Dr.

Ahmed Colié
“
.'/

za 1. razred srednjih skola

Tuzla, 2001.
 Sadr2aj

Uvod strana
Sta proucava fizika? .1
Dr Refik Fazlic, prof. fizike, Elektrotehnicki fakultet u Tuzli
Fiziñke velicine i jedinice . .1
Sulejman Tvica, prof. fizike, Medicinska s”kola u Tuzli Mjerenje i gres”ke pri mjerenju . .2
Skalarne i vektorske velicine . . .3

Tehnicki ureclnik: Begn MehtJric

Osnnvni pojmovi. Relativnost kretanja..................................6

Pravolinijsko kretanje. Srednje i trenr/tna drzina .8
Ravnomjerno pravolinijsko kretanje .9
Ubrzanje. Ravnomjerno promjenljivn kretanje .11
Brzina i predeni put kod ravnomjerno
ñtampa: | ago-graf, Tuzla promjenljiveg kretanja .13
SIoboclan pad. Vetil‹alan hitac .16
Za *tampnrij\‹. Safet Pasil

Inercija i masa ....... ... ............19

% “Prema IVlisljenu FederaTnog rn‹nistarstva brazovanja, nauke,
kulture
g Sparta, broj:.03-1s-3811/01, od 03.g7.2001, godine, osJoboOen.a
poreza na
rome|.
Odobrena uflotreba u srednjim ñkolama, prema .R eñenju t
tMinistarstva obrszovanja, nauke, Culture i sporta, broj: 10/1-38-5702-1/01,
lad 25.06.2001. godine. ” Horizontalan hitac...........................................................43
Prvi Newtonov zakcn . .20
Drugi Newtonov zakon .20
Sila teze i tezina ... ..23
Elastidna sila. Dinamometar.............................................23
Treci Newtonov zakon......................................................24
Impuls tijela Odrzanje impulsa.........................................25
Slaganje i razlaganje sila. Strma ravan..............................27
Sila trenja. Gtpor sredine................................................30
Ravnomjerno kretanje pc kruznici. Centripetalna sila.........32
Obrtno kretanje..............................................................36
Moment sile i moment inercije.........................................37
; Newtonov zakon opñe graviiacije. Gravitaciono polje.........39
Kosmirke brzine. Kretanje nrojel‹tila .42
lnercijalne sile. Centrifugalni efekat.................................46

1.3. ?ncrgija I aJ . .48

Rad . . .48
Rad kad sila ne djeluje u pravcu kretanja ......... ..49
Mehanicka energija...........................................................51
 Rad gasa pri izobarskom s”irenju.....................................94
Odrzanje mehanicke energije .53
Adijabatski procesi............................................................95
Snaga. KoeTicijent korisnog d'eIovan'a .55
Carnotov kruzni proces.....................................................95
Ergornetrija . .56
Toplotne masine.............................................................97
1.4. I\/Iehanika te nosti i gasova . .58
Obratan kruzni proces. Hladnjak.......................................98
Pritisak (tlak) . .58
Drugi zakun termodinamike..............................................98
Hidrostaticki pritisak .59
Fazni prelazi..................................................................100
Atmosferski pritisak . .60
Topljenje i odvrs”cavanje.................................................100
Prenos”enje djelovanja sile pritiska . .60
Isparavanje i kondenzacija............................................104
M”eren'e pritiska u tecnostima i gasovima .61
Prenos toplote.................................................................106
.62
Laboratorijske vjczbc
.63
1. Odredivanje gustine tijela.............................................108
.64
2. Udredivanje kueficijenta trenja klizanja.........................110
.67
3. Piovjera zal‹orJa odrzarija mehani”cke energije .111
4. Gasni zakoni............................................................114
Oscilatorno kretanje .70
1U33t0{.................................................................................................................118
Graficko prikazivr\f\je . .71
Klatno .72
Rezor anci|a .73
”ToI asno kretar\je .74 ’

Struktura substance. UrJutras” nja er iergiju .78

Historijat .78
Avogadrova konstanta .78
Unutra*snja ei ergija .79
ldealan gas. Pritisak idealnog gasa .81
Opc’a jedr ac”ona stanja ideals ug gasa .81
lzoprocesi .83
Cvrsto star je tvari (substance j . 85
KristalMa i amorfr a tijela .85
Defol macije tijela Flukuv zakor\ .86
Koli ina toplotc . .88
Termic’ko â irenje cvrstila tijela i teñ riosti .^0
Linearno s”irenje . .90
Zapreminsko s”irer›je . . .91
Anomalija vode .91
Turmometri .91

2.2. TermodiriarriiPa
Rad i toplota. Prvi zakon termodinan ike...........................93
 „Svaki listié hiljkr. jeste jedno kojiye
za mur/ar / ptonicljiv “poyleñ".
Perzijski pje snik

Predgovor

Knjiga je pisana prema programu fizike za 1. razred srednjih s”I‹oIa Li kojima

se fizika izucava r prvom i drugom razredu, a moze korisnc posluziti i za
ostale srednje s”kole.
RijeC fizika potice od qrcke rijeri fisis sto zno i primda. U najstnrijem
Izlozeni sadrzaji predstavljaju osnovu, kakn za fizikr/ r narednim razre- stahi/!'i- mu razvoja natJke fizika je izu avala prirodfJ tt naj?sirem smislu po emu
dima, tako i za strr dne predmete u navcdenim skolama. Ar tor je koristio je i Modi- la takav naziv Tol‹om vremena dos”Io jc dn onromnog porasta
matematicki aparat same onolil‹n koIil‹o zahtijcva oruvanje egzaktnosti i ciste znanja o prirodi tako da se kao samostolne nauke fr›riniraju hernija, bioloqiju,
logike, a da pri home objas”njenja b clu zasnnvanu na fizickoj s\J tini astronomija, geologija, itd. Fizika kan naukn rt da Jn ‹› cm smislr nocinje tek
Prilikom ohrade kretanja autor se nije opredijelic za pristug koji polazi od od Gr !ileio (17 stoljere) koji se smatro prvite tvorc:em nau nih rr etcda r/
proucavania uzroka kretanja i ohrade najeps”tijeg, krivoIinijsko¿ kretanja, se fiziri.
rivodenjem pojma vektora. lskustvo pokazuje da takav pristup nije prihvotljiv Fizika, kao frJndamentalna nrirodna naul‹a, nrou Eva i ohja”snjava materijr!
za uzrast ucenika prvog razreda srednjih Isi‹ola. Umjcsto toga prvo se ' njene osno*7ne obiike l‹retania. Pri tome otkriva i Lltvrdi.‹je zakonitcsti po ko
obrañrije kinematika i pnlazi od proucavanja kretanja duz pravca, pri c”emti je ima se ta kretanja vr'se. Ti zakoni se odnose nn svojstva i pona?nanje fizirkih
tezis”te dato grafickoj obradi funkcionalne veze izmedu pojedinih fizicl‹ih s'stema,
velirina od najmanjih kao ?stc su
Na kraju knjiqe dat je opis laboratorijskih vjezbi, izmeñr kojih rast vnik elemen- tame estice, dc
moze neke izabrati za rad, zavisno od raspolozivog gribora n»jveceg kakav je cjeIokf.ipni
Sastavni dio ove knjige je zbirka “Zadaci i cgledi iz fizike za 1. razred Svemir,
tehnickih i srodnih skola", od istog autora. Fizika je osnova moderne
tehnil‹e i tehnc! 9 jI2. Zahvaljujuci
hrnjnim otkriéima fizike razri-
jeseni su mnogi problemi iz
svakodnevnog zivota. Fizika die
dala moqr nost za konstrr i‹ciju
we savr?scnijih uredaja, poc”ev od
a itomnhila i elektricnih gurata,
radija i televizije, po sve dn
savre- menih knmpjutera i
mnhitela

Svaka fiziñka velic”ina ima hrojnu vrijednost i odgovarajr du jedinicu. Na prim-

jer, kazemo da je duzina ucionice L—12 m. L je oznaka za duzinu, 12 je
brojna vrijednost duzine, m je jedinica 7.a d\Jzinu (m - metar).
 Ljudi su odavno imali potrebu da mjere neke velicine kcje danas ubrajamo
Osjetimo da solo u prvom sluñaju vi“se pogrijes”ili. Stoga se uvodi pojam rela-
u fizicke velicine. U razliñita doba i u razliñitim dijelovima svijeta upotrebljavale
tivne gres”ke.
su se za istu vuliñinu razliñite jedinice. Razvitak meñunarodne trgovii e,
nauñne i tehnicke saradnje nametnuo je potrebu da jedinice budu zajednidke Relativna gre”ska mjerenja je odnos apsolutnu gres*ke i tacne vrijednosti
za sve zemlje svijeta. vuli it e koja se mjeri:
Izmedu velikog broja fizickih velicina i njihovih jedii ica neke su se mogle
izd- vcjili kao osnovne. Sve ostale fizi kc veliLine i odgovarajuce jedinice bi
se onda mogle izraziti pomo u osnovnif . Osnovne jediisice i sve one koje se
mogu iz njih izvesti nazivamo sistem jedinica. Posto se tacna vrijednost mjerene velicine ne moze nikada potpuno saznati,
umjesto tame vrijednosti uzima se aritmetidka sredina T veéeg broja izm-
Godine 1960 ustanovljen je i‹’. : :r.!.r r ?» s:s cr» jc..:* cu (skraceno SI -
jerenil vt ijednosti.
Sistem Internationale d” Unites). U tabeli, na kraju knjige, navedene su
fizicke velicine i odgovaraj”u e jedinica (SI) koje su n edunarodnin
dogovorom odobrene kac osr ovne. One povezuju sva poJi u ja naukc i
tehisike. SI iedinice su pri! vat!le skoro eve zemlle svijeta. Nu podru ju Uiv e
Jugoslavije ugotreba SI jedii ica je zakor ski uUavezi a ocI 1. januara 1g61.
gcdine.
Skalarne i vektorske veiieine
U tabeli 2 (na kraju f‹rJjige) su dati prin jeri za neke izvedene SI jedir›ice,
u tabeli 3 mjci r c jeñit‹ice izvai i II jedinica koje se nJogu upolrebljavali, u l'izicke veli ine pc svoje prircdi mogu biti skalarue i vektorske.
tabeli ^. Skalarne velicine u t otput‹o udr edenc svojcnJ brojr\om vrijc'dncs u i ougc-

its. Kada, n-gl . kazemo da je vrijeme kretanja autobusa 15 minuta, onrJa je ta

Fizika kao naui‹a poñela se brzo razvijati teI‹ kada su u I ju uvecler i
et‹speri- memaIf i n etodi istrczivanja. Ako loo emo dublje eta ispitanJc neku
pojavu, onda moramo nesio i da mjerimo.
Mjeriti neku fizicku velicinu ziaadi uporediti je sa velidinom iste vrste
koja je uzeta za jedirticu. Li nos”em primjeru, iz uvoda, duzina ucionice je bila
12 m. Mi smo uporedili duzinu u ice lice sa jedir iccm za du?inu, tj. sa
metrom. Du?ii la uc”ionice izi‹csi 12 jedir ica ctuzine lj. 12 i‹ etara.
lskustvo je gol\azalo ca rezultat riijerenja fiziñkit veli iria me moze biti
apso- lutno tacan. Rezultat nijeret ja zavisi, kako od preoiznosti instruments,
tako i od url jes”nosli or ug loo vrs”i mjerenju. Zata cam uzaslooisa nljerenja isle
velicine sa istiir\ uie0ajetr› daju razli ite rezuitate mjerenja.
veli ina potguMu odreoena.
Za neke veci inc c uotrebr o znati, pored brojne vrijednosti i jedinica, jo*s i
pravac i sriJjer. Nu grlmjer, pcdatak da je brzina autobus a 50 k'n/f\ ne
ocreduje potpuno brzinu autobusa, jew se ne zna pravac i smjer r‹jegovog
kretanja Fizi ke velidine za dije je potpuno odredivanje, pored brojne
vrijednosti, pctrebno znati jos i pravac i si \jer nazivaju se vektorske
velicine. Takve v eli irJe su, na gi itt‹jcr, brzinu, ubrzanje, sila, itd.
LJa slici 2 prikazan je vektor brzine v . Vektor brzine je
obilje er sluvom pri cemu je iznod slova strelica. Iznos (inten-
zitet) vektora obiijezava se slovom bez strelicc. Na pritrjer, v
je iznos (intetlzitet) vektora s
v,

SI.4.
dva su rotn vel(t01 a. O ni
imaju isti inter zitet i pravac, a suprctan smjer.
gdje je x,-mjerena veli ina, x0-tacna vrijednost.
2
Zi aju i apsoluti u gresku rrijeienja, jos se ne moze steci odredena
predsta- va o preciznosti izvr”senog mjerei ja. Na Primjer, nije isto napraviti
gres”ku od 1 cm pri mjerenju duzine olovke i gre ku od 1 cm pri mjerenju
duzine stola.
 Sabiranje vektora. Materriaticke operacije sa vektorima razlikuju se od
ogeracija sa obiñnin brojevima. Postoje dva nac”ina njilJovog sabiranja:

sabi- ranje vektora slagaisjern u paralelogram i sabiran e vektora

nadovezivanjem.

3
 Kako se sabiraju vektori slaganjem u paralelogram vidjet demo na sljedeñem
primjeru. U na“sem primjeru dijagonala paralclograma je vektor brzine ? , horizontalna kcmponenta brzi-
na v, , a vertikalno kompcnenta brzine ?.(sl.7). Mi trazimo iznos brzine kojom Se avion penje uvis.
Primjer 1: Rijeka se kreée brzinom v =4 m/s. ñovjek u éamcu vesla okomito na tok rijeke brzinom Kori-stenjem Pitagorine teoreme dubivamo da je,

km
- 450 v = 4i50o
z ’2
h

v = 218
h

Primjer 4 : N6 Sliri 8, ñovjek pocne da pliva iz tarke 0, brzinom v =2 mls, u smjerc‹ okomitom
na tok rijeke. Brzina rijeke je staln0 i iznosi vg=4 mls.
•a) Kolikom brzinom se krece plivañ ci odnosu na tarku 0? h) Koliki de pcit predi, za vrijeme t=10 s,
niz rijekc› (x). a koliki t›kcmiIo r tok rijeke (y)* c) Akn |e ”sirina rijei‹e b=100 m. kolikc be ga vctla
"zanijeti“ niz rijeku (rastc|arJje ‹J--j\y na sIici)'+

Rjes”enje: a) Rez‹/ltt›juca brzina je

Kakn mozemo nati iznos (intenzitct) rezultt/jtfñc hrzine+ Oñitn tr eta je clti2ina dijagnnalr:
manJa od zbira lti7ina stranica. Izncs rezultantne brzine v mntemo naéi akc Camo iznose brzina v.
i v- i ugan koji nne zaklapaju. U st\hari! I‹arIa imaj‹i isti prav‹3‹., onda ih aIgeharsI‹i sal›imnJ‹›. AI‹o
hrzir›e zaklapaju pravi tigao (ugan cd g0°). nnrla rrmc rczultar›tfJu brzinu n'›ri priii\j‹'nnm Pit b) Predeni put niz rijektJ je
goriil‹. teO-
, x = vat = 4 — 10 s; x = 40 m.

m“
Predeni put cl‹omitn na to'x rijeke je

Svr Etc smc gnvorili c slaganjri hrzina vazi i za slaganjo hilo knjih veI‹tcrskih velirina. C sahiran-
ju vektora hice govora i u poglavl rozIa9anju sila. r) No sIiris 8, trorigIc'zi OCD i OBA su slim.,
te motemc pisati la je

Primjc * Fla jc votor polo2aja (ili radijtJs vektnr)? x:y=d:b

Rje5enje: odakle je d=200 m.
Za orlre0ivonje polo2aja matcrijalne tacke ti prnstoni koristi se
pravcugli l‹ocrdinatni sistem (pcglerlaj sljede0e poglavljc i
sl.1 1). Na slid:i 6. je prikazan pravougli koordinatni sistem ti
ravni koji se sastnji cd dvije meduS‹›hr4o oknmite t›se X i Y.
Polozaj mnterijalne tacke M moze se opisati pnmcñti vektora
poloñaja r . To je vel'rtnr koji pnlazi iz i‹nordinatnng pnñetka
O,
a zavrs*ava se u pnsmatranoj tarki M
Iznos vektora pnlnx.aja mozrmn izrañtinnti kcriñtenjrm
Pitagorinc teoreme, ,
O +" — ^* ” y”

SI.6.Vektor polozaja r tf ravni gdje su x i y konrdinatr.

Prema slici 6. Mozemo pisati i cIa je x=r,; y-ry qrlje su r
i ry projekcije vektora na x i y csii. Projckcija vektora )e skalar ,__________________________,

Primje‹ ? Avicn sc podize pod nekim ‹›glom rrema horizontal brzi-

nom v=500 km/h. Brzina * i°< se kreés u hnriznntalnom pravct›

l iznosi v.=450 km/h. Kclikcm hrzinnm se pndite t›vis?

se razlaganje vr-si na tlvije normalne kompcnente.
Rje5enje: Da hi rije”slli zaJatak Pctrebno je razlo2iti vektor brzine v.
Razlaganje vektora je postupak reriprcñan sIaganj‹i vektora 4
se na konstrukciju paralelcgrama ñija je dijagonala poznata. Ohicno
R
u
z
l
n
g
o
u
j
e

›
e
k
t
o
r
o

n
a

t
l

v
i
j
e

n
o
r
m
o
l
n
e

k
o
m
p
o
n
e
n
t
e

5

Gc/›y - /u c 0% riadahnuca 90%
znojenja u radu.
Edison (1847 - 1831)
Pusr»atraju i svijet oko sche zapazar›i‹› raznovrsi u kretanja. Sunce izlazi i
v struktui”u sub—
stance saznajerr c la se i molekuli i afar ii kiecu, a tal‹cJe i dijelcvi atcfna.
Crema ton e, kretanje je jedito od osnovnih svojstava materije.
Pol‹u ajrnu cclgovcriti i a pitanje sta je to I‹retanje? Ako smo se, na
prirnjer, kretali od kuce dc s”kolc rni sr›so prurnijer\ih svoj polozaj u odnosu
na zgradu s”I‹ole. Najjediiostuvniji odguVcr bi bio da ju kretanje promjena
polozaja tijela u odi osu na neko drugo tijelo. Takvo ki utat je se i aziva
mehani loo kreta-nje i gredstavlja i ajprostiji uUlik kretanja.
Oblast melJaiJike l‹oja pruuc”ava kretanje, a we uzii»a u cbzii uzrul‹ kiotanja,
taj nac in se go je prouc«vanje kretanja. Materijalna tacka je tijelo
cije se dimenzije mogu zanemariti u odnosu na dio prostora u kome se ono
krede. Ake, nur. piou avamo manevrisan e autcmobila r a parkingu, onda
auto- moUil ne mo er\1u snsatrati friaterijalrion tackorr\. Ako [Jroucavamo
kretanje autcnJubila sa jecir og kraja gracla na drugi, onda ga n ozerno sr Jatrati
materijal-
-.“ , -.. dada, r\pr., vucetnc vrf\ 1‹rede po tabli nstaje Iraq kcji pckazuje
niz polozaja kmz kcje je prc”sla kreJa. Linija I‹cju upisuje tijelc u tuku svog
kretanja naziva se putanja ili trajektcrija. Putanja tijola mozu bili prava ili kriva
liiJija. F“rema ubliku putanje kretanje moze biti pravoliriijsku i krivolirJij6kc
kretanje. Najprije éen c proucavati pravolitsijsko kretanje.
--.'c : /.. r ieI .I.. Prilikom definicije rrJelJanicl‹og kretar ja riaglasili smo
da je to prurr\jena polo?aja tijela u oJrJosu na di uga tijela. Ali koja su to druga
lijela?
Auto se, nm., krece u. odnosu na 9rade, drvece, itd., tj. u odnosu na tijela
koja miruju na Zemlji. Kada, npr., sjedimo u u ionici, kazemo da se ne
krecemo. Ali mi znamo da se citava zgrada krece zajednu sa Zemljom oko
Sunca. U nas”em
primjeru ka2emo da se ne kreéemo u odnosu na zgradu, ali se krecemo u odno-
su na Sunce.
Tijelo u odnosu na koje se raduna kretanje naziva se poredno tijelo ili
tijelo referencije. Neka na primjer putnik sjedi u autobusu koji se krece. Ako
je tijelo referencije autobus, onda se putnik ne kreée. Ako je tijelo referencije
Zemlja, onda se putnik krece. U tom smislu kazemo da je kretanje relativno.
U svakodnevnom xivotu kao tijelo referencije se uzima neko tañka na Zemlji.
Polozaj nekog tijc!la u prostoru moze biti
odreñen ako se za .efei erJtno tijelo veze
koor- dinatni sistem. Referentno tijelo sa
kocrdinat- nim sistcnJorr naziva se referentni
sistem (st.1.1).
naprijed- Tijelu kcjo se krece treba cdrediti i vrijen e kuda
a si ijciiic ' je bilu u toll polozaju. To sr atiri podatka, cetiri
l‹oord.nate. U torn sn\islu gcvcrimo u
cetvorodi- menzior alnom prostoru. F'ojn ove
prostor, vri- jeme i supstat cu (tvar) nc rriuzen o
cJvujili jedne od drugih.
F'ut ‘I'gem . Ako zelin›o opisati neko kretanje potrebnu je mjeriti predeni
put i vrijeme kretanja. Prema tome put i vrijerr\e su osnovne velicine u kinemati-
ci. Duzina puta se cbi no oznacava slovon s i nsjeri jedinicom za ou inu
(metal m). Vrijeme oznac”avamc slcvonJ I i mjei in o jediniconJ za vrijeriJe
(sekuncla-s, sat-h, itd.)
SI jedinica za duxirJu je metar (m), a za vrijerrie sekunde (s) i
predstavljaju osnovne SI jedinice.
Za putrebe nauke i tehnike potrebno je precizno definisati osr cvi e jedinice.
Sekunda je tru]aiJje 9 I J2GJ1770 periods zrañenja *kcje odguvara]u ori elazu izi»eñu dvu Iiipe"-
fitJa nivoa osr cvilog stafija atoma cezJa 133.
Jedan je isao putai jon 1 i pi”c au put s1 a df ugi
putai›jcm 2 i pres“au put s/. Na slici 1.1.a. uoCava-
mo da su ti putevi razlic”iti po duzir i, ali da su se
cba ucenika jedr al‹u "pomakli" Kazemo da je
porr\ak oba u enika jednak. Prema tome
pojt\›cvi put i pon ak su razliciti fizicki pojrriovi.
Put se rnjeri duz putanje kojom se tijelo
SI.1.1.a.Put i pom0k kreta- Io. Pomak je vektor koji spaja poc”etnu i
krajnju
6
tacku i usrrijeren je od poc”etne prema krajnjoj tacki (sl.1.1.a). Iznos pomaka je
najkraca udaljenost od pocetne do krajne tacke, bez obzira kcjom se putar›jom
tijelo kretalo.

7
 Na primjeru pomaka lahko mozemo nauñiti kakn se sabir0ju
vetori. Neka tijelo urini pomak cl, krehuéi se od tacke A do tacke B
d (st.1,1.b.). Zatim ucini pomak d; kreñuci se on tarke B do ta\rke C, s 100 m
Ukupni pomak § je vektor koji ide iz pocetne tacke A do krajnje U nas”em primjeru
d d tacke C. On je vektorski zbir vektora, t 10 s s
d = d, + d, SI jedinica za brzinu je mls (metar u sekundi). U praksi se koristi i jedinica
Prema tame, vektore smn sabirali tako Peto smo na vrh prvng vek- km/h .
A tora nadovezali poretak drugog vektora. Njihov zbir je vektcr kcji ide U na”sem primjeru atletiñar je u prosjeku svake sekuncle prelazio 10 m puta.
SI.1.1.b. Sabiranje vektora od poñetka prvog do kraja drtJgog vektora. Ovakav nacin sahiranja
Da bismo kretanje atletiñara bolje upoznali trebali bi izmjeriti predeni put u man-
nadovezivanjem vektora zove se sabiranje nadovezivanjem. Vektorski zhir sr nazi-
va jos” i geometrijski zbir, jrr smc v‹›ktorc sat›iroIi gmometrijski jim vremenskim intervalima, na primier, svake 2 sek\Jnde ili svake sekunde.
Manje dijelove puta odnosno vremena oznaca ’amo velikim grrkim slovom
rirni‹'- *. \Jñenik je na ptJtu od k\.me ( It ) do ?'skcle ( ñ ) produzio de prodavnice ( P ), a zntim se delta A, te je I torn sly rajt/ srednja brzina
vratin r‹ ñknlu (sl. 1.1.r.). U‹Jaljennst nd kuée do prodavnice je d1=600 re, a od kele clo _ g
prnclavnice d2-200 m a) Kolikl je \Jrenil‹ pres an p ii* b) Koliki je pemak*

Rje enjc: Ako |e vremenski interval At beskonadno mali, onda predeni put u tako
kratkom vremenskcm iiJtervalu predstavlja trenutnu hrzinu v. Trenrmn a brzina
K d je vektorska velidina te se mora zriati njen pravac i smjcr.

§ s=d +d2=600 m*200 m,

SI.1.\ .C s=800 m.
h) Pomak je vektor l‹nji spaja pnretnt i ! krajnju tackii (K i ñ), a usmjeren je nd pnretne prr ma kra
jnjoj tarki (st.1.1. c). Iznos pomaka d die nmjkra a \JdaIjenost od pocetne rtn krajnje tarke, hez
cbzira kojom e nrJtnnjcm tijelo l‹retaIo. Vektnri si.I nn istnm pravcrJ pa ih mozemo algebarski
sabirat'' Oclncsnc ‹Id t iziinuti. Rjesenje:
s—126 km
d=d1 - d2 t=2 5 h
d=600 m - 200 m; d=400
m s 120 km km
’——- — ; v = 30.4 —
t 2,5 h h
Da bi izrac”unali hrzin ti I' pJetrinJ a I.I ñel‹uiJrli pntrebno je znati d je 1 km=1000 m, 1 h=3600 s.

Pravolinijsko kretanje. Srednja i trenutna brzina.

; = 14 —
3600 s
Iz svakodnevnog skustva znamo da automobil za iste vrijeme prede veéi
put nego pjes”ak. Fiziñka velirina pomeru koje se ove razlike mogu opisati naziva
se brzina
Pojam brzine ohjasnit cemc na prinsjeru pravolinijskng l‹retanja. Neka na Ravnomjerno (jednoliko) pravolinijsko kretanje
primjer atleticar pretrci staz‹i du9‹ ** m za vrijeme of 10 s. Brzina atleti ara
cemo izracr nati ako podijelimo predeni put sa vremenom kretanja. Dobijemo Prema drzini kretanje mnze biti ravnomjerno i promjenljivo. Kod ravnom-
podatak Fla je hrzina atlctiñara 100 m:10 s-10 mls jernog kretanja hrzina se ne miic•ja u toku vremena, a kod prom|enljivog
mijen- ja.
*Sta nam znañi taj odnos? Sasvim je sig=rno la se atleticar u pocetku kretao
sporije, a kasnite br e. Mi smo u stvari dobili sreclnju brzinu.
Najprostiji slucaj kretanja imamo kada se tijelo kreée po pravoj liniji stalnom
brzinom. Takvo kretanje se zove ravnomjerno pravolinijsko kretanje

s 0m 4f m

Srednja brzina je odnos predenog puta i vremena trajanja kretanja. ,Sl.1.2, Rn*'nom jerno pravolini,;sko kretun ie

8
 Na slici 1.2. automobil svake sekunde prede istu duzinu puta, 15 m. Kazemo Pitanja i zadaci
da za iste vremenske intervale prelazi iste duzine puta. Nije tes”ko izracunati
da je brzina kretanja stalna i iznosi 15 mls. - ” - kod ravnorrijernog pravolini- 1) S”ta je referent no lijelo a s” ta referentni sistem?
jskog kretanja ›'-” 2) U c“emu je razlika izmedu pcmaka i puta?
3) Sta je srednja, a sta trenutna brzina?
4) Kako se naziva kretanje kod kojeg je u svakom
trenutku srednja brzina jednaka trenutnoj orzini
Predeni put kod ravnomjernog p volinijskog kretanja jednak je proizvodu 5) Sa grafikona puta Isl.1.3.a) ravnomjerno
brzine i vremena kretanja, pravolinijskog kretanja, odredi brzinu pjes”aka
odnosno puza: a) u mls, b) u km/h.

Kod ravnomjernog pravoIinijsl‹og kretanja treiJutna brzina jednaka je S1.1.3.a

sred- r joj brzii i i ne »ijenja se u tcku vt ernena, T = cunst. Bilo koji interval (R:.a) 1: v=0,02 m/s; 2: v=1 m/s; 3: v=4 mls; 4 v=0 mls
dLizine puta kada podijelimo sa vremenom za koje je taj put ¿rederi dole!! b) 1: v=0,07* km/h; 2: v—3,6 km/h; 3: v=14,4 kn ,4›; 4: v=6 km/h
cemo uvijek iste

(R:.10,2 nJ/s i JG,6 km/h; 7,8 skis i 28,1 km/h)

8) Od ti e‹Jutl‹a kada vozac prirrtijett opasrJcst pa dc reagovanja prode u prosjeku d,5 s. Koliki put
{krede autcri of›ii za to vrijeme alto se krece Ui zinom ad 60 km/h. Brzinu automobi!a izrazi u mls, a

(R:. v=1C,67 mls i s=8,33 m)

Sa grafiku je n oguce o itati predeni put s u tol‹u nekom vr rr cMskog

Ubrzanje. Ravnomjerno prorrijenljivo pravolinijsko kretanje.
inter- vala. On je UrojiJo jedtJat‹ povrsini pravoupa-or ika ( rafirai°.a
govrsinu) ñije su sts anice date vremei›.skilT‹ intervalom I i Urzir\unJ v. U r us* er› i
grimjeru iznos srafi- rane povr'sine je Vidjeli snio da je kod ravnomjernog pravolinijskog I‹retanja brzina stalna.
Mcdutin u praksi se i ijetko susreéemo sa takvim kretanjem. Na primjer,
automchil se krece nekom stalnom brzinom. lspred semafora, na kojem je
upaljeno “crveno" svjetlo, pocne smanjivati brzinu i na kraju se zaustavi. Kada
se upaii “zeleno" poc“iae povecavati bi-zinu, itd. Kretanje kod kojeg se brzina
V ¿zniji is kgfoiri ule rriijenja tokcm vremena naziva se promjenljivo kretanje.

be/›onicXo kretanje je promjena pololaja iiela \‹ odt›osu na neke drugo tijelo.

Za opisivanje promjenljivog kretanja uvodimo veli inu koja se zove
/\'fa/er/ja/na falla je tijelo cije se dimenzlje mogu zanelTiariti u odnosu rta dio prostora u
kome se pno krece.
ubrzanje Eli akceleracija. Oznacava se sa a. Ona karakterise svaku promjenu
brzine u dalom vremenskom intervalu.
Tijelo re/erenc'je je tijelo u odnosu na kojr se odreduje da II se neko tijelo kreco iJi
miruje.
Brzina je vekturuka vclicilla i ona se nJijeiJja bilo pronJjenoill iznosa, bilo promjenom pravca. U
.Srednje brzina je odnos predenog puts i vremoi›a trajanja kretanja. ? = owns poglavlju gcvori erT\u o profJijeni intenziteta (iznosa) brzine kod pravolilJijskcg
kretanja. Ubrzanje kojo potice od pror\Jjene iznusa brzine naziva se tangencijalno ubrzanje.
Kod ravnomjernog pravolinijskog kretanja brzlna je jednaka predenom putu u )ed niai vre-
!mana. S Na primjer, pri kupovini automobila ma prospektu c”itamo podatke o
ubrzanju koji moze postic“i automobil. Kada automobil pode iz stanja
mirovanja on moze postici brzinu od 30 mls, za 12 s. Ubrzanje cemo
fill jedinica za brzinu je - - , a koristi se u prakst ‹ - ,
s tt izradunati ako

10
11
podijelimo promjenu brzine automobile sa vremenom za koje se dogodila ta
promjena: Ka2emo da je ubrzanje autcmohila 2 metra u sekundi za sekundu, sto znañi da se svake
sekunde brzina automobile poveña za 2 mls.
a ——

Brzina i predeni I kod avnomjerno promjenljivog kretanja

Ubrzanje je odnos promjene brzine i vremena, u teks kojeg je brzina
promijenjena. Gornja relacija ustvari predstavlja srednje ubrzanje. Ako bi
vremenski interval, u toku kojeg se promjenila brzina , bio beskonaéno mali,
onda bi imali trenutno ubrzanje
U nasem primjeru srednje Ubrzanje je
Izracunavanje brzine i predenog puta kod ravnomjerno promjenijivog
kretanja pocet cemo od ravnomjerno ubrzanog kretanja bez podetne brzine.
Pogledajte sliku 1.4. Automobil podinje da se krede ravnomjerno ubrzano iz
stanja mirovanja. Kazemo da mr je pocetna brzina bila jednaka nuli.
Uoc”avamo da se svake sekunde brzina autnmobila poveda za 2 mls. Takode
uocavamo da svake naredne sekunde automobil prelazi sve veci i veci put.

\'0 2 mls 6 m/s

To znari cla se sake sekunde hrzina a‹Jtnmnhila pnveka za 2,5 mls.

S” t 0s 1s 2s 3s
metar ii seI‹uncli na kvadrat.. s 0m 1m 4m 9m
Dohijanje jedna ina za hrzinr i predeni put km gromjenljivog kretanja nije
51.1.4. W:imomj:rnnuhrzan›)‹r,Wujt
jednostavno. Zbog toga rems se u datjem izlaganju zadrzati samo na analizi
pi'avclinijskih kretanja kod kojih se iznos brzine ravnomjerno mijenja. Takvo Porto je pncetna brzina automcbila bila jednaka nuli (v„=0), ‹onda izraz
kretanje se zove ravnomjerno promjenljivo pravolinijsko kretanje i kad takvoq
kretanja je r›hrzanje stalno, a=const. Takvn kretanje moze biti ravnomjerno z ubrzanje mnzemc pisati u cbliku :i — * odakle jc, t=›’. odnosno
ubrzano i ravnomjerno usporeno. Kad se brzina ravnomjerno pove ava, onrlo
je kretanje ravnomjerno tihrzano. Karl se brzina raw nomjerne snsanju|e, onda ie
kretanje ravnomjerno usporeno.
Brzina kretanja automobile raste sa vremenom.
Kod ravnomjerno promjcnljivog 1‹retanja izraz za ubrzanje ma?emo pisati u gg|
igt Put kod ravnomjerno ubrzanog kretanja, bez pocetne hrzine, moze se
a= jednostavno izra unati grafidki. Konstruisat éemo grafik brzine kretanja
af tomobila na slici 1.4, Nancsimo podatke za brzinu automobila u toku prvc
tri
gdje je: v, poretna brzina, v brzina poslije vremenskcg intervala t. Ubrzanje je sekunde kretanja. Grafikon brzine je
jednako promjeni brzine u jedinici vremena. prava linija ciji je nagib veci ”sto je
Uobi”cajeno je da se za pocetak mjrrenja \ remena to uzima vri|ccInost nula zhor rega se i 6 -- ------- ubrzanje vece.
nnvedcni izraz za ihrzanje mode tal‹u pisati 4 ---------- Na slici 1.3., u poglavlju o
ravnomjernom pravolini skom Kretanju,
saznali smo da povrs*ina ispod
grafikona brzine predstavlja predeni
R”eéen”
put. lsto tako i povrs*ina ispod
grafikona, na slick 1.5. predstavlja
predeni put. To je povrs”ina
pravo‹JgIog trougla cije su stranice v i
t:
15——s—- ubrzanog k retrin jn
km 1000 m 5s S=
v—54 — = 54 =15—
h 3600 s Ako uvrstimo izraz za brzinu •’=ot , onda je predeni put kod ravnomjerno
t=5 s a=2
2
a=? ubrzanog kretanja, bez pocetne brzine, s = " , odnosno

12
13
 atz 2
at 2
s — -v,t + 2
Predeni put kod ravnomjerno ubrzanog kretanja raste sa kvadratom proteklog
vremena. Aku je kretanje icvnon\jerno usporeno, onda je
tt
Ako rijes*imo jednacinu za brzinu po t
i uvrstimo u izraz za predeni at'
put, dobija se jedr ac*ina koja povezuje brzinu i predeni put (bez poc“etne brzine):
Takode iz relacije za brzinu i predeni pul kod ravnomjerno promjenljivog kretanja sa
at’ a v a v' v' pc etncrn bizinorr\ dobija se relacija
s= 2 2 a a' 2a , odnosno
+ 2as
gdie je predznak + za ravi orr jernc ubrzano kretanje, predzr air — za ravriorr jeinc usporeno
kretanje.
' = a
Primjer 3. Napisati osncvrle jedr›acif e za favnon\}orno prouJjenljivc kretanje
Kvadrat brzii e jednak je dvostrukorn proizvodu ubrzanja i predenog puta.
R: Osncvf Ie jediJacine ravnurrijcrrJo prcmjenljivog pravoliiJijskog kretanja su

Primjer 1. lzvesti obr zac za brzinu l‹od jednako promjenljivog kretanja sa

po etnom brzinom.
R: Ako jednacinu za ubrzanje kcd ravr on jerno promjenljivog kretanja, at
v —0
Y
a= ^ , rijesimo po v, dobicemc izraz: at — v — v, , odnosno 2 ñ 2 2aS

To je izraz za brzinu kod ravnomjerr o ubrzanog pravolii ijsl‹og krelanja,

sa pccettJom brzinom.
Pitanja izadaci:
Ako je kretanje ravncinjeriJo us poreno, onda je:
1. Sta karakterise fizidI‹a velicina koja se zove ubrzanje?
v= at
2. Koliko je uUrzaiJje lijela kcje sq kreñe ravnonJjernc pravclinijski‘*
Brzina se ravr omjerno stnanjuje sa vremenon\. U ovonJ izrazu uzima s+ apsolutr1a vrijednost
ubzanja. (R:.jednako lJuli)
?. Pravci vektora brzine i vektura ubrzai›ja, kod ravnomjerno prorr\jenIjivog kretanja se pul‹Iapcju.
Primjer 2. !zvesti obrazac za predeni put kod ravnomjerno promjenljivog Kaci ifTiaju is\i smjei , a kad suprutaiJ smjer?
kretanja sa podetnom brzinoni. (R:. Kud ravnomjerno uMzariug imaju iste smjef, a koci ravnomjerno usporei\og kretanja imaju
Rjes”enje: Pr deni put i kod jednako ubrzanog› kretanja jednak je suprotan smjer).
proizvodu sredf je brzinu i vremena kretanje, ’ 4. Autobus, ix stanjrz itJirov at›j l. za poIa minute dobije brzfnu 15 mls. Kotiltu izfJcsi srednje

(R: a=0,5 m/s“)

Neka je pocetne brzina l‹od jednaka ubrzanog kretanja vt, a krajrija v. Onda
5. Mo\ccil‹lisla se i wt io‹››jei iJu ubi za*va od nule du 14,4 km/It za 4 s. Odredi uhrzai‹je
je sredr ja Urzina jedisaI‹a polovir i zb.ra pocetne i krajnje brzine, tnotucikliste i pi”edeni put za to vrijeme.
(R: a—1 mls”: s=8 m)
2 G. Sanke se kredu wiz brijeg stalniin ubrzanjem a=0,4 mls*. Ako su sanke kienule iz stanja
Ako uvrstimo tu vi ijednosti u relaciju za preder i put, dobija se mirovanja odredi: a) brzinu poslije 5 s, b) predeni put za 5 s.
(R: a) v=2 mls, b) s=5 n\)

7. Aviut \ treba pri uzlijetai \ju da dostigne brzine JC0 km/h. V rijeme krotartja po [Jisti je 10 s. Kolil‹a je
potrebna J ulii›a piste?
Pos“to je krajnja brzina v=v,+at, to je
(R:s=50O c)
v + vt + at 2v, + at at
S
2 2

14
15
 Slobodan pad Hitac uvis je ravnomjerno usporeno kretnje. Jednac”ine kretanja su
analogne jednacinama ravnomjerno usporenog kretanja, (pogledaj u tabel' iz
Primjer za ravnomjerno ubrzano kretanje je slobodan pad. Pod slobodnim primjera 3):
padom podrazumijeva se padanje tijela, bez pocetne brzine, pod uticajem sile g'
Zemljine teze. To kretanje pod djelovanjem teze ispitivao je jo's Galilei. Ubrzanje vpt —
2 2
— 2gh
tijela koje slobodno pada naziva se ubrzanje site teze i obiljezava se sa g 2 ’
Njegov iznos zavisi od nadmorske visine i eo rafske s”irine. Na geografskoj
s*irini 45° pri povrs” ini mora iznos ubrzanja je g = 9,81 Maksimalna visina penjanja kod hica uvis, h„, izrañunava se iz uslova da
Z
2
je brzina u najvi”soj tacki jednaka nuli, \'=0. Tada se iz jednacine ,
Jednac”ine kretanja tijela koje slobodno pada analogne su jednacinama kod
ravnomjerno ubrzanog kretanja bez dobiva da je:
pocetne brzine, uz saznanje da je a=g,
s=h, i glase (pogledaj tabelu u
orethodnom poglavlju):
Maksimalna visina koju tijelo dostigne proporcionalno je l‹vaclratr› po etne
g 2 brzine.
h =,

Treba napomenr/ti da h nije visina

iznad th vet predeni pr I u odnosu na
tacku iz koje jc tijelo poc”eIo slohodno Fla
pada. Padanje je vertikalno prema Zemlji. p, , p„, ,p„ ,„

Primjer 1. Kamcn parta sa visine TO m K0likom

drzinnm re pasti i kolikc vremena cc naclati? g=10 m/°.*. Otpor zral‹a zanemariti

' ’ 0' “ + 2gh!

Brrin a kojcm tijole slobndno pada sa neke visine h data je relacijcm T—2gh, 2
oclakle izrac” rinavamn

m
2 10
S2

v = 24,5
Zadaci:
v 24,5 mls
Vrijeme slohoclnn¿ nadanja izrn unavamniz relacije \’ — r! nclakln je \ —

A i v—0
Vertikalni hitac

To je kretanje tijela u pclju sile Zemljine te2e,

baceno pocetnom brzinom. Ako je tijelo baceno
vertikalno uvis onda je to hitac uvis. Ako je tijelo
baéenc vertikalno nanize onda se kretanje naziva
hitac nanize.
Sl.1.7. Hitar uvis

16
17
 Va2niji iskazi i formule
Srednje ubrzanje je odnos promjene brzine I vremena u toku kojeg je bila promjena
Kur'an, 36:40(Jasin)
At
Kod ravnomjerno ubrzanog kretanja (a=const.j u0rzanie je jednako promjeni
v— e
brzine u jedinici vremena a=
t

Jednadine kretanja (analogija) 1.2. Dinamika

Ravnomjerno ubrzano kretanie Slobodan pad
bez podetne brzine Inercija i masa
a = g, s=
v = at h v = gt Stanje kretanja tijela okarakterisano jc njegovom brzinom i polozajem.
at' St' Die mehanike koji se bavi uzrocima l‹retanja tijela naziva se dinamika.
h— Odgovori na ta pitat›ja sadrzana su u tri zakona mehanike koje je pustavio
2
Newton (Njutn) 1687. gcdine u svonJ Jjelu “Matemati ki principi filczofi e prirode”.
v' = 2as v 2 = 2gh
Sve do 17. vijet‹a sti atralo se da jc za kretanje tijela stalnom brzinom
Ravnomierr›o pi'oniienIiivo kietanie Vertikalan ftitac poti eban nel‹i spoljas”nji uzrok. Galilei je oko 1ñ00. godine uocio da za.
sa pocetnom raw omjerrio kretanje pc pravcu nije potreban nikakav spoljasnji uzrok. Kada,
Lrzinom a = g, s=h na prirnjer, gurr emc loptu po horizontalnoj ravni ona ée se poslije izvjesnog
v = v, gt vremena zaustaviti. Ako bi gurnuli loptu po nekoj
ugla anoj povrs*ini (npr. ledu) lopta bi se jcs duze
at2 kretala. Kada ne bi bilo trenja, onda bi se lopta
s = vat 2
kretala beskonacno du9 . Takode lopta koja miru e
+ 2as na hoi izontalnoj podlozi, nikada se sama ne bl

Predznak + je za ravnomjerno ubrzar\o kretanje.
Predzanak —za ravnomjerno usporeno kretanje.
pokrenula sve dok na n u ne c*’el uje neko dru o
Predznak + za hitac riani2e
Predznak — za hitac navi‘se tijelo. Na osnovu ovih prin jera zakljucujemo da se
brzina tijela mijenja samo pod djelovar jem drugif
tijela. Svojstvo tijela da zadrzi svoje stanje
mirovanea_ jli ravnomjernog pravolinijskog
kretanja Galilei je nazvao inercija (lat. lneitio-
lijenost, tromost).

G a fileo G a filei (1s64-

“ ItJercija se moze lahko uociti u svakodnevnoin
1642) iskustvu. Kada autobus pode iz stanja n ircvanja,
S1.1.8 . putnici zadrzavaju svoje stanje rriit’ovarJja tako s”to
se naginju nazad. Kada se autobus magic zaustavi, putnici zadr avaju svoje
stanje l‹i etai ja tako sto se naginiu naprijed. Kada autcbus naglo ulazi u
krivinu, puttJici zadrzavaju svoje stanje pravolir i skog kretanja take s”to se
r›agii ju prema spoljasisjoj strani krivinc.
Ogled:Stwi konJadi krede na ivicu kitjige (sI.1.9.) Knjigu naglo
pcvuci rna jednu stranu. Kreda spadne sa knjiqe na drugu stranu,
tj. ustane u istorn polozaju u odnosu na sto. Objasni zas”to!
51.1.9. Inercija

18 19
 Iz iskustva znamo da za pokretanje razlicitih tijela ulazemo razliñit napor.
Laks*e cemo pokrenuti olovku nego knjigu, stolicu nego sto itd. Za tijela koja Ogled: Kako zavisi ubrzanje tijela od njegove mase i sile koja djeluje na
se vis”e opiru promjeni stanja kretanja, tj koja pokazuju vedu inerciju, kazemo tijelo, mozemo priblizno uociti na jednostavnom ogledu (sl.1.11.)
da imaju veéu masu. U na5em primjeru, sto ima veñu masu nego stolica i Stavimo dvije kuglice razliditih masa
teze ga je pokrenuti. Isto tako tijelo vece mase je te:Ze zaustaviti nego tijelo ---- ----- --- "” (ili mali komadic krede i cijelu kredu) na
manje mase. Zato mozemo reéi da je masa mjera za inerciju tijela. ravan sto. Knjigom gurnemo jednu
kuglicu. Ona se pomjeri na odredenu
,-—-, udaljenost. Kada je 9U‹flemO jade ona
----“,, ,! prede veéi put za isto vrijeme Sto znaci
Prvi Newtonov zakon
““ da je dobila vece ubrzanje. Pri istoj masi
Galileieva opazanja o kretanju tijela poslu2ila su Newtcnu da formulis*e SI•1.11, Manjn knglira dnhiie vece ubrzanje tijela je upravo proporcionalno
zakone mehanike (1687). Prvi Newtonov zakon glasi:

Knjigom istovremenn gtirnemo ohje kuglice. Uoñavamo da za isto vrijeme

“Svako tijelo zadrñava stanje mirovanja ili ravnomjernog pravoiinijskog kretanja, sve dok drugo tijelo svojim djelovanjem ne promijeni to stanje."
manja kuglica prede veci put, ñto znadi da je dobiia vec'e ubrzanje. Pri Istoj
• sili,
ubrzanje tijela je ohri uto proporcionalno masi »-—
Objedinjavanjem dohijeilih zavisnosti slijedi opñti zakIj«cak da je
Ravnomjernot›ravulinijsl‹okretanjebez
'.
\,'rJjelcvanja drugih tijela naziva se inercijalno " kretanje. Ubrzanje koje dobije tijelo upravo je proporcionalno sill ko)a djeluje naFtijelo, a obrnut
'Maten›atirki irraz zaknna inercijti gl4si \’ = r0nxt. , pri “ “'ñen›u konstanta moze imati hilo kuju vrijcdr›ost, pa i ‹1a bude R=-
’jednaka ntili.

Jednacinu ñ=ma predstavlja matematicki ublik 2. Newtonovog zakona:

Jadina sile koja djeluje na tijelo i daje mu ubrzanje jednaka je proizvodu
Isnnc J"ies*1on (lfi43 1727) Sistem r‹*ferenrije u ndncsu n0 koji vazi pri Newtun v mase tijela i ubrzanja.
zakon naziva se lnercijalni sistem referencije. SI jedinica za silu je njutn (N). NjLitn je sila koja tijeiu mase 1 kg daje
Mehanika, kojoj sl› nsnnve dali Galilei i Newton bavi se ubrzanje 1 m/s2.
prouñavanjem kretanja tijela ñije st› brzine relativno male u odnosu na brzinu svjetlosti. Ova Sila je vektorska voliriria tJ vol‹lorskoni ot›liku, mateiratiñ ki izraz za 2. Newtonov zakon je
mehanika se naziva klaslflna mehanika Knda tijela imaju vnliku hrzinci koja je usporediva sa
ypq3
brzinom svjetlosti, oncla je potrebno tzv. relativistifika formiilarija zaknna mchanike (Einstein)
Svaka sila ri prirncli predstavlja jednu ori retiri ftindamentalnri siIe:
1) |aka ntiklearna si›a, cdgnvorna za stahilncst iezgra atoma (dnmet 10” m),
2) slaha niJklearna sila (orlgnvnma za r‹1span r:l‹*rr›‹*ntoriail› Oestira).
Drugi Newtonov zakon. Sila. 3) eiektromagr›r°tn t sila knja cpistije medtidjclovan;ie naelektri onja u kretanje' i mirovanja,
4) gravitariona sila izr\Jct2\i tijela zhng njihovr mase.
Na osnovu 1. Newtonovog zal‹ona zakljuñujemo da do promjene brzine
tijela moze doéi samo usljed medudjelovanja (interakcije) s clrugim tijelima. Primjer: No tijelo tense 400 9 {›oéne dv djelujc tahn, dredi:

Velidina koja karakteris”e jadinu medudjelovanja jednog tijela na drugo koje dohije t‹› tijcln, b) hrz.inu i prnt1eni put tijela zo 2 s kretanj.› Otpcrne siIe sc zanemor\›jti, ravan
naziva se sila. Sila je vektorsI‹a /eliñina ”sto znadi da ima jacinu, pravac i krela•ia je hnriznntalna, a [›nretna f›rzina tijela jednaka n‹JIi
Rjesenje:
smjer. Obiljezava se slovom F. +›) Ul›rzanjc cen›‹› odrecliti l‹oristeñi se 8) Pnd djelnvanjem stalne siie
•‹ m-400 g=0,4 kg vezom izmedu she, mase i tijelo se krece rovnomjernc
F=2 N ubrzanja: ubrzano. Brzina kojii tijelo dobije
S obzirom da promjena brzine u odredenom vremenskom intervalti t=2 S je
predstavlja ubrzanje, 2. Newtonov zakon govori o tome koliko be ubrzanje a)-?,b)v=?.c)s=? 2 kg —
dobiti tijelo kada na njega d*eIu e sila. a F *N a=5—
52 S 2
- m * 0,4 kg * 0,4 kg ’
20 21
 Sila teze i tezina
at’ Kad drzimo kamen u ruci, osjeéamo da on pritiskuje ruku
c) Predeni put tijela je s = ' ;s — 10 m
2 ili je vuñe nanize. Kazemo da kamen ima izvjesnu tezinu.
Odakle tijelima tezina? Zemlja privladi sva tijela koja se
nalaze oko nje. Sila kojom Zemlja privlaci tijelo zove se
sila teze.
SI.1.13. Sila tche Saznali smo da, pod uticajem sile Zemljine teze, tijela
dobivaju ubrzanje g. Prema 2. Newtonovom zakonu jañina
site Zemljine teze je, iz F—raw, F=mg. Obiljezava se obicno
slovom Fp ili G, te je sila te2e
G= g

brojno jednaka proizvodu mase tijela i ubrzanja sile Zemljine teze. Vektor
Va2niji iskazi i formula sile teze usmjeret› je vertikalno prema Zemlji.
’Dii›amika prouc”ava uzi‘okc kretanja tijela.
U svakcdnevriuj praksi se Verde kuristi lermi/4 tezina tijela. Mcdutim u zna enju tog termini u
zadrzisvoje stanje mirovanja ili ravnomjerno pravolinijskog kretanja. svijutu i ije pcstignut dogcvci . Stai a definicija: tezina tijela je sila kojom Zomlja privladi tijelo
jeanaka je defirHciji siIe tcxe i l‹oristi se u zapadnirri zemljama. U ruskii1 udzbefaicima piuovladava
sa. defile iUija- toZins ti eIa je sila kcjcn tijelc plitiskuj e podlog u rna I‹ujuj Ie?i ili ta ku vje ar›ja iJu kujoj je
e jadinu n+eduJ’elovan’a tijela . uka eriu. U jcdrJcstuvr ijml stati kirJJ prinljerifria iznos tezir\e je jednak »t, pres c obje defile icije. U .
elo zadrzava star je mirovanja ili ravnomjerno pravoli- rtijskog kretanja, sve dok drugo tijelo svojim djelovanjem ne promjeni to stanje. slozenijim situacijama nije.
Ua ne bi uilu pcmuli \je, tcrmiiJ tezina tijela koristit Demo sarr\u u jcdnustavnij irn, stuti kirr'
Arm I urinJa (kada GodIoga na kojuj se nalazi tijelo miruje ili se kreéc ravnci1ljerno). U tom slucaju
2. Newtonov zakon: Ubrzanje koje tijelo dobije upravo jeproporci- onalno sili koja djeluje na tijelo, a obriluto proporcionalno masl tijela. kazer›Jc da je tezina tijela sita kojuii\ Zemlja privlaci tijelo.
F
Primjer: Kulika je teziiJa lijela mase 1 kg? Tijelo miruje na horizontaIr\oj

Jacina siie koja d eluje ma tijelo i daje mu ubrzanje jadnaka je proizvodu mase tijela ubrzanja. podloz:'. Rjes”enje: Tezina tijela je
F = ma
G=nig=1 kg 9,S1 in/s’; G@,81 N
K=kg 2 Tijelo mase 1 kg ima tezinu 0,S 1 fi.

Elasticna sila. Dinamometar

Pitanja i pad:1ci:
Situ mozemo nsjeriti na osnovu
efekta kojeg ona proizvodi. Za mjerenju
sile naj es”de se koristi dinamometar sa
2) O‹J kakve je kev isti iiasloi jab za glavu na sjeJi tu vulana?
elastiñnom oprugom. Opruga mora
imati svojstvo da se poslije prestanka
(R ) b) rJazad. Zas”to?) l0N djelovanja spoljas”nje sile vraca u
prvobitan polozaj.
4) Na tijelc mase 4U0 g djeluje slalila sila ud 2,4 N. a) Kcliku be uUrzaiJje dubili tijelu'7 U) Kciiku ce
brzinu in ali i kutiki ée pu! predi za 3 s kretanja? Na slici 1.14. sila koja isteze
(R: a) a) a=6 mls*, b) v=18 mls; s=27 m) dinamometar je sila teze mg. Ako se
gornji kraj opruge utvrdi, a na donji
5) Pod djclovafJjert I sile od 6 N tijelo poslije 2 s duUije Urzinu S rn/s. Kolika ju masa lijela’ vjes”aju tegovi, npr, od 1 kg, 2 kg, 3 kg,
(R: a=4 mls*; m=1,5 kg)
onda se moze ustanoviti da je istezanje
proporcionalno sili koja isteze oprugu:
F=kx
Sl.1.14. Eiinamometar
22
23
gdje je x-veliñina istezanja opruge, k-krutost opruge.
Napomena: *Primjere grafi5kog ndredivanj0 sile reakcije podloge, kao i sile zatezanja konca,
Pri istezanju (ili sabijanju) opruge spoljañnjom silom F u opruzi se javlja moze's pogledati u zbirci "Zadaci i oglcdi iz firike za 1. razrecl ...", na strani 25 (primjer 2 i zadaci
sila suprotnog smjera kao sila reakcije na spolja5nju silu. Ta sila se zove 3.13., 3,14., 3.14.a.).
elasti5na sila r„. Ona je uvijek orijentisana prema ravnoteznom polozaju i njen
iznos je
Impuls tijela
Impuls tijela (kolidina kretanja) je fizicka veli0ina koja nam je poznata iz
Znak — pokazuje da elastiñna sila i istezanje imaju suprotan smjer.
svakodnevnog iskustva. Ako, naprimjer, u fudbalskoj igri na nas natrdi
protivnidki igrac sudar ce biti snañniji s”to je veéa masa i brzina protivnickog
igraca. Impuls tijela je proizvod mase tijela i njegove brzine,
Treéi Newtonov zakon. Sila akcije i reakcije
P = mv
Vec' je bilo gcvora o medudjelovanju tijela i da je medudjelovanje uzrok
Jeoinica za impuls je kg
pro- mjene stanja kretanja tijela. Sam termin medudjelovanje (interakcija) s
podrazumjeva da je djelovanje ohostrano. O tcme govori treci Newtonov
zakon koji glasi: Ako jedno tijelo djeluje silom na drugo tijelo, onda i drugo
tijelo djeluje na prvo silom iste jacine i suprotnog smjera
Djelovan e ednog tiiela na drugn je akcija, a protiv djelovanje drugog
tijela reakcija: r, = —F, je itTi|0UlS tijela p = md , mnxemn pisati

Na slici 1.15.
prvo tijelo djeluje na
elm go tijelo silom F, • Promjena impulse tijela u vremenu proporcionalno je sili i vrs*i se t› t›rnvcu
(sii‹1 akcije). lstovre- sile.
F ’I,2
meno drugo tijelo
djelr›je na prvo tijelo Odrzanje impulsa
silom reakcije Ft ›, Gnrnju relaciju mozemo pisati u ofolik‹i
pri cemu je f i,2 = —
Sl.1.1S. Sila nkci je i reokrije F*,1 Treha naglasiti Ako je sistem izolovan, tj ne djeluju vanjske sile, nncla je lijeva strana
da sila akcije i jednañine jednaka nuli. te je .line’ - ii . odnosno
reakcije
djeluju na clva razliñita tijela, hez r›hzira da li se tijela krecu ili miruju.
=|m\'cos|nt
Ogled: Zakon acije i reakcije moze se jednostavno pckazati pomorf rlva dinamcmetra
Zakarimo dva dinamomntra je‹1an za drugi i vurrimc jedon od njih Oha dinamometra pokazuju Tc je matematiñki izraz zakona odrzanja impulse: u izolovanom sistemu
isto istezanje. Ogled mozemo ukupan impuls tijela je konstantan. Taj isk‹Jz vazi ne samo za jednc tijelc ver
poncviti takn *tc iedan dinamometar i Za prniZvOljat\ hroj tijela izolovanoq ñistema.
2
Sj.y .j h,
iz balona (sl 1 16.a).
Tredi Newtonov zakon moze se ilustrovati na niz primjera. Oovjek koji stoji „ , Kretanje halnna mete se nhjasniti na sltedeñi narin.
na podu djeluje silom na pod. lstovremeno on trpi odozdo potisak jednak sili LJkt |›ar\ imP\GIS slsl+i1›a L›‹1Icn- zrak, t›rije izlaska zi'aka, hi‹›
jc jednak i\‹Eli. It‹›Ja t›o we izlaziti zr‹ik, ‹›ktJpmn impt/ls
kojom sam pritiskuje pod. Na slici 1.14. teg isteze oprugu dinamometra silom °›istema osl+Jje ncprnmjenjcn, Ij. i daljc je jedr›‹\k ncjli
mg. To je sila akcije. Sila reakcije je elastiñna sila kojom opruga djeluje na teg u
0 = mvj + m* . Odnnsnc
suprotnom smjeru.

24 25
 Impuls koji dobije balon (mlv;), jednak je po intenzitetu impulsu koji lima zraf. i suprotnog je
smjera. Slaganje i razlaqanje sila
Takode i kretanje rakete se temelji na zakonu odrzanja impulsa. U raketi
sagorijeva gorivo (najcesӎe smjesa kerozina i oksigena). Nastali gasovi izlaze iz Govoreci o 2. Newtonovom zakonu utvrdili smo da je sila veMorska veli-
rakete velikom brzinom, a raketa se krece u suprotnom smjeru. Kao i kod 6ina. To znaci da je osim intenziteta (jacine) vazno
balona, u nas”em primjeru, raketa dobiva isti impuls kao sto ga imaju i gasovi svojstvo sile i njen pravac i smjer djelovanja. Duzina
koji izlaze u suprotnom smjeru. F
vektora je srazmjerna iznosu site, a strelica oznacava
Primjer: lz puske cija je masa 600 g, izleti tane mase 1 g bxinom 20U rri/s. Kulika be Uiti brzina smjer sile. Silu kao vektor oznañavamo slovom F sa
trzaja pus”ke? A
strelicom. L . Podetna tacka A u kojoj djeluje sila (sl.1.17)
Rje”senje: * i » ••*‹°• •'i• naziva se napadna tadka sile ili hvatis”te.
M=800 g=0.8 kg Puñka i tar\e cine zatvureni fizicki sisleilJ, pa vrijedi zakon
m=1 g=0,001 kg odf2anja i‹npulsa. Na pocetku (pñjo Wca) ukupna kiiñna Sta ce se dogoditi ako na tijelo istovremeno djeluje dvije ili vis”e sila?
v—200 mls kretattja j+ nula, te je Tijelo c”e se kretati kao da na njega djeluje samo jedna sila koja je jednaka
zbiru sila koje djeluju na tijelo. Pri tome vazi princip o nezavisnosti djelovanja
sila: ako na r1el‹o tijelo djeluje vise sila, onda one djeluju neovisno jedna od
druge. Po”sto je sila vektorska velicina, onda za sabiranje sila vazi pravilo
sabiranja vektora. Silc kcju sabiranJc zovemo koi»poneniama, a rezultujucu
silu rezultantom. O sabirar›ju vektora vet stno govorili u uvodu.
‘ii .' s 0,001 kg
V =" \' = 0,25 —
0,S kg s

2) Ilada je fizi ki sistem izuluvan (zalvoren)?

Jai lkuIil‹a je rnaas legova 1‹oji istexu dinamoi metar, na slici 1.1 4.? g-—1 0 mls*.

ñ) Na dix ai1Jon utiu su ukacul la cva tega jediJakil4 rJJasa. DirJamciT\etar pohazuje si!u cd 20,4J N. Kc|
ika je masa jednog tega?
(R: m=1,5 kg)
6) Kcliki ill IpuIs inta Icptica ri ase TO g kojo se krede Ui”zii”›cm 54 km/I \* (R: p=0,75 kgm/s)

Vazniii iskazi i formula

u”iIa fete jc sila kujona Z.en1Ija privla6i tijelo.G=mg

Sila koja isteze uprugu je .......F—kx *i Fz

R 2 — F2 + F2
Elasticrla sila opruge je .......... r„—-Lx, gdje jc x iste£anje opruge.
3. Newtonov zahoi .- Aku jedrio tijelc djeluje silom na drugo tijelo (sha akoije),
ondc i di ugo tijelo djeluje na prvo siIon\ iste jacine i suprotnog srr\jera (sila i eakcijc) R Ake na tijelo djeluju dvije site istog smjera
(sl. I .1g.) onda i rezultanta ima taj smjer, a pc
In›puls i/ie/ Je proizVod mase tijela i njegove brzine.....
R-F+F7 jacif i je jednaka zbiru jañina kompcnenata,
It= i+fit. Intenzitet (jacinu) sile obiljezavamo
obicnim slovom, bez strelice iznad njega.
U izolovanom sistemu ukupan impuls tijela je konstantan. . nil = cofis t

26
27
 Ako na tijelo d elu u dvije sile suprotnog I'd F'j
smjera (sl.1.20.), onda je intenzitet rezultante komponente. Jedna komponenta F pritiskuje podlogu, a druga komponenta F
pokrece tijelo niz strmu ravan.
jednaka razlici intenziteta komponenata,
R Pri tome je : C = r, +F i G2 = r + y2
R=Ft - F2
R=Ft-Ft Komponente sile te2e na strmoj ravni mo2emo izradunati iz slicnosti tFOU9‹OV•
Smjer rezultante je kao i smier vede sile. Na slici 1.21. vidimo da je F:II - h : /; F : G = b: ? odakle je
Ukoliko sile imaju isti intenzitet (jadinu,
iznos), onda de intenzitet razultante biti ; F, -G
—
jednaka nuli. R=0. Ucinak sila je kao da ne djeluje nikakva vanjska sila! U gdje je h-visina strme ravni, b-osnovica strme ravni (st.1.21.), /- duzina strme
nas'em primjeru, kada bi uñenici vukli stolicu jednakim silama po iznosu, ali « h
s‹iprctnnm smjeru, stolica bi n iro gala kao da nc nju ne djeluje vanjska sila. .avni, — - strme ravni.
Za one koji znajti trigcnnmetrijiJ’ F=O .sins, F =€i cnsrr; gdje je «•nagibni ugao strme ravni.
Primjer: JrclniJ stnlir\ i vi.ikiJ rlva iirrika silama F.=.4 N i F =ñ N. Itnlika r:e hiti reziiltujur„› iI‹ kuj,1
rlJrlt ije na stolicli. al‹c wJktJ stnIir:ti a) N istom smjr:i u. t›j ri aiipr‹›tnom am|r'rt/, r) pnrt |›raviin tJtjI‹›r› Primjer 1. lzrañt/nati od Mega zavisi ubrzanje kojim se tijelo kreée niz strmu ravan. Trenje
i ' Stnlir\i °,matrati mat‹*ri|oIncm tacltnm. zanemariti.
Rjes”enje: Sila koja pokrede tijelo niz strmti ravan clota jc relacijom

Prema 2. Ncwtoncvom zakonii sila F=ma. Uvrs”tavanjem u gornjri relaciju rlohivamo

Skraéivanjem lijeve i clesne starane jednañine sa m. dobivamc da je ubrzanje l‹ojim sc tijela krede
niz strmu tavan
c) Akn °.iIri rljeIi.›jti pnd pravim uglnm, nndn Je intcnzitet rrz!iltu;iuée siIe fvirti sliI‹h 1.I'd )

g2_y2+y2. R'=(4/' @S)\ r‹='S

Primjer 2. Na strmoj ravni, cija je visina TO cm i duzina 60 cm, nalari se lijeio mase 1 kg. Oclrecl:
a) oagifi› strme ravni. b) komPonenttf sile teze koja pokrece IijcI‹› niz strmu ravan, c) najmanja› wilt›
Razlaganje sila. Kao '.tn se clvije silc mogu zamijeniti jednom rezultar knjom treba rfjrlovati ma ti|elo «z strmu ravan rla L›i ono mir0valo. g=10 rms*.
tnom Rjes”en)e:
silom, tako s.=, i svaka ila moze zamijeniti sa dvije komponentne site. h=fi0 cm=0,fi m
Razlaganje |edne site u fizici i tel nici inta prakticn:' znocaj i najce?ce se vr i
t=60 co\=0.6 m a) ‘kg day sliku 1.21. Naqib strme ravni jO
razIagun|em na dviii ncrmalne komponente. Navest remo nckcliko primjcra.
h —= ’ = 0,5
Neka na tijeln na slici 1.1P., cljeIt›je sila It pocf nekim ‹iglom prema a) — = ? , b) F-?, é 0,6 m
c)F,-?

b) Situ koja pckredc tijelc niz strm‹J ravnn, izrar‹Jnavamc prema ohrascu

F = mg — = 1 kg IP — P,5; F = 5 N

28
podici tijelo.
Na stirs 1.21. tijelc se nalazi na strmoj
ravni. Sila teze G djeluje na tijelo vertikalno
nadole, ali se tijelo zhog ñvrste podlogu '
moze kretati same niz strmu ravan. Silu teze b
mozemo rozloziti na dvije normalne si.t.zt. s‹m»
.»«»
c) Da bi rlijelo na strmoj ravni biln u ravnotezi na njega mora rljelovati silom
Ft istng intenziteta i pravca. a suprntn0q smjora od siIc F; Fy = -'F Iznos
te sile je
F
,

F
=
5

N
Napomena: Uradene primjere, za kretanje tijela po strmoj ravni, mczeñ pogledati
u zbirci "Zadaci i ogledi iz lizike za . razred. . .”, na strani 29, 30, 31 i 32!

29
 sistemom podmazivanja da klizne povrs*ine budu ”sto vis”e glatke. Jedan od
Ako zakac”imo dlFIamOl7›etar za neko tijelo i poku0amo ga vuci pu i›acina smanj+nja trenja jc zanijenjivanje trenja klizanja trenjem kotrljanja.
podlozi zapazamo da tijelo miruje iako na njega djeluje sila. Tek kada vuéna Naprimjer, trenje to0kova automobila o osovinu oko koje se okredu
smanjujomo tako Sto izmedu todkova i osovii e
sila dostigne odredenu vri'ednost ti elo c’e se pokrenuti. Kaku da to ub asiain\ ?
stavljamo kuglicne lezajeve (1.23.). Podmaziva-njem, trenje se jos” vi”se
Pii kretanju jednog tijela preko clrugcg javlja se na njihovom dcdiru smanjuje.
otporna sila koja sprjecava kretanje. Tu otpornu sllu kojom podloga djeluje
na tijelo koje se kreée zovemo sila trenja klizanja. Smjer sile trenja je uvijek Trenje nam negdje i pomaze. Pri hodanju se nogama
suprotan smjeru kretanja. odupiremo o tlo. Z.atu led pusipamo pijeskom. I pri kretanju
vozila toñkovi the bi inoqli nJije‹\jati polozaj prema flu da mrna 840 N
Od *cega zavisi sila trenja klizaiJja? trenja, jer bi se to kcvi ckretali u rrijestu. Zato zimi auto
mora imati gume s dubokim rebrima ili lance. Takodo i
kocenje automobila predstavlja primjenu tr nju.
Fp
SI.1.22. Sila trcnju
Otpo‹ sredine
ftada sc neku tijelu «edu l‹ioz r›uku te most ili gus, javlja
se takode sila ctpora t‹ujo zavisi ucl oblika tijela i njegove
dcdiir›il p d brzine r.retaiija.f'JdpiiiTijer l‹adñ lijolu slobcdno padc kruz tebna
pisati da je zrak. njeguvu 0rzir›a ias\e, a puiasturri brzine i otpcr zraka.
Kada sila otpora zraka pustane jecinaka sili teze, onda 840N
tijelo podne padati jedncliko. Sila otpora irria smjer "
suprotan od smjera kictarija tijela. Naprimjer, padobranac b.,
gdje je: Fu-sila kojom tijelc okomito djeluje tea podlogu, it-Koeficijent trenja s visine 2 km, pao na zen›liri brziriorr\ 720 km/h. Medutim zbog otpora zraka,
klizanja koji zavisi od vrste dodirnih pcvrsina. or! pada oizinorr. ispod 20 km/h. Iste tak°a i kisna kap pada btzir unJ ispod 30
km/h (sI.1.24.)

Jrvo po drvetu 0,20 -0.50

ñelik po leciu 0,05—0,10 F, = CpS›’' C=t C=0,4 C—0,04
bronza pc brcnzi 0,25
bakar pu eliku 0,aU gJjr• je p - gHstir « si°cdiil‹’, S — iiajvuci
pocImazoi›i i otali 0,fJfi — 0,10 pru+jet. tijula Kuji jo ukumit nu provcc
I‹rctaf1jz‹, v - Daiwa tijela, 0 - kuelicijon\ Fuji
zavisi od uhlil.a tijela. Najinanju vrijudr›ust a) a) BT
koelicijente C iriia lij0lo aerodi‹1an›ickog
SI.1.24.a. Otpor sredine zavisi od oblika tijela
oUiika (sI.1. 4a u).
-I ‹› jr› ‹Jajpu'/cljrHi cUIiI\ kujor st edir›a pru2a

Istakli s› \u d’c tijolc padd Stolncn› brzii lurk i kaJa will tpcra 2raka pustau judiTaka biti te2e. Ako

“ Zat›axamu la je za p‹›kretar›j tijela potruUiia zfiati›c manja sil-a nego pri kliz‹ar›ju. To znaci da jo tienje kotrljanja znatno manje nego trenje klizanja.
_
30

m„ .m, ./ u, u inak sile koja pol‹iece tijelu (ma*sii u, vuzilo...),

pa '•'“›“"’“›°'* ga nastojinlo ucii iti sts mai jin›. i o se postize
 Vec“e ki”si\0 kapi padaju hrzinurri 1U isn't, a inalij ispod 1 III/s. k'afiiuijioc silijcg3 padaju brzir\
urr uku 1 cm/s a rHagla sc zadi avo u zraku.

31
Primjer: Na horizontalnoj podlozi se nalazi tijelo mase 1 kg. Kolika najmanja sila mo2e pokrenuti
tijelo ako je koeficijent trenja klizanja izmedu tijela i podlogc 0,2? Ravnomjerno kretanje po kru2nici.
Rje6en)e: ” Kretanje materijalne tadke po kru2nici.
m=1 kg
k 0,2 Kretanje kod kojeg je putanja tijela kruznica i kod kojeg se ne mijenja
F=?
iznos brzine naziva se ravnomjerno kretanje po kruznici. To je jedno od
Najmanja sila koja mo2e pokrenuti tijelo jednaka je sili trenja, F-F„. Ako je podloga horizontalna
onda je sila koja okomito pritiskuje podlogu ustvari tetina tijela, F«=mg. S obzirom da je F„=kFu, najvazni|ih krivolinijskih kretanja. Tako se npr. priblizno krecu planete oko
to je Sunca, elektroni ono jez.gra atoma, dijelovi rototra masine, itd.
F=kmg=0.2 I kg 9,81 ; F=l, 96 N Na slici 1.25. prikazano je kretanje materijalne tadke po kru:tnici. Pravac
brzine u svakcj tarki ima pravac tagente na
¿2- , kruñnicu u toj tacki. Iznos (intenzitet) brzine je
Zadaci: stalan: v,=v = Brzina v se naziva tangenci,ialna
1) Na tijelo djeluju dvije sile od 4 N i 6 N. Odredi gtaTt6ki i radlJnski rezr/ltti|uñu silti okc one djelujt›: ili linijska brzina
a) u istom smjeru, b) u suprotnom smjeru, c) pod pravim t›glom. Ravnomjerno kretrznje po kruznici spada u
(R: a) R=14 N, b) R=2 N, c) R=10 N) ” _ periodicna kretanja k‹›ja se ponavIjaj‹i poslije
2)Na slici 1.18 sila R=6,S N djelujc na tijrln pocl uglom 45° u odnosu na horizont Kolike s i °› odredencg vremena. Vrijeme trajanja jednog
komponentne sile F, i F ? obrtaja je period T. Za vrijeme od jednog obrinja
(R: F,=Fz=4,6 N)
tijeln prede put jednak chini« km ga 2rr, te je
3)Na strmoj ravni ñija je visina h=1 m i rluzina /=2 m, nalazi sc tijelo mase 2 kg. Orlrerli: a)
nagiL› strme ravni, b) sil‹i teze koja djelujs na tijelo (g=10 m/s^), c) iznos komponcntne silc F. dj
iznos komponrntno sile Fu T
(R: a) — - 0,S , b) G=20 N, c) F=10 N, d) b=1,73 m; F»=17,3
N)
Broj cbrta|a u jeclnoj sekundi naziva se frekvencija obrtanja, f =
4) AtJtnmobil inla masu 800 kg. a) Kolika najmanja sila moze pokrenuti autom‹Jbi' po horizcntalnoj
podlozi ako je koeficijent trenja kotrljanja automobilskog toflka i asfalla 0,02* I›) Knliki teret bi mogli Tijeln izvrsi N=1 ohrtaj za vrijeme ocl jednng periods T, te je
{›odiéi sa tom silom* g=10 mls*.
(R: a) F=160 N, b) m=16 kg)

Varnifi iskazi I fnrmule

Princip a nezav/snosf/ djelovanfa she: Ako na neko tijelo djeluje viâe sila, onda one d)eluju neovisno jedna od druge.
Komponenta sile teze koja pokreée t1jelo niz strmu ravan, nagiba — , jt
h

Smjer sile trenja je uvijek suprotan od smjera kretanja tijela.z,=kr,

Trenje kotrljanja je manje od trenja klizanja.
Kada sila otpora zraka postane jednaka sili teze, onda tijelo po0ne padati stalnom brzinom.

Centripetalno ubrzanje i centripetalna sila

Na sIici1.2fi.prikaznna je kruzna putanja materijainc tarke i ma njoj Avn

vektora hrzinc. i ›’ . Ti vcl‹tci i imaju› jerinake iznose, v,=v„ ali sql im
prava'

32
To znaci da postoji ubrzanje. Llbrzanjc koje petite on promjene pravca hrzine
naziva se centripetalno ubrzanje, , . Onn je usinjereno ka centru kruznice i
okomito je na pravac tangencijalne brzine v (sl.1.*5.a). Iznos centripctalnog
ubrzanja je

33
 Y'
gdje je r poluprednik kru2ne putanje.
Primjer 1. Dokazali Ja je centrip0talno ubrzanje usmjereno ka
centru kruzne putanje.
S1.1.25.a. Cencipetalno Rjeéen)e: Pogledaj sliku 1.25.b. Kada se materijalna ta0ka nalazi
ubrzanje 1 centripetalna slla
u polozaju 1, vektur brzinu je 4 . Poslije nekog •‹•n›etJskog
intervals A( tacka je dus”Ia u polozaj 2 gdje je vektor brzine v .
Vektori brzine v, i 4 imaju pravac tangente u ta0kama kruznice
1 i 2.
Prernjestanjem vektora brzir\e T , u tacku 1, tako da mu se pri
lornu ne promjeni pravuc, ilalazirnu razliku vektora AY = \' 2 - Y, .
Dakle, prort›jeiia pravca vetora hrzine pri prclazi iz tacke 1 u tacku
2 izrazena jo vekturcil› AT .
Radi oi eglediJusti nacrlali so\u ma slici 1.25.b. vuñi razmal. iziJauku
SU.25.b.Ceillripetalno tañaka 1 i 2. Oeoinetrijski se Jukazuje da je vektor AV usrrijeren
ubrzanje Ita uritru l‹ru?nice kada jc rastujarije izn\edu ta0aka Uesl‹of1a thu
rrialo.
Trenutrio ubrzanje je
AV
” N=20 ob
Puñtu je voktor promjene hrziiJe A\’ usmjeren ka ccntru kru2iio putanja, tu je i vuktoi uUrzaiJja a
usi›\jeren ka ce‹Jtru kruñiJe putanjo•. Tu ubrzanje , kud ravnomjernog kruzr\eg krctai›ja naziva se
contripetalno ubrzanje. Ono iilJa stall\i izrlus a, = , ali i›Ju se slalno mijenja pravaC.
Na tijelo koje se krede ubizanjem a, djeluje, shodnu 2. Newtonovom
zakonu, sila Ft, tako da je
gdje je m masa tijela. Sila F, je istog pravca i smjera kao i centripetalno
ubrzanje, dakle usmjerer›a ka centru kruzne pulanje (sl.1.25.a.). Zt›c›g toga
se naziva centripetalna sila. Njen iznos je £,=m.„ odnosno
mv'
F, =
Centripetalna sila je proporcionalno masi tijela i kvadratu brzine, a obrnuto
prcporcionalna polupredniku kmzne putanja.
Svaka sila, bez obzira kakve je prirode, moze biti centripetalna sila, pod
uslovom da djeluje uvijek premm istoj tacki. Npr. centripetalna sila koja
obezbjeduje kretanje Mjeseca i vjostackif› satclita oko Zemlje je gravitaciona
sila, kretanje elektrona oko jezgra atoma obezbjeduje elektriñna sila, itd.
34
Ogled. Odredi eksperimuntalnu: a) period i trekvenciju obrtanja gumenog Oepa, b) djelovanje
centripelalne sile.
Pdbof: gumenitep, hbacski konacdug 0 m, neko(ikotegovac›d5O g, staklena cijevduga uko 20
cm, s”toperica.
Rje5enje: Konac provuci kroz staklenu cijev. Na
jednom kraju vezi Sep m, a na drugom dr2i konac
rukom (sL1.26). Da bi polupre0nik putanje bio stalan
ispod cijevi stavi s”tipaIjku koja mora biti uvijok u istom
polozaju.
a) Ravnomjerno okteéi ceP. Period obrtanja je T-t/N,
gdje je N broj obrta|a za vrijeme t. I=1/T.
b) F<=m//r. Pove aj brzinu obrtanja v pri slaIr\uj
vrijednosti poluprediJika r. Uu0avamo da ju potrub‹›a
veña cent ipelalila sila pri vecuj brzifti uUi tanja, tj
Sl.1.26.
mcromo djeluvati veéoni siIu‹ri na kunac da hi se Sep
okretao.
Primjer: Na sIici I .2fu guljtoi \i dup ulimi TO obrtuja za 15 sekundi. a) I\ulika jc frukver\cija ohrlar›ja,
a kuliki purioJ U) Kclilzu je lir ijska Urzir\a aI‹o je pclupre rtik kruzoo pulaiiju 0,2 n\? c) Kolika col\
tripetaliJa sila djelujc riu lijulu aku ri\u ju rf\asa 30 g?
Rjesen)e.
a) Frekvunciju obitar›ja je
N 20 ob
r=0,2 m , f = 1,33
m=30 o=0 0.8 kn,
a) I=?, T=?, I›) v=?; c) Fv=?
Period obrtanja je T= - 0,73 s
2 b) Linijska brzina je
2 0,03 Li-z (1,67 —) 2cx _ 2.0,2 m 3, t4
mv , r - 0,42 R T 0,75 s s - l,67—
r 0,2 m
Pitanja i zadaci:
te su desiti SP tijcluill ku/e ravnui jerr›o kruzi, ako jednog trcnutka prusta‹›u djolOv4flj0
carilripotalne sile (iapi. pickirie ue kar\ap kcjim smo vezali kamen koji ravnon\jernu kruzi).
(Ft. Na usncvu zakUna inulcije, brziiJa tijelo be od tog trenutka vide neke mijertjati pu jxavcu. ”I ijelu
be s+ krutali ravi\unqorr›u pravoIif\ijski u pravcu tange‹\ie na kruznu putanju.)
2) tata jii ootitripetali in sile za: a) kretanje 9urnorio9 kept na slici 4 .26, b) ktetoiije ‹iutoruobila keji se
kieée u kiiviili, c) kretanje plauofi oko Suoca, d) kretanje elekttona oko jezgra†
(R: a) Sila kojur›1 ruk‹i Jjeluje n‹i c«p. L) b"iIa trenja izmedu tuckova i pcJlogu. c) Gtovi(acicoa sila
kujcnJ Sunce privla i planete, d) Eleklricna sila kujum jezgru aloma privladi elektron)
J) Rotur marine ucirii ñ000 ubrtaja svake minute. Koiika je frekvuncija obrtanja i period?
(R: f=50 cb/s; T=0,02 s)
4) Polupreñilik lofika bicikla iznosi r=20 cm. Aku se todak okrene jednom za 0,5 s odredi: a) frekve-
nciju uUrtaiJja, b) brzif›u kujorri se kruée bicikl.
(R. a) f-2 ob/s, b) v=2,5 rms)
35
 Obrtno kretanje
Rjesenje: U pcglavIj‹.i n rovnomjernom kri tnom kretanju saznali ste da je linijska brzina v -
U osnovnoj s”koli ste saznali da se
2x
kretanje razlikuje i po nacinu pomjeranja Pos-to e — = N , to ”e
njegovih tañaka. Kretanje tijela pri kojem T
se njegove tacke kredu jednako naziva
se translatorno kretanje. Kod obrtnog Linijska brzina neke tarke kod obrtnog kretanja jednaka je proizvodu ugaone brzine
kretanja sve taéke tijela opisuju kruznice udaljenosti tarke od ose rt›tacije.
Fiji centri leze na nekoj pravoj koja se
Primjer 3: Tcrknvi A i B s« vezar\i } rijonnsnir» remnncm
zove osa rotacije i koja je okomita na
(slika 0.4.). Tocak A ima dva p‹ita mai1ji pcluprecnik n‹J
ravni putanje (slika. O.1)
to ka B i napravi 10 chrta za 2 seltinrlc. a) Sta je
Na slici O.1. svi djeliéi ti|eIa se kredu
Z Ij9dnlCkO Z;3 Ohrtar\jO oba t0rka? K,\|\g ¿@ {j{\ qe
po krt›znicama i opisuj‹J cic krug za isto
ugaone brzine tcrkcva A i B* c) Kolike sti frekvencijr'
vrijeme te mozemn zal‹lj‹zriti da se djelici udaljeniji ocl ose rotarije brze kreéu ol›rt•1nja tc›rknva A i B?
Stoga je chrtno kretanje nepraldiñno opisivati prekn pr›teva i hrzine B
Rjefienje: a) ZaJrrlnickn im Je linijska (poriferijska)
pcjeclinil dijeliña. Osnovne velirina l‹od obrtnog kretanja ie ugac g za kcji sc brzina tac‹1km na cl^orIima, ,=›',
ohms› tacke okn ose SI jedinica zo uqan ‹i ravni ale radijan (rad):

Moment silc i moment inercije

Kada *iln cljelrije na nckn tijelc kojc mode translatomo eta be krede, cna
mu daje ubrzanje Isto takn koda sila djeIu|e na neke tijelo koje mode cla se
obrce, ona de mci dati izvjesnc ugaono ubrzanje. Ako je tijelo podelo la se
obrre iz stanja mirovanja nnda je i‹gacno ubrzanje

SI jedinica zn Ugaono ubrzanje je rad/s2

Od cega zavisi figoonn ‹ubrzanje? PcSmatrz›JMO Kruznu ploru koj‹J zelimo
Primjer 1 Navi vczi izmetlli t›gnnnr hrzinc i periods orlncsnc frekvrnc:ijc kort ravncmjerncq pokrenuti silom F (sI.0.*). Ogledi pokazui« dz je obrtno djelovanje sile
najvece
kada sila djeluje okomito na pravac poluprednil‹a.
Tacla je rastojanje izmedu pravca sile i ose
Rjesen)e: Po rlrfiniciji i.iganna hrzina kocl ravnomterne obrtanja najkrace. Najkrace rastojanje izmedu
pravca djelovanjn sile i ose obrtanja naziva se l‹rak
si!e.
Stone je ‹'› =. S obzitom da str perioci i rekvencija u Takoñe ogledi pokazuju da nhrtnn djelovanjc ne
O“ r
zavisi samo od iznnsa sile nego i njenog rastojanja
od ose nhrtanja. Stnga se kocl ohrtnng kretanja
uvodi velirina moment site M. Iznos memento siIc
SI.0.ñ. ñlnment silk je jednak proizvodu site i kraka site.

Primjer 2: Naglasili smo da we tarke no tijel‹I koje se obrru imaju istu ugacnu hrzini i ali razliñitti IinijSku hrzin‹1.
Nadi vezti izmed\› ‹Jgacnc i liniiske brzine.
Tako0e, ugaono ubrzanje koje dobije tijelo, koje se obrde, ne zavisi samo
od mase nego i od rasporeda mase oko ose obrtanja. Veliñina koja
karakteris'e raspored masa oko ose rotacije naziva se moment inercije 1. Za
materijalnu tadku moment inercije Li odnosu na osu obrtanja je
36 37
 Zbog cega t›elikopler irna dvije elise koje se obrñu u suprotnirn sntjerovima? Kada bi helikoptei
imao samo jedni elisu, onda hi se ohrtao u suprotnom smjeru od obrtanja elise.

Za kru2nu plo u (disk) moment inercije je , itd. Ono Sto je

masa kod traslatorncg kretanja to je momenl inercije kod obrtnog kretanja. Ato Pitan)a i zadecl
je veci moment inercije ugaono ubtzanje ce biti manje.
Ugaono ubrzanje koje dobije tijelo upravo je proporcionalno momentu
she a obrnuto momentu inercije.

M
= za rotuciju sa it\aleinatidkirn izrazom za drugi Newtonov
—

zukui, za lrai ›slaciju, a = — , gdju alia r uc1gova a rncr Jur\lu silu !Vt. c masa u› it›umer›lu ir\ercije t.
Primjer 1. U put! vlju o iiilpulsu tij0lu aznali ate d:\ je izr\‹›t› ii\\t›ulsa lijola judiJuk piuizvudu rotas°
tijeia i i ijuguv+ brzii o, j›=H›\ . I \ud uUi li›u¿ i‹i ‹.tu‹i)u kuristi sa vuli iiia moment impulse L.
Na usiiuvu aiialugiju izr\\uiJu tiui1 lulcf mug i uI›rti1uq ki‹ \.Anya n‹t|›i? itt* iJ w I+›i\\ati«ki izruc zo ft
f)F(oto› notota uc‹
‹›ln‹*r›! ii\ ipulsa fijula.
bcina?
Rjcs”enje. Bizilii v KucJ li. oslu‹:i|* t›rlg‹›"aru ugouilu Urzii›a kuJ rutccije, v—+u. Mari m kod (R: a) f=C ob/s; T=0,› G7 s; b) tc=37,7 rad/s)
trai \slacije udgovara iliuntofJt inercije I kod rulacitu, n* -›).
loud trui›sIalutiJug Kietai›ja: p = mv d) Autciriehamñar racl› s-« rr\a*sinskim kljuce‹ri ojajo du2ipa r=30 cm. Kulikum silutn troba la djoluju
na kraj kljuda (st.O G. j da bi cstvaric momuiJt sile diji je izi›us M=6U Nil›?›
KU uhrtiJug kr‹°t‹tr\j«’ = Min . (R: F=200 Nj
OUftiJi i11uri\cal tijuIa jcdouk iu proizvoJu n›uinenta inercije i ugaone hrzine. 9) No 0iSk m;2SC 1 kg i t›cluprecnika 2U cm tailgsncij.JIi›u djeluje sila od 2 ''I (sl.0.5.). Odredi.
a) inomu‹›l situ koji djolujo Isa JiSk, b) muriio‹Jt inercije diska, c) ugaono ubrzunjs kujo duhiju ciisñ,
Primjer' 2. U pugluvlj u irr\pulsu tijela detiiJiSali sn›u zokuiJ cdizaiJja impulse. U izolovanom d) ugauilu brzinu posliju 3 s.
sistemu ukupan iinpuls tijuI‹i je itonstat›tan. B: a IVi=0,4 Nm, h l=0,02 k m‘, c cc=*0 ra d/s*, d) u›=é0 rad/s)

›uv = const.
Po ai›aIugiji iziiJudu trail8latci mug i cUrtNug Isrutarqu defir›is”i zakon odrzanja tnomenta impulsa.
Rju”senje: Pu ar\aIugiji su tt anslaturnii›J krulaiJ;ioi›t ntu2citiu reci da je ukupan moment liripulsa
tijela izulovanog sistemu konstantan. Newtonov zakon opce gravitacije. Gi avitaciono polje.
CIO'—- ñt+ktñL.
Navosl «emu nokoliko prHlJjci a. Nu uIici, c‹›vj‹'ls s
Prvi pcjmovi c kretanju nebeskih tijela nastali su prije nekoliko hiljada
clodina. Sve hipotoze i razn›i”sIjar›ja o tome kako se kiecu nebesko tijela ukupiu
hrzir iufii w,. Tiei\ju se zarieii ial uje, a
sisI+ri* je aleksandiijski astroiauns Rcloniej ( .viiek) u svom djelu "A!m«gest" u kojem
tvrdi da je Zemlja sredis* te
svijeta okO kc›je se krecu sva
tJeUeska tijula. Pt‹›loniejev
sistem zove se jos i
ustati kurds\aotaiJ, za iste toliko se puve a i ugaoi uJ
geocentricni (grcki Ge=ZemIja).
lpak sumnje u geocentricni
Iz istog ra/.Ioga, kad‹\ skaka u vodu deli da se
sistem javile su se jos” prije nove
ere (grcki astronom Aristrah).
Ftumoltt imyuI>u usbtjc Lui›xtu‹›t«i› chrne u zraku, skupi nt›ge I rukt. Na taj nac”ir1 n›u
se Arapski naucnik. El-Biruni u
sinaf\ji iJJurnenl inercije, a poveéa ugaona hrzina. svom djelu "Kanon el-Mes‘udi"
Sl•1.27• Kretanje plnnetu oko Sunce
38 39
(1030) obja”snjava izIazal‹ i zalazak Sunca i kretanje tijela kao posljedicu rotacije
Zemlje oko svoje ose.
1543. godine poljski astronom Nikola Kopernik iznio je tvrdnju da je
Sunce sredis”te planetarnog sistema te predlozio helio-centri5ni sistem (grc”ki
helios= Sunce). Na osnovu astronomskih m eren'a, njemacki astronom Johan
Kepler (1571-1630), nakon dugotrajnog racunanja dao je za-kone koji govore
o tome kako se planete kreéu oko Sunca. Po Keplerovim zakonima planete
se kreéu oko Sunca po elipsama u dijoj je zajednidkoj zi2i Sunce lz
Keplerovih zakona proizilazi da se planete krecu brze kad su blize Suncu
(slika 1.27).
Gravitaciono polje
Analizirajmo obrazac za gravitacionu silu kojom
neko tijelo djeluje na drugo. Kazemo da prvo tijelo
stvara oko sebe gravitaciono polje te da tc polje djeluje
silom na drugo tijelo. To iste vazi i za drugo tijelo koje
djeluje silom na prvo tijelo. Gravitaciono polje ima
jacinu. Jaéina gravitacionog polja ? u nekoj tadki
brojno je jednaka gravitacionoj sili kojom ono djeluje na O"
jedinicu mase . 51.1.29.

Newtonov zakon gravitacije

Keplerovi zaI‹oni opisuju kretanje pIanrta ali ne govore o uzrocima

njenog l‹retanja. Ostaje tomeljno pitanje hez odgovora: kakva sila upravlja
kretanjem planets? De li jc to iste sila knja je tJzrol‹ sl‹Jhcdncm pada› tijela?
Isaac Newton u svnm di|elu “Maten atirki Sri cip‹ filnzofij* priroñc’” (1C86)
matematicl‹im razmatranjima je na ao cla je
Jacina gravitacionog polja Zemljc (ili nekog drugog tijela) je vektorska
velicina ori|entisaria ka Zernl|innm centru (sl.1.29.). Dimenzijc jarine
gravitacici›otj pcljo Zen ljo su iste kao i ‹Jirnenzijc uhrzanjr‹ Zemljine teze c.

l sila kojom se privla5e dva tijela

proporcionalno njihovim masama, a \ obrnuto proporcionalna kvadratu njihovog rastojanja. kril.

F=y
F R2 ,
q‹J!u jc F? ro°•tcjanje izmedu c:Oi\lark tijela i Z‹'mlt‹* i ono je jeclnakn pnliipreñnikti Zcmlje.
L/ pcglavljii n sili Sazn‹1Ii smn cJ‹J je Sil‹i ko|‹›m ZemI|o privlari tijeln cistvari sila tete f?=mg. Prema tome sil
gdje s i m, i m, mase tijela, r njihovo rastnianje.
To je matematicki izraz za Newtonov zakon opée gravitacije i vazi za bile
koja dva tijelc tJ svemiru (sllika 1.28.).Ovaj Zakon je univerzalan i sila
privlacenjn pcstoji izmedu biln koja dva tijela koja posjeéuj‹.i mas«. Masa je \ y - i»b , c‹JaI‹!c izractinavamo da j‹*

‹›zrok privlarenja tijela. Kceficijen! proporcinnalnosti \’ je univerzalna

gravitaciona konstanta c*i/lti |e vrijednost eksperimentaino odredio Kevendis
179g. gcdinc. Ona iznosi
izrañtinavamn masu Zcmljr

= fi,67 10-’' -——

k
Newtonov zakon gra›‹itacije nmogucio jc da se so iz.’v’anredncm tañnoñcu
prc«ravaju kretanje svih neheskih tijela. On mm omogucavn da izroñunamo i
mase i udaljenosti nebeskih tijela na osnovu poznavanja brojne vrijednosii
gravitacione knnstante. Ubrzanje Z‹›l7iljnae tcfiC. Ogñ€la sa kvadratom ra°itcjanja ocl centra ZemIje Porto je Zemlja
spljo"stena, na pclovima ubrzonte Z’ei»Ijii›r to2c› lo r ‹:Mln vc*cr negn na okvatoru. Tako‹Je ‹ hrzanje
teze mana sa visinom

40 41
Primjer 2: Na razIiñitIn1 neheskim tijeloma sui\cc
jedriu te isto tijelo bi imalo razlifitu tezinu
(slika.1.31.). lzracunaj ubrzanje sile teze
(prema slici 1.31. ) na Suncu, Jupiteru,
Zernlji, Veneri, Marsu i Mjcsecu.
(R: 280 mls°; 26.5 rn/s°. 10 m/s^; 8,9 mls*;
Pitai›ja I zadaci:
1) Koje velidine lruha odrediti da bi se
izra unala gravitacioi›a kur›stanta?
2) Sa kcjcri› se vuliñir\cf›J muzo furn›alfJo
izjcdiJa iii ja ilea gravitaciurJug polja?
(Ft. Sa u’orzai1jef\› situ Zemljine teze)
) Gdje je vu i iziio uhrzarija sile teze: i›a pulovirita ili r\a ekvatcru‘?
(fk: Z+it lja jc nustu splju lci›u na puluvima, pa jc ubrzanje sile telu tJo4tu wce ma polovirna r›ugo
na ul‹valoru.)
Juyitc‹ Zcljj1ja Vcncru Ma's ktjcscc
odakle je iznos prre kosmiñ ke btzine; v, =
Kada zamijenimo vrijednosti za g=9,8l m/s2 i
It=637U km dobit éemo da je prva kosmiñka brzina
1,7 N
,8 N v, na maloj visini iznad Zemlje 7,9 km/s.
Ako bi se brzina izbacivanja poveñala tijelo
bi obilazilo Zemlju po elipsi koja bi bila izduzenija
aen Sto je brzina veéa. Pri tome bi Zemlja bila u
10 N fokusu elipse. Ako je brzina veca od 1t,2 km/s
staza prelazi u hiperbolu. Tijelo odlazi u
a a svemirski prostor i postaje satelit (pratilac)
Sunca. Brzina od
I t,2 k‹iVs zove se druga kosmidka brzina
(sl.1.33.)
51.1.31. ’l'ijelo iste mase inc ruzliéitiu tc2iiiu
Postoji i trec“a kosmicka brzina. To je
42

5) Za kuliku se razlikuje lezirJo uvjaka i»asc UU kg mo Pulu i ma eI‹vatui u? g+=9,78 rn/s*;

g,=9,83 mls*. ”
(R: za 4 N)
6) Izradunaj masu Mjeseca. ako je njegcv puiupiudi›ik R= 1,73 10‘* n›, a ubrzanje sile teze
g=1,62 mls*!

Kosmidke brzine
Kada bismo iz tacke A, koja se nalczi na
nekcj visini h iznad Zemlje (slika1.32.) bacili
tijelo huiizunlalno ono bi palo na povr inu
Zemlje sujuéi paraholu. Kada bismo pove ali
brzinu, putat›ja bi bile sve isp«p eriija, .c
dome!
sve veéi. A kada bi Urzina bila 7,0 krr is, tijelc›
uupde ne bi pale na Zemlju v°c bi rijegova
putanja Uila kruzi ica. Tijelo bi postalo vje8tadki
satelit.
ñriti na brzina vj=7,V IutVk zove so prva
kusrnicka brzina ili brzina kruzenja oko Zemlje *! ^-
*2• i moze se jednostavno izrac”unati.
Pri kretanju salelita ckc Zemlje ulogu centripetaln‹ sile ima gra'vitacionu
sila. Neka je poluprecnik Zemlje k, a visina li zanemailjivm u odnusu na
poIu# recnik. Tada mozemo pisati da je

g •R
najmanja brzina koju treba saopciti tijelu da bi
ono izaslo iz zone dejstva Sunca. Pod
najpovoljnijim
uvjetima ona iznosi 16 km/s. ñetvrta ltosmidka brzina je najmanja brzina
kujon› tijelo mora biti izba eno da bi otis* to izvan zone nas'e galaksije.
Prema prcrañunu ona iznosi 290 km/s.
Jul u 17.slcIje u N6wtun ie ukazau na moguénost lansiranja satelita .'spaIj:vanjcm sa vrha
visoko planine brzitJom preku 9 km/s. Medutim nisu postojale snazne rakete da ga izbace. Prvi
vjcs*tañki satelil izbaden je 1357.gocline. Pivi Ocvjek kosmanaut bio je Gagarin (1961). Kosmi ki
bruJ koji se spustiu na Mjesec sa lju0skom posadorri Uio je “Apolo11” (19é9). Vjes*laékl sateliti
dupre‹naju se na svoju putanju poinocu jakih raketa na visinu najmanja 200 km zbog prisustva
zemljine atmosfere.
KaJ*› se izbacuje kosn\i0ki brod na drugo nebesko tijelo, npr. Mjesec, treba savladati
fJiz tef›ni0kih prcblen›a. U hlizir›i Mjeseca ti'cba usporiti brzinu. Rakete Lunik 1 i Pionir 4 (1959.)
su prumas”ile inetu, prujurilu pored Mjeseca te sl‹renule na putanju oko Sunca, Kosmi0ki brodovi,
udi›usno vjegtañki salclili, omogu0avaju prikupljane mnogtva podataka o svef\›iru. Primjena
nauñnilJ znar\ja zahljeva mnogo vremena i mnogo truda.
Navest éen›o same neke primjene vje*stackih satelita. Sateliti za vojnu primjenu prikupljaju
razlicita strategijsko informacije. Satellti za astronomiju prikupljaju astronomske podatke. Satellti
za telekomunlkaclju primaju talase, pojacavaju ih i ponovno umituju. Sateliti za meteorologlju
p‹›inodu TV kainera snimaju ir›e(eorolo ke pojave na Zemlji. Satelitl za navigaclju line sislen› od
etiri vje tañka satelita pomocu koji brodovi ili avioni mogu odredi0 svoj polozaj. Stacionarnl
sateliti kruze u ravni ekvatora uku Zemlje sa istom brzinom kao i Zemlja oko svo)e ose tako da se
stalnu nalazi iznad islo tacke Zomljinog ekvatora. Pomucu tri ovakva satelita mogul je prenos TV
prugrarr›a ma svaku la ku Zemljine povrs*iiie. Sateliti se nalaze na visini 41500 km.

Horizontalni hitac

Pod Ncem u tizc podrazumjeva se kretanje tijela baéenog

iz/esnom poc”etnom brzinom i na koje istovremeno djeluje sila Zemljine te2e. U
takva kretanja spada i vertikalni hitac kojeg smo prou5avali u poglavlju o
ravnomjerno promjenjljivom kretanju.

43
 Kretanje tijela koje je baéeno u horizontalnom pravcu naziva se horizo-
o v0 y ntalni hitac. Kao i svi hici, horizontalni hitac Ie
slozeno kretanje: tijelo se istovremeno kreée
stalnom brzinom vt u horizontalnom pravcu
v (npr. duz x-ose, kao na slici H.1.) i
slobodno pada vertikalno prema dolje (npr. dub
ose-y).
vx -- ' Ta dva kretanja se vrse neovisno |edno
odrugog i njihov rezultat je kretanje po krivoj
lioiji (paraboli).
Za vrijeme t predeni putevi tijela po
SI.H.I. Horizontalni hitac hOrizontali (du2 x-ose) i vertikali (duz y-ose)
su.
* t0 m / s
Udaljenost na kojoj ée pasti bomoa je
x=v»t=tfitJ rn/s- I4,t r; x-21I'S m.
Gdje se nalazi avion u trenutku pada bombe? Koliki je avion pre0ao put u horizonlalnom pravcu u
trenutku pacla bombe* Za odgovor na ta pitanja, koristi znanje o principu nezavisnosti kretanja.
Napomena: ’ Zadatke i oglede o horizontalnom hicu modes” nadi u zbirci “Zadoci i ogledi iz fizike ze
1. razred...” na strani 41,42, 43, 44 i 45.
Pitanja i zadaci:
1) Ako satelit kru2i okn Zerr\lje, znamo da nnda na njega cljolu|e centripetalna sila. a) Koja je to sila?
b) Koliko jn centripotalno ubrzanje satelita?
(R: a) gravitaciona sila, b) a,=g)

2) Izrad‹inaj prvti kosmirl‹ti hrzinu za Mjesec? g=1,62 mm*; R=1,7ñ 10^ m.

Tijelo se u horizcntainnm pravcu I‹rede s!aInom brzinom, a prema doljc (R: v=1,C7 km/s)
slohodno padm, te su komponente hrzine v,
3) Koliknm brzinom se krece Mjosrc okn Zemljc, aka jn poznatc da jc ridaljencst ccl Mjeser:a do
Zemlje r=304000 ’‹m, a viijemo obilaska T=27,4 dana
(R: v=1 km/s)

Primjer: Avin lcti brzinom 540 km/h, po pravcj i hotizontalnoj putanji, na vi ini k‹\1 i isp\›sti homb‹i
(sI.H.2.). Na l‹oici be udalje.no°,Ii pasti homha na Zen1Iti, r:utunaj‹Jti url mic°.ta izhacivanja* a2 i i iska o m ie
Sila koja uzroku)e kru*no kretanje naziva se renfr/nefafna sila mv
I usmjerena )e prema centru kruznice. ’c -

Vrijeme trajanja |ednog obrtaja je t¿g¿{g_d T. N

Broj obrtaja u jednoj sekundi je e a f. T

Kod ravnomjernog kretanja po kruznicl iznos linijske brzine v je statan.
'- T
Moment sile |ednak je proizvodu sile i kraka sile.
M=£"-r
Kod ravnomjernog obrtanja ugaona brzina je jednako
opisanom uglu u jedinici vremena. e=-
Nr.wtnnnv znkoeat e.-
”Sila ko|om se privlade dva tijela proporcionalna |e njihovim masama , y
a obrnuto proporclonalna kvadratu njihovog raato)anja.”
SI.H.2.
Minlmalna brxina koju treba soops*tltt ti|elu da bl postalo Zeml{in
Flje enje: ’ vje4tadki satelit iznosi v›=7,9 km/s i zove se r i .
h=y=1M0 m
v 6@0 km/h=1°i0 mls Kod horizontalnog hicn predeni put je:
x=? Put knji homa prede ii horiznntnlnnmpravru iznosi ’ po horlzontalno| duzi (duz x -
ose)

Istovremeno hnmha slobodnc pada. Ta dva kretanja su nezavisna jeclno on drugcg ito znaci da je po vertikali I tlu )’ -- osc)
put x preften za isto vrijeme koje je bilo potrebno za padanje sa visine h=y To tvrdnjo izrazava tzv. y ' 2
princip o nezavisnosti kretanja Vrijeme I iz.ra iJnavamn iz jetlnañine _
5

44 4S
 lnercijalne sile. Centrifugalni efekat.
Do sada smu proucavali kietai\je u sistemu referencije koji miruje ili su kiude raviJunljerno
pravolirJijski u cdr›osu na Zer›1Iju. I akav sistem se naziva inercijalni sistem referencije ili
IaUoratui ijski sistem
Postoje i sisteftJi referencije kcji lJisu inercijalni. 1“o su neinercijalnl ili ubrzani sistemi koji se
kreéu uUrzaiJu u udi u8u rna inercijali i sisten refemcije.
U svakudrtovnom ivotu Peslu se nalazirrtc u uDI“zanom sisteilJu, Na primjur, autchus koji
Inmijenja brzinu k etanja j‹J ULJrzarii sisfurr. KaJa autobus pcde naprijed, na putrJiko ctjeluje neka sila
koja ih vu e nazad, Ka‹1a se autobus naglc zaustavi na putnike djcluje sila koja ih vuce naprijed.
Kaxer\›c da u ubi aiJirTJ 'sistemin1a na tijelu cljcluje inercijalna sila
Na sli nom priiJcipu r4di i taf on\etar (mjerilo za brzinu vuzila).
Kod centrifugalnih separatora za tecnosti odvajajNJ se di)eIovi razli ite gustine. Tako se
izdvajaju crveno krvf a zriJca iz krvne pIazn\e, masrli saslojcf iz mlije ka, med iz sada,...
Primjer. KacI‹J Ui se r\alaziIi u littu kuji slobodnc pada (ilpi. otkirie se uze kcje ga drzi), onda bi bili u
*'bestezir\skcn stanju". a) Da li to znaci da ma ti‘elo u liftu r›e d uIu'e sila teze'* U "Uestezinskum
stanju” se iJalazi i tijelo u kcsrr\iñkom Urodu koji se ukrede oko zemlje. Zas-to?
Rjesenje. a) Na tijclu i dalje djcluje sila teze, ali ono r c pritiskuje podlogu (ili ckacertu tijelo ne
djelujo vide na talks vjesa ja). n zlog lorne je Etc nu tijclc u littu koji se kreée nadole, ubrzanjenl g,
d)eIujc inercijalna sila kcji inta suprotan smjur a isti intenzitet kao i sila teze. b) Na lijelc u
koumickonl brcJu ku i kiu2i c›ku Zer1 I e , djeTuje iiiercijalna centi:''ugaIi a sila, I‹uja ima isti
intenzitet kac i sila texe, a supiutaii smje .

II.I.1.lnorcijalna siia F,

_1L' F, ='
F FM F,

SI.1.2. CentrifugalrJa sila

u 0|)j0ruL›ju,...
lz posuUe kouae outs u vmtkanu,ruv l3u) dw ntoe uhcat uko se p udu okreue
Uovojno bfzo ña ]e conthfugalnu s‹Iu wtO ot} Sile lO2t kuja dje!uJe na vodu. thu-uu koj roti
a

46 47
 maze him sret‹in ” Posmatrajmo jedno tijelo na horizontalnoj podlozi kojeg vucemo
dinamometrom silom F, iz poloxajo A u polozaj B, (sIika1.35) Kazemo da sila
F vr§i rad na putu s, te da je
and jednak proizvodu sile i prede g pptau pravc* tc sile.

A=F

1.3. Energija i rad Kojom silom smo vukli tijelo? Pri kretanju sO moraIo savladati opiran|e kretanju. Ako se tijelo
kretalo jednolikn savladali smo silu trenja. L/ naéenl primjeru racl je savlarJivar›je sim trenja dcli
ptJla.
Pojam energije nam je blizak iz svakodnevnog zivota. Taj pojam je tijesno
vezan za pojam rada. Kazemo da smo puni energije ako smo raspolozeni za Ako se neke tijelo jednolikc pndize na visinu h onda se pri tome mora
rad. Rad motora automobila zasniva se na pretvaranju energije benzina u savladivati sila te2e G ie jo rail jednak proizvndr› te sile i predenog puta I›,
energiju koja pokrece automobil.
A = Gh mgh
Kad neko tijelo moze izvrs”iti rad? U osncvnoj s*koli ste saznali da se
energija moze mijenjati radom. Ako tijelo vrs*i rad savladujuéi vanjske sile,
energija mu se smanjuje. Ako se energija tijelu tcoveéava, znak je da na”
jerlinico, za d‹¿zink:
tijelri vanjske sile vrñe rad. Kad se, naprimjer, jedna bilijarska kugla krede
moze udariti u drugu kuglu i pomjeriti je, s'to znaci da mo2e izvr*siti rad. Kazemc
cla rad moze obavljati samo ono tijelo koje ima energiju, odnosno da je F
energija sposobnost tijela da vr”si rad. Prira”staj energije tijela jednak je radu
koji izvrs”e sile koje djeluju natijelo (ako s”e”zanemari”trenje).

I’
Ako se, u nas”em primjeru izvrgi rad od 20 J za pokretanje kugle, onda de
0 2 4 6 s 0 I x
kugla dobiti energiju od 20 J. SI jedinica za energiju rad je dzul/Jg. 51.1 .36. Rad kfinstntnt' sile SI. L*7 Itnd promo i•tijljiit” sile

Rad
Pojam rada u fizici je uzi nego u svakodnevnom tivotu. Ako ccvjek stoji i
drzi tezak predmet u ruci on de se umoriti jer njegovi misidi mora|u proizvoditi
situ jednaku tezini predmeta (slika 1.34) i suprotnog sm|era. To medutim nije
mehanicki rad jer tijelo ne prelazi nikakav put. U fizidkom smislu vrs”i se rad
samo ako bi covjek dizao predmet.
Za svako pokretanje tijela potrebna je .zvjesna sila od
drugog tijela. Zato kazemo da mehanidki rad vr*si sila koja
savladuje otpore duz puta. Rad je se c t o r ye c a *
.n koja vrs”i rad i put dub kojeg se vrs”i rad.
Veii ina rado mnze se nati i graficki. Na apscisnu osu nanosimn predeni
put s, a na ordinatnt silu F. Ako je sila stalna on4a je qrcfik te sile pravac
paralelan sa nsom s (slika 1.3C ) Osjencena povrs”ina i proizvod stranicc F i
s i predstavlja rad sile F na putu s.
firnficki mc emn nadi i rad sile* kada una nije stalna. Nat›rimjer pri
istezanju elastirne npruge sila nije l‹onstantna vec je [›rnpor«ionaIna
istezanj‹J x, tj F=kx. Na slici 1 37. je priknzz‹n grnt‘il›o‹› te sile. Osjenrena
pnvrsina predstavlja izvr eni rail na savlañivanj i elastidne silr.
F- x kx2
A 22

Rad kad sila ne djeluje u pravcu kretanja

Al‹o sila ne djeluje u pravcu puta tada rad obavlja dio sile koji ima pravac
puta.
Na silici 1.ñ8. sila cljeluje na tijelo pod nekim uglom u oclnosu na pravac
kretanja. Za jednako pomjeranje uoñavamo da je potrebna vet sila nego na
48
49
slici 1.35. iako pomjeramo isto tijelo. To znaci da nije upotrijebljena cijela sila a) Oa bi se kolica kretala ravnomjerno uz strmu ravan, potrebno je djelovati silom F‹, koja
za vrsenje rada nego samo jedan njen dio, i to onaj koji ima pravac kretanja
tijela. Rad je jednak proizvodu sile koja ima pravac kretanja i predenog puta u ima isti pravac i intenzitet, a suprotan smjer od komponentne sile teze r = n t — (pogledaj sliku
pravcu site: 1.21-strma
A = F', s
Komponenta F2 ne vrs”i rad jer ne pokrece tijelo. Prema tome, ako sila ravan), tj treba da je FJ = -F ,odnosno F,=F,
djeluje u smjeru kretanja tijela postoji prenosenje energije na tijelo i VMSI h
se rad. Ako sila djeluje pod nekim uglom rad vrs”i samo onaj dio sile koji ima F = nig — - 0,02 kg 10
0,30 m ’
sjer b) Oa bi kolica podizali ravnomjerno vertikalno uvis potrebno je d|elova(i silom koja ima isli pravac a
kretanja. Dio sile koji je okomit na smjer kretanja ne vr”si rad. Naprimjer, suprotan smjer od sill teze G=mg, tj. treba da je F, - -G.
centripetalna sila koja djeluje okomito u odnosu na smjer kretanja (slika
F.=mg-0,02 kg-10 mls*; F,=0,2 N
1.25.) ne vrgi rad veé samo mijenja pravac brzine, taku da putanja tijela
c) had kuji troUa izvr iti da se kolica ravnomjerno pomjeraju uz sirmu ravan du2ine L je ,
postaje kruznica.
A,=F-L; A=0,I N-0,3 m; A-0,03 J
Primjer 1: Djedak vu o kolica stalr\um d) Flad koji treba izvrsi!! da se kolica ravi omjernc podignu na visinu h je,
silui \ F=10 N pod uglcm 60“ u A =G h=mgh; A=0,02 kg 10 nVs“-0,15 m; A=0,03 J
odncsu na smjer kretanje (slika J.38.). Izvi ‹'i\i raci |r' judia‹Jk A,=A,. U f›rvurr\ sluc”aju sovladivali sn›u manju silu, oli je zatu predeni Judi put.
Koja sila vr i rad i koliki je md rna putu Kod prostih ma”sina, kao s*to je strma ravan, vr“si se usteda u sill, ali ne i u radu.
100 m?
Pitnja i zadaci:
R: Kad je ugau a=60 , onda je 1) Kako se d+fir›ise rad u fizici?

=—=5
N 2 (R KaJa sila : pul ii»aju isti smjur, rad jc pczitivfJnl adu se povecava energije lijela. Kada sila djuluju
Rad sile je , u s@etu suprotnom tact smjera pomjoranja lijela, rad je riegalivan. Tada se sinanjuje oner9ija.,
A:FG=5N1OU‹1iA=5O0] SI.1.38.
3) Btu pic0sfavlja rad rna gralikonu zavisnosti sile od pon\jeranja (ijela?
Prim'er 2: Kolica ima”u
4) Tijelu. i\:x sIici1.J5., vuceinc ravnomjerno taku 0a dir›ariiumelar t›okazuje staliiu s.'iu F=6 N.
masu 20 g i treba ih
a) Kuju silu savladujcirtu i kuliki jo r›jci› iznos?
h) Kulil‹i jo izvrñor›i rad na putu U0 cm? Da li je taj rad pozitivan ili r›egativan?
(slika 1.39.). a) Kulikonl (R: a) Silu trenja, F=I'„=G N, h) A=4,8 J, c) Pozitivan jar se {Pomjera u smjeiu djelovanja sile.
n rrian'oin silom treba Pri ton\e se puveéala energije tijela. Kad sila djuluje u smjeru sup*otncn\ od smjura kretanja tijula,
djelovati i u kojem unda jc rad ncgativaJ . Pri tom+ se smanji energija tijela.
smjeru da bi se kolica
5) Tijelo lTiase 750 g lezi n‹\ horizontalnoj povrs”ir\i stola. a) Koliki jc rad s'to ga vr i sila teze na tijelo?
kretala ravnomjerno uz U) Tijelu podizers\o staloom brzinom na visinu 60 cm. Kuliki smo izvr5ili rad\+
sink\u i”avai1? (R. a) A=0, b) A=4,4 J)
b) Kolikom silom treba 6) Na slici 1.ñ0. prikazari je Jijagra«ri rada kodstantne sile. a) Odredi nd sile, U) Odretli graficki rad
djelovati na kolica da bi situ izriledu Jrugug i ñestcg metra. (R. o) A=10 J, U) A=12
se ravnomjerno kretala J)
vertikalno uvis? c) Koliki 7) Odredi graficki rud ma savladivaiJju eiasticne sile, na slici 1.37. Sila je data u njulnirna, a islezanje

raJ lieba tzvrñili da su i‹uIica pudigi›u i1o tu visinu uz slri1Ju mvan duzine 30 cm? dy Kuliki rad (R: A=1 J)

treba izvr ili da se I‹ulica direktrtu pcdigilu nc tu visiiiu? g=1U rev's°. Tronje se zanenlatuje!
Rjes”enje:
m-20 g=0,02 kg
h-15 cm-0,15 Mehanidka energija
m
-30 cm=0.3 m
a) F,=?, b) F,=*
c) A,-?, D) A,=? 50
 Energij
a kcju ima
tijelo usljed
kretanja ili
medud‘eIo
van’a sa
drugim
tijelom
zove se
mehanidka
energija.
Oblici
mehanic”k
e energije
su
kineticka
Et i
potencijaln
a E/.
Ukupna
mehanic”k
a energija
je

51
 Kineti5ku energiju ima tijelo usljed svog kretanja. Ona je jednaka
polovini proizvoda mase tijela i kvadrata njegove brzine,
mv z
Prira5taj kinetidke energije jednak je radu spolja5njih sila. Ako je tijelo prije d”elovan”a sile
mirovalo, cnda je A=Fr. lzvr5eni rad je a=Ws=mas. Porto je ubrzanje a=‹’/2s, onda je
Energija medudjelovanja ili «zajamnog polozaja tijela
naziva se potencijalna energija.
Na slici 1.40. tijelo mase m nalazi se na visini h ‹I
ocinosu na odredeni nivo. Pctencijalna energije tijela
jednaka je radu koji je izvrs*en pri diz4nju tijela
visinu, A=»,h, ocinosno
Ta energije koju ima tijclc « gravitacinnom polj‹i
naziva se gravitaciona potencijalna energija, pri cemu
je.md sila teze koja djeluje na tijelo.
Mi ne moramo gravitacionu potencijaln energiju
rañunati samo u odnosu na povr5inu Zemlje. N:a primjer,
kreda ima potencijalnu e‹›ergiju u odnosu pcdnozje table » 1 , (sl.1.40.), n u
odnosu na pod mgh.
Da bi podigii; na primjer, kredu sa poda na vrh table potrebnc e izvrS'iti
rad mgh. Taj rad zavisi samo od poñetnog i krajnjeg polozaju krede. lsti je
kad bi kredu podizali po pravoj liniji (sl.1.40.) ili po nekoj duzoj krivoj liniji
(isprekidan* linija — desno). Sile Fiji rad zavisi samo od poñetnog i krajnjeg
polozaja tijela nazivaju se konzervativne sile. Sila tele je konzervativna sila.
Sila trenja, na primjer, nije konzervativna sila.
Primjer: Koliku kinetiñku energiju ima auto cija je masa1 tona, a brzina 72 km/h. Knliki je rad
henzinskog motora bio potreban da automobil dobije tu energiju? Trenje sc zanemaruje.
R: m=1 t=1000 kg; v=72 km/h=20 mls,
= = 2- IO J . A=E,
Primjer: Tijelo mase 2 kg nalazi se na horizontalnoj povrs”ini stola. Trenje izmedu tijela i stola
se zanemarrfje. a) Koliki rad izvr5i sila en 4 N ako, djelujuñ' paralelno sa stolom, tijelo pomjeñ na
putu od 1 m. b) Kelika je kineti5ka enrrgijs na kraju puta* r) Koliku ée hrzinu imati tijelc na kraju
puta?
R:a)A=F=4],h)G=A=43,c =4\ v=?-
2 s
Odrzanjc mehanicke energije
U uvodu o energi(i i radu saznali smo da je, u odsustvu sile trenja
(nekcnzervativnih sile), prirastaj energije tijela jednak radu spoljas”njih sila,
, AE=.& . Takodc tijelo koje ima energiju sposohnn je da vrs”i rad i taj rad jednaI‹ je
h , smanjenjr‹ energije tijela.
, ’‘ Akn je sistem izoliran, tj ne djeluj › vanjske sile, onda je rad A=0 i Ac=0.
Kada je ›r 0 mjena n ke veli n cla je ta vcIicin‹i konstantna:
' ,'’ ink
' ’‘ E=E +E l
”’“’”*
IN izolovanom sistemu (u odsustvu sila trenja) ukupna mehanidka
energija tijela je konstantna.
To je fnrmulacija zakona odrzanja mehanidke ener ”e. Iz gornje
reIacije uocavcmo da u mehanickim procesima zbir kineticke i potencijalne
ostaje stalan. Ako na primjer, p‹Jstimo kredu sa vrha table, visina krede u
odnosu no pod se smanjrite pa p ema tome i njena potencijalna energije u
polj\J sile Zemljine teze. lstovrerneno brzina krede, koja slohudno pada, raste
pa prema tome (›ovecava se i njena kineticka energija. Matematic*ki se moze
dokazati da, koliko se smanji potericijali a energija, toliko se poveda kineticka
energija, a ukupna mcf›z r›i kr› energija ‹›stajt› nepromjenjena.
52 energije u l‹incticku i nhm\‹tn jo matemmtirl‹n I‹latno NJ
kraJnjem lijevnna pnlcfajti (slika 1.'41a ) ltiglica se nalazi
na najveroj visini Imat re zato i najvedu potencijalnri
energijtJ c, tom polozaju. Kada se spu5ta gi›hi potenci|
alnti energiju, ali rost8je sve bca, clobivs kineticku
energiju IJ najnizem pnlo2aju |›otencijalna energija je
najmanja ali hrzina n‹Jjvoña
i B D
a) b)
ii.7.41. Uk‹tpnii mchonit'kn rnci gijn nrtajc stnlna

53
pa prema tome i kineti0ka energija. Zatim se kuglica penje, gubi kineti0ku energiju ali se zato
poveñava potencijalna energija.
Ako stavimo iz kuglice list papira ma kojem sino povukli liniju koja spaja tadke A i C,
uvjerit 0en›o se da c‘e se kugIi«a popeti do isle visine na kojoj je bila i u krajnjem lijevom polo2aju,
Btu znaci da je ukupna mehariicka energija ostala nepromjenjena. Aku stavi›i›o Prst izilad Snaga. Koeficijent korisnog djelovanja
ravnoteznog polozaja klatna, kuglioa nastavlja svoj put i opet dcstize istu visinu kao da nije
bilo zapreka (slika 1.41b.). Kineticka i potencijalna energije kuglice stalno s« mijenjaju. Koliko se Kada podignemo neko tijelo na neku visinu h podizanje moze biti brte ili
jedna pove0a, toliko se druga smanji. Njihuv zUir je stalan. Ukupna mehanicka energija sporije. U oba sluñaja je izvr”sen jednak rad. Medutim nije svejedno da li je
ostaje nepromijenjena: rad izvr”sen u kraéem ili du2em vremenskom intervalu. Stoga uvodimo novu
fiziñku veli*cinu koja karakteri0e brzinu vrs”enja rada. To je snaga P.
U nas”em ogledu smo zar emarili trenje. U stvarnosti mehanicka Ako se rad vr”si ravnomjerno, snaga je brojno jednaka izvr”senom
enegija kuglice bi zbog trenja sa okoinim zrakom, pres'la u unutra”snju radu u jednici vremena,
energiju zraka, zrak bi se ne€tu zagrijao. Medutim energija je samo
promjenila obIil‹. Uzevs”i u obzir sve oblike energije (met›anic”ka, unutra nja, A
P=—
elektrid‹›a,...) iskustvo pokazuje dm se energija ne moze ni iz Mega stvoriti
niti unis”titi. Ona mo2e samo prelaziti iz jednog oblika u drugi. To je ops*ti
oblik zakona odrzanja energije (Joule i HelnJholtz, 1847).
Si jedinica za snagu je vat (W), W = — .
S
Primjer: Na priinjcru sicbcdr›cg pada dokazati zakon u odrzanju mef›anicke lz defii.icije vata slijedi da je dzul, J=\1s. U praksi so korisli veda jedinica za
energije Treilje se zonemaruje. energiju, koja se izrazava preko jednice za snagu.
Rjeñ enje:
N+ka se, na priiiljei, rna vrhu taUIu r\u visif\i I u odnosu na
KWI-1000 W-360O s=3- l(i J.
0 i jei›o godnu2je, nalazi kreda mose m. (sl.1.41.a).
1 "' Ukupita rr\ehanic*ka ei\ergiju krude i›a vrlJu table u
Kada neki stroj obavlja rad, nikada se sva energija koja se ulaze u stroj re
polozaju ’l. jed‹1aka je puluncijalnoj eilergiji,
E›=mgl›,
moze iskoristiti za koristan rad. To ne znaci da je stroj izgubio energiju veé se
j+r kreda iJ›iruje i i›jeria kif›uti0ka energije jt jednaka› M\›li
dio energije tros”i na zagrijavanje okoline ili samog stroja i nije vis”e do.stupan za
h
Kado kreda puciJu da slohudiio pada iijuna visino u udi›osu
koristan rad. Kod toplotnih motora ti gubici iznose i do 70 %.
Odnos izmedu korisnog rada stroja i utro*senog rada (ill korisne snage i
rna \a ku 2. se smaiJjuje , pa prema tun\e i mjera a
tout+ncij•1liJa
utros”ene sna e zovemo koeficijent korisnog djelovanja q,
o ei›ergija. Modutim njcilo Urzina raste pa preri›a tome i
2. . Et=E„+ ›= l‹irJeti ka energija. U polozaju 2. na dr›u tahlu, kieda

A
E2 = Kada bismo sav ulozeni rad mogli piutvarati u koristan rad, onda bi
2 koeficijent korisnog djelcvanja bio jednak 100 %.
Oa bi upurudili te dvije vrijedr›uati kuristil é+rnu izraz kuji povczuje kvadrat hrzir\e i predeni put kod
sluUudi iug pada, v’=2gh. Primjer 1: Uradevinuka dizalica pudigne lerut n›ase 500 kg na visinu 20 m za J0 sekundi. a)
Kada uvrsliit\u taj izruz u izraz za ki‹1eti ku ui›crgiju, dchivamo Kolika je I‹uiisna snaga motora dizalice? h) Ako |u it=60 % kulilta je ulozena snaga?
E;= .2gh=mgh
E;=mgh Rje”senje: a) k

Dukazali ur»u da je ukupi›o ‹foul›.›t1iéka oi›ergija u pcluzuju l. i polu aju 2. outala neprcrnijei ijui›a, b) ›l = —, P = t2,2ñL\\*

Ei=Ei. Primjer 2. OF â o9a zavisi soa9a koju tazvija i rotor vozilo koje se krece stulnom brzinom v?
Kuliku se in\aiJji puleNcijalfJa +nurgija, pfi sloUudiJunl padu, za luliku se povec‘a kineti0ka energija Rjetenje: Snaga je data rulacijoin
tijela, a zbir kineti ke i potuncijalne energije ostaje konstantan,
E=E«+E„=const. P=
Napomena: Ova lvrdnja vazi ako se zanemari trenje, udiJusiJo aku roe djeluju nekonzervativt›e sile. A
—

54
55
Neka je sila F kcju savlaouje motor vozila stalna. To je npr. sila trenja, sila te2e, itd. U tom sI‹/ñaju je
A-y-s , odnosno Va*niji iskazi i formule
S 6nerp/la je spoaobnost tijela de vrgl rad.
P= = F v , jer je v ='.
t Oblici mehanl5ke energije su fijnoti€ka i potenci|alna enerqi(a.
Ukqpnn mn.haniéke energija je jednaka zbiru potencijalne i kineti0ke
Snaga koju savladujo motor vozila jednak je proizvodu sile koju savladuje i hrzine kojom se krere.
energije.

Ergometrlja. Ispitivanje radnih sposobnosti mi5ida, Kine.Ii6hii r.nnmji|ii Uma tijelo usljed svog kretanis
mjerenje mehaniñkcq mda izvrsenog u razli0itim “• -
fravifacfon‹i ootencI|alnu energiju ima tijelo u gravitacionom pol)u.E,=mgb
uslcvima, kac i ‹Jtir:aj tng rada na otgao'zam dovjeka
naziva se ergometrija. Ct1govarojuéi uredaj kojim se
Potenr.ifn1na e.nergije deformisane elasti0ne opruge je
mjeri taj racl naziva sc ergometar. Pomodu ergometra
se registr‹iJ‹› po)ave zamnra prilikom ovih ispitivanja.
Pacfje jednak proizvodu sile i predenog puta u pravcu sile,
Na s*ici 1 41.b. je Prikazan ergomotar za trening pri
vo iJji laicikl‹›m Pckretanjrm pot1amJ kretanje se prencsi
a je brzina vréenja rada. Snaga je brojno jednaka lzvrs*enom radu u jedinici vremena.
na tn0ak koji te rnarlbjeven sistemcm za kofienje i kojim
se mode mijenjati sila koñcnja. Ona Se oñitava na ‹1inamometru. Zn0ju i hrn| chrtaja tnñka mod*! °,e
.x"nknn ndmra2nnk e e.
nrjrr liti sraga kcja sc pri tome razvila U izolov.anom s1stemu, u odsustvu sila trenjo, ukc›pna mehanidka
Sa ovim mjérenjenl vr§i se istcvrcmeno jn§ i niz fizicln4kih mj*rcnja. na primier 8nimrlnjr EKG. itcl energtta je konstanta.E- E›+E,= cons:.

Pitanja I zodacl:
Energija se ne n›o*e ni iz dega stvoriti niti unis”titi. Ona moz'c samo prelaziti iz jednog oblika u drugi.
es za rad i energiju je dzul (J), a za snagu val (W).
1) Navedi primjer jorlnc kcnzcrvativno i jeclne nnkcnzervativno sile;
(R: Sila tezc. Sila trenjc ) iKone ie e kod e o n a stroja |e odnos korisnog rada i ulotenog rada.
2) Kuliki je rad siI‹' teze na zatvorenoj p‹ilanji?
(R: Jednak nuli! Ohrazln;ti za to! Pro it»j tek••t ‹› kcnterv›Jtivncj Lili')
3) Pnd kcjim uslovom mehani5ka energija nstaje konstanina*
4) Kolika je kineti0ka energija kamiona mase 2 I koji se krede brzinom 36 km/h?
(R: Er- 00 00tJ .I)
5) Pctencijalna gravitacinna energije tijela, knje se nalazi 12 m visokn iznacl Zcml|c, izncsi ñ60
.I Kolika mci je masa'°
(R: 3,06 kg)
6) Elastiñna potcncijalna energija istcqntite opr‹›rqe iznosi 1,2 J. Opr‹igo jo i°›te0n‹ita 10 rm lfnIik‹
je konstanta opruge?
(R: k=240 N/m)

dizaIir:a? I›) Kolika je 0n+ qa rlizalicc* akc te koeficijent koiisnot› djelovanjn 0* .°.
(R: a) F°,=3ñ00 W, I›) P=4,1 kW

(R: a11.2* I‹Wh, h) 7,fi I‹WIJ1

56 57
 Primjer: IzrañuiJaj pritisak kuji vrsi: a) tenk mase 20 I na
stoji na cipelama sa potpeticonJ povrs”ine 30 cm'. g=10 s ovrsinu 2 nJ , b) zen a mase 60 kg kuja
Rjes”enje: 3 g - 10
3 ; F, = 20 lo 4 N
m,=20 t=20 10 kg ^) | — m | g = 20 t0

8{20 - 10 4 N 5
S =30 cm’=30 10“ m° - = 10 Pa
1
1.4. Mehanika tecnosti i gasova a) p›=?, b) pt=?

by Fj — iiigg — G0k-g I I) j ; F2 = 600 N

U osnovnoj s”koli ste saznali da se tijela kcja nas okruzuju nalaze u tri
agregatna stanja cvrstom, tecnoni i gasovitom. Cvrsto tijelo ima stalan = 2' 105Pa
oblik, tecnosti imaju oblik suda u kojcriJ se nalaze, a gasovi zauzimaju svu
raspolozivu zapi”eminu.

Hidrostaticki pritisak:

Ake see zaror iii no rJekoliko metara dubine

ispod pov"sine vude, vjci ‹›vatr\o see osjetili pritisak
Pritisak (tlak) u ‹Jjima. ito |c veca dubina, tu je pritisak veci. Taj
pritisal‹ w one zdrobiti podr\Jornicu ako se ona
Kad posmatramo ti ca sKija i trag sp /sti suvis*e du0oko.
cipe!a u snijegu, vidimo da jc trag
Pritisak koji vr”si mirna tecnost svojom
cit›ela dublji iakc u oba slucajo djelrijc
tezinom naziva se hidrostati ki pritisak. Zbog
ista sila (sI.1.42). Kazemo da covjek u
pokl etljivosti to nosti sila pritisl‹a djeluje okcnsito na
cipelama vise pritiskuje podlogu. svaku povrs“inu, bez ‹obzira kako je ona
Uccavamc dz‹ ista sila vr i veci pritisak orijuntisana. (st.1.43)
51.1.43. Sila p
na podlogu ako je povrsina manja.
Ako okomito na povi inu S djclrijc Flidrostati ki pritisak raste sa dubinom (sI.1.44.)
sila F, kazemo: U to se mozemo lahko uvlcrit! ako na
t›Iasticnoj boci lzbus- ir»o d ’a otvora ma
pritisak je odnos sile i povr ine razlicitcj duUirii. Kada OCiQLininJo bucu
koju ta sila djeluje. vodons, na veñoj dubini n laz imu veci

SI jedinica za pritisak jc paskal

N
U upctreUi je i jeclr›ica bar. 1 bar=10° Pa.

Hidros tatiél‹i pritisal‹ riu dubi ni ti je,

lgla rr o c da vr i vedi pritisak negc tenk. Ostrica lJozu, sjekii a ili klir ,
odnosno tijela koja slu2e za busenje il secenje imaju vdo n’ alu povr%%nu. I mg pVg psng
Zbog toga stvaraju veliki pritisak. Na primjer, normalni atmosfcrski pritisak
iznosi priblizr o 1 bar, pritisak u autcmobilskoj gumi 2 bara, najmanji pritisak Nagel skra ivar ja sa S dobivamo da je
dobijer\ u laboratoi iji 10-’° bara, pritisak u sredi*stu zemlje 4 Mbara.

58 59
njen u izlozena djelovarqu spoIjas'isjeg atn›osferskog pritiska. Ziva ce se u
otvorenom kraku spustiti ili podi‹:i, piciz u tonne dali je pritisak u sudu veci ili
manji od spolja rijeg pritiska. Pritisak u sudu je g= ›‹,\•p I . Un jesto five moze se
upotrijeUiti vuda tako da je ovaj manometar job osjetljiviji.
Zo mjerenju visokih pritisak« gasova i tecnosti koiiste sc metalni
manometri (sl.1.49). Pomo u n›etaInog nzanorrietra mogu se mjeriti pritisci u
ceTi nim bucar›so, priti ak para u panning kotlcvima, kompresorinla itd. Ovi
pritisci rncgu imati vrijcdnost i do 1000 bars.
Potisak u tednosti
Iz iskustva narn je pozr›ato da nam je npr. kamen laks”e podici u vodi negu u
vazduhu. Sva tijela potopljena u tednost postaju lak*sa negu izvan tecnosti.
Ovo djelovar je tec”nosti na tijelo potupljeno u nju otkrio je prije 2200 godina
grc”ki nauñnik Arhimed i postavi zakon koji glasi:
“Tijelu potopljenom u tednost smanjuje se tezina za onoliko koliko je
tes”ka njime istisnuta tednost"

Nije tes“kc clokazrtti da je iznos siie putisI‹a jednak -

Mjerenju krvnog pi it›si‹a
gasove.

kuje pliva inta manju gu thou od gusting vcdc. T ako0c, tijelo kuju lur›c it› u vucu

Zadaci:

!tud ‹iiI«dit i usuUa sistol‹1i prili all pc+i lJulmph lu 120 mmHg .“
(i*H!imutoi”u CivilAug stuUa). ‘"1‹ " “ ' “
“
Pt i dafJcrn ispuâlonJu xr ka in minusute cuju se r'lrriifiki suruovi,
siNtirufiizuva‹1i sa otkr ‹:cjin›a srcc. IL«d3 's‹J ‹irtuiij‹t petpui\u ‹Jlvt›t i
un›‹›vi se vice r\e‹.+' uti Tada i‹rv (›/ utic‹* iamillnrnu (sIc›ttvitt›)
Pritiuaf‹ u noun eti su u wi» trui\utku rogi tiuju l‹uu dijastulni (dofiji) i
I‹uct ‹r›iadit› usuUa iznuoi 80 mmHg.
-,
75fi
1) Nalpriti!,ak \t›i itisak. vu i od a:r\›csfuiskog) korisli se kuJ ttansluziju krvi. Piit›sak kuji ur \ugu ava
j›re»‹›s klvi u ve‹iu izr›csi Stl4U tea, c t›rilisak u ve‹Ji ju 2ti7 Pa. Na kuju visinu ixriaJ vunu treba
staviti Uccu sa krvlju du Ui Uila mcgu a tiaiJsfuzija krvi? Gustn›a I‹rvi je 1U40 log/it:*.
(R: p=10207 Pa; h=1 m)

62 63
3) Osoba visoka 180 cm dubi na glavi. Za koliko poraste krvni pñtisak u mozgu* Gustina krvi je
1040 kg/m . Poveéanje pritiska izrazi u a) paskalima (Pa), b) milimetrima 2ivinog stuba (mmHg) fluid nestiéljiv, onda kroz svaki presjek strrijne cijevi protekne ista kolidina
(R: a) 18364 Pa ili 18,30 kPa, b)137 teriaosti u jednoj sekundi. Tu koliñinu tecnosti mozemo prikazati Srafiranorr
mn›FTg) povrñinom (slika 1.ñ5) cije su stranice S \ v. Dakle, protok u bilo kojem
4) Na slici 1.40. lijevi krak U cijevi je prikljuden na posudu u kojoj se nalazi neki gas Razlika nivoa presjeku je konstantan,
five iznosi 12 cm, a gustina five je 13600 kg/m'*. a) Koliki hidroslatirki pritisak ndgcvara toj razlici S \’ cnn*tt, odnosno Stv,=Stv .
nivoa zive? h) Koliki je pritisak gasa t› sudu?
(R: a) pgh=16010 Pa, b) p=p,+pgh, gdje je standardni atmosfnrski pritisak p‹.=101325 Pa: Iz te relacije ricravamo da se brzine strujar›ja fluida u dva razlicita presjeka
p=1,17 10* Pa; ili 1,17 hara)
odnose nhrnrito povr inama presjeka strujne cijevi,
5) Komad aluminijlJma ima masu 540 q i gi›sIiniJ 2,7 g/cm Odredi a) zaprcrriin\/ 4Iumir\ijtJrT\a,
b) tezinu u vazduhu. c) silu potiska koja rljcltijo na aluminij ‹J vc‹1i* d) tezinu aI\J‹nir\ija u vorli*
Custina vnde je 1 g/cm°.
(R: a) m=pV: V=200 r:m^. b) G.=5,? N, r) F,-1.06 N, d) G,=G, - ñ,; Gz=3.34 N)

Kretanje fluida

je:

Za bolje razumi/evanje kretanje fluida upnznat remo rr so nekirr'

pojmovima. Idealan fluid |e nesti ijiv fluicl k‹ d kojeg nen r‹ tinutra i›jeq trenja. odnonnc
Tecnost zadov I ava u ov da su pr‹ktinno ne ti I ive.
c‹›nst .
ocIre.denim usInvin›« mode zanerr ‹ariti sti l|ivn t K‹›J vcclr* _3
se, no t›‹imjer, rr›‹› e zanemariti i unutrasnje trcnje. Kod gasov‹ j‹+ unutru/snic J
trenje zanemarljivn
rlan e dinamiñki pritisak.
strujanje je nepraviinc str n °2' ›
laminarnc strujanie prelazi u t‹irhuIentnc. Stacionarno strujanjr jc nn»
strujani= koje se ne mi|enia ‹ toku vremena.

Prcmatrajmo strujanje
(kretanje) tecnosti kroz
horizontalnu cijev kojm ima s,
razli5ite presjeke S. Ako je SI.1.55. Protok u bilti k‹›jem presjeku stru inc
strujanje stacionarno i ci jevi }e konstantan

64 65
 51.1.56. Sl.1.57. Aerodinuniiéki pm:a0oks CUjasni kou dirmJjak izvla i difTl iz peci (st.1.59.). Objasni kakc vjetar mo2e podidi kiov kude
(sl.1.61.)

Ogled: Nupusrednu pr‹›vjmi u Ber‹\ulijeve ju0na ino rtiu ciilu izvr8i(i jeJnustuviJirn ogledom.
Uzn1eit\‹› dva list;3 p‹J[ ira i pridenJc› izmedu ‹\jiI›. Umjest‹› da se udaljavaju ooi se fneduuohno
prihlizayaju. Ta pcjava se zove aerodinami6ki paradoks (sliI‹a 1.57.) . Strujai›jum zraka izi\›edu
IislUva Popira sinQnjio se Statiéki pritisak tako la je postau rr ai ji uJ atri1os(orSItug koji sa s(rafts
djeluje na Iiul‹›ve i piiUlfzav4 il jc°dun di ug‹›iti. Zbc›g loga jo, iJupi imjtr, opa>ilu da se Urcduvi
Molei‹ulsl‹e sile kod tec”nosti. Povrs”inski napon.
i›Jimcilaze u suvi e irtaluin razrnaku.
Aku sta'7in›o kapljicu vodu na staklenu plocu, voda se razli,e. Kaxerr o du
Ogled: F’un›‹› u u/uJai‹1 na sliCi 1.58. r›Jczem‹› mjeriti hrzif\u kiotarya tecitusli iii gaso. C,jt'v ica
/\ o›jeii slali ki I›riIis‹\k dcI‹ cjevGicu B i»jeii zbir stalitkug i ‹lHJarrHf:i«›g pritiska. Tu je uluga f;lu voda kvesi stal‹lo bsl.1.C1.aJ. Kada stavimo kapljicu zive na staklu ooa zauzme
sllujo tednosti, koja ude u cijev, svcju kinoti ku energiju protvara’ u Putencijalnu, usljcd cegu sfert›i oblik. Kañenic da ziva ne kvasi staklc (sl.1.61.b). Nivc vode so podize na
riastaje l‹rajuvin›u staklei›og sudc, a riivc xive spus”ta.
puve ailje viSir›« otuUa lu iiust prupurciuiJalnu velicini

Primjer: Pomo u Bernulijevu jedt›a iiJe i jenaéit4e koritin\‹iteta fjJo ernc ohjasniti i priilcip leta
aviuna (ptice...). Krilo aviona je zaubljeiJo oduzgo (slika 1.60.) Stoga c‘c urzina strujaiJja hiti veda s
goriJje stra‹Je krila nego s doilje strar›e jer protuk n\ura biti isli. Tu ujeJr›c zr›adi da c‘e staticki
pritisak biti manji iznad krila. Ta razlika pritisaka na donjuj i gornjoj slrani krila naziva sc dinamidki
potisak. Oo un›cgu ava avicnu da uzleti i odrzava se u zraku.
Vjercvatno ste zapczili kako insekti hudaju po povrs*ini vode. Povr”sina
tec”nosti se ponas”a kao zategnuta opt›a. To mozemo provjeriti jedr ostavnim
ugledom. IgIu stavirrio na novinski papir, a zatini sve to pazljivc na povr ir›u
vode. Kada papir upije vodu i potone igla ostane na povrs'ini vode.

66 67
 Kako to mozemo objasniti? Posmatrajmo molekul A u r:nutras”njosti Primjer: Dvije kaPl|ire vodC ili Zive brze se slij\i \i jednu kap. Zañto?
tecnosti. Rezultujuc'a sila na molekul A je jednaka nuli jer ga sa svih strana (R. Tecnost lezi cla smanji svojim sIof›cdn‹/ oovr'sinu Vega kap ima man|ti povr inu negu tlvijc manje
podjednako privlade susjedni molekuli. kapi.)
Rezultujuda sila na molekul B, koji se nalazi
Pitanja i zadaci•
na povrñini tecnosti, nije jednaka nuli i 1) Sta je idealan fluid?
usmjerena
je ka unutrasnjosti jer je iznad zrak. Ta sila — - — 2) Sta znaci kada kazemo da jc fiiiirt nesti4ljiv?
tezi da uvuce molekule sa povrsme tecnosti u _ ” —_ (R: Oa mu je gustina stalna.)
- — - ?} Sta je zonreminski prctnk fluicla* Kojim se jeclinicnmn izraxava?
njenu unutrañnjost. Stoga tednost tezi da " (R: SI jedinica je m’/s. Koristi se i mje4ovita jedinica Lis)
umanji svoju slobodnu povr”sinu, pa se — — 4) Kakva je raspocljela pritisak a 'J horizontalnoj cijevi krcz koju prntice fluid?
skupija poput zategnute opne. Ta pojava se 5) Polupreci1ik kapilare se smanji tri puta Kako re se prnmjeniti visina nivc:1 iste tcñncsti \i ltaplji<i?
naziva povrs”inska napetcst, odnosno
povrs”inski napon
Da hi sc poveéala slohcdna pcvrsina ternosti potrehnn je izvr/siti neki rad 6 c:m Na koj\J re se vi9inti pocliri alkchnl tJ i tn;i l‹apilari* Knc?i«ijrnt pnvr inskoq napon a alk.nñoia
Rad izvrs”en da hi se povrs”ina tecnosti poveñalo za jedninicnu 'vrijednost je az=0,022 N/m
naziva se koeficijent oovrs*inskog napona.

(R: Sz=800S›; S,v,=S,v,; v;=4,37-10* n1/s}

S
1. /s
Koeficijent povr inskng napnna zavisi nd vrsie tecnost, odnosno jarine T It)

koefici|e

Primjesc u ternostima sman uj« pcvrs*inski napon. Sapunica (deterdzent) zt iskazi i fnrrriul‹:
smanjuje povrs”inski napon *sto omog‹zcava lakhe pranje. Povrsinsl‹i napon sc F
smanj‹zte zagrijnvanjem ternosti t itis‹sk je cdnos sile i oovrs” ine r›a l‹o)u to sha djclujc.
S

SI jedinica za pritisak jc paskaI (Pa}

Ti{eit ffrcnjcnom ti ternost smanjtije sc tezina za onolikc koliko ‹ *; ko n‹rifef-

Prctnk u bile k‹›tem presirku sti uirte cijevi ie konstantan.

Re i ›ntina (za hcrizootalnu cij‹*v):Zbir static”kcg I

Visino nodizanja tecnosti u kapilari propo-rcionalna |e kocfici|er›tu cTirtamickog pritiska u bi!o kojuj tacki strttjnc c:ijovi je konst•›ntat1
povrs”inskog napona a nhrnuto poIu r›rerr›ikri kat›ilare. Na sIici 1.G1‹: vidimo
da se u uzim l‹apilarama vcda pnpela na vec‹› visiniJ l‹: i s o . to st ‹ e pri vecim hrzinama prelazi u
turbulentno (vrtlo*nu j strujartje.

69
68

Oiticr Hajaiu ( 1038-1 I 2(i)
U l”enost ti ela od ravnotezno olozaja je elongacija. Na veéa uda enos
tijela od ravnoteznog polozaja je amplituda. a s ici . 2. to su udaljenost
OB.
Kod svih oscilacija moze se uocti da se javlja sila koja je orijentirana ka
ravnoteznom polo*aju i vraéa tijelo u ravnotezni polozaj. U ravnoteznom
polozaju ova sila jednaka je nuli. Kada je velic”ina te osni ol e o
udaljenosti od ravnoteznog polozaja x,

1.5. OsciIacije (titraji) i talasi (valovi)

onda se osciliranje zove harmonijsko pri cemu je k konstanta proporci-
Oscilatorno kretanje onalnosti. Predznak " -” s›avijen je zato Sto elongaciju x mjerimo od
ravnoteznog polozaja, a sila F je usmjerena ka ravt\otezi›om polozaju.
Lestu se susrudumo sa kretanjem kcje se zove osciliranje (treperenje). Ovakvu vrstu soi1ac ko e se odvi u od u ic je unu a”snje sile nazivamo
List na drvetu oscilira pod dejstvom vjetra, klatnc zidnog sata oscilira, klip slobodnim oscilacijama.
benzinskug motora krede se s jednog kraja cilir›dro na diugi. Sva ta kretanja
imaju zajedi i ku cscbii›u da su poriodicna, tj. du se poriavljaju posiije
odredei›og vremena. Vrijeme posliie kojeg su krelar je punovi zove se period
T. Orafic*ko prikazivanje harnJonijskog osciluvanja
Oka irno tijelo u elasticnu oprugu (slil‹a 1.G2.).Urdu zauzrne
ravi›otezni pulcñaj 0. F’ovucit»u tijelc »ariixc u polozaj B i Ak‹› !iz lijt›In i\‹\ u‹›iiJzi (slika J.GB.a) pcstavHnu pisaljku (llurtiasler, kist), dobit Mem*› tra•g rna
pustimo ga. Elasti r a sila cpi”uge vuce tijclo ka ravt›ote r on
polozaju i ono se krece ubrzano. Usljed ifjercije tijelo se nece grafi ki prikaz promjene uiui\gacije iijetu sa viunic‹›om (sIiI‹a 1.GJ.b). Vidimc da uiungacija rasto
zaustaviti u ravnoteznom polozaju. Nastavit de se kretati ud U du A, zat‹it opada do route, rr›ijeiija si1\ju‹ pa uor4cvu poslilu anlplitudu u N, vraca se u 0 itd.
prema gore, ali elasticna sila tezi da ga viali u ra\‹nutezni
polozaj. Tijelo se zaustavi u polc2aju A, i nakon toga nastavi
kretanje prema dclje. To se ponavlja i kazemo da tijelo
oscilira. Slic”nc bi se kretalu i klatr›o kada Uismc ga izvoli iz ravi
oleznog polczaja. 0
Osubenost uvih k etai j je o se tije o pe od
p nekoj putanje ai je cno u a s jera. Ovo kretanje
sc zove os 51.5.62.
jeitir
T/2
Oscilaturno kretanje nastaje zato s”to tijelu nastcji da zauzmu polozaj
stabilne ravnotuze. Kada tijelo, na slici 1.G2. prede put ud A do B i natrag do
A onda je izvrsilo punu oscilaciju.
ije e t ajanja jedn c ac e ove se e T Tijelc
polozaja A u pclczaj B za T£2. be duci iz ¿olozaja 0 Al.I.CJ. 1*i^.›Ijk.t k‹›):› u*cilira ostu›'Ij» tc ag ua puyiru
polozaj A? u a) pat›ii' tt›ii ujv, by yapir s‹' jc‹tiicliku uuitijcra

Broi oscilacija u jednoj sekundi ie f

Al‹u nu amplitude u luku vieriiur\a ne
riJijcrija, oi›da su cscHucije neprigu”sene
(kac i1a sliii I.G3.b). u“*u iPliluoau
Jedinica za frekvcil erc Hz ku vremena smar\juje, orida se usci je
Podsjetimo se da je veza izmedu frekvencije i periuda data relacijom 70

t’ = —
T’
 sene (amui”tizova‹Je).
Na slici 1.Gs. je lijovak u koj+m se
nalazi sutJi pi|esak. Kada lijevak oscilira, iz
S
njega cuii pijesak i take ostavlja trag na
popiru. Ako papir jodiJcliko vudernu u smje«J

71
ckomitnm na smjer csciiiranja, trag de se
Rje5en)e: Oscilacije su harmonijske akn je velirina sile knja vrara klatnn u ravnotezni polozaj
razviti cJ krivulju. Iz oblika kriv‹Jl|e
proporcionalna elongaciji.
mo2emo ustancviti t1a li jc osriliranje
F=-kx
neprigusenc ili priguñcno.

----
---- ---- ----- At
Klatno -- -- - - - -- -- -- .A‹
””””‘ ‘ ”‘ ‘ ”‘ A
Kad okac*eno tiielo, kao no Sl. 1,65. He rmoni jsko os‹-iliran je li jev k.i so
slici 1.66. koje se nalazi ri
stabilnoj ravnotezi, izvedemn iz

klatnai",Jvnntezni

Uk‹Jpna mehaniCk'i enerqii‹› klatna ‹J tañ ki 4. i* K,=m¿h Kana kiigli*y

A 2

h
{’ B
SI.1.66.b.

mo2emo zanrmñ rili t‹' jr

’u' = "?l oMnr• - h —

‘ 2’
Al‹n gomji izrnz tivrstimn ii jerlnañin! i (2) ‹i‹›l›ivamr

Primjer 1: Dokaz.ati da sti o•.riIar‹ije matomatiñ kog klatna, za main otkI‹›ne ocl ravnote?nc'q
polO2e(a.harmonijske

72 73
S obzirunJ da je w = , gornja jednaéina dobiva oblik
Talasno kretanje
Kada bacimo kamenñic na mirnu povr”sinu vode, vidimo kako se stvaraju
Rezonancija talasi. Zapazamo da se dijelidi vode dizu i spuñtaju, a koncentridni krugovi se
“ Na elasticnu horizontalnu ”sipku okacimo tri sire po povr ini vode. Prostiranje talasa se uoca 7a npr. na zitnom polju kada
klatna. Prvo i trede neka irr\aju jednake duzine. pod djelovanjem vjetra stabljike pocnu da se njisu a poremedaj se siri poljem,
Svako od njih moze slobodno oscilirati kada mada svaka stabljika ostaje na svom mjestu.
izvedemo kuglicu iz ravnoteznog polozaja. Sta su talasi i kako nastaju?
Frek' encija kojom oscilira tijelo, kada ga Sirenje talasa mozemo objasniti
pomocu
ebbe st sa o v se so stvena inodela od niza kuglica vezanih
frekvencija. U nas“end primjeru ona zavisi od elastic*nim oprugama (slika 1.68.) Kada
duzine klatna. Ake u odreñer›im vrefncnskin› se prva l‹ug!• surne udesno i tako
intervalirna djclujemo, naprirrijer, rukcm ip izvede iz ravnoteznog polczaja, priblizi Sl.1.68. I'rcnosei

qi u u o c s prinudne sci c Ay se drugoj kriglici. Opruga ce biti

se frekveiscija p iu osc sa i sat›ijet a tat‹o da djeluje na obje kuglice. F'rva de se kuglica vi acati r /›rvooitari
uljccajer›i 1.1.6’J. Rczoiiaiicija t›olo?aj, a drugs ce se pomjeiiti naprijed. Ona ce sabiti drugu oprugu itd.
iso trej n r uoc e o
os jac nosc a era r OZIV2
ve 74
Oscilir u c”esticarna. U tone slucaju osciliranje jed:›e 1. Dtugi kraj pokieñcr‹Jo,
anje c”estice neke moci ostati izolovano, nego ce se gore- doije, ncrn‹alrio nt
be se postepeno t›i enositi na ostale ccstice, kao u crijevo. @jelidi osciliraju
prencsi
ti sa nasem modelu sa kuglicama. I roalne sredine: normalno na pravac sirenja
kuglicc Zemlju, vodu, vazduh, mozemo smatrati talasa "(sIil‹a 1.69.). Takav
na elasticnim jer izmedu rijf ovih djelica fijeluju talas se zove transver al i
kuglicu elasticne sile.
. be i u je o) od koje se os aci e e os
Ovakv a ta cestice, riazivan}u
o vor a asa. Prema tcme, da bi postojao talas,
J3reno 75
senje mora postcjati izvor talasa i elasticria sredina
osc kroz kcju se talas prostii e.
ja kroz Treba razlikovati brzinu prostiranja talasa
eiastid o‹J brzine uscilovanja djeli a sredine. Cestice
nu sredine ostaju na svojim mjestima i samo
sredin osciliraju okc ravnoteznog pciozaja. Talas se
u prostire brzinom koja zavisi od sredine kroz kcju
naziva se prostiie talas. Najve a je kroz c”vrsta tijela, a
se najmanja kroz gasove.
talasn Ako dieliéi oscil ra u u ra cu siren tala o
o k eta - takav talas zove longitudinalni.
e.
U
S
c
ta se
v
podr
r
azu
s
mjev
t
a
i
pcd n
elasti J
cno u
m gumono crijcvo iti cIastiñr\tJ c(›rugr jr›dnins krajem
sredi z
i›om' a
/
Neku z
sredi i
nu t
srnat J
ran c
elasti i
c“no l
n› i
aku
post t
oje a
elasti L
cne ›
veze l
nJed
 ldealan gas. Pritisak idealnog gasa

U prethodr›nm poqlavljt› saznali smc da se gas sastoji od rijetkc raspo-

redenih molekula. Zapremina koju zausimaju molekuli desetak hiljada ptJta je
manja oc1 zapreminu qasa. Molekuli gasa se haoticno kreéu i medusobno
elastidno sudaraju.
Takav model gasa kod kojeg je zapremina molekula zanemarljiva u
cdnosu na z p e u ga oe po p n ane u
v nj u a o se gas o ue gasa zami”sIjcmo kmo mnostvc
p‹›tpunc elastcnil kuqlica ri nesredencm kretanju.

GAS

4L2.2. Premiennm *grcgacnng.st»nja tiicio mijenja rr qtcg‹›s’n *ti›uir iñnjn cncrpiji›

Ogled. KaPIir:u razri|edenng mlijeka ti vcdi stavit‹° na mikrosknPsI‹n stakln K»cI
posmatramo te kopljice pod mikroskcpom zapazamo da se ‹›ile krer‹J haoticno - ti °›vii ii
smjerovima. Kretanje masnih kapljica mlijuka izazv,aon jo t1‹1arr:inns molrki›Ia vn‹i« •'\i‹o r›\liiek'°
malo zagrijemn zapazamo rla je kretanje kapltiro 2ivlje Ovu vrst\i I‹i rttinja t›rvi ;ie z‹ipñzi‹-›
engleski botaniñar Braur› (1027 gncl) pa se ta vrsta kretanja naziva Brauilovo kretanje.
Ogled: Difuzija jr pojava prndiranja r.estira j‹*‹/nc vrstn mc‹Ti re°.tice ‹Ii‹i‹j‹ vr°.*e
Zapa2a se kod sva tri agregatna stanja i posIjccIic‹J t‹' moleI«1l'‹kng kretanja
U menzuni ilaspitr do neke visine r‹istvor plave Na|ice a satin› p,‹xIjivo *ip-ijtt° list'' vo‹Jli
Zapazamo oñtru graniccJ izmedu tednosti. Ostavimu li meiJziir\J nt›koliko clai1›\ zaPa2amn cl.‹
vis*e nema oñtre granice. Kazemc da su n1cIekciIi plavt• qalice c n ‹› i m IekiJir v‹›
onrnuto. Ako tecnost zagrijemo difuzija ñe tGdi hrze.
Prema tome eksperimenrom se moze utvrditi: Molekiili se haotirno KreéfJ,
izmedu njih postoji medumolekularni prostor, oni sc me0usobnn t›rivlare ili
odbijaju, ovisno o njihovoj medusobnoj udaljenosti. Zbog kretanja, imat re
molekuli kinetidku energiju. Molekuli, zbog sila koje djeluju izmedu njih inlat é
i potencijalnu energiju. Kinetidka i potencijalna energija svih naolektila
nekog tijela naziva se unutras”nja energija tijela i oznacava se sa U:

Zadaci:
1\ Koliko ima mclova i jeclinki: a) u J kg wee, h) \* 1 kg altiminija

(R: a) Molama masa vode jc tvi=18 g/rr›‹›I, n = “ n=5ñ,’› mm: FJ=n N..=S,?''1 1¿''^
X c '»‹›l
molekula. b) M=27 g/mcl; n=37 mol; N=2,2fi 10°^ atnma)

2) U komadu bakra ima N-4 10* atoma. Kolika jc mase komad+1 bakra? M=Cñ, g/ii ‹›l.
(R:n=66,4 mol; m='4.216 kg)
80 temperature t Ovi
stanja gasa AKn se jedna od njih mijenja, na primjer tcmperfit‹irn, onrla re se
mijenjati i ostale rJVije.

81
flto je temperalura veda kineti ka energija t»oIekuIa je veca, E,-T.
SI jedinica ten›peraturu je kelvin (K). Mriugi zakoni fizike mo9U st jed‹›ostavrJije izraziti lzoprocesi
upotrebom apsolutne skate temperalufe. Ona ima dvije osnovne tadke: aPsulutnu riulu (0 K) i troj*Ju
Ako jedna od veli0ina koja karakteri5e stanje gasa ostaje nepromijenjena
ta0ku vode (273,16 K). Apsolutna nula temperature izra2er›a Celzijusovom temperaturuft\ iznosi
onda imamo izoprocese. Analizirat cemo izoprocese koriste0i jednacinu
273,t5“C. Ohilje2imo sa I temperaturu u ’C, a sa T temperaturu izrazer›u kelvininJa (K), tadc
stanja idealnog gasa, pri cemu cemo smatrati da je za svaki izoproces
njihuvu vezu muzemo izrazili:
koliñina gasa stalna.
’I’(Kj-27ñ,15 + t°C
1) Izotermicki proces (T=const). Iz jednacine gasnog stanja
Jednacina koja povezuje sve tri velidine stanja gasa naziva se jednadina zapazamo da je u tom sludaju
stanja idealnog gasa:

T _
tj. proizvod pritiska i zapremiiJe odredene kolidine gasa, na stalnoj
Vrijednost konstante zavisi od kolicii›e gasa. Za kolic”inu gasa n=1 mol vrijenost tempura- turi,ostaje konstantan. D‹› ovcg zakljucka su do“sli job u 17. stuljecu
koiistanta iznosi 8,31 J/nJoIL i naziva se univerzalna gasna konstanta R: i›aucnic! Boyle i Marictte (I.3ojl i Mariot) to je pcznato kao Bojl-Mariotov
zakon. h!u sIici 2.4.a. prikazar je grafidlti izoterrrii ki proces u pV - dijagran›u.
R = 8,3i Uucavan u d°u snJarJjcfJ|cti\ zaprcr»ii›e raste pritisak i obratno.
n‹uI1?
2) tzobarski proce» (A=const). Iz jednakim gasnog stanja uocavarr\u
da ju u ovum sludaju

Primjer 1: Posuua od 2U I sac1r?.i (J4 g kisil‹a. l\uIiki su pritisak oñukuje i\u teinPuruturi UU 'C‘s T T¿ ’
M=32 g.'mol.
Tz
,7jes*enje:
V=20 l=20 10“ m*
m=64 g tj. oanos zapremine i apsolutne temperature gasa, na staIno«› pritisku, je
konstantan. Ova relacija jo poznata kao Gay-Lussacov zako«. Na slici 2.4.b.
M=32 g/mol
pV=nRfi Polbnu je nan koicmu jc graficki prikaz izubarskog process. Uo avamu da zapremino gasa, pri
t=100°C' T=373 K stalnom pritiska, lineorno raste sa temperaturom.
p=? kisika: a - ' - ; n = 2 mua

‹›lt I _ 2 ›t ul 8,J ) J . H›ulL 3?J L

V,

V T T
a) ’1=coiu , iz‹›ternuéiii yr rvcc* b) p- coiis+, ixobarsl‹i pi ccv* c) \'-coms t, izolio r;lii proce!,

.#•AT
Z
gdjC jC n kclitipu gasa, T ter›zpcraturu gg$ 3) lohorski proces (V=const). Ako je zapreinina gasa konstantna, ondc
¿.
je
n=3 mola
T=(278+20) K-203 K 293 K . P _P*
U=? U = 10956,7 J T, T,

82 83
 Odnos pritiska i apsolutne temperature gasa, pri strmoj zapremini je
konstantan. Ova relacija je poznata kao Charlesov (S”arlov) zakon. Na slici Cvrsto stanje tvari (supstance)
2.4.c. je grafiñki prikaza izohorskog procesa. Uoc'avamo da pritisak gasa, pri
stalnoj zapremini, linearno raste sa temperaturom. Npr. u automobilskoj gumi
(stalna zapremina) na visokoj temperaturi se mo2e pritisak poveéati toliko da
guma eksplodira

Zadaci
1) lzvjesna kolicina gasa zatJzima zapremintJ 100 cms kod pritiska 161,3 kPa. Kolika ée biti
zapremina ako Se pritisak powda na I fi0 kFa* T-cunst.
(R: 67,5 cmm)
2) 2’apremina iclealnoq gasa nn temperat‹iri 0“C, iznosi V.=20 l. Kolika re niii z‹at›remina ako sr•
temperature pcveca na 320 IN? p=rcnst
(R: 23,1 I)

/to/iri•›‹›Sc/psfanr ' je oclnos mase supstance m i njegove

mnlarnr mase M, odnosno hro|a jedii°›ki N i Avogarlt eve
konstanta N

ru as e a tijela ie zhir kineti5ke energije njrgov1h molokula

i potencijalne energiio rtjifiovog medudjelovanja .
h cY In / ‹a znnemarujr se me8udl+Iuvanjn molektila i
zaDremina molekula u odnnsu na zapremtnu gasa.

UnuI‹oñn energi idemtnognam‹ U=-nRT

T
pV = riRT

V
Amorftire
T

’— = ennst T

IyohwfrkiprOctsfV:cons)
Tecni kristali sr ternosti koje imaju› i
ima okn 1°â svih organskig spnjevo. To
duguljastoq ohlika Kristalno svn|stva
odredenom inte ’alri temperature, koda
neke osohine I‹ristaIa. Owl oaobini
sr› spojevi sastavijeni od mole I‹i‹la
terni kristali zadr avaj‹. samo u
dal|im pnvecavanjem tcmperatrtre

84 85
prelaze u bistru tecnost. Tecni kristali, u novije vrijeme, imaju sve vecu primjeMu
popre”cnog presjeka. Hukov zakon poprima oblik
u tehnici, na primjer za izradu ekrana dzepnih ra unara i ulektri nih satova,
itd.
- E—
S£

Deformacije tijela. Hukov zakon

E je modul elasticnosti i naziva ss Joungov (Jangov) modul. On zavisi od
Lvrsta tijela zbog jakih siia izmedu vrste tijela.
Sestica imaju stalnu zapreminu. Model
cvrstog tijela mo:2emo slikcvito prikazati
kao kugle rnudusobnu vezane jakins
elasticnim opiugama (sl.2.4.d.). Ako vr'simu
pritisak na cvrsto tijulu, r»oxo do i do
‹-i I) Curncria tiaka ifiia du2iriu {’=4U cite. Kada se jedan ryef\ xraj oplcruti legurn od 10U g, ona se
izduzi z, cliv. Ak‹› t›cpre iJi stes|oh \rake in›a povr inu S=0,t en›* udredi: u) relativnu Jolorrnuciju,
Uj n‹\pot›, c) rncdul elas!iGr›osti.
(R. a) U,0 , Uj F/1=2 0’N/ri “, c) E=4 10” Fa)
promje‹›e uhlika tijela (i tijegove zaprei\ ii e)
tj detormacije tijela.
Deformacija tijela i»uze Uiti clasti na i (R. F=45 N; t»=4, l‹gj
plastidna. Ako se tijelu pcalije Jjulu«ai ju

Tccr\i kristali sc kcristu za izraJu ckrar›a kuci clxepry.1 ra ‹i Para, malit\ tel‹•vizura i prijer›usniI\ kcnlpjutura. Nu she. je priko

djeluje, F/S.

elasli inc de!uiii›acijo. Hui‹o›‹ zakcr‹ gh bi

relativnm detoi“nlacija j‹: proporciotlatna
naponu. Na primjci, l‹ocl deformacijr'
istezar›ja (sl.2.4.f.) izdu?unje \‹ u pci-ed‹›iiju
sa prvobiti›oi» du?ii›om daje relativnu
cieforn›aciju At/t, a veIicii›a napona je
odrcdenja odilosom F/S, gdje je S povr”sir›a

87
86
 Koli6ina toplote U praksi se teste koristi i veliñina toplotni kapacitet C koji jo jeclnak proizvootJ mase
tijela i njegoveg specificnog tcplntnng ka{›aritcta. C•mc.
U prethodnom poglavljci smo saznali rta je \›niitra4nia enrrgijo tijela jcclnaka zbiru kiiJclick › i
potencijalne energije njegovih molekula Ko1 idealnog gasa mode se zanemariti pntcnci|aIna Na krajri knjigr. s‹› date vrijednnsti specifiñnog toplctnog kaparit+t.› za neke sipitanr. Vocia
energija mnlckula tc je \inrltra nja enerqita idealnng gasa jerlnal‹a kinrtiñl‹oj encrgiji Iz relacija za ima desetaI‹ puta vcdi snecifiñni toplctni kapar:itet od metala, Etc znaci do se teze zagriinvo
pntisak idealnoq gasa i jerlna inc gasnog stan|a mole se rlnkazati da je unutrasnja energije cci metala, ali zato i texe hladi.
Idealnog gasa prnporcinnalna temperattiri qasa i knlirini qasa'
T
U=-nRT
Za odredivanje sperifidnog tnplntnng
Ako zaqrijrmo gas Povrcava mci se tin itra°,ni energija, akn se qas f›l3rIi smanjt/je mii sr kapacitela sluzimo se kalcrimetrom. Najre ce se
koristi kalorimetar sa vodom (sl.2.5). Sastnji se
od posude malog toplctncg kapaciteta koji je
dobro toplotno iz.oIo 'an od ckoline. Ternsnmrtn.
T mieri promjenu tcriiperature, kada en i i ›/nrI': sta
' zac|i i|ano tiy’.In ?-.lji se s{Jc‹:ifi‹°,tJi to[›Iotn' -' ‹-.i\ ›t
cdrcñuje.

Rje”senje:

m i=4,.=›i*fety. ”'
“ kg°C 2cljczna kcigla se nhladi do temperature t,
(trimprrattira ravnoteznog ntanja) a hlacIni.o voda se
zagrije rtn temperature t,. Koliñina toplnte knjt› je
c'tPi›°›t.la

t 2 = 305° C

fi/ AlciminijSka i IJakarila ktigla jedilakih m<tsa zagi ij‹tnr EU d‹› iste l‹›inper0tiire i stavljrne °,N ii i*:te
kclirine hladne vode. Kcja re krigla vise zagrij‹iti vo‹It›?
IR Altiminij",l‹a. Zañtn+)
88 83
4) U kadi se r•alazi 00 I vode terripe‹ature 20"C. Kulikc litcra vude luinpuraturu 1U0“C treba uliti u
kadu da se nakon mije5ai›ja dobije vuda ugodna za kupaiJje. tj lempuraturu 3G“C?
(R: Vt=20 I)
Termicko s”irenje c”vrstih tijela i tednosti. Termometri.
Ops”tepoznata je dii›jenica da se lijeiu pri zagrijavanju diri, a pri htadenju
skuplja. 0 toj pojavi se mora i te kako voditi racuna u tehnici izgradnje raznifi
uredaja i objekata. Na primjer, pri izgradnji zeljeznils n›cstova i’Ii postavljanju
zeljeznif› s”ina mora se ostavljati izvjestan razrnal‹ kako bi Sh› mogle nesmetano
”siriti za vrijeme toplih dana. Termicko Sirenje ss vrs”i tako jakom silom da Ui
se zeljezne kcnstrukcije iskrivile, al‹o se i›ebi ostavljau sloUudaiJ rr eduproslt›r.
Linearnc ”sirenje
U gciiJjcj relaciji a je terrr icl‹i kcef›cijent lii earr›og sircnja i cm zovisi od rstc
materijala. Duzir›a ”sipke i1a temperature I cc biti, t=tt i at, odiiusnu
fit ”
90
Zapremlnsko s”irenje
Tijela se, u principu, fire zapreminski. Promjena zapremine sa
tempera- turom moze se predstaviti relacijom,
gdje je: Vt - zapremina na 0”C, V - zmpremina na temperaturi I, \ -
termicki koeficijent zapreminskog s“irenja. On zavisi od vrste materijala i tri
puta je veci od kueficijenta linearnog s'irenja, \=3c. Na kraju knjige je data
tablica koefirijenata zapreminskog sirenja za neke tec”nosti. TecnoSt!
imaju vecu vrijednust koeficijen\a to znaci da se brze s”ire. Tecnosti se, inace,
ne”sto brze
*ire na vi inn ten\peraturama.
sirenja tijeI‹i t›r\ zagrijavui j‹i i skugljaiJja pri hladeriju. Vcda se
naimo pri I ladenju cJ +4 C. do 0”C siri umjesto da se skuplja.
Vcda irria na|ve u nusti!›u na J’ C (sI.2.0-lijevo). Kadm se voda
smrzos ied piiva Us voJ‹ jew ima manj‹› gusiinu od vode
(sl. .6.desnu).
J'a oncmal1ju vode irua veliki znacaj u prirodi. Ten›peratura
ispcd 1|a leu 'iluda mt r izc od 0"C, su onogucavo
udrzavanjc Zivota u vudi i za vrijeme na‘ ih hladnoña. U nas”in›
Termometri
Termometr.‹ su sprave za mjerenju temperature. Naj'ce5ce se zasnivaju na
sirenju tijela pri zagrijavanju, uJnosric skupljanja pri hladenju. Najvi”se se koriste
termometri sa ivom, (sI.2.9). 2iva se ravnomjerno s*iri pri zagrijavanju, ne
lijepi se za staklo i nalazi se u te”cnom agregatnom stanju od -39“G do
+357“G. Tormometar se sastoji od jednog staklenog kapilara koji je na
donjem kraju pros”irer\ Icpticom i koja je ispunjena zivom. Iznad zive, u
kapilcri, je bezvaz-
 dus*ni prostor da ziva ne bi oksidirala. Kapilar je pridvrññen r›z
jednu skalu i podijeljenu na stepene Celzija. Kao osnova za
tf podjelu koriste se dvije karakteristirne temperat‹me
temperatura topljenja leda (0"C) i temperatura kIjuc'anja vodc‹
(100’C). Prema tome 1°C je stoti dio tog intervals.
Ljekarski termometar mjeri temperaturri Ijudskog tijela.
trna skraéenu skalu od 35°C do 42”C, jer se *i torn intervalti
krede temperatura tijela. Kod njega jc kapilar, pri izlasku iz
loptastog pros”irenja, suzen. Pri povi”senju temperature ziv.n 2.2. Termodinamika
moze da izlazi iz rezervoara kroz suzenje, ali se ne mete
vratiti nazad jer se napravi prekid niti Na taj narin termometri
pokazuje maksimalno izmierenri temneratur‹› i poslij‹
prestanka zagrijavanja (st.2.10›. 3iv‹n sc vrote nazi d
“stresaiajem” termometri.
Zadasi

V zn skazi I formule
t Ko/idi I /ofe je m)era za promjenu unutras•ie energije,

Kolidina tcnlote koju neko tijelo zagrijavanjem primi ili

l›ladonjem preda, jednaka ie proizvodu mase tijela, prcn›jer.e
temperature i kon›nstante c. S i icni o tn k .. .,
ti|elo c zavisi od vrste sc›pstance.
Termi€I‹o ñiren”ye samo ti iednom pravct‹ je linesrno /rrnJr

Z r . ›skn si/enie tijela s+ mote predstaviti relacijom frlcsi o},

gd)e koeficijent zapren›inskog s”irt*ni• Y=/o i zovisi od vrste supstance.
4 d ri hladet›jti od 4°C do 0*C ”siri umjesto da se skuplja.
se zovo codeiima veliki znadaj u unutras“ ni-.
' oaj

prir‹›di.

Prvi zakon termodinamike jc, u su iini, pro irenje zakona odrzanja

mchanirkc ener{ i;ir na toplotne pnjave. Vet stcljerima su ljudi pokt‹ avaii cla

92 93
naprave mas”inu koja bi radila ne tro”seéi nikakvu energiju. Takva ma”siila
se zove perpetuum mobile prve vrste. Naravno, prema pivom zakcnu
termodinamike, nemugude jo konstruisati mas*inu koja bi radila ne tro*seci
nikakvu energiju.
Rad gasa pri izobarskom *sirenju
Kod iug›lotnih tr as”ina radna supstanca je zagrijani gas, udncsnc para.
Zriak minus znaéi da pri adijabatskom procesu sistem vrñi raJ na racur\ srnanjenja unutragnje
energije. Ukoiikc se na sistemu vr i rad, onda mu se pove ava unutra*snju energija.
U slvamosti nei»a cisfo adijabatskih procesa, jer nema savr5enih toplotnih izolatora. Medutim,
procus koji se odvija brzu moñemu smatrati priLlizno adijabatskim. Na primjer, prilikcrn ispus”tanja
gasa CU; iz posude u ko|oj je on bio pod velikim pritiskom, ukolna para se zaledi. Smanjenjem ur\
utra nje energije, pri adijabatskom ”sirenju gasa (eMpanzijaj, gas se hladi. Na tom pricipu se
dobitaju iliskc temperature.
Slicno tome, prilikom adijabatskug sabijanja (kompresija)
gas se zagrije (npr. kod Diesel motora).

Na sIic› 2.1?. je pV dijagram, na kojem je prikazan

izotermitki proces (T=const) i adijabatski proces (Q=0). Pri

v,

IL2.! S. li:.‹1 }›ri iiiii jiibatskoin

V, i izoteriuitkoin process

far \ctcv (Karnoov) kr'uzni proces.

Vazr›aL sm‹› da se riief z\t›i ki nod mozu pott›ur›o pretvoriti u tuplotu.
Iviudutim !z icplote so moze dobiti samo odre8ena kolicina rada!
lstrazivanja provedena sa ciljem da se unutra”si›ja energija koristi za vrijeme
.adu, i pi. kod toplctr›if‹ mas*ina, pokuzala su da za takav piccus muraju biti
orJredeni usl‹›vi.
Francusl‹i inzinjer Cart‹ot (Karnu) jc 1824 godine uvidio da parna marina

gdje je iiñ \ -S
. ):i ii asti impre:mine gasa.

V,=1 I=10“*m”
Vs=3 I= J0“*m' c “'
A=200 J
p=1 bar=*0° Pe

Adijabatski proccs.
F'rocesi kuy se uJvijoju Uoz razrritui›c tuplcto sa okolincin nczivaju su adijaUatski grucesi.
Zalitjuv la sistem i1u razntjofJ,uju tuplulu sa ukuliiJolH uzI\acavun›u izrazurt› Q-0. Uvrstavanjcn tcg
uslcva u izraz za pr ‘i zakuiJ tor:\\udiriar\\ike JoUivan\u.

A=-1U. 0 A B v
Sl•2.14. u) por»a i»u'•i‹i», h) cit‹o tct›Iutnc ittañiuc, c) tur late›’ k c”u1»i pru«*s

94 95
temperatura leda raste sve do 0°C. U tom trenutku se led pocinje topiti. 102
Daljim zagrijavanjem uocavamo da se temperatura smjesc leda i vode ne
mijenja sve dok se sav led nu otopi. Tek tada temperatura nastale vode
pocinje da raste.
Iz ovog ogleda izvodimo zakljuéak da se tijelo topi na tac”no odredenoj
temperaturi koja se zove temperatura (tac”ka) topljenja. Ona zavisi od vrste
tijela. U tabeli, na kraju knjige, date su tacke tupljenja nekim supstanci. Na
primjer, led se topi na 0°C, 2iva na -39”C, aluminij na G50”1, bakar na
1083“C itd.
Tañka tcpljetija je ta no odredena samo l‹od kristalnih tijela (leek,
inetali,...j. Amortna tijela nemaju tacnu udroder›u ta ku tupljenja. f'ri zagrija-
vat ju posteper›o omel‹ avaju, pa tek unde prolaze u teci›u stanje (staklc,
sr›oIc...}

topiotc koju treba dovesti da se kg tijclu

tabl‹1 topljenja je specificna topiota tc›pljerija. , ' „,

topi.

ud vodon. Liio o sc oor+o.n i hveno 2et uzo (t‹uzn l ‹ r oc i a|azi

otvui z:

primjer,
stavimo malo soli u vodu, ona ée se sn•.izouti ma temperaturi ispud 0 ‘C. Stogu
 su zinii u hladnjak automobila vodi dodaju neke primjese (antifriz) da bi se
snizila tañka mznjenja Zimi se snijegom prekriveni putevi posipaju solju da bi
se snijeg, odnosno led, otopiu.
Legure imaju nizu tacl‹u topljenja nego Oisti metali. Zubarsko zlato ima
znatno nixu tañku topljenja kada mu se doda kadmij. Vudova legura (25%
Pb, 12,5% Sn, 12,5% Cd i 50% Bi) ima tacku topljenja 60,5°G iako nijednm
komponenta ove leguro nema tac”ku topljenja nizu od 200“C
Kada se tecnost hlad:, ona moze da prede u cvrsto agregatr›o stanje.
Temperatura na kojoj tijelo ocvrsne naziva se tacka mcnjenja. Ona je ista
keo tadka topljetJja. Na prlmjur, led se topi na 0“C, a takode i voda mrzne na
0“C. Istakli smc› da je zu topljer‹je t:'jeIa potrebno dovoditi toplotu. Prilikun›
ocvrcavanja tijela oslobada se toplota i tc ista ona koli ina koju se utros'ila za
topljenje.

Qi=nic@i= I kg 4.19 I fi°C; Qi=fi2,S kJ.

kt; C

uJovosti koiic«iu top)ote

Pitanja i zadac‹

(R.a)t7,0kJ,U) 1b1 lJ;

z' tcp!jor1jc ioda Icda iia tac”ki ' ' ‹

(Ft. Q=J 00,G kJ ifi“Z2 kJ=7-/2,0 kJ)
4)I\oIikc agrugatnilJ stanja ima supstcnoa i kuje su njiftove csnuvric karaI‹teiistiKe?
Q2 Q3
5) Za4le zamrzovar›jc vodo zap cir\ju prvu ma pcvrs*is;l!
6) Aku ue tijclu duvudi nuka koliciila tuplcte, da li cu s+ uvijek povisavati njegove temperature?

103
 Sublimacija je direktan prelazak iz ñvrstog u gosovito agregatno stanje.
Zradenje (radijacija). Toplota se prenosi putem infracrvenog (toplotnog) zra5en)a. To
Na primjer, kristalni jod direktnu isparava i na sohnoj teperaturi. Slidno se ziacenje je srodno sa svjetlosnim zracima i prostire se brzinom svjetlosti. Toplotnim zra0enjem, na
ponas”a i sumpor, kamlor, naftaliri... primjur, prenosi se energija sa Sunca na Zemlju.

Oak i led i sr\ijeg direl‹tno isparavaju. Na tcrnpuraluri 0,01“C i pritisku 6,13 milibara vud‹t se
nalazi u sva tii agregatna stanja. To je trojna tañka vode prema kcjuj se delinise jedinica za
tumperaturu kelvift (K). Kelvin 1/273,16 dio \ei»guru\uto trojr\e taCku vole.
Ohrr›ut proces ju resublimacija. Na prin›jei , gas GO, se Ouva u Uocan›a pod velikim pritiskom.
Naglio› ispus”tanjcin un resublimira u suhi led.
Pitanja i zadaci
Svako tijelu je sposubnc da zrac*i i da upija energiju toplotnog zra5enja. Emisiona mod tijela
zavisi od njogcvo tomperature. Kada se tijelo zagrije preko 500"C, onda emituje vidljivu svjetlost.
Tijela ntjedtJako apsorbuju toplotne zrake. Crne povr5ine bolje apsorbuju nego svijetle.
Prozorsko staklo propu4ta svjetlosne zrake (vidljivu svjetlost), a ne propus”ta toplotne zrake. Na toj
osobini stakla zasniva se upotreha staklenika za uzgoj bilja. Slakleni k‹ov propu5ta svjetlusne zrake
i unutras”njusl staklertika se ugrije. Mcoutim, stakleni krov ne propus”la topiotne zrake koje zrac”e
ugrijari.' predmeti.

Vazliii iskazi i forinule

is t ea imaju tadno odi edenu tacku

(I”i "C=ñ*t,ñ kJ i Li7tJ l4, Q=772,3 kJ)
topljenja. Fiastvori imaju iJi2u tacku topljenja nego éiste
tecnosti. Pritisak sitizava tadku topljenja leda.
Kolicii›a toplote koju treba dovesti da se 1 kg tijela otupi
na tacki topljcnja je / idn o n . qt = —
7ecnost isparava na svakoj temperaturi. Tecnosti se pri
isparavanju hlade.
eâ s kada pritisak njene zasicene pare postane
” jednak pritisku iznad tecnosti.
Gas se mode kondenzovali kada mu se temperatura snizi
ispod njegove kr1ti0ne.
/toIiñina Ion/nfe potrebna da 1 kg tednosti prede u paru, na
isto| temperaturi, naziva ser tci oi o.

Prerto*serije toplote -ñ‹id/im•• /ia je direktan prolazak iz ñvrstog u gasovito

agregatno stanje.
Prr.nos tonlnte se mote vrgiti eqn o e e en em

uknovfch p snore topao z1u1. oa jtJnoq Btu Jlugo n;0sto Zen|;1ne pov nt. for _ >Wu;e (»pn
1oIlsk stiuja) pioi1us+ toplulu su ukvulcra Isa vcIiI\e J‹\ljirto, p‹uvr§iriuilJ vudu. ? ciruge slim c
IilaJnija vodu se krucu f›u dnu u suprutii'0m smjeru. LI Itladiijaciri1‹J, hlaJfti Jiu je gore, a IJladari
zrak ids iiodulu. Zagiij*‹va‹›je prcstciija, vrsi be i\a slicaN i›u ii‹. I auijatui i se slavljaju !spud
pruzura gJjc jc iiajl›Iadri.'ji zral.. Tcpli zrak so lvi e i›avi u, a I\laditi r\al ixe.

106
107
 ”Rio se terirya i e£tperimeat razifa*c mart do
teorij‹i rtije rlrihra ”
Relativnu gres”kri mjerenju gustine mozemo izracunali iz relacije (vidi zhirku "Zadaci i ogledi iz
Fcynman fizike")

p ’ m V

Laboratorijske vjezbe gdje su m i V - srednje vrijednosti zapreminc i masc tijelo, 1m -masa najm••i+9 ega na vagi koja
izazove skretan)e kazaljke, IV — polovina izno6a najman|og podioka na monzuri.

1. Odredivanje gustine tijela Apsoltitna qrc”ska mjerenta jr Ap=e g . C'tJstina tijela jc ci granicama

Gustina tijela je svojstvo supatance (tvari) od koje je tijelo napravljeno.

Napom+ino: Mjr*cvit‹i jedinicti zn ntistint i, g/cm* izraziti ‹J t›nInznim Sf jcdnicama,

kg/m Doi‹o i da jc g/r:m”= 10 l‹g*m*!
Svaki put kacla or ti|eIo izvarli iz vote treha pnnnvn nrlrcditi nivn vndc iJ menziiri’ Porctni nivn
gdje je m masa tijela, V zapremina tijela. treba cln ht›rie takav da pn Ii|r \Ji‹in)‹Ii j‹i tii‹:I'm l‹rajnji nivn re nrelazi vriIectno°.t od I CJt+ iiJI.. Tijelo
koje sr iiranja \i mrnztirtJ °. vodnm trcha vezati knncem. Svaki put, pifi)e tiran|anja trcha ga pnn‹*iti.

a) Odredivanje gustine tijela pomoéu vage i menzure.

Pribor: precizna vaga sa tegovima, menzure ocl 100 ml, tijelr›
nepravilnog oblika (npr. kamen, komad metala... )
Za odredivanje gustine tijela trebc 'zmjeriti masu tijela i njegnvu
zapreminu. Masu tijela mjerimo vagom. Pozeljnc je da vaga ima i tegove koji
su manji od jednog grama.
Zapreminu tijela mjerimo uranjanjem tijela u menzuru s vodom. Nmjpri|c
oditamo zapreminu vode ‹I menzuri, Vt, prije uranjanja tijela. Zatim uronimo
tijelo i oñitamo zapreminu vode u menzuri *V',. Zapremina ti)ela jednaka je
prirañtaju zapremine vode u menzuri,
Mjerenje treba ponoviti pet puta i nari srednje vrijednost gustine. Podatke
treba unijeti u tabelu.
Podaci na menzuri su dati u mililitrima (mL) 1mL=1 cm3
b' Odredivanje gustine tijela pomoéu potiska u tecnosti
Kada se neko tijelo urcni u ternost, nnda mu se smanji tezina za onoliko
knlikn iznosi sila potiskc. (*I. L.1)
, Gz=Gt-3p
gdje je: G,-tczina tijela izmjerena u vazduhu, Gt-
tezina ’tijela cironjenog u te6nost. Fp-siia potiska na
uronjeno
tijelo. Njen iznos je
gdje je: p -gustina teénosti, V-zapreminu uroni•nog
tijcln.
G; Koristeri obrazac za gustinu tijela (vicli vjezbu 1)
dobivam‹› of›razac za iziacunavanje gustine tijela,

SI. L.l.
Bro’ m”er. 2(Cm3)
Pribor: DinaMcmct F. tL\S4 O# 6,5 I SRI ’Odom, tijelo dija se gustina
odre0uje (kamen, kor»ad metals, eljnzni kljuc, stakleni s”tap...)
Tijeln se vece koncem i okaci o dinamometar. Potrebno je izvrsiti tri elm
Srednja gustina tijela je, pet mjerenju tezine tijela u vazt1uhr› i vodi. Podatke unijeti u tabelu. Gustina
vcde jc p 1000 kg/m3.
_ Pi + P› “P› + P‹ +
Ps
" 'S
108 109
 Masu tijela izmjeri na vagi. Ukoliko nema vage masu tijela mozemo izmjeriti ”
i dinamometrom, ali je preciznosl mjerenja nes”to manja ,
Br. mjer.G (N)+z(N)G,-G, (N) G

gdje je G-sila koju pokazuje dinamometar kada za njega okacimo tijelo da visi,
g=9,81 m/s2

Srednju vrijednost gustine izracunati kao i u vje?bi pod a! FfN

Ako je tijelu iju gustii u cdre0ujernc cc pcznatcg rnatei i alu, ufJJa relativrJu greñku m/ierenja

Sicclr ja viijedr›ust koeficijenta trenia je

2. Odredivanje koeficijenta trenja Flit:arija

F„=k Fp
Ul‹ulil‹u smu ilijerenje rf\aso vrsili ciiriair\ornetiorn, onda je “‘* = “ , gdje je G te2ina tega
gdje je. k-koeficijent trenja koji zavisi
’I od vrste dod+rth povriina, Ft-silu g poUioka na skaldinan;ometia.
kojom tijelc okomito pritiskuje Eczultct mjurori.ia za¿isujemo u c0llku k = k +. &t‹ , gdje je Ak = Ek

SI.L.2. podlogu (st.L.2.).

3. Zakon odrzanja mehanicke energije
Pribor: Dinahiiometai (2 N/, crv°rii kvudat sa kukiccrri.
U izclcVai \orJ-i sistemu, u kojom nc djeluje sile otpora, ukupna mehani Ita
Ako tijelo vuccn o stalr ui« brzinom pc I ci izor tnlt oj podlozi tako da vucr\ energija cstaje stulna u toku vremena.
a sila F ima si»jei kre:at ja tijela (sl.L.2.j ciJdl je F—i-„ i Ft,=mg. Tada j°
l‹oeficijent trenja S
a) Provjera zahona odrzanja mehanici‹e
energije pomc u Grirr›zelevog pribora
Pribor: Metalna ipka M (kac› na slici L.3),
gumenc iii plasti rna kuglica poznate mase,
” stalak, indigo papir, lenjir ili mjerna traka.
Stavi tijelc (kvadar) na lavnu povrs*inu stcla. Zakaci tijelu, preko konca, za Metalna ”sipka M treba da ima duzinu oko
dinamometar i vuci ga po horizontalnoj podlozi, tako da dinamometar pokazuje '' 30 cm i precnik nekoliko mm. Gornji kraj ”sipke
stalno istezanjc. Mjerenju ponovi nckolikc puta i podatke unesi u tabelu.
treba saviti tako da se moze zakaciti za
horizontalni stalak na stativu. Na donjoj strani
treba napraviti kuku na koju se moze nataci

110 111
” ’ ” ” ” ** ’ '””
 kuglica. Kada je s*ipka u vertikalnom
polozaju, dio kuke na koji se natakne
kuglica, mora biti horizontalan.
Podatke treba unijeti u tabelu.
Kuglica mora imati kanal koji se navuce na kuku, ali tako da se sa
minimalnim naporom moze otkaditi (sl. L.3.) Broi mjer. | h(md | H(m) [ s(m) | E1(J\ | E,(J\
Za stalak S, na slici L.4. pri0vr Mena 1 1 L I I
s« dva horizontalna stativa S, i St. Stap M
je okaden o stativ S, i na donji kraj
natakne se kuglica. Oipka se podigne do
neke visine h i pusti. Kada bude u
vertikalnom polozaju s'ipka udari u stativ Relativna res'ka m eren a
S, pri demu se zaustavi a kuglica spadne i
nnslavi kretanje horizontalno brzinom v E, - E
100%
kao na siici L.3.

gclje su uzete srednje x'rijednosti energije u polozajima 1 i 2.

N-a grc ku mjerenju utire i cin|enica da zai‹on odrzanja mehani ke energije
vazi .sam‹› ako se zanemare otpori Medutim usljed trenja sa vazduhom, ott›oia
« lm?istu it‹J jedar dio mehanic:ke energije je presao u unutraénju energiju.

b) Provjeravanje zakona odrtanja mehanidke

Pctrebnc jo dokazati da je ukupna mehanicku cnerqi energije pomoc'u elastidne opruge.
- jednaka ukupncj mehanickoj energiii kuglice u pclczajri
2. Pribor: stalak, elastidna opruga, teg od 50 g iIi100 g, milimetarska traka.

Potrebno je dokazati da je ukupna rnehanicka

Ukupna mehanicku energija u polozaju 1 jc, energija opruge sa tegom, u polozaj ma x, i
x„ jednaka (sl.L.ñ.)
Eph

Ukupna mehanidka energija u polozaju 2 ie,

ITIV
‘ k
gdie jC rg qravitaciona pntencijalna energija, E,-ela-
sticna potencijalna energija opruge,
Brzina kuglice i domet s povezani su
relacijom E, = — kx2 .

s=›/t
Na stalak zaliiepiti milimetarsku traku. Za
horizontaini stativ okaciti elasticnu oprugu takn da
‹ ‹•upierecena bude u polozaju x Ol‹ari teg a zatim
STL..i ga podigni do polozaja x„ ali tako da taj polo2aj
H=— bude ispod polozaja .

2
112
Iz te dvije jednacine dobivamo da |e =s a energija kuglica u polot‹0ju 2,
}2H

E ='
 Pusti teg! On be oscilovati cd pnlozaja x,
do polozaja xt. Zabiljeziti te polo- daje.
Istezanja x, i xt se mjere u odnosu na
polozaj •
Mjerenje i rañunanje mozemc
pojednostaviti, aI‹o gornju jednacinu
preuredimo:

113
pri Cemu je promjena gravitacione energije od polozaja 1 do polo2aja 2
AE/=n1g(xt-xt)
Promjena elastiñne potencijalne energije je (vidi poglavlje o energiji):
Provjera zakona odrzavanja mehanicke energije svodi se na provjeru jednakosti
nig(x, - x, ) = — k(x§ — x )
2
U gcriljoj relaciji za promjenu gravitaciona* {›otencijalne energijo doUijarnc predznak minus. Tc
znaci da, kcliku sc srnaiJji gravitaciona poteiJcijalna uiJ«rgija sisten›a tuliku se puveca
elasticna puler\cijaIi›a energija, i ohriiutc. Ukupna i1›oIiani0ka or\ergija ustaje iJeprc‹i›ijcfijeila.
Kuristaritu uprugu k n oxen’›u izra uiJati kori”stor\jena ruIacije f'’=kx, gdje je F siia koja vr5i
islezui›ju I‹aJ sc log uka i ma uprugu, x voli H1a ist«za‹\ja. U harem ogluJu F=mg, te je
k = —.
lslezarijo x se rañuiiu u uJiJusu na t›uIt›xaj x‹,.
Podatke ur›ijeti u tabelu!
— k(x{
a) Izohorski proces. Odredivanje termidkog koeficijenta pritiska
idealnog gasa
Ako je zapremina gasa konstantna (V=const), onda imamo izohorski
proces. Jednacina stanja idealnog gasa tad ima oblik T , gdje je
temperatura T izrazena u kelvinima (K).
lzraz koji povezuje pritisak gasa i njegovu temperaturu, pri stalnoj
zapremini, mozemo pisati i u obliku, i
P'Po( 1+€tt)
gdje je: pt-pritisak gasa na temperaturi 0”G, p-pritisak gasa na temperaturi t,
u-termiéki koeficijent pritiska gasa. On irr a istu vrijednust za sve idealne
gasove
1 1
273 ”C
ñornja relacija je matcmatiñki izraz Sharlesovog (Oarluvog) zakonu.
Predlz zerrio jr'di›cstavat› iialin cdredivanja termickug i‹oeficijentu pritiska
idealn‹›rj gasa. LV r ascn ogledu gas jñ zralt kuji se moze smatrati idealnim
na tomperaturama kcje vladuju nc Zemlji. Pritisak pt je tzv staiidardni
pritisal‹ koji iznosi p,=". ,0 13 \ LV' Pa.”Gas u posudi se z-agrijava s'akama.
Pribor: Pu uda ud 1o0 nil dc 250 ml, gun›eni cep za pcsudu, terrr›onJetar (do
40"C) utvurer i n ancrr etar sa vodom, staklena cjevcica duzine 10 cm, gun aiio
crijevo lcboratorijsko.

Energiju izraziti u dzuIinJ•a (J). LV too› slu aju {›oznatu masu tega izraziti u kg,
s=9,81 rn/s*.
Relativna greska mjerenju je

Na relalivnu gres”ku mjerenja uting prelazal‹ melJanirke energije u uiJutrc”s iu

eiiergiju, zbog trenja.

4. Gasni zakoni
Osr›cvno veli ine koje karal‹leri u stanje iJealnog gasa su: pritisak (t›),
zaprenJina (V) i temperatura (T). Te velicine su za datu koIidir›u gasa uzajamr›o
povezane jecinac”inom

koja se zove jednac”ina stanja idealnog gasa.

114 115

Razliku nivoa vode u manometru, h, treba izmjeriti tek kada se,
podizanjem desnog kraka manometra, nivo vode u lijevom kraku dovede na
pocetnu vrijedno-st, prije zagri avan a (polozaj 0). U tom slucajuje je
zapremina gasa ostala nepromjenjena, (V=const).
Pritisak zraka na temperaturi t, je pt=p#(1+«t,J a pritisak na temperaturi t,
je p+=py(1+ct › Oduzimanjem jednacina dobivamo da je termidki koeficijent
pritiska
g *° " **
Razliku pritisaka poslije i prije zagri avan'a pokazuje manometar, pz-yt=pgh, te
je
f2e.lativnu gre ku mjerenia mozemo izrac inati prem‹ relaciii
gdje je: c- izt»jeren‹n vrijednnsl I‹neficijenta, r«,-tahIicna vrijcdnoat koeficijenta
b1 Provieravan{›e iednacim stan!a idealnog gasa
T, Tt
Za provjeru gornje jednakosti moze se koristiti ista aparatura kao za odre-
divanjc termirkog koeficijenta pritiska.
116
Kada se spoji manometarska cijev sa post‹dom, izmjeri se temperatura I,.
Zapremina gasa (tj. zraka u posudi V,) je poznata i jednaka je zapremini
posude. Pritisak zraka u posudi, prije zagrijavanja, jednak je atnlcsferskom
pritisku, p1=P.. LJkoliko u prostoriji, gdje se vrs”i ogled nema barometra, onda se
moze uzeti da je p,-105 Pa.
Obuhvatiti posudu ñakama, drzati nekoliko minuta, i kada se prestane
mijenjati nivo vode r‹ manometru, oñitati temperaturti tt nivo vod.°. u
manometarskim cijevima Pritisak p,=p,+t›ph, gdje jc h razlika nivoa vode u
manometarskim cijevima. Zapremina \’.=\’,+6\”, gaje je 1V priras'taj zapreminu
gasa u lijevom kraku manometarske cijevi (sl,L.b )Gn se ract›nn u odnosu na
poretni polozaj 0. Podiu‹:i hirete od kojif |e nanravliena cijev, inare su u
milimetrima (1 m!=cni ) takr› dn je oditavarlje ie lnustavno
Podatke i nijeti t taheti:.
* C,
o) Prcvjera jednacine stania idealnog gas pomorr› N-ci'iev’
!
h
SI.L.7.
Temperatura T, je snl›na temperatura Foje se oñitava
ria termomctru prijc zagrijovarqo zraka.
117
 U casu od 1 I (mli vi*se) sipati vodu do vrha. Staviti terniometar u vodu a
zatim sa vodom zagrijavati na grija u. Staviti U-cijev u ca”su, ali tako da voda
bude skoro do vrha U-cijevi i da ne ulazi u lijevi krak.
DODATAK
Kada voda u cas”i pocne da kljuca ocitati temperaturu T, na termometru i
du?ir u stuba zraka (, u zatvorenom kraku cijevi. Zapremina gasa +’ Osnovne SI jedinice
Pritisak zraka poslije zagrijavanja je j›,=y,+/›g1›,gdje je h razlika nivoa zive ri
Veli6ina Oznaka | Jedinica Oznaka
zatvorenom zivinom nJanonJetru.
duljina / metar m
Treba provjeriti jednakost, masa m kilo ram k
vrieme I sekunda s
T, T termodinamicka tern eratura T kelvin K
”akostelektricnestru'e I am er A
kolicina tvari akost
s et osna (mnoxina) ii J mol
Mandela rriol
cd

Neke izvedene jedinica

Velidina NaZiV Oznalta

gustina , ki|og+a:n po kubnorn men
o rsina
za remina volumes
metar u sekundi
v i]o:enje nema bG+o+ueh', onJa so sila n utii newton
uzeti da je p a'**“ ’*- i7o2e
ritisak na rezan'e' uaskal ascal
Ener i'a, rad, to line
Rwlativnu gresku sna a, to lotni fIuks Vets W¿ttt

specificni toplotni kapacitet d2ul pc kilogramu po kelvin'

kgK

Mjerne jedinice izvan SI koje se mogu upotrebljavati

VuiiñinaJedinica Vrijednost iskazana osnovnim

iedinicama
t duljina mcrska n ilja , 1 mcrska rnilia=1852 m

+uasa tona ft) 1 kg

atomska jedinica tease (u) 1 u-1.6G057 I 0-” kq
minuta min 1 min=60 s
vrijertie sat (h) 1 h=3600 s ”
dark d 1d=86400 s
ritisak 1 bar 1 bar=10’ Pa
enerqiia elektronvolt (eV) 1 eV=1,602 10- J

118 119
 Predmeci decimalnih mjernih jedinica
Youngov modul elasti5nost, E(10” Pa) Grcki alfabet

10" d deci 10 da deka /\,ft•il l'‹l N,\›n i ,

alumini 0,7 bakar 1,
1o" c centi 1o h hekto
beton 0,7 ovo 0,17
10 m ‹viii 10 k kilo F, ONIW 0,0 Om+tron
el ezo c“eIik 2,2
10 mizFo 10 M mega S/ ‹11 Mi ;ñ
10" n nano 10 G i 0 Specific”ni toplotni kapacitet, c(J/kgK)
10” iko ‹ 10 T UPS
Z, zeta Z,n I sigma
temto 1o F' eta i
10a a voda 4190 srebro 210 ii. t, T,z ‹a•
ato 10
alkohol 2400 alun ini um 900 a, •, it «- y,c ips›l
led 2100 zel'ezo 460 i ! ;•ta,fi
Vaynijc fiziCke KOnstante staklo 840 bakar 390
.iva I 140
latina
A( i ' o, (G o °

1 permcobilnost vakuuma 1 emperatura topljenja i spe‹:ific”nn tuplota topIien/\a

i tvart C) q,(10‘ J/kg) tv t( ¿rj,‹1f‘

! aluminii 25,2
! m, = 67 8b 4 kal i

! hakar 108J
Rei ezc 1 271,f\ led
andurclni pritisak ZiVa i -39

Temperatura kljudanja i specifidna toplota isparavai›ja

GtJstiria (kg/m') tvar t °Cq,(10“ J/kg)tvar tf c;I q‹(1 .I x9J

Suho da'c I -253 1 45† t›r'nzin 150 * TOO

voda 2 amoniiak-3\J

/nik! lkoIQh

Termidki l‹oeficijent linearnog ?sirenja ‹UI! 6

I? ’

000 sS uy n c stan voda =3

a 24 1,0 1()-‘* K” ’
alumini
0i1,0'Jhar 80 _ bakar 17 viva 20"? TEI 10”" L“’ I
zel)ezo 12 alkohol 20"C 1,1 IN”* K”1
stal‹lo 9

121
120