o n p r v o g djeteta. U v a š e m svijetu ne d o g a đ a j u se
iste stvari koje su se d o g a đ a l e k a d je r o đ e n o p r v o dijete. Ja sam

182
nekada m i s l i o da sam isti roditelj m o m p r v o m djetetu k a k a v sam
i s v o m b i t n o d r u k č i j e m d r u g o m djetetu. A l i , k a d sam analizirao
svoje roditeljstvo, o t k r i o sam da to nije istina. K a d je r o đ e n o moje
p r v o dijete, b i o sam na p o č e t k u svog studija, š t o je za m e n e b i o
t e ž a k prijelaz p r a ć e n p r e o p t e r e ć e n o š ć u p o s l o m i v e l i k o m nesi-
g u r n o š ć u . D o v r e m e n a k a d j e r o đ e n a m o j a d r u g a kći, b i o sam
s a m o p o u z d a n i j i , vještiji znanstveni i s t r a ž i v a č spreman z a p o č e t i
svoju znanstvenu karijeru. Imao sam v i š e v r e m e n a i v i š e p s i h i č k e
energije za odgoj svog d r u g o g djeteta i bolje odgajanje svoje prve
k ć e r i , koja je u to vrijeme tek p r o h o d a l a .
Još jedan m i t k o j i m b i h se htio p o z a b a v i t i je onaj da m a l a
djeca trebaju p u n o stimulacije u o b l i k u c r n o - b i j e l i h karata i l i
d r u g i h pomagala za u č e n j e koja se roditeljima reklamiraju kao
sredstva za p o v e ć a n j e inteligencije njihove djece. N a d a h n j u j u ć a
knjiga M i c h a e l a M e n d i z z e i Josepha C h i l t o n a Pearcea p o d na­
s l o v o m ' Č a r o b n i roditelj, č a r o b n o dijete' (Magical Parent, Magical
Child) jasno o b j a š n j a v a da je igra, a ne programiranje, ključ za
optimiziranje u č e n j a i sposobnosti beba i djece. [ M e n d i z z a i Pe-
arce, 2001.] D j e c i trebaju roditelji k o j i znaju k r o z i g r u k o d svoje
djece njegovati radoznalost, kreativnost i č u đ e n j e koje će ih k a ­
snije pratiti u svijetu.
O č i g l e d n o , o n o š t o l j u d i m a treba je skrb u o b l i k u ljubavi i
m o g u ć n o s t promatranja starijih l j u d i koje se bave svojim s v a k o d ­
n e v n i m p o s l o v i m a . K a d se bebe u s i r o t i š t i m a , na primjer, d r ž e
u k r e v e t i ć i m a i p r u ž a im se samo hrana, ali ne i osmijesi i zagr­
ljaji svakoj b e b i posebno, one razvijaju dugotrajne razvojne p o ­
r e m e ć a j e . Jedno i s t r a ž i v a n j e rumunjske s i r o č a d i koje je provela
M a r y C a r l s o n , neurobiologinja s M e d i c i n s k o g fakulteta Sveučili­
š t a H a r v a r d , d o š l o je do z a k l j u č k a da su nedostatak dodirivanja
i p a ž n j e u r u m u n j s k i m s i r o t i š t i m a , te l o š a kvaliteta centara za
c j e l o d n e v n i b o r a v a k u s p o r a v a l i rast djece i l o š e utjecali na n j i ­
h o v o p o n a š a n j e . C a r l s o n , koja j e p r o u č i l a š e z d e s e t e r o rumunjske
djece u d o b i i z m e đ u par mjeseci i t r i godine, mjerila je njihove
razine k o r t i z o l a a n a l i z i r a j u ć i u z o r k e sline. Što je dijete b i l o p o d
v e ć i m stresom, na temelju p o v i š e n e razine k o r t i z o l a u k r v i , to su
posljedice bile t e ž e . [ H o l d e n , 1996.]

183
 C a r l s o n i d r u g i t a k o đ e r su p r o v e l i istraživanja na m a j m u ­
n i m a i š t a k o r i m a , d e m o n s t r i r a j u ć i k l j u č n e veze i z m e đ u dodira,
l u č e n j a h o r m o n a stresa, kortizola, i socijalnog razvoja. I s t r a ž i v a ­
nja Jamesa W. Prescotta, b i v š e g direktora Odjela za zdravlje ljudi
i razvoj djece N a c i o n a l n o g instituta za zdravlje, o t k r i l a su da su
n o v o r o đ e n a m a j m u n č a d kojoj je bio u s k r a ć e n tjelesni kontakt s
n j i h o v i m majkama i l i d r u š t v e n i kontakt s d r u g i m a , razvila ab­
n o r m a l n e stresne profile i postala n a s i l n i sociopati. [Prescott,
1996. i 1990.]
Prescott je ova i s t r a ž i v a n j a popratio p r o c j e n o m ljudskih
k u l t u r a na temelju n a č i n a na koji odgajaju svoju djecu. O t k r i o je
da kada d r u š t v o fizički d r ž i i v o l i svoju djecu i ne potiskuje sek­
sualnost, ta je k u l t u r a m i r n a . Za m i r n e kulture k a r a k t e r i s t i č n i su
roditelji koji o d r ž a v a j u česte tjelesne kontakte sa svojom djecom,
kao što su n o š e n j e svoje bebe na g r u d i m a i l i l e đ i m a tijekom dana.
Za r a z l i k u od toga, d r u š t v a koja svojim bebama, djeci i adoles­
centima u s k r a ć u j u česte dodire, p o p r i r o d i s u n e i z b j e ž n o nasilna.
Jedna od r a z l i k a i z m e đ u populacija je u tome što m n o g a djeca
koja ne p r i m a j u dovoljno d o d i r a b o l u j u od somatosenzornog
afektivnog p o r e m e ć a j a . Obilježje tog p o r e m e ć a j a je nesposob­
nost fiziološkog suzbijanja r a s t u ć i h razina h o r m o n a stresa, k o j i
su p r e t e č e nasilnih epizoda.
Ta o t k r i ć a p r u ž a j u u v i d u nasilje koje je sveprisutno u Sje­
d i n j e n i m D r ž a v a m a . Umjesto p o d r š k e tjelesnoj bliskosti, n a š e
trenutne m e d i c i n s k e i p s i h o l o š k e prakse č e s t o je obeshrabruju.
Od n e p r i r o d n o g uplitanja liječnika u p r i r o d n i proces r a đ a n j a , na
primjer, odvajanjem n o v o r o đ e n č e t a o d roditelja n a d u ž a razdo­
blja u r o d i l i š t i m a , do p r e p o r u k a roditeljima da ne reagiraju na
p l a č svoje djece k a k o ih ne bi razmazili... takve prakse, n a v o d n o
utemeljene na znanosti, bez sumnje doprinose nasilju u n a š o j c i ­
vilizaciji. I s t r a ž i v a n j a u vezi s d o d i r i m a - i l i n j i h o v i m nedostat­
k o m - i n j i h o v i m o d n o s o m s nasiljem detaljno su opisana na web
lokaciji www.violence.de.
N o , što je s r u m u n j s k o m djecom koja su odrasla u t e š k i m
uvjetima i kasnije postala o n o š t o je jedan i s t r a ž i v a č nazvao »ot­
porna č u d a « . Z a š t o neka djeca o d l i č n o napreduju u n a t o č okol

179
n o s t i m a u k o j i m a su odrasla? Zato š t o imaju »bolje« gene? Sada
v e ć zacijelo znate da ne smatram da je tome tako. Vjerojatnije je
da su b i o l o š k i roditelji t i h o t p o r n i h č u d a p r u ž i l i b o l j i prenatalni i
p e r i n a t a l n i o k o l i š , kao i d o b r u ishranu, u k l j u č n i m t o č k a m a dje­
tetova razdoblja.
P o u k a za roditelje posvojitelje je ta da se ne trebaju pretvarati
da su ž i v o t i njihove djece p o č e l i kada su stigla u n o v o o k r u ž e n j e .
N j i h o v a djeca s u m o ž d a v e ć p r o g r a m i r a n a vjerovanjima svojih
b i o l o š k i h roditelja d a s u n e ž e l j e n a i l i nevoljena. A k o s u sretnija,
m o ž d a su, u n e k o m k l j u č n o m p e r i o d u svog razvoja, p r i m i l a p o ­
zitivne, ž i v o t n o - a f i r m i r a j u ć e poruke o d svojih s k r b n i k a . U k o l i k o
roditelji posvojitelji n i s u svjesni pre- i p e r i n a t a l n o g p r o g r a m i r a ­
nja, m o g u ć e je da se n e ć e m o ć i realistički nositi s p r o b l e m i m a
posvojene djece. M o ž d a n e ć e shvatiti d a i m njihova djeca n i s u
stigla kao » p r a z n a p l o č a « , b a š kao što n i n o v o r o đ e n č a d n e dolaze
na svijet kao prazne p l o č e , nedirnute t i j e k o m devet mjeseci š t o su
ih provela u m a j č i n o j utrobi. Bolje je p r e p o z n a t i to p r o g r a m i r a ­
nje i raditi, ako je potrebno, na tome da ga se p r o m i j e n i .
K a k o za roditelje posvojitelje tako i za b i o l o š k e roditelje, p o ­
r u k a je jasna: geni v a š e djece o d r a ž a v a j u samo njihov potencijal,
n e n j i h o v u s u d b i n u . N a v a m a j e d a i m osigurate o k o l i š k o j i ć e i m
o m o g u ć i t i da se razviju do svojih n a j v i š i h potencijala.
Zapamtite da ne t v r d i m da roditelji moraju čitati p u n o k n j i ­
ga o roditeljstvu. Sreo sam m n o g e ljude koje su intelektualno p r i ­
v u k l e ideje iznesene u ovoj k n j i z i . A l i , intelektualno zanimanje
nije dovoljno. To sam isprobao i sam. B i o sam intelektualno svje­
stan svega iz ove knjige, no, prije nego š t o sam u č i n i o n a p o r da
se p r o m i j e n i m to nije i m a l o n i k a k v o g utjecaja na moj život. A k o
samo p r o č i t a t e o v u k n j i g u i mislite da će se v a š ž i v o t i ž i v o t i v a š e
djece p r o m i j e n i t i , radite istu stvar kao k a d biste p r i h v a t i l i najno­
v i j u farmaceutsku p i l u l u m i s l e ć i d a ć e ona » p o p r a v i t i « sve. N i t k o
se n e ć e p o p r a v i t i d o k ne p o d u z m e napor da se p r o m i j e n i .
E v o m o g izazova v a m a . Odbacite neutemeljene strahove i
potrudite se da lie usadite nepotrebne strahove i s p u t a v a j u ć a vje­
rovanja u podsvjesni um svoje djece. N a j v a ž n i j e od svega, nemoj-

185
te prihvatiti fatalističku p o r u k u genetskog d e t e r m i n i z m a . M o ž e t e
p o m o ć i svojoj djeci da dosegnu svoj potencijal i m o ž e t e promije­
n i t i svoj vlastiti život. Niste »zaglavili« sa svojim genima.
U v a ž i t e s t a n i č n e p o u k e o z a š t i t i i rastu i prebacite svoje ž i ­
vote u stanje rasta k a d g o d je to m o g u ć e . Zapamtite da za l j u d ­
ska b i ć a n a j s n a ž n i j i poticaj na rast nije najskuplja škola, n a j v e ć a
i g r a č k a i l i najbolje p l a ć e n posao. D a v n o prije s t a n i č n e biologije i
p r o u č a v a n j a djece u s i r o t i š t i m a , svjesni roditelji i v i d o v n j a c i p o ­
put R u m i j a z n a l i su da je za ljudske bebe i odrasle najbolji s t i m u -
lator rasta ljubav.

Bez ljubavi, život je bezvrijedan

Ljubav je Voda Života
lspij je srcem i dušom.
 ZAVRŠNA RIJEČ

D U H I ZNANOST

Najljepši i najsnažniji osjećaj koji možemo doživjeti je iskustvo

mističnog. On je pokretačka snaga svake istinske znanosti.
- Albert Einstein

P r e v a l i l i smo dalek put od p r v o g poglavlja, kada sam se

s u o č i o sa svojim u s p a n i č a r e n i m studentima i z a p o č e o svoje p u ­
tovanje u N o v u biologiju. Č i t a v u o v u knjigu n i s a m se m n o g o
udaljavao od teme k o j u sam predstavio u p r v o m poglavlju - da
nas pametne stanice m o g u p o u č i t i k a k o da ž i v i m o . Sada, kada
smo na kraju knjige, želio b i h objasniti k a k o me je moje p r o u č a ­
vanje stanica p r e t v o r i l o u d u h o v n u o s o b u . T a k o đ e r , ž e l i m obja­
sniti z a š t o sam o p t i m i s t i č a n u pogledu b u d u ć n o s t i n a š e g planeta,
premda p r i z n a j e m da je, č i t a t e li dnevne n o v i n e , taj o p t i m i z a m
ponekad t e š k o o d r ž a v a t i .
Svoju raspravu D u h i znanost namjerno sam o d v o j i o od
prethodnih poglavlja knjige n a s l o v i v š i ovaj d i o Z a v r š n a riječ.
Z a v r š n a riječ je o p ć e n i t o kratak dio na kraju djela u koje m se
o b r a đ u j e sudbina njegovih l i k o v a - u o v o m slučaju to je moja
malenkost. K a d a je svjesnost š t o je p o t a k n u l a pisanje ove knjige
prije dvadeset g o d i n a u š l a u m o j u glavu, u njoj sam v i d i o n e š t o
l o l i k o s n a ž n o da je t r e n u t a č n o preobrazila moj život. U p r v o m
č a s u m o g v e l i k o g »aha!«, moj m o z a k je u ž i v a o u ljepoti novospo-
znate m e h a n i k e s t a n i č n e m e m b r a n e . N e k o l i k o trenutaka kasnije
obuzela me radost koja je b i l a toliko silna i š i r o k a da mi se srce
slezalo i suze tekle iz očiju. M e h a n i k a nove znanosti o t k r i l a mi
je postojanje n a š e d u h o v n e biti i n a š e besmrtnosti. Za mene, za-
ključci su bili t a k o nedvosmisleni da sam o d nevjernika o d m a h
postao vjernik.
 Z n a m da će za neke od vas z a k l j u č c i koje ću predstaviti u
o v o m dijelu b i t i p r e v i š e spekulativni. Z a k l j u č c i izneseni u p r o š ­
l i m p o g l a v l j i m a ove knjige zasnovani s u n a č e t v r t d e s e t l j e ć a
i s t r a ž i v a n j a k l o n i r a n i h stanica i ukorijenjeni su u z a p a n j u j u ć i m
n o v i m o t k r i ć i m a koja n a n o v o ispisuju n a š e razumijevanje tajni
života. I z a k l j u č c i koje d o n o s i m u ovoj Z a v r š n o j riječi zasnova­
ni su na m o j e m z n a n s t v e n o m obrazovanju - o n i ne proizlaze iz
m o g vjerskog b u đ e n j a . Z n a m d a ć e i h s e m n o g i k o n v e n c i o n a l n i
znanstvenici vjerojatno k l o n i t i jer u k l j u č u j u d u h , m e đ u t i m j a i h
predstavljam sa samopouzdanjem iz d v a razloga.
Jedan razlog je filozofsko i znanstveno p r a v i l o zvano O c c a -
m o v a britva. P r e m a p r a v i l u O c c a m o v e britve, kada se za o b j a š ­
njenje neke pojave n u d i n e k o l i k o hipoteza, hipoteza koja je naj­
vjerojatnija i k o j u se najprije treba r a z m o t r i t i je najjednostavnija
hipoteza koja o b j a š n j a v a v e ć i n u o p a ž a n j a . N o v a znanost č a r o b n e
m e m b r a n e u spoju s n a č e l i m a kvantne fizike p r u ž a najjedno­
stavnije o b j a š n j e n j e koje o b u h v a ć a ne samo znanost alopatske
m e d i c i n e , nego i filozofiju i p r a k s u k o m p l e m e n t a r n e m e d i c i n e i
d u h o v n o g izlječivanja. T a k o đ e r , n a k o n t o l i k i h g o d i n a osobne p r i ­
mjene znanosti k o j u sam opisao ovoj k n j i z i , m o g u p o s v j e d o č i t i
njezinoj m o ć i d a mijenja ž i v o t e .
M e đ u t i m , iako m e j e d o m o g e u f o r i č k o g trenutka spoznaje
dovela znanost, priznajem da je to iskustvo n a l i k o v a l o t r e n u t a č ­
n i m p r e o b r a ć e n j i m a kakve opisuju m i s t i c i . Sjećate l i s e biblijske
p r i č e o Savlu kojeg je udarac g r o m a o b o r i o s konja? U m o m slu­
čaju nije b i l o udarca g r o m a k o j i b i d o š a o i z k a r i p s k o g neba. N o ,
u t r č a o sam u m e d i c i n s k u k n j i ž n i c u sav i z v a n sebe jer me karak­
ter s t a n i č n e membrane, š t o je b i o » u č i t a n « u m o j u svijest u glu­
h o d o b a n o ć i , uvjerio d a smo besmrtna, d u h o v n a b i ć a koja egzi­
stiraju odvojeno o d svojih tijela. Č u o sam n e p o r e c i v i u n u t r a š n j i
glas k o j i me obavijestio da sam v o d i o ž i v o t zasnovan ne samo na
p o g r e š n o j pretpostavci da geni upravljaju b i o l o g i j o m , nego i na
p o g r e š n o j pretpostavci da je smrt fizičkog tijela n a š kraj. Proveo
sam godine p r o u č a v a j u ć i m o l e k u l a r n e m e h a n i z m e upravljanja u
f i z i č k o m tijelu i u t o m z a p a n j u j u ć e m trenutku sam shvatio da

188
proteinske » p r e k i d a č e « k o j i upravljaju ž i v o t o m uključuju i isklju­
čuju prvenstveno signali iz o k o l i š a - iz svemira.
M o ž d a ste i z n e n a đ e n i š t o je znanost bila ta koja me je do­
vela do trenutka d u h o v n e spoznaje. U znanstvenim k r u g o v i m a ,
riječ » d u h « je p r i h v a ć e n a jednako toplo kao i riječ »evolucija«
u f u n d a m e n t a l i s t i č k i m k r u g o v i m a . K a o š t o znate, duhovnjaci i
znanstvenici prilaze ž i v o t u na krajnje različite načine. K a d a d u ­
hovnjaci imaju t e š k o ć a u ž i v o t u , o n i se za p o m o ć obraćaju B o g u
i l i nekoj drugoj nevidljivoj s i l i . K a d a znanstvenici imaju t e š k o ć a
u ž i v o t u , o n i o t r č e do o r m a r i ć a s l i j e k o v i m a po neku kemikaliju.
P o m o ć vide jedino u l i j e k o v i m a kao š t o je Gastal.
Č i n j e n i c a da me znanost dovela do duhovne spoznaje sa­
s v i m je primjerena jer posljednja o t k r i ć a u fizici i u istraživanju
stanica stvaraju nove veze i z m e đ u svjetova znanosti i duha. Ta
dva p o d r u č j a razdvojena su prije m n o g o stoljeća, u Descarteso-
v o m v r e m e n u . M e đ u t i m , ja doista vjerujem da ćemo tek kada
d u h i znanost b u d u p o n o v n o ujedinjeni i m a t i sredstva za stvara­
nje boljeg svijeta.

Vrijeme odluke
Posljednja znanstvena o t k r i ć a vode do pogleda na svijet koji
nije različit p o g l e d u na svijet k o j i su imale drevne civilizacije,
u k o j i m a se za svaki materijalni predmet u prirodi smatralo da
posjeduje d u h . M a l i broj p r e ž i v j e l i h p r i p a d n i k a drevnih naroda
svijet i dalje smatra nedjeljivom c j e l i n o m . D o m o r o d a č k e kulture
ne prave u o b i č a j e n e razlike i z m e đ u stijenja, zraka i ljudi; svi su
p r o ž e t i i s t i m d u h o m , n e v i d l j i v o m energijom. Zvuči li vam to po­
znato? To je svijet kvantne fizike, u k o j e m su materija i energija
p o t p u n o isprepletene. I, to je svijet Geje, o kojem sam govorio
u p r v o m poglavlju, svijet u k o j e m se č i t a v planet promatra kao
jedan o r g a n i z a m k o j i živi i d i š e te kojeg treba zaštititi od ljudske
pohlepe, neznanja i l o š e g planiranja.
N i k a d n a m spoznaje koje p r u ž a taj pogled na svijet nisu bile
potrebnije. K a d a se znanost o k r e n u l a od duha, njezina misija dra­
m a t i č n o se promijenila. Umjesto da se t r u d i razumjeti » p r i r o d n o

189
u r e đ e n j e « tako da ljudi m o g u živjeti u skladu s t i m u r e đ e n j e m ,
suvremena znanost zadala si je za cilj k o n t r o l u i d o m i n a c i j u n a d
p r i r o d o m . Tehnologija koja je nastala kao rezultat slijeđenja te
f i l o z o f i j e dovela je, p o r e m e t i v š i p r i r o d n u m r e ž u , ljudsku c i v i l i z a ­
ciju na rub spontanog zapaljenja. E v o l u c i j u n a š e biosfere obilje­
žilo je pet » m a s o v n i h istrebljenja«, u k l j u č u j u ć i ono koje je p o b i l o
dinosaure. S v a k i v a l istrebljenja izbrisao je gotovo sav ž i v o t na
planetu. N e k i i s t r a ž i v a č i , kao š t o sam s p o m e n u o u p r v o m poglav­
lju, smatraju da se n a l a z i m o » d e b e l o « u š e s t o m m a s o v n o m istre-
bljenju. Z a r a z l i k u o d d r u g i h , koje s u prouzrokovale g a l a k t i č k e
sile kao što su k o m e t i , tekuć»e istrebljenje prouzrokuje sila m n o g o
bliža d o m u - ljudi. K a d a sjedite na v a š e m trijemu i promatra­
te zalazak sunca, u o č i t e njegovu spektakularnu boju. Ljepota na
nebu o d r a ž a v a o n e č i š ć e n o s t zraka. D o k svijet kakav poznajemo
propada, Z e m l j a n a m o b e ć a v a j o š v e ć i svjetlosni š o u .
U m e đ u v r e m e n u , m i v o d i m o ž i v o t e bez m o r a l n o g kontek­
sta. S u v r e m e n i svijet se od d u h o v n i h težnji prebacio na b o r b u
za materijalno b o g a ć e n j e . Onaj k o j i posjeduje najviše i g r a č a k a
p o b j e đ u j e . S a v r š e n a p r e d o d ž b a znanstvenika i tehnologa k o j i su
nas doveli u takav n e d u h o v n i svijet dolazi iz Disneyjevog filma
Fantasia. Sjećate li se M i c k e y j a M o u s a kao nes(p)retnog š e g r t a
m o ć n o g č a r o b n j a k a ? Č a r o b n j a k naredi M i c k e y j u d a obavlja p o ­
slove u laboratoriju d o k je on na p u t u . Jedan od zadataka je n a ­
p u n i t i g o l e m i s p r e m n i k v o d o m i z o b l i ž n j e g izvora. M i c k e y , k o j i
je b i o promatrao č a r o b n j a k o v u magiju, p o k u š a izbjeći posao tako
š t o z a č a r a m e t l u i p r e t v o r i je u slugu k o j i n o s i kante s v o d o m .
K a d a M i c k e y zaspe, robotska m e t l a n a p u n i , a z a t i m i pre­
p u n i spremnik, p o p l a v l j u j u ć i laboratorij. N a k o n što se p r o b u d i ,
M i c k e y p o k u š a zaustaviti metlu. N o , b u d u ć i da je njegovo znanje
v r l o o g r a n i č e n o , ne uspijeva u tome i situacija postaje sve gora.
V o d a p o b j e đ u j e sve d o k se č a r o b n j a k , k o j i i m a znanje da s m i ­
ri metlu, ne v r a t i i p o n o v n o uspostavi r a v n o t e ž u . E v o k a k o je
M i c k e y j e v neugodan p o l o ž a j opisan u filmu: » O v o je legenda o
č a r o b n j a k u k o j i je imao š e g r t a . Š e g r t je bio bistar m l a d i m o m a k ,
p u n želje da n a u č i tajne zanata. Zapravo, b i o je m a l o prebistar jer
je p o č e o rabiti neke od m a g i č n i h t r i k o v a svog učitelja prije nego

190
š t o i h j e n a u č i o k o n t r o l i r a t i . « Danas s e v r l o b i s t r i z n a n s t v e n i c i
p o n a š a j u p o p u t M i c k e y j a M o u s a s n a š i m g e n i m a i o k o l i š e m a da
n e s h v a ć a j u k a k o j e sve n a o v o m p l a n e t u m e đ u s o b n o povezano
- smjer djelovanja k o j i m o r a z a v r š i t i t r a g i č n i m posljedicama.
K a k o smo d o š l i do te t o č k e ? U j e d n o m je t r e n u t k u b i l o n u ž ­
n o d a s e znanstvenici odvoje o d duha, i l i b a r e m o d C r k v e n o g
iskrivljavanja d u h a . Ta m o ć n a institucija b a v i l a se zatiranjem
z n a n s t v e n i h o t k r i ć a k a d a su o v a b i l a u suprotnosti s C r k v e n o m
d o g m o m . N i k o l a K o p e r n i k , snalažljiv p o l i t i č a r kao i nadareni
astronom, p o k r e n u o je razdor i z m e đ u d u h a i znanosti k a d a je
objavio svoj slavni r u k o p i s p o d n a s l o v o m De revolutionibus or-
bium coelestium (O gibanju nebeskih tijela). U t o m djelu iz 1543.
godine hrabro je objavio da je s r e d i š t e » n e b e s k i h tijela« Sunce, a
ne Z e m l j a . To je danas bjelodano, m e đ u t i m u K o p e r n i k o v o v r i ­
jeme smatrano je k r i v o v j e r j e m , jer je ta n o v a k o z m o l o g i j a b i l a
u suprotnosti s » n e p o g r j e š i v o m « C r k v o m , koja je objavila da je
Z e m l j a s r e d i š t e B o ž j e g nebeskog svoda. K o p e r n i k je vjerovao da
će i n k v i z i c i j a u n i š t i t i i njega i njegova h e r e t i č k a uvjerenja pa je
m u d r o s objavom svog djela č e k a o sve d o k nije b i o na samrti.
Njegova bojazan za vlastitu sigurnost b i l a je dokraja opravdana.
Pedeset i sedam g o d i n a kasnije G i o r d a n o B r u n o , d o m i n i k a n s k i
r e d o v n i k k o j i je i m a o dovoljno smjelosti da p r o g o v o r i i b r a n i K o -
p e r n i k o v u k o z m o l o g i j u , spaljen je na l o m a č i z b o g te hereze. K o ­
p e r n i k je n a d m u d r i o C r k v u - t e š k o je m u č i t i intelektualca k a d a
se ovaj n a l a z i u s v o m g r o b u . U n e m o g u ć n o s t i da ubije glasnika,
C r k v a se na posljetku m o r a l a s u o č i t i s K o p e r n i k o v o m p o r u k o m .

Stoljeće kasnije, francuski m a t e m a t i č a r i f i l o z o f Rene Des-

cartes insistirao je na u p o t r e b i znanstvene metodologije k a k o bi
se ispitale ranije p r i h v a ć e n e » i s t i n e « . N e v i d l j i v e sile d u h o v n o g
svijeta, jasno, n i s u bile podesne za t a k v u analizu. U postreforma-
cijskoj eri, znanstvenike se p o t i c a l o da i s t r a ž u j u p r i r o d n i svijet,
a d u h o v n e » i s t i n e « p r o t j e r a n e su na p o d r u č j a religije i metafizi­
ke. D u h i d r u g i m e t a f i z i č k i k o n c e p t i b i l i su o b e z v r i j e đ e n i kao
» n e z n a n s t v e n i « jer se njihove istine n i s u m o g l e p r o c i j e n i t i ana­
litičkim metodama znanosti. D o m e n a r a c i o n a l n i h znanstvenika
postale su »važne stvari« o ž i v o t u i s v e m i r u .

191
 A k o j e r a z d o r i z m e đ u d u h a i znanosti trebalo dodatno p r o ­
dubiti, to se je d o g o d i l o 1859. godine s D a r w i n o v o m e v o l u c i j o m ,
koja je o d m a h p o b u d i l a senzaciju. D a r w i n o v a teorija p r o š i r i l a
se svijetom poput d a n a š n j i h internetskih glasina. B i l a je dobro
p r i h v a ć e n a jer su se njezina n a č e l a poklapala s iskustvima koje
s u ljudi i m a l i p r i uzgajanju k u ć n i h ljubimaca, k o r i s n i h d o m a ć i h
životinja i biljaka. D a r v i n i z a m je porijeklo č o v j e č a n s t v a pripisao
s l u č a j n o s t i nasljednih varijacija, š t o je z n a č i l o da n e m a potrebe
za prizivanjem b o ž a n s k e intervencije u n a š e živote o d n o s n o n a š u
znanost. S u v r e m e n i znanstvenici n i s u osjećali manje strahopo­
š t o v a n j e p r e m a s v e m i r u o d k l e r i k a / z n a n s t v e n i k a k o j i s u i m pret­
h o d i l i , m e đ u t i m s D a r w i n o v o m teorijom p r i r u c i n i s u v i š e vidjeli
potrebu za prizivanjem Ruke Božje kao v e l i k o g »graditelja« k o m ­
pleksnog p r i r o d n o g poretka. Najistaknutiji darvinist E r n s t M a y r
je napisao: » K a d a p i t a m o k a k o je nastalo ovo s a v r š e n s t v o , č i n i se
da n a i l a z i m o samo na proizvoljnost, n e s i s t e m a t i č n o s t , n a s u m i č -
nost i slučajnost...« [Mayr, 1976.]

Iako D a r w i n o v a teorija n a v o d i da je svrha ž i v o t a b o r b a

za p r e ž i v l j a v a n j e , ne n a v o d i sredstva koja se trebaju k o r i s t i t i za
ostvarivanje tog cilja. O č i t o , u toj b o r b i »sve je d o z v o l j e n o « , jer
cilj je jednostavno p r e ž i v l j a v a n j e / o p s t a n a k - svim sredstvima.
Umjesto oblikovanja naših života prema moralnim zakonima,
Mayrov d a r v i n i z a m sugerira da svoje živote ž i v i m o po z a k o n u
d ž u n g l e . N e o d a r v i n i z a m u s u š t i n i t v r d i da o n i k o j i imaju više
to i zaslužuju. Na Z a p a d u smo p r i h v a t i l i neminovnost c i v i l i z a c i ­
je k o j u karakteriziraju » o n i koji i m a j u « i » o n i koji n e m a j u « . Ne
ž e l i m o se s u o č i t i s č i n j e n i c o m da u o v o m svijetu sve i m a svoju
cijenu. Na žalost, to uključuje, o s i m bolesnog planeta, b e s k u ć n i k e ,
kao i djecu radnike, koja šiju n a š e dizajnerske traperice... oni su
g u b i t n i c i u toj bitci.

Napravljeni smo na sliku svemira

Tog ranog jutra na K a r i b i m a shvatio sam da su č a k i » p o ­
b j e d n i c i « u n a š e m d a r v i n o v s k o m svijetu gubitnici, jer mi smo
jedno s v e ć i m s v e m i r o m / B o g o m . Stanica se u p u š t a u o d r e đ e n o
p o n a š a n j e k a d a njezin m o z a k , s t a n i č n a m e m b r a n a , o d g o v o r i n a
signale iz o k o l i š a . U stvari, svaki f u n k c i o n a l n i protein u n a š e m t i ­
j e l u je napravljen kao k o m p l e m e n t a r n a » s l i k a « o d r e đ e n o g signala
iz o k o l i š a . Da protein n e m a k o m p l e m e n t a r n i signal s k o j i m će
se spariti, ne bi i m a o funkciju. To z n a č i , kao što sam zaključio u
t o m »aha!« trenutku, da je svaki protein u n a š i m tijelima fizička/
elektromagnetska n a d o p u n a n e č e m u u n a š e m o k o l i š u . B u d u ć i d a
smo m i strojevi sačinjeni o d proteina, m i smo p o definiciji na­
pravljeni na s l i k u okoliša, p r i č e m u je o k o l i š svemir, i l i , za mnoge,
Bog.
V r a t i m o se na pobjednike i gubitnike. B u d u ć i da su ljudi
e v o l u i r a l i kao nadopune o d n o s n o k o m p l e m e n t i o k o l i š a k o j i i h
o k r u ž u j e , ako p r e v i š e p r o m i j e n i m o taj o k o l i š , više n e ć e m o b i t i
k o m p l e m e n t a r n i s njim... n e ć e m o se » u k l a p a t i « . Danas ljudi m i ­
jenjaju planet tako d r a m a t i č n o da s m o d o v e l i u opasnost vlastiti
opstanak kao i opstanak d r u g i h organizama, k o j i sve v i š e nestaju.
Ta opasnost u k l j u č u j e k a k o v o z a č e H u m m e r a i m o g u l e brze h r a ­
ne s m n o g o novca, » p o b j e d n i k e « , tako i s i r o m a š n e radnike, » g u ­
b i t n i k e « u t o m natjecanju za preživljavanje. Iz tog š k r i p c a postoje
dva izlaza: umrijeti i l i mutirati. M i s l i m d a biste trebali ozbiljno
p r o m i s l i t i o o v o m e d o k nas potreba za p r o d a j o m B i g M a c o v a
d o v o d i d o desetkovanja k i š n i h š u m a ; d o k z a p a n j u j u ć e m n o š t v o
a u t o m o b i l a » g u t a č a g o r i v a « z a g a đ u j e atmosferu; i l i d o k petroke-
mijske industrije podrivaju Z e m l j u i z a g a đ u j u v o d u . P r i r o d a nas
je dizajnirala da se u k l o p i m o u o k o l i š , ali ne u okoliš kakav sada
stvaramo.

Od stanica sam n a u č i o da smo d i o cjeline i da smo to za­

b o r a v i l i , na vlastitu opasnost. N o , spoznao sam i da svatko od
nas posjeduje jedinstven, b i o l o š k i identitet. Z a š t o ? Što s t a n i č n u
zajednicu svake osobe č i n i jedinstvenom? N a p o v r š i n i n a š i h sta­
n i c a nalazi se p o r o d i c a identifikacijskih receptora k o j i j e d n o g
pojedinca č i n e r a z l i č i t i m o d drugoga.
D o b r o p r o u č e n a p o d s k u p i n a t i h receptora, zvana receptori
identiteta (eng. self receptors) o d n o s n o h u m a n i l e u k o c i t n i antige­
n i ( H L A ) , p o v e z a n a j e s funkcijama i m u n o l o š k o g sustava. D a s e
vaši receptori identiteta odstrane, v a š e stanice v i š e ne bi o d r a ž a -
vale v a š identitet. Te stanice bez receptora identiteta bi i dalje bile
ljudske stanice, m e đ u t i m bez identiteta bi jednostavno bile gene­
r i č k e ljudske stanice. Stavite svoju s k u p i n u receptora identiteta
natrag na stanice i one će p o n o v n o o d r a ž a v a t i v a š identitet.
K a d a darujete organ, š t o se v a š set receptora identiteta v i š e
p o k l a p a s receptorima osobe koja će p r i m i t i organ, to će manje
agresivna b i t i reakcija odbacivanja k o j u će p o k r e n u t i primateljev
i m u n o l o š k i sustav. N a primjer, r e c i m o d a vas kao pojedinca i d e n ­
tificira s k u p i n a od sto r a z l i č i t i h receptora identiteta na p o v r š i ­
n i svake stanice. D a biste p r e ž i v j e l i , n u ž n o v a m j e p r e s a đ i v a n j e
organa. K a d a se moj set od sto receptora identiteta u s p o r e d i s
v a š i m receptorima identiteta, ispostavlja se da i m a m o samo deset
receptora k o j i se poklapaju. Ne b i h b i o dobar davatelj organa za
vas. V r l o r a z l i č i t karakter n a š i h receptora identiteta o t k r i v a da
su n a š i identiteti v r l o različiti. G o l e m a r a z l i k a u m e m b r a n s k i m
receptorima m o b i l i z i r a l a bi v a š i m u n o l o š k i sustav te ga preba­
c i l a u h i p e r - p o g o n k a k o bi e l i m i n i r a o strane, to jest n e i d e n t i č n e
p r e s a đ e n e stanice. K a d a biste p r o n a š l i davatelja čiji se recepto-
ri identiteta bolje s l a ž u s o n i m a na v a š i m stanicama, i m a l i biste
v e ć e š a n s e za uspjeh.

M e đ u t i m , u v a š o j p o t r a z i za b o l j i m davateljem n i k a d n e ć e t e
p r o n a ć i s a v r š e n o , stopostotno poklapanje. Zasada znanstvenici
j o š nijedanput n i s u p r o n a š l i dvije osobe koje su b i o l o š k i jednake.
Ipak, teoretski je m o g u ć e proizvesti u n i v e r z a l n a d o n o r s k a t k i v a i
to uklanjanjem s t a n i č n i h receptora identiteta, p r e m d a znanstve­
n i c i tek trebaju provesti takav p o k u s . U t a k v o m p o k u s u , stanice
bi izgubile svoj identitet. Takve stanice bez receptora identiteta ne
b i bile o d b a č e n e . D o k s u znanstvenici u s r e d o t o č e n i n a p r i r o d u
t i h i m u n o l o š k i h receptora, v a ž n o j e u o č i t i d a p o j e d i n c i m a njihov
identitet ne daju p r o t e i n s k i receptori, nego o n o š t o a k t i v i r a te
receptore. Jedinstveni set identifikacijskih receptora svake stanice
s m j e š t e n i su na vanjskoj p o v r š i n i membrane, gdje funkcioniraju
kao » a n t e n e « p r e u z i m a j u k o m p l e m e n t a r n e signale i z o k o l i š a . T i
identifikacijski receptori očitavaju signal » i d e n t i t e t a « koji ne po­
stoji unutar stanice, nego d o l a z i iz vanjskog o k o l i š a .
 Z a m i s l i t e da je ljudsko tijelo televizijski p r i j a m n i k . Vi ste
slika n a ekranu. M e đ u t i m , slika nije d o š l a i z u n u t r a š n j o s t i tele­
v i z o r a . Vaš identitet je emisija, o d a š i l j a n j e koje se širi o k o l i š e m
i p r i m l j e n o je preko antene. Jednog dana u k l j u č i l i ste televizor
i njegova k a t o d n a cijev je pregorjela. V a š a p r v a reakcija b i l a b i ,
» O , #*$?!! Televizor je k r e p a o . « N o , je li i slika » k r e p a l a « zajedno
s televizijskim p r i j a m n i k o m ? Da biste o d g o v o r i l i na to pitanje,
nabavljate d r u g i televizijski p r i j e m n i k , u k o p č a t e ga u struju i po­
desite na postaju k o j u ste gledali prije nego š t o je k a t o d n a cijev
pregorjela. Ta v j e ž b a će pokazati da je e m i t i r a n a slika i dalje u
z r a k u , iako j e v a š p r v i televizor » k r e p a o « . S m r t televizora kao
p r i j e m n i k a nije n i n a k o j i n a č i n u b i l a identitet emisije koja d o l a z i
iz o k o l i š a .
U ovoj analogiji fizički televizor je ekvivalent stanice. Tele­
vizijska antena, koja p r e u z i m a emisiju, predstavlja c j e l o k u p n i set
n a š i h identifikacijskih receptora, a e m i t i r a n i p r o g r a m signal iz
o k o l i š a . Z b o g n a š e njutnovske zaokupljenosti m a t e r i j a l n i m tva­
r i m a , i s p r v a b i s m o m o g l i zaključiti d a s u s t a n i č n i p r o t e i n s k i re-
ceptori » i d e n t i t e t « . M e đ u t i m , t o b i b i l o jednako vjerovanju d a j e
antena televizora i z v o r emitiranja. S t a n i č n i receptori n i s u i z v o r
njezina identiteta nego sredstvo p o m o ć u kojeg se identitet stani­
ce p r e u z i m a iz o k o l i š a .
K a d a sam dokraja r a z u m i o taj odnos, shvatio sam da moj
identitet, moje »ja«, egzistira u o k o l i š u bez o b z i r a na to je li moje
tijelo ovdje i l i ne. Jednako kao u televizijskoj analogiji, u m r e li
moje tijelo i u b u d u ć n o s t i se r o d i n o v i pojedinac ( b i o l o š k i » T V
p r i j e m n i k « ) k o j i posjeduje p o t p u n o j e d n a k i set receptora i d e n t i ­
teta, taj n o v i pojedinac ć e p r e u z i m a t i » m e n e « . Bit ć u j o š j e d n o m
prisutan u o v o m svijetu.
N a k o n š t o moje fizičko tijelo umre, emisija je j o š uvijek p r i ­
sutna. M o j identitet j e s l o ž e n i signal s a d r ž a n u g o l e m o m m o r u
informacija koji sačinjavaju n a š o k o l i š .
D o k a z i koji p o d u p i r u moje s t a n o v i š t e da je emisija osobe
prisutna u o k o l i š u i nakon s m r t i dolaze od pacijenata s t r a n -
s p l a n t i r a n i m organima koji izvještavaju da su zajedno sa s v o j i m

195
n o v i m o r g a n i m a d o š l e i p s i h o l o š k e promjene. Jedna k o n z e r v a ­
t i v n a , zdravstveno o s v i j e š t e n a ž e n a i z N o v e Engleske, C l a i r e S y l -
v i a , b i l a je zapanjena kada je n a k o n transplantacije srca i p l u ć a
zavoljela p i v o , p e č e n e kobasice i m o t o c i k l e . S y l v i a je razgovarala
s davateljevom obitelji i saznala da je u njoj srce osamnaestogo­
dišnjeg m o t o c i k l i s t i č k o g entuzijasta k o j i je v o l i o p e č e n e kobasi­
ce i p i v o . U svojoj k n j i z i p o d n a s l o v o m Promjena srca (Change
of Heart) S y l v i a opisuje svoje iskustvo osobne preobrazbe, kao
1

i s l i č n a iskustva d r u g i h pacijenata u svojoj s k u p i n i p o d r š k e za

pacijente s p r e s a đ e n i m o r g a n i m a . [Sylvia a n d N o v a k . ] P a u l P. Pe-
arsall u svojoj k n j i z i Kod srca: Iskorištavanje mudrosti i snage ener­
gije našeg srca (The Heart 's Code: Tapping the Wisdom and Power
of Our Heart Energy) i z n o s i brojne druge takve p r i č e . [Pearsall,
1998.] T o č n o s t sjećanja koja prate te p r e s a đ e n e organe n a d i l a z i
b i l o k a k v u s l u č a j n o s t . Jedna djevojčica j a n a k o n p r e s a đ i v a n j a srca
p o č e l a i m a t i n o ć n e m o r e koje s u u k l j u č i v a l e ubojstvo. S n o v i s u
joj b i l i tako ž i v o p i s n i da su d o v e l i do u h i ć e n j a ubojice k o j i je ubio
njezinog davatelja.

Jedna od teorija š t o o b j a š n j a v a k a k o su se ta n o v a p o n a š a n j a
usadila u primatelje transplantata zajedno s p r e s a đ e n i m orga­
n o m je teorija » s t a n i č n o g sjećanja«, tj. ideja da su sjećanja nekako
uklopljena u stanice. Vi znate k a k v o ja golemo p o š t o v a n j e gajim
p r e m a inteligenciji p o j e d i n a č n i h stanica, m e đ u t i m ovdje p o v l a ­
č i m l i n i j u . D a , stanice m o g u » p a m t i t i « d a s u m i š i ć n e stanice i l i
stanice jetre, m e đ u t i m postoji o g r a n i č e n j e njihove inteligencije.
Ne s m a t r a m da su stanice fizički obdarene p e r c e p t i v n i m m e h a ­
n i z m i m a k o j i m o g u r a z l i k o v a t i i p a m t i t i okus p e č e n i h kobasica!
P s i h o l o š k o i b i h e v i o r a l n o p a m ć e n j e i m a smisla u k o l i k o
shvatimo da transplantirani o r g a n i i dalje nose svoje i z v o r n e
receptore identiteta davatelja te da o n i o č i t o i dalje preuzimaju
iste informacije iz o k o l i š a . Č a k i ako su tijela pojedinaca k o j i su
d a r o v a l i organe m r t v a , njihova emisija i dalje traje. O n i su, kao

Igra riječi. Engleska fraza »change of heart« (doslovno prevedeno »promjena srca«) znači
predomisliti se, promijeniti mišljenje, vjerovanje ili odluku.
š t o sam spoznao u svojem bljesku spoznaje d o k s a m m o z g a o o
m e h a n i c i s t a n i č n e membrane - b e s m r t n i , b a š kao, mišljenja sam,
i svi m i .
Stanice i p r e s a đ i v a n j a organa p r u ž a j u m o d e l ne samo za
besmrtnost nego i za reinkarnaciju. Razmislite o m o g u ć n o s t i da
e m b r i o u b u d u ć n o s t i pokazuje isti set receptora identiteta koji
ja sada posjedujem. Taj e m b r i o bi b i o p o d e š e n na moje »jastvo.«
M o j identitet je p o n o v n o u i g r i , ali ovaj put djelujući k r o z drugo
tijelo. Seksizam i rasizam postaju s m i j e š n i kao i n e m o r a l n i k a d a
shvatite da bi vaši receptori m o g l i z a v r š i t i na bijeloj osobi, crnoj
osobi, A z i j c u , m u š k o m i l i ž e n s k o m . B u d u ć i d a o k o l i š predstav­
lja »sve š t o p o s t o j i « (Bog), a n a š e receptorske antene preuzimaju
samo v r l o m a l o p o d r u č j e c j e l o k u p n o g spektra, s v i m i predstav­
ljamo m a l i dio cjeline - m a l i d i o Boga.

Zemaljski roveri
Iako je analogija s t e l e v i z o r o m k o r i s n a , o n a nije potpuna,
jer televizor je samo u r e đ a j za reproduciranje. Sve što č i n i m o
t o k o m n a š i h ž i v o t a mijenja o k o l i n u . M i j e n j a m o o k o l i n u jedno­
stavno svojim b o r a v k o m ovdje. Stoga je bolji n a č i n za r a z u m i ­
jevanje n a š e g o d n o s a s d u h o m usporedba č o v j e k a s M a r s o v i m
r o v e r i m a »Spirit« i » O p p o r t u n i t y « (roveri - posebna N A S A - i n a
v o z i l a namijenjena i s t r a ž i v a n j u p o v r š i n e M a r s a i l i Mjeseca), i l i
d r u g i m N A S A - i n i m letjelicama p o s l a n i m da se spuste na Mjesec
i na M a r s . L j u d i j o š n i s u uspjeli fizički d o ć i na M a r s , ali stvarno
ž e l i m o znati k a k o bi b i l o sletjeti na M a r s . I tako smo na M a r s
poslali ekvivalent ljudskog i s t r a ž i v a č a . Iako M a r s o v i roveri fizički
ne nalikuju č o v j e k u , imaju funkcije ljudi. Ta v o z i l a imaju kame­
re, koje su njihove »oči« k o j i m a gledaju planet. Imaju detektore
vibracija, k o j i su »uši« k o j i m a slušaju planet. Imaju kemijske sen-
zore, k o j i m a » k u š a j u « planet, i tako dalje. D a k l e , rover je naprav­
ljen sa s e n z o r i m a koji m o g u d o ž i v j e t i M a r s s l i č n o kao š t o bi ga
doživjeli ljudi.
N o , pogledajmo malo p o b l i ž e k a k o M a r s o v i roveri f u n k c i ­
oniraju. Roveri imaju antene ( » r e c e p t o r e « ) koje su p o d e š e n i da

197
p r i m a j u emisije informacija o d ljudskog b i ć a u o b l i k u N A S A -
i n o g operatera. Operater na Z e m l j i u stvari šalje informacije koje
p o k r e ć u v o z i l o n a M a r s u . N o , informacije n e putuju samo j e d n i m
smjerom. I N A S A - i n operater d o b i v a informacije od rovera, jer
v o z i l o odašilje svoja iskustva M a r s a natrag n a Z e m l j u . N A S A - i n
operater t u m a č i podatke o r o v e r o v i m i s k u s t v i m a i z a t i m k o r i s t i
to n o v o znanje k a k o bi ga bolje v o d i o po M a r s o v o j p o v r š i n i .
Vi i ja smo poput »zemaljskih rovera« koji primaju informa­
cije o d o k o l i š n o g operatera/Duha. D o k ž i v i m o n a š e ž i v o t e , d o ­
življaji n a š e g svijeta se šalju natrag t o m operateru, n a š e m D u h u .
Tako karakter toga k a k o živite svoj ž i v o t utječe na karakter v a š e g
»jastva«. T a k v a interakcija p o d u d a r a se s k o n c e p c i j o m karme.

K a d a j e razumijemo, m o r a m o p a z i t i n a t o k a k o ž i v i m o ž i v o t n a
o v o m planetu jer posljedice n a š e g ž i v o t a traju dulje o d n a š i h t i ­
jela. O n o š t o č i n i m o t o k o m o v o g ž i v o t a m o ž e n a m s e v r a t i t i i
p r o g o n i t i nas, i l i b u d u ć u verziju nas.
K o n a č n o , t i s t a n i č n i u v i d i s l u ž e d a naglase m u d r o s t d u h o v ­
n i h učitelja t o k o m povijesti. Svatko od nas je d u h u materijalnom
o b l i k u . M o ć n a p r i s p o d o b a te d u h o v n e istine je prolazak svjetlosti
kroz prizmu.
K a d a zraka bijele svjetlosti p r o l a z i k r o z p r i z m u , kristalna
struktura p r i z m e l o m i i z l a z n u svjetlost tako da se ona pretvori
u spektar d u g i n i h boja. Svaka boja, iako sastavni d i o bijele svje-

198
tlosti, je v i d l j i v a zasebno z b o g svoje jedinstvene frekvencije. A k o
obrnete ovaj postupak p r o j i c i r a j u ć i k r o z k r i s t a l spektar d u g i n i h
boja, p o j e d i n a č n e frekvencije će se nanovo spojiti i o b l i k o v a ­
ti z r a k u bijele svjetlosti. Z a m i s l i t e identitet svakog č o v j e k a kao
p o j e d i n a č n u frekvenciju boje u spektru d u g i n i h boja. A k o p r o i ­
zvoljno u k l o n i m o o d r e đ e n u frekvenciju, boju, jer n a m se » n e s v i ­
đ a « , i z a t i m u s m j e r i m o preostale frekvencije k r o z p r i z m u , i z l a z n a
zraka više n e ć e b i t i bijela svjetlost. Bijela je svjetlost po definiciji
sastavljena od svih frekvencija.
M n o g i d u h o v n i ljudi p r e d v i đ a j u dolazak Bijele svjetlosti n a
planet. Z a m i š l j a j u da će d o ć i u o b l i k u jedinstvenog pojedinca p o ­
put B u d d h e , Isusa i l i M u h a m e d a . M e đ u t i m , m e n i se na temelju
moje n o v o s t e č e n e d u h o v n o s t i č i n i da će se Bijela svjetlost vratiti
na planet tek k a d a svaki č o v j e k p r e p o z n a svakog d r u g o g č o v j e k a
kao p o j e d i n a č n u frekvenciju Bijele svjetlosti. D o k g o d nastavlja­
mo s p r a k s o m ubijanja i o b e z v r j e đ i v a n j a d r u g i h ljudskih b i ć a ,
to jest o d l u č u j e m o da n a m se o d r e đ e n e frekvencije spektra ne
s v i đ a j u i u n i š t a v a m o i h , n e ć e m o m o ć i d o ž i v j e t i Bijelu svjetlost.
N a š zadatak je štititi i njegovati svaku ljudsku frekvenciju kako bi
se Bijela svjetlost m o g l a vratiti.

Fraktalna evolucija -
teorija s k o j o m možemo živjeti
Objasnio sam z a š t o s a m sada d u h o v n i znanstvenik. A sada
b i h želio objasniti z a š t o sam optimist. P o m o m mišljenju, p r i č a
o evoluciji je p r i č a o p o n a v l j a j u ć i m u z o r c i m a . Danas se nalazi­
m o n a k r i t i č n o j t o č k i , m e đ u t i m planet j e t o v e ć više puta p r o š a o .
Evolucija je b i l a o b i l j e ž e n a prevratima koji su doslovce izbrisali
p o s t o j e ć e vrste, u k l j u č u j u ć i najpoznatije ž r t v e , dinosaure. T i pre­
v r a t i su b i l i neposredno p o v e z a n i s katastrofama p o v e z a n i m a s
o k o l i š e m , b a š kao i d a n a š n j a k r i z a . D o k se ljudska populacija p o ­
v e ć a v a , n a t j e č e m o se za prostor s d r u g i m o r g a n i z m i m a s k o j i m a
dijelimo ovaj planet. M e đ u t i m , dobra vijest je da su slični p r i t i s c i
u p r o š l o s t i doveli do novog n a č i n a življenja, te da će to u č i n i t i
p o n o v n o . N a l a z i m o se na z a v r š e t k u jednog evolucijskog ciklusa i

199
p r i p r e m a m o se stupiti u n o v i . K a k o se jedan ciklus p r i v o d i kraju,
l j u d i postaju r a z u m l j i v o z a b r i n u t i i u z n e m i r e n i z b o g neuspjeha
u r e đ e n j a na k o j i m a se temelji ova civilizacija. Pa ipak, smatram
da će » d i n o s a u r i « k o j i trenutno siluju p r i r o d u izumrijeti. P r e ž i -
vjet će o n i k o j i s h v a ć a j u da su n a š i n e p r o m i š l j e n i č i n o v i destruk­
t i v n a i za planet i za nas same.
K a k o m o g u b i t i tako siguran u to? M o j a sigurnost p r o i z l a z i
iz m o g p r o u č a v a n j a fraktalne geometrije. E v o definicije geome­
trije koja će objasniti z a š t o je ona v a ž n a za p r o u č a v a n j e struk­
ture n a š e biosfere. Geometrija je m a t e m a t i č k a procjena » n a č i n a
na k o j i se različiti dijelovi n e č e g a slažu u o d n o s u jedan p r e m a
d r u g o m e . « Sve do 1975. godine j e d i n a dostupna geometrija b i l a
je euklidska. O n a je sabrana u d r e v n o m t r i n a e s t - s v e š č a n o m g r č ­
k o m djelu Euklidovi elementi n a p i s a n o m o k o 300. godine pr. K r .
P r o s t o r n o usmjerenim studentima e u i k l i d s k u geometriju je lako
razumjeti jer se b a v i tijelima kao š t o su kocke, kugle i stošci koja
se m o g u p r e d o č i t i i nacrtati na m i l i m e t a r s k o m p a p i r u .
M e đ u t i m , euklidska geometrija ne m o ž e se p r i m i j e n i t i na
p r i r o d u . N a primjer, k o r i s t e ć i m a t e m a t i č k e formule t e geometri­
je ne m o ž e t e nacrtati drvo, oblak i l i p l a n i n u . V e ć i n a organskih
i n e o r g a n s k i h struktura u p r i r o d i posjeduje nepravilnije u z o r k e
n a l i k k a o t i č n i m a . Te p r i r o d n e slike m o g u se napraviti jedino p o ­
m o ć u nedavno otkrivene matematike zvane fraktalna geometri­
ja. F r a n c u s k i m a t e m a t i č a r Benoit M a n d e l b r o t p o k r e n u o je 1975.
godine polje fraktalne matematike i geometrije. P o p u t kvantne
fizike, fraktalna (frakcijska) geometrija prisiljava nas da u z m e m o
u o b z i r nepravilne uzorke, n e o b i č n i j i svijet zakrivljenih o b l i k a i
predmeta s v i š e od t r i dimenzije.
M a t e m a t i k a fraktala je z a p a n j u j u ć e jednostavna jer v a m je
potrebna samo jedna j e d n a d ž b a , u kojoj se k o r i s t i samo m n o ­
ženje i zbrajanje. Na primjer, » M a n d e l b r o t o v s k u p « temelji se na
jednostavnoj f o r m u l i u kojoj se p r o i z v o l j n i broj m n o ž i sa s a m i m
s o b o m i z a t i m dodaje p o č e t n o m broju. Rezultat te j e d n a d ž b e se
zatim k o r i s t i kao p o č e t n i broj za sljedeću j e d n a d ž b u ; rezultat te
j e d n a d ž b e kao p o č e t n a vrijednost sljedeće j e d n a d ž b e i tako da­
lje. Izazov se sastoji u lome da se, iako svaka j e d n a d ž b a slijedi
istu f o r m u l u , t i i z r a č u n i m o r a j u p o n o v i t i m i l i j u n e puta k a k o b i
se v i z u a l i z i r a o fraktalni uzorak. R u č n o r a č u n a n j e i vrijeme p o ­
trebno da se i z r a č u n a j u m i l i j u n i j e d n a d ž b i o n e m o g u ć i l i su rane
m a t e m a t i č a r e da prepoznaju vrijednost fraktalne geometrije. S
n a p r e t k o m s n a ž n i h r a č u n a l a , M a n d e l b r o t j e uspio definirati t u
n o v u matematiku.
Svojstveno za geometriju fraktala je stvaranje b e s k o n a č n o
p o n a v l j a j u ć i h , » s e b i - s l i č n i h « u z o r a k a k o j i s u u g n i j e ž đ e n i jedan
unutar drugoga. G r u b u p r e d o d ž b u p o n a v l j a j u ć i h o b l i k a m o ž e t e
d o b i t i zamislite l i r u č n o obojene ruske » b a b u š k e « . S v a k i manji
o b l i k j e m i n i j a t u r a v e ć e g o b l i k a , m e đ u t i m nije n u ž n o njegova
i d e n t i č n a verzija. Fraktalna geometrija n a g l a š a v a o d n o s i z m e đ u
u z o r a k a u čitavoj s t r u k t u r i i u z o r a k a v i d l j i v i m u d i j e l o v i m a te
strukture. N a primjer, u z o r a k g r a n č i c a n a g r a n i nalikuje u z o r k u
grana koje se granaju iz debla. U z o r a k glavnog t o k a rijeke n a l i k u ­
je u z o r c i m a njegovih m a n j i h p r i t o k a . U l j u d s k o m p l u ć u , fraktalni
u z o r a k grananja d u ž b r o n h i j a ponavlja se u m a n j i m b r o n h i o l a -
m a . Arterijske i venske k r v n e žile te periferni ž i v č a n i sustav tako­
đ e r p o k a z u j u s l i č n e p o n a v l j a j u ć e uzorke.

Jesu l i p o n a v l j a j u ć e slike u o č e n e u p r i r o d i p u k a s l u č a j n o s t ?
M i s l i m d a j e o d g o v o r definitivno » n e « . D a b i h objasnio z a š t o
s m a t r a m da fraktalna geometrija definira s t r u k t u r u ž i v o t a , raz­
m o t r i m o p o n o v n o dvije t o č k e .
K a o p r v o , p r i č a o evoluciji je, kao što sam naglasio m n o g o
puta u ovoj k n j i z i , p r i č a o napretku p r e m a v e ć o j svjesnosti. K a o
drugo, u n a š e m p r o u č a v a n j u m e m b r a n e , k o m p l e k s receptorskih
i efektorskih proteina definirali s m o kao temeljnu j e d i n i c u svje­
snosti/inteligencije. S h o d n o tome, š t o v i š e receptorskih i efektor­
s k i h proteina (maslina u n a š e m m o d e l u s e n d v i č a o d k r u h a i m a ­
slaca) o r g a n i z a m posjeduje, to v i š e svjesnosti i m a i nalazi se v i š e
na evolucijskoj ljestvici.
M e đ u t i m , postoje f i z i č k a o g r a n i č e n j a z a p o v e ć a n j e broja re-
ceptorsko-efektorskih proteina k o j i m o g u stati u stanicu m e m ­
brane. Debljina S t a n i č n e m e m b r a n e i z n o s i sedam do o s a m n a -
nometara, što je promjer njezina d v o s t r u k o g fosfolipidnog sloja.

201
P r o s j e č n i promjer receptorsko-efektorskih proteina » s v j e s n o s t i «
je p r i b l i ž n o jednaka p r o m j e r u fosfolipida u koje su u k l o p l j e n i .
B u d u ć i da je debljina m e m b r a n e tako strogo o d r e đ e n a , ne m o ž e ­
te u nju nabiti m n o š t v o integralnih m e m b r a n s k i h proteina s l a ž u ­
ć i i h j e d n o g p o v r h d r u g o g . N a raspolaganju v a m j e sloj debljine
j e d n o g proteina. S h o d n o tome, j e d i n i i z b o r j e p o v e ć a t i p o v r š i n u
membrane.
V r a t i m o se na n a š m o d e l membrane u o b l i k u s e n d v i č a . Više
maslina z n a č i v i š e svjesnosti - š t o više maslina m o ž e t e u m e t n u t i
u s e n d v i č , to će s e n d v i č b i t i pametniji. Što i m a v e ć u inteligenciju,
k r i š k a koktel s e n d v i č a i l i golema p o g a č a ? O d g o v o r j e jednosta­
van: š t o je v e ć a p o v r š i n a k r u h a , to v e ć i broj m a s l i n a m o g u stati u
s e n d v i č . P o v e ž e m o li tu analogiju s b i o l o š k o m s v j e s n o š ć u - š t o je
v e ć a p o v r š i n a membrane stanice, to v i š e proteinskih » m a s l i n a «
m o ž e p r i m i t i . Evolucija, širenje svjesnosti, m o ž e se stoga fizički
definirati s porastom p o v r š i n e membrane. M a t e m a t i č k a i s t r a ž i ­
vanja pokazala su da je fraktalna geometrija najbolji n a č i n da se
i z r a č u n a p o v r š i n a (membrana) u t r o d i m e n z i o n a l n o m p r o s t o r u
(stanici). S h o d n o tome, evolucija postaje fraktalna stvar. Ponav­
ljajući u z o r c i u p r i r o d i su n u ž n o s t , a ne slučajnost, »fraktalne«
evolucije.
M o j a poanta nije u tome da se zapletemo u m a t e m a t i č k e
pojedinosti modeliranja. P o n a v l j a j u ć i fraktalni u z o r c i postoje u
p r i r o d i , kao i u evoluciji. N e o b i č n o lijepe, r a č u n a l n o - p r o i z v e d e n e
slike koje p r i k a z u j u fraktalne uzorke trebaju nas podsjetiti da,
usprkos tjeskobi suvremenog č o v j e k a , i p r i v i d n o g kaosa u k o j e m
se nalazi ovaj svijet, u p r i r o d i postoji r e d te da n e m a n i č e g istinski
n o v o g p o d suncem. Ponavljajući, fraktalni u z o r c i evolucije o m o ­
g u ć a v a j u n a m da p r e d v i d i m o da će ljudi shvatiti kako da p r o š i r e
svoju svijest kako bi se p o p e l i na sljedeću p r e č k u evolucijske lje­
stvice. U z b u d l j i v i , e z o t e r i č n i svijet fraktalne geometrije n u d i n a m
m a t e m a t i č k i m o d e l koji sugerira da su » p r o i z v o l j n o s t , nesistema-
t i č n o s t , n a s u m i č n o s t i slučajnost« o k o j i m a je pisao M a y e r jedan
zastarjeli koncept. U stvari, m i s l i m da je to ideja koja ne služi
č o v j e č a n s t v u te da bi trebala, što je prije m o g u ć e , p o ć i stopama
predkopernikanskog, g e o c e n t r i č n o g pogleda na svijet.
 J e d n o m k a d a shvatimo d a postoje p o n a v l j a j u ć i , u r e đ e n i
u z o r c i u p r i r o d i i evoluciji, životi stanica, k o j i su n a d a h n u l i o v u
k n j i g u i promjene u m o m ž i v o t u , postaju j o š p o u č n i j i . M i l i j a r d a ­
m a g o d i n a s t a n i č n i živi sustavi s u p r o v o d i l i djelotvoran m i r o v n i
p l a n koji i m o m o g u ć a v a d a p o b o l j š a j u svoje š a n s e z a preživlja­
vanje kao i š a n s e za p r e ž i v l j a v a n j e d r u g i h organizama u biosferi.
Zamislite populaciju o d t r i l i j u n pojedinaca k o j i žive p o d j e d n i m
k r o v o m u d r ž a v i vječite sreće. Takva zajednica postoji - zove se
zdravo ljudsko tijelo. O č i t o je, s t a n i č n e zajednice funkcioniraju
bolje od ljudskih zajednica - n e m a o d b a č e n i h , » b e s k u ć n i h « sta­
n i c a u n a š i m tijelima. N a r a v n o , o s i m ako n a š e s t a n i č n e zajednice
n i s u u v e l i k o m neskladu k o j i prouzrokuje da se neke stanice p o ­
v u k u iz suradnje sa zajednicom. R a k u b i t i predstavlja b e s k u ć n e ,
besposlene stanice koje iscrpljuju druge stanice u zajednici.
K a d a b i ljudi o b l i k o v a l i n a č i n življenja p o u z o r u n a zdrave
zajednice stanica, u n a š i m d r u š t v i m a i n a š e m svijetu b i l o bi v i š e
m i r a i vitalnosti. Stvaranje takve miroljubive zajednice je i z a z o v
b u d u ć i da svaka osoba različito p e r c i p i r a svijet, te u stvari postoji
šest m i l i j a r d i ljudskih verzija stvarnosti na o v o m planetu i svaka
od njih p e r c i p i r a svoju vlastitu istinu. K a k o populacija raste, te
stvarnosti se sve v i š e sudaraju jedna s d r u g o m .
K a o š t o je opisano u p r v o m poglavlju, ali v r i j e d i p o n o v i t i ,
stanice su se u r a n o m stadiju evolucije v e ć s u o č i l e sa s l i č n i m iza­
z o v o m . N e d u g o n a k o n nastanka Z e m l j e b r z o su se r a z v i l i jedno-
s t a n i č n i o r g a n i z m i . T o k o m sljedećih t r i i p o l milijarde g o d i n a p o ­
javile su se na t i s u ć e varijacija j e d n o s t a n i č n i h bakterija, alga, p l i ­
jesni i protozoa, svaka s r a z l i č i t o m r a z i n o m svjesnosti. Vjerojatno
je da su se poput nas ti j e d n o s t a n i č n i o r g a n i z m i p o č e l i p r i v i d n o
nekontrolirano r a z m n o ž a v a t i te da su p r e n a p u č i l i svoj o k o l i š . P o ­
čeli su se sudarati j e d n i s d r u g i m a i pitati, » H o ć e li b i t i dovoljno
za m e n e ? « M o r a da je i za njih to b i l o z a s t r a š u j u ć e iskustvo. S
tom novom, nametnutom bliskošću i posljedičnom promjenom
u n j i h o v o m o k o l i š u , stanice su p o č e l e t r a ž i t i djelotvoran o d g o v o r
na svoje stresove. Ti stresovi d o v e l i su do nove i v e l i č a n s t v e n e ere
u evoluciji, u kojoj MI se j e d n o s t a n i č n e stanice u d r u ž i l e u altrui-
s t i č n i m v i š e s t a n i č n i m zajednicama. Krajnji rezultat su b i l i ljudi,
n a i l i p r i v r h u evolucijske ljestvice.
S m a t r a m da će, slično tome, stresovi koji p r o i s t j e č u iz sve
v e ć e ljudske populacije b i t i o d g o v o r n i za n a š prelazak na sljedeću
p r e č k u evolucijske ljestvice. Mišljenja sam da ć e m o se u d r u ž i t i u
globalnu zajednicu. P r i p a d n i c i te prosvijetljene zajednice bit će
svjesni da smo napravljeni na s l i k u n a š e g okoliša, to jest da smo
b o ž a n s k i i da m o r a m o funkcionirati ne na n a č i n preživljavanja
najsposobnijih, nego na n a č i n koji p o m a ž e svakome i svemu na
o v o m planetu.

Opstanak onih koji najviše vole

M o ž d a se slažete da su Rumijeve riječi o m o ć i ljubavi ple­
menite, m e đ u t i m m o ž d a mislite da se ne uklapaju u ova proble­
m a t i č n a vremena, kada se p r i k l a d n i j i m m o ž d a čini preživljavanje
sposobnijih. Nije li D a r w i n u pravu s tvrdnjom da je nasilje u srži
života? Nije li nasilje p r i r o d n o u p r i r o d n o m svijetu? Što je sa s v i m
t i m d o k u m e n t a r n i m f i l m o v i m a koji prikazuju životinje kako vre­
baju druge životinje, životinje koje love druge životinje i ubijaju
ih? Nemaju li ljudi u r o đ e n u sklonost nasilju? L o g i k a ide ovako:
Životinje su nasilne, ljudi su životinje, dakle ljudi su nasilni.
N e ! L j u d i n i s u »zaglavili« s p r i r o đ e n o m , opako natjecatelj­
s k o m p r i r o d o m n i š t a više nego š t o smo zaglavili s genima koji
nas č i n e b o l e s n i m a i l i n a s i l n i m a . Č i m p a n z e , koje su genetski naj­
bliže ljudima, nude dokaze da nasilje nije n u ž n o dio n a š e b i o l o ­
gije. Jedna vrsta č i m p a n z i , b o n o b o (još i patuljaste č i m p a n z e , op.
prev.), stvaraju miroljubive zajednice s k o d o m i n a n t n i m m u ž j a ­
c i m a i ž e n k a m a kao p r e d v o d n i c i m a . Z a r a z l i k u o d d r u g i h č i m ­
p a n z i , zajednica b o n o b a ne f u n k c i o n i r a na temelju etike v o đ e n e
nasiljem, nego na temelju etike koja se m o ž e opisati sloganom,
» v o d i t e ljubav, a ne rat.« K a d a se č i m p a n z e u t o m d r u š t v u u z r u ­
jaju, ne u p u š t a j u se u krvave borbe; svoju energiju koja p o d r i v a
z a j e d n i š t v o r a s p r š e u p r a ž n j a v a n j e m seksa.
N e d a v n o istraživanje biologa Roberta M . Sapolskyja i Lise
J. Share sa sveučilišta Stanford o t k r i l o je da č a k ni divlji babuni,
jedne o d najagresivnijih ž i v o t i n j a n a o v o m planetu, n i s u genetski
p r e d o d r e đ e n i da b u d u nasilni. [Sapolsky i Share, 2004.] U jednoj
o p s e ž n o p r o u č a v a n o j s k u p i n i babuna agresivni m u ž j a c i u m r l i s u
od z a r a ž e n o g mesa koje su p r o n a š l i u t u r i s t i č k o j kanti za s m e ć e .
N a k o n njihove s m r t i i z n o v a se uspostavilo d r u š t v e n o u r e đ e n j e
zajednice. I s t r a ž i v a n j e sugerira da su ž e n k e p o m o g l e u usmje­
ravanju preostalih, manje agresivnih m u ž j a k a u p o n a š a n j a koja
su v i š e s u r a đ i v a č k a , š t o je dovelo do jedinstveno miroljubive za­
jednice. U u v o d n i k u č a s o p i s a Public Library of Science Bilogy u
k o j e m j e objavljeno stanfordsko i s t r a ž i v a n j e , Frans B . M , d e W a a l
sa sveučilišta E m o r y je napisao: »... č a k i najdivljiji p r i m a t i ne
m o r a j u zauvijek ostati t a k v i m a . « [deWaal, 2004.]
P o r e d toga, bez o b z i r a na to k o l i k o ste National Geograp-
hic-ovih d o k u m e n t a r a c a pogledali, k o d ljudi ne postoji i m p e r a t i v
» t k o jači taj kači«. Mi smo na vrhu hranidbenog lanca grabežlji-
vac-plijen. N a š e preživljavanje o v i s i o h r a n j i v i m o r g a n i z m i m a
niže hijerarhiji, m e đ u t i m nas ne j e d u o r g a n i z m i koji se nalaze
v i š e u h r a n i d b e n o m lancu. Bez p r i r o d n i h grabežljivaca, ljudi su
p o š t e đ e n i toga da postanu »plijen« i cjelokupnog nasilja koje taj
izraz p o d r a z u m i j e v a .
To naravno ne z n a č i da su ljudi i z v a n zakona prirode, jer na
posljetku ć e m o i mi b i t i pojedeni. I mi smo s m r t n i i n a k o n n a š e g
kraja, p o ž e l j n o n a k o n dugog ž i v o t a bez nasilja, ostaci n a š e g tijela
će b i t i pojedeni, p r e r a đ e n i i v r a ć e n i natrag u okoliš. Poput zmije
koja grize svoj rep, ljude na v r h u h r a n i d b e n o g lanca naposljetku
će p r o ž d r i j e t i o r g a n i z m i koje su n a j n i ž e u t o m l a n c u - bakterije.
N o , prije nego š t o z m i j a zagrize svoj rep, n e ć e m o n u ž n o ži­
vjeti život bez nasilja. Usprkos n a š e m v i s o k o m p o l o ž a j u u hra­
n i d b e n o m l a n c u , mi smo sami sebi najgori neprijatelj. L j u d i se
sukobe j e d n i s d r u g i m a v i š e od b i l o koje druge životinje. N i ž e
ž i v o t i n j e se p o n e k a d sukobe jedna s d r u g o m , m e đ u t i m i najagre­
sivniji susreti i z m e đ u p r i p a d n i k a iste vrste o g r a n i č e n i su na p r i ­
j e t e ć e stavove, glasanja i mirise, i ne završavaju s m r ć u . T a k o đ e r , u
d r u š t v e n i m populacijama koje nisu ljudske, g l a v n i u z r o k nasilja
unutar jedne vrste je ili borba za prostor, v o d u i h r a n u n u ž n i h za
preživljavanja, ili o d a b i r partnera za parenje.
 N a s u p r o t tome, nasilje u ljudskoj zajednici koje je i z r a v n o
povezano s osiguravanjem onoga š t o je n u ž n o za život je gotovo
zanemarivo. Ljudsko nasilje je n a j č e š ć e povezano sa stjecanjem
materijalne i m o v i n e koja nije n u ž n a za život i l i s distribucijom i
k u p n j o m droga, koje k o r i s t i m o d a b i s m o pobjegli o d n o ć n e m o r e
svijeta kojeg s m o stvorili; i l i sa zlostavljanjem djece i b r a č n i h
partnera koje se prenosi s n a r a š t a j a na n a r a š t a j . M o ž d a n a j r a š i r e ­
niji i n a j p o d m u k l i j i n a č i n ljudskog nasilja je i d e o l o š k a kontrola.
Različiti vjerski p o k r e t i i vlade su t o k o m povijesti uvijek i z n o v a
g u r a l i svoje sljedbenike u agresiju i nasilje kako bi izašli na kraj s
n e i s t o m i š l j e n i c i m a i nevjernicima.
V e ć i n a ljudskog nasilja nije n i n u ž n a n i nasljedna, genetska,
»životinjska« v j e š t i n a preživljavanja. I m a m o sposobnost i , mišlje­
nja sam, evolucijski zadatak zaustaviti nasilje. Najbolji n a č i n da
ga se zaustavi je da se shvati, kao š t o sam istaknuo u posljednjem
poglavlju ove knjige, da smo d u h o v n a b i ć a koja jednako t o l i k o
trebaju ljubav k o l i k o i h r a n u . N o , n e ć e m o napraviti sljedeći k o r a k
u evoluciji tako š t o ć e m o samo r a z m i š l j a t i o tome, jednako kao
što n e ć e m o p r o m i j e n i t i vlastite ž i v o t e i živote svoje djece ako b u ­
demo samo čitali knjige. P r i d r u ž i t e se zajednicama i s t o m i s l e ć i h
l j u d i k o j i rade p r e m a napretku ljudske civilizacije, temeljeni na
s h v a ć a n j u da je preživljavanje o n i h k o j i najviše vole jedina etika
koja će osigurati ne samo zdrav o s o b n i ž i v o t nego i zdrav planet.
Sjećate li se o n i h loše pripremljenih, podcijenjenih karip-
s k i h studenata k o j i su se, p o p u t stanica koje su p r o u č a v a l i u s v o m
kolegiju histologije, u d r u ž i l i i o b l i k o v a l i zajednicu u s p j e š n i h stu­
denata? Iskoristite ih kao uzore i p o m o ć i ć e t e stvaranju f i l m s k i
sretnog z a v r š e t k a ne samo za pojedince i z m u č e n e samosaboti-
r a j u ć i m vjerovanjima nego i za ovaj planet. Upotrijebite i n t e l i ­
genciju stanica da pogurnete č o v j e č a n s t v o na v i š u p r e č k u evo­
lucijske ljestvice, gdje o n i k o j i najviše vole č i n e v i š e od p u k o g
preživljavanja - o n i cvatu.
 DODATAK

Znanost predstavljena u ovoj knjizi definira kako vjerovanja

upravljaju p o n a š a n j e m i a k t i v n o š ć u gena te p o s l j e d i č n o i t i j e k o m
n a š i h ž i v o t a . Poglavlje o svjesnom roditeljstvu opisuje k a k o je
v e ć i n a nas n e i z b j e ž n o stekla o g r a n i č a v a j u ć a i s a m o s a b o t i r a j u ć a
vjerovanja koja su pohranjena u n a š podsvjesni um k a d a smo b i l i
djeca.
K a o što sam s p o m e n u o u t o m poglavlju, postoji m n o š t v o
» e n e r g e t s k i h « p s i h o l o š k i h tehnika koje koriste posljednja i s t r a ž i ­
vanja tijela i u m a za b r z o pristupanje t i m p o d s v j e s n i m p r o g r a m i ­
ma i njihovo reprogramiranje. Prije nego š t o vas n a p u s t i m , želio
b i h r e ć i n e k o l i k o riječi o jednoj o d t i h energetskih p s i h o l o š k i h
t e h n i k a koja se zove PSYCH-K™, b u d u ć i da i m a m osobna i s k u ­
stava s n j o m i zato što sam siguran u njezinu ispravnost, j e d n o ­
stavnost i djelotvornost.
R o b a W i l l i a m s a , tvorca tehnike PSYCH-K™, u p o z n a o sam
na jednoj konferenciji 1990. godine na kojoj smo obojica b i l i pre­
d a v a č i . K a o i o b i č n o , na z a v r š e t k u svog predavanja rekao sam
svojoj p u b l i c i da će u k o l i k o promjene svoja vjerovanja m o ć i p r o ­
m i j e n i t i svoje ž i v o t e . To je b i o p o z n a t i z a k l j u č a k s p o z n a t i m o d ­
g o v o r o m (od) slušatelja: »Pa, B r u c e , to je o d l i č n o , a l i k a k o da to
učinimo?«
Tada j o š n i s a m dokraja s h v a ć a o k l j u č n u u l o g u podsvjesnog
uma u procesu promjene. Umjesto toga, oslanjao sam se u g l a v n o m
n a p o k u š a v a n j e nadvladavanja n e g a t i v n i h p o n a š a n j a p o m o ć u p o ­
z i t i v n o g r a z m i š l j a n j a i snage volje. Z n a o sam, m e đ u t i m , da sam
i m a o samo o g r a n i č e n uspjeh s p r o v e d b o m o s o b n i h promjena u
vlastitom ž i v o t u . Z n a o sam i d a b i p r i m o j e m n u đ e n j u tog r j e š e ­
nja energija u prostoriji uvijek pala p o p u t olovne kugle. Č i n i se
da je moja profinjena publika v e ć isprobala, poput mene, snagu
volje i p o z i t i v n o razmišljanje s o g r a n i č e n i m uspjehom!
 S u d b i n a je htjela da p r e d a v a č n a k o n mene bude psihotera­
peut R o b W i l l i a m s . R o b o v e u v o d n e napomene ubrzo su č i t a v u
p u b l i k u dovele na rub n j i h o v i h sjedala. U svojem u v o d u , R o b je
ustvrdio d a PSYCH-K™ m o ž e p r o m i j e n i t i d u g o g o d i š n j a , ograni­
č a v a j u ć a vjerovanja u svega n e k o l i k o m i n u t a .
R o b j e tada upita p u b l i k u i m a l i nekoga tko b i želio p o k u š a t i
riješiti neki p r o b l e m k o j i ga m u č i . Jedna ž e n a p r i v u k l a je i m o j u
i R o b o v u p a ž n j u . N e s i g u r n o je p o d i g l a svoju r u k u , pa je spustila,
pa je opet podigla. Njezina plahost bila je opipljiva. K a d a ju je
R o b upitao koji je njezin problem, njezino lice se zacrvenilo, a
o d g o v o r j e b i o n e č u j a n . R o b j e m o r a o napustiti p r e d a v a č k i p o ­
dij i o t i ć i u p u b l i k u kako bi s n j o m mogao razgovarati, jedan
na jedan. R o b je m o r a o prenijeti p u b l i c i da je njezin p r o b l e m
» g o v o r e n j e u j a v n o s t i « . Z a t i m se vratio na p o z o r n i c u , a ž e n a ga
je s oklijevanjem slijedila. R o b ju je z a m o l i o da i s p r i č a p u b l i c i od
gotovo stotinu l j u d i n e š t o o s v o m strahu. P o n o v n o gotovo da nije
m o g l a govoriti.

R o b je radio sa ž e n o m o t p r i l i k e deset m i n u t a , k o r i s t e ć i jed­

n u o d P S Y C H - K " tehnika promjene. Tada j e p o n o v n o z a m o l i o
ž e n u da k a ž e p u b l i c i š t o m i s l i o govorenju u javnosti. Promjena
je bila z a p a n j u j u ć a . Ne samo da je b i l a v i d l j i v o o p u š t e n i j a , p o č e l a
je govoriti p u b l i c i u z b u đ e n i m , a ipak o p u š t e n i m glasom. Ž e n i ­
no preuzimanje podija sljedećih pet m i n u t a ostavilo je sudionike
konferencije r a z r o g a č e n i h očiju i otvorenih usta. T o l i k o se unijela
da ju je R o b m o r a o z a m o l i t i da prestane g o v o r i t i i v r a t i se na
mjesto k a k o bi m o g a o z a v r š i t i svoje predavanje!
B u d u ć i da je ž e n a bila redoviti s u d i o n i k na g o d i š n j i m konfe­
rencijama, a ja sam b i o čest p r e d a v a č , mogao sam s v j e d o č i t i nje­
zinoj z a p a n j u j u ć o j preobrazbi tijekom sljedećih n e k o l i k o godina.
Ne samo da je prevladala svoj strah od govorenja u javnosti nego
je i osnovala K l u b Toastmastera u svojoj zajednici. Naposljetku
1

je postala n a g r a đ i v a n a govornica! Ž i v o t te ž e n e se korjenito pro-

Toastmasters je međunarodna mreža govorničkih klubova. Web-stranica zagrebačkog kluba

toastmaslera nalazi se na www.toastmasters.hr

208
m i j e n i o u samo n e k o l i k o m i n u t a . U petnaest g o d i n a o t k a k o sam
s v j e d o č i o njezinoj brzoj preobrazbi, v i d i o sam i druge ljude k o j i
su p o m o ć u tehnike PSYCH-K™ u k r a t k o m r o k u p o b o l j š a l i svoje
samopouzdanje i p r o m i j e n i l i svoje odnose, financijsko stanje i
zdravlje.
Proces metode PSYCH-K™ je jednostavan, direktan i p r o -
vjerljiv. K a o s u č e l j e m prema umu/tijelu, koristi se m i š i ć n i m te­
stiranjem (kineziologijom), koje sam ( p r v i put) o t k r i o u p r i r u č ­
n o m u r e d u s t u d e n t a - k i r o p t a k t i č a r a na K a r i b i m a , te na taj n a č i n
pristupa s a m o - o g r a n i č a v a j u ć i m » d a t o t e k a m a « podsvjesnog uma.
K o r i s t i integracijske tehnike lijeve i desne polutke m o z g a kao bi
se postigle brze i trajne promjene. O s i m toga, PSYCH-K™ integri­
ra d u h u proces promjene, b a š kao š t o s a m ja integrirao d u h u
razumijevanje znanosti. P o m o ć u m i š i ć n o g testiranja, PSYCH-K™
p r i s t u p a o n o m e š t o R o b n a z i v a » s u p e r s v j e s n i « u m , a k a k o bi se
osiguralo da su ciljevi koje je osoba postavila sigurni i p r i k l a d n i .
Te u g r a đ e n e z a š t i t n e mjere o m o g u ć a v a j u da se o t o m sustavu
osobne promjene p o u č i svakoga tko želi preuzeti k o n t r o l u n a d
svojim ž i v o t o m p r e l a ž e n j e m iz straha u ljubav.

K o r i s t i m PSYCH-K™ u o s o b n o m ž i v o t u . PSYCH-K™ mi je
pomogao da poništim svoja samo-ograničavajuća uvjerenja,
u k l j u č u j u ć i o n o o nesposobnosti da d o v r š i m knjigu. Č i n j e n i c a
da d r ž i t e o v u k n j i g u u r u k a m a jedna je od n a z n a k a snage metode
PSYCH-K™! T a k o đ e r , redovito predajem s R o b o m . Umjesto da na
z a v r š e t k u predavanja p r e p o r u č a m p o z i t i v n o r a z m i š l j a n j e i snagu
volje, p u b l i k u radosno p r e p u s t i m R o b u . Iako se o v a knjiga b a v i o
N o v o m b i o l o g i j o m , vjerujem da PSYCH-K™ predstavlja v a ž a n
k o r a k p r e m a N o v o j psihologiji 21. stoljeća i dalje u b u d u ć n o s t .
V i š e informacija o tehnici PSYCH-K™ m o ž e t e p r o n a ć i na R o b o -
voj web-stranici: w w w . p s y c h - k . c o m

209
 Za znanstvene novosti i više informacija posjetite:

www.brucelipton.com

• Članci i reference s l o b o d n i za download

• Knjige, video-trake i DVD-i

• Rasporedi seminara i radionica
• Linkovi na d r u g e korisne web-stranice

Uživajte u p u n o m u č i n k u z a p a n j u j u ć e jasne znanosti i

d i n a m i č n o g prezentacijskog stila dr. L i p t o n a s n i m l j e n i m a
u ž i v o n a v i d e u . O v a majstorska djela o d n a g r a đ i v a n o g
učitelja č i n e se zaista jednostavnim, a u n a š u evoluciju kao
ljudi u n o s i v e ć u nadu.

Pogledajte k a k o su koncepcije predstavljene u k n j i z i Bi­

ologija vjerovanja - znanstveni dokaz o nadmoći uma nad
materijom o ž i v l j e n e u t r i izuzetne prezentacije. Posjedujte
v i d e o - z b i r k u koja ujedinjuje znanost i d u h na n a č i n k o j i
n i k a d prije niste vidjeli.

Posjetite w w w . b r u c e l i p t o n . c o m