Bilo je vrijeme godisnjih odmora,tj obilazenje cijele familije.

kraju tog
podugackog spiska nalazila se najbitnija osoba na listi.Kao i uvijek
docekala nas je sa osmjehom i domacom hranom.Baka je zijvela
skromno,ynala bih jer sam vecinu djetinjstva provela sa njom.Ulayimo u
dnevni boravak a tu se nista nije promjenilo godinama ,pri ulayu me
docekala njena autenticna fotelja. ona se nalazi preko puta televizora,sa
njenih strana nalaze se dva bez dvosjeda,hrapavog materijala na kome
se lako izgube mrvice.Ipred fotelje je mali neproporcijonalni drveni
stocic na kome bi jedva stao tanjir.
Sama fotelja je veoma glomazna , skoro zauzima trecinu sobe,samim
tim cio akcenat je na njoj,ipak njena izbledjela narandyasta boja joj
pomaze da se uklopi u sobu.Koza kojom je oblozena uveliko se raspadal
sto su njeni vlasnici vjesto sakrili sivim prekrivacem , imao ritmicno
ponavljanje trouglastih oblika crvene boje.Ponekad kad ne bi obracala
paznju ispucala koza bi mi svejedno povukla rukav.Podlaktnici su sa
strana oblozeni drvetom tamno braon boje sa dekornim drvorezom.Na
vrhu naslona je imala mali zauvitak nalik onom sto bi ga vidjelim na
jonskim stubovima .Ispod zadnje lijeve nogare nalazilo se malo
parcence drveta predpostavit cu radi prostog balansa fotelje.Mirilasala
je kao prosjecan domacinski namjestaj , ako ne znate koji je to mirisi
zamislite sve mirise u kuhinji pomjesane u jedan.Udobnost joj nije bila
vrlina kao ni jedan drugi atribut ali nikad ne bih mogla da je mrzim ipak
je ona maskota mog djetinjstva.