Professional Documents
Culture Documents
3.sintaksa, Kljucne Riječi, Identifikatori, Uvlacenje I Komentari
3.sintaksa, Kljucne Riječi, Identifikatori, Uvlacenje I Komentari
#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
SINTAKSA | KLJUČNE RIJEČI | IDENTIFIKATORI |
UVLAČENJE | K O M E N T A R I
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
~ S I N T A K S A
Sintaksa je skup pravila koja definiraju što znače različite kombinacije simbola.
Ovo govori računaru kako će čitati određeni kod.
Sintaksa se odnosi na koncept pisanja koda koji se bavi vrlo specifičnim skupom
riječi i vrlo specifičnim redoslijedom tih riječi kada
dajemo instrukcije računaru. Taj redoslijed i ta stroga struktura ono je što nam
omogućuje učinkovitu komunikaciju s računarom.
Sintaksa u kodiranju/progrmairanju je isto ono što je gramatika za bilo koji jezik
(Engleski, Njemački...). Velika razlika je ipak u
tome što su računari dosta zahtjevni u tome kako mi kao programer strukturiramo tu
gramatiku to jeste našu sintaksu. Ova sintaksa
je razlog zašto programiranje nazivamo kodiranjem. Čak i među svim različitim
jezicima koji postoje. Svaki programski jezik koristi
različite riječi u različitoj strukturi u načinu na koji mu dajemo informacije kako
bi računar slijedilo naše upute.
Kao što smo prethodno naučili, Python kod možemo executovati (pokrenuti) tako što
kod upišemo direktno u command line:
ili čak možemo napraviti python file na serveru, koristeći se .py file ekstenzijom
i onda pokrenuti taj kod unutar command line-u:
root@users:~# python3 myfile.py
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
~ K L J U Č N E R I J E Č I (K E Y W O R D S)
Ključne riječi su zapravo one riječi koje su rezervisane unaprijed i s posebnim
značenjem. Svaki programski jezik ima neke
rezervisane riječi poznate kao ključne riječi odnosno keywords. Identifikatori su
nazivi koji se koriste za identifikaciju
niza, varijable, funkcije, klase i tako dalje. Te ključne riječi su kao što smo
rekli rezervisane i ne možemo ih naprimjer koristiti kao
ime varijable, klase funkcije. Dakle, one su iskorištene za definisanje i strukturu
sintakse Pythona kao programskog jezika,
npr. ključna riječ "if" se koristi za kondicionalne uslove, tako da ne možemo
koristiti "if" kao ime varijable u programu.
Python3.7 sadrži više od 33 ključne riječi i neke od njih su iste kao i u ostalim
programskim jezicima (if, else, True i False), naravno
ovaj broj bi mogao da se promijeni u narednom periodu...
U Python-u ključne riječi su case-sensitive (što znači da nije isto ukoliko ste
napisali "iF", "If" ili "if")
Sve ključne riječi osim True, False i None su napisane malim slovima i trebaju biti
tako pisane.
Neke od značajnih ključnih riječi možete pogledati na linku ispod:
[Link 1:
https://github.com/Smajkan/PythonUcenjePonovo/blob/main/Photos/3_0Python_Neke_Klju
%C4%8Dne_Rije%C4%8Di.png]
/
Slika se nalazi unutar Photos pod imenom
/
3_0Python_Neke_Ključne_Riječi
Obratite pažnju i na uvlačenje jer bez uvlačenja nećete dobiti željeni output, već
ćete dobiti bug(grešku)...
O uvlačenju ćemo malo poslije.
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
~I D E N T I F I K A T O R I
Ime varijable npr. poznato je kao identifikator u Pythonu. Dakle, identifikator
služi kao spremnik za pohranjivanje određene vrijednosti.
Identifikator je naziv koji se daje entitetima kao što su klasa, funkcije,
varijable i tako dalje. Pomaže pri odvajanju jednog elementa
od drugog. Identifikator počinje slovom od A do Z ili od a do z ili donjom crtom
(_) iza koje ima najmanje nula slova, podvlaka i
znamenki (0 do 9).
Python ne dopušta znakove kao što su '@', '$' 'i' '%' unutar identifikatora. Python
je programski jezik koji razlikuje velika i
mala slova (case-sensitive je). Na ovaj način, Godine i godine su dva jedinstvena
identifikatora u Pythonu.
Kada je u pitanju varijabla nju možemo posmatrati kao određenu kutiju u koju možemo
stavljati stvari.
Varijable je kreirana u trenutku kada joj dodijelimo vrijednost.
Ukoliko pokušate pokrenuti ovaj kod dobiti ćete error kao što je "SyntaxError:
invalid syntax".
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
~U V L A Č E N J E
Uvlačenje se zapravo odnosi na razmake od početka reda do početka koda.
Dok u drugim programskim jezicima uvlačenje u kodu služi samo za čitljivost,
uvlačenje u Pythonu je vrlo važno.
**Python koristi uvlačenje za označavanje bloka koda odnosno scope-a.**
Primjer
if 5 > 2:
print("Pet je veće od dva!")
Ukoliko koristite VSCode za vaš IDE postoji Extension koji se naziva "Python
Indent" koji u suštini služi za ispravno uvlačenje
u kodu.
Koliko uvlačenje želite napraviti zavisi od vas kao programera, međutim mora biti
barem jedno.
Primjer(ispravno):
if 5 > 2:
print("Pet je veće od dva!")
if 5 > 2:
print("Pet je veće od dva!")
Također, moramo koristiti isti broj uvlačenja za isti blok koda, ili će nam Python
izbaciti error.
Primjer:
if 5 > 2:
print("Pet je veće od dva!")
print("Pet je veće od dva!")
Greška:
print("Pet je veće od dva!")
IndentationError: unexpected indent
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
#----------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------#
~K O M E N T A R I
Python ima također mogućnost komentara, komentari su ignorisani od strane
kompajlera, odnosno kada pokrenemo kod, ti komentari
kao da ih i nema. Oni nam služe da napišemo šta određena linija koda radi.
Komentare započinjemo tako što napišemo znak # a onda nakon toga što god želimo
Primjer:
#Ovo je komentar.
print("Zdravo, Github!")