SAČEKAJTE S OSJEĆAJEM "BEDA", PROĆI ĆE VAS.

Dogodi li nam se nešto loše, skloni smo situaciju zamišljati crnjom nego jest. Sve izgleda jako
problematično, nema izlaza ni perspektive, budućnost je crna, na vidiku su same brige i
zamke... Čini se da nikad više nećemo biti ni sretni ni zadovoljni.

No, kasnije:

 Jedva da se i sjećamo tog „nepremostivog problema", „bezizlaznog razdoblja" i

„preteške situacije".
 Vrijeme posloži kockice drukčije nego je bilo u „crnom scenariju".

Zašto smo se prije toliko mučili? Zbog nepodudarnosti osobne percepcije i stvarnog vanjskog
događaja! Slika o problemu je bila „prejaka" ili čak kriva. Kao ljudi, dopuštamo problemima
da nas zarobe i odvoje iz realnog života. Gdje je izlaz, možemo li sebi pomoći? Dva su
smjera: mijenjati stvarnost koliko god možemo svojim snagama i voljom i drugi, jednako
važan graditi/ imati realniju percepciju o stvarnosti (i problemima u njoj); i u skladu s time
pametnije vrednovati stvari oko sebe i biti malo pozitivniji. To donosi ugodniji život u istoj
stvarnosti!

Sljedeće priče potkrijepljuju poznate narodne pouke: „Od svakog zla i neko dobro!" te „Jest
nevolja, ali nije najveća!"

PRIČA PRVA: NEVOLJA KAO POTICAJ

U prvoj priči jedan poslovni čovjek evocira događaj s početka života:

„Kad sam imao četrnaest godina, iznenada mi je umro otac. Činilo se da tako nešto nikad
neću preboljeti. Ostati „sam na svijetu" s majkom i malom sestrom, to je tako teško. Mislio
sam - sada sam jedini muškarac u kući i moram početi skrbiti o sebi i o njima sam. Danas,
nakon toliko vremena, razmišljam kako možda nikad ne bih napravio sve ovo da mi tata nije
tada umro. Problem koji se nadame nadvio tolikom silinom natjerao me da aktiviram sve
svoje unutarnje snage i sposobnosti do maksimuma."

PRIČA DRUGA: OD SVAKE NEVOLJE IMA I NEKA VEĆA!

Čovjeku je noću ukraden skupi automobil. Cijeli naredni dan i noć proveo je kao u bunilu.
Obitelj se zabrinula za njegovo zdravlje, razmišljala i o traženju pomoći liječnika. Trećeg
jutra čovjek se ustao, odjenuo u tišini i na brzinu izašao iz kuće. Na pitanje supruge kamo će,
rekao je: „Idem na terapiju". To ju je donekle umirilo: u ovakvoj situaciji dobro dođe potražiti
pomoć psihologa, prijatelja... Oko podneva „gubitnik" se vratio iz bolnice kući, smiren, ali,
kako je rekao kod liječnika nije bio. Da? Što je činio? - pitali su ukućani. Odgovorio je da je
dva sata proveo u hodnicima Instituta za tumor! Tamo je susretao stvarno bolesne i teško
nesretne ljude.... i vidio da stvarnost može biti mnogo grublja od one koja se eto njemu
dogodila.

Pouka:

 Ne dopustite da vas tekući problem zarobi i „preplavi" jer svaka je situacija ipak tek
epizoda u životu.
 Primite bilo koji problem smireno i sačekajte s reakcijom, odlukama, zaključcima.
Jedina prava reakcija - kad se pojavi problem, je sačekati s reakcijom!
 Uvijek treba imati u vidu misao da će svaka negativna emocija uskoro proći. (Nažalost
i pozitivna. Sve je prolazno.)

Jutro je pametnije od noći, kaže se s razlogom.