Prema ZOO, deliktna sposobnost maloletnika, odnosno roditelja za delikte njihovog
deteta određena je prema kriterijumu uzrasta deteta. 1. Maloletnik do sedme godine života – ne odgovara za štetu koju prouzrokuje. U tom slučaju za štetu odgovaraju njegovi roditelji i to bez obzira na svoju krivicu. Roditelji se oslobađaju odgovornosti u 2 slučaja: - ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti ( nužna odbrana, stanje nužde, dozvoljena samopomoć, pristanak oštećenog) - ako je dete bilo povereno nekom drugom licu, a to lice je odgovorno za štetu 2. Maloletnik od navršene 7. do navršene 14. godine života – ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je priprouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Roditelji ovog deteta odgovaraju za štetu koje je prouzrokovalo njihovo dete, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice 3. Maloletnik sa navršenik 14. godina – deliktno je odgovoran za štetu koju je prouzrokovao. Ipak, u praksi, dete koje ima 14 godina života najčešće je insolventno, platežno nesposobno da nadoknadi štetu koju je prouzrokovalo. U tom slučaju, da bi oštećeno lice ipak dobilo naknadu štete, na osnovu pravičnosti, sud može da obaveže roditelje da plate naknadu štete, iako za nju nisu krivi. Lice koje nije sposobno za rasuđivanje nije deliktno sposobno. Ako neko lice dovede sebe u stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje ( npr: u stanje alkoholisanosti) odgovaraće za štetu koju je prouzrokovalo, osim ako je krivicom drugog lica dospelo u to stanje. Ako štetu prouzrokuje lice koje nije odgovorno, a naknada ne može da se dobije od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor (npr: staralac), sud će obavestiti štetnika da plati naknadu štete po osnovu pravičnosti.