Ime i prezime: Erik Etemaj

Grupa: B
Datum: 5.1.2022.

VJEŽBA 3: PRIPRAVA KOMPLEKSNIH SPOJEVA KOBALTA

VJEŽBA 3A: Dobivanje heksaaminkobalt(III) klorida, [Co(NH3)6]Cl3

Jednadžba reakcije:

2𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥6𝐻2 𝑂 + 10𝑁𝐻3 + 2𝑁𝐻4 𝐶𝑙 + 𝐻2 𝑂2 → 2[𝐶𝑜(𝑁𝐻3 )6 ]𝐶𝑙3 + 2𝐻2 𝑂

Opažanje:

Otapanjem 𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥 6𝐻2 𝑂 u vodi dobivam crvenu otopinu. Dodatkom koncentrirane

vodene otopine amonijaka (i aktivnog ugljena) otopina postaje smeđa. Dodatkom
vodikovog peroksida otopina postaje crvenkasto smeđe boje. Završnom filtracijom sam
dobio kristale narančasto-smeđe boje.

Izračun iskorištenja:
𝑚(𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥 6𝐻2 𝑂) = 5,0008 𝑔
𝑚(𝑁𝐻4 𝐶𝑙 ) = 3,3009 𝑔
𝑚 5,0008 𝑔
𝑛(𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥 6𝐻2 𝑂) = = = 0,021 𝑚𝑜𝑙
𝑀 237,935 𝑔
𝑚𝑜𝑙
𝑚 3,3009 𝑔
𝑛(𝑁𝐻4 𝐶𝑙 ) = = = 0,062 𝑚𝑜𝑙
𝑀 53,488 𝑔
𝑚𝑜𝑙
𝑛(𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥 6𝐻2 𝑂) 2
= =1
𝑛(𝑁𝐻4 𝐶𝑙 ) 2
𝑛 𝐶𝑜 𝑁𝐻3 6 𝐶𝑙3 = 𝑛(𝐶𝑜𝐶𝑙2 𝑥 6𝐻2 𝑂) = 0,021 𝑚𝑜𝑙
([ ( ) ] )
𝑔
𝑚𝑡𝑒𝑜𝑟 = 𝑛 ∗ 𝑀 = 0,021 𝑚𝑜𝑙 ∗ 267,478 = 5,617 𝑔
𝑚𝑜𝑙
𝑚𝑒𝑘𝑠𝑝 = 2,1711𝑔
𝑚𝑒𝑘𝑠𝑝 2,1711 𝑔
𝜂= = = 0,3865 = 38,65%
𝑚𝑡𝑒𝑜𝑟 5,617 𝑔
Zaključak:

Reakcijom kobaltova (II) klorida hekahidrata, vodene otopine amonijaka, amonijevog

klorida i vodikovog peroksida nastaje heksaaminokobalt (III) klorid. Oksidacija kobalta (II) u
kobalt (III) potaknuta je dodatkom aktivnog ugljena i vodikovog peroksida. Početna smjesa
se zagrijavala 30 minuta kako bi se svi H2O ligandi zamijenili s NH3 ligandima. Hlađenjem
se kristalizirao produkt jer je manje topiv u pri nižim temperaturama. Vrućom filtracijom
se odvaja aktivni ugljen od produkta koji se nalazi u filtratu koji se ponovo hladi kako bi se
iskristalizirao produkt. Razlog gubitka iskorištenja je zaostali produkt na tikvici te prilikom
filtracija na filter-papiru.
VJEŽBA 3B: Wernerova teorija

Jednadžba reakcije:
𝐻2 𝑂
[𝐶𝑜(𝑁𝐻3 )6 ]𝐶𝑙3 → [𝐶𝑜(𝑁𝐻3 )6 ]3+ + 3𝐶𝑙 −

Opažanje:

U prethodno napravljenu 0,1M otopinu [𝐶𝑜(𝑁𝐻3 )6 ]𝐶𝑙3 uronimo konduktometrijsku ćeliju

te se izmjeri provodnost. Prije svakog novog mjerenja, ćelija se ispire destiliranom vodom.

Izračun iskorištenja:

Destilirana voda: 9,7 µS/cm

KCl: 2,61 mS/cm
[𝐶𝑜(𝑁𝐻3 )6 ]𝐶𝑙3 : 446 µS/cm

Zaključak:

Mjerenjem vodljivosti možemo odrediti broj iona u otopini. Rezultati mjerenja ukazuju na
to da naš uzorak ima vodljivost od 446 µS/cm, što znači da je 5 iona prisutno u otopini.
Ovo mjerenje se primjenjuje kod kompleksnih spojeva jer oni ne disociraju u potpunosti
već se ionu dijele na one koji su dio kompleksa te protuione.