Motivacija čovjeka koji ne zna da hoda došla je od onih koji su poletjeli.
Sport i sportske proslave postali su glavni spektakli današnje medijske kulture. Na sportske slavne ličnosti se gledalo kao na uzore decenijama, i sa tehnološkim napretkom u emitovanim i interaktivnim medijima izgleda da poznati i zloglasni sportisti su svuda (Jones i Schumann, 2000). Sport se široko razvio kao globalni fenomen koji doseže do različitih ljudi širom svijeta. Uticaj koji sport može proizvesti proizlazi iz područja poput socijalne inkluzije, zdravstvene i ekonomske koristi za društva. Masovno istraživanje sprovedeno u vezi sa sportom sugeriše da postoje dvije strane svake percepcije. Većina sugeriše da se sport može baviti socijalnim problemima, istovremeno prepoznajući da sport može podstaći postojanje problema. U zavisnosti od toga kako i koji sport se izvodi i profesionalci zaduženi za igru u velikoj mjeri doprinose načinu na koji će se sport gledati. Nasilne tendencije, klasna diferencijacija i rodne ideologije i dalje se mogu identifikovati putem sporta. Iako sporstka elita ima veliki uticaj na društvo i podjele u njemu, one nisu obavezno dobre i ne vode društvo ka boljem. Naravno, tu ima i pozitivnih strana. U dosta slučajeva baš oni su idoli djeci, i njihov način života motiviše i podstiče djecu na rad i fizičku aktivnost. Te atlete su u mnogobrojnim slučajevima i donatori, ali da li se te donacije daju iz dobroćudnosti i sa željom da pomognu ili radi poboljšanja njihove slike u očima obožavaoca? Možda su ti njihovi poduhvati iz obične griže savjesti jer zarađuju enormne sume za bavljenje nečim što u svakodnevnom životu nije toliko zastupljeno. Uporedimo ih sa doktorima koji ne zarađuju mnogo, a imaju toliko bitniju ulogu u društvu od sportista. Ali ipak društvo doživljava elitne sportiste kao „nadljudska bića“ sa nedokučivom snagom volje, brzine, snage, vještina i sposobnosti kojima puki smrtnici mogu samo da teže. Čak i reč olimpijac sa svojim korijenima u grčkoj mitologiji podrazumijeva da su ovi sportisti nadljudska bića. To, naravno, otežava shvatanje da se ove osobe mogu boriti sa istim zdravstvenim problemima i bolestima opšte populacije. Čak i kada se ljudi obaziru na njihovo zdravlje obično je to fizičko zdravlje jer ipak na kraju krajeva oni su u ljudskim očima samo roboti na koje se mi kladimo i koje timovi prodaju jedni drugima kao obično oruđe. Samim ovim više pati njihovo mentalno zdravlje i često padaju u ruke raznih suptanci i alkohola. Ipak, to je samo njihvo način način preživljavanja u teškim trenucima koje im donose nemoguća očekivanja fanova, trenera, suigrača i ostalih. Međutim, uzimajući u obzir sve pozitivne koristi od sporta i sportista, ideja da se oni mogu i boriti protiv nezdravog načina života, kriminala i ekonomije vodi ga na optimistično shvatanje.