SVJETSKA SPORTSKA ELITA

Motivacija čovjeka koji ne zna da hoda došla je od onih koji su poletjeli.

Sport i sportske proslave postali su glavni spektakli današnje medijske kulture. Na
sportske slavne ličnosti se gledalo kao na uzore decenijama, i sa tehnološkim
napretkom u emitovanim i interaktivnim medijima izgleda da poznati i zloglasni
sportisti su svuda (Jones i Schumann, 2000).
Sport se široko razvio kao globalni fenomen koji doseže do različitih ljudi širom
svijeta. Uticaj koji sport može proizvesti proizlazi iz područja poput socijalne
inkluzije, zdravstvene i ekonomske koristi za društva.
Masovno istraživanje sprovedeno u vezi sa sportom sugeriše da postoje dvije
strane svake percepcije. Većina sugeriše da se sport može baviti socijalnim
problemima, istovremeno prepoznajući da sport može podstaći postojanje
problema. U zavisnosti od toga kako i koji sport se izvodi i profesionalci zaduženi
za igru u velikoj mjeri doprinose načinu na koji će se sport gledati. Nasilne
tendencije, klasna diferencijacija i rodne ideologije i dalje se mogu identifikovati
putem sporta. Iako sporstka elita ima veliki uticaj na društvo i podjele u njemu,
one nisu obavezno dobre i ne vode društvo ka boljem. Naravno, tu ima i pozitivnih
strana. U dosta slučajeva baš oni su idoli djeci, i njihov način života motiviše i
podstiče djecu na rad i fizičku aktivnost. Te atlete su u mnogobrojnim slučajevima
i donatori, ali da li se te donacije daju iz dobroćudnosti i sa željom da pomognu ili
radi poboljšanja njihove slike u očima obožavaoca? Možda su ti njihovi poduhvati
iz obične griže savjesti jer zarađuju enormne sume za bavljenje nečim što u
svakodnevnom životu nije toliko zastupljeno. Uporedimo ih sa doktorima koji ne
zarađuju mnogo, a imaju toliko bitniju ulogu u društvu od sportista.
Ali ipak društvo doživljava elitne sportiste kao „nadljudska bića“ sa nedokučivom
snagom volje, brzine, snage, vještina i sposobnosti kojima puki smrtnici mogu
samo da teže. Čak i reč olimpijac sa svojim korijenima u grčkoj mitologiji
podrazumijeva da su ovi sportisti nadljudska bića. To, naravno, otežava shvatanje
da se ove osobe mogu boriti sa istim zdravstvenim problemima i bolestima opšte
populacije. Čak i kada se ljudi obaziru na njihovo zdravlje obično je to fizičko
zdravlje jer ipak na kraju krajeva oni su u ljudskim očima samo roboti na koje se
mi kladimo i koje timovi prodaju jedni drugima kao obično oruđe. Samim ovim
više pati njihovo mentalno zdravlje i često padaju u ruke raznih suptanci i
alkohola. Ipak, to je samo njihvo način način preživljavanja u teškim trenucima
koje im donose nemoguća očekivanja fanova, trenera, suigrača i ostalih.
Međutim, uzimajući u obzir sve pozitivne koristi od sporta i sportista, ideja da se
oni mogu i boriti protiv nezdravog načina života, kriminala i ekonomije vodi ga na
optimistično shvatanje.