BILJEŠKE SHK – 17.11.2021.

Varuhova vizija

- prikazano 5 nebesa
- anđeo Panuel
- snoterije grješnicima = 5. nebo (Mihovil)
- Varuhovo viđenje bi, po temama kojih se dotiče, odgovaralo i prvoj grupi
(o starozavjetnoj historiji, teleološkim, dogmatskim, kozmičkim pitanjima),
ali i drugoj (tzv. „Adamova pitanja“: što je prvo stvorio Bog, od čega je nebo, koliko ima
nebesa, od čega je sunce, kolika je visina neba, debljina zemlje)
- anđeo Gospodnji koji je poslan Varuhu, veže se za teške tematske dijelove koje je neophodno
produbiti i razjasniti ih „običnim“ ljudima, onda to jest predstava gnostičkog puta saznavanja
istine, otkrivenja, tj. vrsta apokalipse
- Varuhov plač nad grešnicima

Pavlova vizija

- Pavlov pesimistički pogled na čovjeka plod je njegova realnoga gledanja na povijest,

uočavanja čovjekove izgubljenosti i otuđenja, ali u svjetlu svoje vjere i iskustva onoga
što je Bog već izveo u Kristu. Povijesni čovjek, premda stvorenje Božje, živi u »Adamovoj
sjeni«, osobno ratificira Adamov neposluh Bogu i pokušaj da se ostvari mimo i bez Boga.
Taj stari čovjek nužno postaje idolopoklonik i biće rascijepljeno između svojeg htijenja
i djelovanja. Bez ispravne relacije s Bogom Stvoriteljem i Spasiteljem u Isusu Kristu, on
gubi svoj temelj i svrhu, a time i mogućnost svojeg ostvarenja po Božjoj zamisli.
Vjerom u Boga, kristološkom osvjedočenošću i soteriološkim iskustvom, Pavao opti-
mistički gleda na čovjeka, na njega kao biće posebne Božje brige i zauzetosti koja se
vrhunski objavila u povijesti uskrsnućem Isusa, koji je vjerom prepoznat kao Božji Sin
i Mesija – Krist. Bog se u Kristu u potpunosti zauzeo za izgubljenog i protivnim sila-
ma izručenog čovjeka, izvukao ga iz vlasti grijeha i smrti, oslobodio ga njegova ego-
izma i uvukao ga u dinamizam proslavljene, uskrsle egzistencije. Taj novi dinamizam
izvor je spasenjskog optimizma ili optimizma spasenja, koji ima svoje posljedice i u
povijesnom životu čovjeka. Već sadanji povijesni čovjek može ući u dinamizam svojeg
ostvarenja vjerničkim oslanjanjem na Božje djelo u Kristu, odnosno životom u Kristu
koji se u povijesti očituje kao život novog stvorenja. Pavlov antropološki optimizam
je kristološko -soteriološki utemeljen i tiče se svekolikog čovječanstva, što on izražava
tipologijom Adam – Krist
- vizije apostola Pavla obogaćeno je scenom Drugog Kristovog dolaska
i ostvarenjem teme apokalipse u pravom smislu te reči. Pošto se radi o novozavetnom
apokrifu, Pavlova pozicija u odnosu na Varuhovu je hrišćanski utemeljenija, zasnovanija,
razlog njegovog izbora od strane Božjeg anđela jasniji, a Pavlovo znanje bogatije,
razgranatije, složenije, utvrđeno prethodnim proročanstvima, uz poznanje hrišćanskog
predloška koji podrazumeva očekivanu podelu duša na grešne i pomilovane, odnosno
strukturnu podelu vaseljene na raj i pakao
- Također, posle uvodnog dela apokrifa, fokus se sa dijaloga anđela i Pavla,
učitelja i učenika, premešta na dinamički odnos koji postoji između duše i an-
đela, te prati njenu seobu do konačnog odredišta.12 Dakle, narativ je u novozavet-
nom apokrifu još složeniji, a unutar njega se razvija manja strukturna celina,
koja dokle god traje, ostaje središte interesovanja čitaoca. Ovakav oblik apokrifa još je
razvijeniji u drugoj verziji Otkrovenja apostola Pavla, koja se u izdanjima navodi bez
poslednjeg lista.13 U ovoj verziji centralna je priča o sudbini ljudske duše posle smrti. Motiv
vrata na ulasku u svetli grad, na kojima su ispisana imena pravednika, prisutan je u ovom
otkrovenju kao i u apokrifu o Varuhu.