1

2
Za sve stvarne i pune nedostataka i savršene
Prinčeve na bijelim konjima.

Mom Princu na bijelom konju, volim te.

3
4
 Bio sam gladan. Moj stomačić me bolio. Sjedio sam na posljednjoj
stepenici držeći se za stomak, ali bojao sam se silaska dolje, jer bi se Tatica
naljutio kad bi sišao, dok mu je prijatelj tamo. Pokušao sam stvarno jako,
da ne mislim na bol u mom stomaku, ali jeo sam kad sam se probudio i
sad je skoro bilo vrijeme za spavanje. Možda me on neće vidjeti, ako
budem stvarno tih i hodam na vrhovima prstiju.
Na dnu stepenica, čuo sam neobičnu buku i kad sam provirio u
dnevnu sobu, nisam vidio Taticu, ali tamo je bila dama i ona nije imala
odjeće na sebi. Ona je bila ta, koja je pravila neobičan zvuk. Uplašio sam
se, je li ona bila bolesna? A onda su se njene oči otvorile i ona je pogledala
ravno u mene. Podigla je ruke i okrenula se od mene.
„Carl, ti imaš sina?“
Tatina glava je iskočila. Bio je bijesan, toliko bijesan da nije bio
pristojan, krećući se tako brzo da je dama umalo pala sa sofe. Nije imao
ništa na sebi, kao što bih ja izgledao kad sam bio u kadi. Kad je došao do
mene, nisam mogao spriječiti svoje tijelo od drhtanja, jer je izgledao
stvarno, stvarno ljut.
Povukao je moju ruku tako jako, da je boljela više od mog stomaka.
„Što ti radiš dolje?“
„Moj stomačić boli. Gladan sam.“
„Gladan?“
Odvukao me u kuhinju, ali nisam vidio što je zgrabio prije nego me
povukao natrag uz stepenice. Gurnuo me u moju sobu, ali znao sam da
neću spavati ako ne napunim svoj stomak.
„Ali Tatice, gladan sam.“
Bacio je nešto na moj krevet. Bili su to krekeri. Volio sam krekere. Prije
nego sam mogao reći hvala, Tatica je prišao bliže i udario me, njegova

5
velika ruka protiv mog obraza boljela je tako jako, da sam vrisnuo dok
sam letio unazad u moj krevet.
„Da nisi jebeno nikada sišao ponovo dolje kad je netko kod mene.“
Vrata su se tresnuvši zatvorila. Mokraća je ovlažila prednji dio moje
pidžame i kapala niz moju nogu, ali bio sam previše uplašen da bih
ispustio zvuk i vratio mog taticu natrag gore, pa sam se smotao u loptu –
moje lice je tako jako boljelo – i plakao toliko dugo, da sam zaspao praznog
stomaka.

Puno toga sam naučio poslije te noći. Naučio sam kako biti nevidljiv,
čak i u gomili ljudi, mogao sam proći potpuno neprimijećen; naučio sam
da je način kako riješiti sukob u školi onaj s mojim šakama; naučio sam da
nisam bio toliko drugačiji od mog tate, jer svaki put kad bi me udario,
potpirivao je plamen u mojoj utrobi koji se zapalio te prve noći – potrebu
da mu vratim udarac. Ali uglavnom sam naučio da nikoga nije bilo briga;
ni moje učitelje ili roditelje djece u školi, prodavača namirnica, pa čak ni
doktore ili sestre, koji su se brinuli za više od jedne moje polomljene kosti.
U ovom sjajnom velikom svijetu, nije bilo nijedne osobe koja bi marila
jesam li ja živ ili mrtav.

6
 Morali smo iseliti. Stari je poludio kad mu je stanodavac uručio
obavijest o iseljenju. Čak i sa dvanaest, znao sam da moraš plaćati
stanarinu ili ćeš biti izbačen. Navodno moj otac nije mislio da se pravila
odnose na njega. Došli smo iz Camdena, i završili u Južnom Phillyju –
starijem predgrađu u Packer Parku – tako da nismo otišli daleko. Nisam
siguran kako je stari okrenuo ovo, mjesto je bilo ljupko; čak iako smo bili
spojeni s našim susjedima, kuće su bile lijepo razdijeljene, stepenice do
ulaznih vrata doprinosile su privatnosti i čak smo imali pravu travu i
nekoliko stabala. Nedaleko od nas, bio je veliki park zajednice i sportski
kompleksi. Koliko god da je bilo lijepo, naše mjesto neće takvo ostati dugo,
jer moj otac nije razumio značenje riječi čisto.
Nisam bio siguran kako smo si mogli priuštiti preseljenje, jer čovjek
nije radio, bio nezaposlen zbog invalidnosti, i neprekidno prigovarao
kako nema novca. Naravno, uvijek je bilo novca za pivo i whiskey. Bio je
unutra i razgovarao s nekom ženom, vjerojatno stanodavkom. Naredio mi
je da ostanem vani, pa sam upijao susjedstvo, dok sam sjedio na ulaznim
stepenicama kuće u nizu. Vrtovi, svijetlih boja, bili su ugrađeni u mala
polja trave, koja je krasila prednji dio većine domova. Trjemovi su bili
ukrašeni sa cvijećem u lončanicama ili stolicama, ljudi su mahali kako bi
pozdravili svoje susjede. Neće proći dugo prije nego krenu šaputanja o
buci koja dolazi s ovog mjesta, susjedi će pažljivo izbjegavati kontakt
očima ili poglede sažaljenja meni upućene. Valjda sam nekako razumio
zašto se ljudi nisu htjeli miješati, riskirati da se bijes mog tate okrene
prema njima, ali još uvijek me ljutilo svaki put kad bi susjed zažmirio na
to.
Zvukovi smijeha malog djeteta privukli su moju pažnju na prve
susjede, baš kad je mala djevojčica, obučena poput princeze sa krunom i

7
svime, istrčala niz njihove ulazne stepenice. Odmah iza nje, bio je njen tata;
čovjek je bio ogroman s tetovažama po njegovim rukama, ali izraz na
njegovom licu bio je ono, što je izazvalo ubod zavisti. On se cerio dok je
trčao za svojom kćeri; čovjek kojem se zapravo sviđalo biti ocem i još više,
on nije imao problem to i pokazati. Dok sam ih samo gledao, nisam mogao
da se ne nacerim jer je to bilo tako prirodno, naklonost između njih. On ju
je zgrabio i prebacio preko svog ramena kao vreću brašna; njeno cičanje
od smijeha pronosilo se niz ulicu. Pogodilo me poput teretnog vlaka,
dovelo na rub suza.
Čežnja.
Nema smisla da mučim samog sebe gledajući nešto, što nikad neću
imati, pa sam ustao i krenuo niz ulicu, ali prizor tipa i njegovog djeteta
svejedno me progonio.

Moj otac nije vjerovao u kuhanje, više je volio svoje hranjive tvari u
tekućem obliku, pa sam ja postao poznavatelj juha u konzervi. Više sam
volio onu s komadićima, ali kako je to bila jedna od skupljih juha, obično
sam imao kondenziranu. Otvarajući konzervu, držao sam ju iznad lonca i
čekao da gruda polako klizne iz svog limenog pakovanja prije dodavanja
vode. Okrećući se da bacim limenku u smeće, moja ruka je srušila čašu na
pultu. Razbila se u komadiće i dok mi je srce skočilo u grlo, nepokretno
sam stajao naprežući se kako bih čuo, da li je stari čuo razbijanje. Poslije
nekoliko minuta, strah je jenjao; on je vjerojatno bio previše oduzet da bi
čuo bilo što. Brzo počistivši nered, dovršio sam grijanje svoje juhe.
Njega nije bilo većinu dana, vratio se kući prije otprilike sat vremena.
Nije ušao u kuću, i ja ga nisam potražio, ali nagađam da je s njim bio
prijatelj i oni su malo zadržali se vani. Tako je to obično bilo. On bi ili
proveo dan predstavljajući se trgovcima u prodavaonicama alkohola u
okolici, ili bi ostao u baru da čavrlja s lokalcima. Za nekoga tako zlobnog
kao on, sprijateljio bi se i to lako. Stvarno je znao dočekati se na noge kad
bi htio; sviđala mu se ideja da na njega gledaju kao na njegovog omiljenog
TV lika – susjeda Norma. Očito alkoholičar, ali prijateljski nastrojen, bar u
javnosti. Nagađam, prijatelj je ili radio u trgovini alkoholnih pića ili ju je
pokupio u baru.
Gubio sam apetit od razmišljanja o njemu, pa sam se umjesto toga
koncentrirao na moju novu školu; neki su od klinaca zapravo bili nekako
prijateljski i učitelji su se činili dobri. Učenici šestih razreda izmjenjivali su

8
se na satovima znanosti i moj razred je počinjao na koloturima. To je
zvučalo stvarno kul, tamo će biti laboratoriji, gdje ćemo raditi s drugim
klincima i koliko god to zvučalo zabavno, brinuo sam. Trebali bismo ići
jedni drugima u kuće kako bi radili, ali ja nikoga nisam mogao pozvati u
moju kuću, jer nikad nisam znao što me doma čeka. Napravio sam tu
grešku jednom u prvom razredu, doveo prijatelja kući samo da bi on zvao
svoju mamu skoro odmah kad smo stigli, jer je moj tata bio bijesan. Klinac
se prestao družiti sa mnom u školi i ja sam prestao pokušavati sprijateljiti
se. Uvijek bi jednako završilo.
Od zvuka otvaranja zaštitne pregrade na ulaznim vratima, moj stomak
se stisnuo u čvor. Brzo sam očistio lonac i stavio svoju hranu na stari stol,
koji je bio u uglu. On je doteturao u kuhinju i pao bi ravno na nos, da nije
bilo žene koja je visjela na njemu.
„Idi gore.“
Nije mi morao dvaput reći, zgrabivši svoju večeru, praktički sam
otrčao uz stepenice. Bit će zaposlen cijelu noć, što je značilo da sam mogao
pojesti svoju večeru, možda malo čitati, i vjerojatno prespavati cijelu noć.
Za mene, to je bila dobra noć.

Čim sam stigao do moje kuće poslije škole, htio sam samo produžiti.
Tata je stajao vani na trijemu i čekao me. Nisam znao što sam napravio,
činilo se da bi u zadnje vrijeme poludio bez ikakvog razloga.
„Ti misliš da plivamo u novcu?“
Nisam mogao odgovoriti jer nisam znao o čemu on govori.
„Nije dovoljno što ti baš ništa ne radiš ovdje, nego sad i razbijaš sranja.
Kao da jebeno plivam u novcu.“ Čaša. Morao ju je vidjeti u smeću. Trebao
sam iznijeti vreću van u kante. Bila je to čaša, jedva vrijedna prebiti me
zbog nje, ali Carlu Campbellu bila je sav izgovor koji mu je trebao. Obično
me nije dirao dok ne bi bili u kući, ali ne danas. Nešto mu se moralo
dogoditi, što mu se nije svidjelo i prirodno, kao što je običavao, krivio je
mene. Povukavši me za kosu, zacvilio sam, tren prije nego me bacio u
stepenice, moj jecaj se prekinuo kad je izbio zrak iz mojih pluća.
Pokušavajući doći do daha, nisam prekrio svoje lice za udarac člancima
koji je sletio ispod mog oka ili tešku pljusku preko lica.
Udaljavajući se natraške po stepenicama prema vratima, uhvatio sam
pokret odmah iza mog tate. Slijedeće minute, naš prvi susjed se pojavio
vrlo bijesan. Podigao je mog tatu sasvim sa staze i zavitlao ga u stepenice.

9
 „Kakav je to osjećaj?“ Zarežao je susjed.
„Gubi se sa mog posjeda.“
„Ti udariš svoje dijete, ja ću udariti tebe.“
Čeljust mi je pala, kao i tatina.
„Zvat ću policiju.“ Moj je tata bio uplašen, glas mu je pucao ali onda,
gledajući u mog spasitelja, i ja bih bio uplašen.
„Zovi ih. Volio bih da i oni sami vide kako postupaš sa svojim sinom.“
„Zašto se jebiga ti petljaš?“
„Vidim odraslog šupka kako mlati svog klinca, prokleto točno da ću
se upetljati.“
„Trebao bi brinuti o svojim vlastitim jebenim poslovima.“
Susjed se unio tati u facu, bijes je podvlačio njegove riječi. „Tvoji
poslovi su upravo postali moji poslovi.“ Čovjek je izvadio svoj telefon i
nazvao 9-1-1. Moj tata je problijedio poput duha.
Dok smo čekali na policajce, čovjek me nikad nije napustio. Masnice se
nisu još pojavile. Imao sam samo posjekotinu ispod oka, ali Tata će za to
pronaći izgovor, preokrećući sve u njegovu riječ protiv susjedove. Malo
toga su policajci mogli učiniti, i da je Tata ostao hladnokrvan, bio bih
nazad u kući gdje je mogao raditi što je htio. Ali on je bio pijan, razjaren i
u tom trenutku njegova se mržnja prebacila s mene na susjeda. U tolikoj
mjeri da je napao čovjeka, čak i dok su Phillyjevi najbolji gledali. Policajci
su namirisali alkohol u njegovom dahu i kako je očito bio pijan, odveli su
ga; noć u pritvoru da se ohladi. Kako je Tata otišao, zvali su socijalnu
službu.
„Hoćeš li doći sa mnom? Možemo očistiti tvoju posjekotinu.“
Nisam odgovorio, pa je to susjed shvatio kao da; njegova je ruka na
mom ramenu bila nježna i iako ću kasnije dobiti pakao, večeras sam se
osjećao sigurnije nego ikada u svom životu.

Moje prvo sjećanje bilo je o njemu. Gledala sam Pepeljugu; voljela sam
princeze. Tatica je gledao, ali susjedi su ponovo bili glasni. On se baš bio
doselio, ali Tatica me nije puštao blizu njihove kuće, jer je rekao da taj
čovjek nije dobar čovjek. Uz količinu vikanja koja je dolazila iz njegove
kuće, on nije uopće zvučao dobro. Tatica je propustio cijelu scenu bala, pa

10
kad sam čula korake u hodniku, pozvala sam ga, „Požuri Tatice. Propustit
ćeš pretvaranje kočije natrag u bundevu.“
Okrećući se sa svog mjesta na sofi, moje slijedeće riječi su bile
zaboravljene jer Tatica nije bio sam. Dječak je bio s njim i imao je
posjekotinu ispod oka koja je krvarila. Izgledao je poput Pepeljuge nakon
što su njene zločeste polusestre poderale njenu lijepu haljinu – poraženo.
On je bio naš susjed, vidjela sam ga sa svog prozora nekoliko puta. Uvijek
je odlazio iz svoje kuće, činilo se da nikad ne ostaje tamo dugo i sa svim
tim vikanjem, nisam ga krivila. Je li njegov tatica izazvao posjekotinu?
Moje srce tuklo je jače od straha, jer zašto bi tatica to učinio?
Moj je tatica poveo dječaka do sofe i natjerao ga da sjedne, vidjela sam
to jer dječak nije htio sjesti. Izgledao je kao da želi pobjeći, daleko i brzo.
Tatica je nestao na minutu, vraćajući se sa priborom za prvu pomoć – onim
istim kojeg sam mu pomogla napuniti sa princezinim flasterima. Htjela
sam pitati što se dogodilo, ali dječak nije izgledao kao da je tamo, iako je
sjedio odmah kraj mene. A Tatica, on je bio bijesan, stvarno bijesan. Nikad
ga nisam vidjela toliko ljutog, ali njegove ruke su se tresle zbog toga.
Ulazno zvono se oglasilo i Tatica je pogledao u mene. „Mia, ovo je
Cole. Moram otvoriti vrata. Možeš li obrisati njegovu posjekotinu kao što
sam ti pokazao?“
Posao, voljela sam kad bi mi Tatica dao posao. „Aha, čak ću i podijeliti
svoje flastere sa Coleom.“
Tatica se nacerio, što je bilo smiješno, jer je još uvijek bio stvarno
bijesan. „Siguran sam da će se to Coleu svidjeti.“
„Cole.“
Dječakove oči su se pomakle sa zida na Tatino lice. „Ostat ćeš ovdje
večeras. Ja ću to srediti.“
Dječak je klimnuo prije nego je tatica izašao iz sobe. Pomakla sam se
bliže i dodala tekućinu iz smeđe boce na lopticu vate, baš kao što me Tatica
naučio. Dječakove oči pomakle su se na mene; bile su tako bistre i plave,
ali nekako su izgledale starije od njega.
„Moje ime je Mia.“
Njegove oči nikad nisu napustile moje dok sam brisala posjekotinu
ispod njegova oka.
„Što ti se dogodilo?“
„Moj tata.“
Moja ruka je zadrhtala, kad mi je u glavi zapeckalo od straha. „Zašto?“
„Razbio sam čašu.“
„Čašu za vodu?“

11
 „Aha.“
Nisam razumjela zašto bi netko udario zbog čaše, ali ostala sam tiho.
Završila sam s posjekotinom, ali nisam znala što napraviti s crnim i
plavim mrljama, koje su se počele pojavljivati na njegovom licu. „Žao mi
je što te tvoj tatica udario.“
„Navikao sam na to.“
Moje srce se steglo, jer se on navikao da ga se udara. To se nije činilo u
redu, ali je li to bilo normalno? Hoće li moj tatica i mene udariti? On je
znao o čemu sam razmišljala kad je rekao, „Tvoj tata će to pokušati
zaustaviti.“
Nasmiješila sam se stvarno jako, jer ako će Tatica nešto pokušati, on će
to učiniti. Uvijek je govorio, nema pokušaja, ti nešto učiniš ili ne. „On će
to zaustaviti.“
„Nadam se.“
Sjedili smo neko vrijeme kao da smo u crkvi, stvarno tiho. Moje srce se
čudno osjećalo, kao da je bilo preteško, jer kako je tatica mogao povrijediti
svoje dijete? Znala sam da čudovišta postoje, moj tatica mi je to rekao,
samo nikad nisam mislila da bi tatica mogao biti čudovište. Poželjela sam
da nešto mogu učiniti za Colea, nešto, što bi uklonilo taj pogled iz njegovih
lijepih očiju.
Moja ogrlica. Posegnuvši iza mog vrata, otkvačila sam ju.
„Tatica mi je ovo dao jer se bojim mraka i to ne zbog čudovišta ispod
kreveta, nego od toga da se izgubim u mraku. Rekao je da je Sveti Antun
svjetlo u mraku, da on nikad neće dopustiti da se izgubim. U tvom mraku
ima čudovišta, možda će ih ovo držati dalje.“
Njegove su ruke ležale u njegovom krilu, ali bile su čvrsto stisnute u
šake. Čekala sam da on otvori jednu i kad nije, mislila sam da on ne želi
moju ogrlicu. I onda se njegova ruka otvorila.
Nije odgovorio, ali primijetila sam da se njegova ruka zatvorila oko
moje ogrlice, kao da se on stvarno htio držati za ono što je bilo tamo.

Sjedeći na mojoj prednjoj terasi, gledala sam Taticu kako hoda ispred
po pločniku. Pričao je s nekim, ženom u smeđem odijelu. Njena je kosa
bila zategnuta u punđu tako jako, da je moralo boljeti. Ona je također
izgledala kao što bi i Teta Dee ponekad izgledala, kao kad nije mogla
pronaći ključeve svog auta, iako je pogledala svugdje, gdje bi ih obično
ostavila.

12
 Tatica je bio bijesan, njegove su ruke bile stisnute u šake dok je hodao.
Žena je još nešto rekla prije nego je sjela u stari izlupani, auto crveno-
smeđe boje, koji je blokirao našu malu ulicu. Oblak dima je izašao odzada;
Tatica je pokucao na prozor suvozača, ona ga je spustila, on je nešto rekao
i ona se nasmiješila i zatim odvezla. Tatica je ostao gdje je bio nekoliko
minuta, s rukama na bokovima, glave spuštene kao da proučava svoje
cipele. To su bile crne čizme, ne lijepe svjetlucave ružičaste cipelice kakve
sam ja imala na nogama. Bilo mi je drago što sam curica. Vrpoljeći svojim
stopalima, šljokice su bljeskale kao dijamanti kad bi ih sunce pogodilo.
Tatica se okrenuo, moje oči su se podigle na njega i on se nasmiješio.
Sjeo je dolje kraj mene na terasu, njegovo stopalo kuckajući u moje.
„Lijepe cipele.“
„Teta Dee ih je kupila za mene. Izgledaju kao dijamanti, zar ne?“
„Izgledaju.“
„To je kao ono što princeze nose kad se udaju. Kad se ja budem
udavala, želim svjetlucave cipele sa stvarno visokim petama. Oh, ne mogu
dočekati da se udam, samo da dobijem takve cipele.“
Tatica se tiho nasmijao. „Mislim da možeš dobiti cipele i bez
udavanja.“
„Ne, muškarac ih mora kupiti za tebe i pomoći ti obuti ih, kao princ u
Pepeljugi.“
Tatica je nešto htio reći, ali nije. Sjedili smo nekoliko minuta u tišini
prije nego je rekao, „Pozvat ću Colea da provodi vrijeme s nama. Jesi ti
okej s time?“
„Aha. Njegov ga je tatica udario jer je razbio čašu.“
Tatino lice je pocrvenilo, znak da je postao stvarno ljut. „Razbio je
čašu?“
„Aha.“
„Isuse.“
„Tatica ne bi smio udarati.“
„Znam.“
„On kaže da se navikao, da to njegov tatica radi često.“
Tatine ruke opet se skupe u šake, pa sam ja posegnula za onu najbližu.
Njegova velika ruka se otvorila da u nju uzme moju, njegov stisak čvrst,
ali nježan.
„Dat ćemo mu do znanja da je dobrodošao u našoj kući koliko god
često želi.“

13
 „Okej. Napravit ću mu sendvič s kikiriki maslacem, pahuljicama i
bananama. To će ga usrećiti.“ To je bio moj omiljeni sendvič; ponekad sam
ga jela bez kruha.
Tatica se nasmijao; moj stomačić, koji je bolio, iznenada se osjećao bolje
čuvši tatin smijeh. „Mislim da će mu se to svidjeti.“

Cole se družio s Taticom kad god je on bio vani, a Tatica je bio vani
puno više nego obično, u tjednu koji je uslijedio poslije te noći. Sjedili su
za stražnjim stolom i pričali; Cole je čak pomogao Tatici oko sređivanja
dvorišta. Nisam vidjela Coleovog tatu, i bila sam sretna zbog toga, jer
mislim da bih možda otišla tamo i udarila ga u potkoljenice sa mojim
lijepim ružičastim cipelama.
Htjela sam biti s njima, htjela sjesti kraj Colea, možda čak i držati
njegovu ruku, jer je on izgledao tako tužno. Njegovo lice je još uvijek imalo
ljubičaste i žute mrlje, posjekotina ispod njegova oka je još uvijek
zacjeljivala, ali njegove lijepe plave oči su najgore izgledale. U njima nije
bilo svjetla. Tako lijepe oči trebale su svjetlucati, kao moje cipele, ali one
su bile mračne, kao da je on bio izgubljen i nije mogao pronaći svoj put.
Od toga me boljelo moje srce, biti izgubljen u tami bio je moj najveći strah
i činilo se da Cole živi u toj noćnoj mori. Nisam vidjela moju ogrlicu, ali
nadala sam se da ju je imao.
Oni nisu ručali, pa sam skočila sa svog mjesta na terasi i otrčala u
kuhinju. Napravila sam nered dok sam radila sendviče, ali izgledali su
dobro, pahuljice i maslac od kikirikija su curili sa strana. Zgrabivši dvije
kutije soka, stavila sam sve na poslužavnik i pažljivo ga iznijela van. Tatica
me prvi ugledao i nacerio se.
„Mia.“
„Napravila sam vam ručak.“
Tatica je uzeo poslužavnik od mene, njegove oči se raširile na prizor
sendviča. Zvučao je uzbuđeno kad je rekao, „Ovi izgledaju stvarno ...
dobro.“
„Napravila sam ih ekstra posebne.“ Pogledala sam na Colea, koji je
zurio u mene, ali nije bilo nikakvog izraza na njegovom licu. „Zdravo,
Cole.“
„Mia.“
„Napravila sam ti ručak. To je moj najomiljeniji sendvič ikada.“

14
 Tatica je stavio Coleov tanjur ispred njega i njegove su se oči također
raširile. Napravila sam stvarno dobro. „Jesu li to pahuljice?“
„Aha i maslac od kikirikija i banane.“ Nagnula sam se bliže njemu i
dodala, „Stavila sam na tvoj i čokoladnog umaka.“
Njegove su se oči okrenule na mene i samo na sekundu vidjela sam
svjetlo u njima, dok su se njegove usne izvile s jedne strane, „Hvala, Mia.“
„Aha.“
Sjela sam kraj Colea, nasuprot Tatice, i gledala dok su oni jeli njihove
sendviče. Radili su to stvarno polako, kao da uživaju u njima. Moje srce
bilo je preveliko, stvarno sam uradila dobro, jer samo na sekundu, Cole
nije izgledao izgubljeno.

15
 Sjedeći vani iza, gledala sam kako Cole pomaže Tatici spremiti alate.
Pomagao je Tatici popraviti terasu. Tatica je nestao unutra, ali Cole je
stajao malo duže gledajući na posao koji su uradili. Iako sam se pitala ne
boji li se on jednostavno otići kući; kad bih ja živjela s njegovim tatom, ni
ja ne bih htjela ići kući.
Pridruživši mu se, stavila sam svoje ruke na bokove kao što je on
napravio. „Izgleda lijepo.“
Okrenuo se na zvuk mog glasa, izgledajući kao što bih se osjećala kad
bih morala govoriti ispred mog razreda, nervozno. Njegov odgovor bio je
tako tih da ga skoro nisam čula. „Izgleda.“
„Vjerojatno si gladan. Znam kad Tatica radi tako naporno, uvijek je
gladan.“
Mali cerek izvio je njegove usne i činio se malo manje nervozan. „Aha,
trebao bih ići kući.“
„Večeraj ovdje.“
„Ne mogu.“
„Tatice!“
Pojavio se na stražnjim vratima, izgledajući kao da je trčao ovamo gdje
god da je bio. Oops. Shvativši da nisam u opasnosti, oči su mu se suzile.
„Mia, ti znaš kako se ja osjećam, kad ti tako vrištiš.“
„Oprosti. Može li Cole ostati na večeri?“
Tatica je skrenuo svoju pažnju na Colea. „Naravno.“
„Ne mogu.“
„Uz tvoju pomoć, za to je trebalo upola manje vremena. Najmanje što
mogu učiniti je nahraniti te.“
„Samo reci da.“ Zgrabila sam Coleovu ruku i povukla ga prema
vratima. „Moram postaviti stol.“

16
 Kad smo stigli u kuhinju, Tatica je vadio tavu iz ormarića.
„Operi se, Cole. Mia, dodaj mi pire od rajčice. Cole, češnjak i meso iz
frižidera.“
„Tatica pravi umak.“ rekla sam Coleu.
„Jesi li ikad pravio umak, Cole?“ Tatica je upitao.
„Ne.“
„Želiš li naučiti?“
„Aha.“
„Ovo je brzi umak, obično se krčka cijeli dan.“
Sjedila sam na pultu, dok je Tatica pokazivao Coleu kako skuhati
meso, posmeđiti češnjak, dodati vino i pire od rajčica, crveni papar i sol,
mrvicu šećera. Znala sam kako to napraviti, Tatica mi je već pokazao, tako
da je moja pažnja bila na Coleovom izrazu lica, jer je to bilo kao da mu je
Tatica upravo rekao tajnu kako pronaći kraj duge. Tatica je takve stvari
radio sa mnom cijelo vrijeme, čak i kad je popravljao nešto na autu, učio
me dok je radio. Zar Coleov tatica to nije radio? Tatica nam je obojima dao
punu žlicu da probamo i Coleove oči su se raširile.
„To je prefino.“
„Sad znaš kako to napraviti.“
„Hvala, gosp. Donati.“
„Zovi me Mace.“
Nisam znala o čemu je Cole razmišljao, ali izraz na njegovom licu,
stavio je osmijeh na moje. Tatica je skuhao tjesteninu i između njega i
Colea, pojeli su cijelo pakovanje, minus ono malo što sam ja pojela. Poslije
večere, Cole nam je pomogao počistiti kuhinju, prije nego se smjestimo u
dnevnu sobu.
„Moj izbor filma.“ Zazvala sam i požurila do televizora i moje kolekcije
VHS kazeta i DVD-ova. „Mislim Snjeguljica.“
„Princeze opet?“
„Aha.“
Moj tatica je zastenjao, ali bio je to moj izbor i morao je gledati. Ja sam
gledala njegove filmove, kad je bio njegov izbor.
„Kad je Mijin izbor, uvijek su princeze. Cole bira slijedeći, da malo
razbijemo princeze.“
„Okej, ali mislim da će se Coleu svidjeti moje princeze.“
„Sumnjam.“ Cole je rekao, ali smiješio se.
Ja sam odgledala cijeli film; Tatica i Cole su oboje zaspali na pola filma.
Njihov gubitak.

17
 Tatica je imao garažu i to je bilo moje drugo omiljeno mjesto, osim
kuće, jer je Dylan tamo radio i on je bio poput obitelji. Cole je došao s nama
u garažu tog dana i petljao sa dijelom za auto kojeg mu je Tatica dao kad
smo stigli. Sviđalo mi se što je došao sa nama. I iako je prošlo samo par
tjedana od te prve noći, njegove su oči sad puno više svjetlucale.
Igrajući se sa Tatinim alatima, neki od njih su bili tako lijepi i sjajni, i
ako bih stavila svoj nos ravno uz njih, izgledala sam smiješno. Tatica ih je
imao puno. Da li je i on volio sebe gledati u sjajnom srebru? Kotrljali su se,
daleko. Izgubila sam ih nekoliko. Jedan je upao u rupu u podu i iako sam
imala sedam godina, nije mi bilo dopušteno ići blizu rupe. Tatici neće
uopće nedostajati; imao ih je tone.
Bili smo samo Tatica i ja. Nisam imala mamicu. Mislim da jednom
jesam, ali otišla je. Tatica nije pričao o njoj, ono kao nikad. Mislila sam da
je to zato jer je bio tužan, ali čula sam Taticu i Tetu Dee kako pričaju, iako
nisam trebala slušati kad odrasli pričaju – Tatica je govorio da sam previše
znatiželjna za svoje vlastito dobro – ali ponekad su oni tako glasni, da je
teško ne čuti. Tatici se nije sviđala mamica; nije ni teti Dee. Ostavila me,
pa se ni meni nije sviđala.
„Mia!“
Pogledala sam gore i ugledala mog taticu. On je bio div. Imao je i onaj
izraz na svom licu, onaj kad sam ja u nevolji. Nije vikao, ali imao je stvarno
tužne oči. Nije mi se sviđalo vidjeti Taticu s tužnim očima, pa sam
pokušavala biti dobra ... uvijek. Imao je slike svuda po rukama i čak i moje
ime.
„Što sam ti rekao o igranju s mojim alatom?“
„Oni su tako lijepi.“
„Zovu se gedore, Mia, trebam ih za moj nasadni ključ. Moj ključ mi ne
koristi ako ne mogu pronaći sjajne dijelove. Dylan je bio u rupi i skoro ga
je jedan udario u glavu. Ne ide mu puno toga u korist i ovako, treba mu
ono malo mozga što mu je ostalo.“
„Čuo sam to, Mace.“
„Nisam ni pokušavao to sakriti, Dyl.“
Htjela sam se smijati jer je Tatica bio smiješan, Cole se smijao, ali ja sam
bila u nevolji, pa sam stvarno jako pokušavala držati svoje usne mirnima.
„Koje riječi trebam čuti od tebe?“
„Neću opet dirati tvoje alate.“
„I?“

18
 Oh, natjerat će me da obećam. Mrzila sam kad bi me natjerao da
obećam, jer nisi mogao prekršiti obećanje. Nikada.
„Mia?“
„Obećavam.“
„To je moja djevojka. Moram završiti Corvettu i onda idemo na večeru
kod Vincenta. Kako to zvuči, Cole?“
„Zvuči dobro.“
Želeći biti kao Cole, rekla sam, „Zvuči dobro i meni, Tatice.“ Vincent
je pravio najbolju piletinu, jer je imala puno ukusnog crvenog umaka i
rastopljenog sira.
Tatica se nagnuo i poljubio mi glavu. Sviđao mi se način kako je
mirisao. Bio je kao radionica, ulje i stvari za auta, ali onda je tamo ispod
toga bio miris mog tatice.
„Volim te, kikirikiću.“
Moje srce se osjećalo kao da će eksplodirati, kao Grinchevo, kad je
naraslo za tri broja veće i on spasio Božić. Svaki put kad bi moj tatica rekao
da me voli, osjećala sam se kao sretan Grinch.
„Volim te natrag.“

Poslije tog prvog puta kad je Cole večerao u našoj kući, dolazio bi
skoro svaki dan. Sviđalo mi se kad bi bio kod nas, jer je bio moj prijatelj i
pričao je sa mnom koliko i sa Taticom, možda i više. I kako su mjeseci
prolazili, on je čak počeo spavati na našoj sofi. Željela sam da imamo još
jednu spavaću sobu za njega, jer nisam mislila da je sofa baš toliko udobna.
Cole se često igrao sa mnom, čak je bio Princ na bijelom konju za moju
Pepeljugu. Danas sam htjela igrati Barbie, ali Cole nije surađivao.
„Cole, Ken ne bi trebao umrijeti. On je taj koji spašava Barbie i oni žive
sretno zauvijek. Prestani ga rušiti s mojim Barbie autom.“
„Mislio sam da će Barbie imati bolji ukus. Ken je slabić. I od čega ju on
spašava, kupovanja?“
„To je ružna riječ. I ne, on ju ne spašava od kupovanja. Ona voli šoping.
On ju spašava od usamljenosti. Ona ne želi biti sama.“
Coleovo lice se promijenilo, njegov smijeh zamro.
„Cole, što nije u redu?“
„Ti nisi sama, Mia. Imaš svog tatu, Tetu Dee i Dylana.“
„I tebe. Ne zaboravi sebe.“
„Ja nisam obitelj.“

19
 „Naravno da jesi. Ovdje si više od Tete Dee, a ona je moja teta. Sviđa
mi se kad si tu; sviđaš mi se, Cole.“
Njegov je glas zvučao čudno kad je rekao, „I ti se sviđaš meni, Mia.“
„Dobro, sad prestani ubijati Kena. Ne sviđa mu se to.“

Kasnije te noći htjela sam čašu vode, pa sam na prstima išla kroz
dnevnu sobu, ali zapravo sam htjela vidjeti Colea kako spava. Već jesam
par puta, ušuljala sam se kad je spavao, jer je u snu izgledao sretno. Stala
sam odmah iza sofe i provirila na njega, samo da bih ga pronašla budnog,
njegove oči na meni. Skočila sam unatrag, spotakla se i pala na guzicu. On
je ustao sa sofe i klečao kraj mene u otkucaju srca.
„Jesi okej?“
„Aha.“
„Što ti radiš ovdje?“
„Idem po čašu vode.“
Nacerio se. Sviđalo mi se kad bi se nacerio. „Nema vode na sofi.“
„Dobro, uhvatio si me. Volim te gledati dok spavaš.“
Njegovo je lice postalo čudno, kao da je bio zbunjen ili nešto. „Zašto?“
„Izgledaš sretno.“
Proučavao me minutu i glas mu je zvučao čudno kad je rekao, „Ja
jesam sretan.“
„Koliko imaš godina?“
„Dvanaest.“
„Wow, stvarno si star.“ Približivši se, pogledala sam stvarno pažljivo
u njegovo lice.
„Što to radiš?“
„Tražim bore. S dvanaest bi ih trebao imati puno.“
„Imam dvanaest, ne četrdeset. Tvoj tata ima dvadeset-četiri pa ni on
nema bore.“
„Znam. On kaže da je to čarolija.“
Cole se tiho nasmijao. „Želiš li da ti donesem čašu vode?“
„Ja zapravo ne želim vodu.“
„Nisam ni mislio. Spremna da se vratiš u krevet?“
„Ne. Želiš li gledati film?“
„Princeze?“ pitao je.
Htjela sam gledati princeze, ali znala sam da se Coleu nisu sviđale.
„Možemo gledati nešto drugo.“

20
 Sjeo je unatrag na svoje pete i pogledao me na minutu. „Što kažeš na
Malu sirenu II ?“
Znala sam da mi se lice ozarilo, osjetila sam to. „Stvarno, moj novi
DVD?“
„Aha.“
Bacila sam svoje ruke oko njega jer je on zapravo htio gledati film o
princezama. Njegovo tijelo se umirilo, osjetila sam kako se ukočio, i onda
su se njegove ruke pomakle oko mene i on se držao, kao da je to bio prvi
put da ga je netko ikad zagrlio.
„Drago mi je što si ovdje, Cole.“
Njegov je glas opet zvučao čudno kad je prošaputao, „I meni.“

21
 Kad bih ostao stvarno tiho, on bi zaboravio da sam ovdje. Nije počeo
sa whiskeyem, samo pivo, što je značilo da mu dolazi žena. To je uvijek
bila dobra stvar, jer me nikad nije gnjavio kad je žena bila ovdje. Tek kad
bi ona otišla, naročito ako noć nije dobro prošla, on bi iskalio svoje
frustracije na meni. Jednom sam ga upitao zašto me se nije samo odrekao,
kad je bilo očito da me mrzi. Njegov odgovor poslao je trnce kroz mene,
ako ćemo iskreno, još uvijek ih osjetim. Rekao je da sam ja uništio njegov
život, pa je on namjeravao uništiti moj. Nisam bio siguran što sam to
učinio i mogao sam samo pretpostaviti da sam ga uništio, jer sam se rodio.
Gotovo cijelu godinu, život je bio skoro idiličan jer sam proveo puno
tog vremena sa Donatijevima. Taj dan, prije skoro godinu dana, Tata je
zabrljao – šamarao me uokolo dok smo još bili vani. Nikad nisam vidio
nešto takvo; taj ogromni mišićavi i tetovirani tip pojavio se niotkuda i
napao mog tatu poput pobješnjelog bika. Vidio sam bijes, ali obično je bio
usmjeren na mene. Vidjeti isto u mojoj obrani, nikad neću zaboraviti strah
u Tatinim očima. Netko veći i jači od njega potpuno bijesan, odlučan
naučiti ga lekciju koju je on tako volio prakticirati na meni, i to od čovjeka
koji me čak nije ni poznavao. Do tog trenutka u mom životu, nikoga nije
bilo briga što se sa mnom događa i mislio sam da nikoga ni neće biti.
Bio sam u krivu.
U tom trenutku, Mace je za mene postao poput boga; prodao bih svoju
dušu za njega ako bi me pitao. I nakon što sam upoznao Miu, nikad nisam
znao da obitelj može biti takva. Iako su to bili samo Mace i Mia, tamo je
bilo ljubavi. Bili smo sami i moj tata i ja, moja mama je otišla kao i Mijina
mama, ali za razliku od mene, Mia je imala stvarno sjajnog tatu. Ponekad
sam želio da je on i moj tata.
Dan zahvalnosti je bio za nekoliko dana; nikad nisam imao pravi Dan
zahvalnosti. Donatijevi su me pozvali da im se pridružim; Teta Dee i

22
Dylan će također biti tamo, pravi obiteljski Dan zahvalnosti. Htio sam ići,
htio sam to više nego bilo što drugo ikada, pa sam trebao ostati izvan
pogleda i što je moguće tiše, kako ne bih privukao pažnju. Pogotovo jer je
moj tata mrzio Donatije, nakon što mu je Mace pokazao. Činjenica da nije
pobjesnio zbog mog provođenja vremena s njima, čak i kad sam znao da
je obično previše pijan da bi primijetio ili brinuo, zabrinjavala me, jer je
bilo samo pitanje vremena kad će to postati problem.
Mia je obećala pokazati mi kako ukrasiti savršenog čovjeka od
paprenjaka; njezini će nesumnjivo imati previše ružičastog i šljokica na
sebi. Za djevojčicu koja je imala tatu poput Macea, ona je stvarno bila
prava curica. I usprkos njenoj čudnoj ljubavi prema princezama i svemu
što je svjetlucalo, žudio sam za njenim društvom; čak sam sjedio kroz
bezbrojna pregledavanja njenih filmova s princezama, jer je njena nevinost
bacala svoju vlastitu svjetlost. Kao u njenim filmovima, Mace i Mia bili su
moji anđeli čuvari, moje svjetlo u tami. Njen privjesak, onaj koji mi je dala
prve večeri kad smo se upoznali, bio je zakačen na unutrašnjoj strani moje
košulje. Da sam ga nosio oko vrata, bio bi to samo još jedan način da me
tata povrijedi, ali nikad nisam bio bez njega. Čak iako je sve to bilo u mojoj
glavi, postao je moj talisman, činio me jačim i onda kad je stvarnost bila
suprotna od toga.
Na zvuk zvona na ulaznim vratima, opustio sam ramena jer je Tatin
spoj stigao. Jedna noć je prošla i još su ostale samo tri.

Zavalivši se u svojoj stolici, zurio sam u svu tu hranu koja je bila još
uvijek na stolu. Pojeo sam hrane koliko sam bio težak, znao da su i ostali
toliko jeli, uključujući Miu, a izgledalo je kao da smo jedva išta pojeli.
„Da li uvijek jedete ovoliko hrane?“
„Aha. Imat ćemo danima sendviče s puretinom.“ Rekao je Mace i
primijetio sam da se i on izvalio u svojoj stolici, bez sumnje olakšavajući
svom prenapunjenom stomaku.
„Nikad prije nisam pojeo toliko hrane u jednom posluživanju.“
„Bit ćeš gladan za nekoliko sati i onda ćemo imati pitu i paprenjake.“
Rekla je Teta Dee baš kad je Mia zijevnula, toliko da je to zauzelo njeno
cijelo lice.
„Pita i kolačići. Volim pitu i kolačiće, ali prvo trebam drjemnuti.“
„I ja.“ Rekao je Dylan dok se odgurivao od stola. „Stavimo jedan od
tvojih filmova, Mia, to će me odmah uspavati.“

23
 „Hej.“ Mia je protestirala, dok smo se mi ostali smijali jer je to bila
istina, njeni su filmovi bili najbolji lijek protiv nesanice.
Poslije pite i paprenjaka – Teta Dee je bila u pravu, ponovno sam
ogladnio – krenuo sam kući nakon najboljeg dana kojeg sam ikad imao.
Dylan je ostao prespavati kod Macea i iako mi je Mia ponudila svoju sobu,
rekla kako će ona spavati na podu u dnevnoj sobi, ona je imala dugačak
dan i izgledala je potpuno iscrpljeno. Moje usne izvile su se u osmijeh
razmišljajući o njenim očima, teškim od pospanosti, dok je ona uporno
tvrdila kako nije uopće toliko umorna.
Osmijeh je zamro na mojim usnama čim sam zatvorio vrata. Kuća je
bila isprevrtana; on je pobjesnio. Otkako je Mace izazvao mog tatu, on nije
sasvim poludio na mene. Još uvijek bi udario, ali nije mlatio i kako sam
živio znatno gorim životom, mogao sam to podnositi. Koliko se god on
volio pretvarati da je opasan, zapravo je bio samo kukavica – udarajući
one za koje je mislio da su slabiji od njega. Bio je nasilnik, pa ako nije mlatio
mene, morao je početi udarati žene s kojima je izlazio, što bi objasnilo zašto
nijedna od njih nije dugo izdržala. Imao je spoj večeras, ista žena koja je
dolazila tijekom prošlog tjedna. Nije ni pomislio na mene kad je planirao
večer, unatoč tome što je bio praznik. Nešto se moralo dogoditi večeras –
ona je vjerojatno prekinula jer bi one uvijek prekidale – i naravno da svaki
put kad nešto nije bilo u redu u njegovom svijetu, to je bilo zbog mene.
Htio sam se okrenuti i pobjeći, ravno natrag na toplo, sigurno mjesto kuće
Donatijevih, ali nisam htio biti kukavica poput njega.
Pokret s moje desne strane privukao mi je pažnju. Za čovjeka izvan
kondicije zbog pijančevanja, kretao se alarmantno brzo. Njegov udarac
sletio je na moju čeljust, zvijezde su odmah ispunile moje vidno polje, dok
sam letio natrag prema vratima. Nije čekao da se podignem na noge, već
me podigao za moju kosu, povukavši me dovoljno da zabije šaku u moj
stomak. Suze su tekle niz moje lice, ali zadržao sam jecaje. Pogledao je na
mene sklupčanog u fetalni položaj, mržnja je zurila u mene. „Ne mogu
zadržati ženu kad sam vezan s tobom. Ti si beskorisno govno. Očisti ovu
jebenu kuću.“ Zgrabivši svoju bocu whiskeya, oteturao je u svoju sobu.
Ostao sam budan satima popravljajući što je razbio, i čak i s
preokretom koji je moj dan imao, to je još uvijek bio najbolji dan u mom
životu.

24
 Ujutro, stari je zaspao, pa ću ja izaći iz kuće prije nego on uopće siđe
dolje. Nisam mogao otići kod susjeda, jer kad Mace ugleda moje lice
poludjet će i vjerojatno ubiti mog starog. Nije to bila loša ideja, ali nisam
htio gledati kako Macea odvode u zatvor. Uostalom, uključivanje Macea
samo bi pojačalo Tatinu mržnju. Prisjećajući se toga, Mace je znao kakva
je vrsta čovjeka moj tata, i manipulirao je njime kako bi dobio ishod kojeg
je želio tog prvog dana. Mace je htio da on provede noć u zatvoru, znao
kako je jedini način da se to dogodi, bio da ga Tata napadne dok policajci
gledaju. Mace je izigrao mog tatu, i čak dok se utapao u piću, on nije
mogao poreći tu jednostavnu istinu.
Od tihog kucanja na vratima, moje srce propalo je u moj stomak;
posjetitelji nikad nisu bili dobri. Vireći kroz špijunku, ugledao sam Macea
i Dylana. Jesu li čuli mog tatu sinoć? Ne, bili bi ovdje u sekundi. Ne bi me
ostavili da spavam ovdje. Oprezno, otvorio sam vrata pazeći da ozlijeđenu
stranu mog lica držim skrivenu. Mia je stajala ispred svog tate, veliki
osmijeh na njenom licu, a u njenim rukama tanjur s paprenjacima i pitom.
„Zaboravio si ovo uzeti jučer.“ Pružila mi je tanjur i ja sam oklijevao
uzeti ga, jer je pomicanje mojih ruku poslalo bol kroz moje tijelo. Pogriješio
sam i pogledao u Macea; njegov osmijeh je izblijedio i zamijenila ga ljutnja.
„Gdje je on?“ Nikad nisam čuo Macea da tako zvuči kao što je u tom
trenutku, i očito nije ni Mia jer je trgnula glavu unatrag, zureći zbunjeno
u svog tatu.
„Gdje?“ Dylan je sad pitao.
„Gore.“
„Ostani sa Mijom.“ Naredio je Mace, prije nego su on i Dylan nestali
uz stepenice. Pokušavali su biti diskretni, ali temperament se zapalio i nije
prošlo dugo prije nego su se njihovi glasovi čuli dolje do nas.
„Ako ga ikad više dodirneš, jebeš policiju, ubit ću te. Želiš li sad
pozvati policiju, ti kukavički gade, učini to, tako da mogu dobro pogledati
tvog sina.“
„Ti ne možeš uzeti mog sina.“
„O da, mogu. Socijalna služba te već promatra nakon posljednjeg puta.
Imaju liječničke kartone iz bolnice gdje ste prije živjeli; mogu lako izgraditi
slučaj protiv tebe i ukloniti Colea. On ostaje sa mnom, blizu je i ako ti
izvučeš glavu iz guzice, imaš priliku vidjeti ga. Ali stavi samo još jedan
ožiljak na njega i prelomit ću ti jebeni vrat, pa napraviti da izgleda kao da
si pijan pao niz stepenice.“
Mace se pojavio nekoliko minuta kasnije, crvenog lica i pušeći se.
„Uzmi svoje stvari, bit ćeš kod nas.“

25
 Nisam raspravljao, htio sam biti s njima, pa sam se okrenuo prema
mojoj sobi, ali Mijin stisak na mojoj ruci zaustavio me. Kad sam pogledao
natrag u nju, izgledala je nekako starije. „Dok se ne oporaviš, bit ćeš u
mojoj sobi. Bez rasprave.“
Suze su me pekle u očima, pa sam stisnuo njenu ruku prije nego sam
požurio uz stepenice, Mace odmah iza mene, pa srećom nije vidio suze
koje su tekle niz moje obraze.

U godini koja je uslijedila, saznao sam kakav je to osjećaj biti voljen i

željen. Nisam živio u strahu od mog oca, brinući da će doći kući dovoljno
pijan ili dovoljno bijesan, da ne bi poslušao Maceovo upozorenje. Nikad
nisam otišao u krevet gladan i poslije nekog vremena, čak sam razumio
kakav je to osjećaj čuti da ti netko kaže da te voli. Mace me, iako sam imao
skoro četrnaest godina, uvečer stavljao u krevet, poljubio bi moju glavu i
rekao da me voli. Nikad u mom životu nitko mi nije rekao da me voli.
Učinio bih bilo što za Macea i Miju, žrtvovao sve za njih i nažalost, godinu
dana kasnije, morat ću učiniti baš to.

Prtljajući s papirom kojeg je Tata ostavio na stolu, primijetila sam sliku

susjedstva, Melrose Diner – oni su pravili odlične frapee. Neki se tip,
Carter Stein, sugrađanin, probijao. Bila je to prednost naše zajednice, svi
su pazili na svakoga i postignuća jedne osobe bila su postignuća
susjedstva.
Još jedna lijepa stvar u našoj zajednici, svi smo se držali zajedno.
Način kako su se oni okupili zbog Colea, bio je super. Ljudi su primijetili
što se događalo sa Coleom, i kad je Tata istupio da to zaustavi, ljudi su
stali iza njega. Činilo se da jedinstvo susjedstva protiv njega nije bilo nešto
sa čime se Carl Campbell htio nositi, pa je tako Cole sretno živio s nama
dvije godine. Tata je još uvijek brinuo, jer Carl je mogao biti uporan i
vjerojatno bi pobijedio, ali dosad bio je tih. Kako je otac mogao postupati
sa sinom kao što je to Coleov radio – zlostavljajući ga i onda ga odbaciti –
nisam razumjela, ali bilo mi je drago što nije pravio probleme sa Coleovim

26
novim smještajem, jer je Cole bio sretan. Njegove oči, one koje su bile tako
progonjene kad smo se prvi put sreli, sad su svjetlucale cijelo vrijeme.
Trebala sam raditi na svojoj zadaći, ali bila sam ljuta. Dobro, bila sam
i uzrujana. Upravo sam krenula u peti razred i koliko god sam voljela
školu, neki od klinaca su me počeli zadirkivati jer sam bila nekako čudna.
Imala sam deset godina, ali moje tijelo raslo je pogrešno. Moje ruke i noge
bile su predugačke i bila sam mršava i bolje da ne pričamo o mojoj kosi,
koja je izgledala kao da sam stavila prst u električnu utičnicu. Nekako i
jesam izgledala kao lizalica – jedan od brojnih nadimaka kojima su me
klinci počeli zvati. Nisam ništa htjela reći Tati jer bi poludio, a reći Teti Dee
i Dylanu a ne tati, činilo se pogrešno. Buka me trgnula, baš kad se Cole
pojavio, izlazeći iz kuće. Kosio je travnjak.
„Hej, Cole.“
„Mia.“ Smjestio se kraj mene, ispitivačkog pogleda. „Jesi okej?“
U tri godine koliko smo bili prijatelji, on je jako izrastao. Bio je visok
skoro kao i Tata i njegovo je lice bilo drugačije, zrelije kako je Tata znao
reći. Ja to nisam jedina primijetila; djevojke su počele dolaziti. Nisam
shvaćala u čemu je stvar. Pa što ako je bio viši i njegov glas dublji. Cole je
ipak mario, jer sam čula nekoliko razgovora između Tate i Colea u kojima
raspravljaju o sigurnom seksu. Bljak.
„Zašto ja tako čudno izgledam?“
Njegovi prsti umirili su se na novinama, njegov pogled podigao se do
mojeg. „Čudno?“
„Moje noge su predugačke kao i moje ruke, one se skoro vuku po
zemlji kad hodam. I što se, za ime Božje, dogodilo s mojom kosom? Cole,
pogledaj moju kosu. Kao da se štakor gnijezdi u njoj. Nisam izgledala
ovako čudno kad sam bila mlađa. Znaš da nisam. Hoću li ja ovo prerasti?“
Izgledao je iziritiran. I ja sam bila iziritirana kad sam nastavila, „Klinci
su me počeli zadirkivati, ali ne mogu ih stvarno kriviti. Izgledam smiješno.
Tata ne izgleda tako, kao ni Teta Dee, ali ja, ja sam ružno pače.“
„Ružno pače? Ti nisi ružno pače. Imaš li papira u tome?“ Pitao je dok
je pokazivao na moju bilježnicu.
„Aha.“
„Daj mi list i tvoju olovku.“
„Zašto?“
„Samo to napravi, Mia.“
„Dobro, ne moraš biti tako mrzovoljan.“
Njegovo tiho smijanje izvuklo je osmijeh iz mene, dok sam mu pružala
papir i olovku. Dok sam gledala, on me skicirao. Nisam imala pojma da

27
zna crtati. Kad je bio gotov, gurnuo je papir pred mene. „Da li ona izgleda
kao ružno pače?“
„Pa, ne kako si me nacrtao ne izgledam, ali ja ne izgledam tako.“
„Da, izgledaš.“
„Ne izgledam.“
„Mia, tko od nas trenutno zuri u tebe? Vjeruj mi, izgledaš. Možda se
osjećaš čudno, ali ne izgledaš tako. Jesu li dečki ti, koji te zadirkuju?“
„Da.“
„Sviđaš im se.“
„Imam deset godina.“
„Nema veze koliko si stara.“
„Jesu li se tebi sviđale djevojke kad si imao deset godina?“
Zločesto se nacerio. „Šećeru, sviđale su mi se djevojke čim sam izašao
iz maternice.“
„Ti si kreten.“
„Kreten?“ Njegov izraz lica se promijenio, preobrazivši ga u zločinca
iz crtića, „Imaš dok nabrojim do deset i onda te škakljam, dok ne budeš
preklinjala da prestanem.“
Nisam čekala čuti njegovu prijetnju do kraja; naša kuća je bila na uglu,
jednostavan bijeg. Izletjela sam iz svog dvorišta i niz ulicu. Lako me
dostigao i isporučio moju kaznu i onda me odveo na sladoled.

Boljelo je kad bi netko za koga si mislio da je prijatelj, dokazao da to

uopće nije. A ja sam mislila da je Lucy moja prijateljica, ali kako je ona
pričala o meni iza mojih leđa, očito sam bila u krivu oko toga. Moji su
drugi prijatelji mislili kako je njeno zadirkivanje povezano s time, što je
Curtis mene pozvao van, a ne nju. Curtis me nije zanimao, odbila sam ga,
ali to Lucy nije bilo važno. Očito je Cole bio u pravu da se sviđam Curtisu,
jer je on bio isti klinac koji me zadirkivao.
Nisam shvatila da više nisam sama na mom prednjem trijemu, dok
sjena nije pala preko mene. Pogledavši gore, ugledala sam Colea.
Proučavao me minutu, upijajući moje zajapurene obraze i vlažne oči,
njegova se čeljust stezala, prije nego se smjestio kraj mene na stepenici.
„Što se dogodilo?“
„Bio si u pravu, da me onaj klinac zezao jer mu se sviđam.“
Njegov je izraz lica postao ubojit. „Je li nešto pokušao?“

28
 „Ne, ali u školi je djevojčica koja je pakosna prema meni, jer se on njoj
sviđa.“
Ponovno se njegova čeljust stegla. „Što ona govori?“
„Samo gluposti, ali mislila sam da je moja prijateljica, pa njena
okrutnost više boli.“
„Kakve to gluposti?“
„Da sam ja to izmislila, da me Curtis pozvao van, jer ja nisam dovoljno
lijepa da bih privukla dečka kao što je on.“
Njegova se glava okrenula od mene, ali ne prije nego sam primijetila
ljutnju, koja je zamračila njegov izraz lica. „Ti si najljepša prokleta stvar
koju sam ikada vidio, uvijek si to bila.“
Moja vilica je možda pala. Njegova se pažnja vratila na mene. „Ona je
ljubomorna.“
„Ona je jako lijepa.“
„Ti si ljepša.“
U mom stomaku je sve bilo čudno, kad sam ga čula da to govori. „Kako
to možeš znati?“
„Curtis je pozvao tebe van, ne nju.“
Ustao je i nestao u kući prije nego sam stigla odgovoriti, ali kako sam
još uvijek obrađivala što je rekao, nisam ni imala odgovor.
Nekoliko dana poslije našeg razgovora, kad sam izašla iz škole, nije
me Tata čekao, nego Cole. Oslonio se na rasvjetni stup, ruku prekriženih
preko prsiju. Čim me ugledao, došao je do mene i posegnuo za mojom
torbom.
„Mia.“
„Hej, Cole. Što ti radiš ovdje?“
„Pratim te do garaže.“
„Gdje je Tata?“
„Radi.“
Svrbež je krenuo između mojih lopatica i ja sam provirila preko
ramena da vidim Lucy kako stoji kraj vrata, zureći, baš kao što su i
djevojke koje bi dolazile u kuću zurile. Kao da je Cole bio ogroman
sladoled, a one su bile žlice.
„Je li to Lucy?“
„Aha.“
„Ti si definitivno ljepša.“
Moje srce je odskakivalo poput flipera u mom prsnom košu. Krenuli
smo niz ulicu.
„Hvala, Cole.“

29
 Odgovorio je nasmiješivši se, takvim osmijehom da su me umalo noge
izdale. Samo jednom sam ga vidjela da se tako smiješi, i to je bio prekrasan
prizor sad, kao što je bio i onda. Nisam bila jedina koja je tako mislila, jer
sam mogla čuti uzdahe oko mene. Bilo je to zaista tako dobro. Poslije tog
dana, Lucyno zadirkivanje je prestalo. Točno kako je Cole i planirao.

30
 „Jesi li razmišljao što želiš raditi poslije srednje škole?“
Mace i ja smo sjedili na njegovoj terasi, Mia je otišla sa prijateljima iz
škole, šoping u trgovačkom centru – aktivnost koju je obavljala sve više i
više. Većinom ju je Mace vodio, a mene su obično vezali da idem, jer je
Mace inzistirao da, ako on mora proći kroz patnju šopinga, neće to
prolaziti sam. Danas ih je, srećom, odvela mama Mijine prijateljice. Izbjegli
smo taj metak.
„Ne, nisam. Najduže vremena moja jedina pomisao bila je pobjeći,
valjda sam još uvijek u tom stanju uma.“
Maceova čeljust se stegla, bilo je to instinktivno, jer moj tata nije ni
pisnuo u skoro dvije godine. Činjenica da on nije reagirao ni na kakav
način zbog mog boravka kod Donatijevih, malo me zabrinjavala. Nije bilo
nalik mom tati da bude susretljiv.
„A sad?“ pitao je.
„Ne znam. Nisam baš neki student.“
„Moraš početi razmišljati o tome. Bilo da odlučiš nastaviti svoje
obrazovanje na fakultetu ili potražiti posao na puno radno vrijeme,
dolaziš u te godine kad moraš ozbiljno o tome razmisliti.“
„Fakultet? Nikad neću upasti na fakultet.“
„Ne sa takvim stavom, nećeš. Ti si pametan klinac. Možeš učiniti što
god želiš. Nemoj dozvoliti da nesretne okolnosti tvog djetinjstva određuju
ostatak tvog života. Posegni za zvijezdama, Cole, ja ću ti pomoći.“
I evo ga ponovo, taj osjećaj pripadanja. „Okej, razmislit ću o tome.“
„Dobro. U redu, krenimo s večerom. Mia će uskoro doći kući i
skapavat će od gladi poslije tolikog šopinga.“
„Za tako malu stvar, ona stvarno može spakirati dosta hrane.“

31
 Mace je djelomično prešao preko praga, kad mi se nacerio preko
ramena. „Umetnula se na svog starog.“

Jednog dana poslije škole, primijetio sam jednog od očevih prijatelja u

gomili. Bolesnik nije čak ni skrivao svoje požudne poglede na djevojke
koje su bile barem dvadeset godina mlađe od njega. Njegove krvave oči
pronašle su moje, njegove usne se izvile u podrugljiv osmijeh.
„Shvaćam da misliš kako si predobar za svog tatu, ali on nije najbolje.
Možda, ako imaš vremena, možeš skrenuti i posjetiti ga.“
Tata je pio kao riba, alkohol ga je polako ubijao. Iskreno nisam mario
da li je on živ ili mrtav, ali iskusivši ljubaznost i suosjećanje sa
Donatijevima, mogao sam se izdići iznad toga i pristojno se ponašati
prema mom tati.
„Nije da mislim kako sam predobar za njega, samo mi je dojadilo biti
njegova ljudska vreća za udaranje.“
„Današnji klinci, malo udaranja je samo dio odrastanja.“
„Aha, ako si dovoljno nesretan da dobiješ zlonamjernog pijanca za
tatu, onda jest.“
„Da si moj klinac, s takvim jezikom, i ja bih te mlatio.“
Krenuvši u njega, izravnao sam svoju kralježnicu do svakog djelića od
dva metra, koliki sam sad bio. „Pokušaj.“ Nije ništa rekao, ali napravio je
unatrag par koraka. „Nije tako lako tući nekoga svoje vlastite visine, zar
ne?“
Mržnja je zurila u mene, ali ja jednostavno nisam mario. Okrenuvši mu
leđa, krenuo sam kući, a kuća Donatijevih bila je dom. Bacivši svoje stvari
u kuhinju, vukao sam se do susjedne kuće. Htio sam završiti s tom
posjetom.
Nisam mislio da mjesto može smrdjeti još gore, nego dok sam živio
tamo, ali jest. U dvije godine otkako sam posljednji put prešao preko tog
praga, mjesto najvjerojatnije nije niti jednom očišćeno. Žuč je pojurila uz
moje grlo i progutao sam da ju zadržim dolje. Čovjek je živio u prljavštini,
ali prepijan da bi primijetio ili brinuo. Bio je na invalidnoj mirovini više
od deset godina, pao je sa ljestvi za vrijeme njegovih dana u građevini.
Vjerojatno je i tad bio pijan. Od tad nije radio niti jednog dana, provodivši
svoje dane pijući, a noći kurvajući se ili mlateći mene na mrtvo ime. Ne
više.

32
 Zakoračivši u dnevnu sobu, ugledao sam ga na sofi, boca kraj njegovih
nogu, njegov pogled na meni. Nekada, on je dobro izgledao. Vidio sam
njegove slike dok je bio mlađi: kapetan nogometne momčadi, povratni
kralj. Pretpostavio sam da je žena s njim na slikama bila moja mama, ali
on nikad nije pričao o njoj. Zureći sad u njega, njegove su zlatne godine
definitivno završile. Trbuh mu je visio preko struka njegovih traperica;
njegovo lice puno mrlja od pića i zubi žuti, jer njihovo pranje više nije bilo
prioritet. Nelagoda je prošla kroz mene, jer on nije izgledao bolesno,
izgledao je jednako kao i uvijek. Pijano i zlobno.
„Sviđa ti se tvoj novi dom, dečko? Sviđa ti se kita, je li to? Puštaš mu
tamo da te jebe?“
Šake su mi se stisnule i po prvi put u mom životu, nisam samo priznao
ono što je živjelo u meni, htio sam to osloboditi.
„Hoćeš li mi odgovoriti dečko? Ili je to mala curica? Ona je zgodna
mala stvarčica, udaraš li to.“
Moje tijelo je otupjelo čak i dok je moja ljutnja kuhala. „Ona ima deset
godina.“
„Pa što. Pička je pička.“
Mučnina se borila s bijesom, zureći u čovjeka čija krv je kolala mojim
venama. Glas mi je bio iznenađujuće miran, s obzirom na emocionalnu
oluju koja divljala kroz mene. „Drži se dalje od nje.“
„Što si oni misle kad uzimaju čovjeku njegovog sina. Taj gad ulazi u
moju kuću, prijeti mi, uzima mog klinca. Budala je ako misli da ću prijeći
preko toga. Naučit će da se drži dalje od sranja koji nisu njegovi poslovi.
Ti si moj sin i kako ću te ja odlučiti odgajati, samo je moja stvar.“
Pa opet, ostao je tiho dvije godine, kad legalno nije bilo puno toga što
je Mace mogao učiniti, da zadrži gada dalje od mene. Pokazivalo je to
razlike u njihovim karakterima, jer je moj tata imao zakon na svojoj strani
pa ipak nije učinio ništa; Mace nije, pa opet nikad nije ustuknuo, išao je
čak toliko daleko, da je zaprijetio životom mom tati. To je bio jedini razlog
zašto sam sad bio ovdje. Moj je tata bio osvetoljubivi mali kreten i očito
mu nije dobro sjedalo što mu je Mace prijetio u njegovoj vlastitoj kući,
dovraga, dok je bio u vlastitom krevetu. Ali ono što me brinulo, bilo je da
je gad namjestio ovaj sastanak – šaljući svog prijatelja u moju školu. On bi
jedino imao petlje hvalisati se i izazivati me, ako je zapravo imao nešto u
rukavu, način da napakosti Maceu i Miji. Pomisao da im on izaziva bilo
kakve nevolje, poslije svega što su oni učinili za mene, nisam to mogao
dozvoliti.

33
 „Ako misliš da sam sjedio ovdje i lizao svoje rane, varaš se dečko. Mace
i njegova glupa klinka na teži način će naučiti lekciju i ja ću drage volje biti
učitelj.“
„Što si naumio?“
„Milo za drago. Pakao, ne moram čak ni izlaziti iz kuće. Prošaputane
riječi u prave uši o Maceu i njegovom pravom zanimanju za tebe, nevažno
jesu li istinite, takva optužba se mora istražiti; pretpostavljam da će država
odvesti Miju, ne mogu biti sigurni da Teta nije umiješana, udomit će tu
malu ljepoticu. Neće onda ostati tako nevina.“
Zureći u njega shvatio sam da je čovjeku bio potreban sukob, nije bilo
važno u kojem obliku, ali žudio je za tim. Ako mu pustim da me premlati,
možda će ga to dovoljno smiriti da ostavi Macea i Miju na miru. Raširivši
moj stav, pripremio sam se na prvi udarac.
„Ti si jebeni gubitnik. Mace je trebao obrisati pod s tobom.“
„Što si to jebemu rekao?“
„Čuo si me. I nemoj se zavaravati da još uvijek imaš što treba da ga
podigneš. Jedva se možeš ukrutiti kad imaš svoj kurac u ustima neke žene.
Zidovi su tanki, čuo sam pritužbe.“
Navalio je, njegove oči su ispadale iz njihovih duplji. Prvi udarac bio
je sa strane u moje lice, sila me bacila na pod. Gonjen adrenalinom, otresao
sam bol i nasmijao se, zvuk je postajao sve glasniji dok sam gledao njegovu
zbunjenost i bijes. „Stariš. Udaraš kao jebena curica.“
Slijedeći u moj stomak me ostavio na minutu bez zraka, i on je
iskoristio svoju prednost da naniže udarce, dok nisam pao na pod. A onda
je šutanje počelo. Smotavši se u loptu, omotavši svoje ruke oko glave da
ju zaštitim, primao sam udarce znajući da se sa svakim on iscrpljuje.
Teško dišući, ispljunuo je. „Znam što radiš i neće ti upaliti. Gad me
zajebavao, pa ću vratiti uslugu i udariti ga gdje najviše boli. Njegovo
jebeno dijete.“
Ono što se slijedeće dogodilo bio je više nagonski odgovor, nego
svjesni. Jedne minute bio sam sklupčan u loptu na podu, a slijedeće sam
stajao iznad tatinog krvavog i slomljenog tijela. Kad sam ugledao krv na
mojim rukama, pao sam na koljena. Nisam shvatio da je tjeskobno
vrištanje dolazilo od mene.

34
 Izaći iz sudnice bilo je skoro nemoguće, koliko se moje tijelo treslo.
Mace je bio tamo, odmah iza mene.
„Bit ćeš okej, nemoj odustati. Obećaj mi, da nećeš odustati.“
„Ne želim ići. Bojim se.“
Plakao je. Nikad nisam vidio Macea da plače, ali sad jest, dok je suza
bujala i prešla preko kapka. „Posjetit ćemo te, za svaku posjetu bit ćemo
tamo.“
„Ne! Nemoj dovesti Miju.“ Prigovarao je, njegova su usta oblikovala
protest, ali zaustavio sam ga. „Molim te, ne želim da me ona vidi tamo.“
„Okej, ali ako se predomisliš.“
„Nisam htio da on povrijedi tebe ili Miju. Nisam mislio ... “
„Znam, Cole.“
„Tri godine, to je stvarno dugo vremena.“
„Bit ćeš vani prije nego misliš i posao će čekati na tebe u mojoj garaži
kad izađeš.“
Htio sam plakati, osjetio kako me suze peku iza očiju, ali morao sam
biti jak jer ako počnem plakati, možda se neću moći zaustaviti. „Doći ćeš
u posjetu?“
„Da.“
Sudski izvršitelj nas je prekinuo. „Vrijeme je za polazak.“
Počeo me odvlačiti od Macea, moje se tijelo okretalo kako bih ga vidio.
„Hvala ti.“
„Za što?“
„Jer si mi pokazao kako je to biti dijelom prave obitelji.“
Prizor koji je ostao sa mnom dok su me odvozili u maloljetnički
pritvor, bio je onaj Macea kako briše svoje oči prije nego mi je doviknuo.
„Vidimo se slijedeći tjedan, sine.“

35
 Nakon što su me obradili, odveli su me u moju ćeliju – mali prostor s
jednim krevetom, stolom, umivaonikom i WC školjkom. Ležeći na
krevetu, proučavajući strop, razmišljao sam o onom što sam učinio. Ubio
sam ga; pretukao ga tako divljački, da je preminuo od svojih rana. Čekao
sam na žaljenje za koje sam znao da bih ga trebao osjećati, krivnju zbog
uzimanja života, užas jer je od mojih ruku on napokon upoznao svog
stvoritelja, ali to nikad nije došlo. Nisam imao krivnju ili žaljenje, što sam
ja osjećao bilo je sasvim suprotno: olakšanje.
Zbog godina mlaćenja i mog emocionalnog stanja, bio sam optužen za
nenamjerno ubojstvo na maloljetničkom sudu. Da se itko uključen u slučaj
drugačije osjećao, mogao sam biti optužen kao odrasla osoba, iako sam
imao samo petnaest godina, i umjesto tri godine mogao sam dobiti puno
dužu kaznu.
Htio sam vjerovati da su svi moji postupci bili počinjeni u ime zaštite
onih, o kojima sam mislio kao o obitelji, ali istina je bila da sam ga htio
udariti i prije nego je počeo govoriti. Sam prizor njega potaknuo me,
uvelike kao što bi i prizor mene, uvijek poticao njega. Pokušao sam izbaciti
tu neugodnu istinu iz svoje glave, ali uhvatila se. Šaputanja u mom mozgu
postajala su sve glasnija i glasnija, zahtijevajući da ih čujem. Nisam bio
ništa drugačiji od mog starog.

Sjedeći na kauču u zajedničkoj prostoriji moj stomak se zgrčio u čvor,

jer umjesto da se opustim i gledam film, ja sam krajičkom oka pazio na
napad. Sad su mi prijetili već tjednima. Nakon što su saznali zbog čega
sam osuđen, dva klinca koji su vodili mjesto kao kraljevi, Snake i Mick,
željeli su dokazati sami sebi, i svima drugima, kako su oni još uvijek
najjači. Nisam se htio boriti, čak i dok je moje tijelo vibriralo od iščekivanja,
ali htio sam biti bolji od mog tate, morao sam dokazati samom sebi, da
nisam nimalo poput njega.
Film je završio i mi smo išli natrag prema našim sobama. Upravo sam
stigao do moje, kad mi se glava jako trgnula unazad, dok me netko iza
mene vukao za kosu. Dok sam se borio povratiti ravnotežu, prvi udarac
završio je u mom stomaku, ostavljajući me bez zraka. Drugi udarac u

36
bubreg srušio me na koljena. Snake mi je povukao glavu unatrag kako bi
podigao moje lice prema njegovom, koje je bilo iskrivljeno od bolesne
radosti, točno prije udarca, koji me onesvijestio na nekoliko sekundi.
Doteturao sam u svoju sobu, stigavši do kreveta prije nego su me noge
izdale. Sve me boljelo, bol je bila skoro toliko loša kao kad bi me tata
propustio kroz prste. San mi neće doći te noći, ali umjesto da me strah drži
budnim, bila je to osveta.
Tjedan je prošao, masnice su većinom izblijedile i baš na vrijeme za
našu tjednu posjetu. Mace me čekao za malim stolom u sobi označenoj kao
Soba za posjete. Čim me ugledao, njegovo je lice očvrsnulo.
„Što se dovraga dogodilo?“
„Samo su neki klinci utvrđivali svoj autoritet.“
„Što je uradio službenik u pritvoru? Da li je izdvojio odgovorne?“
„Nije bilo svjedoka.“
„Što!“
„Ima puno klinaca, puno je to za nadgledati. Ja sam okej.“
„Vraga jesi. Trebao bi tu biti siguran, ne bi trebao izgledati kao da si
prošao kroz nekoliko rundi sa svojim ocem.“
„To su samo tri godine.“
„Uložit ću žalbu.“
„Nemoj.“ To je izašlo oštrije nego sam namjeravao.
„Zašto?“
Ako on uloži žalbu, onda će postojati papirnati trag. Nisam htio
papirnati trag, jer sam imao tri godine ovdje i primio sam dovoljno batina
da mi potraju za nekoliko života. Mick i Snake će ili krenuti dalje, ili ću ja
uzvratiti i učiniti da me više ne gnjave. Ali nisam to mogao reći Maceu,
nisam htio vidjeti pogled u njegovim očima, koji bi vjerojatno odražavao
onaj, kakvim je pogledao mog tatu onog prvog dana, pa sam umjesto toga
rekao, „To se jednostavno tako ne radi.“
Bio je plav od ljutnje i dijelu mene sam dopustio da cijeni, što se dobar
čovjek poput Macea brine za moju dobrobit. Okrećući razgovor dalje od
mene pitao sam, „Kako je Mia?“
„Nedostaješ joj. Ne razumije zašto joj ne dozvoljavaš da te posjeti.“
Osjetio sam to, kao nož kroz srce. Želio sam biti netko na koga ona
može računati, a umjesto toga bio sam više poput njene mame, jer sam i ja
nestao.
„Proći će ju to.“ Zapravo sam mislio da će preći preko mene, bila je
mlada. Bit ću samo maglovita uspomena kad me napokon otpuste odavde
i to je vjerojatno bilo i najbolje.

37
 Mace je imao svoje mišljenje o tome, ali nije navaljivao i umjesto toga
je pitao, „Jesi li siguran da ne mogu podnijeti službenu pritužbu?“
„Aha.“
Nije ništa rekao nekoliko minuta, i imao sam osjećaj kako zna koje su
moje namjere, prije nego je pitao, „Kako je u školi?“
Naposljetku i ovo će postati samo maglovita uspomena. I tako slijedom
toga, upoznao sam Macea sa mojim životom u maloljetničkom.

Drugi napad došao je kad sam se tuširao. Trebao sam posumnjati da

se nešto događa, kad su drugi dečki ispraznili zajednički tuš, kao da se
Kosac Smrti iznenada pojavio. Dva na jednog i stekli su prednost, jer su
me uhvatili dok sam doslovno držao svoj kurac u ruci. Nije dugo
potrajalo, rutinski obilazak službenika u pritvoru skratio je zabavu, ali krv
je prolivena na obje strane; činjenica koja nije promakla mojim
napadačima. Stojeći u tušu, gledajući dok se moja krv miješala sa vodom
– kovitlajući se prije okruživanja odvoda – bila je to moja linija u pijesku.
To je bilo posljednji put da je moja krv prolivena.
Umjesto da se branim, krenuo sam u napad, proučavajući moje
napadače kako bih naučio njihovu rutinu; i Snake i Mick bili su poput mog
tate, predvidljivi. Tjedan poslije incidenta u tušu, dok sam se vraćao u
svoju sobu poslije večere, napali su me ponovo, ali ovog sam puta bio
spreman za njih. Krvarenje Snakeu vjerojatno nije dobro sjelo, jer je ponio
oštricu u borbu šakama, napravljenu od velikih plastičnih žlica za
serviranje koje se koriste u blagovaonici. Iako je došao iza mene, kukavica
kakav je bio, svaki dio mene bio je prilagođen svakom njegovom potezu.
Pripremio sam se i kad je napao, zakrenuo sam se i koristeći njegov vlastiti
zamah sile, bacio sam ga u zid, njegova su se leđa nabila dok sam kretao
na njega. Njegove oči iznenađeno su se raširile, prije nego su se ispunile
strahom, kad sam omotao svoje ruke oko njegove koja je držala oštricu i,
gledajući ga ravno u oči, zabio ju duboko u njegov trbuh. Bol je zamijenila
strah, dok je klizio uza zid. Mick je tražio prednost, napadajući me dok
sam bio koncentriran na Snakea. Umjesto da dobije bolji položaj, ja sam
sve oslobodio; bijes koji je živio u meni od prvog puta kad je tata položio
svoje šake na mene. Polomio sam nekoliko Mickovih rebara, ali za razliku
od njihovih napada na mene, ovaj nije mogao biti ignoriran, jer je Snake
završio u bolnici na nekoliko tjedana. Očekivao sam da ću biti optužen za
nešto, jer mogao sam razoružati Snakea, izabrao sam zariti njegovo

38
vlastito oružje u njegov stomak. Svjedoci su, ipak, istupili i tvrdili da je
bila samoobrana, iako sam sumnjao da sam samo bio manje od dva zla.
Snake i Mick su na same sebe izručili pun kufer legalnih sranja. Za moj
dio, bacili su me u samicu na mjesec dana.
Gledajući dolje na moje ruke koje su bile posječene i izgrebane od
udaraca koje sam udijelio, ruke koje su vrlo nalikovale onima mog tate,
znao sam da koliko god sam htio biti bolji od onoga odakle sam došao,
htio biti bolji za Macea i Miju, nikad to neću biti. Tijekom mjeseca u samici,
iskoristio sam to vrijeme da se pomirim s onime tko sam bio. Za razliku
od Macea i Mije, ja nisam bio u osnovi dobar, imao sam previše od svog
oca u meni. I tako sam donio odluku da prestanem pokušavati biti nešto
što nisam. Prigrlio sam čudovište.
U godinama koje su slijedile, mislio sam da će borbe prestati, ali samo
su se pojačale. Svi su htjeli dio; htjeli su vidjeti mogu li me pobijediti. Mace
bi pronašao drugi način, ne bi se priklonio nasilju, ali ja sam samo dokazao
koliko sam stvarno bio poput svog oca, jer sam se borio, sa svakim od njih.
Od plijena sam se pretvorio u grabežljivca; vježbao u teretani da izgradim
mišiće i izdržljivost, brijući svoju glavu tako da moju kosu nikad više ne
mogu iskoristiti protiv mene, mlateći svakoga tko bi me čudno pogledao.
I svaki put kad bih nekoga napao šakama, mali dio moje duše umirao je,
jer sam se pretvarao u njega.
Rehabilitirati me, to je bilo ono što je sudac rekao, kad me osudio.
Kakav vic; ovo mjesto samo je izbrusilo baš ono ponašanje koje su htjeli
rehabilitirati. Jebeno ironično.

Zvuk mojih stopala kako udaraju po pločniku remetio je inače tihu

noć. Kiša je rominjala, vrijeme je zahlađivalo. Izašao sam iz maloljetničkog
prije nešto više od dva mjeseca. Pokušati naći posao, kad je tvoja najbolja
tržišna vještina bilo lomljenje kostiju, nije bilo lako. Dobio sam dojavu o
tipu koji je tražio ljude s mojim posebnim vještinama; činjenica da je naš
tajni sastanak bio u zloglasnijem dijelu grada, bila je prilično dobar
pokazatelj kako će plaća za ovaj posao biti ispod stola.
Mace mi je ponudio posao. Pojavio se na dan otpuštanja s cerekom na
licu i ponudom za posao, hvale vrijedno, kad se uzme u obzir da sam
odbijao njegove posjete i vraćao njegovu poštu neotvorenu. Čini se da mu
koncept odustajanja nije bio poznat. Odbio sam posao; on nije trebao
poteškoće koje bi došle s mojim zapošljavanjem. Moj maloljetnički dosje

39
bio je zapečaćen, ali svi u susjedstvu znali su što se dogodilo. Da me
zaposlio, on bi, u svakom smislu, zaposlio ubojicu. A Mia, ona je ulazila u
godine kad će htjeti izlaziti, dovoditi dečke; nije joj trebalo da ju zadirkuju
zbog mene.
Mia je, za razliku od svog tate, odustala od mene. Nije da sam ju krivio,
jer sam ju ja prvi isključio, ali dijelu mene kojeg sam zakopao stvarno
duboko, nedostajala mi je.
Stigavši do stražnjih vrata kluba gdje sam imao sastanak s mojim
potencijalnim poslodavcem, ukucao sam poslani uzorak. Malo previše po
mom mišljenju, ali ako su oni htjeli biti tako tajanstveni, štogod. Trebala je
samo minuta da se teška čelična vrata otvore.
„Ti Cole?“
„Aha.“
„Prati me.“
Nisam shvatio da je to bio striptiz klub i unatoč mojim najboljim
namjerama, moja kita se ukrutila. Izgubio sam svoju nevinost sa Nancy
Baker kad sam imao petnaest, imao nekoliko djevojaka poslije, ali bila je
samo suša u posljednje tri godine. Nije to bio moj prioritet, poševiti se, ali
vidjeti utegnuta tijela žena kako obrađuju mjesto. O da, uroniti u jednu od
njih upravo je postalo prioritet; prvo posao, a onda zadovoljstvo.
Čim smo ušli u stražnji ured, moju pažnju je zaokupio čovjek iza stola,
jer uopće nije izgledao kao što sam zamišljao; visok, čak i dok je sjedio,
mogao si vidjeti da ima više od dva metra i strašno tanak, ali je zbog
njegove šokantno blijede plave kose, tako svijetle da je izgledala bijela, on
izgledao kao lik iz stripa. Njegova je pažnja bila na onome štogod je čitao,
ali čim se njegova pozornost prebacila na mene, nisam mogao da ne
pomislim, ako su oči prozori duše, ovaj tip nije imao dušu, jer ništa tamo
nije gledalo natrag u mene.
„Znači ti si sin Carla Campbella.“
Nisam imao pojma da je poznavao mog tatu; to je bio prekidač posla.
„Ako si znao Carla, mi smo ovdje gotovi.“
Zavalivši se u svojoj stolici, njegove usne su se izvile, ali nešto tako
zlokobno nije se moglo nazvati osmijehom. „Znao ga, nije mi se sviđalo
bezvrijedno govno.“
„Nešto, što nam je zajedničko.“
„Znači tri godine u maloljetničkom. Jesi li pronašao samog sebe?“
„Saznao sam da mi se više sviđa udariti, nego biti udaren.“
„Dobar odgovor. Držao sam te na oku, svidjelo mi se što sam vidio, što
je jedini razlog zašto si ti sad ovdje. Tražim utjerivača. Stavit ćemo te na

40
probni rok. Ako budeš dobar, dobit ćeš vlastita skupljanja. Uzimaš deset
posto od onoga što prikupiš, a ja ne šaljem utjerivače za bilo što manje od
deset tisuća.“
„Kad počinjem ... “ Nisam znao čak ni ime čovjeka za kojeg sam
namjeravao nanijeti bol.
„Zovi me Donny. Sutra navečer. Nađimo se ovdje u sedam.“ Ustao je
i obišao oko stola da se rukuje sa mnom.
„Zvuči dobro.“
„Sad, vjerojatno bi ti dobro došlo neko žensko društvo. Zašto ne
vidimo ima li netko naprijed tko bi te zanimao. Smatraj to povlasticom
posla.“ Otišli smo naprijed do žena odjevenih samo u tange. Jedna je
posebno privukla moju pažnju, dugačka smeđa kosa, svijetlo smeđe oči i
tijelo gimnastičarke. Moj kurac se naprezao uz traperice.
„Ellie.“ Donny je pozvao i djevojka je prišla, njišući bokovima u ritmu
koji je ispunio moju glavu vizijama kako se penje na mene, jašući me dok
ja stežem te bokove i zabijam se u nju. Njene sise bile su savršenstvo,
dovoljno velike da ispune moj dlan, sa bradavicama koje su jednostavno
preklinjale da budu posisane.
„Zašto ne odvedeš mog prijatelja Colea iza i pokažeš mu dobar
provod.“
Uhvativši moju ruku, nasmiješila se Donnyju, prije nego je napravila
točno to. Tek što su se vrata iza mene zatvorila, a ona je već izvadila moju
kitu. Kleknuvši ispred mene, pogledala je u mene dok se naginjala i cijelog
me progutala.
„Jebiga.“ Ali osjećaj je bio stvarno dobar.
Obrađivala me kao profesionalka što je i bila, masirajući moje dečke,
gladeći, lickajući, sisajući, ali prošle su tri godine i neću svršiti u njena usta.
Povukavši ju na noge, okrenuo sam ju i nagnuo ju preko naslona stolice,
na kojoj je bez sumnje izvodila nagrađivane plesove u krilu.
„Kondom?“
„Stol.“
Zgrabivši jednog i navukavši ga, raširio sam jače njene noge, nagnuo
ju niže i zabio se u nju. Tako je dobro osjećalo, biti uronjen u svu tu vlažnu
vrućinu. Izvukavši se, opet sam se zabio, osjetio kako se ona gura natrag
u moje prodore, izvijajući svoja leđa da me primi još više. Možda je bila
jednostavno toliko dobra, ali kad je svršila zvučalo je stvarno. Još par
prodora i smjestio sam se duboko dok je čvor, koji se formirao u dnu moje
kralježnice, eksplodirao donoseći intenzivno zadovoljstvo. Ona je nagnula
svoju glavu, njene oči srele su moje.

41
 „Imam par prijateljica za koje znam da bi nam se voljele pridružiti.
Želim te gledati kako njih jebeš, želim vidjeti svu tu moć oslobođenu.“
Bez izmaglice potisnute požude koja bi kvarila moj vid, izgledala je
kao točno ono što je i bila, žena koja je jebala muškarce kako bi zaradila za
život. Što je bilo još gore, ona nije čak ni izabrala; Donny ju je imao na
uzici, koristeći seks kao sredstvo da kontrolira svoje ljude. Nisam bio
siguran tko je bio veći pokvarenjak, Donny jer je prodavao ljudsko meso,
ili Ellie jer je dozvoljavala da bude prodana. Šteta za Donnyja što nisam
bio stvarno oduševljen pomisli, da budem na redovnoj dijeti stavljanja
svog kurca gdje su bili nebrojeni drugi.
Izvukavši se, zamotao sam kondom, zavezao ga i bacio u kantu, u kojoj
ih je već bilo nekoliko.
Zakopčavši se, sreo sam njen zbunjeni pogled nacerivši se. „Kuda
ideš?“
„Istuširati se. Hvala, Ellie.“ Vrata su se zatvorila na psovku koju mi je
dobacila pa ju nisam čuo, ali čuo sam glasnu lomljavu onoga, štogod je
bacila poslije toga.

Njegovo je ime bilo Ronnie Simmons i tri tjedna je kasnio u vraćanju

novca kojeg je posudio, kako bi se kladio na konje, novca kojeg je izgubio.
Donny je htio to obaviti, dati mi malu demonstraciju kako mu se sviđa
ohrabrivanje posuđivača da plate. Ronnie je bio zgodan tip, nisam siguran
da će to ikad više biti. Gledati kako Donny izražava svoje nezadovoljstvo
okrenulo mi je stomak. Tipa je to napaljivalo; uživao je u nanošenju boli.
Bila je to greška, spetljati se s ovim čovjekom, ali trebao mi je novac i jedina
druga opcija meni na raspolaganju, bila je pretvoriti se u Ellie. Maceova
ponuda plutala mi je u glavi i koliko god je privlačno zvučala dok sam
gledao alternativu, oni su zasluživali bolje od mene.
Donny je premlatio Ronniea do ruba smrti, i uklonio njegov mali prst
kao stalni podsjetnik da ako posudiš, prokleto ti je bolje vratiti i to na
vrijeme. Brišući ruke o ručnik kojeg je jedan od njegovih snagatora donio,
dio njegovog 'pribora za uvjeravanje', on je zapravo namjestio svoje
međunožje, jer je bolesni gad bio tvrd.
Okrenuo se prema meni i bljesnuo osmijehom, koji je poslao trnce niz
moju kralježnicu. „Dobrodošao u ekipu.“
Prigrlio sam čudovište i upravo sam završio u krevetu sa jebenim
vragom.

42
 Uvjerio sam samog sebe da je to bila stalna tama koja me pratila, a zbog
koje sam tražio svjetlost. Stojeći u parku, odmarajući uz udaljeno drvo,
gledao sam kako Mace trenira grupu trinaestogodišnjaka softball, i Mia je
bila jedna od njih. Sada starija, ali u onoj nespretnoj fazi kad nije klinka, a
nije ni žena, pa ipak imala je onu nevinost koja me privukla kad smo bili
mlađi. Optrčavanje baze nije bilo nešto u čemu je bila dobra, ali skoro
svaki put kad je bila na ploči, njena je palica ostvarila kontakt sa lopticom.
Čak i kad bi napravila pogrešku, mogla se smijati samoj sebi, i iskreno,
kad se njeno lice okrenulo u mom smjeru i ona se nasmiješila, osjetio sam
to ravno u središtu mojih prsa.
Ako sam imao ikakve sumnje da je njima bolje bez mene, sad sam bio
siguran. Nikada neću uprljati ljepotu prizora ispred mene, sa ružnoćom
koja je postala moj svijet. Koliko god sam htio ići kući, nisam to mogao
njima uraditi. Oboje su zasluživali bolje od toga, naročito od mene. A kad
nisi imao ništa vrijedno življenja, bilo je začuđujuće koliko daleko si
mogao pasti.

Moja šaka spojila se s njegovom čeljusti i čuo sam pucanje, znao da će

jebač jesti preko slamke neko vrijeme. Zbog bolesnog vriska koji je izašao
iz njega dao sam mu ono, za što bi molio da je mogao, nesvjesnost ...
dobrodošlo olakšanje od boli.
Brišući moje ruke o njegovu majicu, na prsa sam mu bacio omotnicu s
novcem, kojom je mislio kupiti si vrijeme. Ako posudiš, platiš u cijelosti i
sad nije više sumnjao u to. Slijedeći put, imat će novac, uvijek su imali.
U godini koliko sam radio za Donnyja, vidio sam puno i uradio puno.
Osjećao vrlo malo o tome, razvio okorjelost, koja bi impresionirala čak i
mog starog. Za razliku od njega, ja nisam udarao iz bijesa; bio je to posao.
U početku sam žalio zbog onog što sam činio, sad me jednostavno nije bilo
briga. Moja posjeta događala se samo, ako bi se osoba povukla iz dogovora
kojeg je napravila. Izbori su imali posljedice.
Iako je bilo kasno, san neće doći, rijetko je dolazio. Hodanje me čuvalo
od toga da radim nešto drugo, poput pijenja i koliko god je ideja ponekad
bila primamljiva, da se zakopam u boci, nikad neću potonuti tako nisko.
Često bi me moje šetnje odvele do moje stare kuće; prodana je i sad je tamo
živjela obitelj. Lonci cvijeća bili su na trijemu, zastava je visjela iznad vrata.

43
Ali nije bila moja kuća ta, koja me vukla ovamo. Obično ih ne bih vidio,
ali ponekad bi Mia bila vani. Nikad me nije ugledala, naučio sam kako
ostati u sjenama, ali ja bih ugledao nju. Zamjeranje je često bila emocija
uzburkana njenim prizorom, podsjetnik onoga što nikad neću imati. Mace
me spasio, ali na puno načina njegova intervencija samo je boljela još više,
jer mi je pružen pogled na nešto, za što bi većina ljudi prodala svoju dušu,
i onda mi je to oduzeto. Samo na kratko, saznao sam kakav je to osjećaj, ne
samo biti sretan, nego pripadati. Zbog toga sam ih pomalo mrzio i čak dok
me ta ružna emocija prožimala, duboko u sebi htio sam to natrag, htio se
popeti tim stepenicama i u njihovu kuću, znajući da oni na drugoj strani
čekaju da pozdrave moj povratak kući.

44
 Tata bi me ubio kad bi znao gdje sam, jer iako sam imala četrnaest
godina, on me još uvijek gledao kao malo dijete, ali znatiželja i mačka, to
me otprilike opisivalo. Čula sam preko tračeva da se Cole vratio kući,
natrag iz maloljetničkog. Nije navratio, i to je bilo stvarno teško. Toliko mi
je nedostajao, htjela sam ga posjetiti u maloljetničkom s Tatom, ali Cole je
bio odlučan u tome da ja ne dođem. A kako je to Tata postavio, kontrola u
te tri godine nije bilo nešto, čega je Cole imao u izobilju, pa je poštivanje
njegovog zahtjeva bilo najmanje što smo mogli učiniti. Kako su godine
prolazile, vidjela sam kako Tata brine zbog Coleove promjene u
ponašanju. I ja sam ju osjetila, ali još uvijek sam se držala nade da kad
jednom dođe kući, on će opet biti Cole. Sad je prošlo više od godinu dana
kako je izašao iz maloljetničkog, i niti jednom se nije javio ni Tati ni meni.
Plakala sam, velike, glupe, debele suze; budalasto mi je on nedostajao, kao
što bi mi nedostajao neki ud, a on je izabrao držati se podalje.
Loše vijesti brzo su se širile našim susjedstvom, pa sam tako saznala
da Cole radi za stvarno lošeg tipa. Zvali su ih sakupljači, ali zapravo on je
bio samo grubijan koji mlati ljude, kad ne bi vratili novac koji su posudili.
Nisam vjerovala glasinama, odbijala povjerovati da bi Cole povrijedio
ljude, ne kao što je on bio povrijeđen. Prisluškivanjem Tate i Tete Dee
saznala sam gdje je Cole sad živio – saznanje koje je dokazalo kako je Tata
znao više o Coleu nego što bi rekao – i morala sam ga vidjeti, morala znati
da li je sve što su govorili o njemu bilo istina.
Nakon zasjede ispred njegovog stana, nadajući se da ću ga letimice
vidjeti, jednog se dana ta želja ispunila i zbog onog što sam ugledala
poželjela sam, da sam ga ostavila na miru. Njegova oronula zgrada
poprilično je ličila na kuću droge i pomisao da je Cole ovdje živio uzrujala
me, jer iako njegov dom i nije bio nešto, skoro tri godine živio je sa mnom

45
i Tatom i iskusio je kakav može biti pravi dom. Kako je završio ovdje? Nije
mi se činilo ispravnim ili poštenim.
Kad sam ugledala usamljenu figuru kako ide niz ulicu, s rukama u
džepovima, spuštene glave, znala sam da je to Cole. Radost je prošla kroz
mene kad sam ga ugledala, gladna da ga se nagledam, pa sam to i učinila.
Stojeći s druge strane ulice, samo sam upijala prizor njega. I dok sam to
radila, primijetila sam razliku u njemu i kao odgovor na to, moje srce je
boljelo, jer je isijavao vibru, onu za koju si nagonski znao da šalje netko
tko je loš; osoba koja kad bi išla tvojom stranom ulice, prešao bi na drugu
da ju izbjegneš. Ovo je bio klinac koji je sa mnom pregledao bezbrojne
filmove s princezama, ubio mog Kena sa dizalom iz Barbiene kuće iz
snova, bio moj vitez spašavajući me kad me Lucy zadirkivala u školi. Ali
čak sam i ja to osjetila, tamu, bijes, a bila sam s druge strane ulice od njega.
On je baš stigao do svog stana kad je usporio, glava mu se podigla i oči
pomakle na mene. Njegov pogled osjećao se kao pogled stranca. Još
potresnije, ne samo da tamo nije bilo privrženosti, u njegovim očima nije
bilo ni svjetlosti. Praznina je zurila u mene. Okrenuvši se, nestao je u svom
stanu.

Stojeći kraj pulta u lokalnoj trgovini sendvičima, čekala sam naše

sendviče, ali moje misli bile su o Coleu. Nisam htjela vjerovati glasinama
o njemu, ali nakon što sam ga vidjela prije par dana, bojala sam se da
možda ima nešto istine u tvrdnjama. On više nije bio Cole kojeg sam se
sjećala; dječak čije oči bi se raširile na veličinu tanjurića, vidjevši količinu
talijanskog mesa koje bi ovo mjesto gurnulo pred jednog od svojih heroja
i kako me uvijek izazivao, govoreći kako ne mogu pojesti koliko on može.
I dok sam razmišljala o njemu, zvono iznad vrata je zazvonilo i on je ušao.
Vidjevši ga izbliza, obilježavajuća promjena u njemu bila je neporeciva.
Dječak kojeg sam poznavala, sad je bio muškarac. Viši, veći u ramenima,
obrijane kose, ali bile su to njegove plave oči i hladnoća u njima, koje su
od nekoć mog prijatelja napravile stranca.
Nije bio sam; škrto odjevena djevojka bila je prilijepljena uz njega,
njegova ruka ležala je na njenoj guzici, dok su hodali prema meni. Znala
sam točan trenutak kad me Cole primijetio. Njegovo se tijelo ukočilo samo
na trenutak, prije nego je cerek izvio jednu stranu njegovih usana. Nisam
osjetila radost vidjevši taj cerek, jer nije bilo ničega iza njega, bez topline,
bez prisnosti; bio je hladan kao njegove oči.

46
 Iznenađenje i predosjećanje raširilo se mojom utrobom kad me oslovio,
„Mia.“
Čak se i njegov glas promijenio, dublji uz škripanje i apsolutno bez
ijedne emocije u njegovom tonu. Boljelo je vidjeti ga, čak i znajući da je bio
izgubljen za mene godinama, gledajući u poznate oči i ne vidjeti ništa
poznato.
„Cole.“
„Tko je ovo?“ djevojka, koja je pokušavala ugurati svoj cijeli jezik u
Coleovo uho, prestala je sa svojim pokušajima, da bi bijesno pogledala u
mene.
„Nitko.“
Da je uzeo kliješta iz teglice sa kiselim krastavcima i zabio ih u moje
srce, manje bi boljelo. Nitko. Postojalo je vrijeme kad je on bio najbliže
najboljem prijatelju kojeg sam ikad imala, a sad sam bila nitko. Moji
sendviči bili su gotovi i najviše od svega, htjela sam pobjeći od njega i
njegove glupe djevojke. I iako je to bilo djetinjasto, htjela sam ga
povrijediti, kao što je i on mene. Posegnuvši za mojim sendvičima, moj se
pogled spojio sa Coleovim. „Nevjerojatno je koliko sad nalikuješ svom
ocu. On bi bio tako ponosan.“
Okrenula sam se prema vratima, ali ne prije nego sam primijetila da
sam dobro ciljala. Nisam se osjećala bolje, u stvari, osjećala sam se gore.
Srećom on nije mogao vidjeti moje lice, pa nije vidio suze koje su ispunile
moje oči i klizile niz moje obraze.

Dan kad sam saznala da su tračevi o Coleu istiniti, bio je najtužniji i

najužasniji dan u mom životu. Krenula sam po ručak za Tatu i Dylana,
kad sam čula neobičnu buku iz uličice, nedaleko od trgovine
delikatesama. Nisam znala zašto sam pogledala; bila je to uličica, neobični
zvukovi iz uličice nikad ne mogu biti dobri. Strah je prvi prošao kroz
mene, praćen užasom jer je Cole bio tamo, na otvorenom i udarao je nekog
tipa. Moja stopala ukorijenila su se u pločnik, dok sam gledala kako udara
čovjeka, opet i opet. Njegovo lice bilo je u krutim linijama, njegove oči
hladne i tako fokusirane i njegova šaka neumoljiva, dok je njome udarao
čovjekovo lice. Mlaćenje tako žestoko, čovjek je bio na koljenima pa ipak
je Cole nastavio udarati ga, opet i opet. Nikad nisam vidjela njegovog oca
kako ga tuče, ali znala sam da bi izgledalo baš kao i ovo što sam gledala.
Cole, koji je bio tako divljački pretučen, sad je bio onaj koji je tukao. Suze

47
su pekle moje oči i kotrljale se niz obraze, jer kako je netko, tko je preživio
bol kao on, mogao biti onaj koji nanosi tu bol? Morala sam napraviti neki
zvuk jer se zaustavio, njegova se glava naglo podigla, a pogled u njegovim
očima natjerao je moje noge da se pokrenu, jer je izgledao poludjelo.
Okrećući se od njega, trčala sam cijelom putem do garaže. Nisam odmah
ušla unutra, sjela sam iza, za stol za piknik i pokušala se pribrati, ali prizor
njega u uličici bio je urezan u moj mozak. Taj klinac u uličici nije bio Cole.
Više ne.

Strah, nije to bila emocija koju sam privikla osjećati, ali sad sam ju
osjećala. Da to bude Cole kojeg sam se bojala, bilo je neshvatljivo, posebno
znajući kako je on proveo veći dio svog djetinjstva u stalnom strahu i on
je sad bio izvor mog straha.
„Što se događa s tobom, Mia?“
Odvojivši svoj pogled sa špageta koje sam pomicala po tanjuru,
pogledala sam u Tatu. „Što?“
„U magli si proteklih par dana. Što je bilo?“
„Što znaš o Coleu? Znam da si se raspitivao o njemu, što si saznao?“
Nije odmah odgovorio i kad jest, nisam dobila osjećaj da je to potpun
odgovor. „On nije Cole kojeg se sjećaš.“
„Znam. Kad sam neki dan išla po ručak, vidjela sam ga kako tuče
nekoga.“ Suze su me zapekle razmišljajući o Coleu u toj uličici. „Bilo je
brutalno, Tata. Izgledao je opsjednuto, poludjelo. Izgledao je kao njegov
tata.“
„Kurv.. ...“
„Nećemo ga dobiti natrag, zar ne?“
„Iskreno ne znam, Mia. Stvarnost je takva, da možda ništa nije ostalo
od Colea kojeg smo poznavali.“
„Nedostaje mi, kao ono, duboko u duši. Njegov tata nije ga slomio i
kad pomislim da je flaster ponuđen za taj problem napravio ono što
njegov otac nije mogao, stvarno poludim.“
„Upravo i ja tako mislim.“
„Pa što ćemo onda učiniti?“
„Zvao sam ga, nikad nisam prestao, i možda će jednog dana on
prihvatiti ono što mu nudim. Do tad, ne možemo uistinu ništa učiniti. Cole
ima devetnaest godina, odrastao je i odgovoran za samog sebe. Ne slažem

48
se s tim što radi od svog života, mislim da se prodaje, ali to je njegov život
da ga sjebe.“
„Što se stvarno dogodilo one noći kad je njegov tata umro?“
„Ne znam. Cole je bio gadno pretučen, njegov tata još gore, ali znam
da su njegove namjere bile da nas zaštiti.“
„Zaštiti nas?“
„Ne želim da ti razmišljaš o tome. Ti si četrnaestogodišnjakinja, tvoje
najveće brige trebale bi biti kako dobro narediti kosu ujutro.“
Čak i sa svim emocijama koje je razmišljanje o Coleu uzburkalo, nisam
mogla da ne pogledam u Tatu, kao da su mu izrasla krila. „Stvarno? Moja
kosa?“
„Što ja znam? Um četrnaestogodišnjakinje je misterij.“
„Stvarno si mamlaz.“
„Mamlaz koji te još uvijek može škakljati do suza.“
„Nemoj.“ Ali jest i bio je tako dobar osjećaj smijati se do suza.

Nisam mogao izbiti iz glave izraz na Mijinom licu, čak i znajući da

moram ostaviti taj dio života iza sebe. Pomisao da me ona vidjela kao
čudovište, vidjela me kao mog tatu, rezala je kroz moju ravnodušnost i
ubadala me ravno u srce. Htio sam udaljenost, htio ju što je moguće dalje
od mene, ali također nisam mogao istrijeti pomisao da ona razmišlja
nepovoljno o meni. A to je bilo glupo jer nisam mogao imati oboje,
ponašati se samo stepenicu više od životinje i očekivati da me Mia doživi
kao bilo što drugo.
Nadzirala me; znao sam to, jer sam i ja nju nadzirao. Vjerojatno bi se
moglo raspravljati o tome da ju uhodim, ali istina je bila da se nisam
mogao držati u cijelosti podalje. Privlačila me njena bezbrižna nevinost.
Ona nije živjela u svijetu bajki. Njena mama je otišla kad je bila beba, ja
sam otišao, pa opet ona je još uvijek pronalazila volju ne samo da krene
dalje, nego da pronađe dobro. Zavidio sam joj na tome, kako je još uvijek
mogla vidjeti ono najbolje. Aha, pratio sam ju; dijelom su moji postupci
bili sebični, jer sam uživao gledati svijet njenim očima. Njena verzija
svijeta bila je puno ljepše mjesto od mojega.

49
 I zbog toga što sam ju nadzirao, znao sam njenu rutinu. Hodala je do
parka, nedaleko od Maceove garaže, i tamo sam ju čekao. Nije me odmah
opazila, njena glava bila je okrenuta lagano u desno, gledajući djecu na
igralištu. Lagani smiješak dodirnuo je njene usne, ali bilo je tuge u njemu
– visjela je tako teško nad njom, da sam osjetio njenu težinu sa mjesta na
kojem sam stajao. One minute kad me ugledala njene noge su se
zaustavile, ali izraz na njenom licu me presjekao: strah.
„Mia.“
„Cole.“ Njen glas je drhtao; ideja da se ona bojala mene, nije mi dobro
sjela, a onda me opustošila svojim slijedećim riječima. „Neću reći nikome.
Stvarno nisam ništa vidjela, ali obećavam da neću ništa reći.“
Njeno tijelo se treslo, i prisjećajući se vremena kad sam poznavao strah
tako duboko da je fizički na mene utjecao, pomisao da ona osjeća takvu
vrstu straha zbog mene bila je zapanjujuća. Krivnja je ogrubjela moj glas.
„Da li misliš da ću te povrijediti, da sam ovdje kako bih te zastrašio?“
S mukom me gledala u oči, njena donja usna je drhtala. „Cole kojeg
sam poznavala me nikad ne bi povrijedio, ali Cole u onoj uličici, ne znam.“
I udarci su se samo nastavili.
„Moram ići.“ Okrenula se od mene i umjesto da osjetim toplinu njenog
svjetla koje bi me uvijek zasitilo kad je ona bila blizu, osjetio sam stvarno
jebenu hladnoću. Trebao sam ju pustiti da ode, trebao sam ju ostaviti
vjerujući u njen dojam o meni, ali dovraga, bio sam u tami i hladnoći tako
prokleto dugo. I iskreno, što duže sam radio sa Donnyjem, sve više sam
shvaćao da postoje različite vrste čudovišta u svijetu, i da ja nisam toliko
izgubljen, da bih htio postati on. Bojazan da sam na tom putu, bio je još
jedan razlog zašto sam potražio Miju. „Nikad te neću povrijediti.“
Zaustavila se. „Zašto si udarao tog čovjeka?“
„To je ono što ja radim.“
Okrenuvši se prema meni, iskrena zbunjenost zamijenila je strah.
„Što?“
„Moj život je skrenuo, ja nisam čovjek kakav sam mislio da ću biti, kad
sam bio mlađi.“
„Pa onda se vrati na pravi put.“
„Volio bih kad bi bilo tako lagano.“
„I jest.“ Podigla je svoju ruku prije nego sam stigao prigovoriti, i nešto
njene srčanosti se pokazalo, vraćajući toplinu. „Gledaj, prije nego kreneš s
onim da ja ne razumijem jer imam samo četrnaest, ne devetnaest, život ti
je dobacio krivu loptu. Pa što. Želiš promjenu, onda se promijeni. Donesi

50
odluke sad, koje će te vratiti na put na kojem želiš biti. Prihvaćajući da je
tvoj život određen, da nikad nećeš otići s puta na kojem si sad, je sranje.“
„Zvučiš kao tvoj tata.“
„On je vrlo pametan čovjek.“
„Tvoj tata mi je ponudio posao.“ Zašto sam dovraga to rekao? Jer želiš
da ti ona kaže da to prihvatiš, da prizna, iako ishitreno, da te želi blizu, šupčino.
„Hoćeš li ga prihvatiti?“
„Možda.“ Možda. Koji kurac.
„Kad su te poslali daleko, strašno si mi nedostajao. Tako sam te htjela
posjetiti, ali Tata je rekao da poštujem tvoje želje. Kad si se vratio kući,
čekala sam svaki dan da prođeš kroz ulazna vrata. I svaki dan koji je
prošao, sve više je moje srce lomio. I ja se neću pretvarati da razumijem
kroz što si prošao, ali znam da čovjek u uličici nisi ti. Izgubljen si, Cole, ali
možeš pronaći svoj put kući; svijeća je u prozoru otkad si otišao i mi smo
čekali.“
Po prvi put u godinama, emocije su me umalo preplavile.
Ona je oklijevala, kao da čeka na odgovor koji nisam mogao dati, prije
nego je otišla od mene; pozvala je preko svog ramena, „Nadam se da ćeš
prihvatiti Tatinu ponudu. Nedostajao si mi, Cole.“
I jebeš mi sve, ali i ona je meni nedostajala.

51
 Kažu da svaki čovjek ima svoju granicu i ja sam dosegao svoju. Donny
je bio sadistički gad, ali opravdavao sam to samom sebi, kako su svi oni
koje sam povrijedio u njegovo ime, to i zaslužili: tako su prostrli svoje
krevete. Prebiti nekog na mrtvo ime bila je jedna stvar, sudjelovati u
ubojstvu, to je bilo nešto drugo. Nikad, u skoro dvije godine koliko sam
radio za njega, moj bijes me nije doveo do točke ubijanja. Jedina osoba koju
sam ikad želio vidjeti mrtvog, bio je moj stari. Donny je bio nešto drugo.
Kao pouzdani član njegove ekipe, on je postajao sve opušteniji u mom
društvu, toliko da je čak počeo natucati o poslovima sa strane, koje je
obavljao. Poslovi za ljude na položajima pod svjetlima reflektora, gdje
neukusne situacije nisu bile poželjne. Nije mi trebala diploma iz
kriminalistike, da bih znao kako je mislio da on rješava probleme, postojao
je problem i on bi to riješio. Dosad ništa što mi je rekao nije moglo biti
upotrijebljeno protiv njega, bio je prepametan za to. Dok ne budem imao
zakopano tijelo, on neće ništa odati, ali ja nisam imao želju povećati broj
mojih leševa. Jedan je bio dovoljan.
Izvući se iz mog sadašnjeg posla neće biti lako, jer je to bilo uvelike
kako sam zamišljao članstvo u mafiji, jednom kad si unutra, unutra si. Ipak
je sreća bila na mojoj strani, jer je Donny uzeo novog klijenta. Nije dijelio
detalje, ali morao je pojednostaviti svoje aktivnosti, ili bi mogao riskirati
gubitak klijenta i brda love koja su dolazila s njim. Bilo je sad ili nikad za
mene.
Moj izlazni razgovor bit će brutalan. Neću otići bez dobrih batina.
Primio sam batine i prije, mogao sam još jednom. Otvarajući vrata kluba,
obrisao sam svaki izraz na svom licu, jer kraj ljudi poput njega, nikad ništa
nisi odavao.
Donny me čekao; njegove oči su me probole čim sam ušao u njegov
ured. „Dakle čujem da nas želiš napustiti.“

52
 „Aha, želim isprobati nešto drugačije.“
„Drugačije? Ti iskreno misliš da će te netko zaposliti?“ Nakrivio je
glavu; radio je to kad bi nekoga odmjeravao. „Tebe posao već čeka.“
„Ništa konkretno.“
„Ne kod konkurenta, nadam se.“
„Ne.“
Ustao je i polako obišao svoj stol. Njegovi pokreti svrhoviti, s
namjerom da me zbuni izgledajući velikodušno, ali zlobu u njegovom
pogledu se nije moglo poreći. „Razmišljao sam o smanjenju,
diverzificiranju u druge poduhvate, pa ću prihvatiti tvoju ostavku.“
Munjevito, tako brzo čovjek se mogao kretati. Njegovi dugački, koščati
prsti omotali su se oko mog ovratnika, njegovo lice samo centimetrima
udaljeno od mog. „Zajebi me i uhvatit ću te, uloviti i ono dvoje koje toliko
voliš. Razumijemo li se?“
Može pokušati, ali nikad neće doći blizu Maceu i Miji. „Aha.“
Proučavao me, činilo se da je vidio istinu u mom odgovoru, prije nego
je maknuo ruku. „Vrlo dobro.“ Okrenuo se drugoj dvojici s nama u
prostoriji. „Dajte Coleu poklon za odlazak.“
Prvi udarac je sletio prije nego je on uopće zatvorio vrata.

Prošla su dva dana od premlaćivanja i još uvijek sam mogao okusiti

svoju vlastitu krv. Boljelo me svugdje, i kretajući se uokolo prilično dobro
sam imitirao staricu, ali bilo je gotovo i sad sam trebao učiniti što je Mia
predložila. Napraviti izbore koji će me vratiti na put, na kojem sam htio
biti.
Na zvuk na vratima, bilo je vrijeme učiniti baš to. Otvarajući vrata
Maceu, ne bih rekao da je izgledao ljut, ali tamo definitivno nije bilo iste
topline koju sam počeo očekivati, kad bi on gledao u mene. Moja vlastita
krivnja.
Zakoračivši u stranu, jače sam otvorio vrata. „Hvala što si došao.“
„Aha.“ Nije ušao u moj stan i nisam ga mogao kriviti, živio sam u rupi.
Čistoj, jer sam živio u prljavštini i nikad neću ponovo, ali nisi mogao
ispolirati sranje da bude išta drugo od sranja. Ulazeći u kuhinju, Mace me
pratio. Znao sam da je primijetio ukočenost u mojim pokretima, čovjeku
ništa nije promaklo, ali čekao je dok se nismo smjestili za stol, prije nego
me pitao za to.
„Što ti se dogodilo?“

53
 „Odlučio sam otkazati na mom starom poslu, ovo je bio izlazni
razgovor.“
„Zašto si dao otkaz?“
„Nisam se slagao sa šefovim metodama.“
„O čemu si htio razgovarati sa mnom?“
Bilo je teže nego što sam mislio, sjediti nasuprot Maceu kao da smo
stranci. Nisam ga krivio, ali to nije ovo činilo ništa lakšim. „Da li ona
ponuda za posao još uvijek vrijedi?“
Iznenađenje je bljesnulo preko njegovog lica. „Ozbiljan si?“
„Aha. Pričao sam s Mijom prošle godine – “
„Vidio si Miu?“
„Aha. Rekla mi je da je usrano samo prihvatiti kakav je moj život
postao, i kako moram donijeti odluke da bih se vratio tamo gdje želim biti.
Donosim te odluke.“
„A zašto bih te ja trebao zaposliti?“
„Da sam ja na tvom mjestu, ne bih, ali ne želim postati poput mog oca.
Želim biti, pa, poput tebe.“
I onda se Mace nasmiješio, a napetost koja je ukočila moja ramena
popustila. „Više si nalik meni nego što si priznaješ.“ Provukao je ruku kroz
kosu, prije nego je naslonio svoje laktove na stol. „Vani si?“
„Aha.“
„Nema šanse da te oni povuku natrag unutra?“
„Ne.“
„Onda, da, posao je tvoj.“
„Samo tako?“
„Aha, samo tako. Možda si se pogubio na neko vrijeme, ali nisam
nikad odustao od tebe. Nije ni Mia.“
Mia. „Ipak postoji uvjet. Moram se držati dalje od Mije.“
„Zašto?“
„Nisam klinac kakav sam bio i ne želim da ružnoća moje prošlosti nju
dodirne.“ Ono što nisam izgovorio bilo je da, ako mi ona ponudi ono što
jest dok smo bili djeca, ja bih to uzeo, skupio, žudio za tim i to bi bilo tako
jebeno sebično.
„Njoj se to neće svidjeti.“
„Ona ima petnaest godina. Za par godina otići će na fakultet i to će biti
ostatak njenog života, a ja ću biti samo neki klinac iz susjedstva.“
„Mislim da podcjenjuješ koliko joj ti značiš.“
„A ja mislim da ti precjenjuješ što ona misli o svemu, vezanom uz
mene. To je samo njezin način.“

54
 „U redu, ako tako želiš.“
„Čovjek za kojeg sam radio, Donny, on je nevolja i imam osjećaj da će
se proširivati, graditi ime za sebe u susjedstvu.“
„Na koji način?“
„Nisam siguran, to je samo osjećaj koji imam. On zna za tebe i Miju,
prijetio je da će vas napasti ako ga ikad prevarim. Ne planiram se opet
igrati u kanalizaciji, ali morao si to znati.“
Samo sam jednom prije vidio Macea da izgleda tako ubojito, kao što je
izgledao te minute. „On se nama neće ni približiti.“

Vincent's je bio legenda u Južnom Phillyju. Smješten u Devetoj ulici

između Catharine i Fitzwatera, bilo je to okupljalište za susjedstvo. A čak
i u kvartu gdje su promjene postajale sve češće i češće, Vincentova se
popularnost nije mijenjala. Što se mene tiče, voljela sam Vincent's jer je
hrana bila tako dobra. Znala sam da ga je Tata volio koliko i ja, jer smo
tamo slavili svaki rođendan i veći događaj. Bio je rođendan moje Tete Dee;
ona, Dylan, Tata i ja smo bili smješteni za našim omiljenim stolom. Na
televizijskim ekranima smještenima na zidovima kraj velikog bara, mjestu
uobičajeno jednako natrpanom kao i restoran, igrala je utakmica. Koliko
god sam uživala biti ovdje, bila sam i nekako tužna, jer je nekad Cole bio
dijelom ovih izlazaka i poslije našeg razgovora prošle godine, nadala sam
se da će to biti opet. Ali prošlo je više od osam mjeseci otkako smo
razgovarali i ništa.
„Piletina sa sirom za tebe Mia?“
Moj tata nije zapravo morao pitati, jer je to bilo ono što sam naručivala
svaki put kad bi došli ovdje. „Aha. I Shirley Temple* sa više trešanja.“
„Više trešanja?“ Tata se nacerio. „Nije kao da piće već nije dovoljno
slatko.“
„Nikad ne može biti preslatko.“
„Čekaj dok ne budeš starija pa ćemo opet imati ovaj razgovor.“
„Ja jesam starija. Imam petnaest godina.“

55
 *ShirleyTemple – bezalkoholni koktel od leda, sode od limuna, đumbirovog soka, sirupa od šipka,
uz dodatak trešnje i kriške naranče za ukras
Neka emocija prešla je preko tatinog lica, ali nisam bila sigurna o čemu
razmišlja. Umalo sam ga upitala jer je izgledao i sretno i pomalo tužno, ali
onda je prišla naša konobarica. Bila je to Vicki Antonio. Ona nas je često
posluživala, mislim zato jer joj se sviđao moj tata. Njena plava kosa imala
je najtamniji izrast i iako sam kužila taj cijeli ombré izgled, njen je bio samo
posljedica nedovoljnog truda. Oči su joj bile blijedo zelene i imala je lijep
osmijeh, ali previše se smijala. Nije to čak ni bio dobar smijeh, zvučala je
kao mačka koja umire. Nisam nikad čula mačku na samrti, ali sigurna sam
da ako bih je ikad čula, zvučala bi kao njen smijeh. Stala je lijevo od mog
tate, bokom se oslanjajući na njegovu stolicu. Činilo se da on to ne
primjećuje, tek je morao skrenuti pogled sa menija.
„Hej, Mace.“ Nisam znala da ljudi mogu presti, ali to je stvarno
zvučalo kao predenje.
Bacio je pogled na nju i odsutno se nasmiješio, ali čak sam i ja mogla
vidjeti da nije zainteresiran. „Hej, Vicki. Mia će uzeti piletinu sa sirom i
Shirley Temple ... “ Tatine su se oči podigle i srele moje dok je cerek širio
njegova usta „sa više trešanja.“ Naravno da sam bila malo prestara za
Shirley Temple, ali jednostavno sam ih voljela. Tata je nastavio, „Dee i ja
ćemo uzeti odrezak, srednje pečen, punjene krumpire i brokulu.“
„A ja ću uzeti lazanje, uz dodatak mesnih okruglica i ekstra umaka.“
Dylan je također uvijek to naručivao.
Vicki je još malo čekala, gledala mog tatu, ali on nije zapažao njeno
zanimanje, jer je njegova pažnja bila usmjerena na jedan od velikih ekrana.
Nekako mi je bilo žao Vicki. Njena su se ramena poraženo objesila kad je
napokon otišla.
U slijedećem trenutku, Tatina pažnja prebacila se na mene. „Dakle,
imam neke novosti. Cole je odlučio prihvatiti posao u garaži.“
Moje uzbuđenje oko piletine sa sirom i cannoli torte izblijedjelo je
pored vijesti o Coleu. Težak teret razočaranja, koji me pritiskao od prošle
godine, u trenu je nestao dok je veselje raslo u meni. „Ozbiljno?“
„Aha. Javio mi se neki dan. Dao je otkaz na prošlom poslu i htio znati
vrijedi li još uvijek ponuda.“
„Oh moj Bože, jedva čekam da ga vidim.“
Tatin izraz lica lagano se promijenio. „Samo da te upozorim, Mia, on
nije isti klinac kojeg si poznavala. On radi za mene, ali nemoj očekivati da
stvari između vas budu kao što su bile.“

56
 „Pa možda neće u početku, ali on će se prilagoditi. Znam da hoće.“
„Mia, obećaj mi da se nećeš previše nadati. Ozbiljno. Cole je vidio i
radio stvari za koje se nadam da im ti nikad nećeš biti izložena, i on je toga
svjestan.“
Nisam mogla lagati, nešto od mog ushićenja izblijedjelo je s tim
komentarom. „Da li ti govoriš da me on ne želi vidjeti?“
„Govorim da će Cole biti oko nas, ali ja neću gledati kako se tebi lomi
srce svaki put kad on ne reagira onako, kako ti misliš da bi trebao. On je
drugačiji, svi smo mi drugačiji i njegov potez, to je pravi potez i želim mu
na ovaj način pomoći, ali neću riskirati tvoju sreću ili dobrobit kako bih to
učinio.“
„Okej.“ Ali Tatino me upozorenje nije obeshrabrilo. Znala sam Colea
bolje od ikoga. Predomislit će se on, naposljetku.

Bio je to Coleov drugi dan na poslu, nedjelja, i umjesto da se povučem

u Tatin ured kako bih napravila svoju zadaću, sjedila sam u pregradi gdje
su Tata i Cole radili. Na njegov prvi dan, Tata je dao Coleu njegov vlastiti,
početnički komplet alata. Nisam ništa mislila o tome, bili su to alati, ali
uhvatila sam izraz na licu – onaj za koji sam prilično sigurna da je mislio
kako ga je sakrio – kao da je upravo dobio ćup zlata na kraju duge. Slomio
je moje srce. Nisam shvaćala zašto su ljudi imali djecu ako ih toliko nisu
podnosili. Bilo mi je žao što je to učinjeno Coleovim rukama, ali nije mi
bilo žao što je Carl Campbell bio mrtav.
Cole je slušao upute od Tate, ali za razliku od kad smo bili mlađi, nije
bilo jednake fasciniranosti u njegovom izrazu. Bila je to više potreba da
nauči, nego želja za učenjem. Više se nije činilo da on živi život, nego samo
preživljava.
Nekoliko sati kasnije, Tata je rekao Coleu da je učinio dosta za jedan
dan i dok je Tata nastavio raditi na autu, Cole je spakirao svoje područje.
Od nervoze su mi se ruke trzale, prisjećajući se Tatinog upozorenja, dok
sam kretala sa svog mjesta da bih se pridružila Coleu.
Glas mi je bio tih i oklijevajući kad sam pitala, „Kako je bilo?“
Njegova se glava okrenula u mom smjeru i iako se nasmiješio, bilo je
malo topline u tome. „Dobro.“
„Tata ti je dao dosta toga za razmišljanje, ha?“
„Aha. Moram ići.“ I samo tako, nestao je bez ijednog pogleda unatrag.

57
 Mjesecima, Cole bi svoje odradio i iako je bio prijateljski, nije se
potrudio čavrljati sa mnom. Pretpostavljam da samo imali vrlo malo toga
zajedničkog, jer iako je razlika među nama bila samo pet godina, u našoj
dobi, pet godina je moglo biti i dvadeset. Ipak je boljelo, jer bih svako malo
uhvatila nagovještaj klinca kojeg sam poznavala i koji mi je jako
nedostajao. Bilo mi je jasno da će Cole biti u mom životu, ali neće stvarno
biti dijelom mog života. Mali dio njega bio je bolje nego ništa, ali postojao
je dio mene kojem su njegove mršave ponude bile neprihvatljive. Tata je
bio u pravu, bilo je teško gledati Colea znajući kako bi se nekada on
pridružio šali i smijao. Predugo nisam čula njegov smijeh. Odbila sam
prihvatiti da je moj Cole bio izgubljen, pa je moj cilj postao prisiliti Colea
da se sjeti. Očito sam bila pohlepna za kažnjavanjem jer tjerajući njega da
se prisjeti, sjetit ću se i ja, i ako on ne reagira na uspomene kao što sam se
nadala, to bi se moglo pokazati prilično depresivnim.
Jednom tjedno, ostavljala sam za Colea mali podsjetnik na ono, čega se
odriče držeći se na odstojanju. Moj prvi podsjetnik, ostavila sam mu na
njegovoj radnoj stanici sendvič s kikiriki maslacem, pahuljicama,
bananama i čokoladnim sirupom. Znala sam da je mrzio pahuljice, ali
dosad ih je jeo, jer nije htio povrijediti moje osjećaje. Stajala sam u Tatinom
uredu i gledala kad je Cole stigao. Odmah je primijetio sendvič, glava mu
se okretala, tražeći mene. Naše su se oči srele i držale pogled i iako nisam
imala pojma o čemu razmišlja, jednom kad se smjestio, pojeo je taj sendvič.

Tjedan kasnije, Cole je stigao u garažu da bi ga pozdravio prizor moje

lutke Kena, kako visi sa jednog od crijeva okačenih na stropu. Na njegovu
majicu, zakačila sam poruku na kojoj je pisalo, „Ne mogu više podnijeti
šoping.“ Coleove su oči pronašle moje i kunem se da je u njima bila iskra,
prije nego je skrenuo pogled, uklonio Kena i otišao na posao.

Klinci su svi bili uzbuđeni oko te nove knjige zvane Sumrak. Pročitala
sam ju, svidjela mi se i kad sam završila, ostavila sam svoj primjerak za
Colea sa porukom na kojoj je pisalo: Svidjet će ti se ovo. Tata mi je vratio

58
knjigu te večeri, ali na Post-it cedulji bilo je, rukopisom koji sam
prepoznala kao Coleov: Oh, dovraga ne. Pravi odgovor, moje srce je
poskočilo.

Bila je subota pa sam bila u garaži. Cole je radio i kako sam bila
ispunjena nadom nakon što sam dobila odgovor od njega, sjela sam na
stolicu, kraj auta na kojem je radio. Razgovarala sam s njim, ali kako mi
on nije odgovarao, zapravo sam razgovarala sama sa sobom.
„Jesi li gledao neke nove filmove? Vidjela sam najavu za jednog neki
dan, koji je baš za tebe. Zove se Aquamarine. Film je o sireni, a ja znam da
si ti slab na sirene, birajući Malu Sirenu II preko svih ostalih filmova, kad
smo bili mlađi. Sviđa ti se njen svjetlucavi rep, zar ne?“
Coleova se glava podigla i kunem se da je najmanji cerek iskrivio
njegova usta s jedne strane.

Napredovala sam s Coleom, išlo je to nepodnošljivo polako, ali Tata i

ja smo oboje primijetili značajnu promjenu u njemu. Još uvijek nije
razgovarao sa mnom, kao što je činio sve više i više sa Tatom, ali nekoliko
sam ga puta uhvatila kako gleda u mom pravcu i ako ne bih bila previše
maštovita, bilo je nježnosti u njegovom izrazu. Prizor koji je oduzimao
dah, uzimajući u obzir koliko dobro je skrivao svoje emocije.
Svakog tjedna, pronalazila sam nešto novo, nešto smiješno, i nešto što
bi ga prisililo na reakciju. Većinu puta je ta reakcija bila tako lagana, ako
nisi gledao promakla bi ti, ali ja sam ga gledala kao što je Alan Grant
gledao kako se liježu dinosauri iz onih raptorovih jaja u Jurrasic Parku, pa
sam vidjela sve.
Moja posljednja šala bila je par Starki koje sam pokupila iz Caritasa, i
ukrasila ih. Ostavila sam svjetlucave tenisice za Colea. Poruka: Budući
znam koliko su ti se stvarno sviđale moje kad smo bili mlađi. Ušetao je u garažu
nedugo nakon što sam ih ostavila i čim ih je ugledao, zaustavio se i samo
zurio. Promatrajući ga iz Tatinog ureda bila sam potpuno nespremna za
ono što je slijedeće učinio, zbog čega su moja koljena zamalo klecala, jer je
bilo tako prekrasno i neočekivano. Glasno se nasmijao; zvuk za koji sam
se nadala da ću ga opet čuti. Njegovi bučni urlici povukli su Tatu i Dylana
od njihovog posla, dok su gledali Colea koji se držao za stomak, koliko se

59
jako smijao. Tatine su me oči pronašle i po prvi put, shvatila sam da je i on
bio zabrinut i brinuo se o Coleu koliko i ja, i po prvi put otkako nam se
Cole vratio, izgledao je kako sam se ja osjećala: pun nade.
Cole nije bacio te cipele. U stvari, postavio ih je poput nekog trofeja na
svojoj radnoj stanici, onako kako netko objesi plišane kocke na svoj
retrovizor.

Mjesecima, nastavila sam svoj napad na Colea, ali nijedna se reakcija

od tad nije mogla usporediti s podvalom sa cipelama. Nadala sam se kako
je ta šala prekretnica, ali on je još češće ostajao zatvoren i udaljen.
Demoralizirana, da, ali nisam odustajala. Trebajući snagu da nastavim sa
svojim nastojanjima, ručala sam za stolom za piknik iza garaže, dok su
Tata i Dylan popisivali zalihe. Ponestajalo mi je materijala i sjedila sam,
razbijajući glavu za druge podvale koje sam mogla smjestiti Coleu. Čula
sam da netko prilazi i pretpostavila da je to Tata. Kad se Cole pojavio,
umalo sam se ugušila na komadiću sendviča kojeg sam uzela. On je držao
svoj ručak dok je stajao kraj mene, kao da raspravlja sam sa sobom koji bi
mu trebao biti slijedeći potez. I onda se popeo na klupu pokraj mene. Moja
srce je zastalo i zadržala sam dah, iz straha da će on nestati ako nešto
kažem. Moj se pogled sudario s njegovim plavim i dosta dugo vremena
samo smo sjedili i zurili jedno u drugo. A zatim je on posegnuo preko
mene, uzimajući pola mog sendviča i dajući mi pola svog.
Njegov je glas bio tako tih, da ga umalo nisam čula. „Ti stvarno nećeš
dići ruke od mene, zar ne?“
„Nikad.“
„Hvala.“
U mojim prsima, moje srce se raširilo. Napokon.

60
 Sjedeći u Tatinom uredu u garaži, trebala sam čitati komplete
informacija sa nekoliko fakulteta u blizini, između kojih sam birala koji ću
pohađati, ali umjesto toga, moja je pažnja bila na Coleu u jednoj od
udubina u Tatinoj garaži, ispod poklopca Honde. Prošla je skoro godina
otkako je počeo ovdje raditi i još uvijek sam zurila jer smo dobili Colea
natrag, i to ne samo tijelom, on je htio biti ovdje pa ipak nije se moglo
poreći da je on sad drugačiji. Nisam bila toliko naivna da ne bih mogla
cijeniti sve kroz što je Cole prošao. Činjenica da se još uvijek mogao
uključiti i stvoriti veze poslije pakla kroz koji je prošao, bila je u najmanju
ruku čudesna, ali nedostajali su mi njegovi spontani osmijesi – trebalo je
skoro šest mjeseci, kad smo bili klinci, da se on počne osjećati dovoljno
sigurno kako bi pokazao izvana, što je osjećao iznutra.
Kad smo posljednji put proveli nešto stvarnog zajedničkog vremena,
on je imao petnaest godina, a ja deset. Bio je čudan osjećaj gledati dječaka
kojeg sam poznavala i vidjeti muškarca kakav je postao. A on jest bio
muškarac, visok preko sto osamdeset centimetara i mišićav kao moj tata.
Također je imao tetovaže na svojim ramenima koje su se spuštale niz
bicepse na obje ruke, plemenske, ali nisam znala njihovo značenje.
Glasno lupanje povuklo me iz mog proučavanja Colea na Dylana koji
je držao svoju ruku, ali zbog grča boli na njegovom licu sam skočila i
zgrabila kutiju prve pomoći. Dok sam stigla do njega, Tata i Cole su već
bili tamo.
„Moglo je biti gore.“ Promrsio je tata dok je pregledavao posjekotinu
preko Dylanovog dlana.
„Imam kutiju prve pomoći.“
Cole je posegnuo za kutijom, otvorio je na Dylovoj radnoj klupi, prije
nego je izlio dezinfekcijsko sredstvo po loptici vate i pružio je Tati.
„Mislim da nećeš trebati šivati.“

61
 „Ionako ne bih išao na šivanje.“ Dylan je zvučao ratoborno, što je
značilo da je bio u redu, samo osramoćen.
„Uskoro je vrijeme ručka, što vi dečki želite?“
„Ti izaberi, Mia. Iznenadi nas.“ Rekao je Tata kad me uhvatio
krajičkom oka.
„Okej. Salata od špinata za sve. Zezam se, naručit ću svima sendviče
sa sardinama.“
Cole, koji se sad naslanjao na auto na kojem je Dylan radio, tiho se
nasmijao. Tako jednostavan odgovor pa opet, dolazeći od njega, moglo bi
ga se nazvati epskim.
Vraćajući se u ured, naručila sam sendviče, i ne sa sardinama, a zatim
prisilila samu sebe da se koncentriram na informacije ispred mene. Prošlo
je tek otprilike deset minuta kad sam čula cičanje. Podignuvši pogled,
moje srce je potonulo. Dyl je imao auto na jednoj od dizalica, ali izgledalo
je kao da ju nije zaključao. Cole se kretao munjevito, zgrabio Dylana i
izvukao ga van, prije nego su se dizalica i auto srušili na njega.
„Isuse Kriste, Dyl, što se dovraga događa s tobom? Ne liči na tebe da
praviš takve neoprezne greške.“
Morala sam se složiti s Tatom oko toga, a onda sam ugledala Colea,
krv je tekla niz njegovu ruku. Tata je to uočio kad i ja. Zajedno smo stigli
do Colea.
„Dizalica me dohvatila, nije to ništa.“
Je li on bio lud? „Ništa? Dovoljno krvariš da privučeš sve zombije
unutar radijusa od tri kilometra.“
Njegov je osmijeh bio br,z ali spektakularan.
„Cole je u pravu. Izgleda gore nego što je. Idi s Mijom, pusti neka ona
to očisti.“
„Aha, slušaj mog tatu i dođi sa mnom kako bih te mogla očistiti, prije
nego se nađemo usred krda.“
„Mislim da bi trebala prestati gledati Shaun of the Dead.“
„Znači trebam se vratiti princezama?“
„Ne, zombiji su dobri.“
Stigli smo u ured i ja sam izvukla kutiju.
„To stvarno nije potrebno, Mia. To je samo ogrebotina.“
„Samo šuti i pusti me da to barem dezinficiram.“
Čim su moji prsti dodirnuli njegovu ruku kako bi ju držali mirnom,
osjetila sam električni udar koji je palio od mojih prstiju, uz ruku i cvrčao
niz moju kralježnicu. Srce mi je udaralo i moje disanje postalo je
nepravilno. Umjesto da se pozabavim njegovom posjekotinom, stajala

62
sam nepokretno zureći u moju ruku koja je držala njegovu, boreći se da
shvatim što se događa.
„Mia?“ Činilo se da njegov promukli glas ispituje moje čudno
ponašanje.
„Oprosti.“ Prisiljavajući samu sebe da se koncentriram na svoj
zadatak, namočila sam lopticu vate peroksidom, déjà vu je podigao moje
oči do Coleovih i opet sam osjetila tu vatru koja me palila, čak i dok je moje
tijelo porumenilo od srama. I bilo je to dok sam stajala tamo, loptica vate
par centimetara iznad Coleove posjekotine, da sam shvatila, kako su
zločesto jaki osjećaji od kojih je moje tijelo poludjelo, bili osjećali koje
nisam smjela imati.
Uzdrmana, udaljila sam se za korak od Colea. „Možeš li sam?“
Nisam čekala na odgovor, utisnula vatu u njegovu ruku i zatim
pobjegla iz ureda. Bio je to Cole; nisam mogla imati osjećaje prema njemu.
Bilo je to pogrešno; on je bio poput sina Tati. I čak dok sam pokušavala
racionalizirati svoje osjećaje, znala sam da je to izgubljena bitka jer ako ću
biti iskrena, ti osjećaji nisu bili ništa novo.

U godini koja je slijedila, moji osjećaji prema Coleu samo su postali jači.
Što je bilo još uznemirujuće, ne samo da mi se ideja nas dvoje zajedno više
nije činila pogrešna, mučila sam samu sebe priželjkujući to, čak iako sam
znala da je on prestar za mene. Moj je mozak ratovao sam sa sobom, moj
super-ego govorio: ne, ne, ne dok je moj id govorio: imaš osamnaest slijedeće
godine. Možda sam imala moralnost drolje, ali navijala sam za svoj id.
U pokušaju da se izvučem iz mračne strane, počela sam izlaziti sa
dečkima svojih godina. I iskreno, oni su bili jednako stimulativni kao i
fikus i nijedan od njih nije ispunjavao svoju majicu poput Colea. I čak dok
me moj super-ego korio, Id i ja smo sjedili u tatinom uredu, nesposobni
odvojiti oči od prizora Colea kako se naginje ispod haube auta na kojem
je radio. Kad je on dobio toliko mišića? Način kako su grlili njegovu
majicu, šireći pamuk tako fantastično, ostavljao mi je suha usta. A njegovo
lice, u posljednje vrijeme nisam ništa htjela više nego polizati njegove
usne, uvući ih u moja usta da ih okusim. Bilo je to pogrešno pa opet, nije
se osjećalo pogrešno.
Kad sam bila blizu njega, moje tijelo reagiralo bi na način kako nikad
nije. Alarmantna, ova promjena za dečka kojeg poznajem od kad sam
imala sedam godina. Ali nisam imala kontrolu nad tim, moje tijelo imalo

63
je svoj um i sam pogled na Colea izazvao bi leptiriće u mom stomaku i
moje ruke bi postale vlažne. Čak je i moja koža osjećala kao da gori i bilo
me stid priznati da me počelo boljeti, gdje me uopće ne bi trebalo boljeti.
Da moj tata ikad sazna za moju tešku zaljubljenost u Colea, dvadeset-
dvogodišnjeg Colea, poslao bi me u samostan.
A ručkovi su se pretvorili u moj osobni pakao. Cole i ja smo još uvijek
dijelili naše obroke, ali ja nisam htjela polovicu njegovog sendviča koju
nije dotaknuo, htjela sam onu polovicu koju je jeo; htjela moje usne gdje
su njegove bile. Gubila sam se, ali ludilo se nije moglo zaustaviti. Nije to
bila ljubav, bila sam dovoljno pametna da to cijenim, ali nisam mislila da
bi trebalo puno, da moje osjećaje pretvori u ljubav. Znala sam Colea dugo
vremena, sviđao mi se jednako dugo, i sad sam ga željela na način koji me
proždirao.
On nije dovodio djevojke, u stvari nisam čak ni znala ima li koju, da li
je ikad imao neku, iako je takav muškarac ostajao sam jedino ako je htio
biti sam. Bilo mi je drago zbog toga jer vidjeti ga iz prve ruke sa drugom
ženom, bilo bi previše da moje mlado srce podnese.
Tako smetena mojim požudnim mislima nisam shvatila da je Cole
došao u ured. „Mia.“
Oslonjen na dovratak, mišići njegovih ruku tako primamljivi da sam
htjela prijeći svojim rukama preko njih i svojim ustima. Kakav bi oni
osjećaj imali?
„Mia.“
Otrgnuvši svoje oči od njegovih ruku, pogledala sam u njegovo lice.
Greška. Previše jebeno lijep da bi bio stvaran.
„Spremna za ručak?“
Oh pakao da, ako si ti taj ručak.
„Zemlja zove Miu.“
Trgni se, Mia! „Da. Spremna sam za ručak. Hajmo uzeti i krišku cannoli
torte. Možemo ju podijeliti ...“ sa jednom vilicom. Moje tijelo je počelo
probadati.
„Okej.“ Krenuo je prema telefonu, njegova pažnja još uvijek na meni.
„Jesi okej? Izgledaš pomalo zajapureno.“
Želim te omotati oko sebe poput deke, želim osjetiti tvoje ruke oko mene, želim
da me poljubiš, moj prvi pravi poljubac. Moj glas postao je pomalo hrapav,
kad sam odgovorila, „Dobro sam, pomalo je toplo. Malo je vruće ovdje, ne
misliš li?“
Posezao je prema telefonu ali zaustavio se na pola puta, njegove su oči
zarezale prema meni. Oh sranje, znao je. „Zapravo je nekako hladnjikavo
ovdje. Možda te nešto uhvatilo.“

64
 Ne nešto, ti. „Dobro sam, ne brini za mene, Cole.“
Brini o meni Cole, odvedi me kući i njeguj me dok ozdravim, po mogućnosti
samo u onim izblijedjelim trapericama koje tako slasno prianjaju uz tvoje kukove.
Nije ništa drugo rekao i naručio nam je ručak. „Nađemo se iza vani za
pola sata.“
„Bit ću tamo.“
Proučavao me još jednu minutu, prije nego je cerek izvio ugao njegovih
usta i on odšetao natrag do auta na kojem je radio.
„Ja sam idiot.“ Spuštajući glavu na stol, pritisnula sam čelo na moju
otvorenu knjigu.
„Zanimljiv način učenja.“
Moj tata. Podignuvši glavu, oslonila sam ju na ruku. „Učenje putem
osmoze, provjeravam da li je taj urbani mit istinit.“
Tiho se nasmijao prije nego je pronašao narudžbu koja mu je trebala i
krenuo iz svog ureda. „Reci mi kako će ti to proći.“
„Hoću.“
Ozbiljno sam se morala sabrati, morala sam biti kul, prestati sa
zaljubljivanjem. Mogla sam to učiniti, totalno sam to mogla učiniti, pa
opet, kad je prošlo pola sata, praktički sam istrčala iz ureda, sretno
poskakujući na pomisao ručka sa Coleom. Bila sam jadna.

Izlasci poricanja, tako sam nazvala svoje pokušaje da se maknem od

mojih neprikladnih osjećaja prema Coleu, izlascima sa dečkima mojih
godina. Čak sam otišla od izlazaka do stalnog dečka, ali veza nije dugo
potrajala. Lance ju je službeno okončao, ali uzimajući u obzir da se ja
nisam uopće niti pojavila – pokušati se udaljiti od svojih osjećaja prema
Coleu i zapravo to i učiniti, očito nije bila ista stvar – osjećala sam da je
prekid bio zajednička odluka. Problem je bio što me Lance počeo
zadirkivati i to je počinjalo biti nepodnošljivo. Djevica, bijela kao snijeg i
časna ... to su bila samo neka ismijavanja koje su on i njegova grupa
siledžija dobacivali iza mojih leđa. On je bio šupak, ali nisam mogla lagati,
zadirkivanje je jako boljelo.
„Mia.“ Nježno kucanje na vratima tako nije nalikovalo na mog tatu.
On bi se obično samo probio u moju sobu, ali razgovarali smo o osobnom
prostoru kad sam postala tinejdžerica, i koliko god ga to žuljalo, to mi je
pružio.
„Možeš ući, Tata.“

65
 Čim me ugledao, dobio je taj pogled. Onaj koji je značio da će nekog
ubiti. Voljela sam taj pogled, naročito jer je Lance bio taj kojeg bi ubio.
Čudak je to zaslužio.
„Što se dogodilo?“
„Lance je prekinuo sa mnom.“
Nije ništa rekao, ali znala sam Tatu dovoljno dobro kako bih znala da
nije nesretan zbog tih vijesti. Potvrdio je moje sumnje kad je rekao, „On
nije bio dovoljno dobar za tebe.“
„Nitko nije dovoljno dobar za mene, po tvom mišljenju.“
„Jebeno točno.“
Frustrirana, bacila sam se natrag na svoj krevet i pokrila oči svojom
rukom. „Kad bi bilo po tvome, ja bih bila stara usidjelica sa šesnaest
mačaka.“
„Ne, ne bih ti poželio šesnaest mačaka.“ Smjestio se na rub mog
kreveta. „Mogu li pitati što se dogodilo?“
Okrenuvši se na bok, srela sam tatin izravan pogled. „Htio je da ja ... “
„Da što?“ Tatin je glas dobio onaj rub ljutnje.
„Htio je da ga dodirnem, tamo dolje. Nisam htjela pa je prekinuo sa
mnom. Stvarno mi nije važno što je prekinuo sa mnom, ali on i neki
njegovi prijatelji su me počeli zadirkivati.“
„Što jebemu oni govore?“
„Samo da sam dijete jer neću ... znaš.“
„Ti imaš samo sedamnaest godina. Previše si jebeno mlada.“
Pa opet, moj tata je imao seks čak i prije sedamnaest jer evo mene,
sedamnaestogodišnja kćer muškarca koji ima trideset-četiri. Odlučila sam
da mu to neću naglasiti. „Tata, imam sedamnaest, ne dvanaest.“
Provukavši ruku kroz svoju tamnu kosu, pokret koji je učestao kako
sam ja postajala starija, trudio se obuzdati svoju narav. „Mislim da nisi
dovoljno stara kako bi razumjela sve što je uključeno u seksualnu vezu.
Sad kad je to rečeno, ti ćeš jednog dana imati seks i kad budeš spremna,
pričaj sa mnom tako da budeš spremna, sigurna. A kad si spremna, nikad
nemoj činiti ništa zbog čega bi ti bilo neugodno. Nije me briga koliko si
stara, ako ti je neugodno, kažeš ne. Razumiješ li?“
Prevrnula sam očima jer sam navikla da moj tata pretjeruje.
„Mia, koje riječi trebam čuti od tebe?“
„Obećavam tata, Isuse.“ Ali voljela sam što je toliko brinuo, voljela što
nije skrivao činjenicu da je brinuo.
„Dakle koje je Lanceovo prezime?“ Jednostavno pitanje, ali također
vrlo otkrivajuće. Kako me dobro tata poznavao. On nije bio zabrinut zbog

66
moje veze sa Lanceom, osjetio je moju dosadu, jer nije čak ni pitao za
dječakovo prezime. Da je to bio netko oko koga sam sanjarila, saznao bi
svaki podatak koji postoji o dečku, uključujući njegovu krvnu grupu i da
li je donator organa.
„Tata!“
„Samo trebam prezime, Mia.“
Dala sam mom tati njegovo prezime, iako nisam znala što je s time
namjeravao.
Te večeri smo Tata i ja krenuli kod Vincent'sa kako bi se našli sa Tetom
Dee i Dylanom na večeri, ali usput smo stali u garaži. Tata je bio u svom
uredu dok sam ja stajala vani.
Kad mi je Cole prišao, moje tijelo opet je izgubilo kontrolu. S naporom,
pribrala sam se i pokušala ležerno razgovarati kad sam pitala, „Zar ti
nikad ne ideš kući?“
Oslonio se o zid kraj mene, prije nego je gurnuo ruke u prednje
džepove svojih traperica. Kad bih se samo malo nagnula, moja bi cijela
desna strana bila pritisnuta uz njegovu lijevu stranu. Stvarno sam se
željela nagnuti.
„Htio sam završiti auto.“
„Idemo u Vincent's na večeru, trebao bi doći.“ Molim te dođi, tako da
mogu zuriti u tebe i sanjati.
Bacio je pogled dolje na svoju, uljem zaprljanu, odjeću. „Ne ovakav.“
„Idi doma i presvuci se.“
„Ne večeras.“ Odmjerio me pogledom od glave do pete, možda po
prvi put ikada, dok su trnci pomeli moje cijelo tijelo. „Stvarno si se lijepo
dotjerala, Mia.“
Dajte defibrilator jer sam gotova. On me ponovno nazvao zgodnom.
Trebala bih ga samo poljubiti. Tata nam se pridružio. Ili ne. „Pođi s nama,
Cole.“
„Ne mogu, ali hvala.“
Dok smo Tata kretali u Vincent's, razočaranje me ispunilo jer sam
mrzila što se Cole još uvijek suzdržava. Mrzila što iako je on htio više, nije
sebi dopuštao da to ima. I mrzila sam još i više što ga nisam samo
poljubila.
Tjedan dana kasnije, zadirkivanje u školi je prestalo. U stvari, Lance se
iz petnih žila trudio izbjegavati me. Nisam znala što je Tata učinio, ali
nekako sam znala, štogod to bilo, Cole je bio dijelom toga.

67
 Bilo je kasno kad je lupanje počelo. Prvo sam pomislila da to sanjam,
ali svjetlo u hodniku se upalilo, pa je očito i Tata čuo lupanje. Izlazeći iz
kreveta, spustila sam se niz hodnik i provirila iza ugla upravo kad je širom
otvorio vrata.
„Znaš li koliko jebeno ima sati?“
U slijedećem trenu, žena se progurala u kuću. Nisam ju nikad srela,
samo vidjela nekoliko slika, ali znala sam tko je ona bila. Moja majka:
Cynthia.
„Moraš mi pomoći.“
„Stišaj se, Mia spava.“
„Tammy nije bila kod kuće tri dana. Nikad je nema toliko dugo bez da
nazove, zabrinuta sam.“
„A zašto ti ovo meni govoriš?“
„Nisam znala gdje drugdje da odem.“
„To sranje nije moj problem, ti nisi moj problem.“
„Imamo zajedničko dijete, ti si mi najbliže obitelji što imam.“
„Obitelji? Kučko, raširiti svoje noge i primiti moj kurac ne čini te
dijelom obitelji. Ti si otišla, nisi čak ni sačekala da vidiš da li je tvoja kćer
zdrava. Ja nisam tvoja obitelj, a nije ni ona. Ti si se za to pobrinula, kad si
nas ostavila da započneš svoju novu karijeru širenja nogu za novac.“
Moja je majka bila prostitutka? Sranje, to je bila informacija koju bolje
da nisam imala. Nije ni čudo što ju je Tata toliko mrzio, napustiti nas samo
kako bi prodavala svoje tijelo za novac.
„Nećemo opet o tome raspravljati. Nisam stvorena da budem majka i
ti to znaš. Učinila sam tebi i Miji uslugu kad sam se maknula.“
„Aha, stvarno je dobar osjećaj kad znaš da majka tvog djeteta radije
jebe strance, nego da je sa svojim klincem.“

68
 „Uvijek sam se htjela izvući iz siromaštva u kojem sam odrasla, znao
si to. Imali smo planove i onda ja otkrijem da sam trudna, i to je sve o čemu
ti možeš razmišljati. Umjesto da napustiš susjedstvo, jebeno si započeo
posao u njemu. Ako se itko promijenio, to si bio ti, ne ja.“
Provlačenje ruke kroz kosu bio je dobar pokazatelj da je tata i više nego
frustriran. „Tammy nema tri dana?“
„Aha, bez poziva. Ona uvijek nazove.“
„Jesi li otišla na policiju?“
„I rekla što? Moja cimerica prostitutka nije došla kući tri dana.
Smijehom bi me istjerali iz zgrade.“
„Znaš li s kime se viđala kad je nestala?“
„Ne, ali bio je to novi tip. Ona se činila nevoljna reći mi puno o njemu,
ali bila je uzbuđena. Zvučalo je kao da on ima novca i ne boji ga se
potrošiti.“
U tatinom smijehu nije bilo humora, samo gađenja. „Ozbiljno, možeš
me zajedno s Dee mrziti kasnije, ali molim te, možeš li se raspitati?“
„Dobro.“
„Hvala ti.“
Kliznuvši natrag u svoju sobu, samo sam buljila u strop, nesposobna
povjerovati u ono što sam upravo čula.
„Čula si sve to?“ Umalo sam skočila iz kreveta na glas mog tate. Svjetlo
se upalilo prije nego se on smjestio na rub mog kreveta.
„Moja biološka majka je prostitutka?“
„Aha.“
„Da li je to bila kad – “
„Ne.“
„Znači zato je mrziš, izabrala je taj način života umjesto tebe.“
„Mrzim ju, jer je izabrala taj način života umjesto tebe.“ Proučavao me
na onaj način kako je inače činio, odmjeravajući kako sam primila vijesti.
„Jesi okej?“
„Ja nju ne poznajem, ona je stranac, pa da dobro sam.“
„Žao mi je što si to morala saznati na ovaj način.“
„To je okej. Hoćeš li joj pomoći?“
„Raspitat ću se, ne mogu puno više učiniti.“
„Ti si dobar čovjek, Tata.“
On nije odgovorio, samo je utisnuo poljubac na moje čelo.

69
 Tata je bio vani, a Teta Dee je bila kod mene. Često je to radio u
posljednje vrijeme, odlazeći kad bih ja otišla na spavanje. Sumnjala sam
da ima djevojku. Pitala bih ga, ali njemu bi bilo neugodno, naročito jer je
bio na svom planetu gdje se Mia nikad neće seksati, pa mi ne bi sjelo
saznanje kako se on seksa. Seks me nije zanimao, pa jest, ali ne s bilo kim,
a onaj kojeg sam ja htjela, nije htio mene. Nije mi zapravo smetalo što mi
je Tata tajio svoje djevojke. To mi je bilo draže, jer bih prema njima
vjerojatno osjećala isto, što je on osjećao prema dečkima s kojima sam
izlazila. Nitko neće biti dovoljno dobar za njega, pogotovo ne nakon što
sam saznala više o mojoj mami.
Teta Dee bila je neuobičajeno tiha večeras, njeno inače vedro
raspoloženje ozbiljno.
„Jesi li okej, Teta Dee?“
„Žao mi je, malo sam smetena.“
„Sve okej?“
„Aha, samo što se željezarija u kojoj radim zatvara.“
To je bila novost jer je to mjesto bilo glavno u susjedstvu, ista obitelj
vodila je posao generacijama. „To je iznenađenje.“
„Aha, lanac željezarija otvorio je trgovinu niže u ulici i oni se ne mogu
natjecati. Tony ne želi zatvoriti, ali nema izbora. Držati trgovinu
otvorenom počelo je nagrizati njegovu ušteđevinu.“
„To je užasno.“
„Jest, ali čini se da je to trend u susjedstvu u posljednje vrijeme.
Konkurencija izbacuje starije, obiteljske trgovine. Razumijem to, napredak
i sve, ali nesreća je što taj napredak mora ići preko leđa vlasnika malih
poslova, jer povijest ovog područja nas čini posebnim.“
Nervoza se raširila kroz mene jer je Tata vodio mali posao. „Misliš li
da je Tata u opasnosti?“
Ono što je rekla, nije govorilo isto što i njezin izraz. „Oh ne, sigurna
sam da će Mace biti dobro.“
Stvarno sam se nadala da je to istina, ali postojao je djelić mene koji nije
bio tako siguran.

„Cole, trebao bi obojati taj Trans Am u ružičasto. Mislim da bi se

vlasniku to jako svidjelo.“

70
 Njegove usne su se trznule i on je zatresao glavom, nešto, za što sam
naučila kroz godine da znači kako on misli da sam smiješna. Voljela bih
vjerovati kako on misli da sam neodoljiva i smiješna, ali izvući reakciju od
njega bila je poslastica.
„Mogao bi skicirati jednoroga na haubi jer znam da dobro crtaš.“
Njegove su me oči pronašle, te predivne plave oči. Mislila sam na
njegovu skicu mene kad sam bila mlađa, skicu koju sam još uvijek imala.
„Ne.“
„Znaš, koliko često te čujem da pričaš, još uvijek me čudi kako uspiješ
bilo što napraviti, kad brbljaš cijeli dan.“
„Brbljam?“
„Aha, kao pravi Jabberjaw.“
„Što je, kvragu, Jabberjaw?“
„Stari tip kao ti ne zna Jabberjawa? Vau, nemam riječi.“ Naravno da
sam samo znala za stari crtić, prethodnika Spužva Boba Kockastog, zbog
repriza na Boomerangu, ali nisam to podijelila sa Coleom.
„Stari tip?“
Naravno, on je bio pet godina stariji od mene, ali nije bio starac; bio je
savršen. Svaki njegov centimetar bio je savršen i činjenica da sam još
uvijek bila zatreskana u njega, vjerojatno je bila pogrešna, ali to me nije
spriječilo da sanjarim kako će omotati te ruke oko mene i ljubiti me do
besvijesti. Glas mi je zvučao malo prigušeno i molila sam se da Cole to ne
primijeti. „Aha, dvadeset-dvije. Čudi me da ti nije potrebna hodalica kako
bi se kretao.“
Njegova je pažnja bila potpuno na meni; ključ u njegovoj ruci
zaboravljen. Imao je najnevjerojatnije intenzivan pogled i kad je taj pogled
bio usmjeren na mene, nisam imala pojma o čemu je razmišljao, ali osjetila
sam taj pogled u svakom živcu mog tijela. Što sam to radila? Morala sam
ovo zaustaviti. Cole je bio zabranjen; stalno sam sebe na to podsjećala, ali
iskreno sam mogla reći kako mi je postajalo sve teže i teže uvjeriti se u to.
Srećom, prizor mog tate kako napušta ured povukao me iz mog
neprimjerenog zatreskavanja. Jedan pogled na njega i misli o Coleu su
pobjegle, jer je Tatino lice bilo stisnuto od ljutnje, a čovjek s njim nije se
činio ništa sretniji.
„Ne sad, ne kasnije. Nisam zainteresiran.“
„Propuštaš bogatstvo.“
„Carter, nisam zainteresiran.“
„Pa, ako se predomisliš nazovi me.“
„Neće se dogoditi, ali ako bude ti ćeš biti prvi.“

71
 „Pošteno.“
Proučavala sam muškarca, njegovo lice izgledalo je čudno poznato. Što
je on htio? Očito je bio uporan jer Tata ne bi izgubio svoju hladnokrvnost
tako brzo. Tata nam se pridružio, čovjek je stao s njim. Njegove su namjere
bile jasne; čekao je na predstavljanje.
Tata je oklijevao ali nevoljko je rekao, „Carter Stein, moja kći Mia i Cole
Campbell.“
Carter je jedva pogledao Colea, njegova se pažnja usmjerila na mene.
Bio je privlačan i dobro obučen, ali imala sam osjećaj da glazura na
površini nije išla puno dublje. Posegnuo je za mojom rukom; u odgovor
na to su se i moj tata i Cole ukočili, prije nego ju je lagano stisnuo. „Vrlo
mi je drago upoznati te.“
Jezivo, naročito jer je moj tata stajao baš tamo. Tata se pomaknuo,
stajući ispred mene, prisiljavajući Cartera da pusti moju ruku.
„Nisam shvatio da je tvoja kći sad mlada žena. Reci mi, Mia, koliko
imaš godina?“
Možda sam pogrešno čitala čovjeka, njegove su namjere mogle biti
samo dobrosusjedske, ali on je meni zvučao kao prljavi starac. Njegove me
oči nisu toliko gledale, koliko su me secirale. Moja nelagoda nije prošla
nezamijećeno jer se Cole pomaknuo, smještajući se kraj Tate, efikasno me
potpuno zaklanjajući pred Carterom.
„Vaš auto je ovdje.“ Cole je rekao, ali bila je oštrica u njegovom glasu,
ona koju nikad prije nisam čula.
Nešto je mračno bljesnulo u Carterovim očima prije nego se
nasmiješio, dokazujući da je glazura doista bila samo na površini. „Da.
Imam puno posla.“ Njegove su oči pronašle moje. „Bilo je vrlo lijepo
upoznati te, Mia.“
Kako su me naučili da ne lažem, nisam uzvratila komentar. On nije
čekao na jedan, dok je izlazio iz Tatine garaže kao čovjek bez ijedne brige
na svijetu.
„Kakav ljigavac.“ Rekla sam čim je auto izašao na cestu.
Coleova pažnja okrenula se Tati. „Sve dobro?“ Cole je pitao.
„Aha.“
Ton tatinog glasa bio je ono, što je privuklo moju pažnju prema njemu.
„Ne zvučiš kao da je sve dobro.“
„U redu je.“ Proučavao me minutu. „Pametno je što si na oprezu od
njega. Takvi muškarci, oni koji osjećaju kao da imaju pravo na sve, ne
igraju po istim pravilima poput nas ostalih. Kreni u suprotnom smjeru ako
ga ikad ugledaš. Jasno?“

72
 „Aha, ali ne trebaš mi to govoriti. Imao je vibru kao da je prodavač
zmijskog ulja. Što je uopće zmijsko ulje?“
Moj se tata nasmijao, što je malo ublažilo moju napetost. „Nemam
pojma. Pa što se to ovdje događa?“
Tata je htio promijeniti temu pa sam ju promijenila, ali vidjela sam da
je još uvijek napet i čudan, kao i Cole. „Cole je baš govorio kako bi volio
obojati ovaj auto u ružičasto.“
Smijeh mog tate kao odgovor, odzvanjao je garažom.
Nakon što se tata vratio u svoj ured, pratila sam Colea van do stola za
piknik.
„Cole, o čemu se to tu radilo?“
„Trebala bi pitati svog tatu.“
„Je li sve u redu, s garažom mislim?“
„Aha, ali vidjela si susjedstvo, mijenja se. Taj tip, mislim da je on dio
promjene.“
„Zašto bi on htio Tatinu garažu?“
„Lokacija, ali također i veličina. Može se staviti nešto prilično veliko
na to mjesto.“
Lecnula sam se na tu izjavu. „Tata neće prodati.“
„Ne, ali ne možeš kriviti čovjeka što pita.“
Moja prva reakcija na to bila je da prokleto mogu, ali mislim da stvarno
nije bilo nikakve štete u njegovom pitanju. „Valjda ne.“
Coleov je pogled bio intenzivan kad je dodao, „Tvoj tata neće učiniti
ništa što ne želi.“
I čak dok sam puna olakšanja izdahnula na te riječi, sjeme sumnje
usadilo se u mojoj utrobi.

Mace je koračao po mojoj dnevnoj sobi; bio je ljut i imao svaki razlog
da to bude. Slušao sam govorkanja po susjedstvu, pritisak vršen na
poslove i ne tako etičke taktike upotrebljavane da bi se ohrabrili vlasnici
tih poslova na ranije umirovljenje. Bilo je prilično hrabro kad je Stein
ušetao ravno u Maceov ured i sam primijenio malo tog pritiska. Poslastica
zbog koje je Mace koračao bila je Steinov posljednji novi poznanik, moj
prijašnji poslodavac Donny Alfonsi. Morao sam priznati Donnyju; bio je

73
pametniji nego što sam za njega mislio. Nije se šalio kad je pričao o
smanjenju poslova za vrijeme mog izlaznog razgovora. On nije samo
smanjio poslove, praktički je otišao u podzemlje. Izronivši sada, nakon što
se pritajio, i povezati se s tipom poput Cartera Steina, bilo je pametno.
Većina ga ljudi nije poznavala, njegova djela svakako, ali vrlo malo njih
moglo je prstom upirati u odgovornog za ta djela. Ako je itko ovladao
umjetnošću postajanja duhom, bio je to Donny. Politički saveznik,
tjelohranitelj, kako god Donny odluči sebe predstaviti, nitko neće znati za
njegove opake aktivnosti iz prošlosti, samo mi koji smo poznavali čovjeka.
I to je bilo ono zbog čega sam ja koračao. Moja veza sa Donnyjem dovodila
je Macea i Miu u opasnost i čovjek koji je htio poboljšati svoju životnu
situaciju, kao što je Donny činio, ne bi htio stalnu prijetnju da će ga netko
razotkriti. Napast će me, i poznavajući njegov način djelovanja, učinit će
to preko njih. Nisam mu namjeravao pružiti priliku, ali reći da zbog toga
nisam bio budan noćima, bila bi laž.
Mace je prestao koračati i okrenuo se prema meni. „Siguran si da je
Donny na Steinovom platnom spisku?“
„Je ili će vrlo skoro biti.“
„Moramo dobro osluškivati oko tog. Imam nešto što Stein želi, a mi
znamo kakav je čovjek Donny.“
„A da i ne spominjemo, on se penje u svijetu; vjerojatno mu se ne sviđa
pomisao na par mojih riječi u pravom uhu i bio bi natrag u kanalizaciji.“
„Nikad mu nisi dao nijedan razlog da pomisli kako ćeš ga ocinkati.“
„Znam, ali Donnyjev um ne funkcionira kao u većine ljudi. Nisam
spreman ništa pretpostavljati kad je on u pitanju.“
„Morat ćemo držati Miu blizu. Vidio si kako ju je taj gad gledao.“
Oh, vidio sam. Trebala mi je volja za koju nisam ni znao da posjedujem
kako ne bih iščeprkao život iz jebača. „Ona uskoro odlazi na fakultet.“
„Aha i imam ideju u vezi tog. Raspravit ćemo to kasnije, ali sad mi
treba tvoje mišljenje o tome, gdje bi prilično dobro plaćena prostitutka
obavljala svoj posao.“
„Ima li nešto što mi želiš reći?“
Mace je uhvatio humor u mom pitanju, cerek mu je izvio usta. „Mijina
mama je prostitutka, pa je njena cimerica slučajno ta koja je nestala. Rekao
sam Cynthiji da ću to malo istražiti.“
Mijina mama bila je kurva. To su bile vijesti. „Zna li Mia za svoju
mamu?“
„Aha, saznala je kad me Cynthia posjetila kod kuće.“
„Kako je to primila?“

74
 „Znaš Miu, vrlo malo toga nju pogađa.“
Ja sam ju pogodio i čak i da sam bio u krivu, jebeno sam volio što sam
je uznemiravao jednako kao i ona mene. Nisam htio da Mace shvati kako
imam bilo kakve druge osjećaje osim obiteljskih prema njegovoj kćeri, pa
sam se koncentrirao na njegovo pitanje.
„Aha, ima nekoliko mjesta. Bit će lakše da te odvedem, uostalom ako
se cimerica uvalila u nevolje, trebat će ti netko da ti čuva leđa.“
„Hvala, Cole.“

75
 Sjedeći na klupi u parku, gledala sam dok je Tata trenirao ekipu male
lige. Trenirao je godinama, bio je moj trener kad sam igrala. Udaranje lopti
mi je dobro išlo, trčanje na baze ne tako dobro. Kao kad sam bila mlađa,
pa bih sjela jesti kremu, ali ne dovoljno brzo pa se otapala niz moju ruku,
od čega su mi prsti bili ljepljivi.
Čovjek je radio s tatom, činilo se da je zamjenik kapetana, na novom
načinu igre. Izgledao je kao da je upravo izašao sa nogometnog igrališta
građen poput sportaša: dugački, glatki mišići. Imao je svijetlo smeđu kosu,
oči boje lješnjaka i privlačan osmijeh.
„Hej.“
Moje tijelo je peckalo dok sam se okretala da vidim Colea kako se
smješta na klupu pored mene. „Bok.“
Posegnuo je za mojom rukom, povukao sladoled do njegovih usta i
uzeo ogroman zalogaj kreme. Moj stomak se prevrnuo, moje oči zalijepile
za njegove usne koje su bile prekrivene kremom. Htjela sam polizati
kremu sa tih usana.
„Fino.“
Bilo je toliko bolje od finog.
„Tko je to?“
Tko je što? Što je on govorio? Prestani pričati i samo me pusti da te poližem.
„Mia?“
Podižući moju pažnju sa njegovih usana, na njegove humorom
ispunjene oči, pokušala sam se koncentrirati na razgovor. „Što?“ Ja jesam
rekla da ću se pokušati koncentrirati.
„Tko je taj tip?“
„Ah, zamjenik kapetana nagađam.“
„Kako ekipa izgleda?“

76
 On je htio pričati o ekipi? Hajmo pričati o mom sladoledu i kako bih
ga voljela kapati po njegovom golom tijelu i zatim ga polizati, svaku
pojedinu kap. Predugo sam opet čekala da bih mu odgovorila jer me sad
promatrao kao da sam upravo iskočila iz neke bajke. Suspregnuvši moje
požudne misli, rekla sam, „Dobri udarači, neki dobri igrači u polju i onaj
jedan klinac može optrčavati baze poput Supermana.“
Moje odgađanje odgovaranja na njegova pitanja bilo je razumljivo,
divljajući hormoni i sve, ali sad kad više nisam zamišljala Colea kao žlicu
za moj sladoled, požudu je zamijenila znatiželja. Zašto je on bio ovdje?
Nikad nije dolazio na treninge. U stvari, nisam ni znala da je znao kako ih
je Tata trenirao. „Što ti radiš ovdje?“
„Mace je to spomenuo neki dan, mislio sam pogledati.“
Činilo se čudnim, naročito uzimajući u obzir koliko je nastojao držati
se dalje od bilo čega što nije bilo povezano s poslom. Dio mene htio je
forsirati tu temu jer sam imala znatiželjan um, ali Cole je sjedio kraj mene,
u parku, dijelio moj sladoled, naše noge su se skoro dodirivale. Nije me
toliko zanimao njegov iznenadan interes za malu ligu bejzbola.
Sjedili smo u udobnoj tišini i nakon otprilike pola sata trening je
završio. Tata i njegov prijatelj došli su do nas.
„Hej, Mia. Cole. Ovo je Bruce. On radi za Philadephijsku policiju, koja
dijelom sponzorira ekipu ove godine.“
„Kul. Drago mi je što smo se upoznali, Bruce.“
„Također.“
Cole je kimnuo glavom, ali nije pozdravio niti je pružio svoju ruku.
Ako je Bruce mislio kako je to nepristojno, to se nije vidjelo iz njegova
izraza lica.
„Odvest ću klince do kamiona na sladoled. Želiš li nešto, Mace?“
„Ne, dobro sam. Vidimo se na slijedećem treningu, točno?“
„Da.“ Bruce se okrenuo prema meni. „Drago mi je što smo se upoznali,
Mia. Cole.“
„Đenja.“
„Pridružuješ nam se na večeri, Cole?“
„Ne. Vidimo se sutra.“ I zatim je nestao.
„Zašto on to radi?“ upitala sam, pomalo neraspoložena što je Cole
mogao tako lako puhati vruće i hladno.
„On je usamljenik, Mia.“
„Pa opet bio je ovdje. Zašto je bio ovdje?“
„Možda pokušava biti manji usamljenik s nama.“

77
 Pokrenuvši se s klupice, pomogla sam Tati s opremom. „Mora jače
pokušati.“
Tatin smijeh kao odgovor bio je stvarno lijep zvuk.

Hodajući iz škole do Tatine garaže, misli su mi bile na hrpi zadaće koju

sam morala napraviti. Srednja škola je koma. Skrenuvši iza ugla ulice u
kojoj je bila smještena garaža, primijetila sam otmjeni crni auto parkiran
na kraju. Isticao se, jer ljudi u Južnom Phillyju nisu obično vozili takve
velike luksuzne automobile. Nisam si mogla pomoći, da ne provirim kroz
prozor dok sam prolazila kraj njega i primijetila sam kontrast svijetle,
plave kose. Vrata su se otvorila i dva muškarca izašla iz auta. Izgledali su
kao likovi iz crtića; jedan je bio smiješno visok i mršav s tom svijetlom
kosom i njegov prijatelj sušta suprotnost u izgledu: nizak, težak, sa
tamnom kosom. Pažnja svjetlokosog muškarca bila je na meni, ali nije to
bila pažnja koju sam željela jer je imao lude oči – plave koje su izgledale
ledene koliko su bile svijetle – ali tama iza očiju nagnala je moje noge da
se brže pokrenu, jer su mi instinkti govorili odem što je brže moguće.
„Mia!“ Tata je zaurlao dolje u ulici, brzo hodajući kako bi došao do
mene. Pažnja svjetlokosog muškarca usmjerila se na mog tatu i uputio mu
je isti jezivi osmijeh, prije nego su se oba ljigavca vratila u njihov auto.
Trenutak kasnije, motor je tutnjajući oživio i auto je otišao.
Moj tata me pritisnuo uz njega; njegovo je srce stvarno jako tuklo u
njegovim prsima. „Jesi okej? Jesu li ti nešto rekli?“
„Ne. Tko su oni bili?“
„Nitko oko koga bi ti trebala brinuti.“
Držeći svoju ruku oko mojih ramena, hodali smo natrag do garaže.
„Kako je bilo u školi?“
I iako se on pokušao ponašati opušteno, znala sam da je bio daleko od
toga. Nadajući se da ću pomoći olakšati njegovu napetost, prihvatila sam
igru. „Dobro, ali imam zadaće.“
„Možeš biti u mom uredu. Zamolit ću jednog od momaka da ti donesu
jelo. Što želiš?“
„Cannoli tortu iz Vincent'sa.“
Tata je prestao hodati i zaškiljio dolje na mene, iskren cerek pomogao
je olakšati moju vlastitu zabrinutost. „Ne znam zašto se uopće zamaram
pitanjem.“

78
 „Ni ja.“
Njegove su se ruke stegnule oko mene dok smo ponovno kretali.
„Volim te, mala.“
„Volim te, Tata.“

Te noći smo Tata i ja večerali moj pokušaj replike Vincentove piletine

sa sirom. Bila je jestiva, svakako, ali ne remek djelo kao Vincentova.
Možda će mi on pokazati kako da ju napravim ako bih ga upitala. Dok
sam prala suđe poslije večere, slučajno sam bacila pogled kroz prozor i
primijetila auto parkiran s druge strane ulice. Nije bilo ništa neobično u
tome izuzev toga tko je bio u autu, kolega ljigavca sa svijetlom kosom,
njegov niski, tamnokosi prijatelj. Samo je sjedio tamo, glave okrenute u
smjeru moje kuće, nepokolebljive koncentracije. Čak sam i ja shvatila da
se nešto događa, prvo su se pojavili kod garaže i sad ovdje. Što su oni htjeli
i zašto nas nisu ostavljali na miru?
„Tata, prijatelj onog ljigavca svijetle kose je parkiran s druge strane
ulice.“
Tata je stigao do mene u otkucaju srca i osjetila sam kako se bijes
skuplja u njemu, dok mu se cijelo tijelo ukočilo. „Prokletstvo.“ Posežući
za svojim telefonom, obavio je poziv dok je marširao do ulaznih vrata.
„Tata je li to pametno?“
„Ostani ovdje.“
Moj je tata bio toranj bijesa pa opet se čovjek preko puta ulice nije ni
lecnuo. Izlazeći iz svog auta, stao je neposredno uz Tatu, iako je Tata bio
znatno viši od njega. Čak i s moje udaljenosti, znala sam da je to bila vrlo
usijana rasprava. Koraci iza mene umalo su me naveli da ispustim posudu
koju sam držala, dok sam se okretala da vidim Colea kako ide prema
hladnjaku.
„Otkud si se, dovraga, ti stvorio?“
„Bio sam u blizini.“
Dio mene bio je skeptičan oko njegove izjave, ali Cole Campbell stajao
je u mojoj kuhinji. Nije me zapravo bilo briga ni da je sišao niz dimnjak
poput Djeda Mraza.
„Jesi gladan?“
„Aha.“
„Napravila sam piletinu sa sirom, ali pošteno upozorenje, nije baš
dobra.“

79
 Cole je posegnuo za tanjurom, i činjenica da se sjećao gdje stoje me
usrećila, prije nego je zgrabio viljušku i nož i smjestio se za stol. Poslužila
sam mu hranu, natočila čašu vode i donijela mu ubrus. Bilo je to sve tako
domaćinski i mogla sam nas vidjeti za deset godina, u vlastitoj kući,
sjedeći ovako svake večeri, dijeleći obrok, krevet ... Saberi se, Mia.
Leptirići su poletjeli u mom stomaku dok sam čekala da uzme prvi
zalogaj, zatim čekala da vidim hoće li povratiti, ili ispljunuti to van, ali
umjesto toga njegove su se oči podigle da sretnu moje. „Dobro je.“
Da li je bilo pogrešno što sam htjela zaplesati sretan ples, preko cijele
kuhinje, onaj koji bi završio sa mnom u Coleovom krilu i s mojim usnama
na njegovim, prekrivenim piletinom sa sirom? Promijenivši temu prije
nego sam mogla popustiti pred tim nagonom, upitala sam, „Tko je taj
čovjek?“
„Nevolja.“
„A njegov svjetlokosi prijatelj?“
Coleov se izraz lica smračio, ali bio je to pogled u njegovim očima zbog
kojeg je moje srce brže zalupalo, jer je to bilo prvi put od onog dana u
uličici da je Cole izgledao ludo opasan. „Drži se dalje od njega.“
„I namjeravam.“
„Ako ti se približi, bježi.“
„Okej.“
„Imaš mobitel?“
„Aha.“
„Donesi ga.“
Nisam ga ispitivala, ne sa svom tom opasnom energijom koja se vrtila
oko njega, i izvukla svoj mobitel. Uzeo ga je i ukucao broj. „Ako vidiš njega
ili njegovog prijatelja bilo gdje u tvojoj blizini, nazovi me.“
„Okej.“
„Ozbiljan sam, Mia.“
„Nazvat ću te, Cole.“
Nastavio je jesti i koliko god sam bila uzbuđena što imam njegov broj,
također sam i brinula jer su ti tipovi bili loše vijesti i iz kojeg god razloga,
činilo se da imaju problem s Tatom.
Moj je tata uletio u kuhinju nekoliko minuta kasnije, lica zajapurenog
od ljutnje, ukočenih mišića. Njegova se pažnja odmah usmjerila na Colea.
„Mia, ostavi nas na minutu i nemoj prisluškivati.“
Nisam stigla ni do vrata kad je Tata zgrabio moju ruku, privlačeći me
k sebi da bi mi poljubio glavu. „Hvala za večeru, mala.“
„Nema na čemu. Noć, Cole.“

80
 „Noć, Mia.“
I po prvi put ikada, nisam prisluškivala nego sam otišla u svoju sobu i
zurila u Coleov broj na svom telefonu.

Prošlo je osam dana otkako je Cole utipkao svoj broj na moj telefon i
osam dana sam se morala suzdržavati da ga ne nazovem. Imala sam
Coleov broj mobitela i iako je to bio samo telefonski broj, osjećala sam se
kao da sam pogodila jackpot. Glupo, zapravo, ali imala sam dodatnu
energiju u svom koraku, stalni osjećaj uzbuđenja lepršao je odmah iza mog
grudnog koša jer sam imala tu vezu sa Coleom. Bila sam potpuno šašava
pa opet nisam ni najmanje marila. Sanjivo, gledala sam po susjedstvu dok
sam hodala do Tatine garaže i iznenađeno shvatila da je Teta Dee bila u
pravu o tome da će se napredak dogoditi; naše susjedstvo dobilo je face-
lift skoro preko noći. Mnoge od starih trgovina bile su zatvorene i novije
zgrade su se podizale. Jesu li starije trgovine bile prisiljene na zatvaranje
poput Tonyjeve željezarije? Čini se da je Cole bio u pravu oko zanimanja
Cartera Steina za zemlju na kojoj je bila Tatina garaža. Da li je on bio
odgovoran za sve promjene koje su se događale u našem susjedstvu? Da
li je on tjerao starije poslove na zatvaranje? Ako je tako, učinjen napredak,
i Carter, nisu bili tako sjajni po mom mišljenju. I dok sam o tome
razmišljala, ponovo sam ugledala svjetlokosog čovjeka. Prošlo je nekoliko
tjedana otkako sam ga posljednji put vidjela. Parkirao se s druge strane
ulice i niže od mene, oslonjen na svoj auto. Ali zbog činjenice da su njegove
oči zaklonjene sunčanim naočalama zurile u mom pravcu, moje su noge
ubrzale. On se odmaknuo od svog auta, krenuvši prema meni dugim
koracima. Srce mi je galopiralo u prsima, jer što je on planirao učiniti kad
dođe do mene? Moja se brzina povećala dok sam posezala za svojim
telefonom. I čak dok sam željela nazvati Colea, mrzila sam što je ovo bio
razlog zašto sam to morala. Prsti su mi se tresli dok sam birala njegov broj.
Odgovorio je poslije prvog zvona.
„Mia?“
„Onaj svjetlokosi ljigavac me prati.“
„Gdje si?“
„Niz ulicu od garaže.“
„Dolazim.“

81
 Praktički sam trčala, ali još uvijek sam osjećala da me svjetlokosi
sustiže. Strah, prošlo je dugo vremena otkako sam ga osjetila, i zbog toga
je ono što sam osjećala za Colea izblijedjelo u usporedbi s tim. U slijedećem
trenutku, motor je zagrmio niz ulicu, zaustavivši se odmah kraj mene,
predstavljajući zapreku između ljigavca i mene. Cole. Nikad nisam osjetila
olakšanje kao u tom trenutku. On nije ništa rekao, samo je skinuo svoju
kacigu i pružio ju meni. Ne gubeći vrijeme, navukla sam kacigu i smjestila
se iza Colea na njegovom motoru. Bilo je to priznanje mojim osjećajima
prema Coleu, jer se užas koji sam upravo osjetila, povukao, dok se
ugodnija emocija širila kroz mene, jer sam tako blizu njemu. Dobrodošla
toplina raširila se u mom stomaku dok sam se gnijezdila bliže njegovom
velikom, snažnom tijelu. Moji prsti omotali su se oko njegovog struka i
zbog potrebe da pritisnem svoja prsa o njegova leđa, to sam zamalo i
učinila. Ovo je bilo pogrešno, to je bio Cole, pa opet nije se osjećalo nimalo
pogrešno.
Krenuli smo niz ulicu i čak dok sam bila tako ushićena, zabrinutost se
također zadržala, jer je čovjek bio odlučan da dođe do mene, ali zbog kojeg
razloga? Skrenuvši u jednu od uvala, izraz na licu mog tate bio je
zastrašujući. „Tko je to bio?“
To je bilo upućeno Coleu.
I iako Cole nije progovorio ni riječ, on je nekako ipak odgovorio jer je
Tata izgledao još ljući. Koračao je, očito se puno toga događalo u njegovoj
glavi, prije nego je usmjerio svoju pažnju na Colea. „Hvala, Cole.“
„Aha.“ Coleov jedini odgovor prije nego je otišao natrag do auta na
kojem je radio, i iako je ciljao na ležerno, činilo se da bijes isijava i iz njega.
Zašto? Kad sam pogledala na svog tatu to je pitanje cvrčalo, kao i svaka
druga misao u mojoj glavi, jer sam znala da je nešto bilo vrlo pogrešno.
Ipak, umjesto da to podijeli sa mnom, on je samo rekao, „Nema više
hodanja u ili iz škole.“
„Zbog tog čovjeka.“
„Aha.“
„Ti mi nećeš reći što se događa, zar ne?“
„Sigurnije je za tebe da ne znaš, ali nema više šetanja. Jasno.“
„Aha.“
„Oprosti, Mia.“
„Hoće li sve biti u redu?“
Odmah mi je odgovorio, ali umjesto da se osjećam utješeno, postalo mi
je nelagodno jer su ga njegove oči izdale. Pogled u njima bio je suprotno
od onoga što mi je rekao. „Da.“

82
 Cole me kasnije pronašao dok sam radila svoju zadaću na stolu za
piknik.
„Mia?“
„Aha.“
„Jesi li ikad išla na satove samoobrane?“
Vrijeme postavljanja ovog pitanja nije bilo slučajno. Dakle, oboje i Tata
i Cole su bili nervozni zbog onog što se događalo. „Tata me naučio neke
stvari.“
„Kao što?“
„Napadati oči, nos, vrat, koljena ili prepone.“
„I da li bi to mogla?“
„Ne znam, ali mislim da bih.“
„Ustani.“
Koliko god mi je ideja o sparingu sa Coleom bila privlačna na svakoj
razini, nisam bila sigurna da je to sjajna ideja. „Zašto?“
„Mia, udovolji mi.“
„Dobro.“ U tom je trenutku zvučao toliko poput mog tate. Spustivši
svoju olovku, odmakla sam se od stola i stala točno ispred njega.
„Napast ću te, spriječi me.“
„Ne želim te povrijediti.“
„Nećeš. Želim vidjeti tvoje pokrete.“
„Okej.“
I onda je napao; ja nisam bila spremna na to koliko je on bio brz.
Njegove su se ruke stegnule oko mene toliko snažno da sam imala
problema sa disanjem. Oslobodio me, njegovo je lice bilo zategnuto od
neke emocije prije nego je protisnuo. „Ponovo.“
I ponovo se on kretao prebrzo. „Ponovo.“
Vježbao me cijeli sat, ali do kraja tog sata on mi se više ne bi izmaknuo.
„Sutra ću donijeti neki sprej suzavac. Nosi ga u svojoj torbi i pobrini se da
ti mobitel uvijek bude napunjen.“
„Cole, trebam li se brinuti?“
„Ne, samo budi pametna.“ Uzeo je moju ruku i osjećaj kako drži moju
malu ruku u njegovoj velikoj, žuljevitoj, ostavio me bez daha.
„Sve može biti iskorišteno kao oružje. Tvoj ruksak, čak i tvoj telefon će
pojačati tvoj udarac.“ Vukao me kroz garažu pokazujući svakodnevne
predmete koji mogu biti pretvoreni u oružje. Čak je predložio da poklopac
zahoda, ako se dobro baci, može onesposobiti napadača. Nije bilo
vjerojatno da će mi trebati ta informacija, ali svejedno sam ju pohranila jer
se Coleu činilo vrlo važno da to učinim. Činjenica da je on bio zabrinut,

83
zabrinjavala je mene, ali također je uzburkavala one osjećaje koje sam se
trudila da ne osjećam prema njemu.
Nakon njegove izložbe oružja, otpratio me do stola za piknik prije
nego je krenuo natrag u garažu. Pozvala sam ga, „Hvala na poduci.“
On je odgovorio. „Možeš mi zahvaliti tako što ćeš biti sigurna.“

Iskusila sam opaki slučaj déjà vua kad sam otvorila Coleu vrata
nekoliko tjedana nakon tatine objave da ne hodam u školu, jer je on bio u
još jednoj borbi. Tata je došao iza mene.
„Koji k.... rekao si da si vani.“
„Jesam.“
„Onda što je ovo?“
Coleov pogled zasjekao je prema meni.
„Mia, daj Coleu i meni par minuta. Možeš li donijeti pribor za prvu
pomoć?“
„Naravno.“ Bila sam na pola hodnika, ali još uvijek sam čula Coleov
odgovor.
„Bio sam u baru, čuo neke jebače kako pričaju. Nije mi se svidjelo što
su govorili.“
„Što su govorili?“
Pauza prije nego je Cole rekao, „Možeš pogoditi.“
„Prokletstvo.“
„Stvar je više u tome tko je govorio.“
„Što znači?“
„Donnyjev suradnik.“
„I ti ne misliš da je to slučajnost?“
„Ne.“
„Ovo sranje mora prestati.“
„Slažem se.“
Još jedna pauza prije nego je Tata rekao, „Hvala, Cole. Hajde da
stavimo led na to oko.“
Nisam bila sasvim sigurna na svojim nogama kad sam stigla do
kupaonice. O čemu je dovraga bio taj razgovor? Vrativši se u kuhinju, Tata
i Cole pili su pivo kraj stola.
„Želi li netko podijeliti sa mnom što se događa?“
Dva para očiju okrenula su se u mom smjeru, ali nijedan nije ništa
rekao.

84
 „Ti me ne puštaš pješke u školu, Cole me uči samoobrani i kupuje mi
sprej suzavac; on dođe ovamo izgledajući tako i mora razgovarati s tobom
nakon što su nas dva ljigavca uznemiravala. Nisam kompletna glupača i
da, shvaćam da sam mala žena, ali što je dosta, dosta je. Što se događa?“
Tata je progovorio, temperamentom obojenim riječima. „To nije zato
jer si ti mala žena. Ti ne trebaš biti uključena. Sve o čemu ti trebaš brinuti
je da maturiraš i budeš sigurna.“
„A Cole? Netko je iskoristio njegovo lice kao vreću za udaranje.“
„Njih nekoliko i oni izgledaju još gore.“ Cole je promrmljao i iskreno,
to me samo uzrujalo.
„Stvarno, tvoj ego je povrijeđen jer sam pretpostavila da te premlatila
samo jedna osoba?“
„Samo govorim kako jest.“
„Sad imaš smisla za humor? Prilično si dobro izigravao robota otkako
si nam se vratio i sad si humorističan. Obojica ste nemogući.“
Tata je ustao, obuhvaćajući me svojim rukama. „Mi želimo samo
najbolje za tebe, a najbolje je da ne budeš uključena u ovo sranje. To nije
prvi put da je Cole bio u tučnjavi i neće biti ni zadnji.“
„Ali ima nešto više u ovoj tučnjavi.“
„Aha, ali opet, to nije nešto oko čega bi ti trebala brinuti.“
„Dobro. Idem u krevet.“
Nisam čekala na odgovor prije nego sam izjurila iz prostorije. Otprilike
sat vremena kasnije, netko je zakucao na moja vrata. „Naprijed.“
Očekujući svog tatu, bila sam i više nego iznenađena kad sam ugledala
Colea kako stoji u dovratku. Noseći pidžamu, srećom sam zgrabila hlače
za jogu i majicu, a ne malu svilenu spavaćicu. Njegove su oči prešle preko
mene, nisam znala da li je to bio svjestan čin, ali jesu i ja sam osjetila njegov
pogled poput ljubavnikovog milovanja.
Vrućina i nešto mračnije gorjelo je u njegovom pogledu kad je sreo moj.
„To su samo sranja koja se događaju. Uznemirujuća i usijana, ali ništa zbog
čega bi ti trebala brinuti.“
„Da baš, to kažeš dok stojiš tu s licem prekrivenim masnicama.“
Prešao je udaljenost između nas, ulazeći u moj privatni prostor, a moje
tijelo reagiralo je zagrijavajući se i trnući u isto vrijeme. „Oni su te
neprilično komentirali i ja sam im to zamjerio.“
„Mene?“
„Aha.“ Njegov prst okrznuo je moju čeljust; slatka, nježna i snažno
intimna gesta.

85
 „Cole?“ Moje tijelo pomaklo se prema njegovom, što je naizgled
prekinulo čaroliju kojom nas je oboje okružio. Odmaknuo se. „Ja pazim na
tvog tatu.“
I kao što je i bio njegov način, okrenuo se i otišao bez riječi. Za razliku
od njega koji je samo otresao taj trenutak, meni je trebalo duže uključujući
i stvarno jebeno hladan tuš.

Dan mature. Nisam mogla vjerovati da sam maturant. Tata je imao

iznenađenje za mene, ali bio je tako dobar u čuvanju tajne. Svečana
priredba je u školi bila stvarno lijepa ali nisam mogla lagati, bila sam
oduševljena što odlazim.
Na jesen ću pohađati mali fakultet nedaleko doma, ali živjet ću u
kampusu. Čak i uz uzbuđenje koje sam osjećala, bila je tu i tuga na
pomisao napuštanja Tate. Sjedeći ispred moje kuće, čekala sam Tetu Dee.
Mi ćemo pokupiti Tatu i Dylana u garaži, koji su malo kasnili pa će se
istuširati u garaži, prije nego krenemo na večeru kod Vincenta. Motor se
spustio niz ulicu, vozač sada meni toliko poznat kao i moj vlastiti odraz.
Cole. Gledati ga kako silazi sa svog motora, izazvalo je poznate i vrlo
ugodne osjećaje da pale kroz mene, one iste koje sam osjećala već stvarno
dugo vremena za ovog muškarca.
„Mia.“
„Cole.“
„Krećete na večeru?“
„Aha. Hoćeš nam se pridružiti?“ Nikad nije, ali to me nije spriječilo da
pitam.
„Ne.“
„Zašto nam se ne pridružiš?“
„To je za obitelj.“
„Ti jesi obitelj, Cole. Trebao bi doći.“
„Jedan Campbell da uprlja Donatijev stol, nema šanse.“
Rekao je to kao šalu, ali on je u to vjerovao. U nekom mjerilu, vjerovao
je da on nije dovoljno dobar. „Zašto to radiš? Držiš se u sjenama kao da je
to jedino mjesto na koje pripadaš.“
Njegov je ležeran cerek izblijedio pa opet nisam imala pojma o čemu
razmišlja. „Ja tamo pripadam.“ Bilo mi je na vrh jezika da se usprotivim,
ali nije mi dozvolio da odgovorim kad je promijenio temu. „Čestitke.“

86
 Moje srce je nabijalo. Tako jednostavno priznanje, ali kad je bilo od
Colea, značilo je sve na svijetu. „Hvala.“
„Fakultet na jesen.“
„Aha, uzbuđena sam i pomalo nervozna.“
„Nervozna?“
„Nova iskustva mi stvaraju nervozu.“
„Bit ćeš dobro. Nedostajat ćeš tvom tati.“
„I on će nedostajati meni, nedostajati ćeš mi i ti.“
Samo na trenutak, pomislila sam da vidim ono što ja osjećam kako zuri
u mene. Ali izbrisao je taj izraz na svom licu tako brzo, da nisam mogla
biti sigurna kako sam samo zamislila vrućinu koja je pomela njegove crte
lica. Teta Dee se parkirala.
„Jesi li siguran da nam se nećeš pridružiti?“
Kimnuo je i nisam mogla da ne osjetim razočaranje i zbog toga što nije
dolazio i zato jer je vjerovao kako ne pripada. Ušla sam u auto Tete Dee i
dok smo se odvozili razmišljala sam o Coleovom dolasku do kuće. Je li
došao sam zato da bi me vidio?
Stigavši do garaže, Teta Dee je čekala sa mnom dok je Tata otišao po
moj poklon. Bilo mi je drago što je živjela nedaleko, što će ju Tata imati
blizu. Bila je četiri godine mlađa od njega, ali nije bilo sumnje da su brat i
sestra, naročito zbog njihovih očiju; oči kakve sam i ja imala. Teta Dee ih
je zvala mačjim očima, zlatno žute ... poput whiskeyja. Nalikovala sam
svom Tati, pljunuti on rekla bi Teta Dee, a ne na Cynthiju, što mi je bilo
drago. Ona je bila ljepša osoba ali tvrda, nešto što nisi mogao vidjeti na
slikama. Razmišljala sam o njenoj prijateljici. Tata ju nije ponovno
spomenuo pa sam se nadala kako to znači da se pojavila i da je sve bilo
dobro.
Zvuk auta kako se zaustavlja trgnuo me iz mojih misli. Moj tata sjedio
je za volanom starinskog Mini Coopera. Kako je njegovih 195 centimetara
stalo unutra, nisam znala, ali zaljubila sam se u auto. Iskobeljao se van i
mahao ključevima ispred mene.
„Sretna matura.“
Bacila sam se na njega. „Volim ga.“
„Dobio je kompletan remont. Star je izvana, ali trebao bi ti poslužiti
dugo vremena.“
Zakopavši svoje lice u njegova prsa, čvrsto sam ga zagrlila. „Ti si
najbolji.“
„Zaslužila si to, ali to je i sebičan poklon. Sad imaš sredstvo da dođeš
kući u posjetu, često.“

87
 Podignuvši svoju glavu, naše oči su se srele. „Dolazila bih doma bez
obzira na to.“
„Nedostajat ćeš mi.“
„Još uvijek imamo ljeto.“
„Ponosan sam na tebe, Mia. Ti si prva iz obitelji koja ide na fakultet.“
Moje srce opet se osjećalo poput Grincha, toliko nabujavši u mojim
prsima da će sigurno eksplodirati. „Volim te, Tata.“
„Volim te, mala.“
Omotavši svoju ruku oko mojih ramena i drugu oko Tete Dee, krenuli
smo kod Vincenta na našu slavljeničku večeru. Dylan je krenuo prije nas
da zauzme naš stol i kad bi nam se samo Cole pridružio, večer bi bila
savršena.
„Znaš da neću biti daleko od doma i kad diplomiram, radit ću za tebe.“
„Stvarno?“ Tatine obrve su se mrvicu podigle. „A što?“
„Uredski upravitelj. Treba ti jedan.“
„U pravu si, treba mi. Ja nemam vremena ni strpljenja i iako je Dyl to
rješavao, treba nam netko posvećen tome.“
„A to sam ja. Možda odlazim na neko vrijeme, ali vratit ću se. Zaglavio
si sa mnom, Tata. Kad budeš imao devedeset godina, ja ću biti ona koja će
te hraniti pudingom.“
„Kad budem imao devedeset, još uvijek ću raditi na autima.“
Vjerojatno hoće.
Njegova ruka stegnula se oko mojih ramena. „Ali sviđa mi se ideja da
radiš za mene. Ako to još uvijek budeš htjela kad diplomiraš, razgovarat
ćemo.“
„Htjet ću. Zauvijek zajedno, zar ne.“
„Jebeno točno.“

Za vrijeme večere, čovjek je prišao našem stolu. Izgledao je kao da

oklijeva; kao da nije siguran treba li se zaustaviti i pozdraviti. Izgledao je
poznato; nije mi trebalo dugo da ga prepoznam i sjetim ga se sa bejzbol
igrališta. Obučen u svoju plavu policijsku odoru, zurila sam jer nikada
nisam zapravo vidjela policajca tako blizu. To nije bilo pristojno, ali
vjerovala sam da često nailazi na takvu reakciju.
„Hej, Mace.“
Tata je podigao pogled i nacerio se. „Bruce.“ Tata se okrenuo prema
meni. „Sjećaš ga se sa treninga. Bruce, moja sestra Dee i Dylan.“

88
 „Lijepo te opet vidjeti; Dee, Dylan.“ Bruceov pogled zadržao se
trenutak duže na meni. „Čestitke, Mia.“
„Hvala.“ Pokazala sam na njegovu odjeću. „Znaš, nikad prije nisam
srela policajca.“
Njegov je osmijeh bljesnuo. „To je vjerojatno dobra stvar.“
Tata se na to tiho zakikotao. „Možeš to ponoviti. Jesi završio svoju
smjenu?“
„Aha.“
„Jesi li večerao?“ Upitala sam jer je on bio javni službenik koji je upravo
proveo dan održavajući naše susjedstvo sigurnim, čovjek je morao jesti.
„Ne još.“
Tata me pogledao, ispitujući bez riječi, i ja sam se nasmiješila prije nego
je on vratio svoju pažnju na Brucea. „Zašto ne privučeš stolicu?“
Oklijevao je, očito se nije htio nametati, pa sam ja podržala Tatinu
ponudu. „Aha, pridruži nam se.“
„Volio bih to, hvala.“
Kad se jednom smjestio, upitala sam ga, „Znatiželjna sam. Koji je bio
najgori poziv na koji si odgovorio?“
Bruceove oči su zasvjetlucale. „Pa, bio je taj jedan put...“
Te noći kad sam se vratila kući, na mom je krevetu bila mala smeđa
vrećica i na njoj je flomasterom bilo napisano: Čestitam Ružno Pače. Unutra
je bila fakultetska dukserica. Znači da je ranije uistinu došao da me vidi i
pomisao na to pretvorila je moju zaljubljenost u Colea u nešto dublje.

89
 Prošlo je tri mjeseca otkako sam krenula na fakultet i sviđalo mi se.
Posao je bio puno teži nego što sam očekivala, ali uspješno sam svladavala
izazove. Biti daleko od Tate bilo je teško, ali često smo razgovarali
telefonom pa je to pomoglo olakšati moju nostalgiju.
Dok sam hodala natrag u svoju studentsku sobu poslije rane večere,
vidjela sam Colea kako dolazi iz smjera kampusa. Bilo je to u načinu kako
se kretao, skoro posrćući, da sam zaključila kako je on ozbiljno pijan.
Požurivši preko ulice do njega, on je podigao pogled dok sam prilazila.
Njegove oči, obično tako ozbiljne i ledene, bile su pomalo unezvijerene.
„Mia.“
„Cole. Što radiš ovdje?“
„Došao sam te vidjeti.“
Čak i pijan, njegove riječi su me povukle.
„Pijan si.“
„Pomalo.“
„Dođi natrag u moju studentsku sobu.“
On se nasmiješio, ne cerekom već punim osmijehom, što me umalo
srušilo na koljena jer je prizor bio tako prekrasan. „Smiju li dečki tamo?“
Zadirkivao me. Bila je prokleta šteta što je bio pijan jer bih inače bila
na sedmom nebu. „Previše si pijan da bi išao nekud dalje.“
„Nisam toliko pijan.“
Omotala sam svoju ruku oko njegova struka; njegova teška mišićava
ruka bila je oko mojih ramena. „Vodiš me u svoju sobu, Mia?“
Zbog načina na koji je to rekao, vrućina se skupila između mojih nogu.
„Moraš to prespavati.“
Bila sam u jednokrevetnoj pa se nisam morala brinuti da će mi cimerica
praviti frku. Kad smo stigli u moju sobu, Cole je bacio pogled na moj

90
krevet prije nego je usmjerio svoj vrući pogled na mene. „Imaš samo jedan
krevet.“
„Možemo ga podijeliti.“ Umjesto ushićena, bila sam razočarana jer
sam napokon dobila Colea u svoj krevet, a čovjek samo što se nije
onesvijestio. Što je postavljalo pitanje, zašto je bio pijan? U svim tim
godinama što sam ga poznavala, nikad ga nisam vidjela izvan kontrole.
„Jesi okej?“
Njegova se pažnja prebacila na njegova stopala. „Težak dan, uvijek je
težak dan, ali neke godine su teže.“
Tad sam shvatila kako on govori o danu kad je njegov otac umro,
točnije kako je on taj koji je svog oca nasmrt pretukao. Srce me boljelo zbog
Colea čak i dok se ružna emocija probijala kroz mene dok sam razmišljala
o njegovom opakom ocu. „Želiš li razgovarati o tome?“
„Ne. Ti misliš da sam ja dobar. Ne bi mogla biti dalje od istine, ali sviđa
mi se da netko poput tebe u meni vidi nešto više od smeća kakvo jesam.“
Bijesna i ljuta jer je on o sebi tako mislio, praktički sam zaurlala na
njega. „Ti nisi smeće, Cole. Ti si savršen.“
„Nisam savršen, ni blizu savršenom.“
„Savršen si za mene.“
Njegov je izraz lica ponovno postao zagrijan i tako sam ga željela
zagrliti, ponuditi mu nešto više od riječi, ali oklijevala sam jer se Cole nije
zapravo ponašao kao Cole, i nisam mu htjela dati razlog da me izbjegava
kad alkohol ispari.
„Lezi. Donijet ću ti malo vode.“
Nisam mu morala dvaput reći. Odbacio je svoje tenisice i uvukao u moj
krevet, i dok sam se vratila sa njegovom vodom, on je čvrsto spavao. Iako
je vani još uvijek bio dan, presvukla sam se u svoju pidžamu i uvukla u
krevet pokraj njega. On se možda neće sjećati ove noći, ali ja prokleto
sigurno hoću.
Probudila sam se kad sam osjetila vrućinu kako gori preko mog
stomaka. Okrenuvši se u dodir koji je u meni budio žudnju kakvu nikad
prije nisam osjetila, moje su oči se otvorile da pronađu Colea kako me
promatra. Njegova se ruka pomicala preko mog stomaka, njegov dodir
mek poput šapata. Njegov pogled više nije bio divlji, ali bilo je nešto drugo
u njemu od čega mi se krv uzburkala.
„Kako se osjećaš?“ Požuda mi je produbila glas.
„Bolje.“
Skoro nisam pitala, ali morala sam znati. „Jesi li stvarno došao ovamo
kako bi me vidio?“

91
 „Aha.“
„Zašto?“
Nije odgovorio, bar ne riječima. Njegova se ruka popela uz moja rebra,
njegov je palac okrznuo donju stranu mojih grudi i morala sam pregristi
jecaj.
„Ne bih trebao biti ovdje.“ Pa opet, unatoč njegovim stvarnim riječima,
znala sam da je htio biti ovdje.
„Ne želim da odeš.“
„Ne možemo ovo raditi.“
„Zašto ne?“ Imala sam devetnaest godina; željela sam ga godinama,
zašto dovraga ne?
„Tvoj tata je meni poput tate.“
„Volim svog tatu, ali on nema ništa s ovim.“
Njegova se ruka smirila, kao da razmišlja da ustane sa kreveta i ode iz
mog života. Umjesto odlaska, obuhvatio je moju dojku, dok je njegov palac
prelazio preko bradavice. Ovog puta sam zatvorila oči uz jecaj dok sam se
izvijala u njega, nudeći mu više. Odgovorio je tako što mi je podigao
majicu preko glave i pomaknuo se da me zarobi ispod njega. Nikad nitko
nije gledao u mene kao što je Cole to činio u tom trenutku; posjedovanje,
strast, zajedno sa požudom ostavljali su me nemoćnom od moje potrebe
za njim.
„Tako jebeno prekrasna.“
Uživala sam u tim riječima, njegova su se usta spustila da uzmu moja.
Ništa me nije moglo pripremiti na strujni udar koji me poharao kad su
njegove usne kretale se uz moje, kad je njegov jezik zaronio u moja usta
kako bi me okusio. Njegove ruke kretale su se po mojem tijelu, a moji
kukovi se podizali tražeći olakšanje. Omotavši svoje ruke oko njegovog
vrata, povukla sam ga bliže, gladna za njim kao što je i on bio za mnom.
Osjetila sam ga, tvrdog i debelog, uz moj stomak i htjela sam ga u sebi;
htjela sam da moj prvi put bude on. Njegova se ruka uvukla između naših
tijela, kliznuvši ispod moje pidžame da ukliže u vlažnu vrućinu koju je
njegov dodir izazvao. Kad je prstima dodirnuo moj klitoris, bokovi su mi
poletjeli sa madraca na osjećaj koji me prodrmao od glave do pete.
Njegova usta odvojila su se od mojih trenutak prije nego sam osjetila
hladan zrak na mojim golim nogama, dok su moj donji dio pidžame i
gaćice slijedile majicu. Njegov gladan pogled fiksirao se na područje koje
je upravo izložio i kad se spustio niz moje tijelo i uzeo me u svoja usta, oči
su mi se prevrnule u njihovim dupljama.

92
 „Cole, oh Bože Cole.“ Pjevušeći te riječi, jer ništa nije nikada bilo tako
nevjerojatno, njegov jezik, zubi i usne dovele su me na rub orgazma
nebrojeno puta, samo da bi se povukli, a žudnja za njim postajala
nepodnošljiva. Nisam htjela svršiti u njegova usta; željela sam da on bude
u meni kad svršim.
„Molim te, Cole.“
Ako je imao bio kakvih nedoumica oko onoga što radimo, činilo se da
su nestale. Pomaknuo se sa mene i povukao svoju majicu preko glave, a
za njom i traperice. Mogla sam samo zuriti u ljepotu njegova tijela;
savršeno oblikovane mišiće, široka ramena, plemenske tetovaže koje su
krasile njegove nadlaktice i liniju dlaka koja je vodila dolje do njegove
erekcije.
Moja pažnja podigla se do njegovog lica i zatekla sam ga kako me
gleda. Kleknuo je na krevet, između mojih nogu, njegovi prsti krenuli su
među moje noge kako bi se opet igrali. Moje su ruke prešle preko njega,
niz njegova prsa, preko stomaka, još niže da obuhvate njegov kurac,
privlačeći ga bliže, dok sam ga vodila gdje sam ga željela.
Osjetila sam ga kako se gura u mene, nagnuo se naprijed i pritisnuo
svoje usne na moje, ali nije to bio isti gladan poljubac kakav je ovo
započeo. Bio je dirljiv i savršen, kao da je ovo bilo nešto što je i on dugo
vremena čekao. Baš kad je krenuo učiniti me svojom, moj telefon je
zazvonio, 'Short Change hero' od 'The Heavy', melodija zvona za mog
tatu. Zvao je da mi poželi laku moć. Coleovo ponašanje u trenu se
promijenilo.
„Sranje.“ Pomaknuo se, odmičući se od mene, i doslovno i u
prenesenom značenju.
„Nemoj Cole.“
„Ne možemo ovo učiniti.“
„Već jesmo.“
„Jebiga, nisam nikad trebao doći ovamo.“ Stajao je tamo, gol, zureći u
mene, ali ja nisam znala što se odvija u njegovoj glavi. Izgledao je rastrgan
i pun požude. A onda se pomaknuo, podignuvši moje noge na svoja
ramena i zakopavši svoja usta između mojih bokova. Svršila sam za
minutu prije nego se on ponovno pokrenuo. Zgrabivši svoje traperice sa
poda, navukao ih je prije nego je posegnuo za majicom.
Moje tijelo je pulsiralo od orgazma koji mi je upravo pružio, mog
prvog pravog orgazma, a on se oblačio i odlazio. „Molim te nemoj ići.“
„Nisam trebao doći ovamo.“
„Zašto?“

93
 Njegovi žuljeviti prsti dotakli su moje lice. „Ne pripadam ovdje.“
„Želim te ovdje.“ I iako su ga moje riječi pogodile, također sam znala
da neće ostati, pa sam preklinjala jer ako će ovo biti jedini put da sam s
njim, htjela sam da ga se i on sjeća. „Dozvoli mi, molim te pusti me da ti
pružim ono što si ti meni.“
Uhvatila sam ga nespremnog s tim komentarom jer po prvi put ikada,
vidjela sam da i on mene želi jednako kao što sam ja željela njega.
Ohrabrena tim pogledom, posegnula sam za njim. Čim se moja ruka
omotala oko njegove kite, zatvorio je oči i najseksipilnije režanje zatutnjalo
je duboko u njegovom grlu. Omotavši moju kosu oko njegove ruke, držao
me blizu dok sam ja spuštala njegove traperice, hvatajući njegovo dupe da
ga privučem bliže. Njegova druga ruka pridružila se mojoj, preplevši
prste dok smo ga obrađivali, klizeći po tom tvrdom koplju gore i opet
dolje. Prije nego će svršiti, njegova se ruka spustila da obuhvati vrećicu
između njegovih nogu. Svršio je po mom stomaku i prsima, osjećaj je
nagnao moje vlastito tijelo da se grči u odgovoru. Oči teških kapaka srele
su moj pogled prije nego se njegova pažnja prebacila na moj stomak.
Vrteći prstom kroz dokaz njegova orgazma, utrljao ga je u moju kožu,
kružeći oko moje bradavice – kao da me obilježavao – prije nego je spustio
glavu i dotaknuo jezikom mjesto koje je upravo obilježio. Nikad nisam
osjetila nešto tako nevjerojatno dok nije povukao taj osjetljivi vršak
duboko u svoja usta, kušajući sebe i mene. Iznenađen i razuzdan jecaj
pobjegao mi je sa usana kad me ugrizao, točno na unutrašnjoj strani moje
lijeve dojke, zapravo me označavajući. Povukao se od mene i na trenutak
sam pomislila da će se opet skinuti i vratiti u krevet, ali kad je vrućina
napustila njegove oči, znala sam da odlazi.
„Molim te, nemoj ići.“
„To je samo zaljubljenost, što osjećaš za mene. Prerast ćeš to.“
„A tvoji osjećaji prema meni?“
„Nemam prava ih osjećati.“
„Ali nešto osjećaš.“
Nije odgovorio riječima, ali poljubac koji mi je dao prije odlaska bio je
najslađi i najjače mi je slomio srce, jer sam znala da nije samo govorio laku
noć, nego zbogom. Nisam se pomakla sa svog kreveta, još uvijek sam
klečala na rubu, gola i prekrivena njime, kad se on okrenuo od mene i
izašao.

94
 Nisam se tuširao; Mijin miris bio je na meni. Udaranje koje je
karburator primao bilo je brutalno, ali svaki put kad su moje misli odlutale
na prošlu noć, što je bilo neprestano, osjećao sam se rastrgan oko toga što
je hranilo moj bijes. Zašto sam otišao do Mije, zašto sam započeo nešto, što
sam znao da ne smijem? Naročito sa sranjima koje se događalo s
Donnyjem i Steinom, bilo je opasno biti povezan sa mnom. Ona je bila
daleko od toga, zaštićena, i onda ja odem i pozovem tu nevolju ravno u
njezin dom. I zašto? Jer sam ju želio, jebeno žudio za njom poput ovisnika
kojem treba slijedeći fiks i tu je bila dilema. Željeti nešto što nisam smio u
vrijeme kad je bilo opasno pokazivati slabost, a ona je definitivno bila moja
slabost.
„Cole?“
Mia. Okrenuvši se prema njoj, vidjevši oklijevanje i još gore strah od
odbijanja, osjećaj je bio poput bodeža zabijenog u srce.
„Imaš li minutu?“
„Aha.“ Zgrabivši moj ručnik, obrisao sam ruke dok sam ju pratio van.
Prizori nje iz prošle noći sudarali su se u mojoj glavi zbog čega je bilo
stvarno jebeno teško hodati.
U pravom Mijinom stilu, ona se nije sustezala. „Što se dogodilo prošle
noći?“
Zureći u te oči boje whiskeya, znao sam da ću dugo vremena mrziti
sebe zbog slijedećih riječi koje ću izgovoriti, znao sam da će i ona.
„Greška.“
Reagirala je kao da sam ju ošamario. Podnio bih beskrajne batine od
svog tate da uklonim taj izraz sa njenog lica. „Stvarno u to vjeruješ?“
„Vjerujem da je cijeli svijet ispred tebe, gledati unatrag kad bi trebala
gledati naprijed je greška.“
„Želim te.“
Bože, ubijala me. „Imaš devetnaest godina, nisi sigurna što želiš. Ja
sam pri ruci i poznat, nemoj to brkati sa nečim više od toga.“
„To je sranje i ti to znaš. Moji su osjećaji niknuli iz godina poznavanja
tebe, i odrastanja s tobom. Pri ruci i poznat, ozbiljno? Izigravaš Jekylla i
Hydea bolje od Jekylla i Hydea.“
„Mia.“

95
 „Želiš da krenem naprijed, dobro. Neću preklinjati za tvoju naklonost,
ali nemoj me gledati u oči i reći da nisi osjetio isto što sam i ja osjetila. Da
nisi žudio koliko sam i ja žudjela. Još uvijek si na meni; nisam se tuširala,
ne želim izgubiti tvoj miris; želim ga kao žig. Reci mi da ti ne osjećaš isto
i ja ću otići i nikad se neću osvrnuti.“
Bila je to laž, mala laž, ona koja bi ostvarila moj krajnji cilj da ju
odgurnem dalje od mene i u kakvu god budućnost što ju je čekala pa opet,
nisam to mogao učiniti. Nisam mogao zuriti u lice jedine žene koju ću ikad
voljeti i reći joj da nisam osjetio kako pripadamo zajedno. „Osjećam to.“
Njena reakcija nije bila ona na koju sam bio spreman, ona se
nasmiješila: tako vedro i veselo da me skoro zaslijepila. „Ja ću zasad
krenuti naprijed, slijedeće četiri godine koncentrirati ću se na moju
budućnost, ali, ti i ja Cole, nismo ni blizu gotovi.“
Odšetala je ovog puta, ali poskakujući dok se udaljavala, i jebeš me ako
se nisam zbog toga nacerio.

Mace i ja ušli smo u mali ronilački bar na Fairmount Aveniji; mojim

očima trebala je minuta da se priviknu, mjesto je bilo mračno – vjerojatno
da sakrije prljavštinu i žohare. Tek smo ušli kad nam je prišao muškarac.
Prosječne visine i građe, prilično običan u svemu, ali inteligencija je bila u
tim očima, za koju bih se kladio da joj ništa ne promakne.
„Mace i Cole?“
„Aha.“ Mace se činio zabrinut zbog ovoga kao i ja, ali pritisak koji je
Stein vršio na Macea nije bio jedini koji se osjetio u susjedstvu. Kao što je
Mace rekao, sranje mora prestati.
„Terence Clark. Hvala na sastanku.“
Pokazao je na stol u mračnom kutu i nije gubio vrijeme, nego odmah
prešao na stvar. „Kakvo je vaše zanimanje za Cartera Steina?“
„Nas ne zanima Carter Stein.“ Mace se zavalio u svojoj stolici kao da
ga ništa ne muči, varljivo jer je bio napet kao struna.
„Možemo biti ili iskreni oko ovoga ili gubiti naše jebeno vrijeme na
sranje. Što ćemo?“
Mace je uzvratio, njegov govor tijela pokazivao je da može lako ustati
i izaći. „Ti si nas pozvao ovamo, zašto ne počneš s tim tko si ti i što dovraga
hoćeš?“
Odobravanje je dočekalo taj odgovor, ako je Terenceov cerek bio neki
pokazatelj. „Radim za Philadelphijsku policiju i mi istražujemo Cartera

96
Steina. Nisam mogao ne primijetiti koliko ste se puta vas dvojica pojavili
u istrazi. Pa opet moram upitati, zašto zanimanje?“
„To nije Carter – “
Terence se pomaknuo, nestrpljenje zamijenilo odobravanje.
Mace se nije čak ni trgnuo. „Ako bi mi dozvolio da objasnim,
poznanica me zamolila da se raspitam za prijateljicu koja je izgleda
nestala.“
„Zašto nije otišla na policiju?“
„Prijateljica i ona koja je nestala su prostitutke, nije bila zapravo
uvjerena da će se policija potruditi.“
„Pošteno.“
Znao sam da je Mace impresioniran kao i ja što je čovjek to uistinu
priznao.
„Jesi li pronašao nestalu osobu?“
„Ne.“
„Shvatio sam da imaš neke fotografije.“ Terence je pecao.
„Napravio sam nekoliko slika svojim mobitelom na mjestima gdje je
žena obavljala svoje poslove, budući se mušterije drže poznatih mjesta.
Nisam zapravo htio prilaziti mušterijama, jer ako se nešto stvarno
dogodilo, ne zanima me čavrljanje sa potencijalnim ubojicom. Pokazivao
sam slike prijateljicama nestale žene kako bih saznao koji je od njezinih
redovnih mušterija posljednji ju vidio, ali zasad ništa.“
„Mogu li ja vidjeti te slike?“
„Zašto?“
„Mislim da si na tim slikama uhvatio više nego što misliš. Ti poznaješ
Donnyja?“ Terenceove oči presjekle su na mene.
„Radio sam neko vrijeme za njega dok nisam shvatio koliki je on
sadistički jebač.“
„On to jest, vjerojatno i veći nego što znaš. Priča se kako on preuzima
aktivniju ulogu u unutrašnjem krugu Cartera Steina. Za moj način
razmišljanja, to nije dobra stvar, ne znajući ono što znam o njemu.
Nedavno smo morali zgnječiti priču o korupciji, anonimni izvor tvrdio je
da ima slike koji dokazuju korupciju. Pretpostavljam da ti ne bi bio taj
anonimni izvor?“
Mace nije odmah odgovorio dok je proučavao čovjeka nasuprot njega.
„Ne bih stavio Miu ili Colea toliko blizu likovima poput Donnyja ili
Steina.“
„Mia, tvoja kći? Ona je sad na fakultetu, daleko od susjedstva?“
„Aha.“

97
 „Dobro.“
„Misliš da bi moglo biti nevolja?“
„Mislim da ne znamo dovoljno o tome što se događa, ali da je ona moja
klinka, htio bih da je pakleno daleko.“
Krivnja je izjedala moju utrobu jer sam glupi, jebeni ja dao razlog Miji
da se ne drži dovoljno daleko.
„Volio bih vidjeti te slike i ako bi nešto čuo, upozorenje bi bilo lijepo.
Naravno da ću uzvratiti uslugu. Daj mi informacije o toj nestaloj ženi.
Vidjet ću što mogu iskopati.“
Mace je prebacio pažnju na mene, pitajući bez riječi želim li biti dio
toga. Činilo mi se da što više njih istražuje Donnyja i Steina, prije će oni
biti iza rešetaka. Ja sam bio za. Lagano kimanje glave dalo je Maceu njegov
odgovor, njegova se pažnja vratila natrag na Terencea. „Čini se pošteno.“
rekao je Mace.
Terence je mahnuo konobarici. „Upravo mi je završila smjena, ne bi mi
smetalo jedno hladno. Jesi za?“
Mace nije trebao pogledati u mom smjeru da bi znao što mislim o toj
pozivnici. Odgovorio je za nas oboje kad je rekao, „Zašto ne.“

Druga godina, bilo je teško povjerovati da sam završila cijelu godinu

studija. Odlučila sam se za računovodstvo kao glavni predmet jer sam
voljela matematiku i ispalo je da sam dobra u tome. Ne samo da ću voditi
tatin ured, mogla bih se pobrinuti i za knjige, uključujući i poreze jer je
Tata stvarno mrzio svaki dio knjigovodstvenog posla garaže. A Dylan,
koji je sad obavljao taj posao, više to neće morati.
Kao što sam obećala, koncentrirala sam se na školu i gurnula Colea u
pozadinu, ali nije bilo lako ne misliti na njega jer svaki put kad bih čula
njegovo tiho izgovoreno priznanje kako me želi koliko i ja njega, nisam
mogla ne osjećati uzbuđenje ili iščekivanje završetka onog što smo
započeli te noći u mojoj studentskoj sobi. Doći ćemo do toga, jednog dana.
Nedostajao mi je dom dok sam razmišljala o njemu; iznenadit ću Tatu,
i Colea, posjetom. Put nije bio dug i kad sam stigla, parkiralište ispred
garaže bilo je puno – posao je cvjetao – pa sam parkirala dalje niz ulicu.
Vozeći se kroz susjedstvo, ispunio me ponos kad sam vidjela kako odlično
izgleda; puno kuća je bilo obnovljeno i noviji automobili su bili paralelno

98
parkirani u ulicama. Znak za Tatinu garažu bio je vidljiv iz daleka,
jednostavan crno-bijeli znak. Bila sam na pola parkirališta kad sam čula
povišene glasove. Provirivši iza ugla, ne želeći ih prekinuti i pakleno
znatiželjna zašto se Tata i Dylan svađaju, prisluškivala sam ... činilo se da
nisam mogla samu sebe spriječiti da to ne učinim.
„Što si to učinio, Dyl?“
„Nisam znao što bih drugo uradio, Mace. Žao mi je, nisam nikad mislio
da će to otići tako daleko.“
„Jebi ga, čovječe, znaš kakvi su to ljudi. Zašto bi se jebeno spetljao s
time?“
„Nisam imao previše izbora.“
„Sranje.“ Moj tata izgledao je bijesan. „Zašto mi dovraga nisi rekao?
Zašto si čekao da ja to čujem od Colea?“
Srce mi je poskočilo kad sam ugledala Colea, nisam mogla kontrolirati
svoju reakciju kad ga vidim kao što nisam mogla kontrolirati ni mjesečeve
mijene.
Dylan je izgledao grozno, rastrgano i uplašeno. Kad se Tata okrenuo
Coleu, nagađala sam kako ima još nešto za reći Dylanu, ali nije htio
publiku. „Hvala na upozorenju. Gotov si za danas?“
„Aha.“
„Okej, vidimo se ujutro.“
Cole je očito također pročitao Tatine namjere kad je krenuo prema
najudaljenijem području od mene. Lagano oklijevanje u njegovom hodu i
način kako je nakrivio glavu u mom smjeru dali su do znanja kako zna da
sam tamo. Slasni trnci spustili su mi se niz kralježnicu od činjenice da je
on jednako svjestan mene kao što sam ja bila njega. Izašao je iz garaže i ja
sam ga pratila. On je to i očekivao od mene jer me čekao.
„Mia. Zna li Mace da si kod kuće?“
„Ne, nedostajao mi je dom pa sam mislila da navratim, možda na
večeru.“ Pokazujući prema garaži pitala sam, „Što se događa sa Dylanom?
Je li sve okej sa garažom?“
Njegov odgovor nije bio u skladu sa njegovim izrazom lica; izgledao
je strašno ljut. „Sve je dobro.“
On je uvijek bio tamo, uvijek čuvao Tati leđa. Morao je znati da mi to
ne samo da prepoznajemo, nego da smo također zahvalni. „Hvala ti što
uvijek paziš na Tatu i mene. Sretan je što ima tebe za prijatelja. I ja sam
tvoj prijatelj, znaš to, točno?“
Nije to bio jedan od njegovih čisto savršenih osmijeha, ali još uvijek je
bio prokleto fantastičan. „Znam to, Mia.“

99
 „Znam da želiš da ja idem naprijed za sad, ali ako me ikad budeš
trebao, znaš kako me pronaći.“
„To vrijedi i za tebe. Idi i vidi tatu, tvoj posjet je baš ono što mu treba.“
I zatim se okrenuo i otišao.
Cole je bio u pravu. Tata je izgledao iscrpljeno kad sam ušla natrag u
garažu, ali čim me ugledao nacerio se od uha do uha.
„Mia!“ Privio me u zagrljaj i držao tako duže nego je bilo potrebno,
zbog čega sam se odmah zabrinula. „Jesi li okej?“
„Aha, sad bolje kad si ti ovdje.“
„Mislila sam da bi mogli otići na večeru.“
„Hajmo kući, ja ću napraviti večeru. Predugo je prošlo otkad smo
zajedno jeli obrok kod kuće.“
„Postaješ li sentimentalan pod stare dane?“
Omotao je svoju ruku oko mog ramena. „Ne, samo mi nedostaje moja
klinka.“

„Kako smo se dovraga upetljali u ovo sranje?“ Mace je zvučao jednako

zgađeno kao što sam se ja osjećao.
„Zato jer te prostitutka zamolila da potražiš drugu prostitutku.“
„Pokušavaš li biti smiješan, Cole?“ A iako je to rekao praznog izraza
lica, čuo sam humor. „Da sam tad znao što znam sada, nikad ne bih pustio
Miju van iz kuće.“
„Kao da bi ju mogao zaustaviti.“ Ona je bila sila prirode; nije bilo čudo
što me izluđivala na stvarno jebeno dobar način. „Vratila se u školu?“
„Aha. Mogao si nam se pridružiti na večeri.“
„Nakon što si saznao za Dylana, smireni obrok sa Mijom bio je
vjerojatno baš ono što ti je trebalo.“
„Možeš to ponoviti. Nemam prokletog pojma o čemu je Dylan
razmišljao.“
„Zvuči kao da nije baš previše razmišljao. Mia je načula jučerašnju
raspravu.“
„Mislio sam da jest, klinka je prisluškivala otkad je prohodala.“
Nacerio sam se razmišljajući o mlađoj Miji, sva ta divlja kosa i oči
prevelike za njeno lice, kako prisluškuje razgovore koje nije smjela.

100
 „Primijetio sam kako se ti i Mia gledate.“
Cerek je nestao sa mog lica. Oh sranje.
„Kružili ste jedno oko drugog dugo vremena.“
„Mace, gle, ja – “
„Ja ne prigovaram, Cole, upravo suprotno. Sviđa mi se ideja da ste vas
dvoje zajedno.“
Potpuno nespreman na takvu izjavu, prejako sam stisnuo kočnicu,
izbacujući nas obojicu iz svojih sjedala. Zaustavivši se uz rub kolnika, jer
mi je pažnja bila kilometrima daleko od vožnje, pomaknuo sam se u
mjestu da zurim u Macea. „Ti se ne šališ.“
„Ne.“
„Mia zaslužuje bolje.“
„Ti voliš moju kćer. Ne pitam, mogu to vidjeti. Promijenio si se zbog
nje. Pomažeš mi zbog nje. Držiš se dalje od nje zbog nje. Čovjek koji je
voljan promijeniti se, uskratiti sebi ono što želi, sve kako bi pružio najbolje
ženi koju voli, on je i više nego dovoljno dobar. Nema nikog boljeg za Miju
od tebe. Ti znaš što ja osjećam za Miju i govorim ti, Donati i Campbell,
uvijek mi se sviđalo kako to zvuči.“
„Ti ozbiljno želiš da mi budemo zajedno?“
Mace se zavalio u svom sjedalu. „Aha, svidjelo bi mi se to.“
Nisam mogao da se ne nacerim jer me ljudi nisu često iznenađivali, ali
bio sam pakleno iznenađen. „I meni.“
„Dobro, idemo sad na piće. Zaslužili smo ga.“
Pa, sranje. Mace mi je upravo dao svoj blagoslov i jebeš sve, ali bio sam
prokleto sretan što ga imam.

Kiša nije prestala; vjetrovi su bili tako jaki da sam mislila kako će izbiti
prozore sa njihovih šarki. Sutra je Teti Dee bio rođendan pa kako je bila
tradicija, slavili smo kod Vincenta.
Promocija je za dva mjeseca, još uvijek nisam mogla sasvim
povjerovati da su prošle četiri godine, iako sam bila vrlo zaposlena na
fakultetu. Tata i ja smo pričali o tome da radim za njega kao voditelj ureda
u Maceovoj auto garaži; obavljat ću točno onu vrstu posla koju sam se
nadala da ću obavljati uz dodatni bonus što ću provoditi dane sa Tatom i
Dylanom. I Coleom. On je bio glavni razlog moje nevjerice kako su brzo

101
posljednje četiri godine proletjele jer obično kad moraš čekati na nešto što
želiš, vrijeme se vuče. Željela sam njega i za razliku od njegovog
predviđanja, moji osjećaji nisu bili samo zaljubljenost, ni blizu. Njegovo
vrijeme je prošlo.
Kao rani poklon za diplomu, Tata mi je pronašao fantastičan stan blizu
križanja South i Rodman ulice. Moj stan je gledao na South ulicu i bio je to
najslađi stančić. Bio je uporan da ga kupim, a ne unajmim, pa mi je dao
prvu uplatu i ponudio plaćati mjesečnu hipoteku dok ne počnem
zarađivati za život. Nisam namjeravala kupiti stan tako brzo, pogotovo jer
tehnički još nisam radila, ali Tata je bio odlučan, htio me u tom stanu, pa
sam pristala na njegovu vrlo velikodušnu ponudu. Useljavanje će biti
tjedan poslije promocije.
Bilo je kasno, ali još sam bila budna; Tata je bio vani, najvjerojatnije sa
nekom od svojih prijateljica. Znala sam da je moj tata izlazio. Nikad nije
žene dovodio doma kad sam ja tu živjela, ali povremeno bi žena navratila
u garažu. Bio je zgodan pa nisam bila iznenađena ženskim zanimanjem.
Uvijek sam željela da pronađe nekog, tog nekog posebnog, ali uvijek sam
imala osjećaj da je tata više zanimao žene, nego one njega. Možda je poslije
Cynthije, pomisao da se nekome posveti bila odbojna. Nisam ga mogla
kriviti zbog toga.
San mi se prišuljao, ali nisam htjela otići u krevet dok Tata nije kod
kuće. Kucanje se čulo u tri ujutro. Morala sam zaspati jer me kucanje
prestrašilo. Pogledavajući na sat, srce mi je počelo lupati. Tko bi kucao u
ovo doba? Provjerila sam špijunku i iako je čovjekova silueta bila skrivena
u sjeni, znala sam da je to Cole.
Otvarajući vrata, pitala sam, „Cole, što radiš ovdje?“
Nije rekao ni riječ, samo zakoračio prema meni i omotao me svojim
rukama.
„Cole? Što je bilo? Znaš li koliko je sati?“
Nekoliko minuta kasnije ispred kuće se zaustavio policijski auto.
Svjetla su bljeskala, crvena i plava reflektirala su se od kuće s druge strane
ulice.
„Zašto su policajci ovdje?“
Otrgnuvši se od Colea, odmakla sam se korak od njega. „Cole, zašto
su policajci ovdje?“
„Mia – “ Cole je plakao, suze su tekle niz njegovo lice. Duboko u sebi
znala sam zašto su policajci ovdje, znala zašto je Cole stajao na tatinoj
verandi plačući, ali ako to izgovorim naglas postat će stvarno. Pomičući

102
se dublje u kuću, tresla sam glavom, odbijajući to povjerovati, odbijajući
prihvatiti stvarnost koju nikad neću moći podnijeti.
„Mia.“
„Ne, Cole. Ne vjerujem to. JA U TO NE VJERUJEM.“
„Žao mi je, tako mi jebeno žao.“
„Gospođice Donati?“
Suze su ispunile moje oči, ali nisam ih pustila da padnu, dok sam zurila
u policajce u Tatinom predsoblju. „Mace Donati sudjelovao je u prometnoj
nesreći ranije ove večeri, žao mi je, ali nije preživio.“
Svaki dio mene umirio se, moj dah, moje srce čak i krv koja je tekla u
mojim venama, činilo se da je zastala na tren prije nego je tuga probila iz
mene. Dok sam padala na koljena, izmučeni krik otrgnuo se iz mog grla.
Omotala sam svoje ruke oko sebe, očajnički pokušavajući održati se na
okupu jer sam osjećala kao da ću se raspasti, ljuljala sam se žudeći za
jedinom osobom koja je uvijek sve činila boljim znajući da to više nikad
neće napraviti. Spustila sam glavu na moja koljena, jecaji su potresali moje
tijelo; moj tatica bio je mrtav. Htjela sam vrišteći poricati. Pomisao da
nikad više neću vidjeti njegovo voljeno lice, osjetiti njegove ruke oko sebe
kad sam povrijeđena, ili čuti njegov glas kako samo izgovara moje ime,
ispraznila me. Nikad nećemo raditi zajedno; on me nikad neće odvesti do
oltara i nikad neće držati svoje unuče.
Snažne ruke omotale su se oko mene. Cole me ljuljao u svom krilu,
držeći me čvrsto nudeći utjehu i istovremeno ju tražeći; bio je opustošen
kao i ja. Dodirnuvši njegovo lice, njegove oči se otvore i tamo je bila takva
pustoš.
„Njega stvarno nema.“
„Da.“
„Neće nam se vratiti, zar ne?“ Čak i izgovorivši riječi, još uvijek nisam
u njih vjerovala.
Privukao me bliže, njegov stisak oko mene se pojačao.
Mog tate više nema. Nisam mogla pojmiti život u svijetu u kojem on
nije. Još uvijek smo trebali toliko toga napraviti. Nije mogao otići, a opet
se moje srce razbilo u komadiće znajući da koliko god to pokušavala
zanijekati, morat ću se suočiti sa prihvaćanjem njegovog gubitka.
Zagnjurivši lice u Coleova prsa, bol je bila zapanjujuća. Bol za koju sam
znala da ću ju nositi do kraja svog života. Panika je naglasila moje riječi;
nisam mogla izgubiti i Colea. Ako me on ostavi, ja ću biti ona izgubljena
u mraku. Savivši ruke oko njegovog vrata, držala sam se za njega. „Molim
te nemoj me i ti ostaviti. Ne mogu i tebe izgubiti.“

103
 Nije mi odgovorio, samo me držao dok nisam u suzama zaspala.
Ujutro kad sam se probudila, Cole je nestao.

Uletjevši u sobu koju su Terence i njegova ekipa koristili kao bazu,

tražio sam krv. Gledajući kako se Mia urušava, vidjevši razaranje i gubitak
na njenom licu i znajući da ona još uvijek ima nešto za izgubiti, zamalo me
slomilo. Ali prokletstvo, Maceova smrt neće ostati neriješena. Prometna
nesreća moje dupe. „Što se dovraga dogodilo?“
Terence je skočio, razumjevši moje raspoloženje i pokušavajući me
spriječiti da napravim nešto što ću požaliti. „Smiri se, Cole.“
„Da se smirim? Jedne minute Mace je živ, a slijedeće nije. Jedina
promjena u njegovom svijetu bila je pomaganje vama. Zato opet kažem,
što se dogodilo? Kako su se signali zapetljali da je on otišao van bez
mene?“
„On nije obavljao ništa za mene.“
„Što?“
„Nisam ga zvao. Gdje god da je otišao, sa kim god se sastao, nije stiglo
od mene.“ Terence je bio puno stvari, ali nečastan nije bila jedna od njih.
„A opet je otišao.“
„Aha.“
Zateturao sam zbog implikacija toga; jedan pogled na Terencea je to
potvrdio. „On tu osobu nije smatrao prijetnjom.“ Čak i izgovorivši riječi,
još uvijek nisam u njih sasvim vjerovao.
U rijetkom iskazivanju emocija, Terence je objesio ramena i činilo se
kao da je ostario, točno tamo ispred mene. „Aha. Mace je poznavao osobu
koja ga je ubila.“
A to je značilo da tkogod ga je ubio, vjerojatno je također poznavao
Miju. Izgubio sam Macea; neću izgubiti nju. Pazit ću na nju, sačuvat ću ju,
a kako bih to napravio moram se držati dalje od nje; ona je morala i mene
izgubiti. Rijetko sam previše pio, mogu zahvaliti svom tati za to, ali
večeras ću se naliti.

104
105
 Prije šest mjeseci sam izgubila svog tatu, a bol je još uvijek bila jednako
sirova kao i one noći. Ponekad bih se probudila uvjerena da je sve to samo
užasna noćna mora, ali onda bi se stvarnost vratila i ja bih ga ponovno
izgubila. Cijeli moj život bili smo Tata i ja. Nisam zapravo bila sigurna tko
je bila Mia Donati bez Macea Donatija kraj mene. Još uvijek sam imala Tetu
Dee i Dylana, ali veza sa mojim tatom bila je posebna. Zajedno smo ju
iskovali, stvorili zajednički život koji je bio skoro prokleto savršen, i neki
pijani vozač to mi je oduzeo. Nikad nisam vjerovala da srce može toliko
boljeti i još uvijek funkcionirati. Bol se zbog njegovog gubitka nije smanjila
tijekom prošlih mjeseci, u stvari postala je još bolnija, kako su dani
prolazili u kojima sam htjela nešto s njim podijeliti, samo da bi se gruba
istina kako on nije ovdje i nikad ponovo neće biti, razbila o mene.
Začudilo me koliko se život može promijeniti u tako kratkom
vremenu. Bila sam opet u svom starom susjedstvu jer smo Teta Dee i ja
pakovale stvari u Tatinoj kući, koja se prodavala. Nisam mogla vjerovati
da moramo prodati moj dom iz djetinjstva, mrzila što će kuća u kojoj je
tata proveo toliko vremena čineći ju svojom, jednog dana pripadati nekom
drugom. Razmišljala sam da ju preuzmem, odustanem od svog stana i
vratim se kući, ali Tata je stvarno htio da budem u stanu, inzistirao da ga
kupim, pa se napuštanje osjećalo kao čin prkosa.
Još više od prodaje naše kuće mrzila sam vidjeti građevinska vozila
poredana na parkiralištu Maceove garaže. Izgleda, kako posao nije išao
tako dobro kako nas je Tata naveo da povjerujemo. Dylan je, kao Tatin
poslovni partner, pokrio nepodmirene dugove za radionicu, ali bilo je
jednostavno nemoguće da nastavi raditi, pa ju je prodao. Carter Stein ju je
kupio i to je žuljalo. Tata njemu nije htio prodati pa opet, on je sad bio
vlasnik. Nisam krivila Dylana, nije imao izbora, a Carter je bio uporan, ali
osjećalo se pogrešno.

106
 Kao dodatak mom slomljenom srcu, poslije te užasne noći, Cole se opet
promijenio. Bio je uvijek tamo, nikad nisam sumnjala da ako ga trebam,
on će biti tamo, ali držao se u pozadini. Koliko god sam htjela istražiti moje
osjećaje prema njemu, žudjela za njim, još više je bolio gubitak njegovog
prijateljstva; veza za koju sam se teško borila da ju zadržim, ali ju svejedno
izgubila.
Gorčina, uvrijeđenost bile su neke od emocija koje sam osjećala kad
bih razmišljala o Coleu, ali u tom je miksu bila i znatiželja. Imala sam
toliko pitanja za njega. Na primjer, kako je znao za mog tatu prije policije?
Da li je on bio tamo? Gdje je Tata bio? Mislila sam da je bio na spoju.
Planirala sam pitati Colea, zahtijevati da mi odgovori, ali nisam još stigla
do toga.
„Mia, odmori se dušo. Radiš to satima.“ Rekla je Teta Dee dok je ulazila
u Tatin ured.
„Okej, samo želim završiti ovu sobu.“
Nisam zapravo u ništa gledala jer sam znala da ću se slomiti i nikad
neću to završiti, ako se budem koncentrirala na ono što radim. Sve će se
uskladištiti, nešto u kući Tete Dee i nešto u mom stanu. Jednom ćemo
morati pregledati sve to i zadržati što želimo, a ostalo pokloniti. Samo što
nisam još bila spremna ni za to.
Teta Dee se spustila kraj mene na pod i posegnula za mojom rukom da
zaustavi moje pakiranje. „Ako je ovo preteško za tebe, mogu to i sama
napraviti.“
„Kao da nije teško i za tebe.“
„Jest, ali ovo je tvoj dom i on je bio tvoj tata.“
Oči su mi ispunile suze koje su činilo se neprekidno tekle ovih
proteklih šest mjeseci. „Ne mogu vjerovati da ga nema.“
Glas Tete Dee produbio se od njenih vlastitih suza. „Ni ja.“
„Prometna nesreća, ne čini ti se ironično da Tata bude ubijen u
prometnoj nesreći.“
Pogladila je rukom moju kosu. „Volio te. Moj brat bio je težak čovjek,
nije ga diralo mnogo ali, od trenutka kad si se rodila, volio te je. Iznenada
je njegov cijeli život promijenio svoj centar, njegova jedina svrha
postojanja bila je da bude tu za tebe.“
„I bio je.“
„Znam.“
„Postane li ikad lakše?“
„Moram vjerovati da postane.“

107
 Nekoliko dana kasnije, zatekla sam se opet u susjedstvu zbog
ceremonije posvećenja za Tatu. Carter Stein osobno je zatražio da Teta
Dee, Dylan i ja budemo prisutni. Suosjećala sam sa Dylanom jer je
izgledao kao da ga još uvijek muči prodaja garaže. Morao je prijeći preko
toga. Tata bi mrzio vidjeti ga kako muči samog sebe. Novinari su kružili,
kao i mnogi od naših susjeda i prijatelja. Carter je izgledao elegantno u
svom crnom odijelu, smiješeći se kamerama poput čovjeka kojem je vrlo
udobno ispred njih. Izašao je na pozornicu i glasovi su utihnuli.
„Nalazim se danas pred vama teškog srca. Mace Donati bio je vrlo
poštovan i voljen član naše zajednice. Njegova će se tragična smrt osjećati
dugo vremena. Na kupnju njegove garaže odlučio sam se teškog srca, pa
iako napredak zahtijeva da krenemo dalje bili mi spremni na to ili ne, želio
bih posvetiti Stein Business Complex uspomeni na Macea Donatija.“
Sve se u meni ukočilo, prsti skupili u šake. Reakcija Tete Dee bila je
poput odraza u ogledalu moje reakcije. Ljudi su navijali, blicevi
fotoaparata bljeskali, ali ja sam samo nepomično stajala, bijesno zureći u
čovjeka jer unatoč izgledu kojeg je prikazivao bez imalo truda, njegov
altruizam nije bio ništa drugo osim pažljivo isplaniranog trika za publiku.
Šupak. Pažnju mi je sa Steina privukla usamljena figura koja je stajala s
druge strane ulice. Cole. Izraz na njegovom licu bio je potpuno prazan,
njegove oči mračne. Ne sekundu, njegova se pažnja prebacila na mene,
moje cijelo tijelo odgovorilo je dok je dobrodošla toplina plesala niz moje
živčane završetke. Popušio je Steinova sranja koliko i ja. Slijedeće minute,
Cole se okrenuo i otišao.
Teta Dee skrenula je moj pogled sa Colea. „Ne mogu ovo gledati.
Dylan i ja idemo kod Vincenta na piće, želiš s nama?“
Htjela sam pratiti Colea, željela sam zahtijevati da objasni samog sebe.
„Stići ću vas.“
Poznavajući me jako dobro, upitala je, „Sve okej?“
„Aha, Cole je ovdje. Želim s njim razgovarati.“
Izraz na njenom licu mogao se opisati kao skeptičan, ali nije izrazila
svoje misli. „Okej, vidimo se kasnije.“
„Apsolutno.“ Prije nego se mogla pridružiti Dylanu, uhvatila sam
njenu ruku. „Jesi ti okej?“

108
 Njen me odgovor iznenadio. Mislila sam da sam osjetila tugu, ali bio
je to bijes od kojeg su joj sjale oči. „Da je Mace ovdje, opalio bi tog gada u
facu.“
„Aha, on bi to učinio i ja bih navijala za njega.“
„Ti i ja zajedno.“ Oklijevala je trenutak prije nego je dodala, „Jesi li
pričala sa Coleom od Maceove ...?“
„Ne.“
„Zašto misliš da će sad s tobom razgovarati?“
„Nisam sigurna da hoće, ali pokušat ću jer koliko god da je ovo bilo
teško nama, mi imamo jedna drugu da si pomognemo kroz to. Tko
pomaže njemu?“
„Tragedija mijenja ljude.“
„Nedovoljno dobar odgovor.“
„Samo nemoj biti previše razočarana ako on ne reagira na način
kojemu se nadaš.“
„Ne očekujem puno, pa sam dobro. Naći ćemo se kod Vincenta.“
„Okej.“

Cole nije previše žurio jer sam ga stigla prilično brzo. Možda je znao
da ću ga pratiti, jer je uvijek imao neprirodnu sposobnost čitanja mojih
misli. Ili sam možda ja pročitala njegove misli jer je njegovo odredište bila
Tatina kuća. Sjedio je na prednjem stepeništu, i sjećanje kako smo Tata i ja
radili baš tu istu stvar onog dana kad je Cole prvi put ušao u naše živote,
ispunilo je moje oči suzama. Izvukao je dvije limenke piva iz svoje jakne i
otvorio jednu pa ju smjestio na stepenicu kraj sebe prije nego je otvorio
drugu, salutirajući na neki način, i povukao iz nje. Nisam htjela smetati;
bio je loš osjećaj prekinuti očit trenutak za Colea, pa sam se okrenula da
odem, ali me njegov glas zaustavio.
„Mia.“
Okrenula sam se prema njemu, on više nije sjedio nego je stajao u
podnožju stepenica, njegova pažnja potpuno na meni. Pitao je, „Jesi okej?“
„Stein je šupak.“
Njegov izraz lica postao je tvrd. „Slažem se.“
„Sjećam se kako ste vas dvojica sjedili u kuhinji ili vani iza, pili pivo i
čavrljali. Voljela sam vidjeti vas dvoje zajedno. Toliko mi nedostaje.“
Nedostajao mi je i Cole, ali nisam se mogla natjerati da to izgovorim.
„I meni.“

109
 Usmjerivši pažnju na Tatinu kuću, grlo mi se stegnulo. „Ne mogu
vjerovati da ju moramo prodati. Tatina je, u svakom su centimetru te kuće
uspomene na njega. Mislim da to ne mogu učiniti.“
„Ne moraš ništa odmah učiniti. Uzmi si vremena i tuguj. Ostalo može
čekati.“
Moja pažnja vratila se na njega, smiješak se pojavio na mojim usnama
jer je zvučao poput Tate. „Zvučiš poput njega.“
„On je bio dobar čovjek.“
„I ti si.“
Zapravo sam mogla vidjeti zid kako raste između nas, ciglu po ciglu.
Na samo nekoliko minuta, bio je onaj stari Cole. „Zašto me isključuješ?“
„Ne isključujem te, oslobađam te.“
„Što to znači?“
„Tvoj život tek počinje, možeš birati svoju budućnost.“
„A ti svoju ne možeš?“
„Ja sam tamo gdje želim biti.“
„I ja sam. Pa skoro sam tamo gdje želim biti. Ti i ja, mi imamo
nedovršenog posla.“
„Nemamo. Ja sam samo neki tip iz susjedstva koji je poznavao tvog
tatu i ti prenosiš svoje osjećaje prema njemu na mene.“
„Voljela sam svog tatu, ali moji osjećaji prema tebi nemaju ništa s njim
ili uspomenom na njega i znam da ti to znaš. Ako se ti više ne osjećaš tako
prema meni, razumijem, ali budi iskren prema sebi i meni. Izgubila sam
Tatu i onda sam izgubila tebe, ali ti si izgubio i Tatu i mene. Čini mi se
glupo da patim sama kad moj najbolji prijatelj stoji ispred mene.“
„Ne mogu biti to za tebe, Mia.“
„Zašto?“
Nije mi namjeravao odgovoriti; mogla sam to vidjeti u položaju
njegovih ramena i stezanju čeljusti. Neću pristati na nikakav odgovor, ne
ovog puta. Ušla sam ravno u njegov osobni prostor, stajala tako blizu
njemu da smo se praktički dodirivali. Moje tijelo reagiralo je na njegovu
blizinu, osjećala sam se poput cvijeta koje poseže za suncem, svaki dio
mene htio se pritisnuti uz njega, osjetiti vrućinu njegova tijela, zasititi se
njegovim mirisom, htio da me njegove ruke privuku i drže blizu. Ali ništa
od toga.
„Želim odgovor Cole, pravi odgovor, a ne neko napola smišljeno
sranje o mom oslobađanju. Duguješ mi to. Zašto se držiš dalje od mene
kad znaš da te želim blizu, kad sam te preklinjala da ostaneš blizu?“

110
 U rijetkom izljevu emocija, Coleovo lice postalo je olujno, njegove oči
gorjele su nečim mračnim i opasnim. „Njegova smrt je na meni.“
„Bila je to prometna nesreća.“ U njegovom pogledu bilo je više od
ljutnje; vidjela sam krivnju. „To jest bila prometna nesreća, nije li?“
„Ja sam mu trebao čuvati leđa i sad ga nema. Iznevjerio sam njega i
tebe.“ Izgledajući pomalo divlje nakon tog priznanja, posegnuo je za
mnom, njegovi prsti omotali su se oko moje nadlaktice u čvrstom stisku.
„Izgubio sam ga, ali neću izgubiti i tebe. Ako se moram držati dalje od
tebe kako bi bila sigurna, onda ću to jebeno učiniti.“
„Da bih bila sigurna?“
Spustio je svoje ruke i zakoračio unatrag, udaljivši se od mene. „Pusti
to, Mia.“
„Cole – “
„Molim te da pustiš to. Treba mi da se okaneš toga.“
Odlučnost i nešto mračnije gledalo je u mene, što je bio jedini razlog
zašto sam popustila. „Za sad, ali odgovori mi na ovo iskreno. Da je Tata
još uvijek s nama i štogod bilo u pitanju da se ne događa, što bi bilo s nama
dvoje?“
Posegnuo je za uvojkom moje kose, uvrćući ga oko svog prsta, njegova
koncentracija se promijenila. Nježnost i djelić usamljenosti odražavali su
se u tim nevjerojatnim očima. Povukavši prstom duž moje čeljusti,
okrznuo je moju donju usnu jastučićem svog palca i zatim otišao. Nijemi
odgovor, ali čula sam ga jasno i glasno; želio je i on mene i za sad je to bilo
dovoljno.

111
 Dylan i ja smo bili kod Vincenta i večerali, bila sam sretna što se uopće
pojavio. Pokušala sam ostati s njim u kontaktu poslije Tatine smrti, ali
njegova krivnja zbog prodaje garaže držala ga je podalje, što nisam
razumjela. Što je drugo mogao učiniti? Nije ju mogao zadržati i nije imalo
smisla gubiti još više novca držanjem garaže kad bi Tata htio da ju proda.
„Trebao bi navratiti i vidjeti Tetu Dee. Bilo joj je stvarno žao što nije
mogla doći večeras, ali unaprijedili su ju u upraviteljicu drogerije i morala
je napraviti inventuru.“
„Sretan sam zbog nje.“
„Što je s tobom, Dyl? Kako je na novom poslu?“
„Okej. Još uvijek mogu raditi na autima, pa imam to.“
Posegnula sam preko stola za njegovom rukom. „Rekla sam ovo i prije,
ali ponovit ću. Okej je što si prodao garažu. Na tvom mjestu, Tata bi učinio
isto.“
Njegovo je lice izgubilo boju i oči su mu izgledale neobično vlažne, ali
nije riječima na to odgovorio i umjesto toga je rekao, „Nedostaje mi tvoj
tata.“
„I meni.“
Dylovo se lice opet promijenilo, očvrsnulo kad se njegov pogled
sudario s nečim iza mene i znatiželjna zbog čega je izgledao tako ljut,
pratila sam njegov pogled i vidjela Cynthiju, moju biološku majku. Znala
sam da mu se ona ne sviđa kao ni mom tati ni Teti Dee. Sigurna sam da
mu sviđala još i manje jer je bila kod Vincenta, budući je to bilo Maceovo
mjesto. Još zanimljivije, njena reakcija što vidi Dylana sa mnom, izgledala
je skoro jednako uzrujana kao i on. Nije ostala, okrenula se na peti i izašla
kroz vrata, ali nisam mogla ne zapitati se što je uopće radila tamo, jer u

112
svim godinama koliko smo jeli kod Vincenta, nijednom nisam vidjela
njenu sjenu na vratima.

Petak poslijepodne dočekala sam u uredu mog šefa. Dok sam tamo
sjedila, pitala sam se – i ne po prvi put – da li je prozor zapečaćen jer ako
nije, jedan dobar udarac i moj bi šef učio kako letjeti. Bila je dobra stvar što
misli nisu bile nadgledane jer kad bi bile, bila bih u zatvoru. Količina
vremena koju sam provodila razmišljajući o ubojstvu mog šefa zasigurno
nije bila zdrava.
Radila sam za knjigovodstvenu firmu srednje veličine u centru
Philadelphije. Sviđao mi se posao i iako nisam dosezala nikakve plafone
sa svojom plaćom, pristojno sam zarađivala. Ono što mi se nije sviđalo bio
je moj šef. Kad sam zaposlena, činio se kao dobar tip i pošten šef. Ovo
uvjerenje trajalo je oko mjesec dana prije nego se promijenio i zabavan,
opušten tip postao šupak. Uvijek mi je bio za leđima, uvijek se petljao u
moje poslove, stalno mi gledao preko ramena. Davao mi je komplicirane
zadatke i onda postajao nestrpljiv kad ih ne bih dovoljno brzo završila.
Nisam mislila da bi itko mogao završiti posao onoliko brzo koliko je on
htio, čak ni on. Njegov napad osjećao se osoban, kao da sam ga na neki
način razljutila, a opet nisam imala pojma što sam učinila.
Frederick Nathaniel Tatum Jr. bio je sin jednog od partnera u firmi,
jedini razlog zašto je bio na tom položaju. Barem je to bilo ono što sam
govorila samoj sebi unatoč činjenici što sam znala da čovjek ima mozga u
glavi. Raditi u neprijateljskom okruženju nije bilo za mene, pa sam se
raspitivala za novi posao. Činila sam to potiho jer sam tek počela raditi
prije tri mjeseca i nisam mislila da će me dobro predstaviti činjenica da
želim van poslije samo tri mjeseca. U međuvremenu, podnosila sam
njegovo obigravanje, ostajanje na poslu do kasnih sati, i radila do
iznemoglosti, ali sam i planirala njegovu smrt – što raznolikijom i
inventivnijom metodom, to bolje.
„Mia, treba mi to do pet sati.“
„Imat ću to spremno za vas.“
„Dvaput i triput provjeri svoje brojeve. Ne želim nikakve greške.“

113
 Da, jer sam kao imala naviku predati rad izrešetan nedostacima.
Razjarujuća i uvredljiva, njegova sarkastična primjedba, ali tako vrlo nalik
Freddieju.
„Provjerit ću i provjeriti ponovo.“ Moj ton je bio posebno sladak čak i
dok sam ga probadala pogledom, ali on je bio tako zaposlen gledajući u
svoj odraz u istom onom prozoru kroz kojeg sam ga željela gurnuti van,
pa je jedva primijetio.
„Vrlo dobro. Možeš ići.“
Oh, mogu li? Voljela bih uroniti njegov otvarač za pisma u njegovu
glavu, šupčina. Ustala sam. „Nadam se da ćete lijepo provesti vikend.“
Nije odgovorio, ali nisam to ni očekivala. Zatvarajući vrata njegova
ureda, krenula sam niz hodnik i uzdahnula s olakšanjem. Nije bilo tako
strašno kao neki naši sastanci ... oni kad bi istovario posao za šest dana na
mene i rekao da ga moram obaviti za dva. Već sam završila što je tražio,
što je značilo da ću otići odavde do pet. Morala sam biti negdje drugdje.

Hodajući kroz tiho groblje, duboko sam udahnula miris svježe

pokošene trave. Cvjetni aranžmani jarkih boja krasili su prednju stranu
većine nadgrobnih spomenika, dajući neku veselost svečanom sivom
kamenu. Grobno mjesto mog oca bilo je ispod velikog hrasta, na kamenu
jednostavno: Mace Donati, Voljeni otac i brat. Često sam dolazila, vjerojatno
puno češće nego je to bilo zdravo, ali htjela sam nastaviti dijeliti svoj život
s njim i nadala sam se da me može čuti, gdje god on sad bio.
Nedostajao mi je, svakog dana. Čupajući korov iz malog vrta kojeg
sam iskopala oko njegova groba, moje misli okrenule su se Teti Dee. Tatina
smrt bila je posebno teška za nju jer smo Tata i ja bili njezina jedina obitelj.
Moji baka i djeda umrli su kad su Tata i Teta Dee bili tek klinci. Ona je
osjećala gubitak njega jednako snažno kao i ja. Moja tuga, ponekad bi rasla
i udarila po meni do točke kad se više nisam mogla sjetiti vremena kad
nisam tugovala.
Pogrebnik je inzistirao na zatvorenom lijesu. Razmišljanje o tome
koliko je teška morala biti prometna nesreća, da su htjeli zatvoren njegov
lijes, bio je još jedan djelić koji je činio njegovu smrt tako nepodnošljivom.
On nije samo umro; moguće je da je patio prije toga i svaki put kad bi moje
misli krenule u tom smjeru, sjećanje na Colea kako preuzima krivnju za
Tatinu smrt bi grozno učinilo još užasnijim. Bilo mi je drago zbog
zatvorenog lijesa jer nisam htjela da moje posljednje sjećanje na Tatu bude

114
nečiji pokušaj rekonstrukcije njegovog voljenog lica. Htjela sam ga se
sjećati onakvog kakav je bio.
U mjesecima nakon te grozne noći, saznala sam kako je postojao razlog
zašto je Tata htio da budem u mom stanu; dijelio je uličicu sa klubom
imena Tickled Ivories – mjesto gdje je Cole radio. Nisam znala da je imao
još jedan posao osim onog u garaži, ali Tata očito jest. Imati Colea blizu,
ali još uvijek udaljenog bilo je teško, a ja nisam samoj sebi pomagala jer
bih često odlazila na piće poslije posla. U početku samo sam se mučila
potrebom da mu budem blizu, ali zaista sam zavoljela to mjesto: spoj
dance kluba i jazz bara. Svake noći u tjednu grupe su izvodile živu glazbu.
Vikendima, mjesto se pretvaralo u techno dance klub. Ako ćemo iskreno,
više sam uživala tijekom tjedna nego vikendima. Ali čak i sada nije me
samo glazba tamo privlačila. Nisam ga tražila i većinu vremena ne bih ga
uopće niti ugledala, ali bilo je nekoliko trenutaka kad bih ga vidjela s
druge strane prostorije. Ponavljala sam si naš razgovor od onog dana opet
i opet. Njegova primjedba, kako je čuvao tati leđa i iznevjerio ga,
intrigirala me. Kao i njegova objava o tome da me čuva. Stigao je do mene
te noći čak i prije policajaca, uvjeren kako je iznevjerio mog oca jer ga nije
čuvao, ali od čega? Što je znao, a da ja nisam? Zbunjujuće, ali sad je bilo
vrijeme za Tatu.
„Moj šef još uvijek je šupak. Iskreno, čovjek zapravo vjeruje kako hoda
po vodi. Teta Dee je napokon izvukla čupavi tepih iz dnevne sobe i čak je
otišla tako daleko da postavi parket. Ne bi prepoznao mjesto. Zaista
izgleda kao dom odrasle osobe.“
Čupavi tepih bio je predmet stalne rasprave između mog tate i tete.
Svaki put kad bi ju posjetio, tata je imao jedan ili dva komentara o
čokoladno smeđem tepihu koji je izgledao poput Wookijevog krzna.
Mislim kako ga je Teta Dee napokon uklonila kao čin odavanja počasti Tati
ali zadržala je komadić, vidjela sam ostatak u garaži, vjerojatno jer ju je
podsjećao na Tatu. Bila sam sretna zbog toga jer je taj tepih i mene
podsjećao na njega.
„Nedostaješ mi, Tata. Toliko puta sam se zatekla kako posežem za
telefonom da te nazovem, da podijelim nešto s tobom ili samo te
pozdravim. Ne želim prodati kuću; ti si posvuda. Cole mi je rekao neka
tugujem, neka ne brinem zbog kuće, i u pravu je. Čini se da se Teta Dee
nosi s time jednako dobro kao i ja, ali Dylan ... njemu je teško. Krivnja,
mislim, jer je morao prodati garažu. Nadam se da će prijeći preko toga,
mrzim vidjeti ga tako izmučenog.“

115
 Trnci su mi se spustili niz kičmu, čudan ali uporan osjećaj zbog kojeg
su mi se dlake na vratu naježile. Imala sam taj osjećaj često proteklih šest
mjeseci. Pogledavajući po groblju, iznenadila sam se kad sam otkrila kako
sam sama; stvarno sam osjećala kao da me netko promatra.
Sat i pol kasnije, poljubila sam prste i pritisnula ih na tatinu nadgrobnu
ploču. „Volim te, Tata.“
Dok sam hodala natrag do mog auta, osjećaj kako me netko promatra
pratio me.

Ulazeći u stan moje prijateljice, Janie, odmah do Spring Garden Streeta,

zazvala sam ju iz navike jer se ona najvjerojatnije još nije vratila kući s
posla. Janie DeLuca i ja smo se srele na fakultetu. Bila je dvije godine starija
od mene i toliko drugačija od mene koliko netko može biti, što je vjerojatno
bio razlog zašto smo se tako dobro slagale. Otvorena gdje sam ja bila
povučena i glasna kad sam ja bila tiha, ali također je bila uz mene kad se
moj svijet raspao; pomažući mi da pokupim komadiće. Janiena obitelj bila
je fantastična; ogromna talijanska obitelj, zapovjednička i zaštitnička, ali
puna ljubavi. Odmah su me posvojili. Povremeno, Janie se osjećala
zagušenom svojom obitelji i reagirala bi na to ispadima. Uobičajeno su
njeni izljevi bili bezopasni, ali ponekad bi prešla liniju bezobzirnosti.
Posljednja drama bilo je vjenčanje njene sestre Carmelle. S jednom sretno
zaručenom kćeri, njeni roditelji su vršili pritisak na Janie da pronađe
ljepotana. Janie nije izlazila. Motala se oko momaka, spavala s više nego
poštenim dijelom njih, ali se nije htjela obvezati. Pa, to je bilo sve do
nedavno. Bio je jedan tip s kojim je radila – Janie je radila u socijalnoj službi
pomažući klincima, kakav je bio Cole, izvući se iz loših situacija – policajac
imena Timothy, i svaki put kad je pričala o njemu, njene bi oči zasvijetlile.
To ju je izbezumilo, čak toliko da se činilo kako se u zadnje vrijeme trudi
iz petnih žila seksom izbaciti Timothyja iz svoje glave. Nije mi to bilo
zapravo jasno osim ako nije znala da on ne uzvraća zanimanje. Pitala bih
ju o tome, ali mogla je biti jako zatvorenih usta kad je to htjela.
Izlazile smo večeras, htjela se zabavljati i skrenuti misli sa nadolazećeg
vjenčanja, i sumnjala sam sa Timothyja, a ja sam samo htjela piće na
javnom mjestu gdje sam mogla razmišljati samo o tome kako ću se
dovraga vratiti kući. Nisam otišla doma presvući se, došla sam ravno
ovamo sa groblja, pa je bilo vrijeme za raciju ormara.

116
 Hodajući niz hodnik do njene sobe, misli su mi bile zaokupljene onime
što ću obući pa sam bila potpuno nepripremljena za prizor koji me
pozdravio kad sam otvorila njena vrata. Brzo ih opet zatvorivši, pokušala
sam stvarno jako izbaciti prizor iz moje glave ali bio je tamo: gola Janie sa
trojicom jednako golih muškaraca u jednom krevetu. Oh Bože, da su to
njena braća vidjela svi bijeli zidovi bili bi poprskani krvlju.
Nisam bila čistunka, ali definitivno nisam bila avanturist u spavaćoj
sobi poput Janie, ali čak i za nju to je bilo jednostavno ... oh Bože. Trebala
sam piće. Ulivši duplu tekilu, strusila sam ju i čekala na blaženu
otupljenost. Pakleno sam se nadala da je koristila zaštitu.

„Da, svi su bili pokriveni. Imaj malo povjerenja.“ Janie je strusila svoju
žesticu i bljesnula me svojim plavim očima. „Nisam totalna glupača.“
Sat kasnije, prizor nje i 'njenih prijatelja' bio je još prilično svjež u mojoj
glavi. Zašto neće izblijedjeti, molim te izblijedi ... odlazi prizoru. Nije bilo
iznenađujuće kako je lako Janie privlačila muškarce, bila je prekrasna sa
plavom kosom i svijetlim očima. I uz to je također bila pakleno zabavna i
to očito na više načina nego sam mislila. Voljela je seks i nije tražila
izgovore zbog toga. Svakom svoje, ali dok se zabavljala, htjela sam biti
sigurna da je pametna oko toga.
„Samo sam htjela biti sigurna.“
„Pravi prizor, nije li? Jesi li ikad to učinila?“
Upravo sam otpila gutljaj vina, pa je otišao niz krivi kanal na njeno
smiješno pitanje. Znala je prokleto dobro da sam voljela seks samo s
jednim partnerom, nije da sam imala puno partnera. Dva da budemo
precizni jer sam još uvijek beznadno čeznula za onim kojeg nisam mogla
imati. „Smiješno.“
Zločesto se nasmiješila. „Znam da to nije tvoja stvar. Ipak, pakleno je
zabavno, više partnera.“
„Vjerovat ću ti na riječ.“ Petljajući oko ruba moje čaše, dvoumila sam
se oko postavljanja onog pitanja kojeg sam htjela, ali poslije one ranije
scene, čudne čak i za Janie, popustila sam. „Jesi li pričala sa Timothyem?“
Njen osmijeh odmah je izblijedio. „Ne.“
Ta riječ bila je protkana ljutnjom, a odmah ispod te ljutnje bila je
povrijeđenost.
„Janie, da li se nešto dogodilo?“
„Ne.“

117
 „Janie, ti znaš da ja mogu prepoznati kad lažeš. Što se dogodilo?“
Iskapila je svoje piće i mahnula za drugo. „Okej. U pravu si, sviđa mi
se pa sam poslušala tvoj savjet i pozvala ga van. Rekao je ne.“
Oh. „Žao mi je.“
„Stvar je u tome, rekao je neko sranje kako bi stvarno htio, ali ne može.
Zašto ne bi mogao? Nema prsten na svom prstu. Ne živimo u policijskoj
državi. Radije bih da je bio iskren i rekao kako nije zainteresiran umjesto
laganja kako želi, ali ne može. Očito, pogrešno sam ga procijenila i to ne
na dobar način, pa krećem dalje.“
„To je pošteno, ali uz rizik da te razbjesnim, da li stvarno moraš krenuti
sa trojicom odjednom?“
Samo na sekundu vidjela sam isti pogled kakav je često upućivala
roditeljima, prkos. Njen seks učetvero ranije, kladila bih se, bio je više zbog
zaborava nego sklonosti. „Ne osuđujem te, Janie, ali ponekad djeluješ prije
nego razmisliš i ne želim da se pokaješ.“
„Neću, Mia. Možda sam imala pogrešne namjere kad sam tražila nešto
da skrene moje misli sa Timothyja, ali uživala sam u tim muškarcima.“
„Okej.“
Njena pažnja okrenula se tipu niže uz bar, baš njen tip: velik, mišićav
i nečuveno zgodan. „Kad smo već kod uživanja, moram ga otići
pozdraviti.“
„Bit ću ovdje.“
„Ako me ne vidiš, nadam se da sam na pokusnoj vožnji u muškom
WC-u.“
„Zabavi se.“
„Ako je upola dobar kao što njegov izgled obećava, definitivno ću se
zabaviti.“ Spustila se sa svog stolca, ispecala nekoliko dvadesetica koje je
spustila na bar. „Pošalji mi poruku ako želiš otići.“
„Okej.“
„Ozbiljno, Mia, vidim da si večeras raspoložena da sjediš i sjećaš se
svog tate, pa te prepuštam tome, ali kad poželiš otići, idem s tobom.
Dogovoreno?“
Koliko god je mogla biti luda, dobro me poznavala. „Dogovoreno. I
hvala.“
„Uvijek. Poželi mi sreću.“
„Tebi ne treba sreća.“
Već se okrenula od mene, ali kao odgovor na to dobacila mi je pogled
preko svog ramena. „Jebeno točno.“

118
 Nacerivši se samoj sebi, pokazala sam barmenu da donese još jednu
čašu vina. Sutra ćemo se Teta Dee i ja naći kod Vincenta na večeri; nešto je
željela raspraviti sa mnom. Što god to bilo, sudeći po stresu kojeg sam čula
u njenom glasu, nije moglo biti dobro. Kad smo pakovale Tatinu kuću,
izgledala je tužno, ali činila se zdravom. Upravo je bila na sistematskom i
dobila sve uredne nalaze ili je bar tako rekla. Financijski, bila je bolje nego
ikada i čak mi se i njen dečko jako sviđao. Možda sam samo umišljala,
brinući se zbog ničega.
U sljedećih pola sata, opuštala sam se od tjedna iz pakla, razmišljala o
svom tati i držala oko na Janie. Trnci su zalepršali preko stražnje strane
mog vrata, osjećaj vrlo sličan onome kojeg sam iskusila ranije na groblju.
Pogledavajući uokolo pokazalo se uzaludnim jer je bar bio krcat i mračan.
Janie se pomaknula sa njenog mjesta niz bar, pa je vjerojatno bila na
pokusnoj vožnji i poslije njenih ranijih aktivnosti. Čovjek bi morao
priznati da je djevojka izdržljiva.
Morala sam piškiti. Izgubit ću naše mjesto za barom, ali oh dobro.
Plativši račun, krenula sam natrag gdje su bili zahodi. Poznavajući svoju
sreću, opet ću naletjeti na Janie. Tamo je bio red, ali pomicao se, što je
značilo da se Janie najvjerojatnije zabavljala u muškom WC-u. Zašto su
samo žene razbijale pečat tako prokleto rano u noći? Dvadeset minuta
kasnije, oči su mi plivale u lubanji, pa je prizor odvratnog zahoda bio raj.
Obavivši posao, oprala sam ruke i izašla u hodnik. Pomislila sam da
razgledam mjesto, ali nisam zapravo bila raspoložena za društvo večeras.
Još uvijek melankolična od svog ranijeg izleta na groblje, samo sam htjela
otići kući, presvući se u svoju pidžamu i gledati nešto lagano dok ne
zaspim. Izvadivši svoj telefon, poslala sam Janie poruku.
Idem kući. Ti ostani i zabavi se.
Nisam očekivala odgovor, ali dobila sam ga samo nekoliko minuta
kasnije.
Idem s tobom ako želiš.
I znala sam da bi otišla, ali sumnjala sam da bi radije ostala pa kako
sam se ionako vraćala u svoj stan, nije bilo razloga da i ona ode.
Ostani i zabavi se. Nazvat ću te sutra.
Osmijeh je dotakao moje usne na njen odgovor.
Budi sigurna i pošalji mi poruku kad stigneš kući.
To je bio utjecaj njene mame; svaki put kad bih napustila njihovu kuću
morala sam jednom odzvoniti tako da znaju da sam sigurno stigla kući.
Čak i sad, još uvijek sam morala jednom odzvoniti kadgod bih se vraćala
kući sa nedjeljnog ručka. Bila je to tradicija koja mi se stvarno sviđala.
Hoću.

119
 Jesen je bila u zraku, svježa hladnoća omotala se oko mene čim sam
zakoračila van. Nije bilo kasno, nešto poslije devet, tako da je još bilo ljudi
koji su izlazili i ulazili u barove i klubove. Većina profesionalaca su otišli,
vratili se u predgrađa svojim obiteljima na vikend košnje trave, roštilja u
dvorištima i utakmice softbala. Voljela bih to, jednog dana, smjestiti se u
malu kuću u Bucks Countyju sa većim dvorištem od kuće. Imala bih
ljuljačku u dvorištu i jednu od onih malih drvenih kućica u kojima se djeca
mogu igrati. Djeca, voljela bih imati nekoliko jednog dana. Nadala sam se
da ću biti divan roditelj poput mog tate. Naravno da je to zahtijevalo
muškarca, a ja sam trenutno bila sama.
Od nekoliko tipova s kojima sam izlazila, većina su bili dobri ali ne
zapravo moj tip. Bila sam stereotip koji je htio muškarca poput mog tate.
Nisam htjela muškarca koji bi se bojao zamastiti svoje ruke ili koji bi prvi
pobjegao od borbe. Htjela sam nekog tko je volio jednako žestoko kao što
bi se i borio. Znala sam točno koga sam htjela, željela sam ga dugo
vremena, i od nekih je snova bilo teže odustati nego od ostalih.
Taksi je krenuo niz ulicu, pa sam ga zaustavila. Moj stan bio je
predaleko za usamljenu šetnju. Dala sam taksisti adresu i onda se zavalila
na sjedalu i promatrala grad kako prolazi kraj mene. Nije prošlo dugo, a
mi smo stali ispred moje zgrade i, za razliku od mjesta gdje je Janie živjela,
South Street bio je krcat. Moj stan bio je jednu ulicu dalje, ali mogla sam
vidjeti South Street sa mog stražnjeg prozora. Sviđalo mi se to, svi ti ljudi
i buka pa opet mogla sam se zatvoriti od toga ako sam htjela.
Ispuštajući ključeve u posudu na malom stoliću kojeg sam imala u
ulaznom hodniku, šutnuvši sam skinula svoje cipele, zaključala, poslala
Janie poruku i onda se istuširala i presvukla u moju pidžamu. Begin Again
upravo je počinjao kad sam upalila televizor pa sam se smjestila i izgubila
u filmu. Vjerojatno sam zaspala jer kad sam se probudila film je davno
završio, a noćni jeftini pornić, koji je preuzimao sitne noćne sate na
programu, ispunio je moj tihi stan uzdasima i stenjanjem. Ugasivši
televizor, zgrabila sam čašu vode i primijetila vrijeme. Noge su me
odnijele do stražnjeg prozora bez da je moj mozak uopće to morao
pomisliti.
Vikendima, odmah poslije dva sata ujutro, Cole je napuštao klub kroz
stražnja vrata. Prvi put kad sam ga vidjela kako napušta Tickled Ivories,
bila sam ljuta na tatinu varku. S vremenom sam shvatila kako je Tata

120
jednostavno bio Tata. Htio je da imam svoju slobodu, ali također je htio
znati kako je netko blizu i pazi na mene.
Cole je obično napuštao mjesto sam, ali bilo je nekoliko puta kad je
imao ženu razvučenu oko sebe poput životinjskog krzna koje su nosili
pljačkaši iz davnina. Nisam mogla kriviti te žene jer je muškarac bio
jednostavno savršen, pa ipak je ljubomora harala kroz mene jer je njima
pružao svoje vrijeme, a meni ne.
Približavajući se tridesetoj, definitivno je dobro stario. S njegovom
tamnom kosom kratko ošišanom, bio si prisiljen usredotočiti se na njegovo
strašno lijepo lice, jedno načinjeno od uglova, iako su njegove usne bile
iznenađujuće meke u usporedbi i njegove oči: sjajne i prodorno plave.
Volio je nositi izblijedjele traperice i majice; ponekad je nosio kožnu jaknu
i ponekad majicu sa kapuljačom.
Srce mi je poskočilo kad su se vrata otvorila i on izašao. Pomaknuvši
se dublje u kut tako da me on ne može vidjeti, samo sam buljila. Reflektor
iznad vrata vrlo je olakšavao promatranje svake njegove savršene crte lica.
Bio je sam večeras; njegova kožna jakna bila je otvorena razotkrivajući
crnu majicu tako usku da je izgledala kao druga koža. Njegova spuštena
glava lagano se nagnula u mom smjeru i, pomalo maštajući, zamislila sam
kako razmišlja o meni prije nego je krenuo niz ulicu; korakom osobe koja
ne samo da je ležerna u svom okruženju, već ga se ne boji. Mogla sam
priznati samoj sebi da sam zaljubljena u njega.

Vincent's je izgledao potpuno jednako, a i sam vlasnik, čak i u

sedamdesetoj, još uvijek je radio u kuhinji. Njegov glasan i osebujan glas
bio je sad već poput pozadinske glazbe, njegova visina tona i ritam
jednako poznati kao kockasti crveno-bijeli stolnjaci i staklene vaze sa
svježim cvijećem.
Teta Dee nije bila svoja, njena uobičajeno ushićena osobnost prigušena.
I kad sam primijetila mrštenje njenog čela, posegnula sam preko stola za
njenom rukom. „Jesi li okej?“
Njene mačje oči usmjerile su se na mene. „Žao mi je. Smetena sam.
Nešto moram raspraviti s tobom.“
„Jesi li bolesna?“ To je bio moj najveći strah, izgubiti i Tetu Dee.
Preko njenog lica bljesnulo je iznenađenje. „Što? Ne, ne Mia dušo,
nisam bolesna.“
„Hvala Bogu.“

121
 „Nisam zapravo sigurna kako povesti raspravu o ovome, pa ću samo
izgovoriti. Tvoja majka bila je u kontaktu sa mnom.“
„Moja majka? Što? Kad?“
„Učestalo otkako je tvoj otac umro, ali izbjegavala sam ju jer se ona
odrekla svojih prava kad je otišla.“
„U potpunosti se slažem. Što želi?“
„Neće reći, samo da bi te htjela upoznati. Vjerojatno misli kako ćeš biti
otvorenija i upoznati ju, sad kad nema Macea.“
„Iz kojeg razloga? Ona nikad nije marila za mene dok sam odrastala,
pa zašto bi meni sad bilo stalo?“
Teta Dee slegnula je ramenima. „U potpunosti ovisi o tebi hoćeš li se
sresti s njom ili nećeš. Samo dijelim s tobom ono što znam jer mi nije
ugodno to skrivati od tebe.“
„I ja to cijenim, Teta Dee, stvarno, ali nemam nikakvu želju upoznati
moju majku. Ne poznajem ju, i to mi je u redu.“
Njen izraz lica prelilo je olakšanje. „Okej. Onda je to to.“
„Mislila si da ću ju htjeti vidjeti?“
„Nisam bila sigurna, unatoč činjenici da je ona gadura, ipak je tvoja
mama i kako Macea nema ... ne bih te pokušala spriječiti ako bi izabrala
da se nađeš s njom, ali poznajem tvoju mamu i sve što ona radi služi samo
njoj. Čak i ovo, sigurna sam da tu ima nešto više od same želje da te
upozna.“
„Slažem se.“
Teta Dee je bila vidljivo opuštenija, bila je zapravo sasvim drugačija
osoba od one koja je ranije sa mnom ušla u Vincent's. Stvarno se bojala
zbog mog odgovora na Cynthijin zahtjev.
„Teta Dee, ona uopće nije došla na Tatinu sahranu, pa što se mene tiče,
ona ne može ništa učiniti ili ponuditi da me potakne na susret s njom.
Odabrala je, pogrešno i sad mora živjeti sa posljedicama.“
„Ne bih se mogla više složiti. Dakle, sad kad to više nije problem,
jedimo. Umirem od gladi.“

122
 Tickled Ivories bio je prilično natrpan za tjednu večer, iako sam
sumnjala da je jazz grupa sa svojom glazbom za dušu privukla gomilu.
Pijuckajući čašu vina, pogledavala sam po mjestu, ali misli su mi bile na
onome što je Teta Dee podijelila neku večer u vezi Cynthije. Ona je bila
poput lošeg novčića, uvijek se pojavljivala, što je bilo čudno jer je ona bila
ta koja je otišla. Za nekog tko nije htio imati ništa sa svojom obitelji,
pakleno sigurno je imala naviku tražiti ih.
Možda je Teta Dee bila u pravu; možda su joj se uključili majčinski
instinkti sad kad je tata otišao. Nisam zapravo mislila da je to moguće, ali
onda i nemoguće se znalo dogoditi. Nije me zanimalo, što god bili njeni
motivi. Ona je bila nepostojeće biće cijelog mog života; nije bilo razloga da
ju sad dočekam sa dobrodošlicom, naročito kad je to imalo osjećaj kao da
izdajem Tatu.
Trnci su prošli niz moju kičmu, moja pažnja prebacila se na desnu
stranu gdje je tamna figura sjedila u uglu. Nisam mogla vidjeti njegovo
lice, ali nije se moglo poreći da je tijelo pripadalo muškarcu. Kako sam
znala da me on promatra, nisam mogla reći, izuzev slasnog osjećaja koji je
klizio niz moju kralježnicu poput ljubavnikovog milovanja. Kako nisam
bila za avanturu za jednu noć, prošlo je dugo vremena otkako sam imala
seks, i ako je čovjek u uglu mogao uzburkati moju krv samo svojim očima,
onda što je mogao učiniti sa ostatkom sebe? Pomisao je bila tako
zagonetna i erotična da sam umalo prišla njemu samo kako bih to saznala.
Tijekom sljedećeg sata moje tijelo gorjelo je od njegovog pogleda i bol
je počela između mojih nogu koja je preklinjala da bude olakšana. Žene su
prilazile njegovom stolu, nijedna od njih nije se dugo zadržavala, i kroz
sve to osjećala sam njegove oči na meni. Bila sam u iskušenju da mu
priđem, ali koliko je snažno moje tijelo žudjelo najvjerojatnije bih na kraju
učinila nešto što bih požalila. Podmirivši moj račun, počela sam ustajati u

123
istom trenutku kad i on. Sekunde su se činile poput minuta dok sam
stajala savršeno mirno i čekala da on zakorači na svjetlo. One minute kad
je to učinio, koljena su me zamalo izdala. Bio je to Cole. Te plave oči zurile
su ravno u moje i iako njegov izraz lica nije odavao apsolutno ništa,
osjećala sam se žigosanom kao da je on nijemo polagao svoje pravo. I što
je sve to bilo dovraga? U slijedećoj sekundi, okrenuo se i otišao samo kako
bi nestao u sobi u pozadini bara. Pratila sam ga, pokucavši prije nego sam
ušla. Stajao je iza stola, gledajući kroz prozor. Njegova glava naglo se
okrenula, njegove oči probole su me s drugog kraja prostorije.
„Što je to bilo?“ pitala sam bez uvoda.
„Mia.“
Bijes je zamijenio zbunjenost jer me ovaj muškarac izluđivao. „Želiš
biti dalje od mene, ali buljiš tako u mene?“
„Želiš li piće?“
„Ne, želim znati ako si toliko odlučan da se držiš dalje od mene, zašto
bi me tako zadirkivao pogledima?“
Nastupila je tišina.
„Ništa? Nemaš ništa za reći? One noći u mom domu, želio si me koliko
sam i ja željela tebe. Ono, tamo vani, dokazuje da to još uvijek osjećaš i
lažeš samom sebi ako misliš da se možeš boriti protiv toga. To se kuha već
predugo jebeno vremena.“
Prsti ruke omotane oko čaše pobijelili su i njegova se čeljust stegla, ali
ništa nije rekao.
„Kad god budeš spreman napraviti nešto oko tog pogleda kojim si me
upravo gledao, završiti ono što si započeo u mom domu te noći, znaš gdje
živim.“
Trebalo mi je par minuta da pokrenem svoje noge i ne tako graciozno
izađem iz kluba.

Janie i ja smo ručali, ali ja nisam bila najbolje društvo jer su moje misli
bile na prošloj noći i Coleovom užarenom pogledu punom obećanja.
„Zašto, Janie? Zašto se čovjek bori protiv toga? Prošle noći zurio je u mene
kao da sam bila gola, na žrtvenom stolu, i on je htio položiti pravo na
žrtvu.“
„Ne znam, očito je rastrgan. Možda bi ga trebala zaskočiti i vidjeti što
će se dogoditi.“

124
 „Koliko god bih voljela vjerovati da će zapravo isporučiti vrućinu koju
sam vidjela u njegovom pogledu sinoć, više je nego vjerojatno da će
umjesto toga ukloniti me od svog lika, zadržati me na udaljenosti ruke,
potapšati moju glavu i otići bez riječi.“
„Stvarno te drži u grču, zar ne?“
„Aha, ali to nije samo seks. Poznajem ga toliko dugo, on je ogroman
dio mog života pa opet većim dijelom tog vremena, osjećala sam se kao
dijete čije lice je pritisnuto uz izlog prodavaonice igračaka. Zureći u nešto
što želim, a to je uvijek izvan mog dosega. Odlučan je da me zadrži dalje
od sebe, pa bih ga uistinu trebala pustiti i sama pomisao na to pakleno
boli.“
„Trebaš ga pojebati kako bi ga izbacila iz svog sistema.“
„Janie!“
„Ozbiljno, možda brkaš požudu sa nečim više.“
Koliko god je mogla biti nepristojna, možda je bila u pravu. Možda ako
budem spavala sa Coleom, izbacit ću ga iz svog sistema, ali ako je ono što
smo napravili u mom domu bio uvod u ono što me čeka, neću ga izbaciti
iz sistema. Najvjerojatnije ću postati ovisna, stvoriti kult samo oko njega,
provodeći svoje dane obožavajući ga i nadajući se kako će moje noći biti
ispunjene njime kako ispunjava mene, opetovano. Progutala sam veliki
gutljaj svoje vode da ublažim moje iznenada suho grlo.
„Svu šalu na stranu, ti se ili moraš pomiriti sa stvarnosti da ti i Cole
nikada nećete biti zajedno i odustati od njega ili moraš uhvatiti bika za
jajca i napraviti svoj potez.“
Ali ako ja napravim svoj potez, on će biti prisiljen izreći ono što je
njegova rezerviranost nagoviještala, a čuti njega kako izgovara riječi bojala
sam se, izgubit ću zrake nade koje sam se držala da će jednog dana biti
drugačije.
„Ti još nisi spremna za to.“
„Ne znam da li ću ikada biti spremna za to, Janie.“
„Želiš da ga razbijem?“
To je bio dobar osjećaj, smijati se kad sam htjela plakati. „Možda.“
„Obavijesti me. Znači dobro, razmišljam o tome da stavim piercing na
svoj klitić. Čula sam da stvarno pojača intenzitet orgazma. Što ti misliš?“
„Mislim da mi treba vino za ovaj razgovor.“

125
 Vraćajući se u ured poslije ručka, zato vino jer je bio tek ručak, oči su
mi trzale razmišljajući o piercingu na mjestima koja nisu trebala biti
probušena. Sjenka je pala preko mene i podižući pogled vidjela sam
Freddieja sa starijim čovjekom koji je izgledao kao njegova sofisticiranija
verzija. Frederick Tatum Senior.
„Mia, ovo je moj otac, Frederick, i htio te upoznati.“
Da? Zašto? Nervoza me spržila. Da li ću dobiti otkaz? Da li me Freddie
boy dovoljno olajavao pa me tatica odlučio šutnuti?
„Gospođice Donati. Samo sam htio upoznati mladu ženu čiji je rad bio
uzoran, naročito kad ste tako novi u odjelu. Vi ste cijenjeni član i nisam
htio da prođe previše vremena, a da vam to ne dam do znanja.“
Iskušenje da pogledam po uredu za skrivene kamere umalo me navelo
da to i učinim. „Ah, hvala vam.“
„Govorio sam Fredu ovdje kako ovom odjelu treba više vrijednih
radnika poput vas.“
Freddiejeva reakcija na to bila je kao da je upravo snažno udaren po
glavi. Njegov je pogled zasjekao prema meni, ljutnja i nešto mračno virilo
je tamo.
„Hvala vam, gosp. Tatum. Uživam u radu.“
„Odlično. Mi želimo da ostanete sretni. Zar ne Fred?“
„Uistinu.“ A ipak te riječi su bile usiljene. Očito se nešto krilo iza ovog
razgovora, ali nisam mogla lagati, uživala sam gledajući Freddieja kako se
koprca; uživala daleko više nego sam trebala.

Slijedećeg dana svaki put kad sam vidjela Freddieja nisam mogla da
se zlobno ne nasmiješim, prisjećajući se njegove neugode koju je izazvao
njegov vlastiti otac. Očito su tu postojali neki obiteljski problemi i imala
sam osjećaj da sam iskorištena kao oružje u toj bitci. Da li je moguće kako
je Freddiejev otpor prema meni potekao iz pohvale njegova oca? Ako je
tako, to je bacalo potpuno drugačije svjetlo na situaciju na poslu, onu u
kojoj sam mogla učiniti nešto da pronađem mir kojeg sam tako željela u
uredu. Kako dovesti do promjene koju sam tražila mi je izmicalo jer ako je
ono što sam sumnjala bilo istina, jedini način da omekšam Freddiejevo
mišljenje o meni bilo je da počnem zabušavati na poslu, a to jednostavno
nije bilo nešto što sam mogla učiniti. Morat ću razmisliti o situaciji, ali
barem sam imala nadu da se stvari mogu popraviti. Bio je to korak u
pravom smjeru.

126
 Poslije posla stala sam kod Tete Dee i upravo posegnula za njenim
vratima kad su se otvorila i žena se pojavila, Cynthia. Očito moja majka
nije bila samo prostitutka, nego vrlo dobro plaćena prostitutka. Odjevena
u dizajnersku odjeću, izgledala je kao slika uspjeha. Moja teta pojavila se
odmah iza Cynthije, zajapurenog lica.
Moja pažnja okrenula se natrag Cynthiji kad je ona rekla, „Mia?“
Čak se i njen glas promijenio, njene riječi savršeno izgovorene i
obrazovane.
„Cynthia.“
„Sad nije vrijeme, Cynthia. Ako i kad te Mia odluči kontaktirati, to će
biti pod njenim uvjetima.“
„Zašto si ovdje?“ pitala sam.
Uslijedilo je lagano oklijevanje prije nego je rekla, „Nadala sam se da
će te Dee ohrabriti da se nađeš sa mnom.“
„Iz kojeg razloga? O čemu bi uopće nas dvije mogle razgovarati?
Možda si htjela raspraviti činjenicu da si otišla čim sam se rodila i nikad
se nisi osvrnula. Ili si možda htjela objasniti zašto nisi došla na tatin
sprovod. Jesi li to imala na umu kad si rekla razgovarati?“
„Napravila sam greške, ali mi smo obitelj.“
„Mislim da su naše definicije obitelji vrlo različite. Ti nisi moja obitelj.
Ne poznajem te i nemam želju upoznati te. Dolaziti ovamo i gnjaviti moju
tetu neće me ponukati da promijenim mišljenje o tome. Ostavi ju na miru
i ostavi mene na miru. Ako se predomislim, kontaktirat ću te. Jesmo li se
dogovorili o ovome, Cynthia ili moram upotrijebiti jednostavnije riječi?“
Temperament je gorio u njenim očima, kontrast u odnosu na njenu
skoro cmizdravu molbu. Teta Dee je rekla da ova žena misli samo na sebe
i uzimajući u obzir upornost koju je pokazivala u svojoj želji da razgovara
sa mnom, sumnjala sam da je to istina. Nisam mogla lagati; moja znatiželja
je porasla, dovoljno da razmislim o prihvaćanju njene pozivnice iz
nijednog drugog razloga već samo da vidim što je zapravo htjela.
Izvukla je karticu iz svoje torbice. Izgledala je kao poslovna kartica, ali
na njoj nije bio logo kompanije; bilo je samo njeno ime, broj telefona i email
adresa. „Nadam se da ćeš me nazvati, Mia. Puno toga imamo za
nadoknaditi.“
Riječi su izletjele prije nego sam ih mogla zaustaviti. „Čija je to
krivnja?“
Opet se pojavila, ljutnja je zurila u mene u kontrastu sa njenim mirnim
glasom, „Bilo je lijepo napokon te upoznati.“

127
 Nije čekala da čuje moj odgovor i krenula je niz ulicu na svojim
visokim dizajnerskim potpeticama.
„Što je sve to bilo?“ pitala sam Tetu Dee čim je Cynthia nestala iza ugla.
„Nemam pojma. Želi razgovarati s tobom, ali nisam sigurna zašto.
Trabunjala je o Maceu, ali besmislice.“
„Što je ona imala reći o tati?“
„Iskreno ne znam. Mislim da se samo osjeća krivom i pomalo žali što
se tako ponašala prema njemu sad kad ga nema.“
„Pričaj mi o totalnom zaokretu. Izgleda fantastično.“ nevoljko sam
rekla jer koliko god me mrzilo to priznati, stvarno je izgledala odlično.
Teta Dee je izgledala nelagodno pa sam dodala, „Znam što je ona.“
„Znaš?“
„Aha, čula sam nju i tatu kako su pričali u kući dok sam bila mlađa.
Htjela je pobjeći od siromaštva, izgleda kao da je uspjela.“
„Na svojim leđima.“
„Svakom njegovo.“
„To je velikodušno.“
„Da ona nije moja mama, ne bih joj zamjerala što je pronašla izlaz iz
situacije koju nije htjela. Ako njoj ne smeta što je prostitutka, zašto bi
meni?“
„Ti si bolja osoba od mene.“
„Ne zapravo. Ti i Tata ste bili emocionalno uključeni, ona je bila veza
sa mnom i podbacila je. Kao majka je grozna i oboje ste imali svako pravo
mrziti ju. Kako ja o njoj ne razmišljam kao o svojoj majci, nemam zapravo
prema njoj nikakve osjećaje. Kako su se ona i Tata upoznali? Čine se kao
ulje i voda.“
„Odrasla je u susjedstvu. Bila je drugačija kad smo bili mlađi, tako
karizmatična. Nije bilo iznenađenje da je zapela tvom tati za oko. Ne
mislim da ju je ikad volio, ali sviđala mu se. A kad je saznao da je trudna,
zaprosio ju je.“
„Da? Sad ju mrzim.“
„Učinio je to zbog tebe jer je htio da imaš oba roditelja. Odbila ga je i
onda odustala od tebe. Tvoj tata bio je mehaničar, dobro je zarađivao, ali
nije išao u smjeru koji je Cynthia htjela: van i gore.“
„Drago mi je što ju nije oženio.“
„I meni jer bi ju nakraju ubio, a ja bih mu morala pomoći zakopati tijelo
i čak je i to puno više truda nego što ona zaslužuje.“
„Pomalo si krvoločna, Teta Dee. Sviđa mi se to.“
„To je u krvi, dušo.“

128
 „Možda je to razlog zašto stalno planiram šefovu smrt.“
„To, a i tip je šupak.“
„Istina, iako sam imala malo prosvjetljenje što se tiče njegovog
ponašanja prema meni.“
„Stvarno? Ispričaj mi, ali prvo da uzmemo čašu vina.“

Moje prosvjetljenje u vezi Freddyja nije bilo jedino koje sam imala.
Vidjevši Cynthiju, njenu upornost u želji da razgovara sa mnom, prisililo
me da pogledam sebe u sličnom svjetlu kad se radilo o Coleu. Koliko god
su situacije bile različite – prava naklonost postojala je između mene i
Colea za razliku od nepostojeće veze koju sam dijelila sa svojom majkom
– to nije mijenjalo činjenicu kako je htio da se držim dalje pa opet ja nisam
poštovala tu želju. Nisam znala zašto me htio podalje, zašto je osjećao
potrebu da me zaštiti, i dok to ne saznam, neću ostati udaljena. Naročito
jer sam bila poput moljca plamenu kad se radilo o njemu. Morala sam ga
izravno pitati za njegov razlog za udaljenost između nas, iako sam se
bojala odgovora. Ali na ovaj ili onaj način, stvari između mene i Colea bit
će drugačije poslije večeras.
Na vožnji autobusom do Tickled Ivories poslije posla, recitirala sam
riječi koje sam morala reći dok sam priželjkivala pojačati hrabrost sa
jednim ili dva pića. Ipak sam bila ispunjena ponosom kad sam stigla do
kluba jer su mi koraci bili sigurni dok sam odlučno hodala do mog
odredišta. Njegov ured. Pokucavši, nisam čekala prije nego sam ušla. Cole
nije bio sam, žena je sjedila kraj njega na sofi; zapravo je praktički sjedila
na njemu. Zgodna, starija poput njega, i sudeći po iznenađenju na njenom
licu, nije očekivala smetnju. Srećom za mene, imala sam bolje tempiranje
sa Coleom nego sa Janie.
„Oprostite.“
Zatvarajući vrata, krenula sam prema šanku. Ako je ikad bilo vrijeme
za alkohol, to je bilo sad. Unatoč tome što nisam točno znala na što sam
nabasala, nije se moglo poreći što je žena htjela i Cole nije bio glup
muškarac. Bijes je tako snažno šibao kroz mene da sam se skoro vratila u
njegov ured i odalamila ga. Bila sam na mukama, a on je imao tajne
sastanke sa prsatim fuficama. Život mi je bio koma.
Nisam zapravo stigla do šanka; Coleova ruka na mojoj zaustavila me.
„U čemu je problem?“

129
 Ti si šupak, a ja sam gubitnica, u tome je problem. „Htjela sam razgovarati,
ali ti si zauzet.“
„Rochelle, nastavit ćemo s ovim ujutro.“
Njen bijesan pogled prebacio se na mene, očito nije bila sretna što je
njena međuigra odgođena. Osjećajući se pomalo zlobno, nacerila sam joj
se. Ako bi pogledi mogli ubiti, Cole bi imao nered u svojim rukama.
Zvučala je začuđujuće mirno, uzimajući u obzir da je izgledala ludo –
poput zombija koji samo čeka da se pogosti mojim iznutricama. „Donijet
ću kavu.“
Oh, ona će donijeti kavu. Nadam se da njena šalica curi. Nisam shvatila
da sam taj zadnji dio uistinu izgovorila glasno dok Cole nije rekao, „To
nije lijepo, Mia.“
Izvukavši se iz njegovog stiska, nastavila sam prema šanku. „Štogod.“
Trebala sam alkohol. Mahnuvši Claire – zvali smo se prvim imenom, yep,
toliko često sam dolazila ovamo. Znala sam barmenicu toliko dobro da
sam razmišljala pozvati ju u moju pratnju djeveruša ako bih se ikad
udavala – donijela mi je čašu vina.
Cole se pojavio kraj mene. „Htjela si razgovarati.“
„Više ne. Vjerojatno možeš spriječiti Roxy tamo da ne ode.“
Njegova obrva lagano se izvila. „Roxy?“
„Aha, fufica sa sisama i nogama. Nisam htjela uništiti tvoje planove za
večer. Samo ću popiti svoje piće i otići.“
„Mia?“
„Cole?“
„Da li me namjerno pokušavaš razljutiti?“
„Ne znam Cole, pokušavam li? Proveo si puno vremena promatrajući
me, pa bi me morao znati izvana i iznutra.“
„Uzrujana si.“
„Oh moj Bože, dajte čovjeku nagradu. Shvatio si to sve sasvim sam?“
Zrak mi je izletio iz pluća kad me prebacio preko svog ramena. Nisam
odmah reagirala jer nisam mogla povjerovati da me zapravo prebacio
preko svog ramena. U njegovom uredu, spustio me na moje noge,
pružajući mi savršen pogled na bijes koji je gorio iza njegovih očiju.
„Pričaj.“
„Da pričam? Dobro pričat ću. Ti me razjaruješ.“ Odmaknuvši se od
njega, prešla sam na drugu stranu prostorije. Okrenuvši se natrag prema
njemu, on se naslanjao na zid izgledajući opušteno, ali nije bilo ničeg
opuštenog u njegovoj koncentraciji: onoj usmjerenoj samo na mene. „Ušao
si u moj svijet i bez napora postao dijelom njega. Jedne minute nije te bilo

130
i već slijedeće bio si poput obitelji. Tri godine, bio si obitelj, meni blizak
jednako kao i tata. A onda si nestao i htio si da se držim dalje. To je boljelo,
ali nosila sam se s time. Godinama kasnije vratio si se tako promijenjen i
pakleno sam se borila da te dobijem natrag i na neki način i jesam, do te
točke da si došao u moj studentski dom, zamalo vodio ljubav sa mnom i
onda ponovo nestao, emocionalno izvan mog dosega. Moj tata je umro i ti
si bio taj koji me došao utješiti u najgorem trenutku mog života. A onda si
me opet jebeno ostavio i toliko se povukao u sebe da si se komotno mogao
preseliti na drugu stranu galaksije. Naša cijela veza sastojala se od toga da
me privučeš blizu i onda me odgurneš. I čak i sad, ne želiš me pa opet
promatraš me užarenim pogledom kao neku večer, i ipak te pronađem
večeras sa Roxy, koja možda radi s tobom, ali proždrijet će te ako joj
dopustiš i ti to prokleto dobro znaš. Nisam primijetila da si ju gurao iz
svog krila.“
Cole se nije pomaknuo, nijedan mišić, njegove su oči bušile rupe u
meni svojim intenzitetom.
„Ne znam da li se dijelom držiš dalje od mene zbog onoga što se
dogodilo kad si bio mlađi. Tvoj otac bio je bolestan kučkin sin. Jedino
žalim što nisam bila tamo da ti pridržim kaput dok ga ti razbijaš. Činjenica
da je umro, karma da je morao umrijeti od ozljeda koje mu je nanio njegov
sin, koji ga je prebio da bi obranio sebe. Možda to nije reakcija koju si dobio
od ostalih, ili kako se ti osjećaš zbog toga, ali znam da je Tata jednako
osjećao jer ti znaš to jednako dobro kao i ja, nikad te ne bi pustio blizu
mene da je mislio kako si kriv za bilo što drugo osim samoobrane.“
„Osjećam se kao da čekam cijeli svoj život da ti dođeš meni i postajem
umorna od čekanja. Mislim da i ti to osjećaš, ali imam užasan osjećaj da se
ono što je moglo biti između nas neće ostvariti i da je to, također,
tragedija.“
On nije ništa rekao, ni jednu riječ.
„Ništa, nemaš ništa za reći? Otvaram ti srce ovdje i ti nemaš ništa za
reći? Znaš što? Dobro, pobijedio si. Drži se na distanci, živi svoj život u
prošlosti, ja idem naprijed. Ti i ja, izgleda mi zapravo nemamo
nezavršenih poslova.“
Otišla sam ovog puta, nestabilnih nogu i slomljena srca. Janie je bila u
pravu, bilo je vrijeme da odustanem od njega jer upravo sam zgrabila bika
za jajca i on nije reagirao.

131
 „Mia, ovo mi treba biti gotovo jučer.“
Moj šef bio je u naročito zapovijedajućem raspoloženju i kako sam se
ja još pušila od epskog promašaja prošle noći s Coleom, njegov stav nije
pomagao mom raspoloženju. On je očito zaboravio rok i bacio projekt
meni u krilo, pa me sad tjerao da ga završim u rekordnom vremenu.
„Radim brzo koliko god mogu. Možda biste mogli tražiti produženje
roka?“
Njegov se izraz lica promijenio, smrknuo kao olujni oblak. Očigledno,
to je bila pogrešna stvar za reći. „Produženje ne dolazi u obzir.“
Vena je iskočila na njegovom čelu. Izgledao je poput čovjeka koji će
upravo eksplodirati. Da se nisam borila protiv svoje vlastite ljutnje,
zapravo bih uživala gledajući njegov napad bijesa.
„Ti radiš za mene, pa su moji rokovi tvoji rokovi.“
„Ali ne mogu raditi na nečemu ako i ne znam za to.“
„Znaš za to sad, pa se prestani svađati i počni raditi.“
On je prekinuo moj posao kad je domarširao do mog stola poput
razmaženog djeteta. Bila sam u iskušenju da to kažem i možda mu
podmetnem nogu kad je odmarširao, ali koja bi bila svrha? Stvarno sam
morala pronaći novi posao.
Kad je sat pogodio pet, bila sam tako spremna za piće, nekoliko
ustvari. Kao i obično, završila sam projekt, ali nisam primila nijedne riječi
zahvale. Zatvarajući za večeras, zgrabila sam svoju torbicu i krenula
prema dizalima. Kod mog šefa još je bilo upaljeno svjetlo što je bilo čudno
jer čovjek nikad nije ostajao poslije pet. Ne želeći da me uhvati i povuče u
koji god posao je morao obaviti i ostati kasnije, krenula sam stepenicama.
Kad sam se našla vani, duboko sam udisala dok sam hodala prema
autobusu. Obično se nisam vozila autom na posao jer bih autobusom došla

132
puno brže; plus, pronaći mjesto za parkiranje oko South Streeta nije bilo
lako, a kako sam imala mjesto skoro ispred moje zgrade, nisam micala svoj
auto.
Provjeravajući svoj sat, požurila sam jer sam se trebala naći s Kevinom
Lowellom za sat vremena. Inače, ignorirala bih njegov poziv, ali poslije
prošle noći trebala sam smetnju jer ako bih predugo razmišljala o Coleu,
vjerojatno je da bih spalila njegov klub. Odbijala sam razmišljati o njemu,
o prošloj noći. Razmišljala sam i borila se za njega dovoljno kroz godine.
Bio je red na njega. Kevin je bio nekoliko godina stariji od mene, sreli smo
se preko Janie moje zadnje godine na fakultetu i iako sam pokušala izlaziti
s njim, istina je bila, da mi se nije baš previše sviđao. Izvana bio je savršen:
kosa savršeno počešljana, savršeno skrojena odjeća, savršene crte lica.
Podsjećao me na Stepfordske supruge – presavršen i odmah ispod te
savršene glazure vrebala je ružnoća. Morao je sve kontrolirati: gdje smo
jeli, što smo jeli, s kim smo se družili. Čak i u spavaćoj sobi, tražio je
kontrolu. Jedan i jedini put kad smo spavali zajedno, bilo je sporazumno
ali to nije bilo vođenje ljubavi, bilo je to jebanje. Nisam se protivila jebanju
s pravom osobom; mislim da jebanje može biti vrlo zabavno, ali s Kevinom
graničilo je sa nezdravim.
Nazvao je iznenada i rekao mi da ima nešto prilično važno raspraviti
sa mnom. Znala sam da je on privatni istražitelj, ali nisam imala pojma o
čemu bi on uopće mogao razgovarati sa mnom da bi me iole zanimalo. Ali
ponudio je odvesti me u Taproom na večeru, nedaleko Vincent'sa, a kako
sam ja oduvijek htjela isprobati to mjesto, prihvatila sam. Plitko,
apsolutno, ali ako ću napuniti stomak dobrom hranom, bila sam okej s tim
da sam plitka. A kako je moj partner bio jednako plitak, on to vjerojatno
neće ni primijetiti.
Obučena u jedno od mojih otmjenijih odijela, nisam se zamarala s tim
da prvo odem kući. Uostalom umirala sam od gladi. Izašla sam iz
autobusa nekoliko ulica dalje i kako sam malo uranila, polako sam šetala.
Voljela sam ovo susjedstvo, još uvijek sam se često vraćala posjetiti Tetu
Dee, ali srce me boljelo dok sam hodala ulicama jer je Tatina smrt bila još
uvijek svježa. Bio je premlad. Bilo je još toliko stvari koje je htio uraditi;
toliko mnogo koje smo htjeli uraditi. Kao posjetiti Vegas. Tata i ja smo
žarko željeli vidjeti Vegas. Isplanirali smo izlet prošlo ljeto, kao dio mog
poklona za diplomu, ali nisam otišla. Pomisao da idem bez njega činila se
pogrešnom.
Zašavši iza ugla, vidjela sam da su poslužitelji bili zaposleni u
Taproomu. Definitivno nisam željela biti poslužitelj u Južnom Phillyju.

133
Kevinov smiješno skup auto stao je uz cestu dok sam prilazila. Nisam bila
svjesna da su privatni istražitelji zarađivali toliko novca, ali čovjek se
oblačio u vrlo fine stvari, sve do njegovog sata i manžeta. Gledajući ga dok
je izlazio iz auta, nisam mogla spriječiti drhtaj koji se spustio niz moju
kralježnicu. Jednostavno je bilo nešto u njemu zbog čega bih bila napeta.
Možda nije bilo toliko pametno od mene da nastavim bilo kakav odnos s
njim. Nije pogledao u dečka koji je uzeo njegove ključeve, a ipak sam znala
da je izdana zapovijed da ne bude ni ogrebotine, i to u prijetećem tonu,
budući je izjavljivao potpuno iste riječi svaki put kad bi mu poslužitelj
parkirao auto. Nije razgledavao svoju okolinu i umjesto toga odavao je
dojam kako je on taj kojeg bi ljudi trebali primijetiti. Kao da je on bio
najveći Božji poklon svijetu. Nisam sigurna zašto to nisam primijetila dok
smo izlazili; valjda jer me podsjetio na kameleona: ponašajući se točno
kako je situacija zahtijevala. Sad kad više nismo bili zajedno, nije imao
potrebu pretvarati se.
Fizički sam osjetila kad se njegova pažnja usmjerila na mene, moje
tijelo se napelo. Bilo je to kao ono šesto čulo koje ruši sve prepreke kako bi
reklo, Hej, Mia, probudi se! Ovaj tip je gubitnik.
Pripremila sam se za njegov poljubac, bit će lagano vlažan i uvijek
točno na moja usta. Bio je to još jedan način kako je želio kontrolirati
situaciju, ignorirajući moj obraz i ciljajući usta.
„Ideš li s posla?“
I evo ga, suptilni nagovještaj kako ne izgledam dotjerano koliko bih
trebala za večeru vani s njim. Iznenada sam razmišljala da se izvinem i
odem na WC kako bih ga otpilila i umjesto toga otišla u Vincent's, ali mirisi
koji su dolazili iz Taprooma spriječili su me u tome. Nalijepila sam lažan
osmijeh.
„Aha, morala sam ostati duže. Izgledaš predivno.“ Laž, ali prebacila je
njegovu pažnju natrag na njega.
Njegova ruka smjestila se na donjem dijelu mojih leđa – inače sam
voljela kad me muškarac tamo dodiruje, ali ne ovaj muškarac – prije nego
me otpratio unutra. Smjestili smo se za stol, jedan na odličnom položaju
sa dobrim pogledom na svaki ugao restorana i naručeno je vino. Bila sam
zahvalna za to, pogotovo nakon što sam strusila svoju prvu čašu u
rekordnom vremenu. Blažena otupljenost me prekrila.
„Kako je na poslu?“ pitao je Kevin i otpio gutljaj svog viskija.
„Moj šef još uvijek je kreten, ali sviđa mi se što radim.“
„Ima slobodno mjesto u mom uredu.“

134
 Baš, ravno iz tave i u vatru. „Hvala, ali dobro sam. Dakle, što ima novo
kod tebe?“
Još se jedna čaša vina čarobno pojavila baš kad je Kevin počeo svoju
disertaciju o svom životu od posljednjeg puta kad smo se vidjeli. Ovo mi
se svidjelo jer će on dominirati ostatkom razgovora, što je značilo da sam
se mogla isključiti i uživati u zujanju alkohola u mom krvotoku.
Natjerao me da čekam dok nije poslužen desert i onda došao do
razloga njegovog poziva.
„Istraživao sam prometnu nesreću tvog tate.“
Upravo sam uzela zalogaj tiramisua i odmah se počela gušiti njime.
Žalac, od alkoholom natopljenih piškota, pekao mi je nos od silovitog
kašlja potrebnog da izbacim kolač.
Kad sam ponovno mogla disati, trebalo mi je još par minuta da se
smirim ili bih se vjerojatno bacila preko stola i zadavila Kevina golim
rukama. Znala sam da voli kontrolirati, ali ovo je bilo pakleno pogrešno.
Nagnuvši se bliže, praktički sam zarežala, „Zašto si dovraga istraživao
tatinu nesreću?“
„Smiri se, Mia.“
„Da se smirim, Kevin? Upravo si mi rekao da istražuješ tatinu smrt,
smrt s kojom se još pokušavam nositi i moj vrlo bivši dečko se petlja na
svoju ruku u stvari u koje se ne bi smio petljati.“
Od ljutnje su mu oči postale tamnije. „Istražujem to zbog slučaja na
kojem radim.“
To je oduzelo nešto vjetra iz mojih jedara, zbunjenost je brzo zamijenila
bijes. „Što to dovraga znači?“
„Zaposlila me obitelj žrtve ubojstva. Osumnjičenik kojeg imaju u
pritvoru tvrdi da nije mogao ubiti djevojku u pitanju jer je bio negdje
drugdje.“
„Što znači?“
„On tvrdi da je već obavljao posao, nesreću prije nekoliko mjeseci.“
„I kako ga to povezuje s mojim tatom? Mora biti stotine nesreća u
South Phillyju svake godine.“
„Izričito je spomenuo tvog oca.“
Svaki je mišić u mom tijelu utrnuo i moje srce je udaralo neprirodno
brzo, kao da sam u neposrednoj opasnosti da mu probije prsni koš i
lupajući izleti iz mojih prsa. „Ponovi.“
„On tvrdi da je bila nagrada za glavu tvog oca i on ju je unovčio.“

135
 „I ti si mu povjerovao? Ja nisam plaćeni ubojica, ali čak i ja znam da je
prometna nesreća vjerojatno najgluplji način ubijanja mete. Kako možeš
biti uopće siguran da si uspio?“
„Možeš ako je meta već mrtva.“
Bilo je kao da razgovaramo o nekoj nepoznatoj osobi, a ne mom tati,
jer bih inače već do sad histerizirala. „Da li ti govoriš kako on tvrdi da je
prvo ubio mog tatu i onda iskoristio nesreću da to prikrije?“
„Da.“
Coleov komentar kako nije čuvao tatina leđa bljesne mi kroz glavu.
Dragi Bože, može li biti nešto istine u onome što Kevin govori?
„Stručnjak kojeg je obitelj unajmila dobio je pristup mrtvozornikovom
izvještaju o tvom tati. Bilo je nekih nedosljednosti koje su izvukle neka
pitanja o vremenskom slijedu.“
„Kao na primjer?“
„Nije ulazio u detalje.“
Iako nisam htjela povjerovati u ništa od ovoga, jedan dio mene već jest.
Srce mi je potonulo, suze ispunile moje oči i osjetila sam kako mi se večera
penje uz grlo. Skočivši od stola, jedva sam stigla do kupaonice prije nego
sam povratila. Suze su tekle niz moje lice; Kevinove riječi bile su poput
metaka koji se odbijaju po mojoj lubanji. Ubijen, prikrivanje. Govorio mi
je da je moj tata bio ubijen. Stomak mi se zgrčio i povraćala sam na suho.
To ne može biti, što je htio reći, to ne može biti.
Nisam bila sigurna na nogama kad sam izašla iz kupaonice. Kevin me
čekao, njegova ruka ovila se oko mojih ramena.
Slegnula sam ramenima da ju odbacim, moj bijes ratovao je s
glavoboljom i nevjericom. „Imaš petlje, Kevin. Drži se pakleno dalje od
mene.“
„Mia.“
„Izgubi moj broj.“ I onda sam izjurila iz restorana. Dok sam išla niz
Catharine Street, srce me toliko boljelo da sam morala stati nekoliko puta
i silom napuniti pluća zrakom. Kevinova je priča bila smiješna pa ipak
scenario koji je tako bezdušno iznio pred mene imao je nekog odvratnog
smisla. Tko bi dovraga htio mog tatu vidjeti mrtvog? Nitko, zbog čega sam
htjela vjerovati da me Kevin manipulirao kao način traženja kontrole, ali
dio mene sad se pitao ima li stvarno nešto više u Tatinoj smrti.
Prolazeći kraj Vincent'sa, stopala su mi krenula kroz vrata i kad me
pozdravio poznati zvuk Vincentovog urlanja, osjećala sam se stabilnije.
Smjestivši se za šank, naručila sam još jednu čašu vina jer sam željela biti
tupa, željela zaboraviti sve o Kevinovom gnusnom pokušaju da me smota.

136
 Tri čaše vina kasnije, postigla sam tupost i poricanje, izabravši
povjerovati da je to samo Kevin bio Kevin.
Provjerila sam autobusni red vožnje, ali propustila sam bus pa sam
imala vremena do slijedećeg. Muškarac se smjestio za šank kraj mene,
njegove zelene oči su me odmjeravale prije nego je rekao, „Hej.“
„Hej.“
Kad sam provjerila svoj sat nešto kasnije, shvatila sam da sam se toliko
zapričala sa tipom da sam umalo opet propustila bus.
„Moram požuriti. Bilo je lijepo upoznati te.“
„Ostani.“
Bio je sladak sa neurednom plavom kosom i prodornim očima i da
nisam radila ujutro, mogla sam biti u iskušenju. „Ne mogu. Moram se
ujutro rani probuditi.“
„Pobrinut ću se da se rano probudiš.“ Šalio se, bar sam se nadala, ali
požurila sam prema vratima jer me njegov komentar nekako uzrujao. Kad
sam pogledala iza mene, on je podmirivao svoj vlastiti račun. Oh sranje.
Kliznula sam van i hodala do autobusne stanice, zapravo sam više trčala.
Čula sam ga kako doziva Alexis, budući je to bilo ime koje sam koristila
kad bih očijukala sa strancima. Praksa koju sam iz zabave počela na
fakultetu i koja je sad bila poput druge prirode. Osjetila sam ruku na
mojoj, čvrstu ali nježnu, i u panici skupila svoju ruku u šaku. Nisam nikad
ostvarila kontakt; puno veća ruka zaustavila je moju šaku, ali bio je to glas
– taj duboki hrapav glas – od kojeg se moje tijelo jednostavno zaledilo.
„Čudo je kako si preživjela ovoliko dugo.“
Trebala mi je minuta da reagiram jer nisam bila sasvim sigurna da je
Cole zapravo stajao ovdje sa mnom, naročito poslije prošle noći, dok se
vrućina koju bi njegov dodir uvijek uzburkao nije probila kroz moj
magloviti mozak. Mrzila sam što su mi koljena klecala od samog pogleda
na njega. Izgledao je opasno, seksi da ti srce iskoči, ali opasno. Stvarno mi
se sviđalo što je njegova ruka bila na meni, glupači, ali moja ljutnja je
uskoro stigla jer što ...
„Ti nisi stvarno ovdje. Ja sam u paklu. Moram biti u paklu i ovo bi bio
moj pakao, da te imam stalno u blizini, a ipak ne.“
Bez odgovora. A onda se moja pažnja prebacila na tipa s kojim sam
čavrljala u baru. Nesvjesno, zakoračila sam bliže Coleu. Nije mi promaklo
primijetiti da je od dvojice muškaraca, Cole definitivno bio puno opasniji.
„Imamo li problem ovdje?“
„Ne.“ rekla sam. Cole nije rekao ništa.
„Poznaješ li ovog muškarca?“

137
 Ne, ne poznajem, iako sam ga znala od moje sedme godine, umalo se
seksala s njim, željela ga na način koji je graničio sa nezdravim i čak znala
njegovu mračnu prošlost koja ga je tako potpuno promijenila, pa opet
nisam ga zapravo poznavala. Ipak, činilo se da nisam mogla izreći nijednu
riječ kojom bi to zanijekala.
Očito je Coleu bilo dosta razgovora jer nas je okrenuo od muškarca i
pratio me niz ulicu.
„Hej!“ čovjek je zazvao, ali sumnjala sam da nije bio uporan jer jedan
pogled na lice mog pratitelja, ne bih ni ja bila. Izgledao je potpuno
zastrašujuće.
Riječi su izletjele iz mojih usta prije nego sam ih mogla filtrirati.
„Trebam li se brinuti?“
Stigli smo do crnog Challengera; on je otvorio suvozačka vrata i držao
ih za mene. „Ulazi u auto, Mia.“
I dok sam zurila u njega, buntovnički zbog njegove samovolje,
primijetila sam srebrni lanac oko njegovog vrata. Ruka mi se tresla kad
sam posegnula za njim, iznenađujuće, on me nije spriječio da posegnem
za njim, ali to je bilo najvjerojatnije jer smo oboje znali što ću pronaći. Moju
amajliju Svetog Antuna. Koljena su mi popustila i toplina me preplavila
jer ne samo što je još uvijek imao moj poklon nakon svih ovih godina,
nosio ga je.
„U auto, Mia.“ I ovog puta, učinila sam što je tražio i ušla u auto.
Čim su se vozačeva vrata zatvorila okrenula sam se prema njemu. „Što
radiš ovdje?“
Te oči gledale su ravno u moje i nekoliko sekundi samo smo zurili
jedno u drugo preko auta. „Upala si u nevolje, opet.“
Već sam sumnjala, ali sad sam bila sigurna, da je osjećaj koji sam od
Tatine smrti nebrojeno puta iskusila bio Cole. „A ti si obećao Tati da ćeš
paziti na mene.“ Ogorčenost je ostavila neugodan okus u mojim ustima,
ali tu je bila i zdrava doza povrijeđenosti jer moj govor prošle noći nije
ništa postigao. Coleovo jedino zanimanje za mene sad, unatoč našoj
prošlosti, bilo je ispunjenje njegove obveze prema mom tati.
Okrenuo je ključ i motor je grmeći oživio. „Mace me tražio da pripazim
na tebe.“
„Zašto?“
Gledao je naprijed kroz vjetrobran, ali na to pitanje njegova se glava
okrenula prema meni. „Ti si njegova kći i previše si povjerljiva.“
To je uzburkalo moj bijes. „Što to znači?“
„Muškarac večeras, ja.“

138
 „Ti?“
Nije ništa više rekao, njegova pažnja bila je potpuno na vožnji.
„Da li ti govoriš kako nisi vrijedan povjerenja?“
„Govorim kako me više ne poznaješ dovoljno da znaš jesam li ili
nisam, pa opet nisi raspravljala kad sam ti rekao da uđeš u moj auto.“
Imao je taj ton u pozadini svog glasa, dosadu.
„Ne znam te dovoljno dobro? Znam te od svoje sedme godine. Mislim
da osim Tate, ja te poznajem bolje od ikoga.“
Bez komentara od robota koji je preuzeo Coleovo tijelo.
„Da li zato misliš kako je čudo što sam dosad preživjela?“
Bez odgovora.
„Ponovo kažem da griješiš ako misliš da te ne poznajem.“
Na ovo me opet tvrdo pogledao.
„Ono što sam osobno svjedočila o tebi govori mnogo. Što si izdržao i
kako si to preživio, ja vidim kao snagu bez obzira kako ti odlučio na to
gledati, ali što ti je više moj tata vjerovao i ako ti je moj tata vjerovao, onda
ti vjerujem i ja.“
Nisam mogla reći o čemu je razmišljao – definitivno je o nečemu
razmišljao, ali u istinskoj Coleovoj maniri ništa nije rekao.
Stao je ispred mog stana prije nego je ugasio motor. Iskobeljala sam se
iz auta, on je bio tamo da mi pomogne.
„Tvoji ključevi.“ Nije zamolio.
Iskopavši ih iz moje torbice, predala sam ih i on je opet u nevjerici
zatresao glavom prije nego je promrmljao nešto što je zvučalo kao previše
jebeno povjerljiva.
Otključavši moja vrata, vratio mi je moje ključeve. „Zaključaj ih.“
„Razumijem, Cole, trebalo mi je malo duže, ali svaćam. Ti i ja to je
gotovo, ali želim pričati s tobom o mom tati.“ Bijedan način kako je večer
počela, sa Kevinom i njegovom nevjerojatnom teorijom, naglo se vratio
unatoč mojim naporima da to spriječim.
„Ne večeras.“ Prije nego sam se stigla usprotiviti dodao je, „Pila si i
kasno je. Razgovarat ćemo, samo ne večeras.“
Unatoč ljutnji koja je više nego krčkala, to se činilo pošteno. „Okej.“
Uhvativši vrata, moj pogled sreo je njegov i kako me tata učio lijepom
ponašanju rekla sam, „Hvala na spašavanju ranije.“
Ljutnja je bljesnula u njegovim očima ali to je bila jedina reakcija koju
je imao. Zatvorila sam vrata i zaključala ih nekako znajući da je čekao dok
nije čuo kako brava sjeda na svoje mjesto.

139
 Prošlo je skoro tjedan dana otkako me Cole spasio ispred Vincent'sa i
suprotno njegovim riječima, nije uopće pokušao razgovarati sa mnom.
Tipično. Cijeli taj tjedan, mozgala sam o tome što mi je Kevin rekao. Kakve
god bile njegove namjere, činio se prilično odlučan da ima nešto više u
tatinoj nesreći. Koliko god mu nisam htjela vjerovati, što ako je bilo neke
istine u njegovoj tvrdnji? To bi svakako objasnilo Coleove zagonetne
komentare o čuvanju mene i Tate. Janie je bila stvarno dobra u
sagledavanju stvari iz svake perspektive, možda će ona bolje razumjeti
Kevinove motive ako je htio zezati se sa mnom. Posegnuvši za svojim
telefonom, nazvala sam ju.
„Što ima curo?“
Janie je bila pijana što je značilo da je imala stvarno loš dan na poslu.
„Sve okej?“
„Izgubila sam jednog.“
Srce mi je palo. Jednog od njenih klinaca. „Oh, Janie.“
„Izvlačili smo ga van, još par dana i on bi bio slobodan. Jebeno mrzim
propise, birokratska sranja kroz koja se moramo probijati i cijelo to vrijeme
nevini pate.“
„Želiš li da dođem?“
„Hvala, ali ne. Prijatelj mi dolazi. Dobra jebačina će mi odvući misli do
toga na neko vrijeme. Jesi li trebala nešto?“
Imala je dovoljno na pameti i nije trebala da i ja još dodam na njen
usrani dan. „Samo sam nazvala da te čujem. Ako ti bude potreban
razgovor kad prijatelj ode, nazovi me.“
„Ako ne budem u nesvijesti kad bude odlazio, onda to ne radi dobro.“
Bio je tračak Janiena humora u toj izjavi. Prijeći će preko ovog, srećom, ali
koliko je još besmislenih tragedija mogla preboljeti?

140
 „Ipak, kad se probudiš, nazovi me.“
„Hvala, Mia.“

Sljedeće jutro zatekla sam se kako prolazim kroz vrata Philllyjeve

policijske treće stanice – mogla sam ili izludjeti samu sebe sa što ako ili
sam mogla otići na izvor. Bruce Knox bio je detektiv koji je radio na
tatinom slučaju. Ako je bilo kakvih novih razvoja, on će znati. Odluka da
posjetim, a ne nazovem bila je namjerna jer će biti teže otpiliti me ako
stojim ispred njega.
Narednik koji je radio na prijamnom pultu pogledao me kad sam ušla.
Ime joj je bilo Pam i sjedila je sa mnom nekoliko puta kad bih bila pozvana
ovdje nakon tatine smrti.
„Mia, hej. Kako si?“
„Dobro sam, hvala. Kako je tvoja unuka?“
„Ima skoro pet mjeseci i izgleda kao pljunuta majka.“
„Kako predivno.“ Iako nisam zvučala onoliko sretno zbog nje koliko
sam se nadala i ona je to osjetila.
„Je li sve okej?“
„Mogu li dobiti par minuta s Detektivom Knoxom?“
„Naravno, samo da ga nazovem.“
Trenutak kasnije, pojavio se Detektiv Bruce Knox. Od našeg prvog
susreta, tog dana na bejzbol igralištu, Bruce je napredovao od pozornika
do detektiva i kad je saznao za Tatu, inzistirao je da bude uključen u
istragu. U to vrijeme, bez obzira što je to bila nesreća, bila sam sretna što
je netko tko je poznavao i kome se Tata sviđao, bio dodijeljen na njegov
slučaj. Sad sam se pitala; da li je bilo nešto više u Tatinoj nesreći i Bruce je
to skrio od nas jer je bio naš prijatelj i vjerovao da nas štiti?
„Mia, kako te je lijepo vidjeti. Molim te dođi iza.“
Umjesto da odemo za njegov stol, odveo me u malu sobu za ispitivanja
i nacerio se čim smo ušli. „Samo sam mislio da bi htjela privatnost jer
izgledaš kao da imaš nešto na pameti.“
Kad smo se smjestili oko metalnog stola, nisam gubila vrijeme i prešla
na stvar. „Ovo je uistinu neočekivano, ali kontaktirao me privatni
istražitelj kojeg znam i rekao da netko u pritvoru preuzima zasluge za
ubojstvo mog tate. Nije da vjerujem u to, ali moram to čuti od tebe.“

141
 Nešto mračno prešlo je preko lica Detektiva Knoxa prije nego je pitao,
„Tko je privatni istražitelj?“
„Kevin Lowell.“
„I ovaj Kevin lik ti servira kako nesreća tvog tate nije bila nesreća nego
ubojstvo?“
„Aha. I poznavajući Kevina, on me manipulira s tom usranom pričom.
Zato sam trebala čuti od tebe da je to sranje, tako da mogu odbaciti to i
njega.“
Nešto je zarežao, iako nisam mogla razabrati što je rekao, ali pogled
koji je pratio režanje poslao je udar shvaćanja kroz mene. Rekao je, „Postoji
tvrdnja.“
Ledeni trnci su me pomeli kao i jeza. Detektiv Knox pomaknuo se do
mene, oslonivši kuk na rub stola i uhvativši moju ruku. „Ovo se često
događa, osumnjičenik se hvata za bilo što da nas zavuče. Ovaj
osumnjičenik je iz tvog susjedstva i nesreća tvog tate nije bila tako davno.
Vrlo je vjerojatno da nam sere kako bi se vrtjeli u krug, što njemu i
njegovom odvjetniku kupuje vrijeme. Nisam imao namjeru reći ti to
ukoliko ne dokažemo da izjava ima neku vrijednost.“
„Misliš li da u tome može biti nešto?“
„Ne mislim, ali ako ima obećavam ti da ćemo prevrnuti svaki kamen
dok ne otkrijemo što se stvarno dogodilo te noći. Molim te ne zabrinjavaj
se oko ovog jer je to više nego vjerojatno samo trik.“
„Reći ćeš mi ako ima nešto u tome, točno?“
„Da.“
„Hvala ti, Bruce.“
„I Mia, mogu li predložiti da se držiš dalje od tog Kevina Lowella.
Zvuči mi kao prava propalica.“
Nasmiješila sam se jer bila je to umanjenica. „Već se držim jer on to
stvarno jest.“

Nisam se mogla koncentrirati na posao slijedećeg dana jer bez obzira

koliko sam bila razuvjerena nakon razgovora s Detektivom Knoxom,
istina je bila da se netko pojavio i preuzeo zasluge za ubojstvo mog tate.
Kevin mi je govorio istinu. Da li je moguće da se nešto zlokobno dogodilo
mom tati? Prateći tu misao do slijedećeg logičnog mjesta, da li se Cole
pojavio te noći kad jest jer je sudjelovao u onom što je zadesilo Tatu? Ta
pomisao zgrčila mi je želudac jer nisam htjela da on bude zločinac, ali bila

142
bih budala da to ne uzmem u obzir – naročito zbog njegova čudnog
ponašanja sve od tad.
Tek poslije deset sati navečer sam se zatekla kako prolazim kroz vrata
Tickled Ivories. Ako mi je itko mogao reći što se dogodilo mom tati,
sumnjala sam da Cole može. Što je povlačilo pitanje, zašto je on toliko šutio
o tome?
Claire me vidjela kako prilazim i nasmiješila se. „Hej. Mogu li ti
donijeti piće?“
„Je li Cole ovdje?“
„Ah, mislim da jest. On je u svom uredu.“
„Hvala.“
Pokucala sam, ali nisam čekala na odgovor i gurnula sam vrata da
uđem. Coleova glava trgnula se sa njegova mjesta iza svog stola, ljutnja u
njegovom izrazu lica dok nije vidio da sam to ja.
„Mia.“
„Je li moj tata ubijen?“
Njegove su se plave oči doslovno zaledile. „Gdje si to čula?“
„Bila sam u stanici pa znam da netko preuzima zasluge za Tatino
ubojstvo. Znam da ti znaš više o toj noći nego što si rekao. Ne znam zašto
si bio tako tajanstven o tme, ali moram znati. Da li je netko ubio mog tatu?
Molim te samo mi reci.“
Njegovo se tijelo ukočilo, prsti pobijelili oko kemijske olovke koju je
držao tako čvrsto da će najvjerojatnije puknuti na dva dijela. „Mislim da
je moguće.“
Nisam mogla udahnuti; bilo je kao da je kamion pao na moja prsa. Moji
prsti omotali su se oko kvake, glava mi se spustila dok sam se borila za
dah, ali nisam mogla uvući nimalo zraka. Tama se uvukla u moje vidno
polje dok mi se zavrtjelo u glavi. Iznenada je moje tijelo bilo pritisnuto uz
Coleovo, moja glava na njegovim prsima, njegove ruke oko mene poput
zaštitnog kaveza.
„Diši, Mia.“
Zrak je ispunio moja pluća, koji sam odmah izdahnula uz jecaj što je
kidao moje grlo. Savijajući svojim prstima njegovu majicu, pritisnula sam
lice u njegova prsa i prepustila se agoniji.
Podigao me u svoje ruke i otišao do sofe koju je imao u svom uredu.
Smjestivši me praktički na sebe, držao me dok se moji jecaji nisu smirili.
„Želim piće.“
„Cabernet ili želiš nešto moćnije?“

143
 Pretpostavljam da ne bih trebala biti iznenađena što je znao kako je
moje omiljeno piće bilo Cabernet. „Jače.“
Posegnuvši u svoj džep, radiom se javio nekome ispred ureda. „Donesi
mi Crown Royal i čašu.“
Minutu ili dvije kasnije, ušla je vrckava konobarica; oči su joj se raširile
na prizor Colea i mene na sofi – izgledajući vjerojatno kao i ja kad sam
prekinula Colea i Roxy – budući sam praktički sjedila na njemu.
„Samo to ostavi tamo, Bee.“
Nije ništa rekla, samo je spustila poslužavnik na stol i izašla,
osiguravajući se da zatvori vrata za sobom. Cole me nježno pomaknuo
kako bi mogao uzeti bocu i čašu i ulio mi dobra tri prsta koja sam strusila
u sekundi, pružajući čašu za još jedno. Nije oklijevao napuniti ju.
„Zašto bi netko htio nauditi mom tati?“
Njegov hrapav glas bio je oštar, ne samo od ljutnje već i frustracije, što
je zvučalo čudno od čovjeka koji se činio tako rezerviran i udaljen. „Ne
znam.“
„Ali istraživao si to.“
„Da.“
„A ja? Da li si me zato promatrao?“
„Kao što sam rekao, tvoj tata me tražio da pazim na tebe.“
To je boljelo, iako sam većinom obamrla od alkohola, jer sam htjela da
kaže kako me pazio jer je morao, jer je sjećanje na onu noć u mom domu
proganjalo njegove snove koliko i moje, ali valjda ne bih trebala biti
iznenađena saznanjem da njegova efikasnost nije bila ništa više nego
lojalnost mom tati. Podigla sam svoju čašu za još jedno.
„Imaš li nekih ideja o tati?“
„Nekoliko, ali mislim da je zasad najbolje da se držiš dalje od toga.“
„Zašto?“
„Nije sigurno.“
Moja je ljutnja na to izronila i pomoglo je što sam bila pijana pa nisam
imala nikakvih inhibicija. „Točno i kako ste ti i Tata napravili tu stvar s
krvnom braćom, moraš poštovati svoju riječ prema njemu. Ja sam bila
njegova kći, ali tebi je vjerovao više i ako to nije udarac u dupe.“
„To nema veze s povjerenjem.“
„Sranje. Rekao ti je što se događa, koja god je situacija dovela ga u
opasnost. Ti si znao sve o tome, pazio si na njega, dovraga čak si planirao
za mogućnost da nešto krene krivo kad mi je on kupio moj stan koji se
slučajno zadesio preko puta tvog radnog mjesta. U međuvremenu je
bespomoćna kći živjela misleći kako su sve duge i jednorozi.“

144
 Nisam shvatila da plačem dok nisam osjetila suze kako cure niz moje
obraze. „Trebala bih te mrziti jer si u posljednjim godinama njegova života
imao više od njega nego ja, ali ne mogu te mrziti kao što nisam mogla ni
njega.“
Ustala sam da odem i noge su me izdale. Cole me uhvatio, stisnuvši
me uz sebe, prije nego je uzeo moju torbicu. Ispred mog stana, otključao
je vrata i uveo me unutra. Kretao se po njemu kao da ga poznaje i stigavši
do moje spavaće sobe, nježno me spustio na krevet. Mislila sam da je
otišao, ali vratio se poslije par minuta s čašom vode i bočicom aspirina.
Ubacivši dva u svoj dlan, pružio mi ih je prije nego mi je dodao čašu vode.
Vještinom nekoga tko je dobro uvježban, skinuo je moj sako, iza kojeg
je slijedila moja suknja. Unatoč bolnom srcu koje me ispraznilo, osjetila
sam iskru želje kad su njegovi prsti lagano okrznuli moju kožu. Nije bilo
ništa zavodničkog u njegovim uslugama pa opet je moje tijelo gorjelo.
Smjestio me u moj krevet i povukao prekrivače preko mojih ramena.
„Zašto ne znam ništa o tebi iako te poznajem od svoje sedme godine?“
„Imala si dovoljno novih spoznaja za večeras.“
Okrenuvši se sasvim prema njemu, dala sam si trenutak da ga stvarno
pogledam. Mogla sam vidjeti dječaka kakav je bio, onog koji se igrao sa
mnom, onog koji je bio moj prijatelj. Mogla sam vidjeti tinejdžera kakav je
postao, onog koji je zahtijevao pažnju bez ijedne izgovorene riječi. Moć je
isijavala iz njega, čak i onda, njegova tišina ne iz sramežljivosti već zbog
intenziteta. On je uvijek gledao i sve bi vidio. Što je on radio u Tickled
Ivories? Činjenica da je imao ured značila je da je morao biti netko važan.
Gdje je živio? Što je učinio nakon Tatine smrti i zatvaranja garaže?
„Moramo razgovarati.“
„Spavaj, Mia.“
A onda se užas onoga što sam saznala vratio poput užasnog vala
odlučnog da me povuče ispod i ja nisam mogla kontrolirati drhtanje u
mom glasu. „Netko je možda ubio mog tatu. Zašto bi netko ubio mog
tatu?“
U njegovom je glasu bilo oštrine kad je opet progovorio. „Spavaj, Mia.“
Koliko god nisam htjela zaspati, bojala se snova koji su čekali da me
proganjaju čim zatvorim svoje oči, alkohol je bio na djelu. Dok sam tonula
u san, prošaputala sam. „Povrijedio si me, Cole.“ Nikad nisam saznala da
li je na to reagirao ili ne jer me san obuzeo.

145
 Moje tijelo bilo je kao na vatri, želeći olakšati vrućinu, pokušala sam
odgurnuti prekrivače sa sebe, ali ruke su mi bile teške. Zašto nisam mogla
pomaknuti svoje ruke? A onda sam se sjetila ogromne količine alkohola
koji sam popila. Vjerojatno sam još bila pijana.
Poljubac na moje rame, nježan poput dodira trepavice, opekao me kao
žig. Podignuvši svoje ruke, srele su čvrste mišiće širokih ramena. Ramena
za koje sam znala da mogu ponijeti toliko puno. Nagnuvši svoju glavu i
ponudivši svoj vrat kao neku žrtvu gladnom vampiru, željno sam čekala
da opet osjetim Coleove usne na meni. Bio je to njegov jezik, vrh kojim je
dodirivao osjetljivo mjesto spoja vrata i ramena. Polako, skoro lijeno,
njegov se jezik kretao u kružnom uzorku. Vrućina je tako intenzivno
klizila niz moje ruke da sam osjetila svaku pojedinu krvnu stanicu kako
prži kroz moje vene. Nedostajalo mi je ovo, sanjala sam tako dugo o tome.
Bokovi su mi se pokrenuli, tražeći olakšanje za bol koja je počela između
mojih nogu. Njegove usne pridružile su se njegovom jeziku, čvrsto
pritiskujući dok je sisao preosjetljivu kožu koju je upravo kušao.
„Oh Bože, jače Cole.“
Njegove ruke kretale su se preko mog tijela, lagan dodir od mojih
kukova uz moje bokove i kad je njegov palac lagano okrznuo donju stranu
mojih grudi, umalo sam svršila. Njegove usne palile su trag od mog
ramena, preko ključne kosti i niz udolinu između mojih grudi. Grubi
jastučić njegova palca prešao je preko moje bradavice i zagrizla sam svoju
usnu da ne stenjem od zadovoljstva. Njegova druga ruka istraživala je
područje između mojih nogu, dodir njegovih žuljevitih prstiju na to mjesto
koje je žudjelo za zadovoljstvom opržio me, tako jako da sam sjela u
krevetu, naglo otvorivši oči. Trebao mi je tren ili dva da shvatim kako sam
sama iako je moje tijelo još pjevušilo od orgazma. Čaša i bočica aspirina
bili su točno tamo gdje ih je Cole ostavio i moje odijelo prebačeno preko
stolice, ali nije bilo Colea. San. Bio je to samo san, ali nikad u svom životu
nisam iskusila san tako živopisan. Moje tijelo još uvijek je žudjelo gdje me
dodirnuo, još uvijek sam osjetila njegove usne na meni pa opet je sve to
bila samo moja mašta. Namjestivši se natrag pod moje prekrivače,
natjerala sam se na san jer će jutro stići puno prije nego bih to htjela, sa
realnošću tatine smrti i kako se moj život opet okrenuo naglavačke u samo
jednoj noći.

146
 Janie i ja smo večerali u malom bistrou, niz ulicu od mog stana.
Obasipala me pitanjima o Coleu i iako je znala poprilično o mom odnosu
s njim, nikad joj nisam rekla o našoj noći u domu; to je bila uspomena za
koju sam htjela da ostane samo između Colea i mene. Također joj nisam
rekla novosti koje sam saznala od Kevina, a koje je Cole potvrdio. Nisam
bila sigurna da želim priznati kako postoji mogućnost da je moj tata
namjerno ubijen. Bilo mi je teško zadržati to za sebe, budući smo Janie i ja
sve dijelile, ali bilo mi je dovoljno teško nositi se s time, nije mi se činilo
pošteno opteretiti i nju.
„Dakle razodjenuo te, ali nije te jebao.“
„Tako si nepristojna.“
„Jesam i ti me voliš zbog toga. Dakle zašto te gosp. Visoki, Mračni i
Intenzivni nije nagnuo preko sofe i izjebao do nesvijesti?“
„Naša veza nije takva.“ Ili barem neće biti ponovno. „Poslušala sam
tvoj savjet i zgrabila bika za rogove i ništa.“
„Znam koliko ti se on sviđa. To je koma, Mia. Prvi tip za kojeg si se
stvarno zagrijala i on je nepristupačan. Pa, možda ti jednog dana
pronađemo pravog tipa jer smo već odradile ekstreme. Kevin koji je morao
kontrolirati svaki dio tvog života i Cole koji ne želi biti dio njega.“
„Hvala, Janie. To si stvarno lijepo rekla.“
Nasmijala se i posegnula za svojom čašom. „Znaš na što mislim.“
I baš zato što sam znala, nisam se uzrujala. Janie nije bila tip koji
ublažava svoje izjave. Izravna bi trebalo biti njeno srednje ime. Ne želeći
razmišljati o Coleu pitala sam, „Pa što ima novo kod tebe?“
„Ima jedan slučaj koji je završio na mom stolu. Dva maloljetnika koje
navodno podvodi njihov očuh. Muka mi je koliko neki ljudi mogu biti
odvratni i kako se čini da to pada na najnevinije u našem društvu –

147
protureakcija iz te izopačenosti. Gad će izgorjeti ako su izvještaji točni.
Trebali bi mu prvo odrezati kurac i nahraniti ga njime.“
Janie je radila u Odjelu u sigurnost djece, socijalna radnica koja je
istraživala slučajeve zlostavljanja djece. Njen posao bio je sličan onom
prikazanom na televiziji; čak je radila s detektivima iz Philadelphijske
policije. Zapravo, mislim da je spoznaja tog što je željela raditi, znajući
Coleovu prošlost, podsvjesno mene privukla njoj. Bio je to težak posao, ali
Janie je bila stvorena za njega. Bila je neustrašiva kad je trebala biti. Divila
sam joj se, divila što je osjećala poziv raditi tako težak posao.
„U najmanju ruku, iako mislim da se možemo dosjetiti još nekih
živopisnijih kazni prije nego ga sprže.“ Posegnuvši preko stola, stisnula
sam joj ruku. „Sretni su što te imaju na svojoj strani.“
Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kad su emocije svladale Janie; njena
donja usna zapravo se tresla. „Hvala ti što si to rekla.“
„To je istina.“
„Manuel, Tony i Shawn žele reprizu.“
Janiena brza promjena teme, bila sam sigurna, izazvana je time što su
njene emocije bile bliže površini nego što bi ona to voljela.
„Tko su Manuel, Tony i Shawn?“
„Dečki s kojima si me zatekla.“
„I kako si ti upoznala te dečke?“
„Isprobavala sam novi klub.“
„Novi klub, a mene nisi povela?“
„Sex klub.“
„Oh.“
„Aha, vrsta kluba sa stražnjim sobama gdje ono što se dogodi u klubu
ostaje u klubu. Uostalom, dečki i ja smo proveli nekoliko sati zajedno i
otkrili da smo stvarno međusobno uživali.“
„Znači ti si raspoložena za reprizu.“
„Da me temeljito izjebu tri zgodna muškarca, oh da jesam. Neću biti
dostupna u petak navečer, vjerojatno ni u subotu jer namjeravam te dečke
stvarno dobro iskoristiti.“
Nisam osjećala privlačnost, čak ni najmanju. Ali na pomisao da me
Cole temeljito obradi moje tijelo je cvrčalo i gorjelo. Te ruke, koje su bile
snažne i žuljevite, ali ipak nježne, da opet lutaju mojim tijelom, aha to sam
željela. Ali mi ipak nećemo imati reprizu, jer taj je brod isplovio.
„Zemlja zove Miu. O čemu razmišljaš? Imaš najčudniji izraz na licu.“
„Samo želim nemoguće.“
„Ništa nije nemoguće ako to dovoljno jako želiš.“

148
 Poslije večere, Janie je htjela isprobati novi klub za koji je čula i ja sam
definitivno bila oprezna nakon što sam saznala o njenom seks klubu.
Ispostavilo se da je Silver City stvarno lijepo mjesto i puno elegantnije od
onog na što sam navikla. Gledala sam ljude i oni su bili vrijedni
promatranja; većina žena nosila je dizajnersku odjeću ... komplete koje
vidiš samo u časopisima.
„Kako si čula za ovo mjesto?“ pitala sam Janie dok su nas vodili do
malog stola odmah kraj plesnog podija.
„Državni tužitelj mi je rekao za ovo. On često dolazi sa ženom na
plesnu večer.“
Ne bih imala ništa protiv čestog dolaska ovamo na večer plesanja.
Kristalni lusteri visjeli su sa stropa, stolovi presvučeni bijelom tkaninom
prekrivali su većinu poda osim plesnog podija koji je bio istaknut naprijed
blizu pozornice na kojoj je svirala živa glazba. Retro šank u ogledalima
protezao se cijelom jednom stranom kluba s poredanim art deco crnim
stolcima i policama s pićem koje su bile tako visoke, knjižničarske ljestve
visjele su sa bakrene šipke kako bi dosegli više police.
Nismo dugo sjedile prije nego su nam dva tipa pristupila. To se
događalo kad bi Janie i ja izlazile jer smo bile tako različitog izgleda. Janie
tako sitna i plava sa izgledom super zvijezde i tijelom oblikovanim poput
pješčanog sata zbog kojeg su muškarci dahtali i ja, ja sam puno
napredovala od mojih dana ružnog pačeta. Izrasla sam iz svojih
ekstremiteta, dosegnuvši metar i sedamdeset tri centimetra, i nisam više
bila bolno mršava – popunivši se u prsima i bokovima, iako nisam imala
obline kakve je Janie imala. Moja smeđa kosa imala je više crvene u sebi i
izravnala se kako sam postala starija. Zajedno s očima boje whiskeya, jako
sam nalikovala mom tati – ženska verzija – i bila sam okej s tim.
Tipovi koji su nam prišli bili su zgodni, ako vam se sviđa klasični,
šminkerski izgled, ali za mene bili su prezgodni, premekani i ukalupljeni.
Bila sam pristrana, ali više sam naginjala muškarcu u izblijedjelom jeansu
i majici koji me nije skidao očima nego gledao ravno u moju dušu. Htjela
sam nekog tko će me, unatoč tome što je bio rezerviran, držati blizu kad
se raspadam, nekog tko će me odvesti kući sigurnu i zdravog razuma,
nakon što sam isplakala rijeku na njegovom ramenu. To se neće dogoditi
pa bih možda trebala poslušati Janie i upustiti se u bezuman seks. Možda
sam, samo na jednu noć, trebala osjećati a ne razmišljati.
„Večer. Smeta li ako vam se pridružimo?“ plavušan je pitao.

149
 „Ni najmanje.“ Janie ga zabljesne svojim ubojitim osmijehom i on se
umalo zakucao pred njom kao mačka pred zdjelom mlijeka.
„Ja sam Robert, a ovo je Tom.“
„Janie a ovo je Alexis.“ Nacerila sam u sebi što je Janie upotrijebila moje
lažno ime.
Očito je Robert rezervirao Janie jer se Tom smjestio kraj mene. „Hej.“
„Haj.“
„Što piješ?“ pitao je.
„Martini, prljav sa tri masline.“
Nasmiješio mi se, mahnuo konobarici, tako savršenih zubi da bi mogao
snimati reklame za zubnu pastu. Skoro sam poželjela da ima hrane za
zubima samo kako bi izgledao ljudskije. Možda Kevin nije bio Stepford;
možda je on samo bio tip nove generacije. Nadala sam se da nije jer nisam
se mogla zagrijati za tipa koji je imao ljepše pramenove u kosi od mojih.
„Dakle, čime se baviš Alexis?“
„Želim biti glumica, ali kako bih platila račune konobarim.“
„Stvarno.“ Nije mi promaknuo pohotan nagovještaj u toj jednoj riječi.
Tako tipično, on je već preskočio na kraj večeri jer je sad mislio da sam
laka; oči su mu se praktički zacaklile jer me već zamišljao na mojim
koljenima. Nisam čak ni mogla reći jesu li to muškarci općenito jer
muškarci u mom životu nisu bili tako plitki kao ovaj, ali u krugu izlazaka
u kojem sam se našla, umorila sam se od samoživih šupaka koji bi donijeli
sud o nekom nakon samo nekoliko rečenica, pogotovo jer su obično bili u
krivu.
Čavrljali smo slijedećih sat vremena, ali činilo se da Tom postaje sve
nemirniji. Kad se promeškoljio na svom mjestu po deseti put, pogled mi
je pao na njegovo krilo i erekciju koju je imao. Spazio ga je i nacerio se.
„Želiš li mi pomoći s tim?“
Nožem? Apsolutno. Umjesto toga pogledala sam ga kroz trepavice.
„Što si imao na umu?“
Nagnuo se bliže i prošaputao. „Uzmi moj kurac u svoja usta i kasnije
ću ti vratiti uslugu.“
Umalo sam se glasno nasmijala, jer ... bljak. „Okej. Idi u muški zahod i
nađemo se tamo.“
Ustao je i prešao pola kluba kad je Janie opazila moj pogled; bila je
jednako impresionirana Robertom kao i ja Tomom. Nešto je prošaputala
Robertu i on je nestao u trenu.
„Što si mu rekla?“ pitala sam dok smo brzo hodali prema izlazu.

150
 „Ne želiš znati. Nikad nisam srela nekog tako dosadnog u mom
životu. Skoro sam se ošamarila da ostanem budna, bila sam u iskušenju
da pljusnem njega kako bi zašutio. Koje klepetalo.“
„Tom je predložio da uzmem njegov kurac u svoja usta, a on će kasnije
vratiti uslugu.“
Janie se zaustavila, otvorenih usta. „Nije.“
„Oh jest. Čim je čuo da želim biti glumica, bio je spreman za vožnju.“
„Šupak.“
Upravo smo izašle van kad je velik, šminkerski auto stao uz rub i vozač
izašao iz njega. Umalo sam se spotakla jer je vozač bio tip svijetle kose iz
moje mladosti. Kad je otvorio vrata auta, bilo je to za Cartera Steina. Imao
je ženu kraj sebe, koja je izgledala poput modela za Victoriu Secret, dok su
njih dvoje ulazili u klub. Vozač se okrenuo prema svojoj strani auta, ali
zaustavio kad su njegove svijetle oči srele moje. Jednu dobru minutu
nisam se mogla pomaknuti jer sam imala užasan osjećaj kako se on točno
sjeća tko sam ja. Nacerio se, jednako jezivo kao i kad sam bila klinka, prije
nego je ušao u auto i odvezao se.
„Mia, poznaješ li ga?“
Janienin glas trgnuo me iz napada panike koji se činio neizbježan.
„Ne.“
Uzrujao me više nego samo njegov poznati pogled, kad sam ga vidjela
sa Carterom Steinom sumnja je zamijenila paniku, jer je jedini put kad bih
vidjela tatu nervoznog bilo onda kad bi jedan od te dvojice bio blizu.
Taksi se zaustavio i Janie i ja smo ušle. Ona je bila bliže pa kad smo ju
ostavili doma, taksi me odvezao do Tickled Ivories. Plativši taksisti,
krenula sam unutra jer sam morala reći Coleu za svjetlokosog i Cartera
Steina; sjetivši se kako su odlučni on i Tata bili u vezi opasnosti koju su
oni predstavljali. Bilo je još prilično rano, tek poslije deset, kad sam stigla
do Coleovog ureda. Pokucala sam, ali kao što mi je bila navika, nisam
sačekala prije nego sam ušla. Nisam ga odmah ugledala jer nije bio za
svojim stolom, ali onda sam primijetila vrata koja nisam prije opazila. Bila
su odškrinuta, ogledalo na zidu pokazivalo je Colea. Oči su mu bile
zatvorene; lice grubo, ali ne od ljutnje, i onda sam ugledala crvenu kosu
žene koja je klečala ispred njega. Ljubomora me kidala dok je moje srce
napuklo, znajući da sam pružila mu sve i ovo je bilo što je on htio. Unatoč
boli koja je gorjela u mojim prsima, nisam mogla otrgnuti svoj pogled sa
njegovog lica. Za razliku od našeg trenutka, njegove crte lica bile su oštre
čak i na vrhuncu orgazma. Gledajući ga, obuzela me posesivnost jer sam
htjela da to budem ja na koljenima, ja koja mu pružam užitak. Njegove

151
crte lica samo neznatno su se promijenile kad je orgazam prošao kroz
njega. Boljelo je gledati ga, znajući da sam mu ponudila toliko više i on je
to odbio. Slijedeće sekunde, njegove su se oči otvorile i njegov pogled
presjekao je moj u ogledalu.
Otišla sam, izašla onoliko brzo koliko su me moje nestabilne noge
nosile dok je ljutnja ratovala s bolnim srcem. Možda nije bilo pošteno od
mene da se ljutim. Nisam imala prava na Colea ali, čak i kad sam to
pomislila, znala sam da je to sranje. Imala sam pravo na njega, isto ono
koje je on imao na mene, ono koje je počelo dana kad ga je Tata doveo u
moj život.
Nisam stigla čak ni do stražnjih vrata kluba prije nego se snažna ruka
omotala oko moje, privukavši me na njegova mišićava prsa. „Što ti radiš
ovdje?“ Njegove riječi bile su poput biča, optužba je kapala iz njih.
Pokušavala sam sabrati svoje misli, kad su bile tako razbacane, to mi
nije uspijevalo. „Ništa.“
Okrenuo me prema njemu, nisam mogla sresti njegov tvrdi pogled.
„Zašto si ovdje?“
Obuzela me ratobornost, „Nisam znala da mi treba razlog. Blesava ja,
mislila sam da smo prijatelji. Ne brini, neću opet doći.“
Odgurnula sam se od njega i osjećajući se pomalo djetinjasto dobacila
mu preko ramena. „Slijedeći put možda bi mogao zaključati, naravno ako
ti se ne sviđa da ljudi gledaju.“
Njegov je stisak na mojoj ruci ovog puta bio skoro bolan. „Trebao bih
te prebaciti preko koljena.“
Oslobodivši se njegovog stiska, udaljila sam se od njega bojeći se da ću
uraditi nešto što bih kasnije mogla požaliti.
„Ne bih trebao zaključati kad bi ljudi zapravo sačekali da ih se pozove
unutra.“
To je zapeklo.
„Da li ju uopće poznaješ? Nema veze.“ Moji hrabri napori da ne
zaplačem propali su; velika, debela suza pala je niz moj obraz. „Valjda bih
ti trebala zahvaliti. Izgovoriti riječi, čak i one koje misliš, ne vrijedi kad se
još uvijek nadaš.“
Zbunjenost je pomela njegov izraz lica, njegov glas upitan. „Mia?“
„Volio te je. Znam da to znaš, ali možda ne i koliko. Mislio je o tebi kao
o sinu.“ Okrenula sam se i hodala do mog stana; oči su mi gorjele od suza
koje sam još zadržavala. Zaustavivši se kod stražnjih vrata moje zgrade,
otključala sam ih, ali umjesto da uđem, pogledala sam unatrag i vidjela da
se Cole nije pomaknuo, njegova pažnja potpuno na meni. „Drago mi je što

152
si ti pazio na mene i nadala sam se da ipak možemo biti prijatelji. Ali mi
nismo prijatelji, i nismo to već duže vrijeme. I iskreno, ja ne želim biti tvoj
prijatelj. Želim ono što ne mogu imati pa te oslobađam tvog obećanja mom
tati. Ne mogu krenuti naprijed ako si ti stalno tu i kako se čini da te ja ne
mogu pustiti, ti moraš pustiti mene.“
Nisam čekala na njegov odgovor, suze su krenule čim su se vrata
zatvorila iza mene. Sutra ću zvati posrednika za nekretnine i staviti moj
stan na tržište. Možda se vraćam kući, ali i krećem naprijed; bilo je vrijeme
da učinim nešto više od riječi.

153
 „Jesi li sigurna u vezi ovog?“ pitala je Teta Dee dok smo sjedile u
kuhinji kuće mog djetinjstva. U dva tjedna otkako sam oslobodila Colea
tereta koji je moj tata stavio na njega, preselila sam se natrag doma.
„Da. Ovo je moj dom, ovdje pripadam.“
„Što je posrednik rekao za tvoj stan?“
„Sigurna je da će pronaći kupca jer je lokacija vrhunska.“
„Nisam htjela utjecati na tvoju odluku, ali mislim da bi tvoj tata volio
što si ti preuzela kuću.“
„I ja.“
Nisam podijelila sa Tetom Dee što sam saznala o Tatinoj smrti, i ne
namjeravam jer ako se ispostavi da je sve bilo ništa, učiniti da se ona osjeća
kao ja nije bilo u redu. Ali bila sam znatiželjna o Carteru Steinu i
svjetlokosom muškarcu, naročito nakon što sam ih vidjela zajedno.
„Što znaš o Carteru Steinu?“
„Ne previše. On je klinac iz susjedstva koji je uspio. Zašto?“
„Samo sam znatiželjna. Vidjela sam ga prije par tjedana i podsjetio me
na vrijeme kad je došao u Tatinu garažu.“
„Stvarno? Carter je bio u garaži? To valjda i nije iznenađujuće kad se
uzme u obzir koliko brzo je kupio garažu kad ju je Dylan stavio na
prodaju.“
Znajući sad da je svjetlokosi radio za Steina svi komadići su sjedali na
svoje mjesto poput slagalice. Svjetlokosi je pokušao zastrašiti Tatu preko
mene. Zastrašivanje je bilo jedna stvar, ubojstvo druga, ali da li je moguće
da je Carter postao nestrpljiv čekajući da se Tata predomisli i proda mu
garažu pa je imao nešto s njegovom smrću? Koliko god sam se pokušavala
odgovoriti od te mogućnosti, nisam mogla.

154
 Teta Dee otišla je poslije večere i ja sam provela neko vrijeme
Googlajući Cartera Steina. Da me nije obuzela ideja kako je on imao nešto
sa smrću mog tate, divila bih mu se. Potekao je iz ničeg, doslovno nije imao
obitelj, bez novca, seljakao se po udomiteljskim domovima i sad je bio
najbogatiji čovjek u gradu. Također bi mogao biti i ubilački psihopat.
Koliko god bilo primamljivo kontaktirati Brucea oko Steina, on je imao
utjecaja i nisam mogla zamisliti da bi gradski službenik uistinu htio kopati
o čovjeku tako moćnom kao Stein. S druge strane, znala sam nekog tko je
arogantan, privilegiran i voli kontrolirati svoj svemir. Možda bi Kevin
mogao malo kopati. Koliko god nisam htjela razgovarati s njim, zapravo
mi je trebao privatni istražitelj jer sam htjela znati više o Carteru i njegovoj
vezi s mojim tatom. Posegnuvši za telefonom, nazvala sam Kevina.
„Mia, nisam očekivao da ću te opet čuti. Jesi okej?“
„Želim te angažirati.“
„Što?“
„Želim te unajmiti da istražiš Cartera Steina i njegovu vezu s mojim
tatom.“
Tišina, tako duboka da je bila neugodna. Kad je Kevin opet
progovorio, čula sam nešto straha u njegovom glasu. „Carter Stein? Znaš
li ti tko je to?“
„Aha, čovjek koji je kupio tatinu garažu.“
„Možda bi trebala otići na policiju.“
„Zar ti nisi dorastao poslu?“
Njegove slijedeće riječi bile su ljutito reske, točno kako sam i
namjeravala kad sam bacila rukavicu svojom primjedbom. „Znaš da
jesam.“
„Dobro.“ Sad kad je prihvatio, nešto moje ljutnje me napustilo. Unatoč
tome što sam možda mislila o Kevinu, on je zapravo pazio na mene kad
mi je rekao što je saznao o tatinoj smrti. „Žao mi je kako sam reagirala kad
si mi rekao o mom tati. Bila sam u šoku; još uvijek sam ako ćemo biti
potpuno iskreni. Ako ima težine u onome što je taj čovjek rekao, moram
znati tko mi je oduzeo tatu.“
„I ti misliš da bi Stein mogao biti umiješan?“
„Moguće je.“
Njegov glas je omekšao. „Istražit ću njega, njegove suradnike, i javit ću
ti se kad nešto pronađem.“
„Hvala ti, Kevine.“
Ali on je već prekinuo.

155
 Kad sam spustila telefon na stol, obuzela me panika jer ako se nešto
loše dogodilo Tati i Stein je bio iza toga, nisam se baš pametno ponašala
gurajući svoj nos u to. Iako bi imalo puno manje smisla zvati policiju.
Kevin je bio privatni istražitelj i to vrlo dobar ako su njegova odjeća, auto
i kuća bili neki pokazatelji. On je također bio svjestan tko je Stein pa neće
biti glup u svojoj istrazi i privući neželjenu pažnju na sebe, a samim time
i na mene. Tata to ne bi ostavio na miru, da se nešto dogodilo nekome
koga je volio, ne bi stao dok ne bi znao sve, a kako je Teta Dee često
govorila, ja sam bila pljunuti moj otac.

„Mia, moj ured.“

Krenuvši s noge na nogu prema uredu mog šefa, točno sam znala da
će upravo istresti gomilu posla na mene. Zapravo mi nije smetalo jer kad
sam bila zaposlena nisam razmišljala o svim ludostima koje su činilo se
sad bile moj život. Kad bih se stvarno upustila u razmišljanja o mom tati,
Coleu, Kevinu, selidbi doma, mislim da bih mogla poludjeti. Biti
zaposlena bilo je dobro, zdravo.
Moj šef je stajao ispred prozora, leđima okrenut meni iako je prokleto
dobro znao da sam ušla budući je on bio taj koji me pozvao. On očito nije
vidio potrebu da me pozdravi. Bilo mi je tako zlo od arogantnih
muškaraca.
„Htjeli ste me vidjeti.“ Da i rekla sam to drsko jer dovraga zašto ne?
Kad se Freddie napokon okrenuo prema meni, bolesno sam uživala
vidjevši ga uzrujanog. Odvezujući svoju kravatu i otkopčavajući prvo
dugme na svojoj košulji, izgledao je poput čovjeka koji se bori za zrak.
„Jeste li okej?“ Da li je imao astmu? Gdje je bio njegov inhalator?
„U slijedećih par tjedana nekoliko će velikih projekata prelaziti preko
mojeg stola. Trebat ću da ih ti preuzmeš što znači da ćeš raditi dosta
prekovremenih sati. Govorim ti ovo sad kako bi mogla osloboditi svoj
kalendar jer to nije izbor, tvoje prisustvo.“
„Okej.“
„Ovi su računi također visokog ranga pa ne možeš pričati o njima.
Možeš li to?“
Baš, jer nije bilo ničeg više stimulirajućeg od raspravljanja finesa
brojeva kojima sam zarađivala za život. Kakvo uzbuđenje.
„Da. Naravno.“
„Dobro. Reći ću ti kad te budem trebao.“

156
 Otpuštena, samo tako. Bila je to igra vrućeg krumpira, proslijedi
zadatke što brže možeš. Nažalost po mene, ja ih nisam mogla proslijediti
natrag šupku.
Ostatak dana, radila sam na nekoliko zadataka koji su čekali tako da
kad nova hrpa posla stigne, ne budem pretrpana. Upravo sam završavala
za večeras kad je moj telefon zazvonio. Bio je to Kevin i unatoč samoj sebi
osjetila sam i znatiželju i jezu.
„Kevin, hej.“
„Mia. Jesi li večerala?“
Oh ne, nećemo se vratiti u taj uzorak. „Imam planove za večeras. Imaš
li već informacija?“
„Ne, samo sam mislio da bi ti se svidio izlazak. Moraš se osjećati
pomalo preplavljena. Znaš, ako želiš, imam tu kolibu u planinama. Mogli
bi otići na dugi vikend, malo skijati. Malo tihog, mirnog vremena da
zaboraviš na sve je baš ono što ti treba.“
Na površini, to je zvučalo kao vrlo lijepa ponuda; s druge strane, Kevin
je znao da ja ne znam skijati, a činjenica, da je mislio kako on zna bolje od
mene na koji način se trebam nositi sa ludnicom od mog trenutnog života,
bila je tipični Kevin. Nisam namjeravala prošetati ulicom s njim, kamoli
otići u tihu, udaljenu kolibu u šumi. Od same pomisli koža mi se naježila.
Posao koji mi je šef danas natovario pretvorio se u blagoslov, pa nisam
potpuno lagala Kevinu mojim odgovorom.
„Imam nekoliko zadataka uskoro i moram biti na raspolaganju, pa
imam slobodan raspored.“
„Ako promijeniš mišljenje, nazovi me.“
„Učinit ću to Kevine. Hvala.“
„Javit ću se u vezi Steina.“
Kako je i običavao, prekinuo je vezu bez ijedne riječi.

Nekoliko je tjedana prošlo bez kontakta s Dylanom i kako mi nije

vraćao pozive, jedne večeri sam ga nenajavljeno posjetila. Bio je samo
četvrtak navečer pa opet me prizor njega šokirao, bio je pijan.
„Mia, kakvo iznenađenje. Uđi.“
Ušavši u njegovu kuću, šok se pretvorio u zbunjenost jer je mjesto bilo
u neredu. Dylan nikad nije bio neki čistunac, ali ovo je mjesto sad bilo
svinjac. „Je li sve okej, Dylan?“

157
 „Odlično, ne može biti bolje.“ Smjestio se na svojoj sofi, boca Jacka na
dohvat ruke. Zaudarao je.
„Kad si se posljednji put istuširao?“
„Ne znam.“
„Dyl, istuširaj se, a ja ću ovo malo počistiti.“
Pomirisao je svoje pazuho, „Dovraga, smrdim.“
Tako brzo je ustao da je umalo izgubio ravnotežu i zateturao naprijed
na stolić za kavu. Slijedeće minute, skinuo je svoju majicu i spustio hlače
i, na moj užas, otkrila sam da nije nosio donje rublje. Trijezan, Dylan to
nikad ne bi učinio preda mnom, pijan valjda nije mario. Prizor čovjeka o
kojem sam mislila kao o ujaku potpuno golog ostavit će ožiljak. Terapija,
trebat će mi terapija. Zgrabivši njegovu odbačenu odjeću za pranje,
skrenula sam oči sa njegovog lika dok je odlazio, ali ne prije nego sam
primijetila tetovažu pauka koju je imao na gornjem dijelu bedra i dijelu
dupeta, i to stvarno realističnu. Definitivno će mi trebati ta terapija.
Dok se on tuširao, počistila sam mu kuću i skuhala topli obrok od
namirnica koje sam pronašla u smočnici. Zamijenila sam bocu Jacka s
vodom prije nego sam se smjestila njemu nasuprot u kuhinji.
„Što se događa?“
„Ništa.“ Ali sad kad je opijenost blijedjela, nije me mogao pogledati u
oči.
„Dylan, nešto nije u redu pa pričaj.“
„Nedostaje mi tvoj tata, nedostaje mi radnja. Nisam shvatio koliko mi
oboje trebaju u mom životu.“
Posegnuvši za njegovom rukom, nagnula sam se bliže. „Imaš mene i
Tetu Dee, znaš to zar ne?“
Stisnuo je moju ruku; lagani osmijeh pojavio se na njegovim usnama.
„Znam.“
„Pretpostavljam da ti se ne sviđa novi posao?“
„U redu je, ali nije isto.“ Glava mu se podigla toliko brzo da sam se
lecnula. „Volio sam tvog tatu. Bio je kao brat. Znaš to, točno?“
„Naravno.“
„Ponekad najviše povrijedimo one koje najviše volimo.“
„Dylan.“
„Umoran sam. Hvala ti za večeru i čišćenje.“
„Hoćeš li biti okej?“
„Aha, samo moram odspavati.“
„Posjetit ću te opet uskoro i dovesti Tetu Dee.“
„Okej.“

158
 Otpratio me do vrata i oklijevao sekundu prije nego me privukao u
svoje naručje i zagrlio. „On je bio dobar čovjek, tvoj tata. Bio sam počašćen
što sam ga zvao prijateljem.“
„On se jednako osjećao.“
Nije imao odgovor na to, ali njegov razoren pogled privukao je moju
punu pažnju. Što se događalo s njim? „Jesi li siguran da si okej? Ne
izgledaš dobro.“
„Bolje nego što zaslužujem, vjeruj mi.“
Prije nego sam mogla odgovoriti, poljubio mi je glavu i onda mi čvrsto
zatvorio vrata pred licem. Što je do dovraga bilo?

Kasnije kod Tete Dee, prepričala sam joj moj posjet Dylanu i ona je bila
jednako zbunjena kao i ja.
„Ljudi se različito nose s tugom, a Dylan nije samo izgubio prijatelja,
već i njegov posao. Pretpostavljam da nije nečuveno što je dotakao dno,
ali moramo ga pripaziti. Prošla je skoro godina dana otkako je Mace umro,
trebao bi se trgnuti natrag.“
„Slažem se. Morat ćemo ga često posjećivati da se uvjerimo kako se
prilagođava.“
„Još uvijek si sretna što si odlučila vratiti se kući?“
„Jesam. Osjećam Tatu ovdje, ali na dobar način. Nedostaje mi.“
„I meni.“

Nekoliko noći kasnije u mojoj dnevnoj sobi, pregledavala sam jednu

od kutija iz tatinog ureda. Koliko god sam mrzila što to moram učiniti,
bilo je vrijeme da se i ja oprostim od njega, a dio tog oproštaja bilo je
bacanje njegovih stvari. Srećom u ovoj kutiji nije bilo ničeg
sentimentalnog, samo računi i narudžbe iz garaže.
Dok sam pregledavala kutiju pronašla sam jedan od onih harmonika
registratora. Ništa me nije moglo pripremiti na ono što sam pronašla u
tom registratoru; fotografije, i sve su prikazivale svjetlokosog. Znala sam
da je moj tata bio na oprezu zbog njega, ali zašto bi imao mapu punu
njegovih slika? Pregledavajući slike, srce mi se zaustavilo i sav zrak izašao
iz pluća na jednu posebnu: svjetlokosi i on su čavrljali, prilično prijateljski,
sa Coleom. Cole kojeg sam ja poznavala zazirao je od svjetlokosog koliko

159
i Tata i sigurno ne bi s njim čavrljao. Ružna misao sinula mi je prije nego
sam ju uspjela zaustaviti. Da li je i Cole bio na Steinovom platnom spisku?
Carter Stein htio je tatinu garažu i sad, poslije njegove smrti, posjedovao
ju je. Instinkt mi je govorio kako postoji objašnjenje za fotografiju, ono koje
bi Cole mogao lako objasniti, ali što sam duže proučavala sliku postajala
sam sve ljuća. On je znao više o noći u kojoj je moj tata umro nego što je
govorio, dokazano činjenicom da se pojavio prije policajaca. Poslije Tatine
smrti, nikad nije pokušao razgovarati o tome, podijeliti sa mnom što je
znao. A s ovom slikom, očito je bio još više uključen nego što sam mislila.
Dakle zašto je šutio? Očiti odgovor, da on nije bio samo promatrač u
onome što se dogodilo mom tati, bio je previše odvratan da bi ga
razmatrala. Pa opet, on je radio za mog tatu, imao vrlo malo novca, a sad
je radio u Tickled Ivories. Da li je on radio u klubu ili ga je posjedovao?
Imao je jedini ured i svi zaposlenici prema njemu su se odnosili kao prema
nekom važnom. Znači ako ga jest posjedovao, kako je to dovraga uspio?
Postojao je očiti odgovor, onaj od kojeg me odvratnost ispunila.
Ako je to bila istina, da li je moj tata znao da ga je Cole prodao? Da
doživi takvu vrstu izdaje, naročito od nekog koga je doveo u svoj mali,
uzak krug, bila je nepodnošljiva pomisao. Sve one kasne večeri kad sam
bila mlađa, izlasci iz kuće koje je moj tata nesumnjivo provodio s Coleom
– onim koji je tvrdio da mu čuva leđa. Da li je moguće da je jedan takav
izlazak doveo do njegove smrti?
Suze su mi ispunile oči razmišljajući o tim posljednjim trenucima. On
bi se borio, do samog kraja on bi se borio. Ali morao je postojati trenutak
kad je znao da neće preživjeti. Što mu je prolazilo kroz glavu? Brišući oči,
bol u mojim prsima gušio me dok se bijes borio s tugom jer dovraga, Cole
nije mogao sudjelovati u tome pa opet sam to morala čuti od njega.
Zgrabivši sliku, napustila sam kuću i prošla dvadeset-minutni put do
Tickled Ivories. Ignorirajući svoje riječi da neću ponovo narušiti njegovu
privatnost, nisam čak ni pokucala kad sam ušla u Coleov ured; samo sam
ušetala. Bio je sam, sjedio za svojim stolom.
Tresnula sam sliku ispred njega. „Reci mi da nisi bio dio toga.“
Cole je ustao, alarmantnog izraza lica, ali bila sam previše obuzeta
svojim vlastitim bolom da bih se bojala njegove reakcije.
„Volio te je, pa mi molim te reci da nisi sudjelovao u njegovoj smrti.“
Cole se pomaknuo iza svog stola kako bi stao ispred mene. „Ti misliš
da sam ja bio uključen u smrt tvog tate?“
„Nisam, ali vjerujem da taj čovjek jest, a ti izgledaš užasno prijateljski
s njim.“

160
 „To nije onako kako izgleda.“
„Objasni. I prokletstvo, Cole, ako mi ti jebeno ne odgovoriš, pronaći ću
tog čovjeka i pitati njega.“
Bijes je prelazio preko Coleovog lica kao odgovor na moju prijetnju, ali
tamo je gorjela i pomirenost. „Kad sam izašao iz maloljetničkog zatvora,
radio sam za njega.“
Nisam mogla kontrolirati svoju odbojnost na te vijesti. „Radio si za tog
čovjeka?“ I onda mi je sinulo. „Tog dana u uličici, dok si bio utjerivač,
radio si za njega.“
„Aha.“
„A to? Je li to slikano dok si utjerivao dugove?“
„Aha.“
„Tko je slikao?“
Dijeljenje je bilo gotovo; mogla sam to vidjeti po položaju njegove
čeljusti. Od frustracije, bijesa i straha slijedeće su mi riječi zapele u ustima.
„Vjerovala sam ti isključivo jer ti je moj tata vjerovao i nikad nisam imala
razloga sumnjati u to povjerenje, ali moj tata je mrtav i iako ti znaš više o
tome nego što govoriš, nisi pokušao reći mi što znaš. Sad se pojavila slika
tebe s čovjekom za kojeg znam da je zastrašivao mog tatu na zahtjev svog
šefa, Cartera Steina. Čovjeka koji je htio tatinu garažu i sad ju ima. Izgubila
sam svog tatu i njegovo naslijeđe, a ti, klinac koji je radio za mog tatu, sad
posjeduješ vrlo profitabilan i popularan noćni klub, koji je morao koštati
lijepe novce. Ti nećeš ništa od toga objasniti, a slijepo povjerenje za mene
više ne vrijedi jer gle kuda je dovelo mog tatu. Želim vjerovati da ti nemaš
ništa s Tatinom smrti, ali ti to jako otežavaš.“
„Jebiga, Mia. Ti stvarno misliš da sam mogao povrijediti tvog tatu?“
„Kad si ti u pitanju, više ne znam što mislim. Ti si stranac, postigao si
to da meni nisi više ništa nego stranac.“ Bacila sam pogled po njegovom
uredu. „I to onaj kojem iznenada ide jako dobro.“
Posegnuo je za mnom, ali odskočila sam od njegovog dodira. „Drži se
jebeno dalje od mene.“
Napuštajući njegov ured, nazvala sam Kevina jer smo oboje zaglibili
preduboko u ovoj noćnoj mori. Poziv je otišao ravno na govornu poštu.
„Kevin, ovdje Mia. Moraš prestati istraživati tatinu smrt. Mislim da nije
sigurno. Nazovi me.“

161
 San nije dolazio, od utučenosti i mučnine zbog mog sukoba ranije s
Coleom, prevrtala sam se i okretala. Umalo sam pala iz kreveta na lupanje
po mojim ulaznim vratima. Cijelo tijelo mi se sledilo, sve osim očiju koje
su poletjele na sat na noćnom ormariću. Bilo je skoro dva ujutro. Tko bi
dovraga lupao po mojim vratima u ovaj kasni sat? Posegnula sam za
telefonom da nazovem 9-1-1, ali moji prsti su se umirili kad sam čula taj
hrapav, dubok glas.
„Mia, otvori jebena vrata.“
Zaprepaštenost, bijes, ogorčenost trebali su biti moja prva reakcija, ali
bilo je zadovoljstvo koje je šibnulo kroz mene – tako brzo i snažno da mi
noge nisu bile stabilne kad sam išla do ulaznih vrata. Tek nakon što sam
provjerila kroz špijunku i ugledala vrlo bijesnog Colea kako stoji tamo,
strah je zaposjeo zadovoljstvo. Čim sam otvorila vrata, progurao se kraj
mene i zalupio vratima iza njega.
„Što ti jebeno misliš da radiš? Otišla si na policiju i tražila da
pronjuškaju po tatinom slučaju? Jesi li izgubila jebenu pamet?“ Prišao je
bliže i instinktivno, ja sam zakoračila unatrag. „Nemaš pojma s čime se
zajebavaš.“
„Onda mi reci.“
„Tvoj tata nije htio da išta znaš. Isuse jebeni Kriste.“
Stojeći u tatinoj kući, gledajući Colea kako korača dnevnom sobom kao
pantera u kavezu, mogla sam vidjeti dječaka kakav je bio, problematičnog
tinejdžera koji je postao, čovjeka koji je neprestano čuvao mom tati leđa,
istog onog čovjeka koji je došao k meni te noći kad je tata umro i držao me
dok sam se potpuno raspadala. Možda ne znam puno o Coleu sada, ali
ono što sam znala jest da odanost njemu nije neka počasna značka;
odanost je bila način života, njegov način života. „Ne vjerujem stvarno da
si bio umiješan u ono što se dogodilo Tati, ali ti znaš više nego što govoriš.
Molim te, reci mi.“
Prestao je koračati i sravnio me očima u kojima je gorjelo previše
emocija da bi ih razlikovala.
„Reci mi, Cole.“
Ponovno koračajući, njegova ljutnja je porasla. „Rekao sam mu da će
se ovo dogoditi. Nije jebeno slušao.“
„Što će se dogoditi?“
„Ti, previše si prokleto znatiželjna za svoje dobro.“
Spokoj me prekrio, čak i dok je strah lickao niz moju kralježnicu. Već
sam se pomirila s time da se udaljim od situacije, ali još uvijek je dio mene
htio boriti se, osjećao kao da se moram boriti. „Izgubila sam svog tatu.

162
Voljela sam tatu više od bilo koga i izgubila sam ga. Apsolutno nema šanse
da ću se povući i biti dobra curica kad je onaj tkogod ga je ubio još uvijek
slobodan.“
„Slušaš li ti samu sebe? Tkogod ga je ubio, pa zbog čega misliš da oni
neće jebeno ubiti i tebe kad saznaju da guraš nos u njihova sranja?“
Čuvši ga da to izgovara tako jednostavno, aha, užas me ispunio, ali
ipak sam još uvijek odbijala popustiti. „Oni su ubili mog tatu.“
Njegova se šaka stegnula toliko jako da su mišići činili oštar kontrast
njegovoj blijedoj koži. Njegov ljuti pogled smjestio se na meni. Minutu
smo samo zurili preko sobe jedno u drugo.
„Žao mi je zbog onog ranije. Vjerujem ti.“
„Ne bi trebala.“ Pokrenuo se k meni, tijela napetog od njegovog bijesa.
„Želiš li znati zašto sam izašao iz tvoje studentske sobe te noći?“
Iako njegov bijes nije bio usmjeren na mene, moje se tijelo svejedno
ukočilo.
„Nazvala si me savršenim. Ja nisam savršen, daleko od toga. Ti želiš
romantizirati što se dogodilo s mojim tatom, pretukao me jednom previše
i napokon sam se obranio. Istina je da sam znao da ga mogu povrijediti
ako stavim svoje ruke na njega i htio sam ga povrijediti, htio sam ga ubiti.
To nije bila samoobrana. Zato su me bacili u zatvor. Je li to previše za tebe?
Pa, ima još. Kako je savršeno što sam postao svoj otac, ali puno gori jer
sam nanosio bol drugima za novac. Vidjela si me tog dana. Za pravu
cijenu, lomio bih kosti i razbijao lubanje. Čak sam pomalo i provaljivao;
mogu obiti bravu u snu. Jesam li te privlačio i odgurivao? Jebeno da. Želim
te. Želim položiti pravo na tebe u svakom mogućem smislu i da sam to
učinio, zamaglio bih čistoću i ljepotu koja me privlači tebi poput jebenog
svjetionika. Kad se ja držim dalje od tebe to je zbog tebe, da ti možeš
pronaći dobar život s dobrim čovjekom i to je najteža jebena stvar koju
sam ikad učinio ali za tebe, za Macea, to dugujem.“
Smetena od njegovog priznanja, nisam imala riječi, ali on nije završio.
„Opozovi svog dečka.“
Zbunjena, namrštila sam čelo na promjenu teme. „Bruce?“
„Opozovi ga.“
Iako je moj mozak bio pun pitanja potaknutih njegovim priznanjem,
nisam se mogla koncentrirati ni na jedno od njih i umjesto toga sam pitala,
„Kako si ti uključen u sve ovo?“
„Ja sam netko tko zna da ništa dobro neće izaći iz toga ako nastaviš
ovim putom.“

163
 Usredotočivši se na stvar koja je bila kristalno jasna, rekla sam, „Znači
ja bih trebala samo pustiti to što je moj tata ubijen.“
„Ti bi se trebala držati dalje od toga, živjeti i biti sretna baš kao što je
tvoj tata htio, kao što je planirao.“
Nije mogao iskreno očekivati da ću ja to učiniti, samo odustati. A onda
je krenuo na završni udarac. „Sve što je on htio bilo je da ti budeš sigurna.
Ako ti umreš, to čini njegovu smrt uzaludnom.“
Nije mogao bolje dokazati svoj stav. Srce me boljelo jer sam htjela da
oni koji su povrijedili mog tatu plate, a opet, natjerati njih da plate neće
vratiti njega natrag. On je htio moje zdravlje i sreću iznad svega. Kako da
ne poštujem tu posljednju želju?
„Nazvat ću Brucea ujutro.“
Cole je krenuo prema vratima, ali kad bi ga pogledali, ne bi znali da
sam upravo pristala na njegove zahtjeve. „Zašto nosiš moju ogrlicu?“
To je bio prvi put da sam ga vidjela kako se kreće na način koji nije
odmjeren. Njegove su noge zapravo promašile korak i ramena se ukočila.
Nije me pogledao, ali svejedno sam ga čula. „Zato jer mi ju je poklonio
anđeo.“ A onda je otvorio vrata i izašao iz mog života, baš kao što sam to
tražila od njega.
Koliko god sam htjela pozvati ga natrag, potrčati za njim, sve što sam
mogla bilo je stajati tamo dok su njegove riječi odzvanjale u mojoj glavi.
On je mislio da je postao svoj otac; nije mogao biti više u krivu.

164
165
 Zalupivši vrata mog auta, htio sam udariti jebeni volan; dovraga želio
sam istrgnuti prokletinju iz auta. Krenuvši ispred Maceove kuće, vozio
sam putem koji je postao u cijelosti previše poznat tijekom proteklih pet
godina. Sadašnja situacija bila je prokleti zajeb i činjenica da je završila
tako što je Mace ubijen, nije bila nešto što sam bio voljan progledati kroz
prste.
Mia je bila drugi problem; bila je jednostavno previše jebeno
povjerljiva. Gurati svoj nos u sranja od kojih se trebala pakleno držati
podalje. Nije pomagalo što je izgledala tako kako jest. Tako jebeno
nesvjesna učinka koji je ostavljala na tipove, pa suptilnost – dok je ona
kopala naokolo tražeći nevolje – nije bila opcija. Mace ju je davno trebao
poslati daleko, zbog njegovog razuma i mog.
Skrenuvši u suviše poznato parkiralište, izašao sam iz auta i krenuo
prema stražnjem ulazu. Ekipa je bila tamo, baš kao što sam znao da hoće.
Čim sam ušao u zapovjedni centar, Bruce Knox okrenuo se prema meni.
Sreo sam Brucea poslije maloljetničkog zatvora, pozornik koji me pokušao
zastrašiti nekoliko puta. Sresti ga opet kad je vodio ekipu male lige
zajedno s Maceom bilo je iznenađenje, ali on je bio dobar murjak, većinu
vremena. Doveden je u ekipu poslije Maceove smrti; imao je osobnu vezu
s Maceom za koju je Terence mislio da će pomoći kako bi shvatili što se
stvarno dogodilo one noći kad je Mace umro. Izgledao je pokajnički, kako
je jebač i trebao. Ohrabrivati Mijinu znatiželju umjesto da zaustavi to
sranje jer je razmišljao svojim jebenim kurcem, a ne svojom glavom.
„Hej, Cole.“
„Ostani na toj strani sobe Knox jer još uvijek razmišljam o ideji da
ukrasim taj zid tvojom facom.“
„Razgovarao si s njom?“

166
 „Aha, i što se nje tiče, ti ćeš se povući jer te ona to tražila. Budi jasan da
se povlačiš jer nema ništa u toj tvrdnji ili ona to neće pustiti. Pronašao si
Kevina?“
„Nestao je.“
Arogantan kreten i činjenica da je Mia spavala s gadom, da je on okusio
nešto što je prvo bilo ponuđeno meni, podigli su moj bijes na opasnu
razinu. „Tražio si našu pomoć, pružili smo ti ju i to je završilo Maceovom
smrću. Pa zašto da ti onda pomažem?“
Terence je bio taj koji je odgovorio. „Želiš odgovorne za Maceovu smrt
jednako jako kao i ja.“
„I mislio sam da je to Stein. Imaš sranja o njemu – pakleno sam ti ja
predao pola toga – pa zašto on još uvijek hoda naokolo slobodan?“
„Dokazi na temelju indicija i on ima alibi koji ga pokriva za Maceovu
smrt.“ Terence je zvučao time jednako uznemireno kao što sam se ja
osjećao.
Trljajući glavu rukom, osjećao sam se stvarno umornim. Kad mi je
Mace prišao prije nekoliko godina da mu pomognem nekog pronaći, tko
bi dovraga mogao zamisliti pun klinac sranja koji je samo čekao da se sruči
na nas. Otvorili smo konzervu jebenih crva; bili uvučeni u postojeću
istragu Philadelphijske policije koja je čeprkala informacije o korupciji u
susjedstvu. Mace je oklijevao zbog Mije, ali nakraju je znao da će posao
koji smo obavljali u konačnici ponovno učiniti susjedstvo sigurnim. Svaki
put kad smo radili, bili smo zajedno. Ja sam čuvao njemu leđa i on je čuvao
moja osim te noći kad je umro. Kako su se signali pomiješali, nisam znao,
ali dok sam saznao da je otišao sam, Terence me zvao da mi kaže da je
Mace mrtav. To je bila najteža jebena noć u mom životu. Reći Miji da
njenog tate više nema, ništa te ne može pripremiti da svjedočiš rušenju
nečijeg svijeta.
Moja pažnja prebacila se na Terencea. „Dakle što će biti sad?“
„Moramo se koncentrirati na Steina i mislim da je put do njega kroz
njegovog unajmljenog snagatora. Imamo dovoljno o Donnyju da ga
zatvorimo. Pritisnimo ga jer mislim da neće trebati puno da progovori.“
Donny Alfonsi, svjetlokosi tip od kojeg je Mia pametno bila na oprezu,
bio je pravo nevinašce. Prerezao bi vrat vlastitoj majci ako je cijena bila
prava. Svjedočio sam iz prve ruke za što je čovjek bio sposoban. Svi smo
znali da je on bio taj koji je ubio Macea, na Steinovu zapovijed, ali nismo
mu to mogli prišiti. To je stvarno peklo. Optužbe koje je policija mogla
podići protiv njega bile su ništa u usporedbi s Maceovim ubojstvom, ali
čak i s tim gad će biti iza rešetaka stvarno dugo vremena.

167
 „Ti ćeš ga pritisnuti?“ pitao sam.
„Aha.“
„U redu. Nazovi me ako me trebaš.“
Nisam čekao da Terence odgovori i izašao sam iz sobe. Koncentrirat
ću se na Tickled Ivories jer kad sve ovo bude gotovo, to je sve što će mi
ostati. Mijine sumnje kako sam si mogao priuštiti to mjesto bile su
opravdane, iako je pakleno peklo znati da je ona razmišljala kako sam
imao nešto s Maceovom smrti. Možda sam ga iznevjerio, ali nikad ga ne
bih povrijedio.
Nisam bio sasvim siguran kako će se ona osjećati znajući istinu o
klubu, da je njen tata bio taj koji mi je posudio novac. Htio je proširiti posao
i tako je postao moj tihi partner. Nikad ne bih to mogao izvesti bez njega i
kad je taj nesretnik umro, ostavio mi je njegove dionice. Posjedovao sam
cijeli klub i sve čega me je to koštalo bio je gubitak čovjeka kojeg sam
doživljavao kao oca.
Otključavši svoju kuću, bacio sam ključeve na kuhinjski ormarić i
otišao do hladnjaka po pivo. Otvorivši ga, iskapio sam pola. Poslije
maloljetničkog, živio sam u rupi, i iako sam zarađivao ozbiljnu lovu radeći
za Donnyja, nisam mario za ništa tad, pa tako ni za rupu. Nakon što sam
počeo u Maceovoj garaži, kupio sam kuću u starom susjedstvu. Održavao
sam ju čistom i oskudnom. Mrzio sam imati previše stvari oko mene jer
me to podsjećalo na životinju s kojom sam živio i svinjac u kojem sam
odrastao. Razmišljanje o njemu prizvalo je sliku njegovih očiju tren prije
nego bi počeo sa mlaćenjem. Uzbuđivalo ga je to, zabijati svoje šake u
mene. Bolestan gad.
Iako mi se sviđao moj prostor, nisam mogao zanijekati privlačnost
Donatijevog doma, mjesto koje sam bio dovoljno sretan da ga zovem
domom tri godine. Slike koje je Mia nacrtala dok je bila mala visjele su na
zidovima, cipele koje bi ona ili Mace izuli uvijek su bile razbacane po
dnevnoj sobi ili kuhinji. A Mia, kao što je bio i Mace, bila je baš poput
njenog doma. Topla i puna dobrodošlice. Nikad neću zaboraviti te godine
koje sam proveo s njima. Nije bilo oklijevanja, ništa se nije zadržavalo za
sebe, doveli su me i tretirali kao jednog od njih. Nikad nitko nije prije ni
otad, gledao u mene kao Mia, kao da sam joj važan. Prvi put da sam ikad
bio zagrljen u životu bilo je kad se Mia bacila u moje naručje jer sam
pristao gledati taj jebeni film o sirenama. Taj osjećaj pripadanja bio je
poput droge, osoba je mogla postati vrlo ovisna o njemu. Pakao, ja sam
bio ovisan o njoj, žudio sam za njenim društvom iznad svih ostalih, ali
nikad nisam želio vidjeti pogled u njenim očima kakav sam ugledao kod

168
previše ljudi u mojem životu; pogled da nisam bolji od dreka na njihovim
cipelama. Uvjeravao sam sebe da se držim dalje zbog njene sigurnosti, ali
– ako ću biti potpuno iskren – ograničavajući moju izloženost njoj
sprječavalo ju je da vidi kakav sam čovjek postao nakon što je život izbio
nevinost iz mene.
Bacivši praznu bocu od piva u kantu za smeće, krenuo sam u
kupaonicu i skinuo se prije nego sam pustio vodu i ušao pod tuš. Misli o
Miji te noći u njenoj studentskoj sobi ispunile su mi glavu. Njen okus na
mojem jeziku, način kako je njeno tijelo odgovorilo na mene, njena mala
ruka omotana oko mog kurca, oklijevanje u njenim pokretima jer je to sve
bilo tako novo za nju. Jebeno mi je ponudila svoju nevinost, samo pokret
mojih bokova i ona bi bila moja. Toliko jako sam to želio, nisam ni pomislio
na kondom. Nikad se nisam kajao, ali požalio sam što ju nisam uzeo te
noći. Trebao sam te noći i svake noći poslije toga. Prisjećajući se nje kako
kleči na rubu kreveta nakon što sam svršio po njenom stomaku. Nikad
nisam imao potrebu okusiti samog sebe na nekom, ali s njom žudio sam
za tim, trebao to kao što trebam zrak: potvrdu da je stvarno bila moja.
Oslonivši se rukom na zidne pločice tuša, obrađivao sam vrh moje kite,
kukovi su mi se kretali u ritmu dok sam mislio na zvukove koje je Mia
puštala dok je moj jezik bio zakopan u njoj i kako sam htio zabiti moj kurac
u to vlažno, tijesno mjesto; htio sam čuti kako ona vrišti moje ime kad to
učinim. Stegnuvši kitu u korijenu, drkao sam jače i brže i pakleno želio da
me to cijedi Mijino slatko tijelo.

Tickled Ivories bio je krcat večeras i možda će srećom biti nešto

problema da mogu svojim šakama otpustiti nešto preostale napetosti –
napetosti koje se još nije smirila od mog sučeljavanja s Mijom prije par
noći. Obično sam udarao vreću, naučio kontrolirati svoju narav i unatoč
tome u što sam naveo Miu da povjeruje, nikad se nisam borio iz bijesa,
samo jednom. Ubio sam ga, želio sam ga ubiti, nisam imao problem otići
u zatvor zbog toga. Ljudi su me gledali drugačije kad sam se vratio kući,
neki u strahu, neki u nevjerici, neki odobravajući. Nije mi zapravo bilo
stalo što većina ljudi misli, samo što su mislili Mace i Mia. Mace je bio
dobar čovjek, zauzeo se za mene svaki put. To je bio razlog zašto sam ja
činio isto za njega; ne dozvoljavajući da njegovo ubojstvo ostane
neriješeno i štiteći njegovu kćer, čak i ako je to značilo od mene.
Poziv je došao preko radija. „Cole, imamo problema na ulazu.“

169
 „Odmah dolazim.“

Sat i pol kasnije nakon što sam dao pijanom i glasnom dečku koji je
imao rođendan besplatno piće za njegov 21.rođendan, uputio sam
izbacivača neka isprati njega i njegove prijatelje iz kluba. Vraćajući se u
moj ured, pretraživao sam mjesto tražeći probleme što mi je bila navika.
Čim sam otvorio vrata svog ureda, tijelo mi se ukočilo kad sam ugledao
Miu da stoji kraj mog stola i gleda kroz prozor. Okrenula se prema meni,
pogled joj je lutao prije nego se premjestila do sofe i sjela.
„Cole.“
„Mia.“
„Nadam se da je moj dolazak ovamo okej. Imam nešto za reći, ali neću
dugo.“
Način na koji se njeno tijelo kretalo, njen promukli glas, te mačje oči
koje su imale moć prokopati kroz sve moje obrane. Instinktivno sam htio
zaključati vrata, povući ju na moj stol, i jebati ju, jako, a ne samo drkati
razmišljajući o tome kao što sam učinio neku noć. Umjesto toga, otišao
sam do bara u uglu sobe i natočio si whiskey.
„Želiš li piće?“
„Ne, hvala.“
Otpio sam gutljaj da smanjim vatru, okrenuo se njoj i oslonio na bar.
„Slušam.“
„Tvoj govor je bio vrlo dobar, znaš onaj koji si tako rječito podijelio te
noći u mojoj kući. Pretpostavljam da si mislio kako ću odustati od tebe kad
mi kažeš te stvari o sebi. Živio si u paklu i tražio izlaz i iako ne odobravam
kako si zarađivao za život, razumijem što te dovelo do toga.“
Šok je brzo zamijenila posesivnost. Moja najdublja sramota i ona me
odriješila bez ijedne primisli.
„Što se tiče tvog mišljenja kako si postao svoj otac, ti nisi nimalo nalik
svom ocu. Moj tata te volio, a moj tata je bio vrlo pametan čovjek. Nije
samo dozvolio da ja budem u tvojoj blizini, zapravo se jako potrudio da ja
budem u tvojoj blizini. A kako je mene volio više od ičega, to bi učinio
samo ako ti je potpuno vjerovao i poštovao te.“
„Sad ti možda imaš nekakvih prepreka kako nisi dovoljno dobar za
mene ili neko takvo sranje. Ali uzimajući u obzir da smo živjeli vrata do
vrata neko vrijeme i da si ti radio za mog tatu, ja nas vidim ravnopravne.

170
Dakle Cole, ovakva je stvar. Želim te, taj dobar čovjek kojeg si spomenuo
da ga trebam naći, ja sam ga već pronašla. Kad riješiš tu svoju malu dramu
i dođeš do neizbježnog zaključka da ti i ja pripadamo zajedno, znaš gdje
ćeš me pronaći.“
Ustala je, moji prsti ukopali su se u bar iza mene jer prokletstvo želio
sam ju, iskoristio sam svaki komadić volje koji sam imao da se zadržim na
ovoj strani sobe. Ravnopravni, dobar čovjek ... Isuse lomila me. Kao da je
znala što su mi njene riječi radile, pomakla se do mene i stala tako da su
njene grudi umalo dodirivale moja prsa. Moja kita se ukrutila. „Želiš me
jednako jako kao što ja želim tebe.“ Prstom je klizila niz moja prsa do mog
struka, okrznuvši vrh moje erekcije. Njen pogled pratio je prst prije nego
je pogledala gore u mene kroz trepavice i nasmiješila se. Znala je točno što
mi radi. I otkud se dovraga ova Mia pojavila? Odšetala je do vrata,
zaustavivši se na samom pragu da uputi oproštajne riječi. „Sve me boli od
želje za tobom i umorna sam od olakšavanja te boli i pretvaranja da si to
ti.“ Pogled joj je lutao mojim tijelom, osmijeh joj postao zločest prije nego
su se te mačje oči vratile na moje lice. „Nazovi me.“

Sjedeći u sjenama u Tickled Ivories, gledao sam dok su Mia i njena

prijateljica Janie čavrljale s Claire, ali nisam mogao odlijepiti svoje oči s
Mije i tuge koja se skrivala iza njenih. Znao sam da sam, bar dijelom, ja bio
razlog što je taj pogled tamo.
Razmišljanje o toj noći u mom uredu još uvijek me ukrućivalo. Pakao,
žena nije trebala ništa učiniti da me napali. Bila je u pravu da sam ju želio
jednako jako kao i ona mene. Da, mislio sam da je sigurna dalje od mene,
ali mogao sam ju jednako lako čuvati i uz mene. Istina je da sam mislio
kako sam nesebičan jer ne uzimam što sam želio. Bojao sam se da će moja
tama ugušiti njeno svjetlo ako ona provede previše vremena sa mnom, ali
bilo je više od toga. Nisam ju htio zadržavati. Ja nisam odlazio iz
susjedstva, ali Mia bi mogla kad bi htjela. Mace je tako teško radio kako bi
ona imala mogućnosti i ja nisam htio da nostalgija stane tome na put. Ali
nakon njenog govora, i unatoč njenom dramatiziranju, njeni osjećaji za
mene bili su jednako duboki kao i moji za nju. To nije bila zaljubljenost ili
neumjesna privlačnost, kao što sam uvijek mislio. To je promijenilo igru.
Dva tipa su prišla baru, njihove namjere očite iako sam bio iznenađen
što im je trebalo toliko dugo da se pojave. Mia se jednom nasmiješila, ali
njen osmijeh nije stigao do njenih izražajnih očiju. Posesivnost je šibnula

171
kroz mene kad je čovjek dodirnuo njena leđa, jedva dodirnuo, pa opet sam
htio istrgnuti njegovu ruku. Ona je bila moja, oduvijek je bila moja.
Mace je bio dobar čovjek. Nije samo pokušavao držati mog oca dalje
od mene, primivši me, pruživši mi dom i kasnije posao, nego se borio za
mene kad sam izašao, unatoč činjenici da sam ja bio taj protiv koga se
borio. Izgubiti Macea bilo je stvarno jebeno teško, ali ne znati kako i zašto,
učinilo je to još težim. Stein je bio iza Maceove smrti, kladio bih se na to.
Nazvati ga egoističnim nije ni približno opisivalo tog šupka. Htio je da
bude zapamćen kako je on sam promijenio izgled Južnog Phillyja i sa
lokacijom Maceove garaže, ta zemlja bila je zlatna guska. Ono što nisam
razumio bilo je da, ako je Stein bio tako pažljivo nadgledan, kako je
dovraga on ili njegov plaćenik, umaknuo nadzoru i došao do Macea? To
je djelomično bio razlog zašto sam ostao blizu Mije jer se činilo da je
policajcima nešto promaklo, a ako Mia nešto sebi zatupi, počet će
postavljati pogrešna pitanja pogrešnim ljudima. Stein neće čak ni dvaput
razmisliti prije nego ju ušutka, a već i sama pomisao da ju snađe tatina
sudbina, nema jebene šanse.
Bruce je imao nekih novosti o slučaju, htio da se nađemo, ali poslije
Mijine posjete mom uredu, povukao sam se. Moja pažnja sad je bila na njoj
i ona se nije trebala više upetljavati u ovo sranje.
Nisam mogao da se ne nacerim jer ako bih se pojavio na Mijinom
pragu, uzeo što je ona nudila tako dugo, ona bi vjerojatno mislila da
halucinira. Koliko god mi se sviđala ideja da ju izbacim iz ravnoteže, otići
kod nje bilo je više od toga. Povrijedio sam ju. U to vrijeme znao sam da
jesam jer je učinjeno u najboljoj namjeri, ali čuti ju kako govori da nismo
bili prijatelji ... nisam ju mogao ostaviti u tom uvjerenju. Njeni nasumični
posjeti mom uredu, jebeno sam živio za njih. Ako je ona htjela sve ili ništa,
pružit ću joj sve jer ona je možda čekala cijeli život da ja dođem k njoj, ali
ja sam čekao cijeli moj život na vrijeme kad mogu otići k njoj.

Teta Dee sjedila je meni nasuprot u dnevnoj sobi dok sam ja

proučavala sliku Tate i mene slikanu onog dana kad sam krenula na
fakultet. Koliko god bila ružna i nevjerojatna situacija oko njegove smrti,
nisam više mogla skrivati istinu od Tete Dee. Znala je da se nešto događa

172
jer sam šutjela otkako sam stigla prije pola sata. Kako točno nekome
priopćiti vijesti koje sam morala reći?
„Mia, što se događa?“
Podignuvši pogled sa fotografije, vidjela sam tatu u njenom izravnom
pogledu, što je govor još više otežalo.
„Ne znam kako drugačije ovo reći nego samo izgovoriti. Postoji
mogućnost da Tatina smrt nije bila nesreća.“
Teta Dee nije odmah registrirala riječi, njena pažnja još uvijek je bila na
meni,ali nije bilo reakcije. Trebala je minuta ili dvije prije nego su bol i
nevjerica preplavili njeno lice. „Što? Kako ti to znaš?“
„Kevin Lowell mi je rekao da netko u slučaju na kojem je radio
preuzima zasluge za Tatino ubojstvo. Nisam mu vjerovala pa sam
posjetila Brucea i on je to potvrdio. Čak sam razgovarala s Coleom i, poslije
malo nagovaranja, priznao je da je već razmišljao u tom smjeru.“
„Tko bi želio ubiti tvog tatu?“
„Stein.“
„Stein?“
„Htio je Tatinu garažu, odnosno zemlju i njegov plaćenik je pokušao
zastrašiti Tatu preko mene.“
„Htjeti zemlju i biti kreten oko toga je jedna stvar, ali ubojstvo ... to je
nategnuto.“
„Slažem se, ali onda tko drugi?“
„Njegova smrt je proglašena nesrećom.“
„Navodno je bilo nekih nedosljednosti u mrtvozornikovom izvješću.“
„A opet je njegova smrt ipak proglašena nesrećom. Zašto?“
„Ne znam i iskreno, imam problema povjerovati u bilo što od toga.
Izgubiti Tatu bilo je teško, ali sad su tu sva ta pitanja bez odgovora. A
morati se suočiti s time da je Tata možda namjerno ubijen, mrzim o tome
razmišljati, ali ako postoji i najmanja šansa da je to istina, morala sam ti to
reći.“
Teta Dee počela je hodati dnevnom sobom, njene misli bile su vrlo
očite. „Ne, slažem se, ali jednostavno ne mogu pojmiti da je Maceova smrt
bila išta drugo osim užasne nesreće. Naše susjedstvo ima problema, ali ne
mogu povjerovati da je tako loše.“
„Nadam se da si u pravu.“
„Dakle što se događa, jesu li ponovno otvorili tatin slučaj?“
„Ne znam, ali znam da su i Bruce i Cole odlučni saznati što se stvarno
dogodilo te noći. Mi ćemo vjerojatno samo morati čekati na odgovore.“

173
 Smjestivši se na rubu sofe, primijetila sam da su joj oči vlažne i pitala
sam se o čemu razmišlja. Nisam se dugo pitala. „On bi se borio.“
Moje vlastite oči su pekle. „Znam.“
Bijes je zamijenio bol. „Ako je netko ubio mog brata ... „
„S tobom sam, i ja želim malo biti s njima nasamo. Jesi li pronašla
Tatine računovodstvene knjige iz garaže?“
„Aha, imam ih.“
„Možeš li ih staviti na stranu za mene? Želim ih pregledati, ali
jednostavno nisam u stanju o tome razmišljati.“
„Naravno. Što imaš na umu?“
„Ništa, samo pokušavam dobiti jasniju sliku stvari prije nego – “
Nisam završila misao i ona nije ni trebala da ju završim. „Shvaćam.“
Provukavši ruku kroz svoju kosu zavalila se u sofi. „Ovo se sve čini tako
nestvarno, Mia, i moram reći, ne znam vjerujem li u to. Da li vjerujem da
je Stein pohlepni gad? Apsolutno. Da li vjerujem da se koristio ne baš
ugodnim metodama kako bi dobio što je želio? Naravno, većina bogataša
iskrivljuje pravila. Ali ubojstvo? Ne mogu se natjerati da povjerujem u to.“
„Nisi jedina, ali ako postoji šansa da je to istina, želim znati.“
„Slažem se, ali Mia možda nećeš dobiti zaključak. Znam kako tvoj um
funkcionira jer je Mace bio isti. Možda nikad nećeš moći objasniti tatinu
smrt. Možda ćeš morati prihvatiti da je to bila nerazumna tragedija i
naučiti kako krenuti dalje od toga.“
„U pravu si. Znam to, znam.“
„Jesi li rekla Dylanu?“
„Ne i nisam sigurna da bi trebali. Nisam ga vidjela od moje posljednje
posjete, ali on se ne nosi dobro s time.“
„Nisam ga ni ja vidjela, ali pripazit ću da navratim. Vjerojatno si u
pravu; ne bismo ovo trebali natovariti na njega ako se tako teško nosi s
onim što već zna. Pa, ne znam za tebe, ali meni bi dobro došlo piće.“ Rekla
je Teta Dee dok je ustajala i krenula prema kuhinji.
„Meni daj duplo.“

Bilo je kasno, poslije osam, a ja sam još uvijek bila u uredu s Freddijem.
Projekti kojima mi je prijetio oduzimali su onoliko vremena koliko je i
tvrdio, a dio mene bio je zahvalan jer me koncentriranje na posao
sprječavalo da razmišljam o bilo čemu drugom. Prošao je tjedan otkako
smo Teta Dee i ja razgovarale i znala sam da joj je bilo jednako teško

174
prihvatiti okolnosti tatine smrti kao i meni. Mi smo bili jednostavni ljudi,
pa da se nađemo usred drame prikladne za neku sapunicu na televiziji
bilo je nevjerojatno koliko je bilo frustrirajuće.
„Mia, ovi zaključci moraju biti složeni po stavkama.“
Mladi Freddie bio je zapravo prilično briljantan; koncentrirao se
većinom na forenzičko računovodstvo, za koje sam mislila da je
fascinantno polje. Također je bio neumoran u svojim zahtjevima, ali radio
je jednako naporno kao i ja, pa se nisam mogla požaliti na njega da
zabušava. Ipak bila sam znatiželjna; zašto je odabrao mene za ovaj zadatak
kad me nije podnosio kako u radno vrijeme tako i u prekovremenim
satima?
„Radim sad na zaključcima. Zašto si mene zadužio za ovo s tobom? To
su prilično istaknuti klijenti, a ja nisam tvoj omiljeni zaposlenik.“
Glava mu se podigla, njegov pogled izravan. „Vrlo si dobra u onome
što radiš.“
„Znači nećeš raspravljati o činjenici da nisam tvoja omiljena osoba.“
„To nije osobno.“
„Nekako se osjeća osobno.“
Spustio je svoju olovku i zavalio se u fotelji, posegnuvši za svojom
limenkom Cole. „Možda vidim puno sebe u tebi.“
Bože, nadala sam se da nije. Da li su me ogorčenost i nesreća čekale u
budućnosti? „Na koji način?“
„Voliš ono što radiš.“
„Volim. To ne objašnjava zašto si mi na grbači cijelo vrijeme.“
„Možda te samo guram da postaneš bolja.“
„Više se osjeća kao da me guraš kroz vrata.“
„Možda i guram.“
Iznenađena da je to priznao, izdržala sam njegovo zurenje. „Zašto?“
„Možda si podigla letvicu.“
„Kakvu letvicu?“
Odbacujući moje pitanje, posegnuo je opet za svojom olovkom. „Kasno
je. Daj da ovo završimo. Možemo još raditi sutra.“
Inzistirajući na temi bilo je uzaludno, bio je gotov sa dijeljenjem, ali sad
sam bila više zbunjena nego prije što sam otvorila usta. Mogu se nadati da
neće biti posljedica od njega kad bude imao vremena probaviti moje
prilično otvorene i iskrene komentare.

175
 Slijedećeg dana na poslu, hodala sam kao po jajima od straha da moj
šef, nakon što je imao cijelu večer da razmisli o mojim riječima, nije
izmislio nove načina na koje bi me mučio, ali dosad je bio tih. Moj uredski
telefon pružio mi je odmor od brige i odgovorila sam na poziv s puno više
entuzijazma nego što sam ga osjećala.
„Mia Donati.“
„Mia, ovdje tvoja majka, Cynthia.“
Šok, da ju čujem preko linije, brzo je zamijenila iritacija. Kako je
dovraga ona dobila moj uredski broj?
„Ti nisi moja majka i kako si dobila ovaj broj?“
„Htjela bih razgovarati.“
„Ja bih htjela izgledati kao mlada Cindy Crawford.“
„Mia.“ Bilo je bijesa u toj jednoj riječi, čime je samo potpalila moj
vlastiti.
„Ti se meni obraćaš tim tonom? Ozbiljno? Misliš li da će to upaliti?“
„Želim razgovarati s tobom o Maceu.“
„Ne, ti ne možeš pričati o mom tati.“
„Važno je, ali ne želim to obaviti preko telefona. Molim te Mia, tražim
da staviš na stranu svoju mržnju prema meni i nađeš se sa mnom.“
Bio je to njen ton glasa, očaj kakav sam čula one noći kad je došla u
kuću, koji me zainteresirao. „Imam tvoju vizitku, nazvat ću te.“
„Uskoro.“
„Okej.“ Instinktivno sam oklijevala dok sam vraćala slušalicu na
mjesto, jer sam imala užasan osjećaj, da će ono, štogod mi Cynthia mora
reći, biti nešto što ja uistinu ne želim čuti.
„Mia, moj ured.“
Ah sranje. Evo ga. Samo se pritajio, dopustivši mi da se uljuljkam u
osjećaj lažne sigurnosti, prije nego ispusti bombu. Ovaj dan postajao je
stvarno usran. Sve što mu je još trebalo da službeno postane najgori jebeni
dan u uredu bilo je da Kevin nazove i onda bih iskusila sveto trojstvo
sranja u jednom danu. Jedva sam prešla preko praga njegova ureda kad
me odmah napao.
„Privatni pozivi na poslu?“
Ovo je bila nova linija napada za njega. „Nisam sigurna kako je dobila
moj broj, ali ne vjerujem da će opet zvati.“
„Usprkos tvom izvrsnom poslu, razmišljao sam o našem sinoćnjem
razgovoru. Ako ti ne odgovara moj način upravljanja, možda bi trebala
potražiti posao negdje drugdje.“

176
 Je li on bio ozbiljan? Možda bi on trebao promijeniti svoj kretenski stil.
„Sviđa mi se moj posao.“ Htjela sam dodati kako bih mogla bez ovakvih
scena, ali čemu?
„Za uistinu vrijednog člana ove ekipe, nije važna samo kvaliteta posla
već i stav. Ako si nezadovoljna to će utjecati na tvoj stav, što bi moglo
utjecati na produktivnost moje ekipe.“
Stav? Ako je nečiji stav bio sranje, to nije bio moj. Da li je ovo stvarno
bilo zbog sinoć i mojih prilično iskrenih komentara ili je tu bilo nešto više?
Nisam imala nikakvih pritužbi na moj posao od strane mojih klijenata,
zapravo baš suprotno, ili ih je ipak bilo?
„Da li je bilo pritužbi vezanih za moj posao ili ponašanje?“
„Ne.“
„Onda mi stvarno nije jasan ovaj razgovor.“
Kralježnica mu se izravnala, pa sam ga uzrujala ovim komentarom.
„Kao vođa ovog odjela, imam odgovornost pobrinuti se da svi zaposlenici
ne samo obavljaju njihov posao, nego da napreduju.“
„A ti misliš da ja nisam uspješna?“
„Samo sam proaktivan, Mia.“
Stvarno sam ga htjela izbaciti kroz taj prozor jer me htio izbaciti iz takta
samo kako bi me provocirao. S kojom svrhom? Kako bih dala otkaz?
Spomenuo je to i prošle noći, ali to se činilo kontraproduktivno jer nije
mogao funkcionirati bez mene. I da li je to mislio s podizanjem letvice?
Razgovor s njegovim ocem pojavio mi se u glavi, njegov tata sjajio je nada
mnom pred Freddijem. I tad sam to pomislila, ali može li stvarno biti
toliko jednostavno? Ljubomora. Njegovo ponašanje bila je zagonetka, ali
voljela sam zagonetke i ova barem neće završiti s potencijalnim ubojicom.
„Nastojat ću učiniti vas ponosnim, gosp. Tatum.“
Izraz njegova lica kao odgovor na to bio je tako neprocjenjiv da sam se
umalo glasno nasmijala, osjećaj prilično dobar s obzirom na trenutno
stanje stvari.
Polaskan ili možda zbunjen, naglo je završio s drekom. „Potrudi se da
bude tako.“
Veselo sam hodala natrag do mog stola jer sam se osjećala skoro
normalno.
Na kraju dana, spakirala sam svoje stvari i krenula prema dizalima, ali
kad su vrata kliznula i otvorila se, moje noge su odbile kretati se jer je u
praznom dizalu stajao svjetlokosi. Hladne oči odmjerile su me od glave do
pete, što je bilo dovoljno jezivo i onda je rekao, „Mia, lijepo si odrasla.“

177
 Koža mi se naježila dok mi je strah stezao utrobu. Sjetio me se, ali još
više ovo, što je sad radio, bilo je jednako zastrašivanje kakvim je plašio
Tatu. Ali što sam dovraga ja imala da je on htio?
„Ideš li dolje?“
Riječi nisu dolazile; bila sam potpuno zaleđena u mjestu. Nije ništa
rekao; samo je zurio dok se vrata nisu zatvorila. Nisam znala da je netko
došao do mene dok Frederick Stariji nije pitao, „Jesi okej?“
Ne, nisam bila okej.
„Znaš li tog čovjeka? Nije mi se svidjelo kako je gledao u tebe.“
Taj komentar izvukao me iz moje iznenadne nijemosti. „On nije dobar
čovjek.“
Bez ijedne riječi, izvukao je svoj telefon iz džepa. „Johnny, vidiš li
visokog, mršavog čovjeka svijetle kose u predvorju? Njega više ne puštajte
gore. Sačuvaj to, za svaki slučaj.“
Gosp. Tatum prekinuo je vezu. „Njega nećemo opet pustiti gore.
Imamo njegovu propusnicu i njegovo ime pa ga možemo prijaviti policiji
ako bude potrebno.“
„Koje ime je rekao?“
„Mace Campbell.“
Zavrtjelo mi se u glavi, a gosp. Tatum je primijetio kad mi je zgrabio
ruku. „Mia.“
„To nije njegovo ime.“
„Kako znaš?“
„Mace je bilo ime mog tate, a Campbell je ime mog prijatelja.“
„Zašto mi se čini da ima još nečeg u ovoj priči?“
„I ja upravo postajem toga svjesna.“
„Dođi u moj ured i sve mi reci. Moći ću bolje pojačati osiguranje ako
budem u sve upućen.“
Nisam to htjela, nisam htjela istovariti noćnu moru na njega pa ipak uz
saznanje da on zna, pogotovo kako je brzo reagirao na svjetlokosog,
osjećala bih se mnogo sigurnije kad bi on znao.
„Okej.“

178
 Auto gosp. Tatuma odvezao me kući. Za razliku od svog sina, on je bio
nevjerojatan. Kako je preuzeo kontrolu nad situacijom, čak je nazvao
Brucea i prenio mu što se dogodilo i zahtijevao da se nešto učini u vezi
toga. A ja sam za njega radila manje od godinu dana. On je bio vrsta
poslodavca kojem sam mogla posvetiti cijeli svoj život. On se znao
pobrinuti za svoje ljude.
Samo što sam spustila svoje ključeve na ormarić čulo se kucanje na
vratima. Otvorivši ih, zapravo sam trepnula nekoliko puta kako bih se
uvjerila da stvarno vidim ono što vidim. A onda sam se sjetila kad se
posljednji put ovako pojavio na ovom pragu i koljena su mi klecnula.
„Što se dogodilo? Je li Teta Dee?“
Razumijevanje je omekšalo njegove crte lica. „Sve je u redu. Samo sam
bio u susjedstvu.“
Mom srcu je trebalo nekoliko minuta da prestane lupati; oslonivši se
na dovratnik samo sam zurila u Colea jer sam voljela gledati kako on baca
sjenu na moj prag. „Samo si bio u susjedstvu?“
„Aha.“ Nabio je ruke u prednje džepove svojih traperica. „Hoćeš li me
pozvati unutra?“
„Ti zapravo želiš da te pozovem unutra?“
Izgovorio je samo jednu riječ, ali osjetila sam tu riječ u svakom živcu u
svom tijelu. „Aha.“
Pomaknuvši se u stranu, naglašeno sam zamahnula rukom. „Izvoli.“
A iako mislim da sam uspjela izgledati nonšalantno, moja utroba bila je
zavezana u čvor.
Zakoračio je u predsoblje, koje je odmah postalo manje, a biti tako blizu
njemu – čovjeku kakav je postao – bilo je opijajuće. Bio je viši, njegova
ramena šira i kratka frizura je bila jebeno pakleno seksi. Njegove su se

179
usne micale, ali trebala mi je minuta da čujem njegove riječi. „Radiš do
kasno?“
I onda se cijeli susret sa svjetlokosim vratio u svoj svojoj zastrašujućoj
veličanstvenosti i umalo sam izbrbljala cijeli prljavi nered, ali sumnjala
sam kako bi to bio dobar način da se Cole opet povuče. Reći ću mu, ali ne
večeras. Predugo sam čekala da on dođe k meni. Neću ovo upropastiti.
„Aha. Radim na nekoliko projekata s mojim napornim šefom.“
„Napornim?“
„Aha, ali sviđa mi se posao.“
„Jesi li jela?“
„Ne,“ pogledavši na sat bilo je poslije devet. „Prekasno je da bilo što
napravim.“
„Što kažeš na sendvič?“
„Cole Campbell je u mojoj kući i nudi se da mi napravi sendvič. Tko si
ti i što si učinio sa pravim Coleom? Posljednji put kad smo razgovarali nisi
me htio sputavati, htio si uraditi pravu stvar tako da me pustiš da
pronađem svoju budućnost. Kakva je to promjena mišljenja?“
„Možda sam završio s pokušavanjem da učinim pravu stvar.“
Bila da je to on mislio ili ne, njegove riječi uzburkale su sve osjećaje
koje sam se tako jako trudila da ne osjećam za njega i činilo se da također
imaju moć izvući potpunu iskrenost iz mene, jer su se moja usta otvorila i
slijedeće riječi izašle. „Imati tebe blizu jest prava stvar, barem za mene.“
Postiđena svojim prilično iskrenim komentarom, iznenadilo me
slaganje na njegovom licu. Nastavila sam s razgovorom prije nego
odbacim sav oprez i povedem se nagonima izazvanim samo zurenjem u
njega, rekla sam, „Mogla bih pojesti sendvič.“
Pokazao je na kuhinju i nakon što sam se smjestila, gledala sam kako
se Cole Campbell kreće po mojoj kuhinji kao čovjek koji se snalazi u njoj.
Napravio mi je sendvič sa maslacem od kikirikija, pahuljicama i
bananama. Nakon što mi je natočio čašu vode, naslonio se na kuhinjski
ormarić meni nasuprot, prekrižio ruke na prsima i gledao me kako jedem.
„Nećeš uživati u malo pahuljica?“
„Sranje je odvratno.“
„Prefino je.“
„Drago mi je što tako misliš, pojela si ga dovoljno dok si odrastala.“
Moj pogled sreo je njegov. „I ti si.“
„Nikad mi prije nitko nije napravio obrok. Pojeo bih kolače od blata da
si ih napravila.“

180
 Srce me boljelo od tog priznanja, čak i dok se toplina širila kroz mene
slušajući i gledajući Colea koji mi je nedostajao toliko godina.
„Naposljetku smo nabasali na nekoliko favorita, na primjer Tatin sendvič
sa slaninom. E to je bilo odurno.“
„Pola kilograma slanine u bijelom kruhu, jebeno slasno.“ Od smiješka
koji je pratio taj komentar moj stomak je poskakivao.
Pažnju sam usmjerila na svoj tanjur dok sam petljala sa svojim
sendvičem. „Ponekad mislim da je on još uvijek tamo negdje. Znam da ga
nema, ali ponekad dozvolim samoj sebi povjerovati da nije uistinu mrtav.
Baš smo bili dolazili do dobrih stvari...“ moj pogled prebacio se na Colea
i vidjela sam da i on to osjeća. „Toliko mnogo stvari smo htjeli učiniti i on
je bio tako mlad. Nedostaje mi. Mislim da bol u mom srcu nikad neće
nestati, da ću se ikad oporaviti od gubitka njega. A unatoč onome što si
rekao, ti nisi kriv za njegovu smrt.“
Coleova ramena su se ukočila, njegovo se lice zatvorilo. „Ti ne znaš sve
o tome.“
„Ne, ne znam, ali znam da ti nisi odgovoran za njegovu smrt i znam
da bi Tata bio plav od bijesa kad bi znao da tako razmišljaš.“
Tvrde crte njegova lica su se ublažile. „U pravu si, bio bi.“
„Moj tata bio je jako pametan čovjek i jedan od njegovih najpametnijih
poteza ikad bio je kad te doveo u naš dom tog dana. Ti sve to vidiš samo
s jedne strane, sve što smo mi napravili za tebe, ali ne vidiš koliko si ti
napravio za nas? Bio si mu poput sina, bio si toliko puno stvari meni.
Prijatelj kad sam ga trebala, spasitelj kad mi je trebao jedan, prva ljubav
kad sam bila dovoljno stara da razumijem te osjećaje i sidro kad se moj
svijet raspao i ...“ Nisam mu mogla reći ostatak, da je odnio moje srce te
noći u mom studentskom domu. Nisam ni shvatila da sam mu ga dala dok
nisam pokušala i propala u vezama, jer moje srce više nije bilo moje da ga
dam.
„Mia?“
Bilo je toliko puno emocija u njegovom pogledu, osjećaja koje sam
htjela istražiti s njim, htjela ih istražiti tako dugo, ali ako je ovo bio samo
trenutak za njega ... Slijedeće riječi bile su jako teške za izgovoriti, ali
morala sam ih reći. „Volim što si ovdje, ali ako ćeš opet izvesti svoju točku
nestajanja, bolje da odmah odeš. Ne mogu ovo nastaviti raditi, imati te
blizu i onda gledati kako se povlačiš. I koliko god bih voljela vjerovati da
si ovdje jer se ne možeš boriti protiv svojih osjećaja prema meni, znam da
to nije to. Napravio si Olimpijski sport od izbjegavanja mene i sad, nakon
što sam saznala da ima nešto više u Tatinoj smrti, tu si. Nisam budala,

181
Cole. Shvaćam da osjećaš obavezu prema meni, ali iskorištavati moje
osjećaje prema tebi kako bi postigao svoj cilj i čuvao me, uopće nije u
redu.“
Bijesan je bio dobar način za opisati ga dok je stajao tamo stežući svoju
čeljust. „To je poštena primjedba i čisto sranje.“
Moj se vlastiti temperament uzburkao. „Ako ćeš mi reći da tvoje
iznenadno zanimanje nije povezano s mojim otkrićima o Tati, možeš
odmah otići jer je to laž i oboje to znamo.“
„Jesam li ja ovdje jer želim da budeš sigurna? Dovraga da, ali nisam
ovdje samo zbog toga.“
„Zašto promjena mišljenja?“
Prešavši rukom preko svoje obrijane glave, radnja koja me toliko
podsjetila na Tatu kad bi bio frustriran, Cole je počeo hodati po mojoj
kuhinji.
„Sagledaj to iz moje perspektive. Moj otac bio je ološ i njegova krv teče
u meni. Neko vrijeme, iskusio sam kakva može biti stvarna obitelj, imao
čovjeka kojeg sam bio počašćen što mogu zvati ocem koji je pazio na mene.
A onda si tu bila ti, netko tko me bez razmišljanja prihvatio i držao me
blizu iako je znao odakle dolazim. Čak i kad je moj život otišao kvragu,
Mace me nikad nije napustio. A nisi ni ti. U jednom trenutku su se moji
osjećaji prema tebi promijenili, ali ti si bila Maceova klinka, bila si
premlada i osjećaj je bio pogrešan, iako je bio tako jebeno dobar.
Izbjegavao sam te jer si zaslužila bolje, ali koliko god sam pokušavao,
nisam te mogao pustiti. Ne pratim te samo zbog Macea, pratim te jer ne
mogu skinuti oči s tebe. Ne mogu zgaziti osjećaje koji su pustili korijenje
dok još nisi bila punoljetna i koji su samo ojačali u godinama koje su
prošle.“
Bilo je dobro što sam već sjedila jer bih sad bila na podu nakon tog
priznanja; njegove riječi vrtjele su se u krug u mojoj glavi izazivajući mi
vrtoglavicu.
„Ono što pokušavam reći, jest da ne idem nikamo, Mia. Želim te,
uvijek sam te želio, ali i jednostavno mi se jebeno sviđaš i nedostaješ mi.
Mislio sam kako je najbolje da se držim podalje, ali nisam ništa uspješniji
u tome od tebe.“
Riječi nisu dolazile, preplavljena stvarnošću onoga što se događa,
mogla sam samo začuđeno zuriti u njega.
Srce mi je umalo stalo od njegovog osmijeha. „Ostavio sam te bez
riječi.“
Još kako.

182
 „Uzmi malo vremena i probavi što sam rekao, ali shvati da mislim
svaku riječ. Želim te i ako ti još uvijek želiš mene, uzet ću te, Mia.“
Past ću sa stolca; htjela sam da me uzme, opetovano. Poput glupače,
sve što sam mogla odgovoriti bilo je, „Molim te, uzmi me.“
Njegov pogled bio je onaj kojeg ću pamtiti zauvijek, poput nekog tko
je pronašao kraj duge. „Dobro, sad pojedi svoj sendvič da možemo gledati
film.“
Opet sam se u srcu osjećala kao Grinch, taj gorko-slatki osjećaj, ali
voljela sam što je Cole imao moć da mi to učini. Baš kao što je moj Tata
imao. Želio me je, htio je položiti pravo na mene; jedva sam to mogla
povjerovati, ali opet bio je tu, stajao u mojoj kuhinji. Morala sam probaviti
njegove riječi, baš kao što je znao da ću to trebati, pa sam odložila veličinu
onoga što se upravo dogodilo na stranu, neka se malo slegne. Osjećajući
vezu koju smo nekoć dijelili rekla sam, „Možemo gledati Frozen.“
I tamo je bio moj Cole, izraz na licu jednak onomu kojeg je imao kao
klinac kad sam ga prisilila da gleda moje princeze. „Frozen, ozbiljno?“
„Prekrasno je. Svidjet će ti se.“
„Sumnjam.“ Ali smiješio se kad je to rekao.

Slijedeće večeri poslije posla Cole mi je poslao poruku i zamolio da mu

se pridružim u Tickled Ivories. Vrtjela sam njegovo priznanje od prošle
večeri opet i opet u svojoj glavi, nisam sasvim mogla povjerovati da je bio
toliko iskren, iako sam voljela što je bio tako iskren. Još mi nije zapravo
sve sjelo jer nakon prošle noći, sad će sve biti drugačije između nas.
Problem je bio što sam se naviknula da me Cole drži na udaljenosti, pa
nisam mogla uistinu prihvatiti ideju da će me on zagrliti i zadržati me u
zagrljaju. Htjela sam da on to učini, apsolutno, ali prečesto me privukao i
slijedeći tren pustio, da bih stvarno povjerovala kako će ovaj put nešto biti
drugačije. To nije značilo da neću uživati u vremenu koje ću imati s njim.
Također sam osjećala oprez jer je Cole bio zabrinut za moju sigurnost, što
je postavljalo pitanje, u što se Tata bio uvalio? Imala sam svaku namjeru
raspraviti to s Coleom, morala sam pronaći pravo vrijeme da sjednem s
njim i pritisnem ga za odgovore.
Smjestivši se za bar, Claire mi je prišla. „Želiš li svoje uobičajeno?“
„Molim te.“
Pretraživala sam klub za Colea; nije ga bilo teško pronaći. Čovjek je bio
pojava. Bio je na drugom kraju prostorije, pričajući sa Roxy. Nisam mogla

183
izbjeći žalac ljubomore koji je sijevnuo kroz mene, ali neugodan osjećaj nije
potrajao jer je Cole podigao glavu i njegov pogled me pronašao. Unatoč
udaljenosti koja je bila između nas, osjetila sam vrućinu u njegovom
pogledu, jačinu njegove pažnje. Činilo se da je i Roxy to osjetila jer se i
njena pažnja premjestila na mene, izvijanje njenih usana umalo me navelo
na osmijeh. Claire se vratila sa mojim vinom i otpila sam dobar gutljaj dok
sam smirivala svoje srce, koje je tako tuklo da je boljelo.
Bilo je drugačije biti ovdje i znati za sigurno da ono što me vuklo prema
njemu i on osjeća, a još više da je spreman nešto poduzeti u vezi toga. A
od saznanja da on može premostiti udaljenost između nas i potražiti moje
društvo, moj stomak se grčio od očekivanja. I ponos je tutnjao kroz mene
dok sam sjedila tamo. Bio je radni dan, a mjesto je bilo krcato. Tickled
Ivories je bio uspjeh i to je bio zbog Colea. Mogao se povući u sebe i
dopustiti da ga njegova situacija dotuče, kao što je Dylana, ali nije.
Napravio je nešto od sebe i zbog toga sam mu se divila još više.
Proučavala sam ga dok je radio, ali nisam vidjela puno od dečka kojeg
sam poznavala dok smo bili klinci. Možda bljeskovi tu i tamo, ali Cole je
sada bio drugačiji; život ga je promijenio, ne nužno u lošem smislu, ali
definitivno je bio povučeniji nego što je bio kao klinac. Završio je svoj
razgovor sa Roxy i krenuo prema meni, iskreno bilo je to više kao šuljanje
i moje tijelo je odmah odgovorilo – nalet uzbuđenja i leptirići koji su ludjeli
u mom stomaku bili su omamljujući osjećaj.
Došao je iza mene i osjetila sam njegov dah na svom vratu prije nego
je tamo utisnuo poljubac. I baš kao u mojoj mladosti, imala sam snažnu
potrebu osloniti se na njega. Ali sad sam popustila toj potrebi, za razliku
vremenu kad smo bili mlađi. Osjetiti njegovo snažno čvrsto tijelo uz moja
leđa bilo je tako dobro.
„Mia.“
Okrenuvši svoju glavu, pogledala sam u njegovo lice. „Cole.“
Činilo se da i on uživa u našoj vezi koliko i ja, jer je čekao par minuta
prije nego se premjestio na stolac kraj mene. „Drago mi je što si došla
večeras.“
Kao da sam mogla ostati podalje.
Claire je donijela tri prsta whiskeya i spustila ih ispred njega. „Hvala,
Claire.“ Podigao je svoju čašu i njome dotaknuo moju prije nego je otpio
pola svog pića. Omamljujući blues svirao je u pozadini. Ustajući,
posegnuo je za mojom rukom, povukao me sa moje stolice i poveo me na
plesni podij. Njegove su me ruke obujmile, stežući me uz njegovo tijelo.

184
Omotavši ruke oko njegova struka, rastopila sam se uz njega. Glava mu
se spustila, njegove usne okrznule moje uho.
„Znaš li koliko puta sam zamišljao da radim s tobom upravo ovo?“
Bilo je oštrine u njegovom glasu, zavođenja samim riječima. „Svake noći,
misli o tvom tijelu stisnutom uz moje, njišući se uz dirljive zvuke bluesa.
Moja mašta jebeno nije dorasla stvarnosti.“
Oh moj Bože. Kosti su mi se topile od vrućine koja je harala kroz mene.
„Gledati te kako dolaziš iz večeri u večer, znati da te želim više od
zraka, ali pokušati ostati dalje od tebe. Jebeni pakao, najslađe mučenje.“
„Cole.“
Njegove su oči pronašle moje. „Treba mi da to razumiješ, Mia. Držao
sam se podalje, ali to ne znači da te nisam želio, da nisam mislio na tebe,
žudio za tobom, čeznuo za tobom. Ovo, što se sad događa, to nije
iznenadna promjena mišljenja, to je popuštanje nečemu što želim već
jebeno dugo vremena.“
Da njegove ruke nisu bile čvrsto omotane oko mene, mlitavo bih
kliznula na pod. „Drago mi je da si konačno došao pameti.“
„Planiram uživati u svakoj sekundi ovog, graditi iščekivanje, natjerati
te da žudiš kao i ja, ići s ovim polako i dati ti sve prije nego ja uzmem sve
tako što ću završiti ono što sam započeo u tvom domu.“ Njegove ruke
uokvirile su moje lice. „Želim te uzeti, nisam trebao toliko dugo čekati da
to uradim.“
Nije se šalio oko polaganja prava na mene, nije se ni najmanje
suzdržavao i ja sam voljela njegovu silinu čak i dok sam se bojala da neće
dugo potrajati. „I ja to želim.“
„Večeraj sutra sa mnom.“
Suze su me zapekle u očima, jer je on čvrsto izbjegavao objedovati sa
mnom i sad je Cole bio taj koji me zvao na večeru. Kako sam se nadala da
je ovo sve bilo stvarno, da je on ovog puta uistinu uključen, jer ako bi se
opet povukao od mene znala sam da se neću oporaviti. „Čekala sam dugo
vremena kako bih opet večerala s tobom.“
Nježnost je preplavila njegove crte lica, njegov je palac meko prelazio
preko moje donje usne. „Pokupit ću te u sedam.“

Ujutro, osjećala sam se kao da lebdim, a ne da hodam, jer smo Cole i ja

izlazili na večeru. Nervoza se borila sa uzbuđenjem jer sam se bojala da će
se nešto dogoditi i spriječiti baš ovu želju da se ostvari.

185
 Posao se odužio, činilo se kako se sat uopće ne pomjera, ali u pet sam
izletjela iz zgrade i uhvatila bus kući. Imala sam spoj sa Coleom
Campbellom. Činilo se tako nestvarno iako je to bio jasan zaključak, onaj
za koji je samo trebalo stvarno jako dugo vremena da se ostvari.
Poslije tuširanja, podigla sam kosu u neurednu punđu, nanijela
šminku, zatamnivši oči i produljivši svoje trepavice prije nego sam
navukla tijesne traperice, čizme i bijeli džemper golih ramena. Upravo
sam nanosila sjajilo na usne kad se oglasilo zvono na ulaznim vratima.
Ruke su mi se znojile od živaca i iako sam pokušala racionalizirati da je to
Cole, isti klinac koji je nebrojeno puta glumio Šarmantnog Princa za moju
Pepeljugu, leptiriće u mom stomaku se nije moglo zaustaviti.
Stigavši do vrata, duboko sam – i ne baš toliko smirujuće – udahnula
prije nego sam ih otvorila, samo da bi mi sav zrak pobjegao iz pluća na
prizor Colea kako stoji tamo u izbijeljenom jeansu, bijeloj majici i kožnoj
jakni. Voljela sam što je obrijao glavu jer sa licem kao što je bilo njegovo,
kosa je samo smetala.
Trebala mi je minuta, jer sam piljila, kako bih shvatila da je i on mene
proučavao na približno isti način kao i ja njega. Dobro, on je više izgledao
kao da me skida pogledom, što je odmah probudilo ugodne trnce na
različitim mjestima u mom tijelu.
Njegov glas se produbio, dobio oštrinu, a njegove su me riječi umalo
rasplakale od sreće. „Ti si najljepša prokleta stvar koju sam ikad vidio.“
„Već si mi to rekao prije. I sad mi se to sviđa kao što mi se svidjelo i
tad.“
„Mislio sam to tad, mislim to i sad.“
Sa svakom minutom koja je prošla, šanse da zapravo stignemo na
večeru išle su sve manje i manje u našu korist, ili više u našu korist ako
uzmemo u obzir alternativu, poderati odjeću sa njegovog tijela i obožavati
ga, opetovano. „Nekako je vruće ovdje.“
Onog trena kad su riječi izašle iz mojih usta, izraz na Coleovom licu se
promijenio i ovog puta u njegovom pogledu je definitivno bila
posesivnost. „Rekla si mi to prije.“
„Jesam.“
Ušao je u moj osobni prostor, ne dodirujući, ali prokleto blizu. „Bilo ti
je vruće zbog mene onda?“
„Oh aha. Počelo sa šesnaest i ta se tiha vatra krčka otad.“
Trljajući rukom preko svoje obrijane glave, proučavao me krajičkom
oka, cerek mu je iskrivio usne. „Isuse.“
„Je li to loša stvar?“

186
 „Ne, jer je i za mene počelo kad si imala šesnaest.“
Znala sam da sam mu se sviđala, nisam znala da sam mu se sviđala.
„Ozbiljno?“
„Aha, ali borio sam se protiv toga jer si ti bila premlada. Osjećao sam
se krivo, iako je osjećaj bio jako dobar.“
Znajući da je on čeznuo za mnom jednako dugo koliko i ja za njim,
nekako nas je stavilo u ravnopravan položaj. Nisam se osjećala toliko
slabom, želeći ga i proganjajući ga, budući je i on vodio isti rat samo na
potpuno drugačiji način. „Uzimajući u obzir okolnosti, mislim da uopće
nije bilo pogrešno.“
„Je li tvoj tata znao?“
„Baš, kao da ću mu reći da imam seksi snove o tebi.“
Njegove su oči potamnile u otkucaju srca. „Seksi snove?“
„Oo da.“
Zvučao je čudno kad je opet progovorio. „Jesi li spremna?“
Izazivala sam tigra, to sam radila, ali bio je tako dobar osjećaj ponovno
biti načistu s njim. „Žuriš se, Cole?“
„Odlazimo odmah ili ću te naguziti preko te sofe. Što nije, nagađam,
način na koji želiš primiti moj kurac po prvi put.“
Pa opet ideja je bila izuzetno primamljiva. „U pravu si. Idem po
torbicu.“
Izgledao je samodopadno kad sam se vratila iz moje sobe, ali onda
uspješno je okrenuo igru i izbacio me iz ravnoteže, pa valjda je imao pravo
biti samozadovoljan. Njegov je Challenger bio parkiran niže u mojoj ulici.
Cole je držao suvozačeva vrata otvorena za mene, prije nego se smjestio
iza upravljača.
„Kamo idemo?“
„Vidjet ćeš.“
„Sviđa mi se tvoj auto, jako je zgodan.“
„Zgodan?“
„Oprosti, to je kao totalno opaki auto, isprašio bi dupe seksi autu.“
Naši pogledi su se sreli; on se zacerekao. „Je li tako bolje?“
„Bolje od zgodnog.“
Vozili smo se kroz poznato susjedstvo koje je okruživalo Vincent's.
„Napokon ćeš podijeliti kruh sa mnom kod Vincenta. Prošlo je, koliko,
dvanaest godina od posljednjeg puta?“
Nisam očekivala odgovor pa nisam osjetila razočaranje kad ga nisam
ni dobila. Cole je parkirao i obišao auto da mi pomogne izaći. Ali nije
pustio moju ruku, držao ju je čvrsto u svojoj velikoj, snažnoj dok nas je

187
uvodio u Vincent's, poznati mirisi pokrenuli su bezbrojne uspomene koje
su bile i dobrodošle i gorko-slatke. Nakon što smo se smjestili za naš stol,
pojavio se konobar.
„Želiš li svoje uobičajeno?“ pitao je Cole.
„Molim te.“
Smiješak je bio tako lagan da bi mi promakao, da moja pažnja nije bila
zalijepljena na njegovo veličanstveno lice. „Piletina s parmezanom za
damu, čašu Chiantija* i Shirley Temple**, napravljen sa sokom od
đumbira, ne Spriteom, i s dodatnim višnjama.“
Trebao mi je trenutak da shvatim kako je pravilno lupanje bilo moje
srce. Cole se nije samo sjetio na koji način volim da se napravi moj Shirley
Temple, nego je također znao da više volim njihov Chianti sa svojom
piletinom s parmezanom od Caberneta: mog omiljenog vina. Sebi je
naručio odrezak, baš kao što je Tata uvijek radio. Kad je konobar otišao,
Coleova pažnja vratila se na mene.
„Jesi okej što smo ovdje?“
„Zbog Tate?“
„Aha.“
„Osjećam ga ovdje, ali to me ne žalosti, previše je sretnih uspomena.“
Konobar se vratio s našim pićima. Podižući svoju čašu, srela sam
Coleov uporan pogled. „Gdje sada živiš?“
„Nisam daleko od tvoje kuće.“
„Vratio si se u staro susjedstvo, sretna sam što to čujem.“ Grlo mi je
iznenada bilo suho, pa sam otpila gutljaj vina. Imala sam toliko pitanja o
noći kad je Tata poginuo. Sad nije bilo vrijeme za to i iako sam to znala,
ipak sam rekla, „Imam pitanja o noći kad je Tata umro. Neću ih sad
postavljati jer napokon imam Colea Campbella nasuprot meni za stolom
u Vincent'su, ali naposljetku ćemo morati obaviti taj razgovor.“
„To je pošteno.“
„Dakle, pričaj mi o klubu. Volim ga, usput. Sviđaju mi se bendovi koji
sviraju tokom tjedna.“
Potegao je svoje pivo prije nego je rekao, „Jedini razlog što ga imam je
zbog tvog tate.“
Posegnuvši ponovno za svojom čašom, naslonila sam se u svojoj
stolici. Vijesti me nisu iznenadile; to je totalno bilo nešto što bi Tata
napravio. „Kako se to dogodilo?“

*Chianti – vrsta vina proizvedena u regiji Chianti u središnjoj Toskani, Italija

** Shirley Temple – koktel od limun sode ili đumbira, grenadine, višanja i naranče, ime je dobio po
dječjoj filmskoj zvijezdi

188
 Čudan izraz prešao je preko njegovog lica, nervoza možda, što je bilo
neobično vidjeti na nekome tko je tako dobar u skrivanju svojih osjećaja.
„Tražio je načine proširenja, ja sam htio isprobati nešto drugačije, sve je
nekako sjelo na svoje mjesto.“
„Zar si mislio da ću se ja uzrujati?“
„Nisam bio siguran. Mislila si da sam bio više s njim na kraju, samo
nisam htio dodati na tvoje ionako pogrešno uvjerenje.“
„Pogrešno.“
Zgrabio je svoje pivo. „Da.“
„Ne zamjeram ti ono što si imao s mojim tatom. Znaš to, točno?“
„Aha.“
„Drago mi je što si ga imao i što je on imao tebe i sretna sam što je bio
tu za tebe, što si ga pustio da bude tamo za tebe.“
Njegova pažnja nije popustila, njegova koncentracija potpuno na
meni, ali ništa nije rekao.
„Sve je napravilo puni krug, Tata je bio tu za tebe kad si ga trebao, a ti
si bio tu za mene kad sam te trebala, pa ćeš možda jednog dana pustiti
mene da budem tu za tebe kad me budeš trebao.“
Bila sam potpuno nepripremljena za ono što je slijedeće učinio. Savio
je svoje prste oko mojeg vrata, grubo me privlačeći bliže dok je ustajao i
naginjao se preko stola da bi prekrio moje usne svojima u poljupcu koji je
bio i posesivan i nježan. I kao što je učinio i one noći u mom studentskom
domu, probudio je toliko osjećaja u meni tim jednim fantastičnim
poljupcem. Kad je odmakao svoje usne od mojih, samo je neznatno oslabio
pritisak na mojem vratu, dovoljno da se fokusiram na njegovo lice.
„Nisam se trebao držati podalje.“
Uistinu nije trebao i iako sam ga trebala prekoriti što je to učinio, kojeg
bi to smisla imalo? Sad smo bili ovdje pa sam umjesto toga rekla, „Ne
mogu vjerovati da si cijelo ovo vrijeme i ti jednako se osjećao.“
„Nisam spoznao dubinu onoga što sam osjećao do one noći u tvom
domu. Nije bilo samo seks i znao sam da, ako si se ti osjećala kao i ja,
nećemo biti sposobni odvojiti se. Ti si tek počinjala u svijetu, nije bilo
ispravno vezati te.“
„Htjela sam biti svezana.“
„Mislio sam kako nisi dovoljno stara da znaš bolje.“
„A sad?“
„Pogriješio sam.“
„Oko toga se apsolutno slažemo.“

189
 Osmijeh me ostavio bez daha, njegova ruka pomakla se sa mog vrata,
lagano klizeći duž moje čeljusti prije nego se smjestio natrag u svojoj
stolici. „Moram se iskupiti za puno vremena.“
Još uvijek nisam bila u cijelosti sigurna da se bilo što od ovog uistinu
događalo. Mislim znala sam da se događalo, ali kako je to bilo nešto što
sam željela i što mi je tako dugo bilo uskraćeno, nije imalo stvaran osjećaj.
To nije značilo da neću uživati u tome. „Ja sam totalno za to.“
Pomislio je na to, vragolast pogled koji mi je dobacio to je dokazivao,
ali umjesto toga je rekao, „Sutra navečer imam poslovni sastanak, ali želim
slijedeću večer.“
Mogao je imati tu noć i svaku poslije nje, ali njemu sam rekla,
„Provjerit ću svoj kalendar.“
Ljubomora je sad bila njegov izraz i dovraga, ali sviđao mi se taj izgled
na njemu. „Štogod to bilo, otkaži.“
Bahat, apsolutno, bezobziran, aha, pa ipak voljela je to jer je to bio Cole
i on je polagao svoje pravo, napokon. Posegnuvši preko stola, prešla sam
prstima preko njegove ruke. „Zadirkujem te. Moj kalendar je sasvim
prazan, prazan je već dugo vremena.“
Njegovi prsti isprepleli su se s mojima, nešto napetosti je nestalo iz
njega. „Dobro.“
Naše večere su stigle. Piletina s parmezanom nikad nije bila tako dobra
kao sad sjedeći nasuprot Colea.
Vrativši se kući, Cole nije ušao, ali dopratio me do vrata i poljubio me,
dugo i snažno. Htjela sam ga u svom krevetu, htjela sam završiti što smo
započeli one noći u mom domu iako sam htjela postupiti kako je on
predložio i ići polako. Htjela sam to tako jako da su riječi izašle iz mojih
usta prije nego sam ih mogla zaustaviti. „Jesi li siguran da nećeš ući
unutra?“
„Ne večeras.“ Dotaknuo je moju bradu kako bi zadržao moj pogled na
njemu. „Ali uskoro.“
Tijelo me boljelo; htjela sam da on to olakša, ali kako on to neće, morat
ću uzeti stvari u svoje ruke ili ću poludjeti. Na moju sramotu, znao je o
čemu razmišljam.
„Nemoj se dirati, Mia.“
Oči su mi se raširile. „Kako znaš o čemu sam razmišljala?“
Prešao je palcem preko moje dojke, bradavice tako tvrde da je boljela.
„Tvoje tijelo šalje sve signale, ali pusti neka se skuplja, neka se krčka.“
„Ako moram ja, moraš i ti.“
„Obećavam.“

190
 „Znaš da jednom kad obećaš to ne možeš povući, nikad.“
„Znam.“
„Dobro, i ja obećavam. Da li je moguće umrijeti od nakupljene
požude?“
„Oboje ćemo saznati.“
„I ti to osjećaš?“
„Onog dana kad si došla u moj ured i rekla mi kako žudiš za mnom i
natuknula da si olakšala svoju bol pretvarajući se da je to moja kita, otad
sam tvrd.“
Problijedjela sam. Rekla sam to, nisam li? To je bilo, vau, to je bilo
stvarno hrabro.
Činilo se da je on uhvatio moju nelagodu kad je rekao, „Najseksi
prokleta stvar koju sam ikad čuo.“
„Istina je.“ Koliko god je sramotno to priznanje bilo, bila je to istina.
„Sranje, ne olakšavaš mi ovo.“
Koliko god sam htjela povući ga u moju kuću i iskoristiti ga, bio je u
pravu. Imali smo cijelo vrijeme svijeta; uskočiti u seks bilo je glupo,
pogotovo ako smo željeli nešto više, a ja sam htjela, htjela sam cijelog
Colea, ne samo njegovo tijelo. „U pravu si, trebamo sačekati.“
„Ti zaslužuješ sve, Mia, da te izvodim, častim večerama, obožavam i
onda ću te držati u krevetu cijeli tjedan.“
Htjela sam zaplakati; ovo je bilo teško. „Obećaj.“
Njegov izraz lica postao je zločest. „Obećati da ću te držati golu i u
krevetu sa mnom cijeli tjedan? Aha, obećavam.“
„Izgleda me čeka hladan tuš.“
„I tebe i mene.“ A onda me poljubio, njegov jezik poharao je moja usta,
izvlačeći jecaj duboko iz mojega grla. Noge mi nisu bile stabilne kad je
zakoračio unatrag. „Zaključaj svoja vrata.“
„Okej.“
„Donijet ću večeru i film u subotu.“
„Okej.“
„Unutra dušo.“
Oh Bože, sad me zvao dušo. Činjenica da se nisam rastopila u lokvu
ispred njegovih nogu bila je nevjerojatna. „Dušo?“
Nježnost je ispunila njegovo lice, prizor tako prekrasan jer je bio tako
rijedak. „Unutra. Zaključaj vrata.“
Napokon, učinila sam kako mi je rekao i ušla i zaključala vrata, a zatim
sam stala pod najhladniji tuš u mom životu.

191
 Janie je htjela da izađemo večeras i kako se nismo vidjele već neko
vrijeme, objeručke sam zgrabila priliku. Trebale smo se naći u Silver Cityju
i dok sam završavala s oblačenjem, telefon mi je zazvonio.
Nisam gledala na ekran, mislila sam da je to Janie, pa mi je Kevinov
glas upalio alarme. „Kevin. Zvučiš čudno, jesi okej?“
„Imam neke informacije o tvom tati.“
Zabrinutost mi je prostrujala niz kralježnicu jer se činilo da sa svakim
novim djelićem informacija, slika postaje sve gora. „Zar nisi dobio moju
poruku kako želim da prestaneš istraživati oko toga?“
„Aha, ali previše je sočno da se povučem.“
Sranje. Slika psa sa kosti pojavila mi se u umu. I unatoč strahu koji sam
osjetila jer nismo bili dorasli ovom s obzirom na uključene igrače, nisam
mogla poreći da mi je zanimanje skočilo. „Što si saznao?“
„Dođi do moje kuće. Bit će lakše da ti pokažem.“
„Izlazim s Janie večeras.“
„Pošalji joj poruku, reci da ćeš malo zakasniti. Daj, ovo je veliko Mia.“
Bilo je to nepristojno, potpuno. Već sam imala planove, ali htjela sam
saznati što je učinio, a Janie je bila zloglasno poznata po kašnjenju;
vjerojatno ćemo ionako završiti u klubu u isto vrijeme. „Okej.“
Kad sam poslala poruku Janie, nisam dobila odgovor pa je ona
vjerojatno još bila pod tušem. Pomislila sam da pošaljem jednu Coleu, ali
već sam mu ranije javila svoje planove za večeras. Uostalom ako mu
pošaljem poruku za ovo, već sam mogla čuti njegovo urlikanje kako ne bih
smjela zabadati svoj nos u to, a kako sam se tehnički povukla i rekla
Kevinu da to učini, pa ništa od toga ne bi bilo jednostavno objasniti u
poruci, nisam mu se javila. Sutra ću mu reći za Kevina, naročito jer se
činilo da ću imati novih vijesti. Ako bi se on pojavio u klubu prije mene,
Janie mu je mogla reći gdje sam.
Zaključavši, krenula sam prema mom autu. Kevin je živio u Green
Streetu, otmjenoj ulici blizu Philadelphijskog Muzeja Umjetnosti sa
elegantnim domovima znatno većim od onog u kakvom sam ja odrasla.
Kevinova kuća bila je sjajna, nimalo iznenađujuće jer je čovjek uživao u
finim stvarima. Imao je postavljene parkete od oraha po cijeloj kući, novu
kuhinju sa radnim plohama od steatita, Wolfov štednjak i ormariće po
mjeri. Sve u njegovom domu govorilo je o novcu i ponovo sam se zatekla
kako razmišljam otkud je mogao to sve priuštiti na plaći privatnog
istražitelja ako nije rođen u novcu, što je bilo vjerojatno. Znala sam vrlo

192
malo o njemu. Možda je i podijelio svoje podrijetlo sa mnom, a ja ga
jednostavno nisam čula, jer sam se često isključivala kad god bi pričao.
Nisam ga htjela isključivati, ali postojala je granica do koje bih mogla
podnositi njegovu samohvalu.
Za razliku od moje ulice, ovdje parking nije bio tako loš i posrećilo mi
se pronašavši mjesto samo par kuća ispod njegove. Izgleda je buljio kroz
prozor čekajući me jer je otvorio vrata prije nego sam uopće pokucala.
Ludilo je bila riječ koja mi je pala na pamet kad sam ga ugledala.
„Jesi okej?“
Mahnito i nervozno, njegove su oči pregledale obje strane ulice prije
nego su se smjestile na meni. „Aha, uđi.“
Zatvorio je vrata i onda samo stajao tamo, kao da nije siguran što da
slijedeće učini. „Dakle hoćeš li podijeliti sa mnom što si saznao?“
Bez riječi, prošao je kroz kuću sve dok nismo došli u kuhinju, gdje je
izvukao bocu Maker's Marka i sebi natočio dupli wiskey, također
neobično, kad je rekao. „Jesi li znala da je tvoj tata prenosio informacije
Philadelphijskoj policiji?“
„Što?“
„Aha, poslove u susjedstvu i dogovore koji uključuju Steina, podijelio
je to s policijom.“
Kasnonoćni izleti prije nego je umro, znači to je radio. „Ne, nisam to
znala.“
„Malo sam istraživao i jedan se tip stalno pojavljuje povezan sa
Steinom. Svjetlokosi tip jeziva izgleda, znaš li nešto o njemu?“
Trnci su mi prošli tijelom razmišljajući kako je došao u moj ured neki
dan. „Aha, zašto?“
„Što znaš?“
„Sumnjam da radi za Steina, njegov plaćeni snagator.“
„Je li ga tvoj tata ikad spomenuo?“
„Samo da moram biti dalje od njega. Kevine, što znaš o njemu?“
„Što je s Coleom, je li on kad pričao o njemu?“
„Cole?“
„Aha, je li ikad rekao nešto o njemu?“
Nešto mi je govorilo da nije dobra ideja otkriti kako je Cole spomenuo
da je radio za njega, naročito jer je Cole bio vlasnik popularnog noćnog
kluba a ovaj je čovjek očito bio loša vijest, pa sam lagala, na neki način.
„Ne.“
„Gdje su sve stvari od tvog tate? Jesu li još u kući?“

193
 Nelagoda me prožela jer je ovo ličilo na ispitivanje. „Kevin, rekao si da
imaš informacije o mom tati. Prestani s prokletih dvadeset pitanja i nastavi
dalje.“
„Hoću, ali njegovi dosjei, jesu li još u njegovoj kući? Nisi li ju prodala?“
Frustracija se probila kroz nelagodu, zbog čega sam progovorila bez
stvarnog razmišljanja. „Ja sad tamo živim, ne prodajem ju.“
„Znači njegove stvari su tamo?“
„Da, što te briga za to?“
Drugi glas čuo se iza mene. „Njega nije, ali mene jest.“
Okrećući se prema glasu, moj mozak borio se shvatiti ono što sam
ugledala – svjetlokosog čovjeka.
Kevin je zvučao histerično. „Napravio sam što si tražio.“
Pokušavala sam pohvatati konce, pa nisam odmah shvatila i Kevinov
komentar i njegove implikacije.
„Jesi. Mislio sam da si zaljubljen u nju pa opet si joj smjestio kako bi
spasio svoje dupe.“
Smjestio mi? Strah me obuzeo, toliki da su mi se noge oduzele. Sad
sam se ja osjećala poput luđaka jer sam unezvijereno pogledavala naokolo,
tražeći način kako pobjeći.
„Žao mi je, Mia.“ Pogled mi je zasjekao Kevina, pun probuđenog bijesa
kad se razumijevanje konačno probilo. On me namamio ovamo. „On me
htio ubiti.“
„Još uvijek ću te ubiti.“
Kao reakcija na zastrašujuću izjavu svjetlokosog muškarca, Kevinove
su oči umalo izletjele iz njegove glave. Ovo se uistinu događalo... moj
stomak se digao. Kevin je uzmicao, kretnja je izgledala nesvjesna; nije
daleko stigao kad se drugi čovjek pojavio iza njega.
„Hajde da provjerimo podrum, hoćemo li?“ To su bile posljednje riječi
koje sam čula prije nego mi je strašna bol eksplodirala u glavi i sve se
zacrnilo.

Kad sam došla k sebi, trebala mi je minuta prije nego me stvarnost

pogodila. Grčevito se ustavši sa svog mjesta na prljavom podu, razgledala
sam malu prostoriju. Žarulja, vjerojatno ne jača od 25 vata, gorjela je u
jedinom svjetlosnom tijelu koje je visjelo sa stropa. Čudan, tanak miris
trenutno me obuzeo i kad sam pogledala po sobi, primijetila sam da nisam
sama. Još je netko bio na podu. Je li to bio Kevin? Požurivši se do njega

194
četveronoške, nisam ga morala vidjeti kako bih znala da je mrtav, jer je
smrad dolazio od njega.
Jako svjetlo skoro me zaslijepilo kad su se vrata na drugoj strani sobe
otvorila. Ušao je svjetlokosi čovjek, ali moje su oči vratile se na tijelo i
prizor Kevina, ili onog što je ostalo od njega. Prsti su mu bili odrezani, svi,
i bio je mučen. Modrice i komadi mesa koji su nedostajali na njegovom
tijelu digli su mi želudac u grlo tako brzo, da sam se jedva na vrijeme
okrenula prije nego sam povratila. Bila sam više nego preplašena, čak više
nego užasnuta. Da li se ovako i moj tata osjećao?
„Gospođice Donati. Učinio sam vam uslugu. Vaš prijatelj baš i nije bio
neki prijatelj, zar ne?“
Nisam htjela biti nigdje u blizini u tog čovjeka, pomakla sam se u
udaljeni kut pripremajući se za ono što slijedi, ali on se zaustavio odmah
kraj vrata.
„Kevin je bio arogantan kreten.“
Privukavši jedinu stolicu u prostoriji, smjestio se na nju i prekrižio
noge poput čovjeka koji se namjerava zadržati neko vrijeme. „Znači ti si
Coleova Mia.“
„Poznajete Colea?“ Iako bolesna od straha, neću mu dati ništa o Coleu.
„Radio je za mene neko vrijeme.“
Iako sam znala taj detalj, nisam skrila užas saznanja da je Cole bio
nadohvat ruke ubojice. Svjetlokosi je moju reakciju shvatio drugačije i ja
ga nisam ispravila.
„To ti je odbojno? Pa ako ćeš se bolje osjećati, bilo je i Coleu.
Pretpostavljam da je bio šok čuti vijesti o svom ocu na način na koji ti ih je
gosp. Lowell odlučio priopćiti. Nije li ti bilo čudno što je to samo tako
istovario na tebe?“ Pomalo se nagnuvši prema naprijed, činilo se da uživa
u panici koju je izazvao u meni. „Jeste li ostali bez riječi, gđice. Donati? Od
straha neki mogu zanijemiti. Gosp. Lowell bacio je te vijesti tebi u lice, jer
sam ja to tako htio. Morao sam znati koliko si ti znala o svom tati i
njegovim poslovima sa Steinom. Nije trebalo puno da uvjerim Kevina da
obavi taj posao za mene. Za čovjeka koji je sebe smatrao vrlo pametnim,
on to baš i nije bio.“
Stomak mi je opet uzavrio jer je ovog čovjeka ubojstvo uzbuđivalo. Da
li je isto učinio i mom tati?
„Ne bih ga ubio samo zato jer je bio umišljeni šupak, ali pokušao me
ucjenjivati. Od svih gluposti, on je zapravo mislio da me može pokoriti
zbog neke prljavštine koju je iskopao. Mislio je da ću podviti rep kao
njegove ostale mete. To je bila njegova greška.“

195
 Cijelo moje tijelo tako se jako treslo da sam pomislila kako bih mogla
nešto slomiti. Koliko god sam željela opet vidjeti mog tatu, nisam bila
spremna umrijeti.
„Hoćeš li i mene ubiti?“
„To ovisi o tebi.“
Stomak mi se zgrčio, zbog nagona za povraćanjem umalo sam to opet
uradila.
„Malo si premorena, pa ću ostaviti pitanja za kasnije.“
Gledajući u čovjeka koji je ubio Kevina, koji će ubiti mene, koji je
vjerojatno ubio mog tatu, ljutnja je u trenu zamijenila strah. „Zašto si ubio
mog tatu?“
Od njegovog cereka moja koža se naježila. „Malo prkosa, sviđa mi se
to Mia. Ja nisam ubio Macea, prilično sam se divio tvom ocu.“
Nisam mu odmah povjerovala, ali onda zašto bi dovraga lagao? Imao
me točno tamo gdje me htio i čim dobije ono što želi od mene, ubit će me.
Nije imao razloga lagati. Pa ako on nije bio onaj koji je ubio mog tatu, da
li je to bio Stein?
„Da li je Stein?“
Nije bilo humora u njegovom smijehu dok je ustajao. „Čovjek ne bi
znao koji kraj pištolja da uperi.“
Nisam imala pojma, jer ako to nisu bili Stein ili ovaj čovjek, onda tko je
ubio mog tatu? Ili je njegova nesreća zapravo samo i bila prometna
nesreća?
Razmišljala sam o tome kad je on dodao, „U stvari, skoro se nećkam
oko ideje da te moram ubiti. Nadajmo se da neće doći do toga.“
Vrata su se otvorila i drugi čovjek je ušao, onaj isti koji je bio kod
Kevina.
„Vodi ju gore.“ Svjetlokosi je dao tu naredbu dok je išao prema
vratima. Njegove su slijedeće riječi bile natopljene sarkazmom. „Nadam
se da će ti smještaj biti udoban.“
Grubijan kojem je naređeno da me odvede u moju sobu, povukao me
na noge krvnički stisnuvši moju nadlakticu koju nije ispuštao dok me
vukao iz sobe i niz mračan hodnik. Nismo daleko dospjeli kad me zabio u
zid i čvrsto se stisnuo, trljajući se o moje dupe. Ledena otupljenost me
obuzela, čak i dok sam se pokušavala osloboditi, ali njegov stisak nije
popuštao: zarobivši me i prisiljavajući me da se pokorim. „Kasnije, ti i ja
ćemo se zabaviti.“
Mučnina je navalila iz mog stomaka osjetivši njegov topli dah na mom
obrazu, upalivši moj bijes čak i dok su od čistog užasa moja usta bila suha

196
i tijelo slabo. Pustio me je, odvukao uz stepenice, otvorio vrata i gurnuo
me unutra. „Vidimo se kasnije.“ Čula sam zvuk zaključavanja dok je brava
sjedala na svoje mjesto.
Tek tad sam se prepustila strahu, kliznuvši niz zid, tijelo mi se divlje
treslo dok su prizori Kevina ispunjavali moju glavu zajedno sa stvarnošću
da ću i ja vjerojatno doživjeti istu sudbinu. Nisam jednostavno mogla
zaustaviti suze.

197
 Dio vođenja kluba koji sam stvarno mrzio, razlog zbog kojeg sam
morao zaposliti voditelja na puno radno vrijeme, bili su pregovori sa
raznim dobavljačima. Natezanje i pregovori su me uznemirivali; samo mi
daj sranje po istoj cijeni koja je bila prošle godine. To nije tako išlo pa sam
umjesto bio sa Mijom, slušao gunđala kiselog lica kako mi recitira zašto su
cijene porasle.
Moj telefon je zazujao; provjerivši ekran nisam prepoznao broj, ali ipak
sam se javio na poziv jer mi je zujanje klinca nasuprot mene zadavalo
glavobolju. „Da.“
„Cole?“
Nisam prepoznao glas, ali nije se mogla negirati zabrinutost u njenom
tonu.
„Aha.“
„Žao mi je što te gnjavim. Zvala sam Tickled Ivories i dobila tvoj broj
od Claire. Ja sam Janie, Mijina prijateljica.“
Nelagoda je prošla kroz mene, Mia mi je poslala poruku da će ona i
Janie izaći večeras. „Je li Mia okej?“
„Zato te zovem. Poslala mi je poruku ranije da će skrenuti prije nego
se nađe sa mnom, ali to je bilo prije tri sata i ona se ne javlja na svoj
telefon.“
Krv mi se zaledila. „Kuda je išla prije nego se trebala naći s tobom?“
„Taj tip kojeg zna zvao ju je da stane kod njega, što je čudno jer ga ona
ne podnosi. Njegovo ime je Kevin Lowell.“
Mišići su mi se ukočili, taj mali jebač se pojavio i njegov prvi potez bio
je da nazove Miu. Pitam se da li je to bio razlog Bruceovog poziva ranije –
kako bi me obavijestio da je Kevin uočen. Nisam se javio, bio sam zaposlen
s pripremama svojih sranja za sastanak, pa sam rekao Claire neka

198
preuzme poruku. S takvim vijestima, trebao je inzistirati da se ja javim; bio
sam stvarno ljut što nije bio uporan. Skrenuvši svoje misli sa zavrtanja
Bruceovog vrata, rekao sam Janie, „Krećem do Kevina. Zašto ti ne bi otišla
do Mijine kuće. Ako se ona vrati, nazovi me.“
„Okej.“ Trenutak tišine prije nego je dodala, „Dovest ćeš ju kući?“
„Aha, Janie, dovest ću ju kući.“
„Hvala ti.“
Prekinuvši poziv, ustao sam i krenuo prema vratima. Nisam mislio da
je Mia u opasnosti, opasnost će nastupiti kad Mia počne postupati prema
kakvim god informacijama Kevin joj proslijedi. Nisam čak ni pogledao
klinca kad sam rekao, „Moramo prebaciti na neki drugi termin.“
Tek sam stigao do svog automobila, kad mi je mobitel opet zazvonio.
Terenceov broj u meni je izazvao strah kakav nisam osjetio otkad sam bio
klinac. „Što se događa?“
„Zovem te iz usluge, ali moraš ostati pribran.“
Ruka kojom sam držao mobitel je utrnula; ovaj poziv jako me
podsjećao na onaj u kojem je javio da je Mace mrtav. „Mia je.“
„Sranje, žao mi je; Mia nije ovdje, ali njena torbica, mobitel i auto jesu.
Moraš doći do Kevinove kuće. Cole, nije lijepo.“
Prekinuvši poziv, stajao sam tamo nesposoban pomaknuti se. U tom
trenutku, stvarnost da bi Mia mogla biti izgubljena za mene, da je jedini
razlog zašto sam se dizao iz kreveta svako jutro nestao ... svaki komadić
oklopa kojeg sam podigao tijekom godina nestao je. Bio sam onaj mali
dječak koji traži hranu; gruba realnost svijeta koje sam se bojao sad je bila
poput oštre pljuske preko mog lica. Presjekao sam davno suze, ali dok sam
tamo stajao pod uličnom rasvjetom koja me obasjavala, izazivala me da je
svjetlo koje me uvijek vodilo kući nestalo, suze su pekle moje oči i klizile
niz obraze.
Trenutak je prošao, ona nije bila mrtva, bila je još uvijek živa i jebeš mi
sve, rastrgat ću ovaj prokleti grad da ju pronađem. Popevši se u svoj auto,
prekršio sam svaki prometni zakon da stignem do Kevinove kuće.
Policijska vozila naredala su se uz ulicu i policajaci su vrludali po
prednjem dvorištu; Terence je stajao kraj vrata i čekao me.
„Moraš navući ove kratke čizmice. Ništa ne diraj, ali moraš nešto
vidjeti.“
Miris me prvi pogodio; prizor koji je uslijedio bio je kao neki iz horor
filma – lokva krvi na betonskom podu, prskanje krvi po zidovima.
Poznavajući Donnyja, prepoznao sam njegov ručni rad.
„Donny.“

199
 „To sam i ja mislio.“
Ne bih mogao reći koja me točno emocija prožela. Tako nagonska da
sam umalo pao na koljena na pomisao kako je Mia bila prisiljena gledati
sadističkog ubojicu poput Donnyja na djelu. A onda se moje tijelo smrzlo
jer je Donny imao Miju. Ta jebena životinja imala je Miju. Preplavilo me,
kao kad te val uhvati nespremna; bijes koji sam držao pod strogom
kontrolom borio se za slobodu. Donny je bio mrtav čovjek. Ulovit ću ga,
ići ću do pakla i natrag ako bude potrebno, ali on će umrijeti zbog ovog.
Stigao sam do stepenica kad mi je Terence zgrabio ruku. Čitao me kao
knjigu. „Neće ju odvesti u svoja redovna lovišta, zna da ćeš ju tražiti.“
„Ne možemo samo jebeno stajati ovdje. Znaš za što je on sposoban, a
on ima Miju.“
„Znam, ali juriti preko cijelog grada bez traga joj neće pomoći. Moramo
saznati kuda ju je odveo.“
Koliko god se tome protivio svaki instinkt u meni, ostaviti Miu na
milost toj životinji, Terence je bio u pravu. „Dakle koji je plan?“
„Potražit ćemo da li nam je ostavio koje tragove. Pronaći ćemo ju,
Cole.“
Aha, ali hoće li to biti prekasno kao što je bilo s Maceom. Potisnuo sam
to sranje, ona je bila tamo negdje i ja ću ju pronaći, dati svoj život za njen.
„Što misliš zašto ga je obradio ovdje dolje?“ Koncentriranje na
Terenceovo pitanje pomoglo mi je da ne poludim, ali to je bila teško
izvojevana bitka. Gledajući uokolo, primijetio sam da je Kevin prostoriju
zvučno izolirao.
„Zvučno izoliranje. Da Donny može obraditi Kevina u njegovom
vlastitom podrumu, njegovi napori prigušeni, vjerojatno se uzbudio na
sasvim novi bolesni način zbog toga, a kako je trebao svoj alat, trebao se
pripremiti, najvjerojatnije je već bio ovdje.“ Kevin je ne znajući zabavljao
čovjeka koji ga je vjerojatno ubio. A znajući ono što sam znao o Kevinu, on
se vjerojatno hvalio svojim podrumom. Tip je bio prvoklasni luzer, ali
nitko nije zaslužio što mu je Donny uradio.
Telefon mi je zazujao i provjerivši broj, bila je to Mijina kuća.
Prvo me pogodilo olakšanje dok se nisam sjetio da je njezin auto bio
još ispred kuće, a njen telefon i torbica su sad bili u dokazima.
„Janie je. Mislim da je bolje da dođeš ovamo.“
Strah – oštar i zlokoban – zabio se u mene. Da li ju je Donny odveo kući
i uradio nešto slično njoj? Da li je objavljivao nešto? „Je li Mia tamo?“
„Ne, ali netko je provalio u njenu kuću.“
„Krećem.“

200
 Bio sam na pola stepeništa kad me Terence upitao, „Kuda ideš?“
„Maceova kuća.“
„Idem i ja.“
Kad smo stigli, Janie je bila na ulaznim stepenicama. Glava joj se
podigla čim sam stigao do nje; suze su joj bile u očima.
„Njena je kuća uništena.“
Prošavši pored nje, ušao sam u dnevnu sobu i uništena je bila blaga
riječ. Mjesto je bilo temeljito prekopano. „Sranje. Donny je bio zaposlen
večeras. Prijavit ću ovo.“ Terence je već javljao radijom scenu zločina.
Htio sam sam rastrgati mjesto, jednaki dijelovi bijesa i straha hranili su
tu potrebu. Isuse, ona je bila tamo negdje, prestrašena, sama i sa čovjekom
o kojem je znala dovoljno da zna kako je nemilosrdan. A ja sam tu stajao,
u njenoj kući, s mojim jebenim kurcem u ruci jer nisam napravio ono što
sam obećao da ću učiniti. Zaštititi ju. Kako se ovo jebemu opet dogodilo?
„Tko će znati ako nešto nedostaje? Terenceovo pitanje trgnulo me iz
mojih misli.
„Osim Mije, Teta Dee.“
„Moramo ju nazvati.“
„Ja ću to uraditi.“
„Jesi li sposoban za ovo?“
Zbog Terenceovog pitanja prebacio sam svoju pažnju sa telefona na
njega. „Kako to misliš?“
„Kevin se pojavio i sad je vjerojatno mrtav, a Mia je vjerojatno sa
Donnyjem, pa te pitam hoćeš li moći biti sabran ili te moram povući sa
slučaja.“
Povući me? Neka jebeno pokuša. „Imam sve pod kontrolom.“
„Ozbiljno Cole. Ako se odmetneš, sjebat ćeš ovu istragu i što god
pronađemo nećemo moći iskoristiti. Znam što ti ona znači, ali moraš
sačuvati trijeznu glavu.“
Pomaknuvši se dok nisam stajao tik do njega, zarežao sam, „Ne brini
zbog mene.“
Nije ništa rekao, samo me proučavao minutu, prije nego je izgovorio,
„U redu.“

Kad je Teta Dee stigla deset minuta kasnije, činila se zbunjenom, a

zašto i ne bi bila? Nisam razgovarao s njom, zapravo nikad, pa da ju ja
odjednom nazovem i zamolim da dođe do nećakinjine kuće – kuće u čijoj

201
je ulici bilo parkirano nekoliko policijskih automobila – aha, bila je
zbunjena i zabrinuta.
„Gdje je Mia? Zašto su ovdje policijska vozila?“
Bruce je stigao i dok je Terence obrađivao mjesto, on je preuzeo
vodstvo s Tetom Dee. Znao sam da je to učinio jer ju nije samo poznavao
zbog Maceovog slučaja, on je bio prijatelj Maceu, bio je prijatelj sa svim
Donatijima.
„Bruce, što se događa?“
„Mia nije ovdje, ali njena je kuća pretresena.“
„Pretresena?“ Trebalo joj je tren ili dva da to provari. „Gdje je Mia?“
„Nismo sigurni.“
„Što to dovraga znači, da niste sigurni?“
„Ranije večeras, Mia se našla s čovjekom, Kevinom Lowellom.“
„Kevin, ona mrzi Kevina. Zašto bi se kvragu našla s Kevinom? Da li je
ovo zbog onog što je rekao Miji o Maceovoj nesreći?“
„Nismo sigurni, ali Mia se trebala naći s Janie DeLuca, ali nije se
pojavila, a mi ne možemo dobiti ni Miju ni Kevina. Janie je došla ovamo
da sačeka Miju i pronašla njenu kuću rasturenu.“
„Ti misliš da je ona u nevolji.“
„Ponavljam, nismo sigurni. Moguće je da ona i Kevin negdje
razgovaraju, potpuno nesvjesni da se bilo što dogodilo.“
To je bilo sranje. Kevin je vjerojatno bio mrtav, a i Mia, i već sama
pomisao na to me umalo izludila. Prekrasna i previše povjerljiva Mia bila
je u rukama ubojice i nije bilo nijedne jebene stvari koju sam mogao učiniti
oko toga. Jedini dvoje ljudi za koje sam mario i iznevjerio sam oboje.
Oči Tete Dee suzile su se kad je sumnju zamijenio strah. Obitelj Donati
nije imala zajedničke samo svoje crte lica. „Ti ne vjeruješ u to,“ rekla je.
„Nisam siguran u što vjerujem, ali neću naprečac donositi zaključke.
Pozvali smo vas ovamo jer nam treba da prođete kroz kuću i provjerite da
li nešto nedostaje.“
Sumnja je još gorjela u njenim očima, ali strah se vratio. Htjela je
pomoći Miji, bila je voljna učiniti štogod tražili od nje kako bi vidjela svoju
nećakinju sigurnu i čitavu kod kuće. Obitelj Donati nije bila velika, ali
svakako su bili bliski i oni su me prihvatili kao jednog od njih. Ne – jebeno
– vjerojatno.
„Okej. Pogledat ću. Mislite da tkogod je ovo učinio, tražio je nešto
posebno?“
„Da, i najvjerojatnije nešto Maceovo.“

202
 Opet su se njene oči suzile. „Mislim da u priči ima više nego što mi
govorite.“
U tom me trenutku jako podsjetila na Miju.
„O tome ćemo razgovarati kasnije.“
„O da, hoćemo detektive.“ Oslovila ga je detektive, što je značilo da je
ljuta, prije nego je krenula uz stepenice, ali zaustavila se i osvrnula se
natrag na nas. „Ako oni traže nešto Maceovo, ja još uvijek imam nekoliko
kutija iz njegovog ureda u svojoj garaži.“
„Slažete li se da ekipa pregleda te kutije?“ pitao je Bruce.
„Ako će to pomoći da dovedemo Miju kući, apsolutno.“
Tad sam se svečano zakleo; kad dobijem Miju natrag reći ću joj točno
što ona meni znači. Ona nije bila samo svjetlo koje me vodilo doma, ona je
bila moj dom.

„Gladna?“ pitao je čuvar dok se trljao, cereći se mislim zbog onog što
je vjerovao da je pametna igra riječi. „Desert dolazi kasnije.“ Spustio je moj
poslužavnik s hranom na stol. Izvana sam izgledala zgađena, u sebi sam
jedva ostajala pribrana jer nije bilo sumnje da me on namjerava silovati
prvom prilikom.
„Jedi, trebat ćeš energije.“ I s tom prijetnjom, išetao je van, zaključavši
vrata za sobom. Kao da bih mogla bilo što pojesti pod stalnom prijetnjom
silovanja. Bilo je primamljivo slomiti se, dobiti histerični napad, ali
odbijala sam dati tim čudovištima takvu moć nada mnom. Razmišljala
sam o svom tati i kako je on vjerojatno bio u sličnoj situaciji. On bi se borio;
on nikad ne bi popustio strahu. Ja sam bila njegova kćer; neću mu ni ja
popustiti. „Pomozi mi Tatice, da budem jaka poput tebe.“
Čekala sam da čujem čuvarove teške korake na stepenicama, nisam
htjela da se on vrati i vidi što radim, prije nego sam otišla do prozora,
maknula zavjese u stranu i nastavila s mojim naporima da izvučem
prozorsku dasku. Radije ću slomiti vrat skočivši kroz prozor nego
dopustiti tom čovjeku da me dira.
Nisam znala zašto me svjetlokosi oteo, spomenuo je ispitivanje, ali to
se nije još dogodilo. Prvih sat vremena provela sam pregledavajući sobu i
pridruženo kupatilo tražeći izlaz, ali vrata su bila iznenađujuće čvrsta i svi

203
prozori bili su zakucani daskama. Cole je bio u pravu; nisam imala pojma
u što sam se upetljala. A razmišljanje o njemu dovelo je do toga da me suze
protiv kojih sam se tako borila, zapeku u očima. Prošao je ovo već jednom
s mojim tatom i pomisao da će biti prisiljen opet proći kroz to, rasturala
me. Njegov cijeli život, ništa nije bilo lako, većina je bila teška i okrutna i
ipak je on išao dalje, pronašao svoje mjesto i ostao najljepša duša unatoč
svemu. A ja sam ga voljela i nikad mu nisam rekla, nikad nisam podijelila
te dvije male riječi.
Umiranje me prestravilo, ali napustiti ovaj svijet, a ne reći Coleu kako
smo sretni i blagoslovljeni bili Tata i ja što smo ga imali u našim životima,
kako je znati njega toliko više ispunilo naše živote i kako je on bio puno
bolji od Šarmantnog Princa jer je bio stvaran i pun mana i savršen. Pronaći
ću način da pobjegnem; pronaći ću ga za njega.

Probudila sam se vrišteći. Moja je kosa povučena tako jako dok su me

vukli sa kreveta, završila sam na podu u drhtavoj gomili. Svjetla su
nastavila treperiti, ali trebala je sekunda mojim očima da se prilagode, a
kad jesu, poželjela sam da nisu. Bio je to svjetlokosi i njegov izraz lica bio
je uznemirujući.
„Vjerujem da je tvoj otac uslikao neke optužujuće fotografije mog šefa,
fotografije koje ja želim. Gdje su?“
Njegov šef? Usta su mi se otvorila prije nego sam ih uspjela spriječiti.
„Stein?“
„Da.“
Da li je bilo moguće da su postojale druge mape fotografija u Tatinom
vlasništvu? Nisam podijelila tu informaciju s ovim čovjekom jer ako je
Tata imao fotografije, bile su važne ili ja ne bih bila ovdje. Odgovorila sam
većinom istinito, „Iskreno ne znam.“
Zakoračio je prema meni, moje ruke podigle su se i u obrani i u slabom
pokušaju da ga spriječim u daljnjem približavanju. „Razgovarao si s
Kevinom i čuo si naš razgovor u njegovoj kuhinji. Znaš koliko malo ja
znam o ovome.“
„Da li je tvoj tata imao sef?“
„Ne znam.“
Ovog puta nisam bila dovoljno brza; povukao me na noge i toliko jako
nabio na zid da sam vidjela zvijezde. „Trebala si biti njegov uredski
voditelj. Prestani se zajebavati.“

204
 „Ali nikad to nisam bila, umro je prije nego sam počela. Bila sam na
fakultetu, za ime Krista.“
„Koju banku je koristio?“
Znala sam točno koju je banku moj tata koristio, ali nisam imala
nikakve namjere to reći tom čovjeku, i onda je on dodao, „Reci mi što želim
znati ili ću posjetiti tvoju tetu i neću biti tako strpljiv s njom. Koja jebena
banka?“
„Citizens Bank na uglu Zapadne Oregon i Južne sedamnaeste ulice.“
„Zar je to tako bilo teško?“
„Čak i ako je imao sef, neće ti dozvoliti da ga vidiš.“
„Iznenadila bi se što su ljudi voljni učiniti uz pravilnu motivaciju.
Uzmi sebe na primjer; prijetnja tvojoj obitelji i nisi oklijevala dati mi što
sam želio. To je dobro znati, moram to zapamtiti.“
I s tim zlokobnim oproštajnim riječima, išetao je iz sobe. Potonuvši
natrag na pod, moje se tijelo počelo tresti. Morala sam pobjeći odavde.

Pozdravila sam san, bijeg od realnosti, ali dolazio je samo u nemirnim

naletima otkako je ova noćna mora počela. Prije koliko je to vremena bilo?
Prošle noći, noći prije te? Uzimajući u obzir moje okolnosti, osjećala sam
se prilično mirno, ali znala sam da je to šok – otupljuje stvarnost kako bi
se moj mozak mogao nositi sa jačinom onog što se događalo. Oslobodila
sam daske na prozoru samo da bih uvidjela kako sam dovoljno visoko, da
ću se vjerojatno ozbiljno ozlijediti ako skočim. Koliko god bih voljela reći
da bih radije skočila nego da me taj čovjek dodirne, znala sam da nikad ne
bih to mogla.
Nisam mogla pronaći izlaz i koliko sam se trudila održati nadu na
životu, duboko u sebi znala sam da ovo neću preživjeti. Mislim da sam to
znala onog trena kad je svjetlokosi ušao u Kevinovu kuhinju. Sklopio je
dogovor s Kevinom i u slijedećem dahu, ubio ga. Znala sam previše – bila
sam slaba karika – pa unatoč njegovim riječima, odavde neću otići živa.
Stvarno sam se nadala da postoji vječnost jer ako postoji, vidjet ću opet
tatu, osjetiti njegove snažne ruke oko sebe, čuti njegov glas. Ali razmišljati
o Teti Dee kako saznaje da me nema, izgubiti me tako blizu poslije gubitka
Tate. Janie ... i Cole. Sanjala sam ga prošle noći, sanjala o životu u kojem je
Tatica još uvijek živ, u kojem smo Cole i ja vjenčani. Puno se smiješio u
mom snu, njegove su oči sjale od smijeha, i znajući koliko je patio u svom
životu, to je bio stvarno sjajan san. Ali ako budem oduzeta od njega,

205
njegove oči neće svjetlucati; on se vjerojatno neće opet smješkati. Izgubit
će se u svojoj tuzi; napokon će popustiti sjenama koje su ga napadale
cijelog života. A na pomisao kako je Cole preživio toliko toga samo da bi
sve ionako izgubio, htjela sam bjesnjeti, htjela sam srušiti ovu jebenu kuću,
htjela sam ubiti one koji su me skrivali od njega. I koliko god sam se željela
boriti da pronađem svoj put natrag do njega, da ne prihvatim svoju
sudbinu, nisam toliko prihvaćala koliko sam razumjela da malo mogu
sama učiniti. Bila sam u zamci i na milosti ubojice.

Prošlo je skoro 48 sati otkako je Mia nestala i znali smo da ju Donny

ima. Kevinova tajnica potvrdila je kako je Donny posjetio Kevinov ured
nekoliko puta tijekom prošlog mjeseca, i nekoliko puta zvao telefonom.
Posljednji Donnyjev posjet bio je onog jutra kad je Mia nestala. Posrećilo
nam se što je Kevin imao kamere na svojoj kući, pa smo uhvatili djelić
registarske pločice, kao i stražnji branik kombija kako se odvozi od
njegove kuće. Vrijeme je odgovaralo. Krv u kući bila je samo Kevinova,
što je značilo da je Mia još uvijek živa ili je bila živa. Bruce je tražio kombi,
dok sam ja hodao ispred Terenceovog stola, a on pregledavao mapu sa
mjestima koji su Donnyju bili omiljeni za uvjerljive razgovore. Morao sam
biti ovdje, čak iako sam bio beskoristan; morao sam znati što se događa.
Morao sam biti spreman krenuti sa ili bez policijske dozvole.
Bruce se pojavio. „Uočili smo kombi na prometnim kamerama, Južna
treća ulica u Camdenu.“
„Kurvin sin, jedno od njegovih mjesta je blizu Lanning Trga.“ rekao je
Terence. Prešao sam već pola ureda kad je Terence dodao, „Moramo
skupiti ekipu.“
„Zajebi to.“
„Cole, ne možemo tamo ući pucajući.“
„Ni ne planiram to.“
„Što znači ...?“
Nije bilo vremena za ovo, Mia je bila u društvu čudovišta dva jebena
dana, dva dana duže nego što je to trebala biti, ali ovo nije bio samo Bruce,

206
koji bi mi vjerojatno progledao kroz prste; Terence je vodio istragu i čovjek
je igrao po pravilima. „Idem tamo i izvući ću ju.“
„Sam. To je tvoj plan?“
„Proveo sam prošlih pet godina kao jebena sjena. Dovraga, bilo je
slučajeva kad sam tebe i tvoje dečke ulovio nespremne. Neću čekati da ti
okupiš tim. Idem po nju. Upast ću unutra i van i na ovaj način ti nećeš
otkriti svoje karte Donnyju.“
„On nju drži jer nešto želi od nje, odvesti ju od njega prije nego to
dobije će ga raspizditi.“
„Aha, pa se ti bolje pobrini da su Teta Dee, Dylan i Janie zaštićeni.“
„Lakše reći nego učiniti. Nema sredstava za ovo, sranje, ova cijela
istraga bi trebala biti zatvorena.“
„Nije moj problem. Idem po nju, neću dozvoliti da čeka sekundu duže
nego što je neophodno. I ne dovodim ju natrag, sakrit ću ju negdje dok
ovo ne završi.“
Terenceov je pogled bio prodoran i izravan, ali iznenadio me kad je
rekao, „U redu, dat ću ti nešto slobode oko ovoga. Poslat ću ti poruku sa
adresom, ali želim znati kad ona bude vani i kuda idete.“
„Ne, reći ću ti kad ona bude vani, ali ne govorim nikome kuda idemo.“
„Da li i ti uopće znaš?“
Na to sam odgovorio kad sam se okrenuo i izašao iz stanice.

Kuća je bila uznemirujuće tiha; čula sam auto prije nekog vremena, ali
nisam mogla procijeniti koliko je daleko bio. Da li je svjetlokosi otišao?
Jesam li bila sama s tim čovjekom? Osjećala sam se kao da želim iskočiti iz
vlastite kože, znajući što mi se sprema, ali ne i kad. Pokušala sam otvoriti
vrata, ali za ruševnu kuću, vrata i brava su bili iznenađujuće čvrsti. Zvuk
koraka koji se penju uz stepenice zaledio me u mjestu. Bilo je vrijeme
između obroka, što je značilo da čuvar ne dolazi sa hranom. Mahnito sam
ponovo pregledala sobu tražeći oružje – pomislila sam na kratko
upotrijebiti drvo koje sam iščeprkala iz prozora, ali nije bilo dovoljno
veliko da izazove štetu i morala bih se približiti samo da ga upotrijebim.
Trčeći u kupaonicu, zalupila sam i zaključala vrata.

207
 Prošle su samo sekunde kad su se vrata kupaonice raspala. Užas,
otupjela od njega, moje srce bolno je lupalo. Apsolutno nije bilo zabune
oko njegovih namjera; u prednjem dijelu njegovih hlača bio je podignut
šator. Okrenula sam se da pobjegnem, ali ne dovoljno brzo. Ruka mu je
sunula, bolno se omotavši oko mog zapešća dok me vukao na sebe,
pritisnuvši svoju prednjicu na moju zadnjicu, njegova se erekcija trljala o
moje dupe.
„Napokon sami.“ Režao je. Ruke su mu bile grube, umalo ostavljajući
masnice dok je stiskao moje grudi. Suze su mi ispunile oči, ali sabrala sam
se i zabacila glavu unazad, udarivši njegovu čeljust. Stisak mu je dovoljno
oslabio da pobjegnem, ali kretao se tako brzo, zgrabivši moju ruku prije
nego me šakom odvalio po obrazu. Zvijezde su mi eksplodirale pred
očima, tijelo mi se zaljuljalo, žuč mi se digla u grlo i on je iskoristio moju
dezorijentaciju kako bi poderao moju bluzu, ruka mu se odmah omotala
oko dojke u grudnjaku koju je ogolio, stiskajući tako jako da je bol
prostrijelila kroz mene. Boriti se ili pobjeći, instinkt za preživljavanjem,
pretvorio me u divlju osobu. Počela sam se otimati i udarati, ali kako je bio
jači od mene, trznuvši me okrenuo i snažno me nabio na umivaonik. Rub
se zakopao u moj stomak dok se on opet počeo trljati o mene. U malom
dijelu mog mozga koji nije poludio od napora da pobjegnem, ukorijenio
se osakaćujući strah, jer mu nisam mogla pobjeći, imat ću snage samo za
još malo borbe a opet osjećaj njegove kite uz moja leđa izazvao je novi
nalet adrenalina dok sam se borila protiv njegova stiska; moji napori nisu
bili uspješniji.
Njegove usne okrznule su moj obraz; njegov glas tiho je prošaputao,
„Bori se i pobrinut ću se da te boli kad te budem jebao.“
I s tim riječima, poderao je moje hlače, rasporivši zadnju stranu kako
bi dobio pristup; otupljujući strah se proširio dok je moje tijelo drhtalo od
saznanja što dolazi. Njegovi prsti ukopali su se u moje gaćice, dodirujući
me kroz svilu. Zavrnuvši moju kosu u njegovim prstima, povukao je moju
glavu unatrag da vidim njegovo lice dok me silovao prstima, tako jako ih
nabijajući da sam plakala od boli od njegovih noktiju koji su se ukopavali
u nježno meso.
Sad nestrpljiv, otkopčao je svoje hlače i oslobodio svoj kurac, njegovi
prsti još uvijek bolno prepleteni u mojoj kosi, što je koristio kako bi me
držao mirnom uz umivaonik. A onda se pomaknuo kako bi mogao
poderati moje gaćice. Bez njegove ruke u mojoj kosi, napala sam;
okrenuvši se, podignute šake, opalila sam ga u grlo, ali ne dovoljno jako
jer umjesto da ga onemogućim, samo sam ga razbjesnila. Bacio me na zid

208
tako jako da je izbio zrak iz mojih pluća. Krenuo je na mene i očajna da
pronađem bilo što za obranu, moje oči zaustavile su se na toaletu. Bez
razmišljanja, podigla sam poklopac vodokotlića, promijenivši ruke dok
sam zamahivala njime kao palicom za bejzbol, i kako je on jurišao prema
meni, udar kad se spojio s njegovom lubanjom izazvao je bol od mojih
ramena niz ruke. On se nije odmah onesvijestio, iako su se njegove oči
zastaklile, prije nego se izvalio; ali bio je to prizor njegova kurca,
oslobođenog iz hlača, uvećanog i ljubičastog, koji je zapalio bijes u meni –
onaj tako sirov da nisam razmišljala dok sam posezala za pištoljem u
futroli na njegovom boku. Prebacivši osigurač, naciljala sam u njegov
kurac i opalila. Njegovo tijelo se trgnulo, budeći ga iz nesvijesti, ali samo
na sekundu prije nego je opet omlitavio.
Teturajući unatraške, udarila sam u zid kupaonice. Mir i borbenost su
me napustili, moje tijelo se počelo tresti, njegov pištolj ispao je iz moje
utrnule ruke kako bi zveketao na podnim pločicama koje su ubrzano
postajale crvene. Potonuvši niz zid, gledajući lokvu krvi, povraćala sam
dok nisu više samo suha naprezanja uvrtala moju utrobu.

Kuća u kojoj je Donny držao Miju izgledala je kao predviđena za

rušenje, kao i neke druge kuće u susjedstvu. Provozao sam se nekoliko
puta oko kvarta provjeravajući da li je kuća pod prismotrom, ali čini se da
Donny nije osjećao potrebu za tim dodatnim osiguranjem, vjerojatno jer je
držao ženu; pogrešna jebena pretpostavka kad se radi o Miji Donati. Auto
dostavljača pizze zaustavio se maloprije, jedan čovjek otvorio je vrata.
Nepažljivo, naručivati dostavu u kuću koja se čini napuštena. Nagađam,
ako Donny nije nikog postavio na ulicu, vjerojatno je ostavio samo jednog
čovjeka da ju čuva. Mogao sam se uvući unutra, onesposobiti ga i izvući
Miju odatle za manje od deset minuta.
Parkirajući se niz ulicu, kretao sam se kroz stražnja dvorišta, držeći se
u sjenama. Bio je prozor na stražnjem zidu kuće, upaljeno svjetlo, silueta
muškarca u njemu. Glupo, jebeno kopile, biti tako vidljiv. Tkogod pogleda
kroz svoj prozor imao bi dobar pogled na njega i ako se nešto dogodi
ovdje, bit će nebrojeno ljudi koji će ga opisati. Očito Donny nije upotrijebio
čak ni svoju prvu ekipu za ovaj zadatak.

209
 Nekoliko minuta kasnije, nestao je i ja sam iskoristio priliku da se
približim. Provjerio sam kvaku na stražnjim vratima, bila su zaključana.
Izvadivši pribor iz svog džepa, prionuo sam na bravu. Par minuta kasnije,
uvukao sam se u kuhinju. Tren nakon toga pucanj je odjekivao kroz kuću.
Iako je moje srce palo u stomak, trčao sam uz stepenice. Vrata na kraju
hodnika bila su pritvorena i uletjevši u sobu, ništa me nije moglo
pripremiti za prizor koji me dočekao. Čovjek je ležao u lokvi svoje vlastite
krvi; crvena mrlja koje se širila njegovim međunožjem bila je skoro crne
boje. Ali na prizor Mije zvijer u meni zahtijevala je da ju oslobodim. Njena
odjeća bila je poderana; imala je modrice posvuda i bila očito u šoku jer su
joj oči bile otvorene, ali nisu ništa vidjele. Dirao ju je, da li ju je silovao?
Nisam znao da li je jebač mrtav, sumnjao sam da jest, ali htio sam sprašiti
metak u njegovu lubanju. Umalo sam podigao pištolj sa poda, ali nisam
znao što će to učiniti Miji. Kleknuvši kraj nje, dodirnuo sam joj obraz i bio
je ledeno hladan. Brzo pokupivši izlizanu deku sa kreveta, omotao sam ju
i podigao u svoje naručje. Ona se nijednom nije pomakla, nije reagirala na
mene u nijednom pogledu dok smo se vraćali do mog auta. Bijes me
obuzeo, potreba za osvetom tako moćna. Htio sam se kupati u Steinovoj
krvi i krvi svakog njegovog podanika. Napadnuta, pretučena i tako jebeno
pretrašena, zakopala se duboko u svojoj vlastitoj glavi. Smjestio sam ju na
zadnje sjedalo mog auta, moji prsti dodirivali su njen obraz.
„Mia, dušo.“
Srce mi se bolno zgrčilo dok sam gledao u njene oč,i a Mia nije gledala
natrag u mene. Mia koja je jela pahuljice kao da su prokleta delikatesa; Mia
koja je zahtijevala sretan završetak svaki put kad smo igrali njenu igru
princeza kao klinci; Mia koja je vidjela dobro u svemu, uključujući i mene.
Moja prekrasna, borbena Mia, slomljena ... pomisao me skoro srušila na
koljena. „Sad si sigurna, draga.“
Tresući se od gnjeva, smjestio sam se iza volana i nazvao Terencea.
„Promjena planova. Trebam doktora u svojoj kući.“
„Što se dogodilo?“
„Jebač ju je pokušao silovati, možda i jest, ali ona ga je upucala u kitu.“
„Isuse. Poslat ću ekipu da osiguraju mjesto i doktora s policajcem da
uzmu njenu izjavu.“
„Moraš li to sad raditi? Prošla je kroz jebeni pakao.“
„Trebao bih ustrajati da ona ode u bolnicu na pregled. Šaljem njih kod
tebe, to je sve što ću popustiti na ovome.“
„Možda nećeš ništa dobiti od nje, u potpunom je šoku.“

210
 „Pregled je važna stvar, trebamo dokaze. Ako bude potrebno, pričekat
ćemo s ispitivanjem.“
To je bilo pošteno. „U redu.“
Bacivši telefon na sjedalo, borio sam se protiv svakog nagona u sebi da
se vratim i isjeckam tog kurvinog sina na male komadiće.

Dva dana Mia je spavala, nije se čak ni pomakla kad ju je doktor

pregledavao. Imala je modrice, ali nije bilo sjemene tekućine; silovao ju je.
Hodajući ispred njene sobe, žudnja za krvi me proždirala. Kevin joj je
smjestio i iako je bio kreten, bilo mu je stalo do nje, pa je Donny očito bio
jako uvjerljiv kako bi ga dobio da to učini. Ali ono od čega mi je krv
ključala bila je slučajnost da kao i kod Macea, jedna prigoda kad nisam bio
s njom i sranje se dogodilo. Prevelika jebena slučajnost i nešto što sam
namjeravao detaljno istražiti. Njen napadač bio je mrtav, iskrvario je, i bio
je sretnik jer ja bih ga ubio na najbolniji mogući način, ali prvo bih ga
mučio. I čak dok sam osjećao bijes, osjećao sam se i tako bespomoćno.
Prošla je kroz pakao, a ja sam prekasno stigao da bih ju spasio. Mrzit će
kad sazna da tako razmišljam, da je njoj trebalo spašavanje, ali bačena je u
jebenu noćnu moru. Znajući užas i bol koji je bila prisiljena izdržati, a ja
sam zakasnio. Ništa nisam mogao sad učiniti da joj olakšam bol, i osjećaj
beskorisnosti samo je pojačavao moj bijes.
Donny je vjerojatno znao da je njegov tip mrtav i da je Mia pobjegla.
Terence i Bruce radili su što su mogli kako bi kontrolirali priču. I iako mi
je bilo drago što je gad mrtav, želio sam da sam ga ja ubio jer će to teško
opteretiti Miju. Uzeti život, čak i opravdano, bio je težak teret. Da sam se
barem kretao brže, minute, bile su u pitanju jebene minute, i mogao sam
ju poštedjeti cijelog tog užasa. Hoće li se oporaviti? Hoće li opet biti Mia?
Ili će ju ovo promijeniti? Razumjet ću ako ju promijeni, ali pomisao da
izgubim staru Miju bila je kao opaki udarac u stomak. Iznevjerio sam ju i
iznevjerio sam njenog tatu i to je također bio težak jebeni teret.
Od vriska se moja krv zaledila. Pojurivši u njenu sobu, udario sam
prekidač; meko svjetlo izguralo je tamu i osvijetlilo Miju koja je sjedila
uspravna u krevetu, širom otvorenih, prestrašenih očiju i drhtavog tijela.
„Mia.“
Njena pažnja se prebacila na mene, ali nije me još vidjela. Polako sam
prišao, glasa mekog koliko je mogao biti. „Mia, Cole je.“
Po prvi put u zadnjih nekoliko dana, činila se lucidnom. „Cole?“
„Aha dušo, ja sam.“

211
 Oči su joj bile pune suza i njena se donja usna počela tresti. „Ubila sam
ga.“
Jebač je to zaslužio. „Ne brini za to. Želiš li nešto popiti? Jesi li gladna?“
„Dirao me, stavio svoje prste u mene. Htio me silovati; ubila sam ga.“
Praiskonski sam se osjećao kad sam čuo stravu u njenom glasu.
Zaslužio je smrt samo zbog toga što ju je natjerao da prolazi kroz ovo. „Ne
razmišljaj o tome.“
„Uhitit će me.“
„Ne. Neće.“
„Ali ubila sam ga.“
„U samoobrani.“
Ona se potpuno urušila; u njenim prelijepim očima bilo je i straha i
užasa. Suze su se slijevale niz njeno lice. Skupivši ju u svoje ruke, držao
sam ju čvrsto uz sebe i želio do Boga u kojeg nisam vjerovao neka mi
prepusti njenu bol. Njene nježne ruke bile su snažne, omotavši se oko mog
vrata i držeći me jednako čvrsto kao i ja nju. Nisam znao koliko dugo smo
tako ostali, dao bih svoju jebenu dušu da ju zadržim tamo zauvijek. Činilo
se kako se njeno tijelo opustilo uz mene, drhtanje nije bilo tako silovito.
Glava joj se podigla, njeno shrvano lice gledalo je po sobi prije nego se njen
pogled vratio na mene. „Gdje sam ja?“
„Moja kuća.“
Pribranija, više poput Mije koju sam znao, njene su oči postale toplije.
„Došao si po mene.“
„Da.“
„Oh Bože, Cole.“ Lice joj se raspalo. „Nisam trebala otići s Kevinom.
Trebala sam ti poslati poruku.“
Razumio sam njenu potrebu za trebala sam, mogla sam, jer sam i ja
radio isto, ali nismo se mogli vratiti i još važnije, ona je bila ovdje i bila je
sigurna. „Nemoj to sebi raditi. Nisi mogla znati što te čeka kod Kevina.
Sad si ovdje i kunem ti se da neću dozvoliti da ti se bilo što više dogodi.“
Obrisala je svoje oči, njena donja usna još je drhtala, „Ti i Tatica ste bili
u pravu.“
„U vezi čega?“
„Preznatiželjna sam za svoje vlastito dobro.“
Jebeš me; to je bila moja Mia. Za vrijeme najgoreg trenutka u mom
životu, slušajući užas koji je pretrpjela, i još uvijek je uspijevala nasmijati
me.
„Ostani sa mnom.“ Prošaputala je dok se smještala ispod prekrivača.

212
 Vjerojatno nisam trebao, vjerojatno sam samo pokazivao koliko je
mračna moja duša postala, jer nisam čak ni oklijevao – uvukavši se i
privlačeći ju blizu. Ona je u trenu zaspala. Ja nisam uopće spavao, samo
sam ju držao u svojim rukama dok sam se prepuštao potpunoj istini koju
sam poricao većinu svog života, ona je tu pripadala.

213
 Zureći u njegove beživotne oči, gledala sam dok se njegova vlastita krv
skupljala ispod njega, okružujući ga poput magičnog prolaza, stvorenog da ga
odnese u pakao. A onda se njegova ruka pomakla. Sjedajući, cerek je izobličio
njegov izraz lica. Nije bio mrtav. „Vrijeme je za igru.“
„Ne!“ Naglo se probudivši, bol među mojim nogama bila je zlobni
podsjetnik da nije to sve bila noćna mora. Osjetila sam nekog kraj mene.
Noge su mi bile na podu kad se Coleov nježan, miran glas konačno probio.
Zgrbljen ispred mene, zabrinutost je zasjenila njegove oči dok mu je
čeljust bila stisnuta od vlastitog bijesa, prošaputao je, „Mia, sad si
sigurna.“
Gledajući ga, tako smirenog, tako stvarnog ... sve me poklopilo i ja
nisam mogla kontrolirati drhtanje mog tijela. Cole me skupio u zagrljaj,
čvrsto me stiskajući uz svoje tijelo.
„Pričaj sa mnom, Mia.“
„Ubila sam ga.“
„U samoobrani.“
„Nije bila.“
„Naravno da je bila.“
Bojala sam se pogledati ga, bojala da će vidjeti isto čudovište u meni
koje sam ja vidjela u svjetlokosom čovjeku. „On je bio u nesvijesti.“
Cole se pomaknuo, njegova pažnja bila je na meni. „Kako to misliš?“
„Nagnuo me preko umivaonika – “
„Jebiga, Mia, nemoj to ponovo proživljavati.“
„Trebam to izgovoriti, moram to reći.“
Svaki je mišić u njegovom tijelo očvrsnuo poput kamena. To je i njega
koštalo, što mu ja ovo govorim, ali morala sam se pročistiti ili sam znala
da se nikad toga neću osloboditi. „Gurnuo je svoje prste u mene, grubo, to

214
ga je uzbuđivalo. Borila sam se protiv njega, ali on je bio toliko jači, ponovo
me napadao i znala sam da nemam snage zadržati ga dalje od sebe i onda
sam se sjetila ... pogodila sam ga poklopcem sa vodokotlića baš kako si me
učio. Udarila sam ga tako jako, on je samo pao.“ Podignuvši svoj pogled
do njegovog, vidjela sam toliko toga, ali ono što me omotalo, što mi je dalo
hrabrosti da nastavim, tamo nije bilo osuđivanja: bol, bijes, očajanje, ali
bez osude. „On je bio bez svijesti na podu, ali pogled na njegov kurac,
znajući što je namjeravao, upucala sam ga nakon što je već bio bez svijesti.
To nije samoobrana.“
„Jebeš mi sve ako nije.“
„On nije bio prijetnja.“
Cole se tako brzo kretao, jedne minute bio je odmah kraj mene a
slijedeće ne drugoj strani prostorije. Izgledao je sad praiskonski, žeđ za
krvlju je njegove ionako oštre crte lica učinila još grubljim.
„Uzeli su te, oteli, izmasakrirali nekog koga si poznavala, zaključali te
i onda te taj jebač dodirivao. Usudio se dodirnuti nešto, što čak i za tisuću
života, on ni tad neće biti vrijedan polizati tvoje cipele. Bila si ubačena
usred jebene noćne more i ti misliš da je važno da li je čovjek koji te silovao
bio pri svijesti ili ne? Da to nekako mijenja tvoju nevinost? Bio sam tamo,
Mia, da sam bio brži, on te nikad ne bi dodirnuo, i ti ga nikad ne bi trebala
upucati. Ja bih to učinio, ali prvo bih ga živog oderao i nahranio ga
njegovim vlastitim kurcem. Ako želiš okriviti nekog, okrivi onog koji to
zaslužuje, tu životinju i mene što nisam bio dovoljno brz.“
Kako on uopće može misliti da je on kriv? „Da okrivim tebe? Ti si me
izvukao Cole.“
„Ali ne prije nego te on dodirnuo, povrijedio, natjerao te da samu sebe
spašavaš.“
„Ali ja jesam sebe spasila i ti si me spasio, izvukao me, ali još više, ovo,
učinio si da se opet osjećam sigurna.“
„Ipak želim da mogu sve to poništiti.“
I ja sam to željela. Željela sa se možemo vratiti natrag par dana, navela
bih ga do dođe u moju kuću, da provede sa mnom svaku sekundu. Htjela
sam uspomene s njim, a ne užas koji bih ugledala svaki put kad bih
zatvorila oči. Drhtaj je prošao kroz mene; iznenada sam morala isprati
sjećanje na dodir tog čovjeka, mogla sam osjetiti njegove prste kako se
ukopavaju u mene, mogla namirisati njegov dah, čuti njegov glas. Već su
me oprali, vjerojatno poslije pregleda, a još uvijek sam se osjećala
prljavom.
„Osjećam se prljavom, osjećam njega.“

215
 Nešto mračno zasjenilo je njegovo lice prije nego je rekao, „Pripremit
ću ti kupku.“
Nisam htjela biti sama, pa sam pratila Colea u kupaonicu i stajala sa
strane dok je on petljao oko kade.
„Htio me ubiti, svjetlokosi čovjek.“
Coleov izraz lica ostao je mračan dok mi se približavao. „Sad si
sigurna.“
„Znala sam da ćeš doći po mene.“
Privukao me sebi, tješeći sebe koliko i mene. „Kupka, nešto hrane i
spavanje.“
„Zvučiš poput mog tate.“
„On je bio pametan čovjek.“
Klimnuvši glavom, počela sam skidati pretpostavljam Coleovu majicu
i trgnula se jer me cijelo tijelo boljelo. Cole je to primijetio i podignuo
majicu preko moje glave, moj grudnjak je bio slijedeći. Njegov se bijes
pojačao kad je primijetio modrice na mojim grudima i stomaku gdje se
umivaonik urezao u moju kožu. Ali ništa nije rekao; napor za koji sam
znala da ga je skupo stajao, a onda se njegovo tijelo ukočilo. Zurio je u
moju lijevu dojku; izraz na njegovom licu bio je tako zastrašujuć, pratila
sam njegov pogled. Moje grudi bile su natučene, ali ugriz na mojoj dojci
privukao je njegovu pažnju.
„On te jebeno ugrizao?“
„Ne, to je od tebe.“
Zbunjenost je bila u njegovim očima kad me pogledao. „Poslije te noći
u mom domu otišla sam tattoo umjetniku da ga ocrta prije nego izblijedi,
da napravi predložak kako bi bio na točnom mjestu.“
Sad je na njegovom licu bila nevjerica. „Zašto?“
„Te noći ti si me označio, izvana ali još više iznutra. Postala sam tvoja
te noći i htjela sam se sjećati, htjela sam dio tebe.“
Njegovi prsti nastavili su pratiti tetovažu njegove oznake, ali njegova
pažnja bila je samo na meni. Emocije su prelazile njegovim izrazom lica,
ali ništa nije rekao dok je završavao s mojim razodijevanjem.
Voda je bila savršene temperature, ali iskustvo je postalo još bolje kad
je Cole napunio svoj dlan šamponom i počeo prati moju kosu. Nisam
mogla spriječiti uzdah dok sam zatvarala oči i dopustila sebi da uživam u
njegovim snažnim prstima koji su masirali moju glavu – ispirući ružne
uspomene koje će me vjerojatno proganjati, ali neću im dati moć da me
kontroliraju. Kombinacija tople kupke i Coleovog pranja uljuljkala me u

216
san. Nejasno se sjećam da me podignuo iz kade i osušio, osjećaja mekog
madraca ispod mene, prije nego sam izgubila borbu sa snom.
Kad sam se probudila mnogo sati kasnije, soba je bila u mraku osim
svjetla male noćne lampe na udaljenom zidu. Ležala sam par minuta dok
se strah s kojim sam se probudila nije povukao, kad sam se sjetila gdje sam
i s kim sam. Navukavši ogrtač koji je Cole ostavio za mene, tiho sam se
spustila niz stube do kuhinje. Miris hrane koju je Cole pripremio za večeru
još se zadržao u zraku i kao odgovor na njega, moj stomak je zakruljio. U
frižideru je bila plastična posuda koja je pokrivala najveći tanjur tjestenine
koji sam ikad vidjela. Nisam oklijevala izvući ga iz frižidera i nakon što
sam pogledala u nekoliko ladica, pronašla sam vilicu i smjestila se za stol
u kuhinji.
Cole nije samo napravio večeru, pripremio je tanjur za mene. Ugodna
toplina smjestila se u mojim prsima samo razmišljajući o njemu kako to
radi iako sam to teško zamislila. Hrana je bila izvrsna, tatin recept; onaj
isti koji je naučio sa mojim tatom prije toliko godina.
Nisam ga čula kako prilazi i umalo ispustila moju vilicu kad se pojavio.
Nosio je bijelu majicu i izblijedjele traperice, ali tek ih je navukao jer
dugme na trapericama nije bilo zakopčano i bio je bosonog.
„Želiš li čašu vode?“
„Molim te.“
Donio ju je prije nego je izvukao stolicu nasuprot meni, okrenuvši ju i
zajahavši. Njegove mišićave ruke bile su oslonjene na naslon stolice i
koliko god je bilo teško otrgnuti se od ljepote ispred mene, nekako sam
uspjela i pogledala ga ravno u te plave oči.
„Čovjek koji me oteo ...“
„Donny Alfonsi.“
„Tako normalno ime da pripada toj životinji. Tražio je fotografije za
koje je tvrdio da ih je Tata napravio. Znam da je Tata imao slike, neke sam
pronašla, ali na svima je bio Donny. Nisam pronašla nikakve druge.“
Cole nije imao fizičku reakciju na to nego je upitao, „Da li je rekao
zašto?“
„Ne, ali prilično sam sigurna da ga je Stein na to nagovorio jer je htio
specifično slike na kojima je njegov šef. Cole, on je rekao da nije ubio Tatu
i da to nije bio ni Stein.“
To je izazvalo reakciju kod njega; izgledao je spreman skočiti. „On je
lažljivac.“

217
 „Slažem se, posvjedočila sam iz prve ruke kako je dobar lažljivac, i
mislim da je sposoban za sve, ali mislim da nije lagao u vezi ovog.
Namjeravao me ubiti, nije imao razlog da laže.“
Coleova čeljust se stegnula.
„Možda on laže, ali ako nije i ako nije bio on ili Stein, tko je onda ubio
mog tatu?“
„Ne znam. Naša pažnja uvijek je bila na Steinu.“
Prebacivši pogled na moj tanjur, vrtjela sam špagete oko svoje vilice.
„Mučio je Kevina, uživao u tome. Ako je on ubio Tatu, misliš li da je
jednako postupio s njim? Pogrebnik je inzistirao na zatvorenom lijesu.“
Cole više nije bio u svojoj stolici, digao me na noge. „Prestani.“
„Isto bi učinio i meni. Vidjela sam mu to u očima. I onda je taj čovjek
došao u moju sobu, razmišljao je kako će me silovati otkad sam stigla.
Pokušala sam pobjeći, ali bila sam na drugom katu. Potrčala sam u
kupaonicu, razbio je vrata.“
„Mia, nemoj.“
Pomisao me udarila niotkud. Donny je bio čudovište i sigurno je sad
znao da sam pobjegla. „Teta Dee, Dylan, Janie – “
Cole je znao moje misli jer me zaustavio prije nego sam ih uspjela
izgovoriti. „Oni su pokriveni.“
„Jesi li siguran?“
„Da. Oni su dobro.“
Zijevnula sam od olakšanja i iscrpljenosti. „Izgleda kao da se ne mogu
dovoljno naspavati.“
Cole me podigao u svoje ruke i krenuo gore. Moje su se ruke obavile
oko njegovog vrata, tražeći još više njegove snage. Osjetila sam se
sigurnom po prvi put u dugo vremena. Nisam ga htjela pustiti kad me
spustio na krevet, ali jesam. To me koštalo, nešto sigurnosti je izblijedjelo
s gubitkom njegova dodira. Krenuo je iz sobe, ali moje slijedeće riječi su
ga zaustavile.
„Nikad nisi prestao paziti na mene. Hvala ti.“
Glava mu se okrenula i te su oči srele moje. „I nikad neću.“

Kevin je posegnuo za mnom, njegove ruke bez prstiju grabile su za mnom,

njegove oči prazne. Ono što ga je činilo ljudskim nestalo je i ono što je preostalo
ličilo je na zarobljenu životinju koja se pokušava izvući koristeći bilo što kako bi
uspjela. Pokušala sam trčati, ali bio je prebrz. Skočivši na mene i srušivši me na

218
tlo. Ali nije bilo Kevinovo lice koje je ispunilo moje vidno polje, bio je to čovjek
kojeg sam ubila. Njegove beživotne oči jezivo su zurile u moje.
Naglo se probudivši, srce mi je bilo u grlu dok sam se borila sjetiti gdje
sam, a onda sam ugledala noćno svjetlo na drugoj strani sobe – takva mala
stvar, ali ona koja je pružala utjehu, nešto za što svjetlokosi nije bio
sposoban. Smirenost je zamijenila nešto od mog straha dok me prožimala
stvarnost mjesta gdje sam. Mokra od znoja, naježila sam se od hladnog
zraka koji je dolazio kroz prozor, kojeg sam ostavila lagano otvorenim.
Iskobeljavši se iz kreveta, krenula sam u kupaonicu nadajući se da će vrući
tuš ukloniti malo te jeze, iako sam znala da ju nikakva količina tuširanja
neće oslabiti, jer jedan dio toga nije imao veze s temperaturom sobe.
Para je ispunila kupaonicu dok sam ulazila pod vrući mlaz. Osjećala
sam se kao u snu, ali znala sam da su to ostaci šoka. Nisam sasvim
prihvatila ono što sam vidjela prošli tjedan, nisam mislila da ću ikad
potpuno prihvatiti ružnoću koja je postojala u svijetu i kako je ona
dodirnula moj svijet. Kevin je bio mrtav; trebalo je reći njegovoj obitelji, ali
kako podijeliti s njima njegove posljednje trenutke? Oni će imati pitanja
kad ga vide. Bila sam kukavica, nikad nisam o sebi mislila kao o jednoj, ali
htjela sam da me policija zadrži izvan toga; htjela sam da njegovoj obitelji
oni objasne užas koji je Kevin doživio na kraju.
Noć u kojoj sam ubila čovjeka bila mi je uvijek u mislima. Ubila sam
nekog. Nisam požalila što sam učinila, ali okončala sam život. To je bilo
još teže shvatiti nego ono što mi je taj čovjek uradio. I razmišljati kako
Donny Alfonsi nije samo ubijao, nego je uživao u procesu, samo je
učvrstilo jednostavnu istinu kako je taj čovjek čudovište – čudovište koje
je htjelo nešto od mene. Pritisnuvši čelo na pločice na zidu, željela sam
svog tatu, htjela sam da me on drži i sve ispravi kako je to znao činiti.
Nisam shvatila da sam plakala dok mi jecaj nije zapeo u grlu, a moje oči
me pekle od suza koje jednostavno nisu htjele prestati, suze koje je mlaz
tuša odmah prao sa mojih pregrijanih obraza.
Hoće li se moj život vratiti u normalu? Poslije takvih iskušenja, da li je
normalno nešto što ću ikad opet iskusiti? Zapravo mi je nedostajao moj
posao, uzela bih mog iritantnog šefa umjesto ove noćne more. Jesam li
uopće imala posao? A Janie, ona mora biti izvan sebe od brige. Morala bih
javiti njoj, Dylanu i Teti Dee da sam okej, sigurna. S tom misli sam
zatvorila tuš i brzo se obrisala prije nego ću ogrnuti ogrtač jer sam morala
razgovarati s Coleom. On im je morao javiti. Otvorila sam vrata ispred
kojih je bio Cole, samo u trapericama, oslonjen na zid. Prije nego sam ga
uspjela pitati zašto stoji tamo, rekao je, „Mislio sam da nećeš spavati cijelu
noć, nisam htio da budeš sama ako se probudiš.“

219
 Ljubav prema njemu prošla je kroz mene kao polagan, svrhovit drhtaj.
„Jesi okej?“ pitao je.
„Teta Dee, Dylan i Janie, moramo im javiti da sam okej.“
„Oni znaju.“
„Znaju?“
„Aha.“
Prvo me pogodilo olakšanje, ali znatiželja je brzo uslijedila. „Kevin je
rekao da si informacije o Carteru Steinu i njegovim suradnicima javljao
policiji. Je li to istina?“
„Aha.“
„I moj tata?“
„U susjedstvu su se događala sranja koja se tvom tati nisu svidjela.“
„Kao njihove metode zastrašivanja kako bi natjerali Tatu da proda.“
„Između ostalih stvari.“
„Radite na tome godinama pa da li imate stvari o Steinu i
svjetlokosom?“
„Da, i sumnjam da zato Donny postaje nemaran.“
„Noć kad je Tata umro, što se dogodilo?“
Cole je zakoračio od zida i prešao rukom preko svoje obrijane glave.
„Ne znam. Tvoj tata i ja smo uvijek radili zajedno, ali te večeri on je izašao
sam. Dok sam saznao da je otišao bez mene, njega već nije bilo.“
Bol me prerezala, ali sam nastavila dalje jer sam htjela znati sve što je
Cole znao. „Zašto bi on izašao bez tebe?“
Njegov pogled pretraživao je moj, kao da je on procjenjivao jesam li ili
nisam sposobna čuti što je on morao reći. „Reci mi, Cole.“
„On ne bi osim ako ... “
„Ako što?“
„Osobu s kojom se trebao naći on nije doživljavao kao prijetnju.“
Otupljenost me sad obuzela od onog na što je Cole ciljao. „Želiš li reći
da mu je smjestio netko koga je on poznavao?“
On nije maskirao bijes od kojeg mu je lice ogrubjelo i njegove se oči
zamračile. „Govorim da je tvoj tata poznavao igru i igrače. Ne bi u nešto
slijepo ušetao.“
Coleov bijes i prezir prema onom koji je izdao mog tatu nisu bili
glumljeni zbog čega sam se osjetila krivom jer sam predložila, za vrijeme
jednog od naših ranijih razgovora, da bi on mogao biti ta osoba. „Optužila
sam tebe za to.“
„Ti ne bi bila Maceova klinka da ti to nije palo na pamet.“
„Znači ti nisi bio tamo kad je on umro?“

220
 „Ne.“
„A kad si saznao došao si ravno do mene, nisi li?“
On nije odgovorio, ali nije ni morao. Nisam mogla spriječiti slijedeće
riječi koje sam izgovorila, ne da bih to i htjela, jer su trebale biti izrečene
puno prije.
„Voljela sam te cijeli svoj život.“
Njegove crte lica su se promijenile, postajući grublje, ali ipak mekše. U
slijedećoj sekundi, bila sam pritisnuta uz njegova čvrsta prsa, vrućina
njegove gole kože žigosala me. Moje usne okrznule su njegove, tako
lagano da je to jedva i bio poljubac. Njegova ruka kretala se uz moju
kralježnicu kako bi se izgubila u kosi na mom potiljku. Obuhvativši moju
kosu, povukao mi je glavu unatrag, moje usne otvorile su se u iščekivanju
njegovog jezika. Bokovi su mu se lagano ljuljali, trljajući me, potresavši me
do same jezgre koliko sam ga jako trebala. Bila sam gola ispod ogrtača,
meki materijal skoro je vrijeđao moju pretjerano osjetljivu kožu. Htjela
sam da me uzme odmah tamo uz zid. Htjela sam da njegov dodir izbriše
dodir tog čovjeka.
Njegov glas bio je čisti šljunak, „Trebaš spavati.“
Dio mene znao je da je vrijeme za ovo pogrešno, ali veći dio mene
osjetio je njegovo odbijanje poput pljuske. Rekla sam mu da ga volim, ali
možda on mene više nije želio; možda više nisam bila privlačna kao prije.
„Mia.“
„Tvoji osjećaji su se promijenili, razumijem. Idem u krevet.“
U slijedećoj sekundi, Cole me pritisnuo na zid. Lice mu je bilo tako
blizu, mogla sam osjetiti njegov dah kako izlazi u grubim uzdisajima,
mogla sam osjetiti njegovo srce kako lupa jednako divlje kao i moje. „Voliš
me, ali ono što ja osjećam za tebe nije ljubav, to ide puno dalje od toga. I
upravo sad, tako jako te želim jebati, želim osjetiti kako me duboko primaš
i čuti tvoje uzdahe kad te budem posjedovao. Želim izbrisati dodir tog
gada iz tvog pamćenja tako što ću te potpuno voljeti, ali kako se sad
osjećam, najvjerojatnije ću te cijelu progutati s ovom mračnom i
očajničkom potrebom koja bjesni u meni. Ta tetovaža, koliko god sam se
borio držati se dalje od tebe, sad sam tu, potpuno, i želim te više od
jebenog zraka, ali prošla si kroz puno toga, tvoje tijelo još uvijek zacjeljuje
i iskreno, kad primiš moj kurac, ne želim da bilo što mračno uprlja to
iskustvo. Želim da budemo samo ti, ja i naše uzajamne želje.“
Nikakve riječi nisu dolazile jer, oh vau, to je bilo ... prokleti pakao.

221
 „Bez riječi, jedan Donati je ostao bez riječi.“ Njegov stisak oko mene se
pojačao. „Shvati ovo, Mia, bez obzira kad te uistinu uzmem, ti već jesi
moja.“
Srce mi je preskočilo nekoliko otkucaja i od sreće mi se vrtjelo u glavi
kad sam mu odgovorila, „Da, jesam.“

222
 Sjedeći vani, s koljenima privučenima ispod moje brade, promatrala
sam vjevericu kako užurbano traži lješnjake koje bi spremila za zimu.
Voljela sam što je Cole živio nedaleko od mog doma iz djetinjstva, u
susjedstvu koje je nekoć bilo i njegovo. Njegovo stražnje dvorište imalo je
kameni zid koje je dijelilo njegovo dvorište od graničnog susjedovog. Imao
je malu terasu sa stolom i stolicama i plavim suncobranom. Bilo je to vrlo
normalno i udobno i zatekla sam se kako provodim puno vremena u tom
malom skrovištu.
Cole me volio. Uvijek sam to osjećala, vjerovala u to čak i kad me on
jedva primjećivao, ali čuti ga kako to priznaje i prepoznati dubinu tih
osjećaja iza njegove udaljenosti, dalo mi je snagu za koju nisam ni bila
svjesna da sam ju izgubila otkako je moj tata umro. U tjednu koji je
uslijedio, Cole nikad nije bio daleko. Znala sam da će se pojaviti u otkucaju
srca ako ga pozovem, ali držao se podalje; pružajući mi prostor. U
početku, nisam shvaćala i čak sam malo zamjerala što se držao po strani,
ali kako je šok onoga kroz što sam prošla blijedio, malo prostora bilo je baš
ono što mi je trebalo.
Moje tijelo se oporavljalo i mentalno, većim dijelom, obradila sam
noćnu moru i spremila ju. Bilo je trenutaka kad bih osjetila kako ću
puknuti, znala da ako si dozvolim razmišljati o tome, da ću se slomiti, ali
na kraju borila sam se i preživjela. Ipak, bilo je još toliko pitanja, kako je
Tata bio povezan sa svim tim? Što je bilo na slikama koje je svjetlokosi
htio? Kako se Carter Stein uklapao u to? Nisam zapravo htjela znati, nije
me zanimalo biti opet povučena u takvu kaljužu. To je bilo za policajce i
možda Colea, koji je odabrao uključiti se, ali ja sam htjela natrag normalu.
Vidjela sam više ružnog nego što sam ikad htjela. Htjela sam natrag svoj
život, nadala da ću ga dobiti jednog dana.

223
 „Mia.“
Cole je izašao na terasu i odmah iza njega bio je Bruce Knox.
„Bruce je navratio da vidi kako si.“
„Hej. Dobro sam, bolje.“
Bruce se smjestio za stol meni nasuprot, Cole se naslonio na stražnja
vrata. Obojica su me proučavala, pokušavajući odrediti govorim li istinu
ili im samo govorim ono što sam znala da žele čuti.
„Stvarno sam okej.“ Nisam htjela pitati, ali morala sam znati. „Što se
događa sa slučajem čovjeka – “
„Zatvoren. Jasan slučaj samoobrane.“
„Ali – “
Bruce mi nije dozvolio da završim. „Znam sve, to ne mijenja ishod.
Doktor te pregledao, imamo fotografije, bila si otet i mi imamo DNA.
Gotovo je.“
„A Donny?“
„Skriva se, ali sumnjam da razlog za to više leži u njegovim drugim
aktivnostima.“
„Htio je pristup Tatinom sefu u banci. Nisam mu htjela reći koju je
banku Tata koristio, ali zaprijetio je Teti Dee.“ Cole je sad bio iza mene,
njegove ruke na mojim ramenima pružale su utjehu; divlje lupanje mog
srca, zbog priče o ovom, odmah se usporilo.
„Poslat ću neke policajce u uniformi da to provjere. Ali nagađam da
želi slike nadzora Cartera jer želi nešto njegovo.“
„Misliš da ga želi prevariti?“
„Moguće, ali to nije nešto o čemu bi ti trebala razmišljati. Okej?“
„Okej.“
„Čuo sam glasinu da Cole priprema večeru, piletinu s parmezanom.
Mislim da moram ostati na toj večeri.“
Nisam to znala, pogledala sam Colea dok me dobrodošla toplina
prožimala. „Piletinu s parmezanom?“
„Mislio sam ako je moguće natjerati te da jedeš, to će biti to.“
Htjela sam se baciti u njegove ruke, ali umjesto toga sam rekla,
„Iznenada, jako sam gladna.“

Kasnije te večeri pokušala sam gledati TV, ali znajući da se Cole tušira,
nisam se mogla koncentrirati. Htjela sam mu se pridružiti, i to nije bilo
samo seksualno, morala sam biti blizu njega. On se bojao dodirnuti me, ali

224
bio je jedina osoba za koju sam htjela da me dodiruje. Htjela sam osjetiti
njegove žuljevite ruke na meni, htjela da on vrati ono što je taj čovjek
pokušao ukrasti. Ustala sam iz sofe, krenula gore u kupaonicu. Cole je bio
leđima okrenut prema vratima, voda se slijevala niz čvrste mišiće njegovih
leđa i preko njegovog dupeta. Jednom rukom se oslonio o zid, spuštene
glave, dok je drugom rukom pumpao svoj kurac.
„Pusti me da ja to učinim.“
Njegov pogled zarezao je prema meni, pržeći me iako su nas staklena
vrata razdvajala. Nisam čekala na odgovor, skinuvši se i zakoračivši u
kabinu, sagnuvši se ispod njegove ruke da bih stala ispred njega. Na
sekundu, oklijevala sam, želeći uživati u trenutku jer je ovo bio Cole i
napokon smo bili ovdje. Intenzivno zadovoljstvo me obuzelo, kao i
omamljujući osjećaj da sam napokon stigla kući. Ruka mi je bila mirna kad
sam ju omotala oko njegove.
Nismo izgovorili ni riječi, ali naši su pogledi bili spojeni i zajedno smo
ga doveli do orgazma, sirovo zadovoljstvo prešlo je preko njegovih crta
lica. Razdvojio je naše prste, obujmivši moje lice svojim rukama dok me
privlačio sebi za poljubac otvorenim ustima, od kojeg su na kraju moje
noge bile beskorisne, njegovo čelo odmaralo se na mojem. A iako nismo
izrekli niti jednu riječ, to je bio najiskreniji i najznačajniji trenutak u mom
životu.

Ugodna težina pritiskala je moj bok dok sam se budila, shvatila sam
da je ta težina Coleova ruka omotana oko mog kuka, njegovi prsti na
mojem dupetu. Bila sam gola, kao i on, i vrućina njegovog tijela opržila
me. Naš trenutak u tušu vratio mi se uzbudljivo jasan. Znajući da je ovaj
kompliciran i prekrasan muškarac osjećao za mene što sam ja osjećala
prema njemu, čak i sa svim ludilom oko nas, ispunjavalo me
oduševljenjem i ljubavlju.
Prsti na mojoj guzici stegli su se na sekundu prije nego se Cole
pomaknuo, prikucavši me ispod njega. Oči su mu još bile teške od sna,
njegovi prsti klizili niz moje otkrivene grudi, njegov dodir išao je ravno do
njegove mete. „Jebeno volim ovo.“ Oči ispod teških kapaka podigle su se
da sretnu moje. „Morat ću te ugristi na još nekoliko izabranih mjesta kako
bih te i tamo mogao obilježiti.“
Trenutno je moje tijelo počelo gorjeti od pomisli kamo će svi ti ljubavni
ugrizi voditi. „Kao gdje?“

225
 Provukavši svoju ruku ispod mene, stisnuo je moje dupe. „Ovdje.“
Kliznuvši tom istom rukom uz moj bok, preko moje dojke do mog
ramena gdje je utisnuo poljubac. „Ovdje.“
Njegova ruka kretala se polako niz moj stomak prije nego je pomilovao
unutrašnju stranu mog bedra. „I definitivno ovdje.“
Moje tijelo žudjelo je za njim, htjela sam njegov dodir, htjela sam užitak
za koji sam znala da ga može izvući iz mene. On me proučavao, požuda u
njegovom pogledu, ali i zabrinutost je bila tamo. Oklijevao je prije nego se
njegov pogled okrenuo istraživajući, tražeći dozvolu.
„Dodirni me.“
Na sekundu njegov je palac nestao u njegovim ustima, gruba jagodica
blistala je dok ju je povlačio preko moje bradavice. Od zadovoljstva koje
je taj jednostavan potez pobudio ostala sam bez daha. Polako, kliznuo je
rukom niz moje tijelo i između mojih nogu gdje je pritisnuo palac na moj
klitić, kukovi su mi se trznuli tražeći još njegovih dodira. Dok je njegov
palac obrađivao taj pupoljak, njegovi prsti kretali su se kroz vrućinu koju
je uzrokovao i nježno utisnuli u mene. Njegove oči nikad nisu napustile
moje dok je svirao po mom tijelu kao po instrumentu, majstorski iz mene
izvlačivši sirovo i intenzivno zadovoljstvo. Netom prije mog orgazma,
njegova su usta zamijenila prste, očiju još spojenih s mojima, dok je
jezikom duboko uronio, moje tijelo drhtavo od slatkog oslobađanja.
Njegova usta zadržala su se trenutak, kušajući moje uzbuđenje, tijelo mi
je opet žudjelo od prizora njega kako uživa. Htjela sam posegnuti za njim,
htjela uzvratiti užitak, ali otkotrljao se sa mene i ustao iz kreveta.
„Dozvoli mi, Cole.“
Htio je, požuda je ogrubjela njegovo lice, ali odgovorio je, „Ne sad. Kad
te budem imao, potrajat će dugo vremena dok ne budem zadovoljen i kad
završim s tobom, nećeš imati snage za bilo što osim disanja. I koliko god
te želim potpuno posjedovati, ne mislim da si još spremna i znam da ja
nisam.“
„Kako to misliš, ti nisi?“
Njegov se glas produbio, „On te povrijedio i svaki put kad pomislim
kako te dodirivao, strah koji si morala osjećati, bespomoćnost ... borim se
protiv toga, ali životinja u meni želi van. A ti ćeš biti ta na kojoj će se
životinja osloboditi. Uzet ću te jako, bit će žestoko i grubo i ja ću htjeti da
i ti to želiš, tu moju više životinjsku stranu, a ti sada nisi spremna za to.“
„Želim biti spremna za to.“
„Znam, ali daj si vremena, Mia. Ja ne idem nikuda.“

226
227
 „Ja sam okej, stvarno Teta Dee.“ Sjedili smo u dnevnoj sobi Tete Dee.
Cole me doveo prije nego krene u Tickled Ivories kako bi nadoknadio
posao. Prošlo je dva tjedna od moje muke i ja sam se nosila s time; noćne
more su skoro prestale i modrice su većinom sve izblijedjele što je
pomoglo u zacjeljivanju, ne biti prisiljen sjetiti se svaki put kad se pogledaš
u zrcalo. Napastovao me i koliko god sam se trudila zaboraviti njegove
ruke na meni, njegove prste u meni, ono što me držalo da potpuno ne
poludim bilo je što sam uzvratila. Dobio je komadić mene, ali nije dobio
sve i ja sam vukla snagu iz toga. Cole je bio čudesan. Činilo se da zna što
mi treba prije nego sam i sama to znala, ali onda znali smo jedno drugo
otkada smo bili djeca i u posljednje vrijeme on je proveo užasno puno
vremena pazeći na mene. Nije bilo čudo što me mogao čitati kao knjigu.
Prebacivši svoju pažnju na Tetu Dee, ona je htjela odgovore, ali nisam
se mogla natjerati da joj sve kažem, nisam mogla zamisliti da ju natjeram
da preživi tu noćnu moru. To nije bilo neophodno i ako ju budem mogla
držati u blaženom neznanju oko većine užasa, prokleto sam namjeravala
učiniti baš to. Oklijevajući, upitala sam, „Kako je kuća?“ Cole mi je rekao
da je moja kuća isprevrtana. Donny je tražio slike i razbjesnilo me što je
oskvrnuo još jedan dio mog života.
„Cole je doveo ekipu, spasili smo što se moglo spasiti, ono što nismo,
bačeno je.“
„Cole?“
Izgledala je zbunjeno. „Aha, zar ti nije rekao?“
Ne nije, jer sam se nosila s drugim problemima.
Odlučnost je zamijenila zbunjenost. „Želim znati što se dogodilo,
Mia.“

228
 Nije to stvarno htjela. Rekla bih mom tati, ali nisam se mogla natjerati
da ju prisilim uvidjeti tu razinu gadnog. „Ne mislim da ti moraš znati. Ja
sam okej, sigurna sam i ne samo da me Cole pazi, već i pola policije.
Stvarno sam okej.“
Nije bila zadovoljna mojim odgovorom, oči su joj se suzile što je značilo
da se spremala zariti svoje kandže dok ja ne bih popustila i sve joj rekla.
Znala sam to jer smo Tata i ja također to radili. „Mia, nestala si, policajci
su preplavili tvoju ulicu, nije bilo kontakta s tobom danima. Što se
dogodilo?“
Podijelila sam, ali samo malo. „Kevin je radio s nekim tko je htio nešto
od mene. Čovjek me držao nadajući se da ću mu dati što je htio, ali ja nisam
imala pojma gdje je to. Cole i policija su me pronašli i izvukli. Ja sam kod
Colea jer on ne želi da budem sama.“
„Što je čovjek htio?“
„Fotografije koje je navodno Tata uslikao.“
„Fotografije? Moraju biti neke ozbiljno otkrivajuće slike. Tko te oteo i
ne izbjegavaj odgovor ovaj put.“
„Steinov čovjek.“
Nastupila je tišina prije nego je Teta Dee rekla, „Upozorila si me da
Maceova smrt vjerojatno nije bila nesreća. Čak si rekla da je vjerojatno
Stein u to upetljan. On je stvarno imao nešto s Maceovom smrću ako još
uvijek traži nešto njegovo.“
„To i policajci misle.“
Ponovo tišina, a onda se pokrenula tako brzo, podignuvši njenu šalicu
kave i zavitlavši ju preko sobe. Razbila se o zid. „To je tako nevjerojatno.
Macea nema, ubijen i zbog čega? Novca.“
„Slažem se s tobom.“
„Policija će uhvatiti te šupke, točno?“
„Da. Cole će se pobrinuti za to.“
„Poslije svega što je taj čovjek prošao ... moj brat je uvijek odlično
procjenjivao nečiji karakter. Kad ovo sve završi, stvarno bih voljela bolje
upoznati Colea.“
„Mislim da bi i on to htio.“
„Okej. Promijenit ću temu jer iako znam da mi nisi sve rekla, neću
navaljivati. Ako ikad budeš spremna, ovdje sam i nadam se da si podijelila
svoje patnje s Coleom jer ti to treba. On će ti pomoći da to prebrodiš.“
„Već je i hvala ti.“
„Posjetila sam Dylana i u pravu si, on nije najbolje, iako sam sretna što
mogu reći da nije bio pijan.“

229
 „Pa i to je nešto.“
„Imam prijateljicu, ona radi u Pennsylvanijskoj bolnici, terapeut je.
Pridružit će se meni i Dylanu sutra na večeri. Možda će ona imati više
uspjeha i doprijeti do njega. Javit ću ti kako je prošlo.“
„To je sjajna ideja i aha, molim te javi mi. Sad je moj red da promijenim
temu. Prije svega ovog, Cynthia me nazvala u ured.“
„Kako je dovraga dobila tvoj uredski broj telefona?“
„Nemam pojma. Hoće razgovarati o Tati, ali zašto sad zanimanje za
razgovor sa mnom?“ Bilo je to pitanje koje me mučilo jer nisam vjerovala
u slučajnosti.
„Ona hoće nešto, možda nešto od Maceovog imanja.“ Predložila je
Teta Dee.
„Kojeg imanja? Dylan je sve morao prodati kako bi spojio kraj s
krajem.“
„Istina.“
„Imaš li punomoć od odvjetnika?“
„Aha, Dylan i ja smo ju oboje imali, ali pustila sam Dylanu da se za sve
pobrine. U početku, nisam to mogla učiniti i iskreno, ja sam poput Macea,
nemam strpljenja.“
„Ostavila si Tatine knjige po strani za mene, točno?“
„Aha.“
„Voljela bi ih pregledati. Možda Cynthia zna nešto što mi ne znamo.“
„Ne mogu zamisliti što bi to bilo, ali da, imam sve u mom uredu.“
„Okej, uzet ću ih kad krenem.“
„Kad se vraćaš kući?“
„Nisam sigurna.“
„Moje zrno mudrosti, ostani s Coleom, bar još neko vrijeme dok se u
potpunosti ne pomiriš sa nedavnim događajima. Bit će ti lakše nositi se s
njima, ako se osjećaš sigurno, a taj dečko će se pobrinuti za to.“
„Slažem se.“
Njeno se lice smekšalo, nešto od stresa moje posjete nestalo je iz
njezinih crta lica. „Da li je napokon prihvatio da on pripada tebi i ti
pripadaš njemu?“
Nije me trebalo iznenaditi što je Teta Dee znala za emocionalni rat
kojeg smo Cole i ja igrali toliko dugo, ali ipak jest. „Da.“
„Napokon.“
Od smijeha koji je nabujao i izletio iz mene osjećala sam se uistinu
sjajno.

230
 Cole je izašao ranije kako bi sredio neke hitne poslove u klubu, i
osjećala sam se loše jer je jedini razlog što je imao hitnih poslova, bio taj
što je ostajao kod kuće sa mnom. Nije me htio ostaviti, namjeravao je
otpiliti klupske poslove, ali ja sam bila uporna. Nije popustio dok nije
nazvao Brucea i zahtijevao da jedno vozilo bude ispred kuće. Mislila sam
da će Bruce prigovoriti, ali deset minuta kasnije, neoznačen auto bio je
parkiran s druge strane ulice.
Sad kad ga nije bilo, nekako sam željela da nisam inzistirala da ode.
Nedostajao mi je, ali iskoristila sam priliku da istražim njegovu kuću.
Oskudno je bila dobra riječ, ali ne hladno. Njegov je prostor bio čist i
precizan, izgledajući onako kako sam zamišljala da vojnici održavaju
svoje barake. Njegova spavaća soba imala je malo više topline, stvorene
zbog nekoliko fotografija koje je imao na svom ormariću. Izgledalo je kao
da slike ne pripadaju u ovu sobu, pa opet vidjevši da je imao slike,
uspomene na mene i Tatu u svojoj sobi, on je uistinu mislio o nama kao o
svojoj obitelji. Unatoč svim njegovim pokušajima da se ponaša suprotno
od toga, ovdje je bio dokaz da je on pripadao nama koliko smo i mi
pripadali njemu. To se saznanje sasvim ugodno smjestilo u mojim prsima.
Zalijepljen na zid nasuprot ormariću bio je novinski članak. Bio je star;
novine su počele žutjeti. Prišavši bliže, srce mi je propalo dok sam čitala
forenzičko izvješće premlaćivanja njegovog oca i posljedične smrti. Zašto
je to sačuvao? Zašto bi sebe prisiljavao da se sjeća te životinje? Odgovor je
bio očit, krivnja, ali zbog čega? Čovjek je bio čudovište i Cole se spasio,
bez obzira kako on sad o tome razmišlja. Da ga čovjek nije mlatio, Cole
nikad ne bi digao ruku na njega. Ljutnja, koju nisam trebala osjećati, ali
jesam, iako nisam mogla biti sigurna na koga je moj bijes bio usmjeren.
Colea jer je bio dovoljno glup da nosi teret koji nije trebao nositi, ili
njegovog oca jer je bio bezvrijedno govno.
Otrgnuvši članak sa zida, krenula sam u kuhinju, ulila si čašu vina i
pustila da moj temperament krčka.
Cole se vratio nekoliko sati kasnije i do tad sam već bila na rubu
histerije. Ušao je u kuhinju, naznaka cereka počela se pojavljivati u uglu
njegovih usta dok nije ugledao članak na pultu. Njegovo je lice postalo
kompletno bezizražajno. Mogla sam vjerojatno biti malo nježnija kad sam
načela temu, ali nježno nije bio način za Colea.
„Zašto još uvijek imaš ovo?“
„To je osobno.“

231
 „Aha, pronašla sam to u tvojoj sobi. Zašto to još uvijek imaš?“
„Pusti to na miru, Mia.“
„Ne. Zašto?“
„Kasno je.“
„Cole, podijelio si moju bol i sad je moj red da ja podijelim tvoju.
Zašto?“
Nije to bio samo zid kojeg je podigao, već ljutnja, toliko ljutnje da mu
je glas pucao od nje. „Ostavi to na miru.“
„Zašto čuvati podsjetnik na tog čovjeka?“
Bijes i odmah ispod bijesa bio je samoprijezir. „Jebeno se ostavi toga,
Mia.“
Završivši s razgovorom, okrenuo se i otišao, ali nisam ga pustila.
Odlazio je previše puta. Zgrabivši njegovu ruku, borila sam se da ga
zaustavim.
„Jebiga, Mia, samo se jebeno ostavi toga.“
„Da li je moj tata bio pošten čovjek?“
Režanje je tutnjalo u njegovom grlu i iskreno malo sam se bojala, ali
bilo mi je dosta da on u tišini muči samog sebe. „Da li je?“
„Da, ti to jebeno dobro znaš.“
„Da li ti je povlađivao kako bi se osjećao bolje?“
„Ne.“
„Rekao bi onako kako je bilo, točno?“ Uhvativši njegovo lice, natjerala
sam ga da me pogleda. „I on ti je ovo rekao, sigurna sam, ali ja ti govorim
sad. Bila je to samoobrana. Bila je to toliko samoobrana koliko i kad sam
ja uzela taj pištolj i upucala čovjeka u nesvijesti. Ti si mi rekao da je to bila
samoobrana, pa ako stvarno vjeruješ da ono što si učinio svom tati nije bila
samoobrana, onda ni ono što sam ja učinila tom čovjeku nije bila
samoobrana.“
Trznuo se na moje riječi, kao da sam udarila. „Razmisli o tome, Cole.
Mi smo ili oboje nevini ili smo oboje ubojice.“
Okrenuvši se od njega, vratila sam se u kuhinju, ali čula sam vrata kako
se zatvaraju kad je opet izašao van. Voljela sam svog tatu još više znajući
da nije pustio Colea da se sam suoči s noćnom morom. Nije bilo da je Tata
spasio Colea od tog čudovišta; on ga je jednostavno spasio.
Sat vremena kasnije, Cole se vratio. Još uvijek u kuhinji, provela sam
taj sat boreći se s potrebom da spalim taj članak. Pomaknuo se do
susjednog ormarića, naslonio na njega, njegova pažnja na meni. „Ti si vrlo
nalik na svog tatu.“
„Hvala ti.“

232
 Glava mu se spustila, glas produbio. „Uživao sam. Mlateći ga,
osjećajući kako mu se kosti lome, slušajući krv kojom se gušio, gledajući
strah u njegovim očima ... “ podignuo je glavu, „Uživao sam premlativši
ga na smrt. Da moram to opet uraditi, jebeno bih to uradio.“
I mogla sam vidjeti da je to imao, vidjela sam uvrnuto zadovoljstvo
kako gori u njegovom pogledu. „Koliko te dugo on tukao?“
„Koliko god se mogu sjetiti.“
„Dakle čak i kad si bio mali dječak, nesposoban fizički obraniti se, on
te tukao.“
„Aha.“
„Ja sam uživala kad sam raznijela pištoljem kitu tog šupka. Čak i sa
svom tom krvi, vidjevši kako se skuplja na pločicama, sve što mi je
prolazilo kroz glavu bilo je kako on neće moći napraviti ono što je meni,
nekom drugom. Čovjek je bio u nesvijesti, vrata su bila otvorena i mogla
sam pobjeći, ali ostala sam. Svjesno sam posegnula za njegovim pištoljem,
otpustila kočnicu i upucala ga. U svojoj glavi, znala sam da postoji dobra
šansa da će umrijeti od rane i nisam marila. Da li žalim što sam uzela
život? Njegov život? Ne.“
Nije odgovorio, ali nije ni trebao.
Uzelo mi je truda, ali nisam otišla do njega. Pružila sam mu prostor za
koji sam nekako znala da mu treba. „Idem u krevet, nadam se da ćeš mi
se pridružiti.“
Bilo je kasno kad mi se Cole pridružio u krevetu, blagi miris alkohola
u njegovom dahu dok me privlačio bliže, omotavši svoje tijelo zaštitnički
oko mojeg. I tek sam tad uspjela kliznuti u san.

Slijedeće jutro sam pravila omlet kad je Cole ušao. Smjestio se kod
pulta ali njegova je pažnja bila u potpunosti na meni. Instinktivno sam ga
htjela pitati o prošloj noći, ali Cole je bio poput mog tate. Pričat će kad i
ako to bude trebao.
„Dobro miriši.“
Kao i on, upravo se istuširao. Moj apetit prešao je sa jaja na njega, kako
bih ga voljela gricnuti. Bila sam u iskušenju, ali imala sam nešto za
raspraviti s njim. „Razmišljala sam o onom što si rekao, kako Tata ne bi
izašao te noći ukoliko nije poznavao osobu koja ga je zvala. Od njegove
smrti, moja biološka majka, Cynthia, pokušava razgovarati sa mnom. U
stvari njena upornost je impresivna uzimajući u obzir da ženu nikad nije

233
bilo briga za mene. Ako je ona nazvala, tata bi bio ljut, ali otišao bi. Želim
čuti što ona ima za reći.“
„Ja idem s tobom.“ Kakve god osjećaje je imao oko onog što sam sinoć
rekla, pokopao ih je, možda kako bi to obradio kasnije, ili da ih potpuno
odbaci, ali ja više ništa nisam mogla učiniti.
„Okej.“ Nisam bila idiot. Donny me tražio, Cole me mogao i lisičinama
zavezati za sebe i ja bih bila u redu s tim.
„Ozbiljan sam Mia, ja sam ti sjena.“
„Zar već nisi?“
„Ne ovako. Ja ću te odvesti na posao, ja ću te pokupiti s posla.“
„Vrlo je vjerojatno da više nemam posao koji čeka na mene. Moj šef je
pomalo kreten.“
„Imat ćeš posao.“
„Kako to znaš?“
„Ja ću objasniti situaciju tvom šefu.“
Bilo mi je navrh jezika da negodujem, ali zapravo sam htjela vidjeti
kako Cole objašnjava situaciju mom šefu. U stvari, mogla bih ponijeti i
kokice jer je to imalo potencijala biti paklena predstava. „Okej.“
Njegova se glava naglo podigla prema mojoj. „Okej?“
„Ti i moj šef, totalno sam okej s tim, ali molim te nemoj ga rasplakati.“
Zatresao je glavom, kao što je to znao raditi dok je bio mlađi.
„Neodoljiva i smiješna, točno?“
Nježnost je bljesnula na njegovom licu, i on se sjetio. „Uvijek.“ Teško
uhvatljiva, ta emocija, jer je ponovo bio sav poslovan. „I tvoja prijateljica,
Janie, definitivno ću biti s vama kad ste vani. Ona je pomalo nimfomanka.“
„Ne, nije!“ Poricanje je bilo instinktivno, potreba da obranim svoju
prijateljicu, ali iskreno kako se u posljednje vrijeme ponašala, pomalo je to
i bila.
„Da, jest.“
„Kako to ti znaš?“
„Promatrao sam te, sjećaš se?“
Ne znam zašto sam to rekla, riječi su samo nekako izletjele. „Bojiš li se
da je stanje zarazno, ti ne voliš dijeliti?“
Bio je sad ljut ili je bio ljubomoran? Nekako mi se sviđao taj izgled na
njemu. „Sviđa mi se to otprilike onoliko koliko se tebi svidjelo gledati kako
ona kuja guta moju kitu.“
„Touchè.“

234
 Nijednom nije napustio svoje mjesto na drugoj strani sobe, pa opet
osjećala sam ga svuda oko mene kad je izrekao svoje slijedeće riječi. „Ti si
moja.“
Čak i kad je bio dominantan, natjerao bi mi srce da preskoči otkucaj.
„Da, jesam.“ Vrativši se na prvotnu temu prije nego odbacim sav oprez i
bacim se na njega, nastavila sam, „Janie zapravo nije nimfo, ali neke stvari
joj se događaju u životu i ona se pobunila.“
„Pobunila? Jebati stranca u klupskom WC-u je pobuna?“
Napravila je to, više puta.
„Nije to tako loše kao ono na što sam ja naletjela. Njena sestra se udaje,
roditelji vrše pritisak na Janie da se i ona uda i njoj se sviđa taj tip, na način
kako nikad nisam vidjela da joj se sviđa tip, ali on ju je odbio. Ona nije
dobro podnijela odbijanje.“
„Kakav god bio razlog, ona traži nevolje. Čudo je što već nije uvalila
sebe i tebe u neke. Zato ponavljam, kad si vani s njom, i ja sam s vama.“
„Jednako si nepristojan kao što je i ona.“
Bljesnuo je osmijehom. Da ti srce stane, takav je imao osmijeh. „Moraš
to češće raditi.“ Kad je podigao obrvu na moj komentar, dodala sam,
„Osmijeh.“
I opet se pojavila, nježnost koja je ublažavala oštre crte njegova lica.
Htjela sam vidjeti više toga i njegovih osmijeha. Mogla bih pokušati izvući
osmijeh iz njega svaki dan i samo razmišljanje o tom neustrašivom
izazovu navelo je moje vlastite usne da se izviju u jedan. „Doručak je skoro
gotov.“
„Da li ti smeta?“
„Tvoja bezobrazna usta? Ne.“
„Sigurna si?“
„Aha, sviđa mi se to.“
Pokrenuo se tad, odmah do mene, njegovi prsti dizali su moje lice do
njegovog. Nije ništa rekao, ali pritisnuo je svoja bezobrazna usta na moja
u najslađem poljupcu.

235
 Htio sam slomiti vrat malom seronji. Mijin šef, Frederick Nathaniel
Tatum Jr. bio je pravi kreten. Stajao sam u pozadini sobe, Tatum je bio iza
svog stola, a Mia je sjedila nasuprot njemu objašnjavajući njen izostanak s
posla – činjenicu koju je i predobro znao jer je Bruce Knox već navratio i
objasnio mu. Malo govno je uživalo gledajući kako se Mia koprca, tjerajući
ju da napeto sjedi dok je držao njenu budućnost u neizvjesnosti.
Detektiv Knox je posjetio Fredericka starijeg; čovjek je zahtijevao da ga
Bruce obavještava nakon Donnyjeve posjete. Mia je propustila to
spomenuti, ali sa svim što se događalo, nisam ju prozvao zbog toga.
Situacija je bila neobična, ali sviđalo mi se što ima nekog tko ju je pazio na
poslu. Ne samo da je Mia još imala posao, bilo je vjerojatno da će Frederick
stariji unaprijediti Miju na Freddijevo mjesto jer se odjel praktički raspao
bez nje. Bruce je rekao kako otac misli da je njegov sin briljantan, ali uistinu
jebeno lijen. Činilo se također da kretenu smeta ako ljudi zadiru u ono što
je smatrao njegovim, čak iako nije brinuo za to. Mijin nadimak za njega,
Freddie boy, stvarno mu je odgovarao.
„Raspravljali smo o ovom, Mia. Privatni problemi nemaju mjesto na
poslu.“
„Nisam ih donijela na posao.“
„Imamo reputaciju koju moramo održati, ne izgleda dobro našim
klijentima da imamo zaposlenika uključenog u tako neukusne stvari.“
Koliko god je kreten izazivao me, ovo je bila Mijina borba, kao što je
ponovila nekoliko puta otkako smo napustili kuću to jutro. Htjela je riješiti
stvari sa svojim šefom na profesionalan način, pa je prizor Mije kako hvata
svoju stolicu da je ne baci preko stola, navukao cerek na moja usta.
Raspizdito bio je dobar način za opisati kako je zvučala. „Neukusno.“
„Ja samo mislim kako ti ne pristaješ u kompaniju.“
„Pristajem?“

236
 Mia je odgovarala jednom riječi, znak da je njena ćud dosezala opasnu
zonu, još jedna osobina koju je dijelila sa svojim tatom. Bila je
veličanstvena dok se borila sa svojom naravi, zvučeći donekle pod
kontrolom kad je pokušala još jednom razumno pričati s idiotom.
„Moj rad je besprijekoran i ja nisam imala nikakve kontrole nad
događajima tijekom prošlih par tjedana. Htjela bih se vratiti na posao.“
„Ja jednostavno ne vidim da će se to dogoditi.“
Bilo mi je dosta, ali prije nego sam uspio šupku izbušiti jedan novi, Mia
je pukla. „Koji je tvoj problem? Gnjaviš me otkako sam počela raditi ovdje.
Zašto? Nikad ti nisam dala nikakav razlog da budeš takav kreten, pa opet
ti nisi ništa drugo doli kreten.“
Mulac se nije mogao ni naljutiti kao normalna osoba, i kad ga netko
nazove kretenom, iako opravdano, to ga je trebalo naljutiti. Umjesto toga,
on je izgledao uvrijeđen; izraza lica vjerojatno istovjetnog onom kad ti
travnjak na golf terenu nije pravilno pokošen.
„Zato jer ga njegov tata planira zamijeniti s tobom.“
Dva seta očiju skočila su na mene, Mia je izgledala zbunjeno, Freddie
nije; kreten je to znao.
Mijino pitanje skrenulo je moju pažnju na nju. „Što?“
„Unatoč ovoj predstavi koju je tvoj šef upravo izveo, jedini kojem
prijeti gubitak posla je on.“
„Ali – “
„Držao sam se natrag, Mia, pustio sam te da to riješiš, ali sad ja imam
nekoliko riječi za njega.“
Očekivajući raspravu, bio sam iznenađen kad se osmijeh raširio preko
njenog lica; jebeno prekrasan osmijeh zbog kojeg sam skoro zaboravio na
Freddieja, jer je nagon da srušim sve sa njegova stola i izjebem ju do
besvijesti na njemu, bio tako snažan.
„Svakako, izgovori svoje riječi.“
Namiguša.
Humor je nestao kad se moja pažnja usmjerila na Freddieja. „Ti i ja
oboje znamo da ona ima svoj posao, pa koliko god dugo još tvoj otac
odluči da ti možeš zadržati svoj, zaobilaziti ćeš Miju u širokom luku. Ako
joj se moraš obratiti, učinit ćeš to profesionalno i s poštovanjem. Ako Mia
dođe kući izgledajući imalo uzrujana, pretpostavit ću da je to zbog tebe.
Za razliku od tebe, ja se brinem za ono što je moje, pa za svaku minutu
nezadovoljstva koje ona osjeti od tebe, ti ćeš ga osjetiti od mene.“
Govnar je bio preglup da bi procijenio svoju situaciju, jer je pederko
opet bio uvrijeđen. „Je li to prijetnja?“

237
 „Ne prijetnja, pošteno upozorenje tako da kad budeš jeo na cjevčicu
neće biti dvojbe zašto je to tako.“
„Ne možeš ući u moj ured i prijetiti mi. Čuti ćeš od mojih odvjetnika.“
Trebalo mi je truda, ali umjesto da razbijem Freddiejevo lice o njegov
stol, moji su se dlanovi spustili na njega takvom snagom da je zvučalo
poput topovskog praska. Nagnuo sam se naprijed; on je umalo odgurao
svoju stolicu kroz prozor iza njega.
„Sjediš ovdje sav napušen od moći, igrajući se sa dobrim, vrijednim
ljudima jer uživaš u tome. Za razliku od Mije, ja nisam dobra osoba i ti
možeš poslati koliko god hoćeš odvjetnika, nećeš me vidjeti kako dolazim.
Ali obećavam ti ovo, kad ja završim s tobom, nikad me nećeš zaboraviti.“
Mia je naglo ustala. „Pa, mislim da to sve pokriva.“
Okrenuvši se prema njoj jer joj je glas zvučao čudno, otkrio sam da nije
samo njen glas, već joj je i izraz lica bio čudan.
„Cole, hoćemo li?“
Zgrabila je moju ruku i počela me vući iz ureda, niz hodnik do
stepeništa. Čim su se vrata zatvorila iza mojih leđa, skočila je na mene –
njene noge omotale su se oko mog struka, njene ruke zavile oko mog vrata
i njena usta stopila s mojima. Trajalo je sekundu prije nego su se moja usta
pomicala ispod njenih, ljubeći ju jednako gladno kao i ona mene. Moj
kurac se digao. Ovivši moje prste oko njene guzice, privukao sam ju bliže.
Pritisnuvši ju leđima na vrata, trljao sam se o tu slatku vrućinu. Od mirisa
njene želje moja su se jajca stisnula. Htio sam ju uzeti odmah tamo, htio
svoj kurac zakopan duboko u njoj, ali prvi put kad ju uzmem neće biti na
stepeništu njene uredske zgrade. S time riješenim, htio sam da ona svrši,
htio sam ju čuti, namirisati to. Ljuljajući svojim kukovima, moja kita trljala
ju je od sredine do klitića dok se njeni udovi nisu stegnuli oko mene, miris
njena uzbuđenja se pojačao dok se njeno tijelo grčilo; moj kurac se trzao
dok sam svršavao u svoje gaće baš kao zeleni školarac i nije me jebeno bilo
briga.

Tri dana nakon što smo Cole i ja posjetili Freddieja, još uvijek nisam
mogla izbaciti iz glave prizor Colea kako stavlja Freddieja na njegovo
mjesto. Bio je tako prokleto zgodan, tako seksi, da sam pukla. Htjela sam

238
ga tako jako u tom trenu, da bih skinula suknju odmah tamo u
Freddiejevom uredu. Kako se dogodilo, svejedno sam se ponašala
razuzdano zaskočivši ga na stepeništu. Svršila sam na stubištu moje
poslovne zgrade, činjenica zbog koje bi me trebalo biti sram, ali nije. Bio je
to najbolji orgazam u mom životu i ja sam bila potpuno obučena. Kad
oboje budemo goli, možda to neću moći preživjeti i nisam mogla zamisliti
bolji način da napustim ovaj svijet.
Vraćam se na posao za par dana, zapravo sam se radovala tome, htjela
sam razmišljati o bilo čemu osim stvarima koje su zaokupljale moje misli
u posljednje vrijeme.
Cole i ja ćemo sutra izaći na večeru s Janie. Nisam mogla dočekati da
ju vidim. Razgovarali smo nekoliko puta tijekom prošlih par tjedana, ali
telefonski razgovori nisu bili ni približno dobri kao oni licem-u-lice.
Spomenula je Timothyja kad smo prošli put razgovarali; navodno što god
ga je sprječavalo da postupi u skladu sa svojim osjećajima prema njoj više
nije bio problem. On će nam se pridružiti sutra. Voljela sam Janie, ali
postajala je sve više samodestruktivna, pa sam se stvarno nadala da
štogod se dogodi s Timothyjem, neće ju zavrtjeti u krug. Izbjegavala sam
uključiti njenu obitelj, ali scene od neki dan kakve je Cole opisao, radila je
to sve više. Moja nadanja, to je bila prolazna faza pobune i sad je bila
spremna krenuti dalje. Ako nije, neću imati izbora i morat ću uključiti
njenu obitelj.
Sjedeći u Coleovoj kuhinji, proučavala sam Tatine zapise iz garaže.
Čak i uz sve što se dogodilo u prošlih par tjedana, osjećala sam se tako
ugodno ovdje i voljela sam što je Cole htio me ovdje. I kao da ga je
razmišljanje o njemu prizvalo, ušao je u kuhinju, krećući se prema
hladnjaku po pivo.
„Želiš li vino?“
„Molim.“
Donijevši naša pića, smjestio se nasuprot meni za stolom. „Zašto
zanimanje za tatine spise?“
„Cynthia. Njena upornost, ona nešto traži i mislim da je to novac. Samo
se želim osigurati da ona ne zna nešto što mi ne znamo.“ Obrativši svoju
pažnju na njega, dodala sam, „Hvala ti što si mi dao ovo, sretna sam,
unatoč onome što se dogodilo, ja jesam sretna i realistična, a ne u neredu
u kakvom sam mogla biti, i ti si razlog za to.“
Njegov pogled kojim je odgovorio, zapalio je moje tijelo. Baš sam mu
htjela prigovoriti kako bi trebao prestati mučiti me takvim vrućim
pogledima kad je on ustao i obišao oko stola. Uhvativši moju ruku,

239
povukao me iz stolice. Njegovi prsti provukli su se kroz moju kosu,
povukavši mi glavu unazad, prije nego su se njegova usta obrušila na
moja; njegov jezik gurao se kroz moje usne kako bi me okusio. Uzbuđenje
je prošlo kroz mene, iščekivanje od kojeg sam podivljala jer smo bili ovdje,
napokon. Sklopivši moje ruke oko njegovih ramena, omotala sam svoje
noge oko njegovog struka. Osjetila sam ga, tvrdog i debelog. Nisam samo
ja bila željna; moji kukovi kretali su se instinktivno, trljajući se o njega.
Njegove ruke smjestile su se na moje dupe dok nas je vodio od kuhinje do
spavaće sobe. Kad smo stigli do njegove sobe, spustio me na noge. Gorjela
sam, svaka je stanica u mom tijelu pjevušila, i onda sam pogledala u
njegove oči. Ljubav je gorjela u meni kad sam vidjela kako sve ono što sam
osjećala, gleda natrag u mene. Od delikatnog poteza grube jagodice
njegova palca preko mog obraza moje srce je preskočilo, na nježnost u toj
jednostavnoj gesti. Cole Campbell, nisam mogla vjerovati da smo bili
ovdje, da smo napokon pronašli svoj put ovamo.
Ponesena trenutkom, izgovorila sam tu misao naglas.
Žaljenje se provlačilo kroz njegov grubi šapat. „Ja sam trebao biti tvoj
prvi.“
„U svemu što je bitno i jesi.“
Obuhvativši jednu stranu mog lica, njegova usta zatvorila su se na
mojima, ali sada nisam imala toliko osjećaj da je posjedovao, koliko da je
poštovao. Povlačeći svojim rukama po mojem tijelu, uhvatio je moju
majicu u šake i povukao ju preko moje glave.
Gledala sam ga dok je njegov pogled prelazio po mom tijelu. Vrhovima
prstiju okrznuo je preko moje ključne kosti i dolje između mojih grudi.
„Tako prekrasno.“ prošaputao je dok su njegovi prsti radili na kopči
mog grudnjaka, njegov dodir poput pečata. Pratio je obline mojih grudi
prije nego se zadržao na tetovaži njegovog ugriza.
„Nemaš pojma što mi ovo čini.“ Nisam bila sposobna odgovoriti, on
nije čekao na odgovor kad je spustio glavu i jezikom dodirnuo svoju
oznaku. Moje srce je nabijalo, prsti su me svrbjeli da ga dodirnem, da ga
istražim kao što je on mene, ali bila sam začarana; zarobljena u izmaglici
požude i ljubavi. Cole je povukao moju bradavicu u svoja usta. Kad je u
isto vrijeme sisao i zavrtio jezikom oko vrha bradavice, koljena su mi
popustila. Osjetila sam promjenu u njemu, njegovo lijeno istraživanje
postalo je užurbano dok je grabio moju trenirku i povlačio ju niz moje
noge, prije nego je uhvatio rukom oko mog struka i praktički me bacio na
krevet. Smjestivši se između mojih nogu, povukao me na rub, pao na
koljena i zakopao svoj jezik duboko u mene. Pomičući kukovima ususret

240
njegovom jeziku, šakama sam zgrabila plahtu zamalo se bojeći orgazma,
kojeg je gradio u mom tijelu. Zgrabivši moje bokove, držao me raširenu
dok je njegov jezik prodirao duboko, kušajući me iznutra. Njegove usne
skupile su se oko mog klitića i usisao je jako. Moji trbušni mišići stegnuli
su se od nadolazećeg oslobađanja; nožni prsti zgrčili, dah u mojim
plućima zaledio na sekundu prije nego su me opet i opet zapljuskivali
valovi intenzivnog zadovoljstva. Svaki živac je cvrčao, i čak je moje tjeme
peckalo.
Još uvijek potpuno obučen, smjestio se između mojih nogu, rukama se
održavajući iznad mene, ali nije toliko gledao koliko me upijao pogledom.
Cole Campbell. Veliki, prekrasni Cole bio je obuhvaćen mojim tijelom.
Povukavši njegova usta mojim, okusila sam sebe na njegovom jeziku i
htjela sam još, htjela sam sve od njega. Uhvativši njegovu majicu, povukla
sam ju preko njegove glave; glatki, čvrsti mišići dočekivali su moje dodire
od njegovih ramena, niz njegove ruke, oko njegovih leđa do guzice. Još
više raširivši svoje noge, trljala sam se o njega, njegova kita željela se
osloboditi ograničenja trapera. S efikasnošću pokreta koju sam vrlo
cijenila, Cole se otkotrljao s kreveta i skinuo, i koliko god sam se sjećala da
je bio predivan, sad je bio još bolji. Klečeći na dnu kreveta, prešla sam
rukama preko svakog njegovog centimetra; njegova prsa i ramena,
njegova mišićava leđa, njegova čvrsta guzica i mišićava bedra, čak ni
njegova teška mošnja između njegovih nogu nije izazvala oklijevanje,
samo želju dok su se moje ruke omotavale oko nje, prije nego su završile
na njegovom kurcu. Obujmivši rukom oko svilenkaste, čvrste baze, nisam
samo željela dodirnuti nego i kušati. A on je imao izvanredan okus kad
sam ga uvukla duboko u svoja usta. Zarežao je, njegovi su se kukovi
trgnuli, gurajući ga još dublje. Bila sam tako vlažna, sitna podrhtavanja
prolazila su kroz moje tijelo dok sam ja prelazila jezikom po njegovoj
dužini, kušajući slanost na vrhu. Odmaknuo se od mene, podigavši me
ispod pazuha i odbacivši me gore na krevet. Kleknuvši između mojih
nogu, prstima je obrađivao moj klitić i gurnuo svoj palac u mene, što je
poslalo munju osjećaja kroz moje tijelo.
„Čekao sam jebeno dugo vremena na ovo. Želim te osjetiti, želim te
uzeti gol. Čist sam.“
Oh moj Bože, da, željela sam osjetiti njegovu kožu na mojoj. „I ja.“
Promijenio je položaje, gurajući samo vrh svoje kite u mene dok su se
moje noge još jače širile, moji bokovi se podizali kako bi primili više njega.
Lice mu je bilo ukočeno, njegova pažnja na mjestu na kojem smo bili
spojeni. Polako se pomicao, tako nepodnošljivo polako dok me

241
ispunjavao. Disanje mu je postalo plitko, njegovi prsti se stegnuli na mojim
bokovima, dok me jako povlačio prema sebi i nabijao u isto vrijeme.
Suze su navrle u moje oči dok sam imala Colea u sebi, tako potpuno
me ispunjavajući. On se umirio, njegov palac obrisao je suzu s mog obraza.
Njegov je pogled pretraživao. „Jesam li te povrijedio?“
„Znaš li koliko sam puta ovo zamišljala? Moja mašta nije ti bila ni do
jebenog koljena.“
Njegov je izraz lica postao posesivan, čuvši svoje vlastite riječi upućene
njemu. Izvukao se, napet, protestirajući jecaj zapeo mi je u grlu kad se
zabio natrag u mene; naši pomiješani mirisi ispunjavali su zrak oko nas.
Moje tijelo se kretalo, dočekujući Colea za svaki prodor, pa opet sam bila
hipnotizirana gledajući Colea i sirov, nezaštićen izraz na njegovom licu.
Podignuvši moje bokove još više, njegova je kita prodirala u mene jače i
brže, mišići na njegovim prsima i rukama su se grčili, dok me opet vodio
preko ruba. Ako sam mislila da je prvi orgazam bio monumentalan, bilo
je to ništa u usporedbi s ovim. Čak je još ljepše bilo gledati Colea kako
svršava, njegovo se tijelo umirilo, mišići zgrčili, oči zatvorile dok je
zadovoljstvo prelazilo preko njegovog lica, njegova se kita trzala
svršavajući u meni.
Otvorio je svoje oči, i još uvijek u meni, zarobio je moja usta, poljubac
iznenađujuće nježan.
„Vrijedilo je čekati.“ prošaputao je u moje usne.
„Umanjenica godine.“
Zadovoljena i pospana, bila sam spremna sklupčati se uz Colea i
zaspati. On je imao druge planove.
„Na koljena, raširi noge.“
Prije nego sam uspjela pitati, pružio je odgovor. „Vrijeme je da zajašeš
moje lice.“
I samo tako, nisam više bila toliko umorna.
Tri orgazma kasnije, priznala sam poraz. On se nije šalio kad je rekao
da ću imati snage samo za disanje, a čak i to mi je bilo teško.
„Umorna?“
Samozadovoljan je bila jedina riječ za opisati ton njegovog glasa. „Vrlo,
ali sretno umorna. Željela sam to od moje šesnaeste godine.“
Malo se pomaknuvši, nacerio se. „Ti i ja zajedno.“
Njegovo jednostavno slaganje s mojom izjavom izazvalo je da mi srce
neujednačeno lupa, jer je čak i tad bio moj. „Mislila sam da si u to vrijeme
bio više Tatin nego moj.“

242
 „Ne, uvukla si se u moje srce sa sedam godina i nikad ga nisi
napustila.“
Dodirujući njegovo lice, znala sam da se nikad neću naviknuti da
čujem takve riječi od njega, iako sam žudjela čuti ih. Smjestio se natrag uz
mene, njegov je stisak oko mene postajao sve čvršći. „Nisam na piluli i
zapravo ih ne želim uzimati.“
Napeo se iako nisam bila sigurna zašto dok nije pitao, „Želiš li da ja
koristim kondom?“ Mogla sam reći prema načinu kako je procijedio te
riječi, ta mu se opcija nimalo nije sviđala. Imao je sreće, jer nije se sviđala
ni meni.
„Ne.“
Dodirnuvši moju bradu kako bih usmjerila svoju pažnju na njega,
pretraživao je moje lice za odgovorom i kad ga nije pronašao, upitao je,
„Što to govoriš, Mia?“
Bio je to rizik, ali tako sam se i osjećala, pa sam mu odgovorila.
„Izgubili smo dovoljno vremena. I oboje znamo kako se brzo život može
promijeniti.“ Njegov izraz lica nisam mogla zanemariti pa sam dodala,
„Zar bi to bilo tako strašno?“
„Imati bebu s tobom, jebeno ne, bilo bi to nevjerojatno.“
„Stvarno? Mislila sam možda – “ njegova usta zatvorila su se preko
mojih, utišavajući me.
Humor je plesao u njegovim očima kad je završio poljubac. „Nemoj
misliti.“
Zadirkivao me, Cole Campbell me zadirkivao. Srce mi nikad nije bilo
tako lagano. Ušuškavši se dublje u njegovo krilo, misli su mi odlutale.
„Kad ste ti i Tata osnovali klub?“
„Godinu prije nego si otišla na fakultet. Tvoj tata me jednom pitao, kad
sam bio mlađi, što želim učiniti sa svojim životom. Nisam nikad dotad
razmišljao o tome, ali kasnije sam shvatio da mi se sviđa opuštanje koje je
glazba nudila, pogotovo blues i pomislio kako bi upravljanje klubom u
kojem bih mogao oživjeti takvu atmosferu moglo biti to. Spomenuo sam
ideju tvom tati. Trebao sam znati da će uhvatiti loptu i poentirati.“
„I to je ono što želiš raditi u životu?“
„Djelomično.“
„Samo djelomično?“
Nije odgovorio, pa sam nastavila. „Bendovi, tvoja ideja?“
„Mjesto je bilo techno klub prije nego ga je Mace kupio i imalo je
prilično solidnu bazu klijenata koju nisam htio izgubiti. Petak i subota su

243
glavni za izlaske u klubove, pa sam ga ostavio techno za vikende, ali
danima u tjednu imam svoj blues.“
Okrenuvši se prema njemu, oslonila sam bradu na njegova prsa.
„Uvijek sam više voljela dane u tjednu od vikenda.“
„Znam.“
Naravno da je znao jer je čovjek provodio puno vremena promatrajući
me. I razmišljanje o tome potaknulo je moje slijedeće riječi. „Mislim da bi
se Tati sviđalo što smo zajedno.“
„Htio je da budemo zajedno.“
Moje nježno milovanje njegovih prsa prestalo je. „Kako to misliš?“
„Dao mi je svoj blagoslov.“
Njegove su me riječi uhvatile nespremnu, ali nisu me iznenadile.
„Kad?“
„Otprilike tri godine prije nego je umro.“
Te noći u mom domu, on nije imao Tatin blagoslov i ipak je došao. Srce
mi se povećalo. „On je uvijek znao što je najbolje za mene.“

Ležeći u krevetu slijedećeg jutra, razmišljala sam samo o prošloj noći.

Cole i ja smo vodili ljubav, napokon smo završili što smo započeli one noći
u mom domu. Od samog razmišljanja kako je moje tijelo reagiralo na
njega, načinu kako je donosio zadovoljstvo svakim dodirom, poljupcem i
potezom, moje je tijelo žudjelo za još više.
Tata je htio da mi budemo zajedno. Bila sam sretna znajući da bi on bio
sretan vidjeti kako smo pronašli naš put.
Cole se vratio, noseći samo cerek na sebi. Dovraga, njegovo je tijelo bilo
nevjerojatno, vrsta mišićave ljepote kakvu vidiš na naslovnici Men's Health
magazina. Svaki je njegov centimetar bio čvrst, dobrodošlo probadanje
počelo je između mojih nogu. Oči su mi se pomakle na njegove tetovaže.
Pitala sam se kad ih je napravio i pitala ga to kad se popeo na krevet i
smjestio između mojih nogu.
„Poslije maloljetničkog.“
„Imaju li neko značenje?“
„Možda.“ Njegova su usta pritisnula moj vrat, njegov jezik prelazio je
po mom grlu. Iznenada značenje njegovih tetovaža jednostavno nije bilo
toliko važno. Pomjerivši svoje kukove, kliznuo je u mene, dah mi je zapeo
u grlu na izuzetan osjećaj kako me on ispunjava tako potpuno. Moji
bokovi su se pomakli, podižući se u njega, uzimajući ga dublje prije nego

244
sam se povukla, slatko trenje izazivalo je trnce u mojim nogama. Njegova
su se usta smjestila preko mojih, ljubeći me tako duboko, njegov jezik
ispunjavao je moja usta, kušajući i istražujući. Obilježavajući njegova leđa
svojim noktima, glava mi se podigla pružajući mu više baš kao i moji
bokovi. Njegove ruke išle su niz moje tijelo da bi se savile kod mojih
bedara, dok je podizao moje bokove kako bi se mogao pomicati dublje.
Orgazam se prelio preko mene šaljući zadovoljstvo u svaki živčani
završetak. Čak i kad se smjestio duboko, njegov vrhunac stežući njegovo
tijelo, njegova usta nikad nisu napustila moja. Nekoliko minuta kasnije,
glava mu se podigla i ljubav je gledala u mene prije nego je pomaknuo
usta dolje niz moje tijelo da me poliže.

Te noći dok sam se oblačila za večeru sa Janie goruće pitanje pomolilo

je svoju glavu. Cole se brijao, njegovo je golo tijelo bilo pokriveno samo s
ručnikom omotanim nisko na njegovim kukovima. Koliko je god prizor
bio ometajući, nisam se mogla pomaknuti dalje od saznanja koje se
odmotavalo u mojoj utrobi.
„Cole?“
Njegove su oči pronašle moje u ogledalu.
„Rekao si da je Tata tražio različita ulaganja, točno?“
„Aha.“
„Obično kompanija proširuje ulaganja kad posluje stvarno dobro i želi
proširiti bazu poslovanja, pa je Tati moralo ići prilično dobro u garaži.“
Okrenuo se prema meni i znala sam da je shvatio kamo sam ciljala s
ovim.
„Tek sam počela pregledavati njegove financije, pa još nemam jasnu
sliku. Da li je morao dati veliki polog za kupnju kluba? Koliko je posudio?“
„Posudio je, ali profit kluba je više nego pokrio hipoteku i troškove
poslovanja.“
„I garaža je poslovala s dobitkom.“
„Koliko sam ja znao.“
„Pa zašto je onda Dylan morao prodati?“
„Dobro pitanje. Morat ćemo njega pitati.“

245
 Čim sam ugledala Janie, praktički sam ju srušila. Ruke su joj se jako
stegnule kad me omotala u zagrljaj. „Imaš puno toga za objasniti.“
„Znam. Nedostajala si mi.“
Odmakla se, držeći moje ruke i proučavajući moje lice. „Jesi okej? Je li
te Kevin povrijedio?“
„Ne.“
„Mali kreten, tako nas je uplašio. Slijedeći put kad ga vidim ... “
Cole je uhvatio moj pogled. Rekla sam, „Odmah se vraćamo.“
„Mi ćemo naći stol.“
Povukavši Janie u ženski toalet, provjerila sam kabine prije nego sam
nas zaključala unutra.
„Kako vrlo tajanstveno od tebe.“
„Janie, ne govorim ti sve jer nema razloga da ti znaš sve, ali nešto
moraš znati zbog svoje vlastite sigurnosti.“ Duboko sam udahnula jer ovo
neće biti lako. „Kevin je mrtav.“
Nije imala druge reakcije osim što joj je lice problijedjelo i oči se raširile.
„Sve potječe još od mog Tate, ljudi traže stvari koje misle da ja imam.
Kevin je bio pijun. Policajci imaju oči posvuda, nadziru tebe i Tetu Dee.“
„Tko je ubio Kevina?“
„Jako loš čovjek.“
„Ako je Kevin mrtav onda – “ šok se pretvorio u ljutnju u trenutku,
„on te držao?“
„Aha, ali Cole me izvukao.“
Janie me oduvijek mogla vrlo jasno čitati, zbog čega njene slijedeće
riječi nisu bile pitanje. „On te povrijedio.“
„I ja sam njega povrijedila.“ I jesam u nekom smislu, ubivši njegovog
čovjeka i pobjegavši.
„Ne želiš pričati o tome.“
„Ne, ali ti moraš biti oprezna. Kao što sam rekla, policajci te nadziru
kako on ne bi pokušao preko tebe doći do mene, ali moraš biti oprezna.“
„Što dovraga on hoće?“
„Stvarno nemam pojma i mogla bih samu sebe izludjeti pokušavajući
složiti komadiće slagalice, ali ne želim to. Želim pokušati nastaviti sa
svojim životom, ali tako da budem pametna tijekom postupka dok ovo
sranje ne završi.“
„Znači da postoji svjetlo na kraju tunela?“
„Mislim da postoji.“
Htjela je još nešto reći, ali nije i ja sam bila zahvalna jer je pričanje o
tome uzburkavalo osjećaje koje tako jako nisam htjela osjećati. „Ne sviđa

246
mi se to, ništa od toga, ali okej. Neću navaljivati i bit ću oprezna. Dakle što
je s Coleom?“
„Volim ga.“
„Osjećaj je obostran, čovjek ne može skinuti oči s tebe.“
„To se dugo vremena pripremalo.“
„Jebena umanjenica godine.“
„Što se dogodilo s Timothyjem?“
Rumenilo je prekrilo njene obraze i vidjeti Janie kako se crveni, ženu
koja se često upuštala u aktivnosti koje bi zbunile najotvorenije ljude, bilo
je neočekivano i iskreno, uznemirujuće.
„Čuo je šale o mojim seksualnim apetitima.“
„Što?“
„Aha, pa ja ne pričam o tome, ali to ni ne skrivam. Ja sam seksualno
biće, ne ispričavam se zbog toga.“
„Pa što se dogodilo?“
„Kako se ispostavilo, i on sam je pomalo devijantan. Bojao se da moje
želje ne bi upale u zamku s njegovim.“
„Što znači?“
„On me voli vezati.“
„Što?“
„Nije to Pedeset Nijansi, ali voli me obuzdavati.“
„I ti si okej s time?“
„U početku nisam bila sigurna, ali moram ti reći Mia. Količina i
intenzitet orgazama koje mi taj čovjek priušti, aha stvarno sam u redu s
time.“
„Mislim da, kao i razgovor o pirsingu, trebam vino za ovu raspravu.“
Posegnuvši za njenom rukom, dodala sam, „Sretna si.“ Nisam pitala jer je
bilo ispisano preko njenog cijelog lica.
„Stvarno jesam.“
„Onda mi se on već sviđa.“
„U redu, idemo odavde. Ti moraš upoznati Timothyja i ja želim buljiti
u tvog čovjeka. On je jebeno dobar.“

247
 Mijino je tijelo bilo ukočeno dok je sjedila nasuprot Cynthije i koliko
god sam mrzio kučku, njena zabrinutost za Miju činila se iskrenom. Znao
sam da je bila kurva i to kako se činilo skupa, jer je izgledala više kao da
je upravo došla s nekog snimanja, a ne iz kreveta nekog klijenta.
Cynthia je bila prilično tajanstvena zbog čega želi vidjeti Miu, izjavivši
samo da je bilo važno i da ja moram doći s njom. Kao da bih ja ostao iza i
pustio Miju da se sama nosi s ovim sranjem. Bili smo u baru, neko mjesto
u centru, i nakon što su pića donesena, Cynthia je oslonila laktove na stol
i nagnula se malo prema Miji.
„Hvala ti što si se našla sa mnom.“
„Zašto smo ovdje?“ Mia očito nije bila zainteresirana za ćaskanje.
„Kontaktirala sam te na Maceov zahtjev.“
Mijino se cijelo tijelo umirilo, ruka koja je ležala na njenom krilu se
počela tresti. Jebeš ovo, pomislio sam prije nego sam zarežao, „Kakvu to
vrstu igre igraš?“
„Molim te saslušaj me.“
„Ako se zajebavaš s nama, ako tjeraš Miu da prolazi kroz sve ovo i to
sve bude sranje, ti i ja ćemo imati ozbiljan jebeni problem.“
Njena ruka nije bila mirna kad je posegnula za svojim martinijem.
Dobro.
„Mace me došao vidjeti.“
„Kad?“ Mijin je glas zvučao tako sitan, pomalo izgubljen. Uhvativši
njenu ruku, njeni su se prsti odmah omotali oko mojih.
„Oko mjesec dana prije nego je umro. Ništa mi nije rekao osim da, ako
mu se nešto dogodi, moram tebe kontaktirati. Moram ti reći da je ostavio
nešto na mjestu koje je bilo poput drugog doma.“
„I ti joj to nisi mogla reći preko telefona?“

248
 „Bio je vrlo specifičan, samo licem – u – lice i samo Miji i tebi. Šizio je.
Nikad ga nisam vidjela tako uznemirenog. Što god da je otkrio, stvarno ga
je uzdrmalo.“
„Zašto si ti pristala pomoći?“ Mia je zvučala više poput Mije.
„Jer usprkos svemu što sam učinila, kad god sam ga trebala, on je bio
tamo.“
To je zvučalo kao Mace, dobar jebeni tip. „Jesi li ga vidjela nakon što je
to zatražio od tebe?“
„Ne.“
Mia je ustala; očito nije imala nikakve želje biti u društvu ove žene
duže nego što je bilo potrebno. „Hvala ti.“
„Žao mi je, Mia. Žao mi je što nisam mogla biti majka kakvu zaslužuješ
i žao mi je što si izgubila svog oca.“
„Zašto nisi došla na njegov sprovod?“
„Činilo se licemjernim kad se uopće nismo slagali, ali oplakivala sam
gubitak njega. Bio je dobar čovjek i predivan otac.“
Mia se okrenula kako bi otišla ali zastala je i pogledala natrag na
Cynthiju. „Što se uopće dogodilo tvojoj prijateljici Tammy?“
Mia je znala za Tammy? Potraga za njom bilo je ono što je mene i Macea
usmjerilo na jebenu uvrnutu cestu na kojoj smo završili.
Cynthia je bila iznenađena kao i ja što je Mia znala za Tammy, ako se
moglo suditi po njenom izrazu lica. Potvrdila je to kad je upitala, „Ti znaš
za to?“
„Čula sam tebe i Tatu kako pričate te noći.“
„Da. Ne znam. Ona je jednostavno nestala. Većina njenih prijatelja
uvjerena je kako je otišla i započela ponovno negdje drugdje.“
„Ti se ne slažeš.“ Mia je to više izjavila nego pitala.
„Nisam sigurna, ali znam da ne bi otišla, a da mi ne kaže. Ali ipak je
otišla, pa bih se mogla varati i ja ju jednostavno nisam poznavala onoliko
dobro koliko sam mislila.“
Mia je trenutak oklijevala prije nego je rekla, „Žao mi je.“
„Bilo je to davno.“
Bez ijedne riječi, Mia se okrenula i pošla prema vratima. Prije nego sam
ju mogao slijediti, Cynthia me pozvala natrag. „Cole.“
Jedno oko sam držao na Miji. „Da?“
„Sumnjam da ti znaš više o tome u što je Mace bio uključen od Mije i
poznavala sam Macea dugo vremena, a nikad ga nisam vidjela da izgleda
onako kako je izgledao kad me došao vidjeti. Bio je potresen i dok ne
shvatiš zašto, šutjela bih o svemu što otkriješ. Nikome nemoj vjerovati.“

249
 „Uključujući i tebe?“
„Ti si pametan čovjek, znaš odgovor na to pitanje.“
Mia me čekala pred vratima i koliko god to nisam htio priznati, mogao
sam vidjeti zašto je Mace bio privučen Cynthijom; vidio sam puno Mijinog
prkosa u njenoj mami.
„Sve okej?“ Mia je pitala kad sam ju uzeo za ruku i izvukao ju iz kluba.
„Aha.“
Stigli smo do mog motora; predao sam Miji kacigu prije nego sam se
popeo.
„Kamo idemo?“ pitala je nakon što se smjestila iza mene.
„Na mjesto koje je bilo poput drugog doma.“
Utisnula je poljubac na moja leđa. „I volim što ti znaš gdje je to.“

Vincent's je bio krcat kad smo stigli ali čim smo zakoračili unutra,
Vincent nas je ugledao i požurio van. „Vaš stol će biti spreman za vas za
jednu minutu. Kako si, Bella?“
„Okej sam, Vincent, ali bit ću puno bolje poslije tanjura tvoje piletine s
parmezanom.“
„I komada torte.“ Vincent je dodao, „Vaši obroci su na račun kuće.“
Mia je pokušala prosvjedovati, ali Vincent je već otišao i to bez sumnje
zato da se ona ne može buniti. Kad smo se smjestili za stol, moja pažnja
bila je na Miji, koja je razgledala restoran, razmišljajući o Maceu. Njene
slijedeće riječi dirnule su me u srce. „Toliko mi nedostaje.“ Njene oči
prebacile su se na mene. „Pa gdje misliš da je to ostavio?“
„Moje mišljenje, ispod ovog stola.“
Oči su joj se raširile, obrazi od uzbuđenja zarumenili. Jebeno predivno.
„Misliš li da je još uvijek tamo?“
„Bilo je dovoljno važno da to ostavi, pa da, mislim da kako god je to
Mace sakrio, još uvijek je tamo.“
„Pa kakav je plan?“
Nagnuvši se bliže njoj i spustivši svoj glas, rekao sam, „Mislim da bi se
trebala spustiti ispod stola i provjeriti. A kad si već tamo dolje ... “
Zjenice su joj se raširile, obrazi se još više zacrvenjeli i jebeš me, ona je
razmišljala o tome. Sad sam bio tvrd.
„Primamljivo.“

250
 Oči su joj bile staklene i ona je zapravo polizala usne u iščekivanju.
Kurac mi je skočio. „Mia, prestani me tako gledati ili ćemo ti i ja izvesti
Janie u muškom toaletu.“
Glas joj je pao za oktavu i postao hrapav od požude. „Možemo li?“
Ustajući, zgrabio sam ju za ruku i povukao ju prema zadnjem dijelu.
Čim su se vrata iza nas zatvorila, zaključao sam ih, pritisnuo ju na vrata i
uzeo njena usta. Ona je radila na zatvaraču mojih hlača dok sam ju ja
podizao, pribivši ju na vrata. Polizavši svoju ruku zbog vlage, potražio
sam ju i nisam trebao biti iznenađen što je ona već bila vlažna.
„Ti stvarno želiš ovo.“
„S tobom, oh da.“
Moj jezik zaronio je u njena usta u isto vrijeme kad se moja kita zabila
u njenu slatku, vlažnu vrućinu. Njene ruke i noge čvrsto su me držale,
njena usta jednako gladna kao i moja, dok su se moji kukovi ljuljali. Nije
se zezala da želi ovo jer je trebalo samo par minuta da ju dovedem do
orgazma. Uhvatio sam njezin vrisak svojim ustima ili ne bi bilo greške što
se događa ovdje. Moji su kukovi još pumpali dok se njeno tijelo grčilo oko
mog kurca, donoseći moje vlastito slatko oslobađanje.
Spriječiti njen vrisak bilo je besmisleno, jer jedan pogled na nju govorio
je da je ona žena koja je upravo pošteno izjebana. Njene slijedeće riječi bile
su predenje. „Sad razumijem privlačnost ovog.“
Izvukao sam se iz nje i zakopčao zatvarač prije nego sam nakvasio
ručnik i oprao ju između nogu, zbog čega je zastenjala duboko iz grla i
ravno u moja jaja. Provjerivši da se uvjerim da je hodnik prazan, odveo
sam ju natrag do našeg stola. Morao sam držati ruku oko nje jer su joj noge
bile malo nesigurne. Jednom kad se smjestila za stolom, posegnula je za
svojim vinom i u jednom gutljaju ispila pola čaše.
„Moramo to ponoviti.“
Ideja je bila tako primamljiva da sam ju skoro pojebao tamo na našem
stolu. Uhvativši svoje pivo, dobro sam otpio kako bih rashladio požudu
koja je divljala kroz mene. Mislio bi da ću imati ovo sranje pod boljom
kontrolom, ali sve što je trebalo bio je sugestivan komentar lisice nasuprot
meni i ja polijećem kao neki adolescent poslije svog prvog orgazma u
ženskoj pičkici.
Nagnula se bliže meni, preslikavajući moju raniju akciju. „Jesi okej?
Izgledaš pomalo usplahireno.“
„Nemam ništa protiv da te stavim preko koljena.“
Skandalizirana je vjerojatno najbolji opis njene reakcije na moje
namjere. „Ne bi.“

251
 Omotavši svoju ruku oko njenog vrata, privukao sam ju bliže tako da
su se naše usne skoro dodirivale. „Izlupati tvoje dupe da se zacrveni i
onda te pojebati, apsolutno bih.“
Ogorčenje je nestalo iz njenog izraza lica da bi ju brzo zamijenila želja,
ponovno zacaklivši njene oči. Njen mlitavi pokret, dok se smještala natrag
na svoju stolicu, sramotio je riječi koje je izgovorila. "Skrećemo s teme.“
„Sviđa mi se tema na kojoj smo završili.“
Podigla je svoju čašu da otpije i onda pogledala u nju preneraženo kad
je ona bila prazna. „Trebam još vina.“
Mahnuo sam konobaru, ali zadržao svoju pažnju na njoj. „Vratit ćemo
se nakon što zatvore i provjeriti stol.“
„Okej ... čekaj. Što?“
„Stol, provjeriti ćemo ga kasnije.“
„Kako ćemo ući unutra?“
Moj jedini odgovor bio je podizanje obrve.
„Ali alarmni sistem.“
„Nije zabrinjavajući. I prije nego se uzrujaš, uključiti Vincenta samo će
ga dovesti u potencijalnu opasnost. Ono što ne zna, neće ga povrijediti.
Doslovno.“
Njeno lako mirenje iznenadilo me, ali onda sa svime što je prošla ovih
prošlih tjedana uistinu nije trebalo.
Pitala je, „Što ti misliš da je to?“
„Ne znam, ali ono što me brine je potreba za tajnosti.“
„Slažem se, ali kad je otišao kod Cynthije?“
„Ne znam puno o njoj, ali nagađam da unatoč tome što je prvoklasna
kučka, ona nikad nije bila nešto više nego što jest. Maceu se možda nisu
sviđali njeni izbori, ali vjerujem da mu ona nikad nije dala povoda da joj
ne vjeruje.“
„Jesi li još razmišljao tko bi htio povrijediti mog tatu ako to stvarno
nisu bili Donny ili Stein?“
„Jesam i ne mogu se nikog sjetiti. Sve što je tvoj tata ikad želio bilo je
sačuvati susjedstvo sigurnim. Zašto bi ga itko htio povrijediti zbog toga?“
„Možda je to bila samo nesreća. Pitam se može li se Bruce dokopati
mrtvozornikovog izvješća.“
I to je i mene mučilo jer zašto nije? A znao sam da nije jer sam ga
ispitivao o tome nekoliko puta. „Mislio bi da će to već učiniti.“
„Ti misliš da on zna više nego što govori.“
„Ja mislim da mi ne znamo dovoljno o toj noći kako bi imali pojma što
misliti.“

252
 „Pa možda će ono što je Tata ostavio popuniti neke praznine.“
Aha ili će možda otvoriti još više pitanja.

Nekoliko sati kasnije, vratili smo se mojim autom. Bilo je rasprave, ali
ja sam pobijedio i Mia je ostala u autu. Ako je postojala i najmanja šansa
da ovo ode kvragu, nisam htio da ona bude upletena. Obiti bravu bilo je
lako, a kako sam znao šifru alarma, nešto što mi je Mace dao prije dosta
vremena, uvući se neopažen bilo je također lako. Krećući se kroz restoran,
stigao sam do Mijinog stola i preokrenuo ga. Trebala je minuta da
pronađem što je Mace ostavio; očito je i on došao poslije radnog vremena,
jer je iskopao mjesto za skrivanje u debelom drvetu i zalijepio ga trakom
kako bi ga prikrio. Memorijski stick, imalo je smisla. Jesu li to bile slike
koje je Donny tražio? Kladio bih se na to. Vrativši stol natrag, spremio sam
stick u džep prije nego sam opet upalio alarm i zaključao.
Kliznuvši u auto, predao sam stick Miji. Njeni drhtavi prsti okretali su
ga dok ga je proučavala.
„To su slike, zar ne?“
„Mislim da jesu.“
Natrag u mojoj kući, upalili smo moj laptop. Pazeći kako bi sadržaj
ostao na lokalnom driveu, otvorio sam mapu. Tamo je bio jedan dokument
i ostalo su bile slike. Otvorivši dokument, osjetio sam kako se Mia ukočila
kraj mene.
Mia,
Ako čitaš ovo, nešto je pošlo po zlu. Žao mi je što nisam tamo s tobom. Sve što
sam učinio bilo je da ti budeš sigurna. Molim te znaj, ako je ikako moglo biti
drugačije, sad bih bio s tobom. Daj ovaj stick samo Coleu; on će znati što da učini
s njim. Volim te, Mia.
Cole, događa se više stvari nego što smo mislili i ja sam ostao bez vremena.
Zadrži Miu izvan toga. Uvijek si čuvao moja leđa; molim te sad čuvaj njena. Brini
se za moju curicu.
Mace
Mijini nečujni jecaji kidali su mi srce. Povukavši ju u naručje, samo sam
ju držao. „Ne razumijem ništa od ovog. Kao da je Tata živio dvostruki
život.“ Odmakla se od mene, udaljivši se par koraka. „Ti si znao sve o
njegovom drugom životu, bio si dio njega. Zašto ga nisi zaustavio?“
Čeljust mi se stegnula. Iako se ona opravdano osjećala onako kako jest,
Mace i ja smo se upetljali u nešto prije nego smo istinski procijenili
situaciju, još uvijek je boljelo. „On bi nastavio bez mene, sa mnom je barem

253
imao nekog da mu pazi leđa. Ta kuja Tammy koju si spomenula ranije, to
je započelo sve ovo.“
„Kako to misliš?“
„Tvoj tata je nju tražio, pratio zadnja mjesta na kojima je viđena
očekujući da će ju pronaći u nekoj rupi nadrogiranu i kako se prostituira.
Pitao me da mu pomognem jer sam ja znao na koja bi mjesta žene poput
nje odlazile.“
„Zbog tvoje prošlosti.“
„Aha. Otkrili smo više nego što smo očekivali, ali sranje koje smo
otkrili nije bilo vrijedno nečijeg života.“
„Ali sad on jest mrtav i ostavlja mi bilješke. Ne želim njegove bilješke,
Cole. Ja želim svog tatu.“ Provukla je ruku kroz kosu, potez koji sam vidio
Macea da radi nebrojeno puta, prije nego je otišla do vrata. „Idem u
krevet.“
„Mia.“
Nije se okrenula prema meni kad je zastala u dovratku, ali čuo sam
suze u njenom glasu. „Nisam ljuta na tebe, Cole, samo na situaciju. Primiti
pismo od mog tate kad je on već skoro godinu dana mrtav je stvarno
teško.“
„Ideš u svoj krevet ili moj?“
Tad se okrenula, nježnost je sjajila kroz tugu. „Tvoj.“
Nisam shvatio da sam zadržavao dah dok ona nije odgovorila. „Doći
ću kasnije.“
„Okej.“
Smjestivši se za svojim stolom, otvorio sam sadržaj memorijskog
sticka, bezbrojne slike bezimenih klijenata koji su bili posljednje osobe koje
su vidjele Tammy. Ona je vjerojatno krenula dalje, počela iznova negdje,
ali činjenica da nikad nismo pronašli nijedan njezin trag nije dobro sjela ni
Maceu ni meni. Prošao sam kroz slike nekoliko puta, ne shvaćajući što je
bilo toliko važno na njima da bi se Mace potrudio zatajiti ih, da bi Donny
poduzeo to što jest kako bi ih se domogao. I onda sam ugledao. Većina je
slikana u klubovima, bilo je mračno i bilo je puno ljudi, ali ostali na sceni
na nekoliko njih privukli su moju pažnju. Povećavajući slike, nije bilo
greške tko su ti ljudi, ljudi koji nisu imali nikakvog razloga da budu viđeni
zajedno, kamoli da imaju privatne razgovore. Mace je pronašao jebeni
čvrst dokaz za Steina. Neoboriv dokaz korupcije koju su istraživali
Terence, Bruce i ekipa.
„Sranje.“

254
 Čuvao je ovo, nije to predao Terenceu. Zašto? Terence nas je potražio
zbog ovih slika, vjerujući i to točno, da u njima ima nešto više. Zašto ih
Mace ne bi predao? Da li mu je ponestalo vremena? Moj instinkt bio je da
ih zadržim za sebe dok ne shvatim bolje zašto ih Mace nije predao, ali
morao sam napraviti kopije.
Bilo je skoro dva sata ujutro kad sam se popeo u krevet. Mia se
pomakla bliže meni u svom snu. Nosila je svilenu spavaćicu; njena koža
meka i uzimajući u obzir njeno talijansko naslijeđe, iznenađujuće blijeda.
Noga joj se omotala oko mog kuka, i iako je moja namjera bila pustiti ju da
spava, glad za njom bila je prejaka. Čim sam dodirnuo njen klitić, bokovi
su joj se pomakli u moju ruku, instinktivno jer je još uvijek spavala.
Trljajući tu točku zadovoljstva, njeno tijelo je počelo odgovarati; prvo
vlažnošću koja je natopila moje vrhove prstiju i onda buđenjem njenih
bradavica koje su bile stisnute uz moja prsa. Gurnuo sam prst u nju i ona
je zastenjala, njeno se tijelo privilo još bliže meni. Postavivši ju na njena
leđa, uklonio sam njene gaćice i podignuo spavaćicu preko njenih grudiju.
Premjestio sam prst u njenu pičkicu, moj prst nastavio je svoj nježni napad
dok sam ja sisao njenu bradavicu, igrajući se njome svojim jezikom, prije
nego ju duboko usisam u svoja usta.
„Cole.“
Napola spavajući, njeno se tijelo počelo kretati sa mnom, započinjući
pradavni ples instinktivno poput disanja. Njene male ruke pronašle su
moja leđa, pomičući se niže do mojeg dupeta, moji kukovi ljuljali su se o
njenu vlažnu vrućinu, moj kurac napinjao se osjetiti kako ga njeno tijelo
steže. Nestrpljiva, čak i dok je napola spavala, uzela je moju kitu u svoju
ruku, podigla svoje bokove i namjestila ga tamo gdje smo ga oboje željeli.
Iznenadio sam se kad sam podignuo glavu i pronašao Miu kako me gleda
s požudom ispunjenim očima. Gurnula se prema gore, vrh mog kurca
kliznuo je u nju.
„Molim te, Cole.“
Zgrabivši njene bokove, zabio sam se u nju. Glava joj se zabacila
unatrag, sisice joj se podigle poput prinošenja kakve žrtve, dok se najseksi
zvuk kidao iz njenog grla. Koliko god sam ju želio kušati, umjesto toga
sam gledao, njeno lice i mjesto na kojem smo bili spojeni. Od pogleda na
njenu pičkicu kako prima moj kurac, moji kukovi kretali su se brže i jače.
Ona je obrađivala svoju bradavicu, uvrćući i povlačeći, istovremeno
trljajući svoj klitić dok se njeno tijelo nije stegnuo oko mene. Osjećaj mi je
stisnuo jajca dok se moja kita trzala svršavajući. Povukao sam se od nje,
morao sam ju kušati, kad me njen meki glas zaustavio.

255
 „Zašto radiš to? Kušaš me nakon što svršiš?“
„Nikad nisam imao nešto što je moje.“
Proučavala me dok je nježnost obuzimala njen izraz lica. „Znači to je
poput tvog ugriza, obilježavaš me.“
„Nije biljeg, potvrda da si uistinu moja.“
Njene misli bile su njene nekoliko minuta, ali način na koji me gledala
tjerao je moje srce da lupa jer nikad nisam imao nikog tko bi me tako
gledao – kao središte njenog svijeta. A onda se nasmiješila dok se
naklonost pretvarala u razumijevanje. Oklijevajući, kao da se stidi, rekla
je, „Želim kušati.“
Nešto se pomaklo u meni u tom trenutku. Mia nije samo poštovala
moje čudno ponašanje, već je htjela razumjeti ga tako da sudjeluje u njemu.
Spuštajući se niz njeno tijelo, moje oči nikad nisu napustile njene dok sam
prelazio jezikom preko nje i unutar nje, okusivši nas. Očiju još spojenih,
podigao sam se uz njeno tijelo, moja usta centimetre od njenih razdvojenih
usana i onda sam prešao udaljenost – zaronivši svoj jezik u njena usta dok
sam utrljavao naš okus preko svakog dijela. Njen jezik gladan mog,
trljajući i kušajući, proždirući.
Rumenilo je oblilo njene obraze dok je oblizivala svoje usne. „Sviđa mi
se naš okus.“
Jebeno sam to volio. Omotavši se oko nje, jer su njene oči postajale opet
teške od sna, ona je prošaputala. „Možeš me ovako probuditi bilo kad.“

256
 „Cole, jesi li pronašao nešto zanimljivo na memorijskom sticku?“
„Čudi me da si mogla ovoliko čekati prije pitanja.“
Cole i ja smo upravo završavali ručak, skoro dvadeset i četiri sata
nakon što smo saznali za stick. „On je htio da budem izvan toga,
pokušavam to poštovati, ali znatiželjna sam.“
„Kako bih poštovao njegove želje, namjerno sam nejasan, ali bio je u
pravu kad je poduzeo mjere opreza.“
„Sad si pojačao moje zanimanje. Želim vidjeti.“
„Jesi li sigurna?“
„Aha.“
„Imam stick u svom sefu, ali premjestit ću njega i kopije koje sam
napravio kasnije danas na sigurnu lokaciju.“
„Zvuči kao da je pronalazak veći nego što odaješ.“
„I jest, zbog čega je tebi apsolutno zabranjeno da djeluješ oko bilo čega
što vidiš na tim slikama.“
To je potaklo moju znatiželju. „Zabranjeno?“
„Aha, jebeno zabranjeno.“
Bio je na drugoj strani kuhinje od mene, što je bila dobra stvar jer da je
bio bliže, možda bih ga udarila. „Ja sam odrasla žena.“
„A ja sam čovjek koji te voli i nikad te ne želi vidjeti u situaciji kao onoj
u kojoj si bila posljednji put kad si se suočila s tim jebačima.“
Strah, osjetila sam to samo razmišljajući o svom posljednjem susretu s
Donnyjem; iritiranost jer je Cole bio arogantan, da, osjetila sam i to, ali
oboje je izblijedjelo u usporedbi s ushićenjem koje je prolazilo kroz mene
kad sam čula kako kaže da me voli. Nije mi nikad rekao te riječi – rekao
da je ono što osjeća više od ljubavi – znala sam da ju osjeća; njegova su mi

257
djela to pokazivala svaki dan, ali da zapravo čujem te riječi, doslovno mi
je oduzelo dah.
„Mia? Nema više rasprave?“
„Ti me voliš.“
Skoro sam se nasmijala njegovom izrazu lica; kad bi podigao pogled,
ono što bi ga opisivalo bilo bi 'pa naravno'.
„Nikad nisi rekao te riječi.“
Razmišljao je o tome minutu iako sam sada željela da nas ne razdvaja
dužina sobe. „Pronašla si put u moje srce sa sedam godina kad si me
zagrlila, moj prvi zagrljaj ikada, zbog jebenog filma. Ukrala si moje srce sa
četrnaest u parku nakon što si svjedočila mom ponašanju koje nije bilo
bolje od neke životinje, nisi mi samo održala predavanje o mojim životnim
odabirima, rekla si mi da ćeš ostaviti svijeću u prozoru kako bih mogao
pronaći svoj put kući.“
Išao je prema meni, srce mi je udaralo tako jako da sam bila sigurna da
ga može čuti; pakao, bilo je dovoljno glasno da su klinci u garažnom
bendu niže u ulici mogli udarati ritam po njemu. „Padao sam sve dublje
svaki put kad bi me pozvala na večeru sa svojom obitelji, tvoja neumorna
nastojanja da me uvedeš u svoju obitelj. Nije bilo ograđivanja, bez
natjecanja za Maceovu pažnju, prihvatila si me bez pitanja, željela me u
svojoj obitelji bez pitanja.“
Zaustavivši se ispred mene, obuhvatio me svojim rukama. „Zaljubio
sam se u tebe one noći kad sam došao u tvoj dom. Nikad nisi oklijevala da
mi ponudiš cijelu sebe, da dozvoliš ovim rukama da dodirnu nekog tako
jebeno dobrog. Aha, volim te Mia.“
Pritisnuvši svoje lice na njegova prsa, trebala mi je minuta da samo
upijem te riječi. On je iskoristio priliku da naglasi svoje riječi. „Znači nema
izvrdavanja od onog što vidiš.“ Njegov palac dodirnuo je moju bradu
podignuvši moje lice prema njegovom. „Izgubio sam previše u svom
životu, ne mogu izgubiti i najvažniju stvar.“
Svako prosvjedovanje koje sam imala umrlo je na mojem jeziku, i ne
samo na njegove riječi, već tračak onog izgubljenog pogleda, kakvog je
imao kad smo bili mlađi. „Neću ništa izvrdavati.“
„Dobro.“ I onda je povukao uzicu na mojoj trenirci pa je ona pala oko
mojih nogu. Podigao me na kuhinjski stol, njegova ruka je povukla
zatvarač sekunde prije nego se zabio u mene. Obuhvativši moj struk
svojom rukom, spustio me na stol i povukao bliže rubu, dok su se njegovi
kukovi pomicali u lijenim, skoro proračunatim pokretima. Kliznuvši
rukom preko mog stomaka, duž rebara, smjestio se na mojim grudima,

258
zadirkujući bradavicu dok su njegovi kukovi nastavili njihovo delikatno
mučenje. Stomak mi se stegnuo i disanje postalo plitko. Omotavši svoje
noge oko njegovog struka, privukla sam ga dublje dok je moje tijelo vapilo
za oslobođenjem. Coleove oči spojile su se s mojima dok je povlačio moju
donju usnu u svoja usta i ugrizao ju u točnom trenutku kad me orgazam
preuzeo. Kombinacija zadovoljstva i boli bila je otupljujuća. Coleova
pažnja pomakla se s mojeg lica niz moje tijelo, njegovi prsti zabili su se u
moje bokove netom prije nego je zatvorio oči i umirio se, zadržavajući se
duboko u meni dok je svršavao. Na njegov način, povukao se iz mene, pao
na koljena i prešao jezikom duž moje srži kako bi okusio nas i poslije
prošle noći, totalno sam shvaćala. Okrenuvši svoju glavu, utisnuo je
poljubac u moje unutrašnje bedro prije nego je zario zube u njega.
„Ouch!“
Nije izgledao nimalo pokajnički kad je ustao i zakopčao hlače. „Moraš
nazvati svog majstora za tetovaže, dušo.“
Samozadovoljni gad. Ali ipak, čim je otišao, učinila sam baš to.

Kasnije tog poslijepodneva, nakon što sam se vratila iz studija za

tetoviranje, zgrabila sam čašu vina, uzela memorijski stick iz Coleovog
sefa i smjestila se za njegov kompjuter. Kad su slike iskočile na ekranu,
osjećaj je bio pomalo antiklimatički. Smiješno, ovaj stick bio je vjerojatno
razlog zašto je moj tata ubijen, pa opet sve što je sadržavao bile su obične
slike ljudi u raznim klubovima. Ako nisi znao povijest tog sticka, ne bi se
činio nimalo značajnim.
Prepoznala sam Steina i neke ljude, lokalne političare, iako nisam znala
tko su oni bili pa nisam shvaćala važnost fotografija. Naravno, klubovi su
izgledali kao klubovi za gospodu, ali to jedva da je bila vijest. Donny,
svjetlokosi, bio je na nekoliko njih, kao i njegov suradnik ... čovjek čije ime
nikad nisam saznala. Nisam mogla suzbiti drhtaj kroz moje tijelo jer su ti
ljudi bili bezosjećajna čudovišta.
Izbacivši disk, vratila sam ga u Coleov sef i premjestila se u dnevnu
sobu gdje sam imala tatine računovodstvene knjige. Pitanje koje me
mučilo bilo je zašto je Dylan morao prodati, pogotovo saznavši da je Tata
kupio Tickled Ivories, izluđivalo me. Morala sam razumjeti, moja
znatiželjna priroda koja je oduševljavala i frustrirala mog tatu i Colea,
zahtijevala je to.

259
 Dyl nije bio neki računovođa, zbog čega sam se nasmiješila dok nisam
stvarno proučila što je učinio. Zgrabivši drugu knjigu, pronašla sam slične
uzorke u njegovim unosima, ne greške, namjerne. Nešto mračno stisnulo
se u mojoj utrobi dok sam si dozvoljavala razmotriti mogućnost. Ja nisam
bila forenzični računovođa, ali znala sam nekog tko je mogao potvrditi
moje sumnje. Freddie boy mi je dao njegov broj mobitela kad smo radili
zajedno na tim projektima i koliko god me žuljalo što mi treba njegova
pomoć nakon sastanka od prije neki dan, nazvala sam ga.
„Da.“
„Fred, Mia je.“
„Što ti hoćeš?“ I iako je ciljao na prezrivost, sve što sam ja čula bio je
strah. Cole se probio.
„Vjeruj mi, ti si posljednja osoba koju želim zvati, ali treba mi tvoja
pomoć.“
„I ti misliš da ću ti ja pomoći nakon što mi je tvoj neandertalac
prijetio?“
„Bio si mi na dupetu skoro od samog početka, pa opet ja znam da ti
znaš da si bio kreten jer prvi mjesec, bio si čovjek, čak ljubazan. Treba mi
tvoja pomoć i kako sam te ja izvukla iz bezbrojnih ispitivanja, pomoći ćeš
mi.“
„Ili što?“
„Kako je to ono Cole rekao? Ako sam ja nesretna, on će pretpostaviti
da je to zbog tebe.“
„Da li ti to mene ucjenjuješ kako bih ti pomogao?“
„Ako želiš na to tako gledati, može.“
Opsovao je, glasno, i pustio da to visi na liniji nekoliko sekundi.
„Kakvu vrstu pomoći?“
„Financijska pitanja.“
„O čemu?“
„Računovodstvena pitanja. Možemo li se naći u kafiću niže u ulici
ureda?“
„Sad?“
„Ne bih te zvala da nije važno.“
Praktički sam ga mogla čuti kako provlači rukom kroz kosu. „Dobro.
Naći ćemo se za pola sata.“ Prekinuo je vezu prije nego sam mogla
odgovoriti.
Nisam htjela vjerovati ono što sam mislila, ali brojevi nisu lagali.
Ostavivši poruku za Colea, požurila sam se naći s Freddijem. On je već bio

260
tamo kad sam ja stigla, sjedeći u pozadini pijući kavu, čitajući nešto na
svom mobitelu.
„Hej.“ Spustivši knjige na stol, izvukla sam stolicu i pridružila mu se.
„Dakle što je toliko važno da me moraš smetati u nedjelju?“
„Želim da pogledaš ove knjige i kažeš mi što vidiš.“
„Što je to?“
„Tatine računovodstvene knjige za njegovu garažu.“
Dobila sam pogled, koji sam razumjela jer zašto bih sad to istraživala,
kad više nije bilo ni mog tate ni njegovog posla? Ipak, on to nije izrekao i
umjesto toga izvadio je svoje naočale. „U redu.“ Ali rekao je to kao da sam
ga upravo tražila da mi daruje svoj bubreg, dok sam mu držala pištolj
uperen u glavu.
Sat kasnije, naslonio se u svojoj stolici, svi znaci gorčine su nestali i
umjesto toga izgledao je zabrinuto dok je zurio u mene. „Definitivno su
namještene knjige.“
Srce mi je propalo. „On odgađa troškove, broj jednokratnih rashoda je
alarmantan, da ne spominjem izvanbilančne stavke. Tkogod je kontrolirao
ove knjige nešto je skrivao.“
„I ja sam tako mislila. Hvala, Fred.“ Ustala sam, osjećajući se
obeshrabreno jer Dylan nije mogao pružiti objašnjenje kojim bi opravdao
što je radio; on je varao mog tatu. Morala sam reći Coleu.
„Ja bih bio oprezan, Mia.“
Ovo je privuklo moju pažnju. „Zašto?“
„Ovo bi moglo biti jednostavno kao potkradanje, ali moglo bi biti i
nešto više.“
„Kao?“
„Veliki iznosi neobjašnjivog novca koji se filtriraju kroz posao.“
Noge su mi popustile i pala sam natrag u stolicu. „Pranje.“
„Aha.“
U što se to dovraga Dylan upleo? „Bit ću oprezna. Hvala, Fred.“
„Sutra se vraćaš natrag na posao?“
„Aha.“
„Vidimo se sutra.“

Na putu kući, kuhala sam u sebi i što sam više razmišljala o Dylanovoj
izdaji, postajala sam sve ljuća. Rekla sam Coleu da neću djelovati oko
nečeg što vidim na fotografijama, ali nisam mogla šutjeti za ovo. Dylan je

261
bio više od prijatelja, bio je obitelj i krao je od Tate. Promijenivši smjer,
krenula sam prema Dylanu i do vremena kad sam hodala prilazom do
njegove kuće, on je bio u ozbiljnoj opasnosti da ga fizički napadnem.
Nisam mu pružila priliku da me pozdravi, prolazeći kraj njega u
njegovu dnevnu sobu prije nego sam se okrenula i bijesno ga pogledala.
Bacila sam knjige na sofu i čim ih je ugledao, lice mu je problijedilo.
„Želiš mi objasniti tako da mogu odlučiti moram li otići na policiju.“
„Mia.“
„Nemoj Dylan. Želim znati što si dovraga radio. Jesi li samo potkradao
ili si bio upetljan u nešto veće?“
Počeo je koračati, postajući sve više i više uznemiren. „Trebala si to
ostaviti na miru.“
„Ostaviti što na miru? Ti si arogantna guzica, kradeš od mog tate i
ostavljaš dokaze za to s njegovim stvarima. Ali zašto ne dovraga, kad su i
čovjek i garaža nestali. Koliko si uzeo?“
Provlačeći ruku kroz svoju kosu, on je sad već praktički skandirao.
„Trebala si to ostaviti na miru, oh Isuse.“
„On te volio, vjerovao ti je i ja imam dokaz da si ti u najmanju ruku
krao od njega.“
„Nisam imao izbora.“
„Uvijek postoji izbor.“
„Ne!“ Ta jedna riječ izletjela je u urliku, puna straha i bijesa. „Upao
sam u neke nevolje, posudio od nekih ljudi i nisam mogao vratiti im
novac.“
Sjećanje na razgovor između Tate i Dylana mi se vratilo; Tata je bio
užasno jako ljut na Dylana jer se spetljao s ljudima, za koje je znao, da je
bolje da se drži dalje od njih. „Moja druga godina studija.“
Iznenađenje je na sekundu bljesnulo na njegovom licu. „Aha. Tad je
Mace saznao za to, ali ja sam već bio u njihovoj vlasti nekoliko godina.
Stvarno nisam imao izbora, ubili bi me. Umjesto toga, ponudili su mi izlaz.
Mogao sam nastaviti disati dok god sam prao novac za njih. Ionako sam
vodio knjige, pa Mace nikad ne bi saznao. Četiri godine, prao sam novac
kroz garažu i nitko nije ništa znao.“
Utrnulo, moje cijelo tijelo je utrnulo, komadići su sjedali na svoje
mjesto. „Ja sam trebala preuzeti knjige poslije diplome.“
„Uhvatila me panika. Ti bi sve shvatila.“
„Što si dovraga učinio?“ Bijes me obuzeo kad sam zgrabila Dylanovu
košulju u svoje šake i gurnula ga na zid. „Što si jebemu učinio?“

262
 „Rekao sam čovjeku čiji sam novac prao da će dogovor naići na
ozbiljnu prepreku.“
„Za koga si radio?“
„Stein.“
Koljena su me zamalo izdala, ruke su mi pale s Dylanove košulje dok
sam se slijepo odmicala od njega. „Stein. Koji ne samo da se dočepao
Tatine garaže poslije njegove smrti, nego je posao koji je ilegalno prao
njegov novac nestao. I nije ti se učinila kao prevelika slučajnost, Tatina
smrt i Steinova dobra sreća?“
Bilo je to u njegovim očima, znao je. Znao je cijelo vrijeme tko stoji iza
tatine smrti. „Ti kopile. Znao si. Jesi li zato tako pun krivnje, jer si ti razlog
što je on mrtav? I nemoj griješiti u vezi toga, Dylan, ti si razlog što je on
mrtav.“
„Nikad nisam htio da Mace bude povrijeđen.“
„Mrtav je.“
„Svjedočit ću, učinit ću bilo što da to ispravim.“
„Zašto? Zašto sad?“
„Zato jer me krivnja živog izjeda. Krivnja je teži teret od straha.“
Posegnuvši za svojim telefonom, nazvala sam Brucea.
„Hej Mia, što se događa?“
„Ja sam kod Dylana. On će doći u stanicu s informacijama o smrti mog
tate i Steinovoj umiješanosti.“
Tišina je pozdravila taj odgovor prije nego je rekao, „Dylan ima
informacije?“ Bilo je gađenja i iznenađenosti u njegovom glasu.
„On ih svakako ima.“
„Okej, čekat ću ga.“
Prekinuvši, posegnula sam za knjigama. „Ove ću predati nakon što
napravim kopije. Bruce Knox će te čekati.“
Okrenuvši se od njega, jer ga nisam mogla gledati više ni minute,
krenula sam prema vratima.
„Mia?“
„Ništa ne možeš reći što bi ovo ispravilo. Priznaj, svjedoči i pomozi da
čovjek koji je ubio mog oca završi iza rešetaka, ali ti i ja, mi nikad nećemo
biti okej. Ti više ne postojiš za mene ... “ susrevši njegov pogled ispunjen
žaljenjem, dodala sam, „Ti si mrtav za mene.“ I onda sam otišla, visoko
dignute glave dok nisam izašla iz njegove ulice. Zaustavivši auto, spustila
sam glavu na volan i plakala dok mi suze nisu presušile.

263
 Zaustavivši se ispred kuće Tete Dee, nazvala sam Colea i dobila
njegovu govornu poštu. „Cole, ja sam ... “ prigušila sam jecaj, „Molim te
nazovi me čim dobiješ ovo ili dođi do Tete Dee.“
Prekinuvši vezu, izašla sam iz auta i krenula prilazom. Mora da me
Teta Dee vidjela, još više stanje u kojem sam bila, jer su se vrata otvorila
prije nego sam pokucala.
„Što se dogodilo?“
Ušetala sam ravno u njene ruke, dok su mi se suze ponovno krenule
slijevati niz lice.
„Mia, plašiš me. Što se dogodilo?“
Podignuvši svoj pogled do njezinog rekla sam, „Dylan je upetljan u
Tatinu smrt.“
Kao odgovor na to, njen je izraz lica bio prazan na otkucaj ili dva prije
nego je uspjela, „Što?“
Uhvativši njenu ruku, jer je ona sad bila u šoku, povukla sam ju u
kuhinju i ulila nam svakoj dobru mjeru whiskeya, prije nego sam joj sve
rekla.
„Dylan je posudio novac koji nije mogao vratiti. Stein mu je ponudio
opciju, umjesto da ga ubije, oprostit će mu dug ako Dylan iskoristi
Maceovu limariju da pere novac, dogovor koji je prolazio neopaženo dok
ja nisam diplomirala i planirala preuzeti knjigovodstvo. Dylan se
uspaničio i rekao Steinu da je posao gotov. Stein je ubio Tatu, eliminirajući
potencijalno otkrivanje i preuzevši njegovu garažu, nešto što je dugo
vremena ciljao.“
„Dylan ti je to rekao?“
„Aha.“
Njena čaša poletjela je preko sobe, „Ubit ću tog mamojebača.“
„Stani u red.“
„On je znao. Ovo cijelo vrijeme on je znao, on je to mogao spriječiti,
upozoriti Macea, ali ništa nije rekao samo da bi mogao zaštititi vlastito
dupe.“
„Aha.“
„I sad on osjeća krivnju. Otkinut ću mu glavu.“
„Ne dok ne svjedoči. S njegovim svjedočenjem i informacijama koje
smo nedavno otkrili, Stein odlazi na dugo vremena.“
„Kakve informacije?“
„Samo stvari, ništa važno. Misliš li da je Tata znao da je to bio Dylan?“

264
 „Ne znam, ali nekako se nadam da nije. Takvo bi saznanje duboko
zasjeklo.“
„Rekla sam Dylanu da je mrtav za mene.“
„Mrtav je za mene.“
„Bio mi je poput ujaka.“
„Bio mi je poput brata. Da li Cole zna?“
„Ne još. Zvala sam ga, ali nije mi odgovorio. Imao je nekih stvari za
obaviti danas. Ja sam došla odmah ovamo poslije mog otkrića.“
Teta Dee izvadila je još jednu čašu. „Ja ću se napiti. Jesi za?“
Ideja da privremeno zaboravim zvučala je stvarno sjajno. „Aha.“
Cijelu bocu Jacka kasnije i Cole još nije uzvratio moj poziv. Htjela sam
njega, htjela sam da me drži kako on zna, htjela sam da me odvede u
krevet i voli me dok ne zaboravim. Birajući njegov broj, čekala sam, ali on
još nije odgovarao.
„Želiš li naručiti?“ pitala je Teta Dee.
„Aha.“
Jest ću, prebaciti se na vodu i nadam se dok dođem kući, Cole će biti
tamo kako bi se mogao pobrinuti za mene, na način koji samo on zna.
Otprilike sat kasnije, još uvijek sam bila pijana, možda ne totalno, ali
neću voljeti svijet ujutro. U pokušaju da preduhitrim mamurluk, popila
sam vode koliko sam teška. Besmislena vježba jer sam sad morala piškiti
svakih dvadeset minuta. Možda je i bilo bolje tako, jer sam htjela zujanje,
zamagljen um, tako da ne mislim na Dylanovu izdaju jer kao što je Teta
Dee rekla, i mene je to duboko povrijedilo.
„Gle koga sam pronašla?“ Teta Dee je promrmljala, ali moja je pažnja
već bila na Coleu, koji je ušao u sobu odmah iza nje.
„Cole.“ Nije to bila moja najdostojanstvenija izvedba ustajanja iz sofe,
ali nisam zaronila licem na nove podove Tete Dee, pa barem to. Otišavši
ravno do njega, omotala sam ruke oko njegovog struka i zakopala lice u
njegova prsa. On me privukao ne oklijevajući i držao me čvrsto.
„Mia, što se dogodilo?“
Sve se najednom srušilo na mene, sve to, ali najviše realnost da mi je
Donny najvjerojatnije lagao kad je tvrdio da nema ništa s Tatinom smrti i
razmišljajući kako je on učinio Tati što je učinio Kevinu, nisam mogla
kontrolirati jecaje. Coleov stisak oko mene se pojačao i bila sam
neodređeno svjesna da mu Teta Dee govori što se dogodilo, osjetila kako
se njegovo tijelo učvrstilo, osjetila kako mu srce ubrzava, čula psovku koja
je protutnjala iz njegovog grla. Držao me dok se nisam sabrala, ali kad sam
podigla pogled na njegovo lice, dah mi se zaledio. Vidjela sam ga kako

265
izgleda nervozan, bijesan, udaljen, hladan, ludo opasan i samo
jednostavno nezainteresiran, ali nikad ga nisam vidjela da izgleda ubojito.
Prolazeći svojim prstima kroz moju kosu, držao je moje lice u svojim
rukama; njegov stisak posesivan, hitan pa opet nježan. „Želim da ostaneš
ovdje večeras.“
„Što namjeravaš? Ne moraš brinuti za Dylana. On je već pristao
svjedočiti protiv Steina. Nazvala sam Brucea, dogovorila da se oni
sastanu.“
„Dobro, to je dobar korak, ali ja moram napraviti neke stvari. Ostani
ovdje, ne želim da budeš sama.“
Plašio me i rekla sam to.
„Sve će biti u redu.“ I onda su se njegove oči spustile na sekundu, ali
to ga je odalo ... nije me mogao gledati u oči jer ni on nije vjerovao u svoju
posljednju izjavu.
„Pusti neka to policajci srede, Cole. Molim te nemoj učiniti nešto
glupo. Ne mogu i tebe izgubiti.“
Izraz na licu mu je postao divlji. „To se jebeno neće dogoditi, ali ako
stvari ne budu išle kako je planirano – “
Moj se izdisaj pretvorio u jecaj dok je panika bujala u meni i iz mene.
„Ne, nemoj to reći.“
„Mia, slušaj me. Ako mi se nešto dogodi, sjećaš li se kad si bila klinka
i upala u nevolje zbog igre s nečim što nisi smjela? Nemoj reći, ali znaš.
Točno?“
„Aha.“
„Moja garaža. Kopija diska je tamo.“
On je imao Tatine alate, ali nisam se mogla dovoljno dugo
koncentrirati na to jer se Cole spremao učiniti nešto glupo. „Molim te
nemoj ovo raditi. Ostani ovdje sa mnom.“
„Znaš da to ne mogu učiniti.“
„Prokletstvo, Cole, neću ići na sprovod još jedne osobe koju sam voljela
i izgubila. Nemoj mi to raditi!“
„Volim te, Mia.“
Poljubio me, tako slatko, ali moj bijes i strah su postajali živa bića.
Odmaknuvši se od njega, udarala sam ga šakama po prsima. „Jebeno
ostani ovdje.“
Palcem je povukao po mom obrazu. „Vidimo se uskoro.“
I onda je krenuo prema vratima. Nikad se u svom životu nisam
osjećala tako bespomoćno, tako frustrirano, tako ljuta i tako prestrašena i

266
zato što sam sve to osjećala odjednom, slijedeće su riječi pobjegle iz mojih
usta u histeričnom ultimatumu. „Izađi kroz ta vrata i mi smo gotovi.“
On je otvorio vrata; njegov me pogled probio s druge strane sobe.
„Nikad. Ti si moja. Ti si uvijek bila moja.“
„Molim te ne radi ovo.“ Ali njega već nije bilo. Padajući na koljena,
jecaji su potresali moje tijelo jer sam imala užasan osjećaj da sve neće biti
u redu.

267
 Čuo sam njene jecaje iz auta, zvuk se zavrtao u mojoj utrobi, ali ona
nikad neće biti stvarno sigurna dok ovo sranje ne završi, ali otići od nje
bila je jebeno najteža stvar koju sam ikada morao uraditi.
Dylan ... nisam još mogao sasvim povjerovati pa opet, to je puno toga
objašnjavalo. Pomisao da tom jebaču odvojim glavu od ramena, zbog onog
što je učinio Maceu, bila je snažna. I sve zbog novca; upao je u nevolje i
prodao najboljeg prijatelja da spasi vlastito dupe. On neće odšetati od
toga, u najmanju ruku bio je suučesnik.
Nisam mogao zamisliti Miju kako ne samo otkriva Dylanovu tajnu već
se sama razračunava s njim, pa opet napravila je sve ispravno. Nazvala
Brucea, natjerala Dylana da pristane svjedočiti, bila sabrana dok nije stigla
na sigurno kod tetke prije nego se slomila.
Saznavši za Dylana odgovorilo je na jedno pitanje. Zašto Mace nije
otišao kod Dylana ili Dee i umjesto toga otišao kod Cynthije? Nagađam
da nije htio uvlačiti Dee u to, ali da li je sumnjao u Dylana ili nešto? Činilo
se besmislenim sada, ali sumnjao sam ima nešto više u Cynthijinoj
umiješanosti i neću otići dok mi ona sve ne kaže.
Klub je bio na sjeveroistoku, niz rijeku ... popularan klub za gospodu
za koji je moj kontakt potvrdio da ga Cynthia često posjećuje. Mjesto je
bilo krcato kad sam ja ušao, žene su hodale naokolo u toplesu, tangama,
neke ozbiljne predigre su se odvijale; sobe u pozadini su bez sumnje bile
pune dok su pokrovitelji plaćali da im olakšaju bol.
Prošao sam klubom tri puta prije nego sam primijetio Cynthiju kod
bara s dva gospodina koji su visjeli na svakoj njenoj riječi. Za razliku od
ostalih, ona je bila odjevena u koktel haljinu, otkrivajuću ali diskretnu.
Morao sam priznati, obrađivala ih je, znala je što radi dok je majstorski
navlačila svoje dvije mete. Baš šteta za nju. Došavši iza nje, dva para očiju
pogledala su u mene.

268
 „Odjebite.“
Okrećući se u svojoj stolici, spremala se odgovoriti mi dok nije vidjela
tko sam. Obrativši se svojem društvu osmjehnula se. „Dajte mi par minuta
i naći ćemo se gore.“ Izvukla je ključ i predala ga jednom tipu. Obojica
nisu mogli stići do stepenica dovoljno brzo. Ne baš sjajni primjerci muškog
roda.
Zauzevši mjesto koje je jedan oslobodio, nisam gubio vrijeme. „Zašto
je Mace došao k tebi, a ne Dee?“
„I da nju upetlja? Molim te. Ponovno bi izgradio svijet oko Mije i Dee
ako bi to značilo da će one biti sigurne.“
Tako sam i ja mislio. „Pa zašto ti? On nije bio tvoj najveći obožavatelj,
ni ti njegov, ali ti je vjerovao s nečim tako važnim kao što je bila ta poruka
za Miju. Dakle što si učinila da zaslužiš takvo povjerenje? I nemoj mi srati
jer oboje znamo da ti on ne bi vjerovao ako mu nisi dala razlog za to.“
Arogantna maska izblijedjela je s njenog lica, strah joj je bljesnuo preko
lica. Znala je nešto više; dovoljno da zna kako je pametno bojati se.
Nagnuo sam se bliže. „Neću ovo dijeliti s nikim, samo moram znati kome
mogu vjerovati.“
Glas joj je bio tako tih, morao sam se još više približiti, ali tko god je
gledao, izgledali smo kao da petljamo zajedno i što se mene tiče, to je bilo
u redu.
„Prije nego je Mace umro, iscurila je priča o Steinu i korupciji unutar
građevinske komisije.“
„Aha, sjećam se. Zviždač je tvrdio da ima fotografije – jebeš me, to si
bila ti?“
„Aha. Mace me pitao i dugovala sam mu.“
Nije čudo da joj je vjerovao, jer anonimna ili ne, ako bi Stein ikad
doznao da je to bila ona, ne bi sad sjedila ovdje sva zgodna; imala bi
cementne cipele na dnu Delawarea.
Prsti su joj se omotali oko moje ruke, stisak tako čvrst da su joj prsti
pobijelili. „Ako on ikad sazna, mrtva sam.“
„Neće. A Tammy? Stvarno ne znaš ništa više o njoj?“
„Mislim da je mrtva i mislim da ako saznaš tko je bio čovjek kojeg je
viđala prije nego je nestala, pronaći ćeš njenog ubojicu.“
„I ti nemaš neku ideju?“
„Ne. Razmišljala sam o našim razgovorima prije njenog nestanka i bilo
je kao da je skoro namjerno nejasna kad bi ga spominjala, što nije bilo
tipično za nju. Jedina informacija iole korisna bilo je njeno spominjanje

269
kako čovjek kojeg je viđala ima tetovažu pauka na gornjem bedru i guzici,
jezivu zbog toga koliko je bila realistična.“
Kurvin sin. „Dylan ima takvu tetovažu.“
Zapanjena, Cynthia je pitala, „Dylan Bauer? Maceov prijatelj.“
Nije on bio nikakav jebeni prijatelj. „Aha, Maceov prijatelj.“
Ostavljajući bijesnu Cynthiju, krenuo sam prema autu, ali misli su mi
bile na Dylanu i njegovoj vezi s Tammy, njenom nestanku, Maceovoj smrti
... mislim da Dylan nije bio sasvim iskren oko toga koliko je on stvarno
upetljan u ovo sranje. Bilo je vrijeme za mali razgovor.
Kad sam stigao do njegove kuće, još uvijek nisam mogao spojiti
činjenice u kompletnu sliku. Nisam vjerovao da je bilo slučajno što su
dvoje ljudi koje je Dylan poznavao mrtvi, a bio sam siguran da je Tammy
mrtva. Morala je otkriti nešto što nije smjela. Malo šaputanja na jastuku i
Dylan je podijelio previše o tome što je radio u garaži, ali ako ju je ubio,
koji je bio Steinov poticaj da mu pomogne? A netko je morao pomoći
Dylanu jer si trebao veze da se riješiš tijela, da nečije postojanje pometeš
pod tepih, trebao si nekog da pomiče igrače i kontrolira scenu – kao što su
noć kad je Mace umro i Mia bila oteta. Baš sam stigao do njegovih vrata
kad se odgovor zabio u mene poput jebenog vlaka. Pomalo zatečen tim
otkrićem, nisam odmah reagirao kad su se vrata otvorila. Dylanovo tijelo
bilo je vidljivo s mjesta na kojem sam stajao, od njegove krvi tepih je
postajao crven.
„Trebao si to ostaviti na miru.“
Čuo sam korake iza sebe sekundu prekasno, okrećući se prema
Donnyju točno kad se drška njegova pištolja spojila s mojom sljepoočicom.

Ujutro, prva stvar koju sam napravila bilo je nazvati Colea, ali odmah
se uključila govorna pošta. Voljela sam ga, voljela što je on bio takav alfa,
ali ponekad bih uzela malo manje alfe i više komunikacije. Bio je pametan
momak, poznavao je ulice, brinuo se za sebe tako dugo pa je unatoč mojem
strahu, on znao što radi. Samo sam morala biti smirena i imati vjere. Ali
kad ovo sve bude gotovo, mi ćemo otići nekamo na par tjedana, možda
mjesec ili godinu.

270
 Odugovlačila sam s pripremanjem za posao i iako sam se osjećala
usrano, prihvatiti ću mamurluk jer u suprotnom slučaju ne bih bila
sigurna da sam se nosila s vijestima o Dylanu onako kako jesam. Dio mene
želio je da on plati jednako teško kao što je platio moj tata. Bilo je
uznemirujuće znati da takva vrsta osvete postoji u meni, ali poricati ju bilo
je također nezdravo.
Da li se Dylan javio Bruceu? Morat ću to provjeriti kasnije, ali prvo sam
morala stići na posao i to na vrijeme. Ovo je bio moj prvi dan, pa kasniti
nije bio dobar plan. Mislila sam pitati Brucea da provjeri Colea, ali Cole ne
bi bio sretan sa mnom, ako bi ga Bruce dadiljao. U stvari, vjerojatno bi mi
nalupao dupe i koliko god je to zvučalo zanimljivo, nisam bila sasvim
sigurna da bi mi se svidjelo.
Kad sam stigla u ured, imala sam nekoliko mapa na stolu pa je Freddie
očito očekivao da se odmah bacim na posao. I jesam, prvih nekoliko sati
potpuno sam se izgubila u brojevima. Bruce me pokušao nazvati nekoliko
puta – svaki put nadala sam se da je to Cole – vjerojatno je htio podijeliti
sa mnom kako je prošlo s Dylanom, ali nisam mogla o tome preko
telefona, naročito ne moj prvi dan natrag na poslu. Telefon mi je opet
zvonio i željela sam da je to Cole, ali bila je Janie.
„Hej.“
„Pa kako je biti opet s Luciferom?“
„U redu, dobro.“
„U redu i dobro, blještave kritike.“
„Prvi je dan i imam nekoliko projekata. U stvari, dobro je samo se
zakopati u poslu.“
„Zvučiš čudno. Što se događa?“
Htjela sam joj reći, trebala sam ju da mi pomogne s djelićima i kako se
slažu, ali nisam ju htjela uvlačiti, nisam ju htjela izložiti opasnosti. Pa
nisam spomenula Dylana ili mog tatu, nisam rekla da je Cole otišao na
neki tajni zadatak i nije me otad kontaktirao. „Ništa, sam sam umorna.
Kako je Timothy?“
Glas joj je postao sanjiv i praktički sam mogla vidjeti srca kako joj plešu
oko glave. „On je divan.“
Unatoč melankoliji koju sam osjetila, zbog nje me ispunila istinska
sreća. „Sviđa mi se on, jer mi se sviđa kad te čujem tako sretnu.“
„Jesam.“
„Vodiš li ga na Cammilino vjenčanje?“
„Nisam ga pitala, ali htjela bih.“
„Jesu li ga Mama i Tata već upoznali?“

271
 „Ne još. Moja obitelj može biti malo previše.“
To je bilo umanjivanje. Prvi put kad sam upoznala njenu obitelj,
osjećala sam se kao na inkviziciji, a ja sam bila samo prijateljica. Nisam
mogla zamisliti što bi priuštili čovjeku koji je spavao s njihovom kćeri.
„Shvaćam. Nedostaješ mi, Janie. Pričat ću s Coleom i možda se možemo
naći na večeri ovaj vikend.“
„Svidjelo bi mi se to. Moram ići, vrijeme je za raciju.“
Srce mi se stegnulo u prsima, racija je bila šifra za sučeljavanje roditelja
zlostavljača. „Budi sigurna.“
„Hoću.“
„Nazvat ću te za večeru.“
„Zabavi se na poslu, reci Freddie boyu da sam ga pozdravila.“
„Volim te, Janie.“
„Mia, jesi okej?“
„Aha.“
„Rekla bi mi da nisi, točno?“
„Da. Dobro sam, samo sam naučila da moraš reći kako se osjećaš jer
ponekad izgubiš priliku za to.“
Tišina je uslijedila na trenutak, glas joj je bio nježniji kad je odgovorila,
„Volim i ja tebe. Večera ovaj vikend.“
„Definitivno.“
„Pričamo uskoro.“
„Čujemo se uskoro.“ Prekinula sam, držeći telefon minutu duže prije
nego sam se vratila na posao.
Dok sam se spremala na kraju dana, Freddie se pojavio na vratima mog
ureda. „Kakav je bio prvi dan?“
Prije nego sam se uspjela zaustaviti, pogledala sam iza sebe da
provjerim nije li tamo neka druga Mia – ljepša, više seksi i zanimljivija Mia
kojoj je njegovo pitanje bilo upućeno, jer ovo nije bilo tipično za njega. Bar
ne tipično u odnosu prema meni.
„Dobro, bio je to dobar dan. Puno sam napravila.“
Naslonio se na okvir vrata, prekriživši ruke preko prsa. „Sve dobro s
knjigama tvog tate?“
„Aha. I hvala ti na pomoći. Popunilo je neke rupe.“
„Spomenuo sam to svom tati, ne detalje, ali rekao je istu stvar. Budi
oprezna. Može biti ništa, ali mogla bi biti situacija kojoj ne želiš biti ni
blizu.“

272
 Prekasno za to, ali nisam mogla lagati da mi se sviđala ova mekša
strana Freddie boya, više nego čovjek koji me zaposlio. „Zašto si dobar
prema meni? To je neprirodno.“
„Iskreno, pomisao da mi netko preuredi moje lice nimalo nije
privlačna, ali mogu biti dovoljno muškarac da priznam da sam bio pomalo
težak prema tebi.“
„Zašto?“
Proučavao me, netipičan cerek izvio je njegove usne. „Kao što sam
rekao, podigla si ljestvicu, kašnjenje više nije prolazilo kod mog tate.“
„Znači bio si okrutan zbog poslovne sigurnosti? Mene stvarno ne
zanima tvoj posao, znaš, previše odgovornosti. Zašto sad prilagodba u
ponašanju?“
„Proveo sam ovu godinu gledajući na tebe kao na prijetnju, a ne osobu,
ali kad sam bio prisiljen vidjeti te kao više od svog zaposlenika, shvatio
sam da si prošla puno toga. I koliko god sam ja sebična guzica, nisam baš
tolika guzica.“
Ostala sam bez riječi. Srce je kucalo u njegovim prsima. A onda je
dodao, „Uz to, tvoj dečko je zaprijetio da ću jesti na cjevčicu ... to me
nimalo ne privlači.“
„Stvarno?“ Taj odgovor bio je natopljen sarkazmom i to Fredu nije
promaklo.
„Vidimo se sutra, Mia.“
„Laku noć, Fred.“

Na ulici ispred moje poslovne zgrade, dlačice na vratu su mi se naježile

na prizor crnog auta i vozača, Donnyjevog kolege. On nije čak ni pokušao
sakriti činjenicu da me promatrao. Okrećući se, pošla sam ravno prema
autobusu i brzi pogled iza mene pokazao je da me pratio. Petljajući po
torbici tražeći mobitel, uspjela sam ga izvući i nazvati Brucea. Odmah se
javio.
„Mia.“
„Netko me prati.“
„Gdje si?“
„Niže u ulici od mog posla.“
„Skloni se u neki kafić i ostani na otvorenom. Bez toaleta. Dolazim.“

273
 „Hvala ti.“
Kliznula sam u Au Bon Pain i čekala, vidjela kako je crni auto parkirao
s druge strane ulice, ali nakon otprilike pet minuta, krenuo je dalje
izgubivši se u prometnoj gužvi. Nekoliko minuta poslije toga, Bruceov
policijski sedan dvostruko se parkirao uz rub kolnika. Požurila sam van i
ušla na suvozačevo sjedalo.
„Hvala ti što si došao po mene.“ Rekla sam dok sam kopčala
sigurnosni pojas. Bruce je bio čudno tih; pogledala sam prema njemu, ali
njegov izraz lica nisam mogla nigdje smjestiti.
„Bruce?“
„Ovo nije osobno.“
Zbunjena njegovim riječima, nisam odmah registrirala zvuk stražnjih
vrata kako se otvaraju dok nije bilo prekasno. Donny je bio tamo, taj jezivi
cerek bio je posljednje što sam vidjela prije nego mi je pokrio lice krpom
natopljenom nekom tvari slatkastog mirisa i tad je sve postalo crno.
Prodorna me bol probudila, obraz me pekao i kako su moje ruke i noge
bile vezane, glava mi se divlje trgnula u stranu dok je kiša zvijezda
eksplodirala mi pred očima. Bruce je stajao odmah ispred mene, njegovo
lice tako blizu da smo se praktički dodirivali.
„Spavala si dovoljno dugo.“
Pomaknuo se i jecaj se otrgnuo iz mog grla jer je Cole bio na drugoj
strani sobe, gol do struka, njegove ruke vezane iznad njegove glave – moja
pažnja bila je na njegovim prstima i hvala Bogu, svi su bili tamo –
posjekotine, neke dovoljno duboke da je krv tekla niz njegovo tijelo,
prekrivale su njegova prsa. Rastuća modrica pružala se od njegove
sljepoočice na lijevoj strani. Ipak su se moje oči zadržale minutu duže na
ogrlici koju je još uvijek nosio, moj privjesak. Prebacivši svoj pogled na
njegov, naše oči su se spojile. Moj Bože, bio je pri svijesti i izgledao je divlje.
Suze su mi se skupile i prelile preko donjih kapaka, iako je bijes gorio u
meni. Boreći se protiv mojih poveza, pažnja mi se prebacila na Brucea.
„Umrijet ćeš zbog ovog.“
On se nasmijao.
„Ti radiš za Steina?“
„Ja ću postavljati pitanja. Želim fotografije i računovodstvene knjige za
Maceovu garažu.“
„Zašto?“
Šamar je bio jači ovaj put; cijela strana mog lica gorjela je od boli. „Reci
mi gdje mogu pronaći te predmete.“
„Ionako ćeš nas ubiti, pa zašto bih ti onda dovraga rekla?“

274
 „Uistinu zašto.“
Njegova pažnja prešla je na Donnyja koji je podigao nož sa stola
smještenog pored Colea.
„Ne!“ Boreći se protiv mojih okova gledala sam užasnuta dok je Donny
zabadao nož u Coleov stomak. Oči su mi skočile na njegove, vidjela sam
bol, ali nije ispustio nijedan zvuk.
„Prestani, ti bolesni jebaču.“ Zglobovi su mi krvarili dok sam se ja
divlje borila protiv užeta.
Donny je zavrnuo nož i Coleovo se tijelo trznulo. Slomljena onim što
je radio Coleu, prošaputala sam, „Reći ću ti, prestani, molim te stani.“
„Nemoj.“ Ta jedna riječ došla je od Colea.
Krv se skupljala iz rane, Donny je koraknuo jedan korak unatrag kako
bi se divio svom ručnom radu, i ja sam gledala dok je čovjek kojeg sam
voljela polako krvario na smrt preda mnom. Potražila sam njegovo lice;
njegove oči i svjetlo u njima za koje sam se bojala da će se ugasiti. Coleova
pažnja nikad nije skrenula s mene i čak i u boli, on je samom snagom volje
prenosio svoju snagu na mene, tješeći me čak i sa udaljenosti koja je bila
između nas.
„Volim te.“ Riječi su bile jedva čujne, ali on ih je čuo.
„Sve je ovo vrlo dirljivo, ali ja želim slike i knjige.“
„Zašto? Znaš kako će ovo završiti pa zašto mi barem ne bi rekao zašto?
Zašto radiš sve ovo?“
Hodajući po prostoriji, činilo se da razmišlja o tome minutu.
„Pretpostavljam da nema štete ako to podijelim. Novac.“
Hladan bijes smjestio se u mom želucu na njegovo nehajno objašnjenje.
„Stein je sebi stvarao ime, naravno da je podmitio nekoliko službenika
da dobije ugovore koje nije trebao dobiti, ali to je veliki posao. Htio sam
djelić toga. Pojavila se situacija koja je zahtijevala moje sposobnosti, neku
vrstu audicije, ako želiš. Stein je bio zadovoljan i veza je bila
uspostavljena.“
„Situacija?“
„Aha, kurva koja je previše znala. Riješio sam ju.“
Tammy. „I da pogodim, Stein je bio toliko zadovoljan da je iskoristio
svoj utjecaj kako bi ti dobio detektivsku značku, pod uvjetom da ti nastaviš
čuvati ga od sranja.“
„Pametna i lijepa.“
„A Terence?“
„Taj je oštar, ali ipak sam uspio obaviti posao unatoč njemu.“
„A Dylan?“

275
 „Kockanje je grozna navika, ali imao je situaciju pod odličnom
kontrolom dok ti nisi odlučila sve sjebati. Da si odlučila baviti se nečim
drugim, ništa se od ovog ne bi dogodilo.“
Taj hladan bijes eruptirao je poput gejzira, moj glas je suprotno tome
bio smrtonosno miran. „Ti predlažeš da sam ja odgovorna za smrt mog
tate?“ Njegova je reakcija bila vrlo mala, ali ulovila sam ju, iznenađujuće.
„Što se dogodilo mom tati?“
Tišina.
„Dylan ti je došao, rekao kako je posao gotov, ukloniti Tatu riješilo je
tvoje probleme. Dakle što se dogodilo te noći?“
„Iskreno ne znam.“
Da nisam bila povezana, jebeno bih mu iskopala oči. Čak i sad, kad je
smrt bila neizbježna, još uvijek mi nije htio pružiti završetak oko Tatine
smrti.
„Sad gdje su predmeti?“
Pažnja mi se prebacila na Colea, moj um već se pripremao na njegovu
smrt, i moju. Bila sam kukavica jer sam se nadala da će me riješiti prvu;
nisam mogla podnijeti pomisao da ga gledam kako umire.
„Mia?“
„Moj tata je mrtav, čovjek kojeg sam smatrala ujakom izdao je svog
najboljeg prijatelja, tvoj siledžija ovdje izmesario je čovjeka kojeg sam
poznavala i iako je bio kreten, nije to zaslužio, tvoj drugi siledžija me
silovao, natjerao me da ga ubijem i ti sad držiš vezanog čovjeka kojeg
volim i rezbariš ga poput kakve jebene purice za večeru. Ionako ćeš nas
ubiti, pa jebi se. Dao Bog da svi istrunete u zatvoru pa onda u paklu.“
U slijedećem trenu, bila sam podignuta iz stolice. Bruce je prerezao uže
koje je vezalo moje noge zajedno, prije nego me nagnuo preko stola, tako
jako me nabivši dolje da mi je glava eksplodirala od boli.
„Nova taktika. Cole može gledati kako silujem njegovu ženu, a onda
će Donny doći na red. On te želi okusiti otkad si bila klinka.“
Bruce me namjerno okrenuo da Cole može vidjeti moje lice, naše oči
su se spojile. Svaki mišić u njegovom tijelu se napeo, dok je Bruce raširivao
moje noge. Uslijedio je zvuk otvaranja noža skakavca, ali mirnoća me
obuzela jer dok god sam mogla vidjeti Colea, bila sam okej. Vidjela sam
promjenu u njemu, poput čegrtuše koja se sprema na napad. Donnyjeva
pažnja bila je na meni, njegova leđa okrenuta Coleu. Njegovi prsti omotali
su se oko lanaca koji su ga vezivali. Ruke su mu se grčile dok je dizao svoje
tijelo, njegove jake noge oko Donnyjevog vrata. Dogodilo se tako brzo,
Cole je stisnuo noge i uvrnuo svoje tijelo, krckanje je odjeknulo sobom.

276
Donnyjevo tijelo palo je u hrpu. Smeten, Bruce je opustio svoj stisak na
meni; bacivši se unatrag, zabila sam glavu u njegov nos.
„Jebiga.“ Zateturao je, nož je ispao iz njegove ruke.
„Ovamo, Mia.“ Naredio je Cole dok sam razmišljala hoću li krenuti po
nož.
„Sad!“ Zarežao je Cole.
Poslušala sam.
„Iza mene.“
Kad se Bruce sabrao, izgledao je poludjelo. „Jebena kučko. Slomila si
mi nos.“
Možda to nije bilo najpametnije, ali zvuk njegovog jadikovanja poslije
svega što je učinio, samo me razljutio, i riječi koje su uslijedile samo su
nekako izletjele iz mojih usta. „Jebena pičkice. To je slomljen nos. Budi
muško.“
To mu se nije svidjelo.
„Mia.“ Riječ je došla od Colea, upozorenje da budem tiha. Ja još nisam
završila.
„Ne mogu si pomoći. Upravo si ubio čovjeka, iako imaš desetak
ubodnih rana, a ta kuja cvili zbog slomljenog nosa.“
„Mia, slušaš li ti ikad?“ Opet Cole.
„Aha, samo želim naglasiti poantu.“
„Kad se izvučemo odavde, definitivno ćeš preko mog koljena. Nećeš
sjediti tjedan dana.“
On misli da ćemo se izvući iz ovog? Nisam mogla zamisliti kako, ali
opet on je upravo riješio Donnyja bez korištenja svojih ruku. To je morala
biti navala adrenalina, jer sam bila skoro vesela kad sam odgovorila,
„Obećanja, obećanja.“
Osjetila sam njegov odgovor, lagano drhtanje njegovog tijela.
Nasmijao se – čak i u situaciji u kakvoj smo bili – on se zapravo nasmijao.
Možda ćemo i izaći odavde, što je značilo da će me on stvarno izlupati.
„Kad ponovno razmislim, mislim da bih radije preskočila koljeno.“
Bruce se pomaknuo do stola, Cole okrenuo svoje tijelo kako bi se
zadržao između Brucea i mene. „Izrezuckat ću ju ravno pred tobom,
Cole.“
Moje se tijelo ukočilo, spremno na borbu, dok sam odvagivala svoje
mogućnosti.
„Da se nisi jebeno pomakla.“ Ponovo Cole i upućeno meni.

277
 Malo lažne hrabrosti da zbunim Brucea činilo se kao dobar plan.
„Vjerojatno bih ga mogla svladati. Samo ga moram opet pogoditi u nos i
sigurna sam da bih ga rasplakala.“
Činilo se da je to razljutilo obojicu, ali sigurna sam iz drugačijih
razloga. Prije nego je ijedan progovorio, vrata na drugoj strani sobe su se
otvorila i Donnyjev suradnik je ušao. Sagledao je scenu, od Donnyjevog
mrtvog tijela, do Brucea, do Colea i mene prije nego je posegnuo za
pištoljem na boku. Pritisnuvši svoje lice u Coleova leđa, tjerala sam se
snagom volje da ostanem snažna. „Volim te.“ Cole se ukočio, njegovo se
tijelo napinjalo protiv lanaca.
„Bruce Knox, uhićen si.“
Što? Provirila sam oko Colea na vrijeme da vidim kako se soba
ispunjava S.W.A.T. – ovcima, koji su odmah okružili Brucea. Terence tamo
s njima. Coleovo tijelo se opustilo i ja sam se pomakla ispred njega,
okrećući svoja leđa Terenceu, koji me oslobodio, dok su dva policajca
spuštala Colea. Moje ruke omotale su se oko njega, njegovo tijelo palo je u
moje, dok sam ja padala na koljena.
„Prva pomoć dolazi.“ Rekao je Terence.
„Mia?“
„Čuvaj snagu.“
„Mia.“ Cole je prešao palcem po mojem obrazu kao što je imao naviku
činiti i moje srce je skoro puklo u grudima.
„Neću izgubiti i tebe. Da nisi jebeno umro.“
„Mia.“ Njegov je stisak na mojoj bradi svojim palcem i prstom bio
iznenađujuće jak za nekog tko se bori sa smrću. „Dva tjedna.“
Zbunjena, samo sam zurila minut u njegovo voljeno lice prije nego sam
pitala, „Dva tjedna što?“
„Nećeš sjediti dva tjedna.“
„Kurvin si – “ nisam završila riječ jer je Cole povukao moja usta na
njegova i utišao me.

278
 Osjećao sam se kao jebeni jastučić za igle; Donny je poznavao
anatomiju. Ubadao me na svim pravim mjestima, izbjegavajući organe i
glavne arterije i vene kako bi odgodio smrt. Bolesni jebač. Doktori su me
zašili, rekli da se moram odmarati, ali da ću biti dobro za nekoliko tjedana.
Morao sam ostati nekoliko dana u bolnici. Htio sam biti kod kuće s Mijom
ali onda bih bio u iskušenju nalupati ju kako sam obećao, zbog čega bi
najvjerojatnije popustili šavovi, a ako ne zbog toga, onda bi definitivno
zbog seksa koji bi uslijedio.
Srce mi se uvrnulo razmišljajući o njoj u toj sobi jer unatoč činjenici da
je ona izazivala Brucea, razlog zašto će čudno hodati neko vrijeme nakon
što se moja ruka opetovano sretne s njenim dupetom, jest da je ona bila
jebeno nevjerojatna. Iako prestrašena, bila je neustrašiva. Imala je puno
toga zajednničkog sa svojom mamom, ali nisi mogao pogriješiti da je ona
bila skroz – naskroz Mace.
„Hej, gle koga sam pronašla u hodniku.“ Mia je ušla sa dvije šalice
kave i odmah iza nje slijedili su Terence i Specijalni agent Brian Crane,
odnosno kako ga je Mia zvala Donnyjev suradnik, federalni agent na
tajnom zadatku, koji je gradio slučaj protiv Steina godinama.
„Kako se osjećaš?“ Terence je izgledao pomalo umorno, ali saznati da
je tvoj partner prljavi policajac nije moglo biti lako.
„Spreman ići kući, ali doktor je napenalio da ostanem par dana.“
„Prošao si kroz puno toga, vas oboje, pa uživaj u malo odmora.“
„Imam drugačije zamisli kao želim provesti svoj odmor.“ Moj pogled
okrenuo se prema Miji koja je odmah pocrvenila sve do korijena kose,
zbog čega sam se nacerio jer je žena mogla reći prljavom policajcu neka
uzgoji muda, ali je crvenjela kad bih implicirao da ju želim jebati dok se
ne bude mogla micati.

279
 Specijalni agent Crane promijenio je temu. „Stein i ostatak ekipe bivaju
uhićeni dok mi pričamo. Između informacija nabavljenih kroz Terenceovu
istragu, moju i fotografija, to je riješen slučaj.“ Njegova pažnja okrenula se
Miji, glas mu je bio malo mekši i ispunjen suosjećanjem kad je dodao,
„Tijelo Dylana Bauera je upravo otpušteno. Tvoja teta sve dogovara.“
Mia ništa nije rekla, samo je nagnula glavu kao znak da razumije, ali
vidio sam bol koja joj je prešla preko lica. Nisam bio tamo kad je saznala
da je Dylan mrtav, kad je morala podijeliti te informacije s Dee. Sranje je
stalno pogađalo te žene pa opet su nekako ostajale na nogama, nastavljale
naprijed. Da nisam već bio potpuno potopljen kad je Mia bila u pitanju,
vidjeti nagovještaj te čelične kralježnice koju je imala, bio bi posljednji val.
„Tammy?“ Mia je pitala.
Nisam zavidio Brianu što je znao neka sranja koja su se događala, ali
nije mogao ništa učiniti zbog prirode svog zadatka. Tammy je bila jedan
primjer; on je znao da je ona mrtva, ali nije znao gdje su stavili tijelo, a bez
njega, federalci nisu mogli izgraditi slučaj.
„Bruce Knox, uz ohrabrenje svojih odvjetnika, konačno se opametio.
On na sebi ima dvije smrti do sad, Tammy Lee i Dylan Bauer, pa pjeva kao
crkveni dečko u koru za smanjenu kaznu. Tijelo gospođice Lee pronađeno
je u temeljima jedne od Steinovih zgrada.“
Kakvo arogantno kopile, ali morao si priznati Steinu, imao je jebena
čelična muda.
„To je nekako i prikladno jer je njena smrt bila osnova svega što se
dogodilo poslije.“ Mijin se glas slomio, njene oči se opet spustile dolje
razmišljajući o njenom ocu.
„Mia, dođi ovamo.“
Glava joj se podigla i iskra pobune zamijenila je tugu, baš kako sam i
htio. „Odmah.“
Njene oči boje whiskeya bljesnule su od ljutnje ... evo moje cure.
„Strašno si zapovjedan.“
Ali svejedno je išla preko sobe do mene. Nije oklijevala popeti se u
krevet, stisnuvši se uz mene. Dodirnuvši njenu bradu, podigao sam joj lice
i ugledao bol, ali nije bila toliko naglašena. Utisnuvši poljubac na njenu
glavu, omotao sam ruku oko nje i privukao ju bliže.
Brian je prekinuo tišinu. „U pravu si, Mia. Tammy je svjedočila
susretima Steina i nekih ljudi koje je znala ... “ pročistio je svoje grlo,
„preko svog posla. Službenici iz ureda za javno planiranje i gradnju, ljudi
koji su mogli omogućiti ili uništiti Steinove snove – ljudi koji su se sastajali
sa Steinom kasno navečer u klubovima za gospodu. Smatrajući kako je

280
zaljubljena u Bauera, ona je predložila da ucjenjuju Steina zbog mita, kako
bi on odustao od duga kojeg mu je Dylan dugovao. Stein se osvetio tako
što ju je Bruce Knox ubio; njegova inicijacija na neki način, a Stein je već
imao Bauera na kratkoj uzici, dovoljnoj da uvjeri čovjeka neka koristi
garažu Macea Donatija za pranje novca.“
Mijino se tijelo ukočilo, ali pogrešno sam protumačio razlog dok nije
progovorila. Bila je bijesna. „Dobro mu je išlo dok nisam tražila da
preuzmem knjige, brkajući njegov plan. Kad je Stein naredio ubojstvo mog
tate, ubio je tri muhe jednim udarcem – spriječio je da se sazna za pranje
novca, dobio je Tatinu garažu i ironično, jedna za koju nije ni znao, ona
koja je stvarno mogla zeznuti njegov svijet, zaustavio potencijalno
otkrivanje njegovim ilegalnih aktivnosti sa građevnom komisijom.“
Držao sam ju još bliže, pritisnuvši svoje usne na njenu glavu, ali morala
je sve to izbaciti i iskreno, ja sam se slagao s njom. Bio sam jednako ljut
kao što je bila ona.
„Prošli ste kroz puno toga i uz vašu pomoć, zaključili smo
sedmogodišnju istragu, pa bi vam moj ured želio ponuditi tjedan dana
odmora u Bellagiu u Vegasu. Čuo sam da ste htjeli otići jednog dana.“
Mia se opet ukočila, i ja sam se pitao kako je on to znao. Nisam shvaćao
zašto su Mia i Mace htjeli otići u Vegas jer nijedno od njih nije bilo kockar.
Ne, to nije bila istina. Oboje su to bili jer su uložili na mene.
„Voljeli bismo to.“
Mijin me odgovor iznenadio. „Jesi li sigurna?“
„Aha, ja ću ga vidjeti za njega.“

Cole je zavrnuo svojim kukovima, utonuvši dublje u mene. Prošlo je

tjedan dana od bolnice i iako je on trebao odmarati, većinu smo vremena
proveli kod kuće vodeći ljubav. I bilo je to vođenje ljubavi, ne jebanje, koje
smo radili i to često, ali ovo je bilo drugačije. Uživanje je bilo dobar način
za opisati pažnju koju mi je Cole posvećivao, kao da me želi pohraniti u
svom sjećanju. Unutra i van, polagan, namjeran pokret kojim je njegova
kita klizila tako duboko samo da bi se onda povukla, stvarajući to slasno
trenje. Voljela sam način na koji sam ga osjećala, njegovo čvrsto, veliko
tijelo preko mojeg, okružujući me, proždirući me. Mogla sam ostati ovako

281
zauvijek. Njegove su se usne kretale od dojki koje je kušao, uz moja
ramena do mojih usana, njegov jezik oponašao je kretnje njegovih kukova.
Kliznuvši rukama niz njegova glatka, mišićava leđa i preko njegove
guzice, gurnula sam ga dublje dok sam izvijala svoju kralježnicu; orgazam
se kretao kroz mene poput vala. Njegovo se veliko tijelo umirilo dok je
zadovoljstvo prelazilo preko njegova lica, njegova kita je pumpala svoje
sjeme u mene. Nije se pomaknuo, nije se izvukao da me okusi kako je to
običavao, samo je ostao gdje je bio, još uvijek zakopan u meni, držaći se
rukama da se do sita nagleda.
„Jesi sigurna da želiš ići u Vegas?“ Njegova me briga dirnula.
„Jesam.“
„Možemo ići negdje drugdje. Odvest ću te gdje god želiš ići.“
„Sviđa mi se ta ponuda i pozvat ću se na nju uskoro, ali mislim da
moram otići tako da mogu napokon pustiti Tatu.“
„On te volio.“
Oči su me počele peći. „Znam.“
„Pričao je o tebi neprekidno, naročito u početku. Silno se ponosio
činjenicom da imaš snažnu volju. Znao sam da je to istina jer klinka koja
je sjedila i zurila u mene dok sam čistio svoje posjekotine, nije imala straha,
samo zdravu dozu znatiželje.“
„Sjećaš se toga?“
„Aha, mala klinka s očima prevelikim za njeno lice njegovala me dok
je gledala u mene kao da sam zanimljiv, važan.“
„Ti jesi zanimljiv i važan.“
Izvukao se iz mene i ja nisam bila spremna. Njegove ruke omotale su
se oko mog struka i prebacio me na stomak i podigao mi dupe u zrak.
Razmišljajući kako će me opet uzeti, tijelo me počelo probadati. Gledajući
u njega preko mog ramena, njegov prst krenuo je između mojih nogu gdje
je povukao od klitića do jezgre pa ga prinio usnama kako bi ga polizao.
Skoro sam svršila. A onda se smjestio na rub kreveta i povukao me preko
svog krila.
„Koji k....“
„Nisi stvarno mislila da ćeš se izvući iz svoje kazne?“
„Ti me nećeš stvarno izlupati po dupetu.“
„Oh, ali hoću. Da vidimo. Prvo, sjećam se da sam ti izričito rekao da
ništa ne činiš u vezi onog što vidiš na slikama.“
„I nisam.“

282
 „Pa opet si prošla kroz tatine financijske knjige i otišla nepripremljena
kod Dylana, suočavajući se s njim oko njegovog dijela u pranju novca za
čovjeka za kojeg oboje znamo da je opasan.“
Prije nego sam stigla odgovoriti, njegova se ruka teško spustila na
moju lijevu polutku.
„Ouch! Cole, to boli.“
„I treba. Gdje sam stao? Točno, onda smo u sobi s dvojicom ubojica i ti
provociraš jednog od njih.“ Još jedan teški udarac, ali ovog puta njegova
je ruka sletjela na moju desnu polutku.
„Onda si nazvala Brucea plačljivom kujom, ne da to nije bio, ali ipak.“
Još jedan udarac.
„Namjerno si se zabavljala idejom suprotstavljanja meni, iako ne znam
koji je točno bio tvoj plan, budući si imala vezane ruke.“ Još jedan udarac.
Oči su me pekle od suza ali dovraga, stvarno me povrijedio.
Odmaknuvši se od njega, što se dogodilo jedino jer je on to dozvolio,
odmakla sam se na drugu stranu sobe. „Prestani Cole. Povrijedio si me.“
„Pokušavam te povrijediti.“
„Zašto?“
„Jer ta bol koju ti sad osjećaš, to je ništa u usporedbi s onim što bih ja
osjećao da se tebi nešto dogodi. I ja shvaćam da si ti Maceova klinka i puna
si žara, to je jedna od stvari koju najviše volim kod tebe, ali ti se također
povedeš za svojim temperamentom i djeluješ više prema emocijama nego
razumu. I ako nikad ne doživimo situaciju gdje biramo između života i
smrti, i to će biti previše, ali ako se zateknemo u jednoj, ja te neću jebeno
izgubiti jer nisi znala zašutjeti.“
„Zašto si morao sad sve to reći? Kako da se ja sad nastavim ljutiti na
tebe kad ti izjaviš nešto takvo?“
Kretao se, poput predatora koji gleda svoj plijen. I koliko god sam
voljela prizor njegovog velikog, snažnog, golog tijela kako mi se
približava, moja je pažnja bila na desetak i nešto rana na njegovom torzu.
I prisjećajući se kakav je bio osjećaj kad sam mislila da on umire, bol koja
me ostavljala bez daha i umalo me raskomadala iznutra, shvatila sam.
Idući unatraške dok nisam stigla do zida, on je došao ravno do mene,
rukama se oslonivši o zid sa svake strane moje glave.
Izdržala sam njegov čvrsti pogled. „Žao mi je.“
„Došao sam iz sranja, imao jedno jarko svjetlo u mračnom paklu u
kojem sam živio, naviknuo sam se na to svjetlo, Mia, ne vraćam se u
tamu.“
Oh Bože. Srce mi je bilo toliko da se stvarno trebalo probiti kroz rebra.

283
 „Nije mi se svidjelo kad si me lupao po dupetu.“
„Onda ćemo to čuvati za prilike kad budeš jako loša.“
„Ne želim da me uopće lupaš po guzici.“
„Onda nemoj biti loša.“
„Ti si nemoguć. Koja je dakle moja odšteta kad si ti loš?“
Zapravo je imao hrabrosti podići obrvu na mene. Što je bilo dovoljno
loše, i onda je odgovorio, „Ne razumijem pitanje.“
Moja narav, ona za koju sam upravo obećala da ću ju kontrolirati,
počela me izdavati. „Ozbiljno. Upravo si me nalupao i kako se nikad neće
dogoditi da ja tebe prebacim preko koljena, koja je moja odšteta.“
„Kako ja nikad nisam loš, to je zapravo besmisleno pitanje.“
„Ja ću te ugristi.“
Njegov je izraz lica postao tako mračan, usne mu se razdvojile dok se
njegovo tijelo približavalo mojem. „Svidjelo bi mi se to.“
„Oh moj Bože. Stvarno si nemoguć.“
„Ozbiljno, Mia, nemojmo skretati s teme. Postajem tvrd samo
razmišljajući o tim zubima kako uranjaju u mene.“
Narav je izletjela kroz prozor, jer sam se sad uzbuđivala razmišljajući
kako ću ga ugristi. Podignuvši me, pritisnuo me na zid i u istom potezu
zabio svoju kitu u mene. Moja se noga omotala oko njegovog struka, ruke
su mi pale na njegova ramena. „Ugrizi me, Mia.“
Tako sam i učinila, kad se moje tijelo stegnulo oko njega u ekstazi,
ugrizla sam njegov desni prsni mišić dovoljno jako da je potekla krv. Otišli
smo u salon za tetoviranje već slijedećeg dana.

284
 Vegas je bio divlji. Naš apartman, jer bio je to apartman, bio je veličine
manje kuće. Krevet koji smo krstili prošle noći, našu prvu noć ovdje, bio
je veličine dva kraljevska kreveta stavljena zajedno. Samo razmišljajući o
vrlo detaljnoj upotrebi prostora koju smo ostvarili, Cole je bio vrlo
domišljat ljubavnik.
Upijajući sunce kraj bazena, moje oči zaklonjene sunčanim naočalama
bile su na Coleu, koji je trenutno kod bara meni naručivao čašu soka od
ananasa, točnije moja je pažnja bila na tetovaži na njegovim prsima. Sad
sam razumjela kako se on osjećao gledajući moju tetovažu. Voljela sam ju
vidjeti, znajući da je to moja oznaka. On je čak išao tako daleko da je
napisao moje ime na unutrašnjoj podlaktici. Dok je išao natrag prema
meni, nisam se stidjela upijati svu njegovu ljepotu, od širokih ramena i
mišićavih ruku do njegovih crnih kupaćih gaćica koje su visjele nisko na
njegovim kukovima, pa su njegovi trbušnjaci bili kompletno vidljivi kao i
taj fantastični V mišića odmah ispod trbušnjaka. Ožiljci, od kojih su neki
bili trajni, remetili su moje slinjenje. Doktor je ponudio Coleu plastičnog
kirurga, ali on nije bio zainteresiran. Dio mene bi volio da on ukloni te
ožiljke kako ne bi imali podsjetnik na užas, ali u isto vrijeme, mi smo to
preživjeli dok su svi drugi trunuli pa su ožiljci bili kao jedan odjebi njima.
Oči su mi otišle na tetovaže na njegovim rukama, plemenske tetovaže.
Dizajni su bili različiti na suptilne načine; ona na lijevoj strani spuštala se
do njegovog prsnog mišića i primijetila sam nešto što je nalikovalo na krila
uključeno u dizajn na desnoj ruci i anđela na lijevoj.
Cole mi je predao moje piće, glas mu se spustio dovoljno da ga samo
ja mogu čuti. „Nastavi tako zuriti u mene i pronaći ćemo praznu kabinu.“

285
 Pijuckajući moje piće, jer su moja usta neobjašnjivo postala suha,
spustila sam svoje naočale i srela njegov pogled, kad se on smjestio na
stolicu kraj mene.
„Stvarno ne bih imala problem s time. Što znače tvoje plemenske
tetovaže?“
Nije odmah odgovorio, ali nisam bila sigurna što je uzrokovalo
njegovo oklijevanje, prije nego je rekao, „One su moji podsjetnici.“
„Na što?“
„Tebe.“
Kao odgovor na to moje tijelo me zapeckalo, ali prije nego sam stigla
komentirati on je nastavio, dodirujući privjesak Sv.Antuna. „Mislio sam
da si ti anđeo kad si mi dala ovo. Pakao u kojem sam živio, i onda ova
mala klinka skine svoju vlastitu ogrlicu i pokloni mi ju, strancu, samo kako
bi me utješila. Ove tetovaže, one predstavljaju tebe, mog anđela: moje
svjetlo u mraku.“
Prstima sam lagano prešla preko njegovih prsa, oči su me pekle od
ljepote njegovih riječi. „I ti si bio moje svjetlo.“
„Znam.“ Palcem je obrisao odbjeglu suzu sa mog obraza. Prstima se
spuštao od mog vrata do mojih ramena. „Obilježit ću te ovdje kasnije,
morat ćemo nazvati recepcionara i pitati za salon za tetoviranje u blizini.“
Glasno sam se nasmijala, jer Cole je mogao tako efikasno promijeniti
raspoloženje. Tijelo mi je gorjelo.
Nacerio se prije nego je otpio svoje pivo. „Što želiš raditi večeras?“
„Mislila sam da bi večera i ples bili lijepi.“
„Neki poseban restoran?“
„Prime Steakhouse.“
„Napravit ću rezervacije.“ Otpio je još jedan dugi gutljaj prije nego me
opet pogledao. „Je li Vegas sve ono što si mislila da će biti?“
„Još više. Tata bi ga mrzio i sad kad smo ovdje, nekako mislim da je
samo ponudio doći ovamo, pokazujući takav entuzijazam, zbog mene.“
Pomaknuvši se da budem potpuno okrenuta prema njemu, dodala sam,
„Ni ti nisi stvarno impresioniran, zar ne?“
„Ne kužim u čemu je privlačnost, ne.“
„Ali ipak si došao ovamo, umjesto negdje gdje bismo oboje uživali.“
„Ti si ga htjela vidjeti, uostalom, moj jedini plan za ovaj tjedan je što je
češće i raznolikije moguće tebe jebati. To mogu raditi bilo gdje.“
Vrućina mi je klizila po koži, rumenilo je sigurno uslijedilo jer je Cole
sad zurio u moj dekolte, koji bi na moju sramotu pocrvenio kad sam bila
uzbuđena.

286
 „Mislim da bi trebali pronaći tu kabinu što prije.“ Razvukao je.
„Uistinu se nadam da nikad neće svanuti dan kad ću se naviknuti na
tvoja prosta usta; možda to govori nešto o meni, ali stvarno ih volim.“
„Samo moram biti kreativniji u svojim stihovima.“
„Stihovima?“
„Vidiš? Kreativniji.“ Iskapio je svoje pivo i stavio bocu na stol, sagnuo
se, omotao svoju ruku oko mog vrata i privukao me u snažan poljubac.
Pogledao me. „Idem u teretanu.“
Trebala mi je minuta da odgovorim jer sam sad i ja maštala o kabini.
„Teretana?“
„Moram razgibati mišiće.“
Drhtaj je prošao kroz mene, pažnja mi se prebacila na njegove ožiljke.
„Oh.“
Dodirnuvši moju bradu, podigao je moj pogled prema svom. „Ne
sviđa mi se taj pogled u tvojim očima. Ja sam dobro, trudim se biti još bolje.
Gotovo je.“
„Znam, ali još uvijek je previše svježe.“
Nježno je pogladio moju bradu. „Poslat ću ti poruku s vremenom
rezervacije.“
„Okej.“
Opet me poljubio, ovog puta mekše, duže ... savršeno, prije nego je
otišao.

Kad sam se vratila u sobu, puno sati kasnije, Cole se već vratio,
istuširao i presvukao. Bio je na balkonu, leđima okrenut prema meni, a
njegova pažnja negdje na horizontu. Uzela sam trenutak da uživam u
prizoru jer nešto se može reći o čovjeku građenom poput Colea, širokih
ramena i uskih bokova, u krojenoj odjeći. Nikad ga nisam vidjela tako
obučenog, ali definitivno bih voljela da to radi češće.
Tren kasnije, registrirala sam način na koji je tamo stajao, zamišljeno.
Cole je uvijek bio usredotočen, njegove misli samo njegove, ali ovo je bilo
drugačije. Ispuštajući svoju torbu, izašla sam na balkon, on se okrenuo
prema meni. Stopala su mi se prestala pomicati kad sam ga dobro
pogledala; bilo je teško pročitati njegov izraz lica.
„Jesi okej?“

287
 Čuđenje bi najbolje opisalo što sam gledala i ako nisam bila luda,
izgledao je skoro sretno. Cole nije pokazivao emocije, sve je držao u sebi,
ali oko njega je bilo sreće koja je stvarala vlastito svjetlo.
Nije ništa rekao, ali zakoračio je prema meni, jagodica njegova palca
okrznula je moj obraz. Kucanje na vratima me iritiralo jer sam htjela znati
što je stavilo takav izraz na Coleovo lice. Htjela sam se osigurati da koji
god bio razlog, to bude što je češće moguće.
„To je za tebe.“ rekao je, čak je i njegov glas bio čudan, nabijen od
emocija.
Zbunjena, odsutno sam hodala do vrata, osjetila sam Colea iza mene.
Pretpostavila sam da mi je nešto naručio iz jedne od trgovina, vjerojatno
haljinu za našu večeru. Otvorivši vrata, pozdrav mi je zamro na usnama.
Trnci su mi prošli kroz tijelo iako je ono otupjelo. Suze koje su mi ispunile
oči pekle su ih, da bi potekle niz obraze. Srce mi je bolno lupalo dok je moj
um očajno pokušavao objasniti prizor ispred mene.
A onda je on rekao, „Hej, kiddo.“
Noge su mi se složile, dok sam se borila uhvatiti dah između jecaja koji
su potresali moje tijelo.
Pao je ispred mene i povukao me u svoje ruke; njegov miris, koji mi je
nedostajao, okružio me. Bez razmišljanja, ruke su mi se omotale oko
njegovog vrata, čeličnog stiska iz straha da je sve ovo samo san. Riječ se
otrgnula iz mog grla, „Tatice.“
„Mia.“
Zakopavši svoje lice u njegov vrat, potpuno sam se raspala. Nisam
mogla vjerovati da sam osjećala njegove ruke oko sebe, slušala njegovo
srce kako kuca u njegovim grudima, poznati zvuk njegova glasa prelijevao
se preko mene. Nisam znala koliko je vremena prošlo dok sam bila samo
sklupčana u tatinim rukama, suze su mi natapale njegovu košulju, ali
bojala sam se da ću se probuditi ako se pomaknem.
„Mia, prokletstvo, znao sam da će ovo biti teško, ali dovraga.“
Riječi nisu dolazile; nisam htjela razbiti čaroliju trenutka. Osjetila sam
ruke oko sebe, znala da su Coleove, koji me podigao samo da me prenese
do sofe, gdje me opet predao Tati. Osjećala sam se kao da sam opet mala
djevojčica pa mi to nije bio problem. Još uvijek sam bila uvjerena da
sanjam dok nisam vidjela Colea, kako stoji iznad mene sa suzama u očima.
„Ti si znao?“
„Upravo sam saznao.“
„Zato si tako izgledao.“
„Aha.“

288
 Pozornost mi se vratila na tatu, na lice za koje sam mislila da ga nikad
više neću vidjeti. Dok su mi se suze još uvijek slijevale, dodirnula sam ga
jer sam se morala uvjeriti da je stvaran. Plakao je. Nikad u svom životu
nisam vidjela svog tatu da plače. Obrisala sam suzu koja se kotrljala niz
njegov obraz.
„Ti si stvarno ovdje.“
„Jebiga.“ Zakopao je lice u moj vrat, zagrlio me i držao blizu. „Morao
sam to učiniti, Mia, morao sam zaustaviti tog jebača.“
„Stein.“
„Da. Nisam znao u kakvo ću sranje upasti, ali nisam mogao izaći kad
sam jednom upao.“
„Prijetio ti je?“
„Prijetio je tebi.“
„Reci mi.“
Glava mu se podigla, suze stale, ali toliko je ljutnje bilo u tom pogledu.
„Mislio sam da tražim prostitutku, nabasao sam na nešto puno veće. I
onda mi je Crane pristupio.“
„Crane, kad?“
„Te noći on je bio parkiran ispred kuće. Došao me tražiti pomoć.“
„Ali bio si ljut kad si se vratio unutra.“
„Ljut što me uvukao u to.“
Prebacivši svoju pozornost na Colea pitala sam, „Jesi li i ti znao?“
„Nisam rekao Coleu. Crane mi je rekao da to zadržim za sebe jer što je
manje ljudi znalo da je on na tajnom zadatku, to bolje je bilo za njega.
Pomagao sam iščeprkati informacije, Cole je pomagao jer je imao pristup
mnogim mjestima u koja sam morao ući. Bilo je to prilično bezazleno i
onda sam stvarno pogledao u te fotografije.“
„Zašto ih nisi predao Craneu?“
„Nisam bio siguran vjerujem li mu, pa mu nisam htio predati
konkretan dokaz.“
„A Bruce?“
„Nisam znao da je on bio prljav. Taj jebač je jeo s mojom obitelji.“
„Gdje si bio?“
„Zaštita svjedoka. Nakon što je Stein ucijenio moju glavu, Brian je
saznao za to, pa je sredio moju 'smrt'. Upotrijebio je tijelo iz mrtvačnice,
sredio da mrtvozornik lažira svoj izvještaj.“
„Što objašnjava nedosljednosti koje je Kevinov stručnjak uočio u
mrtvozornikovom izvještaju.“

289
 „Aha. Brian je htio nedosljednosti, htio je da Stein povjeruje da je to
stvarno bilo ubojstvo, a ne nesreća. Čak je sklopio dogovor s nekim u
pritvoru preuzme zasluge za ubojstvo.“ Čovjek kojeg je Kevin spomenuo.
Tatin stisak oko mene postao je jači. „Jedini razlog zašto sam pristao na to
bio je da sranje prestane. Stein je bio loš i htio je moju garažu. On bi možda
odustao od toga, ali kad sam ja saznao za pranje novca preko moje garaže,
Stein to nije mogao dopustiti. A ja nisam shvatio da dok sam promatrao, i
ja sam bio promatran jer sam pravio Steina vrlo nervoznim svojom
neželjenom pažnjom. Ako on ne bi povjerovao da sam mrtav, napao bi
tebe kako bi došao do mene. Nisam mislio da će sve postati sranje i to tako
brzo. Hvala Bogu da smo Cole i ja već bili poduzeli korake kako bi ti bila
sigurna.“
Tatina se pažnja prebacila na Colea. „Hvala ti.“
Cole je klimnuo.
„Bila je to jebeno najduža godina mog života, čekati dok Brian i
Terence izgrade slučaj. Držati se dalje od tebe i Dee, Colea, znajući kako
vi vjerujete da sam mrtav.“
„Znači nisi znao za Dylanovu izdaju.“
„Ne dok me Brian nije sklonio. Pametno, jer bih ga ubio. Njegova je
izdaja bila loša, ali kad je tebe izložio riziku, otkinuo bih mu jebenu
glavu.“
Glava mi se spustila jer unatoč tome što Dylan nije bio tatin prijatelj,
bio je mrtav. „Mrtav je.“
Podignuo mi je bradu, natjeravši me da ga pogledam. „Sam si je
napravio svoj krevet, Mia.“
„Žao mi je što je to tebi uradio.“
„Učinio je to svima nama.“ Njegovo se lice opet promijenilo, bijes koji
me ostavio bez daha. „Povrijedili su te.“
Znao je, srce mi je propalo. Spustivši oči, nisam ga mogla pogledati, ali
on je podigao moj pogled do njegovog.
„Brian mi nije rekao dok nismo krenuli kući jer je znao da ne bi imao
dovoljno ljudi koji bi me spriječili da pronađem sve njih, svakog i
posljednjeg jebača i ubijem ih golim rukama. Oteli su moju djevojčicu,
povrijedili ju, terorizirali ju, prisilili ju da uzme život – raznijeti kurac tog
kretena, čak iako je on bio u nesvijesti, bilo je apsolutno opravdano. Ubio
bih sve njih i uvijek će postojati dio mene koji će htjeti osvetu, ali Mia ti si
uzvratila. Nisi im dopustila da naprave od tebe žrtvu. Ponosim se tobom.“
Srce mi je bilo puno, glava mi se odmarala na Tatinom ramenu, ruke
mi se stezale oko njegovog struka. „Vratila sam se kući.“

290
 „Znam.“
„Što će se sad dogoditi?“
„Ne znam. Vjerojatno bih mogao dobiti garažu natrag, ako želim, ali
mislim da bih volio promjenu.“
„Kakvu?“
„Možda mali lokal u Okrugu Bucks.“
To je bio moj san, nikad nisam stvarno mislila da će se ostvariti jer ne
bih napustila Tatu ili Tetu Dee. Teta Dee.
„Da li Teta Dee zna da si živ?“
„Ne još.“
„Moramo joj reći.“
„Ona je na putu.“ Rekao je Cole, što me samo zbunilo.
„Zašto je ona na putu?“
Tata se pomaknuo, uklonivši me sa svog krila i zauzeo Coleovo mjesto
na drugoj strani sobe dok se Cole meni približio. Posegnuo je u svoj džep
i izvukao malu kutijicu.
„Ona dolazi, kao i Janie, jer ćemo se ti i ja vjenčati.“
Vjerojatno sam izgledala kao idiot u tom trenu jer jednostavno nisam
mogla shvatiti njegove riječi. Imala sam previše šokova u jednoj večeri.
„Oprosti?“
„Vjenčati, ti i ja.“
Čučnuo je ispred mene i posegnuo za mojom lijevom rukom.
Dijamantni prsten smaragdnog reza koji je stavio na moj prst bio je
predivan. Moja izvedba akvarijske ribice na suhom natjerala je obojicu,
Tatu i Colea, na smijeh. „Vjenčani?“
„Aha.“
Skočivši na moje noge, skoro sam srušila Colea na dupe. „Nisi me
pitao. Kako znaš da se želim udati za tebe?“
Ustao je, gurajući ruke u džepove svojih hlača. „Nikad nisam sumnjao
u to.“
„To je arogantno.“
„Ali točno.“
„Zar me ozbiljno nećeš pitati?“
„Zašto? Već znam odgovor.“
„Oh moj Bože. Ne mogu vjerovati ovo, jedan od najvažnijih trenutaka
u mom životu i ti mi nećeš postaviti pitanje jer već znaš moj odgovor?“
„Mia koncentriraj se, već sam ti na to odgovorio.“
Htjela sam ga udariti u potkoljenice.

291
 Pomaknuo se, provlačeći prste kroz moju kosu, privlačeći me bliže.
„Volim te i vjenčat ćemo se. Želiš to koliko i ja, pa prestani otežavati.
Uostalom, već si pristala vjenčati se za mene kad si rekla da želiš imati
moje dijete.“ Nježnost se pojavila u njegovom izrazu lica kad je dodao,
„Pitala si me da li je klub sve što želim raditi u životu. Jednim dijelom, jest,
ali ti si moj život. Želim svoj prsten na tvom prstu.“
Bože, volim ovog čovjeka. Jesam li trebala očekivati drugačiju vrstu
prosidbe od njega? Ne. „Volim te.“
Prelazivši palcem preko moje donje usne, rekao je, „Ipak želim djecu.“
„Pa onda imaš sreće jer sam trudna.“ Tek sam saznala prije par dana.
Planirala sam mu reći večeras na večeri. Njegov je izraz lica kao odgovor
na to bio neprocjenjiv, ošamućen. „Bez riječi, jesam li ja to ostavila
Campbella bez riječi?“
A onda se njegov izraz lica smračio, „Trudna si i izazivala si Brucea,
kako bi usredotočio svoju ljutnju na tebe?“
Možda i nije bio toliko bez riječi. Sranje, bila sam u nevolji.
„Znaš što ovo znači.“
„Ne.“ Dupe me počelo boljeti, očito od fantomske boli.
„Bojim se da da.“
„Tata, reci mu ne.“
Ali činilo se da je Tata u šoku.
„Neizbježno, Mia.“ Usta su mi se otvorila kako bi opet prosvjedovala
ali Cole je iskoristio priliku da zapečati svoja usta preko mojih, njegov se
jezik gurao u moja usta. Mozak mi nije radio kad je omotao ruku oko mene
i okrenuo me prema mom tati, koji je još uvijek imao pomalo suzne oči.
„Bit ću djed?“
„Aha.“
Krenuo je preko sobe i digao me u zagrljaj. Kad me spustio na noge,
okrenuo se prema Coleu, ali nije ispružio svoju ruku. Povukao ga je u
zagrljaj i Cole je uzvratio bez oklijevanja. Koraknuvši unatrag, Tata je
promatrao Colea i mene, koji me opet omotao rukom, cerek je bio na
Tatinim ustima. „Donati i Campbell, uvijek mi se sviđalo kako to zvuči.“

Janie je prva stigla. Timothy je bio s njom. Pomogao joj je izaći iz taksija,
njene oči bile su na meni, a osmijeh na njenim usnama, nesumnjivo jer je
Cole stajao iza mene, s rukama na mom stomaku u nedvojbeno
zaštitničkoj gesti.

292
 „Mia!“ Požurila je prema meni dok nije primijetila mog tatu s moje
lijeve strane. Izgubila je korak, oči joj se iskolačile i onda je prebacivala
pogled od Tate na mene i opet na tatu.
„Gospodine Donati?“
„Janie.“
„Ali ... “
Onda su krenule suze, slijevale se niz njeno lice, ali ih ona nije bila
svjesna. Nije znala Tatu tako dobro; suze su bile zbog mene jer sam dobila
svog tatu nazad. U slijedećoj sekundi, njene su ruke bile oko mene. Ostale
smo tako neko vrijeme, toliko dugo da su Tata i Cole pomogli Timothyju
odnijeti Janienu prtljagu u njihovu sobu. Imala je šest torbi.
Pokušavajući razvedriti raspoloženje pitala sam, „Koliko dugo
ostaješ?“
Odmaknuvši se, ali očito još uvijek trebajući kontakt, ruke je ostavila
na mojim nadlakticama. „Nemoj me nasmijavati.“ Ali ipak se zakikotala.
„Tvoj tata je živ.“
„Duga priča. Kad stigne Teta Dee, ispričat ćemo vam.“
Stisak njenih ruku na mojim rukama se pojačao. „Tvoja Teta ne zna?“
„Ne. Ona je na putu ovamo.“
„Oh moj Bože, ne mogu dočekati da vidim taj ponovni susret.“ Usne
su joj se izvile u nježan osmijeh. „Voljela bih da sam vidjela vaš.“
„Ja sam još uvijek u šoku. Moj tata se vratio iz mrtvih, Cole mi je rekao
da ćemo se vjenčati.“
„Čekaj, rekao ti je?“
„Aha, rekao je kako nema smisla postavljati pitanje na koje već zna
odgovor.“
Janienin smijeh dolazio je duboko iz njenog stomaka. „Bože, volim ga
za tebe.“
„Trudna sam.“
Izraz njenog lica je omekšao, oči su joj otplovile na moj stomak.
„Čestitam, Mia.“ Rukom je pritisnula moj stomak. „Ti si jedna sretna mala
beba. Mia ti je mama, Cole ti je tata, Dee pratetka i Mace tvoj djeda.“ Njene
oči premjestile su se natrag na mene. „Donatijev klan, ponovo zajedno.“

Teta Dee stigla je sat kasnije. Poslala mi je poruku da je njen taksi stigao
do vrata, ali umjesto da ju dočekamo ja i Cole, Tata je tamo stajao. Kad je
izašla iz taksija i vidjela Tatu, imala je sličnu reakciju kao i ja. Pala je na

293
koljena nekontrolirano jecajući. I kao što je uradio sa mnom, Tata se
spustio na svoja koljena, privukao ju u zagrljaj i držao ju dok nije prestala
plakati.
Nije bila sasvim stabilna kad ju je Tata povukao na noge, pa je ostavio
svoju ruku oko nje dok nije došla do Colea i mene i onda me ona zagrlila,
njeni jecaji se vratili, njen glas jedva čujan. „On je živ, Mace je živ.“
Nisam mogla pričati jer sam plakala, ali nisam ni trebala. Znala sam
točno kako se ona osjeća, još uvijek sam se jednako i ja osjećala. Njeni su
jecaji utihnuli, glava joj se podigla i osmijeh dodirnuo usne. „Znači
nagađam da je vjenčanje bilo varka?“
„Ne, mi ćemo se vjenčati.“
„Hoćete?“ Oči su joj letjele između mene i Colea.
„Moram od nje napraviti poštenu ženu.“
Pogled Tete Dee trgnuo se natrag na mene, spuštajući se na moj
stomak. „Trudna si?“
„Aha.“
I onda je jecanje opet krenulo, još više sretnih suza.

Cole i ja smo stajali ispred svećenika, ispred fontana kod Bellagia. Ne

previše originalno, ali ja sam htjela tamo, a ne u nekoj Elvisovoj kapelici.
Cole nije mario gdje ćemo se vjenčati, čak je predložio neka svećenik dođe
u našu sobu, kako ne bi morali daleko ići da konzumiramo brak. Aha, Tata
bi to baš volio, pa opet ideja je imala svojih prednosti.
Teta Dee je stajala s Tatom, njena ruka oko njega, njegova oko nje. Janie
i Timothy su zaneseno gledali jedno drugo i imala sam osjećaj da će se i
oni vezati, ali strah od majčinog bijesa ako joj uskrate veliko vjenčanje ih
je u tome sprječavao.
Moja haljina bila je jedna koju je Cole izabrao, blijeda srebrnastoplava
koktel haljina sa srebrnim perlicama, koja je grlila moju figuru i spuštala
se do poda. On je bio obučen u svoje crno odijelo. Dok smo se ranije
oblačili, Cole se pojavio na vratima našeg apartmana s kutijom za cipele u
svojim rukama. I to nije bila bilo koja kutija za cipele, nego Christian
Louboutin. Bez ijedne riječi, uklonio je poklopac kako bi otkrio najljepši
par cipela – povišene lakirane cipele obložene kristalima. Suze su krenule
iz mojih očiju jer je Tata morao reći Coleu o našem razgovoru kad sam bila
mlađa, kako ću se vjenčati u ovakvim cipelama. On je zatim pao na
koljena, izvadio cipelu iz kutije i podignuo moje stopalo. A zatim u

294
Coleovoj interpretaciji šarmantnog princa, poljubio je moju nogu, jezikom
povlačeći preko risa i do mojih prstiju, prije nego je kliznuo cipelu na nju.
Malo smo zakasnili na vlastito vjenčanje jer me jebao, uza zid, dok nisam
na sebi imala ništa osim mojih blještavih cipela.
„O čemu razmišljaš?“ pitao me Cole dok se svećenik pripremao početi.
Reći mu o čemu točno razmišljam moglo je dovesti do još jednog
takvog susreta, ali dok su nas gledali Tata i Teta Dee, nisam mislila da bi
to bilo mudro. Pa sam umjesto toga, odgovorila s jednostavnijom istinom.
„Kako sam sretna što stojim ovdje s tobom.“
I kao što je bio njegov način, nije čekao da svećenik postavi pitanja na
koja smo već znali odgovore, nego je preskočio na kraj i poljubio mladu.

295
 Naša kuća bila je u Bucks Okrugu, mala kuća sa većim dvorištem od
same kuće. Tata i Cole nisu napravili samo ljuljačke nego i kućicu za igru,
koju je Cole obojao u tamno sivu, najbliže crnoj koju je pronašao. Tata je
živio nasuprot nama, a Teta Dee malo više u istoj ulici. Još uvijek sam
radila za Freddie boya, voljela sam posao i kako su se oboje, otac i sin,
iskazali kad mi je bilo potrebno, ali radila sam samo dio radnog vremena
i većinu sam posla mogla obaviti od kuće. One dane kad sam išla u grad,
Cole bi išao sa mnom da provjeri Tickled Ivories, koji je sad imao stalnog
upravitelja da pazi na klub. Moj stan, Cole ga je kupio i ponekad bi se
iskrali u to malo utočište.
Naš sin, Declan Mace Campbell, izgledao je baš poput svog tatice, ali
imao je Donatijeve oči. Srce mi je uvijek čudno lupalo kad bih vidjela Colea
kako drži Declana. Veliki, snažni, ponekad udaljeni Cole, kako zuri
začuđeno u svog sina; bio je to prekrasan prizor.
Tata i Cole su zajedno otvorili garažu, odmah u našem malom gradiću
i ja sam bila njihov upravitelj. Cole me iznenadio kad sam ugledala
njegove pošljokičene stege odmah kraj njegove slike Declana i mene u
garaži. Sačuvao ih je, cijelo ovo vrijeme ih je čuvao. Većinu dana, Declan i
ja bi im se pridružili na ručku, sjedeći za stolom za piknik iza garaže.
Declan je nedavno napunio godinu dana i bio je fasciniran Tatinim
gedorama kao što sam i ja bila.
Još nismo pronašli zamjenski restoran za Vincent's i putovali bi
nekoliko puta godišnje, jer ja nisam mogla dugo izdržati bez mog fiksa od
piletine s parmezanom.
Janie i Timothy vjenčali su se četiri mjeseca poslije Colea i mene,
njihova kći Nicole rodila se pet mjeseci kasnije.

296
 Imati Tatu natrag, gledati ga s mojim sinom i mužem, i znati da je on
odmah s druge strane ulice, zahvaljivala sam zvijezdama svaki dan na
njemu.
I Cole. Brak i dijete ga nisu omekšali, još uvijek je bio pomalo čvrst,
povremeno udaljen i još uvijek je imao ta prljava usta, ali nije prošao dan,
a da nisam osjetila njegovu ljubav. Ne bih promijenila nijednu stvar na
njemu, pa možda lupanja po guzici, ali ona su se događala vrlo rijetko.
Nisam čula Colea kako se približava, kad je omotao ruke oko mene i
utisnuo poljubac na moju glavu. „Što radiš?“
„Gledam Declanovu kućicu za igru.“
„Zašto?“
„Morat ćemo dodati još jednu kraj nje.“
Coleovo se tijelo umirilo, ruke mu se stegnule. „Trudna si?“
„Aha. I ako bude curica, bojimo kućicu u ružičasto.“
„Ne ružičasto.“
„Ružičasto, Cole, sa ljubičastim rubom.“ Okrenuvši se njemu u
rukama, omotala sam svoje ruke oko njegova vrata. „Daj mi ovo ili ću
ukrasiti i kućicu šljokicama.“
„Jebeni Kriste. Okej, ružičasta, ali bez ljubičastog ruba, bijeli rub.“
„Dogovoreno.“
Palcem je prešao preko mog obraza, prateći pokret pogledom. „Volim
te, Mia.“
Nikad se neću umoriti, slušati ga kako to govori, naročito jer to nije
govorio često.
„Ono što ja osjećam prema tebi je puno više od ljubavi.“
I tamo je bio taj osmijeh. Voljela sam kad se smiješio.
„Je li ti to mene zezaš?“
„Zezam?“
„Kreativniji. Ruka me počinje svrbjeti.“
„Ne, Cole.“
Izgledao je zločesto dok se njegova ruka spuštala do moje guzice. „Kad
tvoj tata dovodi Declana kući?“
„Za sat vremena.“
„Pregršt vremena.“ Podigao me u svoje ruke.
Tijelo mi je počelo pulsirati. „Kamo idemo?“
„I evo tebe opet, postavljaš pitanje na koje već znaš odgovor.“
Požuda je gorjela u meni, od moje glave do nožnih prstiju. Bilo je to
smiješno, ali otkad se Declan rodio, osjećala sam se čudno voditi ljubav
tijekom dana, naročito znajući da je on odmah preko puta ulice s mojim

297
tatom. Ovo nije odvraćalo Colea, koji bi me uvijek nagovorio na njegov
način razmišljanja, ali ipak sam to spomenula. „Ali nije mrak.“
Prestao se kretati; njegov je glas dobio neku oštrinu, izraz lica mu je
postao nježan. „Ne i nikad više neće ni biti.“
I to baš kad sam pomislila da ga ne mogu voljeti više nego što ga volim.
Stigli smo do kreveta i on me spustio na njega. Efikasnih pokreta
kojima je impresionirao kao i uzbuđivao, razodjenuo nas je oboje.
„Sad u vezi tog zezanja.“
Njegovo veliko, predivno tijelo prekrilo je moje. Biti loš nikad se nije
osjećalo tako dobro.

298
299