Professional Documents
Culture Documents
ISTORIJA ARAPA
OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS
DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE
S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ
„HMKOJlA TECJlA"-IHttII
cenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu
Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni
izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu
dodati svakom poglavlju knjige.
Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i
ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih
studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o
bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa
mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida,
čitao je poglavlje o Spaniji.
Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji.
Septembar, 1939. P. K. H.
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govore-
arapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih
decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i
predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i
Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika
i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora
priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima.
Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih
naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su
se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u
štampanoj knjizi.
Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na
kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof.
Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L.
Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr
Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega,
prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s
Engleskog odjeljenja.
Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i
znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito
treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u
Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S.
Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time
što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa
i što je sastavio indeks.
Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u preku-
cavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem.
Corlear Bay Club
Lake Ch'amplain, New York P. K. H.
SADRŽAJ
DIO I
PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I
Str.
44
61
94
Str.
riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski
karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove
kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka
— Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija
— 4. Gasan — 5. Jevreji
DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA
115
125
129
139
Eko-
145
Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja
POGLAVLJE XIII
OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE
POGLAVLJE XIV
POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska
biblioteka
POGLAVLJE XV
UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA
157
165
153
•Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća
orbodoksrvih kalifa
POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA
KALIFSKI POLOŽAJ 173
Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat,
prvenstveno po'litički položaj
DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
POGLAVLJE XVII
UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183
Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena
Str. 191
POGLAVLJE XVIII
NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA
Mardaiti
POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI
197
Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja
Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi
— Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski
'spomenici
POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE
POD UMA JADIMA 214
Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti —
Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka
223
261
268
Perzijska vezirska
POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA
Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica
POGLAVLJE XXIV
ZLATNI VIJEK ABASIDA 276
Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno
buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt
ibn-Qurraih
POGLAVLJE XXV
ABASIDSKA DRŽAVA 293
Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska
administracija — Vojna organizacija — Upravitelj
POGLAVLJE XXVI
ABASIDSKO DRUŠTVO 306
Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina
— Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji —
Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog
jezika
POGLAVLJE XXVII
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331
Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija
— Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-
-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke
— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo
grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut -
Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija
— Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok
sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći —
Poezija
—
POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA
370
439
447
457
Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske
Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima —
Otpadnici u vojsci
Str.
463
Flora i Eulogije —
470
POGLAVLJE XXXVIII
POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476
Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom
šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći
486
504
557
Str. 564
571
594
605
615
624
Str. 647
673
Frontispis
Zavjesa na vratima Kabe u Meki
Sabejski topovi
Staroegipatska predstavljanja Arabljana
Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada
Tamjanovo stablo i Mahri berač
Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio
Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise
Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha
Himjaritski srebrni novac
HimjaoiftsM srebrni novac
Petra: Kraljevska palata
Petra: Dayr
Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk
Nabatejsfei bronzani novac
Crni kamen Kaibe
Meka sa brda abu-Kubejsa
Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere
Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu,
1904. godine
Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908.
Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908.
Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom
<Abd-al-MaiMkov bakreni novac
BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715)
Današnja Damask gledan sa Salihije
Unutrašnjost Kupole na stijeni
Džamija u Meki gledana s istoka
Kupola na stijeni i Kupola Veriga
Umajadska džamija u Damasku
Fasada al-MusHatte
Qusayr 'Amrah sa jugoistoka
Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini
Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god.
Astrolaib iz godine A. H. 1010 (1601—2 n. e.)
Najstarije predstavljanje carskog reza
Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila
Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari, deveto hrišćansko stoljeće
Stepeničaste kule, ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija)
Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju
Prizor iz al-Harlnija, maqamah 19
Dinar Ahmada ibn-Tuluiia, Misr, 881. n. e.
45 47 48 49
63 66 67 69
85 93
106 108 118
135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380
382 383 409
2 — (storija arspa
„HMKOJlA
Str.
Današnja Alhambra i Granada 499
Paviljon u dvoru lavova, Alhambra, Granada 532
Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535
Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536
Svečana sala za ambasadore u Alkazaru, Sevilja 539
Palatinska kapela u Palermu 548
Arapska geografska karta svijeta 551
Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici
554
Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585
Franački dinar kovan u AM giod. 1251. 593
Stara tvrđava u Alepu 595
Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa,
današnji Tartus) 601
Dinar mamelučkih Baybarsa 604
Qa'it Bayeva medresa, Kaino (spoljašnost) 628
Qa'it Bayeva medresa, Kairo (unutrašnjost) 630
Zastava Otomanskiog Carstva 637
Tughra, kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog, kojii nosi
njegovo 'ime 642
Novac <AM Beya 649
Mfuhammad 'Ali, osnivač novog Egipta 651
Novac Mahmuda II 652
Novac Sulavmana I 654
Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II, Mbanski emir 1590—1635 657
Novac 'Abd-al-Maglda I 661
Muhammad 'Abduh, novi egipatski reformator 677
SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA
Muslimanski svijet oko 1950. god. 23
Arabija — geografska karta tla 32
Arabija klasičnih pisaca 57
Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60
Stara Arabija — narodi, mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim
muslimanskim gradovima) 74
Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim
muslimanskim gradovima)
Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147
Irak, Kuziistan i ddio Džazire 152
Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi
Provincije Oksusa i Džaksartesa 199
Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i
kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa, ča. 750 Abasddski Kalifat,
deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću
Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471
Maroko pod Muvahidima 494
Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena
muslimanska okupacija
Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. ratova 572
Krstaške države u Siriji, ča. 1140
Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća
Otomansko Carstvo na svom vrhuncu, ča. 1550
Povodom drugog izdanja
Registar imena i pojmova 685
POGLAVLJE I
22
PREDISLAMSKO DOBA
•PACIFIC
l N D l A N
MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. god.
Preovlađivaju muslimani
Muslimani sačinjavanju velike manjine
•.•;•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici, trgovci, misionari itd.
Ukupan broj stanovnika obla-
sti u tisućama 129 Muslimani, u oblasti u tisućama
24
PREDISLAMSKO DOBA
Nova istraživanja
Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim, Herodot spominje
njezinu zapadnu obalu. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su
Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili
kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Međutim, kasnije, srednjovjekovna
i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su
je u novije vrijeme ponovo otkrivati. Pioniri su bili avanturisti, hrišćanski
misionari, trgovci, francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim
ekspedicijama između god. 1811. i 1836, politički emisari i naučni istraživači.
Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur
(Carsten Niebuhr), član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761.
god. Jemen, u Južnoj Arabiji, predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi, bio je
prvi ponovo otkriven. Sjeverni dio Poluotoka, uključujući i Hidžaz, mada je
geografski bliži Evropi, bio je istražen najkasnije. Do današnjeg dana samo
nekolicini Evropljana, koji su ostavili pisane zabilješke, uspjelo je da prodru
u ovu južnu pjeskovitu oblast.
God. 1812. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt), Švajcarac, za
naučni svijet je otkrio Petru, i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je
Meku i Medinu. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega
opisao. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju.
Jedini drugi Evropljanin kome se do god. 1925. pružila prilika da proučava Meku
u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje,
koji je u njoj proveo god. 1885—6. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je
god. 1845. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George
Augustus Wallin). Napoleon III, poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god.
1860, tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji, poslije dvije godine
poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave),
koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme, kao član jezuitskog
reda, boravio u Zahli, u Libanu. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora
južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. God. 1853. ser Ričard F. Berton (Sir
Richard F. Burton), čuven kao prevodilac Arabljanskih noći, posjetio je kao
hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. Lejdi Ana Blant (Lady Anne
Blunt), jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju, doprla je
god. 1879. do Nadžda, u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka,
*Vidi Registar na kraju knjige.
26
PREDISLAMSKO DOBA
27
čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Ovaj su tip karakterizirali dubok
vjerski instinkt, živa imaginacija, jasno istaknuta individualnost i izrazita
crta okrutnosti. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda - -
Babilonaca, Asiraca, Haldejaca, Amorita, Aramejaca, Feničana, Hebreja, Arabljana
i Abisinaca -- prije nego što su se izdiferencirali, morali su jedno vrijeme
živjeti na istom mjestu kao jedan narod.
Arabim koliievka Gd;je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda?
1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. Ima ih ko-
oermta .. . . ,. , . L --i j i
31, uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita
i Hamita, smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina; drugi, pod
uticajem tradicija Starog zavjeta, tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno
prebivalište. Međutim, dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka, s obzirom na
njihovu ukupnu snagu, izgledaju najvjerovatniji. Vjerodostojnost mezopotamijske
teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog
na nomadski razvojni stepen, a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko
vrijeme. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora.
Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje
okolo periferije. Ovu periferiju opasuje more. Kada se stanovništvo toliko
namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati, suvišak mora tražiti slobodan
prostor. Međutim, ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje, niti
napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. Tada je
taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je
vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline
Nila. Oko 3500. god. pr. n. e. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se
zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera, učvrstila se na samom kraju
teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta, i rezultat ovog stapanja su
istorijski Egipćani. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji.
Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. Skoro u
isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu
sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini, u kojoj je već bila naseljena
visoko civilizovana zajednica, Šumerci5. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski
nomadi, ali su naučili od Sumeraca, osnivača eufratske civilizacije, zidanje
kuća i stanovanje u njima, natapanje zemlje, a, iznad svega, pismo. Šumerci su
bili nesemitski narod. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce, koji,
zajedno s Egipćanima, dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj
baštini. Među ostalim novinama, Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i
svod (možda sumerskog porijekla), kola s točkovima i sistem težina i mjera.
Oko sredine trećeg milenij uma pr. n. e. još jedna migracija dovela je
Amorite u Plodni polumjesec. U sastav Amorita ulaze Hana-
5 Isp. C. Leonard Woolley, The Sumerians (Oxford, 1929), &tr. 5—6.
28
PREDISLAMSKO DOBA
aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. god. pr. n. e.)
i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. Feničani su bili prvi narod
koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. Taj se sistem sastojao
od dvadeset i dva znaka. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom,
čovječanstva (isp. str. 80).
Između 1500. i 1200. god. pr. n. e. Hebreji su prodrli u južnu Siriju,
Palestinu, a Aramejci (Sirijci) na sjever, naročito u kotlina-stu Siriju (CSele-
Siria)6. Hebreji su, prije svih drugih naroda, otkrili svijetu jasnu ideju o
jednom bogu, i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri.
Oko 500. g. pr. n. e. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog
poluotoka. Do koje se visine njihova civilizacija, zahvaljujući rimskom uticaju,
poslije podigla, može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre, njihova
glavnog grada usječenog u stijenu.
Sedmo stoljeće n. e. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom
islama. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo
zemlje Plodnog polumjeseca, oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva
i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora, nego, štaviše, i Egipat, sjeverna Afrika,
Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije.7
Ovu posljednju migraciju,, koja se dogodila u jeku istorije, citiraju kao
istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita.
Nadalje, oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali
čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego
i kod jednog drugog člana rasne grupe, zatim da je njihov jezik najsličniji
jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik.
Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke
semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću
godina, kao moćan rezervoar, postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen
je bilo neizbježno. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku
»talasa«. Vjerovatnije je, međutim, da su ovi semitski pokreti u svojim početnim
stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se
osoba pokrenulo, drugi bi ih slijedili, zatim bi mnogo više njih krenulo na put,
dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom.
Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela
u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan
putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. Proces kojim se jedan
manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično
za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije
postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi, ali skoro nikada
da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. Ovo se tačno dogodilo na starom
Bliskom istoku, čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz-
9 Udubena, kotlinasta Sirija, današnji al-Biqa<, između dva Libanona.
7 Hugo Winckler, The History of Babylonia and Assyria, prev. James
A. Graig (New York, 1907), str. 18—22.
29
POGLAVLJE II
ARABLJANSKI POLUOTOK
ARABLJANSKI POLUOTOK
31
2500 stopa. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita
Adžu, visok 5.550 stopa. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja
različitih visina. U Omanu, na istočnoj obali, strše vrhovi Džabal Akhdara u
visinu od 9.900 stopa, formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba
tla prema istoku.
Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili, zemlja se
uglavnom sastoji od pustinje i stepe. Stepe su (sing. ddrah) okruglaste ravnice
između brežuljaka pokrivene pijeskom, koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne
vode. Tzv. Sirijska pustinja, Badijat al-Sam, kao i Mezopotamijska, najvećim
dijelom su stepe. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva al-
Hamad. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili
Samaua.
Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla:
1. Veliki Nufud, područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje
tar nanosi na pješčane humke, tzv. dune, i koji pokriva ogromna
prostranstva sjeverne Arabije. Za njih postoji klasični termin al-bd-
diyah, a nekad i al-dahnd'. Mada je suh, izuzev slučajne oaze, al-Nu-
fud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše, koja ga pokrije zelenim
ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. Među
prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nu-
fudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878), en
gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Blant (Wilfrif S. Blunt) (1879) i
štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).
2. Al-Dahna' (crvena zemlja), površina crvenog pijeska, pruža
se od velikog Nufda, na sjeveru, do Rab al-Khalija, na jugu, opisu
jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko
šest stotina milja. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem
ljište duna). Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično
označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). Kad u al-Dahni padnu
sezonske kiše, ona obiluje ispašama, koje privuku Beduine i njihovu
stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje, ali je u ljetno doba ova
oblast bez daška života. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2
nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem,
»ničijom zemljom« Arabije. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Ara-
bian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250.000 kvadrat
nih milja na svojim geografskim kartama. Tomas ga je za pedeset i
osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zali-
va. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero
slane vode«, u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. Do
toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je
jednako znanju geografa desetog stoljeća.
3. Harrah, površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ
čenjak. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim
i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do
istočnog Haurana. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Posljed-
- Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk, 1932). 3 Mu'jam
al-Bulđan, izd. F. Wiistenfeld (LeLpzig, 1866—73), indeks.
PREDISLAMSKO DOBA
32
32
nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se
1256. god. n. e.
ARABLJANSKI POLUOTOK
33
34
PREDISLAMSKO DOBA
Crvenog mora. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni, koji opasuju skoro cijeli
Poluotok, ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka, kroz
centralne oaze, i zaobilaze prostor između tzv. Prazne Četvrti.
Al-Istakhri5, geograf desetog stoljeća, govori samo o jednom mjestu u
Hidžazu, brdu blizu Tajifa, gdje se voda mrzne. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu
vodu u San'i. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u
Jemenu, gdje snijeg skoro svake zime pada. Mraz je rašireniji.
Vegetacija
Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg
raslinstva. Hi-džaz je bogat datulama. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama.
Ječam se gaji za konje. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima, a pirinač u
Omanu i Hasi. Na visijama, koje se pružaju paralelno sa južnom, obalom, a
naročito u Mahri, tamjanoivo drvo, koje je igralo glavnu ulogu u ranom
trgovinskom životu Južne Arabije, još uspijeva. Karakterističan proizvod Asira
je gumiarabika. Kultura kafe, po kojoj je sada Jemen čuven, uvedena je u
četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. Najranija vijest o ovom »vinu
islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Prva zabilješka o kafi iz pera
jednog evropskog pisca datira iz god. 1585.
Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija, među kojima i aihl
(metljika) i ghada, koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. Jedna druga
vrsta, talh, daje gumiarabiku. Pustinja proizvodi i samh, čije zrno daje brašno
koje se upotrebljava za kašu (poridž), i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana).
Od domaćih biljki vinova loza, koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog
stoljeća n. e., mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove
nabidh al-zablb. Vino (khamr), o kojem pjevaju arapski pjesnici, bila je rakija
koja se uvozila iz Haurana i Libana. Maslina, čija je domovina Sirija, nije
poznata u Hidžazu. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci, jabuke, kaj si je,
bademi, narandže, limuni, šećerna trska, lubenice i banane. Za prenošenje ovog
voća sa sjevera treba, možda, zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima.
Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Ona daje
najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod, plod par excellence (tamr).
Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i,
izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc, iad. De Goeje (L,eyden, 1870), str. 19, II,
12—13. 8 Al-Iklll, knj. VIII, iad. Nabih A._ Faris (Princeton, 1940), str.
7; vidi također Nazih M. al-'Azm, Rihlah fi Bildd al-<Arab, al-Sandah (Cairo,
1937?), pt. I, str. 118.
7 Kod A. Petermamn, Mitteilungen aus Justus Perthes
geographischer
Anstalt, vol. 32 (Gotha, 1886), str. 43.
8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy, Chrestomatie arabe, 2 dzd. (Pariš,
1826),
vol. I, str. 138. i slj., prev. str. 412. i slj.
Datula
ARABLJANSKI POLUOTOK
35
vinog mesa, jedina je njegova tvrda hrana9. Kiselo piće od datule nabidh mnogo
se traži. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići, koji su svakodnevna
hrana deva. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan), tj. vodu i datule, san
je svakog Beduina. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku, palmu, koja
je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. Arapski pisci navode sto vrsta
datula u Medini i okolo nje.
I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera, iz
Mezopotamije, gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u
te krajeve. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju,
npr., beri (natopljen samo kišom)11, akkar (orač) itd., ukazuju na pozajmice od
sjevernih Semita, naročito Aramejaca.
Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. namir), leopardi (sing. johd),
hijene, vukovi, lisice i gušteri (naročito al-dabb). Lav, koga često navode
stari pjesnici Poluotoka, sada je izumro. Majmuna ima u Jemenu. Među ptice
grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb), droplje (hubara, houbara),
sokoli,, jastrebovi i sove. Vrana ima u velikom broju. Najobičnije su ptice
pupavac (hudhud), ševa, slavuj, golub i jedna vrsta jarebice, koja je
proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12.
Od domaćih životinja glavne su deva, magarac, obični pas čuvar, hrt
(saluqi), mačka, ovca i koza. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio, poslije
hidžre, Muhamed, koji je više volio da jaše na njoj nego na konju.
Pustinja obiluje skakavcima, koje Beduin rado jede, osobito kada su isprženi
i posoljeni.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme
godine. Od gmizavaca, kako kažu, Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom
otrovnicom) sa roščićima. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim
iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan.
Fauna
Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi, ipak je on kasno uveden u
staru Arabiju. Ova životinja, po kojoj je Nadžd osobito čuven, nije bila poznata
ranijim Semitima. Pripitomili su je dosta rano, negdje istočno od Kaspijskog
mora, indoevropski nomadski pastiri, a kasnije su je u velikom broju uvozili
Kasiti i Hetiti, i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr.
n. e. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju, gdje je imao
najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim
vrstama. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat, a Lidijci iz Male
Azije u Grčku, gdje
• Vidi ibn-Qutayibah, Uyun al-Akhbdr (Cairo, 1930), vol. III, str. 209—13.
10 Suyuti, Husn al-Muhddarah (Cairo, 1321), vol. II, str. 255.
11 Vidi str.'l02.
12 Vidi R. Meinertahagen, The Birds o/ Arabia (Edimburgh, 1954).
18 T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom (New York, 1936), str. 269—70.
Arab l jonski konj
36
PREDISLAMSKO DOBA
ARABLJANSKI POLUOTOK
37
vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio
vode iz devinog buraga. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne
štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. Ako se deva napila vode prije
jednog ili dva dana, tekućina se da piti. Ulogu koju je deva odigrala u
ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski
jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve, a
s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za
mač. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset
i pet, a ljeti po pet dana. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana
islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego
što su je imali sjedilački narodi, a tim i prednost nad njima. Za kalifa 'Umara
se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin ;ma uspjeha gdje ga deva ima.«
Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. Konji Nadžda. majmuni
Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i
u oblasti Perzijskog zaliva, rudnici soli nekih područja i industrija deva bili
glavni izvori dohotka. Ali, otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja
1933. god., široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su
kudikamo najveći izvori prihoda. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u
najbogatija na svijetu.
Deva iz sjeverozapadne Arabije, kao i konj, koji je porijeklom američka
životinja, dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u
jedanaestom stoljeću pr. n. e., Knj. sud. 6 : 5, isp. Post. 24 : 64 izgleda da
su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. U Egipat
je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. n. e., a u sjevernu Afriku
s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. e.
20 Isp. Carleton S. Coon, Caravan: the Story of the Middle East, (New
Yoric, 1951), str. 61.
POGLAVLJE III
ŽIVOT BEDUINA
.
Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta, stanovni-
Nomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: no-
madske Beduine i sjedilačko stanovništvo. Demarkaciona linija između selilačkog
i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Po-, stoji i polunomadski i
kvazigradski stepen. Izvjesno gradsko stanovništvo, koje je jedno vrijeme bilo
beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo, dok su ostali Beduini po svom
ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Krv sjedilačkog stanovnišva se
na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom.
Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. On
predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. Gdje god
nađe zelenog zemljišta, on tamo odlazi da traži ispašu. Nomadstvo je isto toliko
na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili
Mančesteru.
Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se
urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. Nomad na svaki način hoće da
iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu
nedostaju, i to putem sile — iznenadnim upadima, ili mirnim metodama —
razmjenom. On je kopneni gusar ili posrednik, ili u isto vrijeme i jedno i
drugo. Pustinja, gdje Beduin igra ulogu gusara, ima izvjesne zajedničke crte s
morem.
Nomad, kao tip, danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra.
Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. Promjena, napredak, evolucija ne nalaze
se među zakonima kojima se on brzo pokorava. Otporan prema prodiranju egzotičnih
ideja i običaja, on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli, u šatorima od
kozjih i devinih dlaka, u »kućama od dlake«, i napasa svoje ovce i koze na isti
način i na istim ispasištima. Gajenje ovaca i deva i, u manjoj mjeri, uzgoj
konja, lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i, po njegovom shvatanju, to
su jedina zanimanja dostojna čovjeka. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata
su ispod njegova dostojanstva. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline, on
bi prestao biti no-
2IVOT BEDUINA
39
40
PREDISLAMSKO DOBA
2IVOT BEDUINA
41
PREDISLAMSKO DOBA
2IVOT BEDUINA
43
9 Ibn-Sa'd, Kitdb al-Tabaqat al-Kablr, izd. Eduard Saohau, vol. III, pt.
I (Leyden, 1904), str. 246, L. 3.
POGLAVLJE IV
PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA
Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani
filliUlIliliL -i -i-, -i , i i i •
za sve stanovnika Poluotoka, bez obzira na geografski
smještaj. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. Među
ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. Geografska
podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno
odgovara podjeli naroda koji u njima žive.
Sjeverni Arabljani su, uglavnom, nomadi koji žive u »kućama od dlake«, u
Hidžazu i Nadždu. Južni Arabljani su, uglavnom, sjedilački, naseljeni u Jemenu,
Hadramautu i duž susjedne obale. Oni na sjeveru govore jezikom Korana, par
excellence arapskim. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom,
sabejskim ili him-jaritskim, s kojima je vrlo srodan etiopski. I jedni i drugi
su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. Međutim, Južni imaju
vrlo mnogo obalnih elemenata, tj. brahikefalne (kratkoglave) crte lica sa-
širokom vilicom i orlovskim nosom, ravnim obrazima i bujnom kosom, što je
karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). Ovaj je elemenat unesen u
Južnu Arabiju sa sjeveroistoka, možda morskim putem1. Južni Arabljani su se prvi
istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. Sjeverni Arabljani se nisu
pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama.
Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u
njihovim tradicionalnim genealogijama. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe:
izumrle (ba'idah), uključujući Thamud, 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —
, T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). Thamud je bio istorijski narod koji se
spominje u analima Sargona II2, pisanim klinastim pismom. Oni su poznati
klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom
Hadramautu. Genealozi, opet, obično dalje dijele preživjele
1 Carleton S. Coon, The Races od Europe (New York, 1939), str. 403—4, 408.
2 D. D. Liuckenbill, Ancient Records o/ Assyria and Babylonia, vol.
II
(Chicago, 1927), §§ 17, 118.
8 Plinije, Prirodna istorija, knj. VI, pogl. 32.
SABEJSKI TIPOVI
46
PREDISLAMSKO DOBA
1. Veze s Egiptom
Kao debeo klin, Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna
centra: Egipta i Babilonije. Pendžab, u Indiji, možda je bio treće kulturno
žarište, a Poluotok leži između njega i zapada. Mada se Arabija nije nalazila
unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina, bilo teritorija jedne ili
obiju rijeka, ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. Njezina kultura je
u svojoj srži bila autohtona. Pripadala je primorskom tipu. Njezini jugoistočni
narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta,
Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali
svoje ime velikom moru koje se između njih prostire.
Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku, preko kojega
prolazi kopneni put, približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba, na razdaljini
od samo petnaest milja, i vezana je, na zapadu, sa sredinom zapadne Arabije
trećim putem, koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat, nasuprot zavoju Nila
blizu Tebe, i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Ovaj posljednji put bio je
glavna centralna spojnica. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000—
1788 pr. n. e.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. Ovaj
kanal, koji je preteča Sueckog kanala, obnovili su Ptolemejevići. Njega su
ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju
oko Rta dobre nade.
Sinajski bakar
Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza, koji se
nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare, na južnom dijelu Poluotoka, blizu
današnjeg grada Tura. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su
47
PREDISLAMSKO
DOBA
UDARA
50
PREDISLAMSKO DOBA
51
Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati
sa devom.
U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano
Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu, Tiglath--Pileser III (745—727.
pr. n. e.), osnivač Drugog Asirskog Carstva, poveo je više vojni protiv Sirije i
rjezine okoline. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od
kraljice »Aribi« zemlje, Zabibi. Devete godine on je i- dadao još jednu kraljicu
Ariba, imenom Samsi (Shams ili Shamsi. \h). Njegovi ljetopisi bilježe da su mu
728. god. pr. n. e. pleme Mas .i, grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci)
poslali danak u zlatu, devama i u mirodijama. Ova su plemena očigledno živjela
na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. Na taj je način Tiglath-
Pileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima.
Sargon II (722—705. pr. n. e.), osvajač Karhemiša i Samarije, pripovijeda da
je sedme godine svoga kraljevanja pokorio, između drugih, i plemena Tamud
(Thamud iz Korana) i Ibadid, »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni
niskog službenika«, i uništio ih, a ostatak deportirao u Samariju11. U isto
vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi, od It'amare (Yatha'-amar),
sabejskog poglavice, i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato, planinske
proizvode, drago kamenje, slonovu kost i javorove sjeme (?), sve vrste trava,
konje i deve kao njihov danak12. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od
Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima.
Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe, od koga je, kako sam
Sennacherib tvrdi, primao danak, morao biti jugozapadni Arabljanin, koji je
istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. Ako je tako, onda »danak« o kome govore
Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari
poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim, a vjerovatno i kao saveznicima u
zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije.
Oko 688. god. pr. n. e. Sennacherib je pokorio »Adumu, tvrđavu Arabije«, i
odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu, koja je također bila i
svećenica. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji, koja je kasnije, u toku islamskih
osvajanja, pod imenom Dumat-al-Džan-dal, odigrala značajnu ulogu. Kraljica,
imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu), sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv
asirskog gospodstva. Nju je potpomagao Hazael. poglavica plemena Qedar (asir-ski
Kidri), čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni.
Esarhaddon je oko 676. god. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite', sin i
nasljednik Hazaela, koji je, »da bi spasao život, napustio svoj logor i, bježeći
sam, umakao u udaljene (krajeve)«14. Očigledno,
10 Ditlef Nielsen, Handbuch der altarabischen
Altertumskunde, vol. I,
Die altarabische Kultur (Kopenhagen, 1927), str. 65.
11 Duokenbil, vol. II, § 17.
12 Duokenbill, vol. II, § 18.
13 Nielsen, Handbuch, vol. I, str. 75. i slj.
14 Luckenbill, vol. II, § 946.
52
PREDISLAMSKO DOBA
15 Isp., Ibid., vol. II, § 558. 19 Knj. III, pogl. 109. 17 R. P. Doughertjr,
Nabonidus str. 106—7.
54
PREDISLAMSKO DOBA
9 : 10), bio je možda Zafar u Omanu. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao
sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. Više od jednog stoljeća poslije
Salarnona (873—849. pr. n. e.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Ezion-
geber, današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao
danak od Arabljana, »koji su mu dogonili stoku« (2. Dnev., 17 : 11). Govoreći o
svom trećem ratnom pohodu, koji je bio upravio (god. 701) protiv Sirije i
Palestine, Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije, zastrašujući sjaj moga
veličanstva nadjačao je njega, a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe,
koje je doveo da utvrdi Jeruzalem, svoj kraljevski grad, napustili su ga«21.
Hezekija (1. Dnev., 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. Dnev., 26 : 7) borili su se
protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. Uzziah (792—740. pr.
n. e.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. Car., 14 : 22).
Kroničar (2. Dnev., 21 : 16, 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu
protiv J ude koji se završio gubitkom sinova, žena i blaga kralja Jehorama (848—
844. pr. n. e.), mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani,
koji su bili blizu Etiopljana«, mogli izvršiti takav upad. Nekako u vrijeme
Nehemije25, sredinom petog stoljeća pr. n. e., Jevreji su počeli da gledaju na
svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje.
Biblijske veze- Etimološki, Arapin je semitska riječ sa znače-
srarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik, bez ika-
kva odnosa na njegovu nacionalnost. U ovom
značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz., 21 : 13, 13 : 20, i kod Jer.,
3 : 2. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. U drugoj knjizi Mak., 12 : 10,
Arapi i nomadi su sinonimi.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju
vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer., 25 : 24: »kraljevi Arabije«.
Proročka karijera Jeremijina pada između 626. i 586. god. pr. n. e. Kraljevi na
koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje.
Do trećeg stoljeća pr. n. e. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika
Poluotoka, jer 2. Dnev., 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu
Etiopljana«, ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli
jugozapadni Arabljani, tj. Sabejci. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare
Arabije, tj. Sabe, Ma'ina, Hadramauta i Katabana, prva se tri — a to su bila ona
koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. U trgovačkom poglavlju
Ezekijela (+ poslije 752. pr. n. e.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom, i
trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali
među proizvodima Arabije. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se
Arabljani šestog vijeka pr. n. e. zanimali, kao što se još i danas zanimaju,
uzgajanjem stoke, koju su prodavali susjednim doseljenicima. Iz Jer., 3:2,
također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu.
Jer., 25 : 23 (američko revidirano izdanje), ukazuje da su oni brijali svoje
glave osim jednog čuperka na vrhu, praksa slična današnjoj praksi Beduina.
24 Loidkenbill, vol. II, § 240.
25 Neh., 2 :19, 4:7.
55
Dedan (ar. Davdan), na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom
zavjetu (Iz., 21 : 13; Jer., 25 : 23; Ezek., 25 : 13), današnja je (Ula, oaza u
sjevernom Hidžazu. Neko vrijeme je tu, u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni
štab Sabejaca. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod
svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera
do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva.
Kedar (hebr. Qedar), koji spominje Ezekijel26, »Kidri« iz asir-skih anala27
i »Cedrei«28 klasične književnosti, gospodarili su nad Sjevernom Arabijom.
Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište.
Šunammitska djevica, čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se
pripisuje Salamonu (6 : 13, l : 5; isp. I Car., l : 3), bila je, možda,
Arabljanka iz plemena Kedar. Ako je bila istorijska ličnost, kraljica od.Sabe
(arapski Bilqis), koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene
vrijednosti, karakteristične za Južnu Arabiju (I Car., 10 : 10, 2. Dnev., 9 :
9), vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji,nego
u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. Tek dva
stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. pr. n. e.) jemenski kraljevi počinju
igrati neku ulogu na natpisima.
U Job., 6 : 19, Sheba (ar. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). Job,
pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo, bio je Arapin, a
ne Jevrejin, kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob, ar. Ayyiib), a mjesto
radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre
izreke30 Agura, sina Jakehovina (Posl. 30 : 1), i Lemuela (Posl., 31 : 1),
dvojice kraljeva iz Masse, iz plemena Ishmaela (Knj. post., 25 : 14). Imena ovih
dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim
južnoarapskim natpisima. Kod Baruha, 3 : 23, spominju se »Agareni (sinovi Agara
= Hagar, tj. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni), koji traže mudrost na zemlji«.
»Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta, kako ga nazivaju engleski prevodi
(Knj. post, 29 : 1; Br. 23 : 7; Iz., 11 : 14; Jud., 6 : 33; Ezek., 25 : 4; Job.,
l : 3), »istok«, »djeca istoka«, »narod istoka«, itd., odgovara arapskom sharq i
sharqiyun (istok i istočnjaci). U užem smislu, termini znače zemlju i Beduine
istočno od Palestine; u širem smislu, Arabiju i Arabljane. Riječ »Saracen«
dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog
porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Ova se riječ upotrebljavala
28 Vidi također Iz., 21 :16; Knj. post., 25 :13.
27 Luckenlbill, vol. II, §§ 820 i 869.
28 Plinije, Knj. V, pogl. 12.
29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije,
uklju
čujući paralelizam, kaiko se može vidjeti 'kod Joba, slična su arapskim pje
sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva
dijela, koji jedan drugog nadopunjuju, ili kao dodatak ili kao antiteza.
U
srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu
arapske
gramatike.
30 Isp. s onim kod Duqmana, Koran, 31 :11.
56
PREDISLAMSKO DOBA
još u devetom stoljeću. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može
se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. Job, čija se knjiga
smatra remek-djelom i mudrosti i poezije, bio je poglavica Bene-Qedema (Job
1:3). Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car., 4 : 30). Prema
tome, »mudraci s istoka« (Mat. ,2 : 1), koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem,
bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz
Perzije.
U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca
(2. Mak., 5 : 8; 1. Mak., 5 : 39). Prva knjiga Makabeja, 9 : 35, spominje
Nabatejce kao takve. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo
sve do Damaska. Arabija, u koju se Pavle povukao (Gal., l : 17), bez sumnje bio
je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. Arabljani u Djel. ap., 2:11,
bili su, po svoj prilici, Nabatejci.
6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i
književnosti Rimljanima. Zemlja je ležala na putu za Indiju
i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji
su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. Njezini stanovnici bili su
posrednici na južnim morima, kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili
istu ulogu na Mediteranu.
Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix, Arabia Petraea i Arabia
Deserta. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u
prvom hrišćanskom stoljeću. Prva je označavala samostalnu Arabiju, druga
podređenu Rimu, a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija.
Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku
pustinju (Bddiyah). Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se
uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo, kojemu je Petra bila glavni grad.
Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka,
čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. Srednjevjekovna je
zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen, oblast najbolje poznatu Evropi. Sam
naziv, koji znači »sretan«, možda je pokušaj da se prevede ar. yaman (desni)
pobrkan s yumn (sreća). Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj
strani, tj. južno od Hidžaza, nasuprot al-Sha'm, tj. Sirije, koja je ležala na
lijevoj strani ili na sjeveru32. Marcijan (ča. 400 n. e.) iz Herakleje33,
upotre-
31 U ovom djelu, prema tome, termini kao što su »istorija
Saracena«,
»saracenska umjetnost«, »saracenska arhitektura« itd., ne upotrebljavaju se.
Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka, a »arapski«
za ma koje lice koje govori arapski, naročito aiko se rada o muslimanu. Musli
mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«.
32 »Sabaei« (Sabejci), »Minaei« (Minejci), »Homeritae«
(Himjariti), »Sce-
nitae« (stanovnici šatora — Beduini), »Nabataei« (Nabatejci), »Catabaned« (Ka-
tabaniti), »Chatramotitae« (narod Hadramauta), »Omanitae« ('Umaniti),
»Sa-
chalitae« (stanovnici Sahila, tj. primorja, u ovom slučaju južnog
primorja,
srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i
rimskim
•geografijama d istorijama.
33 Periplus of the Outer Sea, iprev. Wilfred H.
Schoff (Philadelphia,
1927), § 1.7a.
57
58
PREDISLAMSKO DOBA
59
Zemlja mirisa
Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«, jer je ona »jedina
zemlja koja proizvodi tamjan, izmirnu, kasiju, cimet i mirišljavu smolu tamne
boje .. . Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije, male veličine i šarene
boje. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. Geograf Strabon je, međutim,
malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. I za njega je Južna
Arabija »zemlja mirisa«46, ali njezine »zmije, pedalj duge, skaču čovjeku do
pasa«47. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja
proizvodi mirodije, čije je tlo također mirisavo. Plinije, koji u svojoj
Prirodnoj istoriji (knj. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih
zemalja do 70. g. n. e., također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u
vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena
zbog svoga tamjana«50. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par
excellence zemlja tamjana. Grci i Rimljani su, očigledno, pretpostavljali da su
svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. Tako
su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji, Indiji i tako je
strog bio monopol.
Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana.
Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. Plinije52,
opet, na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala, to potvrđuje.
su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena, skoro
isto tako bile su cijenjene rudne naslage, osobito zlatne, koje su se nalazile
duž zapadne obale Poluotoka, od Midijana do Jemena, i u izvjesnim količinama u
centralnim dijelovima zemlje. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako
čistog zlata da ga nije trebalo taliti. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto
stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino
zlato.
Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i
latinskih pisaca. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip
poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom, da narod živi u
rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture, po kojem najstariji po dobi
postaje poglavica. On
44 Knj. III, ,pogl. 113.
45 Knj. III, ipogl. 107.
46 Knj. XVI, pogl. 4, § 25.
47 Knj. XVI, pogl. 4, § 19.
48 Knj. II, pogl. 49, §§ 2—3.
49 Knj. XII, pogl. 30.
50 Knj. VI, pogfl. 32.
51 Knj. XVI, pogl. 4, § 3.
52 Kini VI, pogl. 32.
58 Knj. II, pogl. _50, § 1.
54 Ahsan al-Taqaslm, izd. de Goeje (Leyden, 1877), sto:. 101—2.
55 ?i;fat Jazlra't al-'Arab, izd. D. H. Muller (Leyden, 1884), str. 153—4.
56 Knj. XVI, pogl. 4, § 25.
Baefii fl.fontes
NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* i-„ , | j.
RSAE.--J Sa''"^ X
CALAPE
PTOLEMEJEVA mapa
SRETNE ARABIJE
H.
°a>' g
S
5 03
i' **
*
?1* C N 'Tj » J± ??
a;?T ^g ^' o w< o-'
O Ji3 C <-<
C o 3 »rj1 03 O-
s-ge-s-g^B-
S' ?r 3 » E2 b
03 03 03 2-
s 5. l vrp
. O A O M
o' a
03 O
2.CTQ
*»' 3
o GTQ era
^3 3
2 NJ W
3 P ^
2
• - -
POGLAVLJE V
SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE
Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili
kao traovci na pra? civilizaciJe- Oni igraju značajnu ulogu
u kasnim klinastim natpisima. U grčkoj literaturi prvi put
ih spominje Teofrast (-f 288. pr. n. e.) u djelu Historia plantarum (Istorija
biljaka)1. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca.
Plodnost te sretne zemlje, na koju se često navraća kiša, njezina blizina
moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju, sve su to bili odlučujući
faktori u njezinom razvoju. Ovdje su se proizvodile mirodije, izmirna i drugi
miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje
na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Među ovim osobito se isticao
tamjan, najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. Preko nje su na svom putu
za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog
zaliva, začini, tkanine, mačevi iz Indije, svila iz Kine, roblje, majmuni,
slonova kost, zlato i nojevo perje iz Etiopije. Autor djela The Periplus of the
Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. god. n. e.)
opći pogled na tržište »Muze«, današnje Moke (Mocha):
Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna;
odjeće arabljanskog stila sa rukavima; jednostavne, obične, izvezene, protkane
zlatom; šafranove boje, devine trave, muslina; od ogrtača, pokrivača (ne
brojnih), nekih jednostavnih, a drugih napravljenih po lokalnoj modi; vrpca
različitih boja, mirisavih pomasti u umjerenoj količini, ne baš mnogo od vina i
pšenice.
Sabejci su bili Feničani južnog mora. Oni su poznavali njegove puteve,
grebene i luke, savladali su njegove podmukle monsune i na taj način
monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. n. e. Plovidba oko
Arabije, za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća, za
njih je bila stvarnost. Za grčke i rimske
1 Krnj. IX, pogl. IV, § 2. Prev. W. H. Schoff (New York, 1912), § 24,
62
.
PREDISLAMSKO DOBA
ARABIJE
63
'
• ,
i g ' m
s . •
,
. .
m
m
i
' : i
64
PREDISLAMSKO DOBA
i. Sabejsko Kraljevstvo
Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine
bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. Ona su jedan dugi vremenski period
svoje istorije zajedno cvjetala. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme
vladavine, a završila su kao svjetovna kraljevstva.
Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice.
Saba, biblijska Sheba, njihova prvobitna postojbina, nalazila se južno od
Nadžrana, u jemenskoj oblasti. Sabejski period, prema učenju arabologa koji
zastupaju donju (ili kratku) hronologiju, pružao se od oko 750. pr. n. e. do
105. god. pr. n. e., sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. 610. pr. n. e.;
minejski-period od oko 700. pr. n. e. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7.
Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. Dva
rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim
analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina
osmog i prvih godina sedmog stoljeća. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe
proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju, učinivši susjeda, Minejsko
Kraljevstvo, svojim vazalom. Sirwah, koja je bila udaljena dan hoda od Mariba,
bila je prijestonica Sabe. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca
Almaqe10. U njezinim ruševinama, koje se sada nazivaju al-Kharibah, nastanjeno
je selo od sto duša. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu
sagradio Yada'-il, jedan od ranijih mukarriba. Na drugom jednom natpisu
zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. pr. n. e.), koji je
prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«.
Nasip na Maribu
U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. do 115. pr. n. e.) izgleda
da vladar više nije imao svećenički karakter. Marib, udaljen nekih šezdeset
milja isto-
7 Isp. NieLsen Handbuch, vol. I, str. 64. i slj.; F. V. Winett, in
Bulletin,
American Schools of Oriental Research, br. 73 (1939), str. 3—9; G. Ry<dkmans
u Bulletin, School oj Oriental and African Studies, vol. XIV (1952),
str. 1.
i slj.; Jacques Ryckmans, L'Institution monarchique en Arabie
meridionale
avant l'Islam (Louvaki, 1951), str. 257. i slj.
8 MKRB, nesigurna vokalizaolja.
9 Vidi str. 51.
10 Ahmed Fakhry, An Archaeological Journey to Yemen, vol. I,
(Cairo,
1952), str. 29—56. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas,
Qataban
and Sheba (New YoHk, 1955).
Sinaitic
South Arabic
Phoe. nician
Ra's •al-Shamrah
Later Greek
Latio
Arabic
H <^y
h
^
i— ^— k^_^
^ ^
A
A
1
n D o
n
3 3
»-
h
B
*
«?
T
A
r
r
CG
C
^L. v- H
H
^> A
jjj.
/\
D
3
*
vv
AA
^
e
E
Jb
— 0
o
f
*»-
K
FV
J
= 0)
X
j. =
TT
a:
...
J
vb 9 rS A
u; UJ v
a VA
^ *
e
H
c
...
0
©
*
<s>
...
*
<f? ^
?
•^
ft
5
l
tf
+
h
\ 7*
*>-
K
...
oJ
9
1 o *" 5^
1
ci
TU
\,^
L
J
/VVV
3
v y
^
r
M
f
"S,
s
1 *!
>*-
H
N
o
CP t*?>
X
f Ti
Y
z
X
<s> 0
o
0 ^
A
o
0
t
W
0
13)
)=
r
P
<J
Q
A i1!
a /t- »v.
ir
...
• • •
vy>
GGL
*
"PTf
X
9
Q
o
0 ć?Q
5)
^
&>-
P
R
^
<^x>
J J
w
<T>-Ž-
$
S
irU"
H-
X
X
>-
T
T
0
TABELA PISAMA, KOJA SADRŽI I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA
5 — l storija arapa
66
PREDISLAMSKO DOBA
čno od Sane, postao je tada prijestonica. Ovaj je grad ležao 3.900 stopa iznad
mora. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. Prvi među njima bili su Arno',
Halevi i Glazer. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo
zemlje tamjana sa mediteranskim lukama, naročito Gazom. Al-Hamdani u svom djelu
IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu, ali građevina po kojoj je grad osobito
bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. Ovo značajno djelo tehnike, zajedno
s ostalim javnim sabejskim građevinama, otkriva nam jedno miroljubivo društvo,
koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim
dostignućima. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog
prethrišćanskog stoljeća. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili
Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u
vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. god. n. e.) i Abrahe Abisinca (god. 453.
n. e.). Međutim, al-Hamdani, a poslije njega al-Mas'udi13, al-Isfaha-ni14 i
Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad, neka mitska ličnost.
2. Minejsko Kraljevstvo
Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu, u Jemenu, i kada je bilo na vrhuncu
svoje moći, obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. Prvobitni arapski oblik
Ma'an (biblijski Ma'on, Me'un, Me'in, kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u
Ma'ln, u značenju izvor-voda. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an
(jugoistočno od Petre, važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. Minejski
natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti
koje su služile kao skladišta i relejne stanice. Minejska prijestonica Kar-nau,
koju je posjetio Halevi god. 1870, današnji je Ma'in (u južnom Džaufu,
sjeveroistočno od Sane). Vjerska metropola Yathll. takođe u južnom Džaufu,
sadašnji je Barakiš, sjeverozapadno od Mariba. Mine j ci su govorili istim
jezikom kao i kasniji Sabejci, samo sa dijalekt-skim razlikama. Među tzv.
minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova
iz Hadramauta. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu, provincijskom glavnom gradu
Džaufa, predstavljaju obješene posude, možda vinske žrtve, gazele i druge
žrtvene životinje, zmije, koje su bile simboli bogova, plesačice, koje su bile
čuvarice hramova, i nojevi, očigledno držani u svetim parkovima.
11 Faris, str. 45.
12 Za opis ruševina vidi ,al-'Azm, pt. 2, str. 50. i slj.
13 Muruj al-Dhahab, iad. i prev. de Meyinard and de Courteille, vol.
III
(Pariš, 1864), str. 366.
14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd', iad. Gottwaldt, (Leipzig,
1844),
str. 126.
15 Buldan, vol. IV, str. 383.
16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. god. pr. n. e. Vidi str. 55.
. '
- -
'
- • • .'. .•"-
•
•
67
PREDISLAMSKO DOBA
Zafar (klasični Sapphar i Saphar, Sephar, Knj., post., 10 : 30), grad u
unutrašnjosti, otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu, bio
je glavni grad himjaritske dinastije. On je istisnuo sabejski Marib i minejski
Qarnaw. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega
blizu današnjeg grada Jarima. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je
bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu).
Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred, pod Elijem Galom,
koji je kobno završio, prodro je sve do Marijame. Strabonov »Ilasaruis«, koji je
bio vladar u to vrijeme, jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa.
PREDISLAMSKO DOBA
Mariba, preko Meke, u Siriju i Egipat, jer su na taj način izbjegavali opasnosti
Crvenog mora. Ako je, pak, izgledalo da transportovanju morem treba dati
prednost, put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se
spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog
mora do Vadi al-Hammamata, a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil
do Memfisa. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19.
Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba
sedamdeset dana. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za
orijentalnu nošnju, mirise i mirodije, Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim
proizvodima, naročito tamjanu i izmirni, i povisivati carinu na stranu robu koja
je prolazila kroz njihove ruke. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali
kontrolu nad putevima. Odatle njihovo poslovično blago. Petra, a zatim Palmira,
postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu, karike u lancu, i zato su
zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Međutim,
sada se čitava situacija počela mijenjati.
Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila, prvo
što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na
moru. Ptolemej II (285—246. pr. n. e.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more,
koji je najprije, prije nekih sedamnaest stoljeća, bio iskopao Sesostrid. Ulaz
Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je
početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. Rim, koji je osvojio Egipat
od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. n. e., nastavio je njihovu
politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da
oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. U vrijeme Plinija rimski su se
građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci
za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu, jer je mogao da ponudi vrlo
malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. Abisinci, očigledno
nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali,
počeli su sada da traže savez s Rimljanima.
Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin, možda u
abisinskoj pomorskoj službi, uputio se u tajne morskih puteva izloženih
opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u
Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala, uključujući
tu indijske produkte: cimet i biber, trgovinske artikle za koje su zapadnjaci
mislili da su arabljan-skog porijekla. Primjerom ovog Hipala, Kolumba
ptolemejevićke trgovine, pošli su i drugi, koji su doprinijeli konačnoj propasti
arab-Ijanskog monopola. Međutim, punu korist od ovog značajnog otkrića
periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve
dok Rim nije ovladao Egiptom. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio
je smrt za južnoarabljansko blagostanje22.
18 Vidi Karan, 34 :17—18.
20 Knj. XVI, pogl. 4, § 4.
21 Plinije, knj. XII, 'pogl. 41.
22 Isip. George F. Houranii u Journal of Near Eastern
Studies, vol. XI
(1952), str. 291—5.
71
72
PREDISLAMSKO DOBA
al-Lat, koji se spominje u Koranu, možda je bio drugo ime za božicu sunca.
Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera, naročito
iz Sirije, još u rano doba. Sirijski misionari, bježeći od progona, možda su
ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme, međutim, prvo hrišćansko poslanstvo
u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. 356. pod vodstvom
Teofila Inda, arijevca. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u
sferu međunarodne politike toga doba. Ticao se rivalstva između Rimskog i
Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. Teofil je uspio da
sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. Nadžran, u koji je
hrišćanstvo monofizitske sekte, po pričanju, uveo sveti čovjek iz Sirije imenom
Faymiyun (Phemion), prigrlio je novu vjeru oko 500. n. e. Ibn-Hisham24 i al-
Tabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi, koga je bio zarobio jedan
arapski, karavan i doveo u Nadžran. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na
sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Drugi kalif, 'Umar,
protjerao je (635—6. n. e.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. Još
god. 840. n. e. čujemo za nekog Mar Petra, biskupa Sane u Jemenu.
Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog
Himjaritskog Kraljevstva. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju, možda kao
posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. god. n.
e. Sudeći po sačuvanim imenima, većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije
požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. Na samom početku
šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je
posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio
Jevrejin. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. preseljeno je u
Izrael.
Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih
monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. Očigledno je
dhu-Nuwas, koji je predstavljao nacionalističke težnje, povezao domaće hrišćane
s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. Ovome se jevrejskom monarhu
pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu, u oktobru 523. god. (sur. 85:4)27.
Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je, prema arapskoj tradiciji, i
zamolio pomoć od Justina I, bizantijskog cara, jer je u to vrijeme bi-zantijski
car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. Car je pisao abisinskom
Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha), jer je on predstavljao
hrišćansku silu blizu prizora nemira. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog
mora u Arabiju, pod vodstvom nekog Arvata, 70.000 ljudi. Ova vojna, prema tome,
ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. Bizantija je tražila da
pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih
24 Strah, izd. Wustenfeld (Gottangen, 1858), str. 20—22.
25 Ta'rikh al-Rusul, izd. de Goeje, vol. I (Leyden, 1881—2), str. 919—
25.
26 Baladhuri, Futuh, str. 66 = Hitti, Origins, str. 101—2. Vidi
str. 165.
27 Vidi Axel Moberg, The Book o/ the Himyarites (Lund, 1924).
73
75
PREDISLAMSKO DOBA
Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog
heroja, kako tradicija kaže, u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze,
u Sayf ibn-dhi-Yazanu. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u
arapskim pričama, koje, pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku
četrnaestog stoljeća, arapski pripovjedači narodnih priča još i danas
prepričavaju po kafanama u Kairu, Bejrutu i Bagdadu. Sayf je, prema tradiciji,
tražio, ali naravno nije uspio, pomoć iz Carigrada protiv Abisinije, jer je ona
bila hrišćanska država i, prema tome, u prijateljskim vezama sa Bizantijom.
Njega je, zatim, arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri
Anushar-wanu, na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). Sudbina
svijeta bila je tada, uglavnom, u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih
Perzijanaca, a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. Arabljanski hrišćani
bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. Jevrejski i
paganski Arabljani bili su, opet, na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz
Ktesifon-ta. Kao odgovor na Savfove molbe, perzijski car posla 575. god. osam
stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski
garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. Najprije
je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. Sayf je
za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan, koja je, očigledno, bila u
ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. Međutim, uskoro je Jemen postao
perzijsko namjesništvo, i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili
jednog gospodara drugim.
U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju
sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju
(potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda, mrtvo Južno Arabljansko
Kraljevstvo. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao
klin za abisinsku intervenciju, dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na
Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. Sa Sirijsko-arabljanskom
pustinjom na sjeveru, koja je priječila penetraciju svjetskih sila, Južna
Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put
na Poluotok.
God. 628, šeste godine poslije hidžre, Badhan, peti perzijski satrap u
Jemenu, prigrlio je islam. Sa rađanjem ove nove vjere, centar interesa na
Poluotoku otišao je dalje na sjever. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći
sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen.
Perzijski period
POGLAVLJE VI
NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE
Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava, u toku predislamske ere se razvilo
nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. Snaga ovih
sjevernih arapskih država, isto kao i onih na jugu, zasnivala se uglavnom na
trgovini. Ni one nisu bile ni u kom pogledu, ni u svom začetku ni u svom
razvoju, militarističke. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo.
Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca, jer oni
tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. Rano u šestom stoljeću pr. n. e.
došli su Nabatejci (al-Anbat, klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz
oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita
(Idumejci, potomci Ezava), od kojih su kasnije oteli grad Petru. Predšasnici
Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. Nabatejci su iz svoje
metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. Petra, grčka riječ koja znači
pećina, pre-vod je hebrejske riječi Sela1, koju spominje Izaija, 16:1, 42:11, i
2. Car., 14:73. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ, a današnji je naziv
Vadi Musa (Mojsijeva dolina). Stari grad, koji je ležao na jednom suhom platou
visokom tri tisuće stopa, pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene
u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje.
U toku četiri stotine godina, počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. n. e.,
Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana.
Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora
Sikula (+ poslije 57. pr. n. e.). Oko 312. god. pr. n. e. oni su bili dovoljno
jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen,
Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom
1 Habr. Nebay6th, asir. Niabaitai, Naibaitu, nisu očigledno Nalbatejci.
2 Knj. post., 14 : 6, 36 : 20.
3 Isp. 2. Dnev., 25 :12; Jer., 49 :16; Ob., 3 :4.
4 Vidi Josip Flavi'je, Starine, fcnj. IV, pogl. 4, § 7, pogl. 7, § 1.
1. Ndbatejci
/G*WtV.
o t\naybar
i
Medina
X ..,' 'UMAN
V> ISULAVM S
SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA
prije islama
(sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles
O IOO 2OO JOO 4OO
-
. • • ,•',".: i s
•
i : .
79
prijestolju, i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. Oni su tada bili unutar
uticajne sfere Ptolemejevića. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su
uzeli učešća u invaziji Arabije, koju je predvodio Gal 24. g. pr. n. e. Za
vrijeme kralja Harithatha (al-Harith, Are-tas III, ča. 87—62. g. pr. n. e.)
Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. U to su vrijeme
prvi put kovani kraljevski novci. Julije Cezar je 47. g. pr. n. e. tražio od
Malikua (Malik, Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat.
Njegov nasljednik, 'Obidath ('Ubavdah, Obadaš III, ča. 28—9. pr. n. e.), bio je
vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju, Stjenovita
Arabija (Arabia Petraea), čiji je glavni grad bila Petra, nalazila se na vrhuncu
svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. pr. n. e. do 40. n. e.). U vrijeme
Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska, koji je,
zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria), Harithath III oteo iz ruku
Seleukida (ča. 87. g. pr. n. e.). Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je
da zatvori u Damasku Pavla6. Hidžr (Mada'in Salih), u sjevernom Hidzazu,
vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo,
kako tamošnji natpisi svjedoče. Imena svih nabatejskih vladara, od Harithatha I
(169. g. pr. n. e.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. g. n.
e.), nama su poznata7. God. 105. n. e. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj
autonomiji, i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska
provincija.
Poslije Diodora, Josip je (-f ča 95. n. e.) glavni naš informativni izvor za
Nabatejce, ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa
Hebrejima. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na
istok do Eufrata. Malchus ili Malichus (ar. Malik), koga Josip8 spominje kao
»kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo, i
Malchus9 (Malchus II, 40—70. god. n. e.), koji je oko 67. n. e. poslao 1.000
konjanika i 5.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem, bili su
oba Nabatejci. U 1. knj. Mak., 5:25, i 2. knj. Mak., 5:8, Nabatejci su
poistovjećeni s Arabljanima. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima
Nabatejaca.
Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom, u
nedostatku arapskog pisma u starija vremena, oni su upotrebljavali pismo svojih
sjevernih susjeda Aramejaca. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni
napisali Antigonu »sirijskim slovima«. Aramejskim jezikom služili su se kao
jezikom nauke, ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima, koje su do nas
došle, arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr
(ne isti), odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa.
Ovo nabatejsko kurzivno pismo, uzeto od aramejskog, razvilo se u trećem
stoljeću n. e. u pismo sjevernoarapskog jezika, arapskog je-
5 Diodor. knj. XIX, §§ 94 :7.
6 2. Kor., 11 :32.
7 Vidi listu kod Cooke, North-Semitic Inscriptions, str. 216.
8 Starine, kraj. XIV, (pogl. 14, § 1; Jevrejski rat, knj. I, pogl. 14, § 1.
9 Jevrejski rat, knj. III, pogl. 4, § 2.
80
PREDISLAMSKO DOBA
:
•,
81
Petra
Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše
ere pod pokroviteljstvom Rimljana, koji su je smatrali tampon-državom protiv
Parta. Grad je sa tri strane, s istoka, zapada i juga, bio neosvojiv. Usječen u
tvrdu stijenu, bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim
liticama, i u njega se ulazilo kroz uzak, vijugav klanac. Grad je bio jedino
mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju
nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. Ovdje su Južni Arabljani
na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i
nove goniče. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine, od koje
je Južna Arabija živjela. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i
sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji.
12 Isp. F. V. Wiinmett, A Study of the Lihyanite and Thamudic
Inscriptions
(Toronto, 1937), str. 53.
13 Rene Dussaud, Les Arabes en Syrie avant l'Islam
(Pariš, 1907),
str. 57—73; Dussaud i F. Macler, Voyages archeologique au $afa et dans le
Djebel et Druz (Pariš, 1901), str. 3—14.
14 Knj. VI, (pogl. 32.
15 Vidi: Eduard Glaser, Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens
(Berlin, 1890), vol. II, str. 98—127; Jaussen i Savignac, Mission Archeologique
en Arabie (Pariš, 1909), str. 250—91.
i — (storija ara pa
•
i
82
83
Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares), koja je bila štovana u
obliku crnog četvorouglastog kamena, koji se nalazio ispred Panteona. Allat,
koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom, bila je glavno
žensko božanstvo. Kasnije se Dushara (dhu-Shara, tj. gospod Share) dovodio u
vezu sa vinovom lozom, koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku
helenističkog perioda, i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka.
U toku prva dva stoljeća nove ere, kada je pomorski put za Indiju postajao
sve poznatiji rimskim mornarima, kada je karavanski put od istoka na zapad
postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri, zatim, kada je
trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg
hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice, Petra je izgubila svoj
privilegovani položaj, i nabatejska država počela je da opada. Poslije
potčinjavanja grada 105. godine, zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove,
stjenovita Arabija (Arabia Petraea), bila je uključena (106. g. n. e.) u sastav
Rimskog Carstva, pod imenom Provincia Arabia, i od toga vremena Petra je ostala
skoro bez istorije više vjekova17.
i
I i
84
PREDISLAMSKO DOBA
Odaynath i Zenobia
Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica
Odavnath (Odenathus, ar. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I, koji je
260. g. n. e. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. Odavnath je
progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). U
dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida, koji su (god. 226) naslijedili
Parte, palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. za
carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). Car Galijen mu je predao počasnu
titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku.
To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim
rukama nominalna, a stvarna nad Sirijom, Sjevernom Arabijom i, možda,
Jermenijom. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. Poslije
četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz
potaje ubijeni u Himsu (Emesa), možda na nagovor Rima, jer je ovaj počeo
sumnjati u njegovu lojalnost.
Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. Bath--Zabbay, ar. al-
Zabba', takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Upravljajući mjesto
svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata, grč. Athenodorus), ona je
prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu.
Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je
pripojila Egipat i veliki dio Male Azije, odakle su rimski garnizoni 270. g. n.
e. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). Čak i u Kalcedonu (Chal-
86
PREDISLAMSKO DOBA
87
Sirijsko- Arapsko
^Kraljevstvo na '
Gasanidsko Kraljevstvo, kao i njegov rival i srodnik u Hiri, kraljevstvo
Lahmida, dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere.
T_ , , , - -r-r— -n T-r ••< -r f 1
1 •
U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. 529 —
69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih
istorija, -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Ovaj al-Harith (s nadimkom al-
A'raj, hromi, kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo
najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Njegova se istorija može provjeriti
i u grčkim izvorima27. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala
al-Mundhira III, bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. 529) za
gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha
— najveći čin i najbliži položaj samom caru. Na arapski je titula jednostavno
prevedena malik, kralj.
Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u
službi bizantijskih interesa. Oko 544. god. u bitki sa al-Mundhirom III, ovaj
posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi, koja
odgovara grčkoj Afroditi28. Međutim, deset godina kasnije al-Harith se osvetio i
pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti
Kinnasrina. Možda je ovo bitka »Dan Halime«, koju spominje arapska tradicija.
Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Ona je prije bitke namirisala svo-
" Op. cit., str. 115—22.
24 Muruj, vol. III, str. 217—21.
25 Al-Ma<arif, izd. F. Wustenfeld (Gottingen, 1850), str. 314—16.
28 Vidi Leone Caetani, Annali delV Islam (Milan, 1910), vol. III, str. 928.
27 Brokoipije, Knj. I, ipogl. 17, §§ 47 — 8; Jaannes Malalas,
Chronographia,
izd. L. Dindorf (Boon, 1831), str. 435, 461. i slj.
28 Prakopije, >knj. II, pogl. 28, § 13.
88
PREDISLAMSKO DOBA
jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih,
pored oklopa, u plastove od bijelog platna29.
God. 563. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. Pojava
beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Za vrijeme
boravka u Carigradu- al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u
Edesi, Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i), za prelata
sirijskih Arapa. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska
monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska.
• — ^B^H
^^^H^l^l
HMBHH9
89
90
PREDISLAMSKO DOBA
•
•
91
POGLAVLJE VII
95
••
96
PREDISLAMSKO DOBA
97
(ca. 525—615. n. e.), Ahil arabljanskog herojskog doba, istakao kao pjesnik i
ratnik.
98
PREDISLAMSKO DOBA
Poezija
Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin.
Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva.
Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo.
P/rvi počeci arapske književnosti, kao i u većine drugih književnosti,
vezani su za pojavu poezije, ali, za razliku od mnogih drugih književnosti,
njezina je poezija, izgleda, odmah odavala potpunu zrelost. Izgleda da su
najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i
trideset godina prije hidžre. Te ode, međutim, sa svojim strogim, krutim
pravilima, pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i
urođenih jezičkih sposobnosti. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu
bili prevazi-đeni. Rani islamski pjesnici, kao i oni kasniji, a i današnji
stihotvorci, smatrali su, i još smatraju, stare pjesničke proizvode kao modele
nedostižnog savršenstva. Ove rane pjesme su se pamtile, usmenom predajom su bile
prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća
hidžre zapisane. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene
brojne revizije, izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10.
Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han), može se
smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. Koran pokazuje takav stil.
Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. Domaća arapska tradicija, koja
nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa
ritmičkim
8 2 vol. (Constaintkiople, 1300); al-M-ufaddal ibn-Salainah
(+ cd 920),
al-Fakhir, izd. C. A. Storey (Leyden, 1915).
9 Izd. F. Wustenfeld (Gottingen, 1854).
10 Isp. Taha Husayn, al-Adab al-Jahili (Cairo, 1927).
99
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
pokretima devina koraka, na kraju krajeva, može sadržavati klicu istine. Riječ
hadi, pjevač, sinonimna je sa riječju sa'iq, gonič deva.
Ra jaz, koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku, razvio se
iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. »To je prvorođenče
poezije«, kako kaže arapska definicija, »čiji je otac rimovana proza (saj1), a
pjesma majka.«
Oda u klasičnom periodu
U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog
izraza. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip
poetske kompozicije. Muhalhilu (+ ča. 531. god. n. e.), junaku Taghlib plemena u
ratu Basus, pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. Vrlo je
vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima, naročito među
plemenima Taghlib ili Kindah. Imru'-al-Qays (-J- ča. 540. god. n. e.),
porijeklom Qahtani iz Južne Arabije, pripadao je plemenu Kindah. Mada je jedan
od najstarijih pjesnika, on se općenito smatra najvećim, amir (prvak) pjesnika.
'Amr ibn-Kulthum (-f- ča. 600. god, n. e.)> naprotiv, bio je član plemena
Taghlib iz Rabi je, u Sjevernoj Arabiji. Mada su govorili različitim
dijalektima, ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik.
Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano, qasidah svojim metričkim
bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. I kada se
prvi put pojavila na stranicama istorije, izgleda, qasldah se već ravnala prema
utvrđenom sistemu pravila, kao što su: stereotipni počeci, zajednički epiteti,
uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni
period. Bogata jakim emocijama, izražena jezikom snažnirrl i sažetim, oda je
siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa, prema
tome, nedostaje joj ona sveopća privlačnost. Objekt našeg divljenja je češće
pjesnik nego njegova poezija. Prevedena na strani jezik, ona gubi na svojoj
vrijednosti. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Tema joj je
realistička, horizont ograničen, shva-tanje lokalno. Arabljani nisu dali svoj
nacionalni ep, ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti.
Među starim odama. tzv. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. One se
još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke
kompozicije. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom
nagradom na književnom skupu u 'Ukazu, i da je bila napisana zlatnim slovima i
obješena na zidovima Kabe11. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu,
između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu, održavan je svake godine vašar, neka vrsta
književnog kongresa, na
11 Al-Suyuti, al-Muzhir (Cairo, 1282), vol. II, str. 240.
Mu'allaqat
.: . .
100
PREDISLAMSKO DOBA
Predislamski rnesnik
Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi
naslov al-Mu-faddallyat13, po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča.
785), a sadrži sto i dvadeset oda, koje su sastavili slabiji umjetnici; zatim
imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan al-
Hamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. 845), i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni
od al-Isbahanija (+ 967).
Arabljanski pjesnik (shčHr), kao što mu i ime pokazuje, prvobitno je bio
čovjek koji je posjedovao znanje, skriveno od običnog čovjeka. To je znanje on
primio od demona, svog naročitog shaytana (satana). Kao pjesnik, on održava veze
sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću
neprijatelju. Satira (hi-ja'), prema tome, vrlo se rano pojavila kao književni
oblik u arapskoj poeziji14.
Sa razvojem pjesničkog zvanja, pjesnik je dobivao različite funkcije. U
borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. U miru on
je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. Njegove
su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade
demagoga to čine u političkoj borbi. Njegove su usluge kao borca perom i
novinara svoga vre-
12 Vidi William Jones, Works (London, 1799), vol. IV, str. 245 — 335;
Anne
i Wilfrid S. Blutnt, The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London, 1903).
13 Izd. C. J. Lyall, 3. vol. (Oxford & Leyden, 1921—4).
14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. 23 : 7).
-.' s i H
. .
.
101
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
mena tražene uz kraljevske poklone, što pokazuju pisane zabilješke dvorova u
Hiri i Gasanu. 'Njegove pjesme, koje su bile učene napamet i prenošene s jednog
jezika na drugi, pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. On je u isto
vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Qatl al-lisdn (odsijecanje
jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo
pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru.
Pored toga što je bio prorok, vod, govornik i predstavnik svoje zajednice,
pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik, bar ukoliko je imala naučnika.
Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. »Ko smije da osporava mome plemenu
... njegovu nadmoćnost u konjanicima, pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik
u zbirci al-Aghdni15. U ove tri stvari, vojničkoj sili, inteligenciji i broju,
leži nadmoćnost plemena. Kao istoričar i naučnik plemena, pjesnik je bio dobro
upućen u genealogiju i folklor, on je dobro poznavao dostignuća i pro-šasta
ostvarenja njegovih članova, bio je u tančine upoznat s njihovim pravima,
ispašama i granicama. Dalje, njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i
istorijskih neuspjeha rivalskih plemena, bio je zadatak da razotkriva' te
nedostatke i da ih izvrgava ruglu.
Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i
otmjenosti, staro pjesništvo, prema tome, ima i istorijsku važnost kao izvorni
materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. U stvari, ono je za nas,
tako reći, jedini podatak o savremenim događajima. Odatle je i potekla mudra
izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*.
Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline
kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost
(kasnije virtus, vrlina) i 'i?*đ — čast17. Sastavni elementi muru'ah bili su
srčanost, lojalnost i velikodušnost. Srčanost se mjerila po broju preduzetih
pljačkaških up"»da (sing. ghazw). Velikodušnost se očitovala u spremnosti na
žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be;
^moćnih.
Ime Hatima al-Ta'i (-f- ča. 605. god. n. e.) ostalo je do aanašnjeg dana kao
personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. Dok je kao mladić čuvao deve
svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a
ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18.
Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina,
kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez,
pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su
osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne
avanture sa njegovom djevoj-
15 Vol. VIII, str. 77.
18 Muzhir,_vol. II, str. 235.
17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u
Encyclopaedie of
Islam, Dod.
18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje
(Leyden, 1904),
str. 124.
102
PREDISLAMSKO DOBA
103
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su:
drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili
direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa
božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha,
liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama,
prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on
snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26
govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i
prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući
asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina
Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je
predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u
isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu
procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l
navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje
nebo navodnjava.
Mišljenja o suncu
Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on
napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult
sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani
Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji
zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje
biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti
Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom.
Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest
njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen
razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog
razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog
panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni
su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani
o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke
svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u
Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu
u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri
stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana
ispasišta (hima).
24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71.
25 Vol. I, str. 434.
200.
26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,
27 Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3.
28 Sirah, str. 22.
29 Vol. I, str. 922.
30 Sirah, str. 844.
31 Kalbi, str. 24—7.
32 Ibid., str. 16.
' •
PREDISLAMSKO DOBA
jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima
životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni.
Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom
odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji.
Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje
prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima
pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i
neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut
od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva
degradirana na takva bića38.
Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo
sedamnaest postotaka, astralni stepeii
neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale
su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu
slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna
božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je
to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri
53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji
poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i
mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i
njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala
je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su
stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje
žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti
posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena.
Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva
koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu.
Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima.
Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u
Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan
među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino
svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina
kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao
zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica
'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama.
33 Koran, 37 :158. 6 :100.
34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6.
35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I,
(Leipzig, 1846),
str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XXVII, str. 34. i slj.;
vol. XVII,
str. 131.
36 Knj. III, pagl. 8.
37 Str. 18—19.
88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.
105
Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe,
bilo je predstavljano u ljudskom
obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za
vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibn-
Hishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili
Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na
aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio
sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski
pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime),
primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za
crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu
je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili
abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno
sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje
obavljana i prino-šene specijalne žrtve.
Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom
nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i
Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog
plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje
načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje
je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po-
39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11.
40 Kalbi, str. 13.
isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15
41 Cooke, str. 217, 219;
(Giessen, 1915), str. 85.
42 Sirah, str. 50. i slj.
43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija
aramejsike riječi
selem.
44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld
(Leipzig, 1858),
str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18
45 Korani, 2 :118—21.
106
PREDISLAMSKO DOBA
novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još
uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u
hodočasničke ceremonije (hajj).
107
•:
Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom
klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom
Sjeverne Arabije.
Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica),
imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog
života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno
izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek
hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen
neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome
što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika:
Vrtimo se i motamo kroz život
Da i bogat i ubog na kraju potraži mir
pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami.
Eto, tu ćemo naći stalni počinak50.
Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene
trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su
se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke
običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod
raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili
oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se
najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u
muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine
(dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u
sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a
četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i
smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz
je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost.
Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba.
Tri arada Hidžaza- Hidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera
J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , .
. —— , v i • • i i
j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obal-
nog područja koje se zove Tihamah (nizozem-
Ije), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime:
Mekom i Medinom.
Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000
stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas,
ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u
augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši
koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice,
banane, smokve, grožđe,
49 Koran, 71 : 23.
50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII.
51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122.
PREDISLAMSKO DOBA
maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su
se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u
zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila
mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je
jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na
Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt
Meka
Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači
svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim
vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar
109
110
PREDISLAMSKO DOBA
Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona
je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3)
Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima:
»Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog
duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent
al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu
i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ
u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je
pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim
(milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i
sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk,
protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu
jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom
natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u
sjeveroarapskom63.
.
2. Abisinija
Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo
već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su
kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog
»trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru
trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike
pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u
Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete
uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abi-
sinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno
grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je
abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4,
24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog
morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska
zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila,
prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5.
60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt
(Berlin, 1897),
str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19.
61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom
jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća.
62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10;
Dussaud, Arabes,
str. 152—3.
63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die
Kunde
des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92.
64 Njegov grob se još nalazi u Damasku.
95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz),
hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto),
mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai
(sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na
muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo,
1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu.
^^B
111
Jevreji
D.
Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa.
Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. Al-
Juma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim
pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj
66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107;
23 :11), sijjll
(kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll
(đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla.
67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923);
Shu'ard'
al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890).
68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls
(monah), sadaqah
(milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro),
qindll (svjetiljka,
izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom
qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac,
palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog
alcćsar.
69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar
(najsilniji) — ukazuju
na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu.
7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74.
112
PREDISLAMSKO DOBA
ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam
je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka,
blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega
čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome,
judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da
se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas.
Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje
prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim
uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih
i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih,
lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom
živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj
domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a
judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki
jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka,
izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve
naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke
nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al--
Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed
Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio
hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na
političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je
anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio
je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa.
H^INIM
m i
POGLAVLJE VIII
MUHAMED, ALAHOV PROROK
Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u
Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati
nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda,
bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2)
glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat
pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju
muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka
Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na
njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo
njegov stric abu-Talib.
Quraysh
Qusayy <Abd-Manaf
rim đuttalib
'Abd-Shams Hast
Umayyah <Abd-al-]
116
pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn- Ishaq, koji-je umro
u Bagdadu oko A. H. 150 (767. n. e.). Njegova biografija
0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama, koji je
umro u Egiptu oko A. H. 218 (833). Nemamo nikakvih drugih izvora
osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla
ma. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »sa-
racenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina
devetog stoljeća. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne
kom djelu iz sedmog stoljeća4.
Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom
Khadijom, koja je bila petnaest godina starija od njega, Muhamed stupa na
sigurno tlo istorije. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i, kao udovica bogatog
trgovca, samostalno je vodila trgovinske poslove, pa je uzela mladog Muhameda
sebi u službu. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela,
Muhamed nije tražio nikakve druge žene.
Dovoljni prihodi, koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i
o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5, davali su mu dosta
slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. Tada je
on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne
male pećine (ghar) izvan Meke, na brežuljku zvanom Hira'6. U toku jednog od ovih
perioda nespokojstva i nemira, koji su prouzrokovale sumnje
1 čežnje za istinom, Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji
mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio«
itd8. Ovo je bila njegova prva objava. Prorok je primio njegov poziv.
Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat
al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Kada je poslije krat
kog razmaka (jatrdh), koji je slijedio njegovom pozivu za proročan
sku službu, došla druga vizija, Muhamed, pod dojmom velikih du
ševnih uzbuđenja, jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi
na njega neku pokrivku, na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti, koji si
ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i
ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11, ali
kasnije, u surama iz Medine, slili su se u jedan glas, poistovjećen
sa glasom Jibrila (Gabrijela).
O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko
proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Bog je jedan.
On je svemoćan. On je tvorac svemira. Postoji sudnji dan. Izvanredne nagrade u
raju očekuju one koji vrše bozi je
3 Chronographia, str. 333.
4 A. Mingana, Sources syriaques, vol. I, Bar-Penkaye
(Leipzig. 1908),
str. 146 (tekst) — str. 175 (prev.).
5 Sura, 93 : 6—9.
6 Vi'di Ibrahlm Rif'at, Mir'at al-Haramayn (Cairo, 1925), vol. I, str. 50—
60.
7 Al-Bukhari, §ahlh (Bulaq, 1296), vol. I, str. 3.
8 Koran, 96 :1—5.
9 Koran, 97 :1.
10 Koran, 74 : l i slj.
11 Bukhari, vol. I, str. 2, L. 11. Isporedi Poziv Izaije, 6 :1 i slj.
Vidi: Tor
Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen, 1932), str. 39. i slj.
118
noćno putovanje kada je, kažu, Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u
Jeruzalem, što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. Pošto je
tom prilikom Jeruzalem, koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane,
poslužio kao zemaljska stanica na
119
120
121
u Kabu je ozakonjeno, a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena —
predislamskog fetiša.
God. 628. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno
mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah, po kojemu su na jednak način bili
tretirani Mekanci i muslimani26. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov
rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. Između ostalih_ članova ovoga
plemena, Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi), predodređeni da postanu
dva silna mača borbenog islama, nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u
članstvo velike vjere. Poslije dvije godine, krajem januara 630 (A. H. 8),
zauzeće Meke bilo je završeno. Ulazeći u njezino veliko svetište, Muhamed je u
komadiće slupao mnoge idole. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. Tom
je prilikom, kažu, uzvikivao: »Istina se pojavila, a laži je nestalo!«27 Sa
narodom se postupalo osobito velikodušno'28. Teško da se može s ovim isporediti
ijedan trijumfalni ulazak u starim analima.
Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe
zabranjenim svetim zemljištem (haram), i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio
objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu.
Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe
u vrijeme godišnjih hodočašća. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. Samo
petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i
da spasu svoje živote. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. 1503, a
među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije
German (Julius Germanus)33. Bez sumnje, najinteresantniji je bio ser Ričard
Berton (Sir Richard Burton) (1853)34.
God. A. H. 9. Muhamed je postavio posadu u Tabuku, na granici Gasana, i bez
ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (al-
Aqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na, Adhruh i al-Jarba' na jugu35.
Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice,
koja je tek bila u začetku, s tim da plaćaju danak, koji se kasnije nazvao
jizyah. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice.
2r> Baladhuri, str. 35—6 = Hitti, str. 60—61.
-7 Ibid., str. 40 = Hitti, str. 66; dsp. Koran 17 : 83.
28 Waqidi, str. 416.
29 Ibn-Sa'd, vol. II, pt. I, ,str. 99; isp. Baydawl, Anvoar, vol I, str. 383,
1.10.
30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni, al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo,
1329),
str. 47.
31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muha-
medovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. Vidi The Travels of Ludovico
di Varthema in Egypt, Syria, Arabia Deserta and Arabia Felix, prev. J. W.
Jones (Hakluyt Society, vol. XXXI, London, 1863), stir. 25. i slj.
32 The Holy Cities of Arabia, 2 vol. (London, 1928).
3S Allah Akbar (Berlin, 1938).
34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and
Meccah, 3 vol.
(London, 1855—6).
35 Balfadh'UTi, str. 59. i slj. = Hitti, str. 92. i slj.
122
123
MUHAMED, ALAHOV PROROK
Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. Ova
nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao
Alahova zajednica (Ummat). Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se
stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. Alah
je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. Njegov Prorok, sve vrijeme dok je
živio, bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. Kao takav, Muhamed
je, pored svojih duhovnih funkcija, vršio i ovu zemaljsku vlast, koju svaki
drugi državni vladar vrši. Unutar ove zajednice, svi su, bez obzira na plemenska
srodstva i stare prijateljske veze, bili sada, u najmanju ruku, u principu
braća. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog
hodočašća«.
Ljudi, poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman
brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Protuzakonito je,
prema tome, za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu
ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38.
Na taj je način, jednim potezom, na j glavni ja veza arapskog srodstva, tj.
veza zasnovana na plemenskom srodstvu, bila zamijenjena novom, vjerskom vezom.
Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Nova
zajednica nije smjela imati klera, ni ma kakve hijerarhije, ni ma kakve
centralne crkvene vlasti. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko
vježbalište, kao i mjesto zajedničkog kulta. Vođa molitve, imam, trebao je
takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika, kojima je bilo naređeno da
štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. Svi Arabljani koji su ostali
neznabošci bili su van okrilja, skoro izopćenici i izvanzakonici. Islam je
zbrisao prošlost. Vino (khamr, od aram.) i kockanje — pored žena arabljanskom
srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. Na pjevanje, koje je
skoro jednako bilo privlačno, gledalo se prijekim okom. Kontrast između starog i
novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta
Ja'fara ibn--abi-Taliba, glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji.
Ja'far je rekao Negusu:
Mi smo bili jahilivah narod, koji smo štovali idole, hranili se uginulim
životinjama (mavtah)40, ogrezli u nemoralu, ostavljali svoje porodice i kršili
ugovore o uzajamnoj zaštiti, tako da su jači među nama gutali slabije. Tako je
bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika, čije porijeklo mi
znamo i čiju istinoljubivost, odanost i neporočnost mi priznajemo. On je bio taj
koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga, i njega jedinog
štujemo, a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci
umjesto njega štovali. On nam je, povrh toga, naredio da govorimo istinu, da
vratimo drugima ono što im dugujemo, da se držimo svojih porodica i da se
uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. On nam je zabranio da činimo
preljube, da krivo svjedočimo, da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da
loše govorimo o nevinim ženama. On nam
38 Ilbn-Hisham, str. 969; isp. Waqidi, str. 433—4.
39 Karam, 5 :92. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo.
40 Isp. Koraoi, 2 :168.
124
W^
;:->'•
POGLAVLJE IX
i •
KORAN, ALAHOVA KNJIGA
Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti, prema ortodoksnom mišljenju, abu-
Bakr, na preporuku 'Umara, koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz)
Korana, naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. Zadaća je povjerena
Zayd ibn-Thabitu iz Medine, koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. Odlomci »sa
rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1
skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56)
pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima, koja su, uglavnom,
nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. 'Uthman je zato postavio god.
651. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. Abu-Bakrov primjerak, koji
je tada bio na čuvanju kod Hafse, •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih
udovica, poslužio je kao osnova. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u
Medini2. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u
Damask, Basru i Kufu, dok su sve druge bile uništene.
Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu
recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u
Arabiji, Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. 'Uthman je proglasio ispravnim
medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. Konačan tekst su utvrdila dva
vezira, ibn-Muqlah i ibn-'Isa, god. 933, uz pomoć učenog ibn-Mujahida. Ibn-
Mujahid je priznao kanonskim sedam čitanja, koja su se razvila zbog nedostatka
samoglasnika i dijakritičkih znakova3.
Po muslimanskom mišljenju, Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko
Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. 43:3,
56:76—9, 85:21—2)4. Nije, prema tome, nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i
svako slovo.
Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je, prema redu njihove dužine.
Mekanske sure, kojih ima oko devedeset i pripadaju
1 Khatlb, Mishkah, vol. I, str. 343.
2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru
Vilimu II.
Vida: Versajski ugovor, pit. VIII, sec. II, 51. 246.
8 Arthur Jefferv, MateriaHs for the History oj the Text of the Koran
(Levden, 1937), str. l—10; isp. Hantwig Hirschfeld, New Researches into the
Composition and Axegesis of the Koran (London, 1902), str. 138. i slj.
* Vidi Baydawi, vol. II, str. 235, 309—10, 396.
im
.- . ,, .
• •'-S ' ' l
126
127
realističan način. Varijante ovog i drugih sličnih primjera, kao što je, npr.,
priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. 21:52 i slj.),
imaju svoje paralele u midrašu, Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim
djelima9.
Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija, Ivan Krstitelj, Isus
(Isa) i Marija. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Marija, Isusova
majka, također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. Haman (Haman), Ahasverov
miljenik11, jeste sluga Faraonov12. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno
arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom
sirijskog (npr. Nuh, Noah) i grčkog (npr., Ilyas, Elias; Yunus, Jonah) nego
direktno iz hebrejskog.
Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i
takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu
ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. ap. 7:36—53; sur. 2:273 i Mat. 6:3, 4; sur. 10:72
i 2 Pet. 2:5; sur. 10:73, 24:50 i Zak. pon. 26:14, 17; sur. 17:23—40 i Izl.
20:2—17, Zak. pon. 5:6—21; sur. 21:20 i Otkr. 4:8; sur. 23:3 i Mat. 6:7; sur:
36:53 i I Tim. 4:16; sur. 39:30 i Mat. 6:24; sur. 42:19 i Gal. 6:7—9; sur. 48:29
i Mark. 4:28; i sur. 92:18 i Luk. 11:41. Jedini odlomak koji se može smatrati
direktnim citatom je sura 21:105, isp. Ps. 37:9. Drugi koji imaju upadnu
sličnost su sur. 21:104 i Iz. 24:4; sur. 53:39—42 i Ezek. 18:20; sur. 53:45 i I
Sam. 2:6; i sur. 53:49 i I Sam. 2:7. Takvi stihovi kao što su oni koji govore
»oko za oko« (sur. 5:49 i Knj. izl. 21:23—7), i »deva i igla« (sur. 7:38 i Mat.
19:24), i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. 9:110 i Mat 7:24—7), i »svaka duša
okušaće smrt« (sur. 21:36, 29:57, 3:182 i Heb. 9:27, 2:9, Mat. 16:28) očigledno
predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke, zajedničke Hebrejima i
Arapima. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito
mnogobrojne. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu, npr., kada
govori u kolijevci (sur. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. 3:43),
podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima,
uključujući i Injil al-Tufullyah. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem
svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla, naslikanoj četkom
zamočenom u materijalističke boje (sur. 56:8—56), čija se kopija nalazi u
kasnijim spisima Parsa. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih
minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama.
Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke.
Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama, on je najčitanija knjiga
koja je ikada bila napisana, jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju, to je
udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. Osim službenog
prevoda na turski jezik, ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na
strane jezike; ima, međutim, neautorizovanih, između redaka napisanih slobodnih
prevoda
6 Vidi The Legacy of Israel, izid. E. R. Bevan i C. Siioger (Oxford,
1928), str. 129—71.
10 Sur. 19 :16—29; 3 :31—10.
11 Estera, 3 :1.
12 Sur. 28 :38; 40 : 38.
128
koje su izvršili muslimani na više jezika, uključujući perzijski, ben-galski,
urdu, marathi, javanski i kineski. Sve u svemu, Koran je preveden na nekih
četrdeset jezika13. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77.934), stihovi
(6.236), štaviše, i slova (323.621)14. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi
dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja, odjek
»Logos« teorije15. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16.« I dan-danas se može
često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u
zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime.
Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje, čitanje, razgovor. Ova
knjiga, koja je snažna i živa riječ, namijenjena je za čitanje naglas i mora se
slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. Njena najveća snaga leži u
njezinim rimama i retorskoj snazi, u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa, što
se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. Njegova
dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. Vjerski uticaj, koji
on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima,
samo je jedna strana priče. Pošto muslimani smatraju teologiju, pravnu nauku i
nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari, Koran postaje naučni
priručnik, udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. U takvoj jednoj školi
kakva je al-Azhar, najveći muslimanski univerzitet na svijetu, ova knjiga još
važi kao osnov cijelog nastavnog plana. Njegov književni uticaj može se
ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog
jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim
jezicima. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor
Marokanca, a, s druge strane, ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov
pisani jezik, jer se i u Iraku i u Maroku, jednako kao i u Siriji, Arabiji i
Egiptu, klasični jezik, koji je izrađen po uzoru na Koran, svugdje vjerno čuva i
njeguje. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na
arapskom. Koran je bio, prema tome, najraniji, i do danas je ostao, uzor proznog
djela. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike, ali nije poetičan. Njegova
rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac
nastoji savjesno imitirati.
13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad
pokroviteljstvom
Časnog Petra, opata iz Klinija (ča. 1141), ikoji je obezbijedio usluge trojice
hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina, hoteći da pobije islamsko vjerovanje.
Na engleskom prvi prevod se pojavio god. 1649. (London) pod naslovom The
Alcoran of Mahomet, ali je prevod izvršen sa francuskoga, ikoji je preveden
s arapskog originala; prevod je izvršio Sieur Du Ryer... Novi engleski prevod
izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz
nostima«. Sejlov (Sale) prevod (1734. god.) s arapskog originala je parafraza
u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci)
Refutatio
Alcorani (1698); Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura;
Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus; Marmaduka Piiktola
(Pickthall) (1920) vrlo je uspio. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava
da da kritioko preuređenje stihova. Najranije arapsko štampanje
Korana
izvršio je između 1485. i 1499. u Veneciji Aleksandar Raganini.
14 Ima i drugih brojanja.
15 Isp. Iv., 1:1; Posl., 22—30.
19 Sur. 56 : 78.8.
130
132
133
ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA ALAHU
manima. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi, koji su, prema
Pliniju12, južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije, nego im je
bilo dozvoljeno prodavati mirodije. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se
u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh, ali je obično u prosjeku
iznosio dva i po postotka. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Kasnije, sa
raspadanjem čisto islamske države, zekat je bio ponovo ostavljen savjesti
muslimana. Zekdt čini treći stub vjere.
Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5; 19:27;
4:94; 2:192), ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). Taj
naročiti mjesec, koji je možda bio svet u predislamsko doba, bio je izabran zato
što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. 2:181) i dobijena bitka kod
Badra. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca
(sur. 2:183). Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili
narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu
postili.
Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji,
ali je institucija, naravno, bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i
Jevrejima (Mat. 4:2; Zak. pon. 9:9). Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena
Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na
brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). U Medini i prije uspostavljanja ramazana
Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. Ovo
je on preuzeo od Jevreja14. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo
jednom (19:27), i tu očito u značenju »šutnje«.
4. Post
5 Hodočašće Hodočašće (hajj, sur. 3:91; 2:192—6; 5:1—2, 96)
jeste peti i posljednji stub islama. Pretpostavlja se da
jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u
određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. 'Umrah je manje putovanje u
Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba.
Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u
neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i
sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah,
koje leži nasuprot njemu15. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16, koji
traje od sedmog do osmog dhu-
12 Kuj. XII, pogl. 32.
13 Sirah, str. 151—2.
14 Bukhard, vol. II, str. 208; Lev., 16 :29.
15 Muslimana, prema njihovoj (predaji, obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu
na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva
uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina.
18 'Arafah je dolina, a 'Arafat brdo, prema Rif<atovu djelu Mir'dt, vol.
I, str. 44, ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično.
i :
i
•
134
i
H
135
ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA ALAHU
koja se ne jaše nego vodi. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju
muslimanske poglavice, željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja
prava na zaštitu svetih mjesta. Savremena predaja smatra da je sredinom
trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre, žene jednog od
posljednjih ajubidskih sultana. Međutim, nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj
običaj umajadskom vicekralj u Iraka, čuvenom al-Hajjaju (f 714. god.). Bez
obzira koja je od ove dvije priče tačna, potpuno je sigurno da je Mameluk Bay-
bars (1260—77), koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima, ovaj
običaj postavio na čvrste temelje21. Posljednjih godina sirijski i egipatski
karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. Prosječan broj hadžija
između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172.000. Službene statistike za
1958. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620.280. God. 1957. broj
hodočasnika popeo se na jedan milijun. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj
hodočasnika. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve
do otkrića naftonosnih izvora.
- •' 11
137
138
niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih
ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U
odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno
uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6;
Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.
POGLAVLJE XI
PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE
632—61. n. e.
Ortodoksni kalifi:
1. Abu Bakr
2. <Umar
3. 'Uthman
4. Alija
. J
140
141
„HMKOJiA TfT.'lA
142
143
144
kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne
daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog
proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju
novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene
bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne
osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih
koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u
bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno
je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba
pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti.
Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje
božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske
istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove
osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti
u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno,
kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala
isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je
osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država.
Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne
nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne
muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina
narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru.
Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i
njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni
su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i
izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se
sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i
baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj
prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije
političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu
nadmoćnost.
POGLAVLJE XII
OSVOJENJE SIRIJE
•
•
146
Q // Qinnasrin\
* N A S R l N
. 'Aimjiio jeru
S VRI A
showing
The Junds or Military Districta
English Milcs to 40 bo Ro 100
IO1
149
OSVOJENJE SIRIJE
sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed
slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na
cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo.
Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijsko-
palestinskim gradovima:
U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti
stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i
crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u
njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova
Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati
dobro16.
Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po
svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak,
Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u
kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod
Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i
pjevača i duboko im se poklonio«17.
Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od
r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu
lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v
svoga brata Teodora, spreman da da odlučan
otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške
gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke
rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god.,
na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su
vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti.
Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,
potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih
krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski
plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u
strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko
rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u
neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od
najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena.
16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187.
17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2.
18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i
muslimanske
armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien,
Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416;
prev. Chabot,
vol. II (Pariš, 1901), str. 421.
19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom
Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna.
20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the
Desert (London, 1949),
str. 258—62.
21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163.
150
OSVOJENJE SIRIJE
151
jenu sirijsku crkvu, bez sumnje, krije se skriveno i napola izraženo osjećanje
nacionalnosti.
•
28 Theophanes, str. 339; Constantine Porphyrogenetus, »D.e admirustrando
imperio«, u J. P. Migine, Patrologia Graeca, vol. CXIII (Pariš, 1864), col. 109;
Dan., 11:31. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla.
Nihiiw*ml %-.
-d° P o E .R S I A (ianciahir
,** H*MAD <q ^.^ \ ''V<-, 'i
-.»''fa*^ \ V''' V^
PROVINCE OF FARIS
POGLAVLJE XIII
154
među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze, koje datiraju još iz
rane babilonske ere. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom
kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. Kao i u
Siriji poslije bitke na Jarmuku, i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska
plemena., namamijena novim ekonomskim pogodnostima, u velikom broju počela su se
doseljavati u tek osvojene oblasti.
Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3, perzijska pri-jestonica.
Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom
pogodnom gazu prešao je Tigris, koji je bio nabujao od proljetnih poplava.
Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih
hroničara pozdravljen je kao čudo. U junu 637. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni
grad. Njegov garnizon, zajedno sa carem, bio ga je već napustio. Arapski hroni-
čari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom
prilikom. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4.
Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove
neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg
savremenog visokog društva. Iwdn Kisra, kraljevska palata sa prostranom salom za
prijeme, otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve
proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje
Sa'du. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike, koje bacaju
svjetlost na stepen kulture dva naroda. Kamfor, koji oni do tada nikada nisu
vidjeli, bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za
kuhanje5. »Žuto« (al-safra' tj. zlato), nešto nepoznato u Arabiji, nuđeno je u
zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. Kada su nekog arabljanskog borca u
Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je
kao dio plijena bila dopala, on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći
od deset stotina«7.
Poslije Kadisije i Madajina, započelo je sistematsko osvajanje carstva iz
novoosnovane baze u Basri. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi, blizu
starije Hire, trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad, gdje je Sa'd
sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku.
U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na
sjever. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli, na granici perzijske
visoravni, i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. God. 641.
dospjeli su do Mausila (Mosul), blizu mjesta stare Ninive, i zauzeli ga. Ovo je
donijelo ekspediciji, koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz
sjeverne Sirije,
3 Arapski al-Mada'in, bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i
Kte
sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada.
4 Tabari, vol. I, str. 2436; isp. itan-ial-Athlr, vol. II, str. 400;
Caetani, Annali,
vol. III, str. 742—6.
5 Ibn-al-Tiqtaqia, al-Fakhri, izd. H. Derenbourg (Pariš, 1895),
str. 114.
6 Fakhri, str. 115; prev. C. E. J. Whitting (London, 1947),
str. 79. Isp.
al-Dinawari, al-Akhbdr al-Tiwal, izd. V. Guirgass (Leyden, 1888),
str. 134.
7 Baladhuri, str. 244 = Hi-tti, .str. 392; isp. Fakhri, str. 114—15.
155
najveći uspjeh. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda
(blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim, koji je predvodio arabljanske
snage. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka
Yazdagirdove armije. Kuzistan (stari Elam, kasnije Susijana, današnji Arabistan)
bio je zauzet god. 640. iz Basre i Kufe. U međuvremenu, izvršen je napad na
susjednu provinciju Pars (Faris, prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog
zaliva, iz Bahreina, koji je sada, zajedno sa Basrom i Kufom, činio treću vojnu
bazu za operacije protiv Irana. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno
je razbio 'Abdullah ibn-'Amir, upravitelj Basre, koji je zauzeo Istakhr
(Persepolis), glavni grad Farisa god. 649—509. Poslije Farisa red je došao na
veliku i udaljenu provinciju Kurasan, na sjeveroistoku. Tada je bio otvoren put
do Oksusa. Pokorenjem Mukrana, obalne oblasti Beludžistana, kratko vrijeme
poslije 643, dovelo je Arape do samih granica Indije.
Još god. 640. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. Otprilike
četiri godine kasnije, jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba
ibn-Maslame. Međutim, ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. 65210.
Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. Ne obazirući
se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost,
karakteristična za Hidžaz, Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu
u Ktesifonu. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Ovaj simbolički
običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. Napravljen najprije od trstike
za smještaj vojnika i njihovih porodica, logor je zamijenio svoje kolibe kućama
od nepečene cigle (ćerpiča). On je uskoro prerastao u važnu metropolu. Uporedo
sa logorom u Basri, Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske
Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad.
God. 651. mladi i nesretni Yazdagird, bježeći sa svojom krunom, riznicom i
nekoliko pratilaca, pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u
kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. Marv)11. Njegovom smrću sramno je
završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih
dvanaest stoljeća, carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više
godina.
Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij.
Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji, i u borbama
je moralo učestvovati nekih 35.000—40.000 Arabljana, uključivši žene, djecu i
robove. Perzijanci su bili arijevci, a ne Semiti. Oni su stoljećima uživali
svoju nacionalnu samostalnost
8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. Samo njegov južni dio bila je
provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida
i
Sasanida). Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja
vali su je za čitavo kraljevstvo.
9 Vidi Tafoari, vol. I, str. 2545—51; Caetani, vol. IV, str. 151—3
vol. V,
str. 19—27, vol. VII, str. 219—20, 248—56.
10 Vidi Baladhuri, str. 193—212; Caetani, vol. IV, str. 50—53,
vol. VII,
str. 453—4.
11 Isp. Michel le Syrien, vol. IV, str. 418 = vol. II, str. 424.
156
POGLAVLJE XIV
POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE
Strateški položaj Egipta, zato što leži tako opasno blizu i Sirije i
Hidžaza, bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta, koje je učinilo zemlju
žitnicom Carigrada, činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza
bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog
koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči
prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije.
Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih
pljačkaških pohoda. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog
proslavljenog rivala Khalida, 'Amr ibn-al-'As, koji je u jdhilžyah periodu vodio
u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1,
iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i
ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. Kada se, međutim,
'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su
ukazivale na eventualne rizike i opasnosti, on je poslao glasnika da zaustavi
napredovanje kolone. Kalifova poruka, pričaju, sustigla je 'Amra upravo prije
prelaska egipatsko-palestinske granice, ali predosjećajući njezin nepovoljan
sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne
moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji
njegov dio, odmah se vrati natrag; ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga
pisma, onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2, (Amr nije htio otvoriti
pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). Ovaj 'Amr, koji je bio iz
plemena Quraysh, imao je 45 godina, bio je ratoboran, vatren, rječit i
oštrouman. On je već stekao, priznanje zbog pokoren ja Palestine, zapadno od
Jordana. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za
svog pobratima Mu'awiyu
1 Ibn-'Abd-al-Hakam, Futuh Mi.sr, izd. C. C. Torrey (New Haven, 1922),
str. 53.
2 Ya<qubi, vol. II, str. 168—9; isp. ibn-<Abd-al- Hakam, str. 56—7; J.
WeU-
hausen, Skizzen und Vorarbeiten, vol. VI, Prolegomena zur dltesten Geschichte
des Islams (Berlin, 1899), str. 93.
158
DONJI EGIPAT
na karti su predstavljeni
muslimanski gradovi i
njihova osvajanja
OAyn Shams (Heliopolis, OnJ
Kanali (jedn. KhallJ)
English M i les
20 3° 4° 50
6m«ry Vilkcr Hi i
160
na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. Opet su bile ponovljene tri
alternative. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči
caru uslove mira. Oni se nisu svidjeli He-rakliju, koji je optužio svoga
namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo.
U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. Na kraju sedmog
mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i,
popevši se na zid Ijestvama, savladali su stražu i garnizon. Ratni islamski
poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave
6. aprila 641. god.9.
Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte, 'Amrov gvozdeni obruč
počeo je stezati vrh. Nikiu (ar. Naqyus, današnji Šabšir) pao je 13. maja,
poslije čega je slijedio krvavi pokolj. Međutim, Alek-sandrija (al-
lskandarlyah), poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu, još je
bila daleko.
Sa svježim pojačanjima iz Arabije, koja su njegovu vojsku povećala na oko
20.000 ljudi, 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i
kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. Na jednoj se strani
dizao visoki Serapeum10, u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika
Aleksandrijska biblioteka. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv.
Marka, nekadašnji hram Caesarion11, koji je započela graditi Kleopatra u čast
Juli ja Cezara, a završio August. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska
od asuanskog granita, za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra, ali su, u
stvari, bili djelo Tutmosa III (ča 1450. pr. n. e.). To su ona ista dva obeliska
koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u
Njujorku. U pozadini se visoko dizao Far, sipajući po danu sunčeve zrake, a po
noći svoje vlastito svjetlo, i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa
svijeta12. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je, bez sumnje, ostaviti isti
utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u
nebo stršećim neboderima.
Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom, koji je brojao nekih 50.000
ljudi. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice
koja je bila stacionirana u Aleksandriji. Napadači, i brojem i opremom mnogo
slabiji, nisu imali nijedne lađe, nikakvih opsadnih sprava, nikakvih neposrednih
izvora za snabdijevanje ljudstva.
Ivan iz Nikiua, savremeni pisac, opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli
bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. Ostavivši
kontingent vojske u pozadini, 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije
je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi-
9 Baladhiurd, str. 213 = Hiitti, str. 336; ibn-'Abd-al-Haikam, str. 61. i
slj.
10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari, što se vidi sa Diokle
cijanovog stupa još i damias. Maqrlzi, Mawa(iz, izd. Wiet, vol. III, str. 128. i
slj.
11 U arapskom Qaysarfyah. Ibn-'Abd-al-EIakaim, str. 41, 42.
12 Vidi Maqrlzi, vol. III, str. 113—43; Suvuti, Husn, vol. I, str. 43—5.
13 H. Zotenberg, Chronique de Jean, eveque de Nikiou. Texte ćthiopien,
sa ,prevodom (Pariš, 1883), str. 450.
161
čija u Gornji Egipat. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. god.) njega je na
prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin. 641—68). Kir, koji je ponovo
stekao milost, vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. Nadajući se da će
neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana, biskup je s 'Amrom,
u Babilonu 8. novembra 641. god., potpisao sporazum, koji se može nazvati
aleksan-drijsjkim sporazumom. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara
po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli
bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. Grad je
bio evakuisan u septembru 642. god. Car Konstant, nejak i mlad, ratifikovao je
sporazum, koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u
arabljanske ruke.
Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima; >'Ja sam
osvojio grad, ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Dovoljno je reći da sam
se u njemu dočepao 4.000 ljetnikovaca sa 4.000 kupatila i 40.000 Jevreja koji
plaćaju lični porez, kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku
porodicu.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u
Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu.
Urođenicima, egipatskim Kop tima, prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+
257 = 871), koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju
Egipta, još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da
osvajačima ne pružaju nikakav otpor. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na
progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske
(kraljevske) crkve. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira
zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu
monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. Zbog nemilosrdnih progona
svećenstva koptske crkve, Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala
Antihristom.
Saobrazno s 'Umarovom politikom, mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor
van Babilona postalo je nova prijestonica, dobivši ime Fustat16, i odgovaralo je
vojnim logorima Džabije u Siriji, Basre i Kufe u Iraku. Ovdje je 'Amr podigao
jednostavnu džamiju, prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). Ona pod tim imenom
stoji još i danas. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i dozi-
đivanja. Fustat (stari Kairo, Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do
Fatimida (969. god.), kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). Da bi
otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova, 'Amr je sada očistio
stari faraonski kanal, koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina,
prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17, na
Crvenom Moru18. Trajan je očistio kanal, ali se on zbog nemara poslije njegove
vladavine zamuljio. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove
smrti 644. god., sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim
14 Ibn-'Abd-al-Haikam, ,str. 82; isp. Zotenberg, str. 463.
15 Str. 58—9.
16 Latinski fossatum = logor, tabor, preko biz. grčkog — phossatun.
17 Antička Klysma, današnji Suec.
18 Isp. Mas'uđi, vol. IV, str. 99.
11 — Istorija arapa
163
ir
164
isticao blizinu otoka, samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31.
Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče
na zapadu. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na
osvajanje novih provincija. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio
svoju pozadinu, 'Amr je, njemu karakterističnom brzinom, jurnuo (642—3) na čelu
svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo
Barku. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije, uključivši
pleme Lawatah32. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i
pokorio je dio Ifriqiye, čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila
danak33. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio, doduše ne kao na
kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi), iste privilegije
koje su uživali zimi je. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na
jugu, koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta
za nomadski način života. Stoljećima prije pojave islama, manje-više neprekidna,
infiltracija u Egipat, pa čak i u Sudan bila je u toku. God. 642. 'Abdullah je
počeo pregovarati sa Nubijcima34, koji su u to vrijeme bili još daleko od
pokorenja. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom,
svojom prijestonicom, i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca,
ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug.
166
167
168
169
vljeni u Indiji, zato im je i dato ime hindi. Odbrambeno oružje bili su oklop i
štit. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. Bojni poredak bio je
primitivan, u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. Neprijateljstva
su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca, koji bi istupili iz
redova i pozivali na megdan. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego
njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. Služenje
u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima
Alaha nego i najunosnije. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni
u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije, nego u
njezinom višem moralu, čemu je vjera, bez sumnje, doprinijela svoj udio, kao i u
snazi njezine izdržljivosti, koju je odnjegovao pustinjski odgoj, i u njezinoj
zadivi j a vajućoj pokretljivosti, koju treba pripisati u prvom redu
prebacivanju trupa na devama20.
Takozvana
arapska
civilizacija
Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta, Arabljani su došli
u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije
čitavog svijeta. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih
kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih,
iranskih, faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. U umjetnosti i arhitekturi,
u filozofiji, u medicini, u nauci i književnosti, u upravi najraniji Arabljani
nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati, a svašta što su mogli da nauče. A
pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem
radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima
podstica-ne, ovi muslimanski Arabljani, u saradnji sa svojim pokorenim narodima
i uz njihovu pomoć, počeli su da asimiliraju, prilagođavaju i reprodukuju
njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. U Ktesifonu, Ede-si, Nisibisu, Damasku,
Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali, divili se i imitirali djelo arhitekta,
zanatlije, draguljara i fabrikanta. U sve ove centre stare kulture oni su došli,
vidjeli ih i osvojili. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik, bio
savladan od pobijeđenog.
Prema tome, ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim
začecima, ni u svojoj fundamentalnoj strukturi, ni po svojim etničkim aspektima
bilo arabljanska civilizacija. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u
lingvističkom i donekle u vjerskom području. Tokom cijelog perioda kalifata
Sirijci, Perzijanci, Egipćani i drugi, bilo da su bili muslimanski obraćenici,
bilo hrišćani i Jev-reji, bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke, isto
kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. Arapsko-islamska
civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija
koja se razvijala pod okriljem Kalifata, a njezino izražajno
19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah, {Uyun, vol. I, str. 128—32.
20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman, A
History
of the Art of War in the Middle Ages, 2. izd. (London, 1924), vol. I, str. 208.
i slj.
170
172
POGLAVLJE XVI
BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI
POLOŽAJ
Izborni Kalifat Ab-Bakr, jedan između najranijih privrženika
i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda, čiji je alter
ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti, bio
je određen za Muhamedova nasljednika 8. juna 632. godine nekom vrstom izbora, na
kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini.
Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su
se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću.
Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah), koji je u ovom
slučaju primijenjen na Abu-Bakra, možda on sam nije upotrebljavao kao titulu.
Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28, 38:25). Ni u jednom ni u
drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se
odnosi na Muhamedova nasljednika.
'Umar, logični kandidat poslije abu-Bakra, bio je određen od ovog
posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s
oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah, koji se pokazao previše
dug i, prema tome, bio je skraćen1. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je
prvi nosio, u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske, osobitu titulu
amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika), »miramolin« kod hrišćanskih
srednjovjekovnih pisaca. Prije svoje smrti, kažu, 'Umar je naimenovao odbor od
šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba, 'Uthman ibn-'Affana, al-Zubayra ibn-al-
'Awwama, Talhah ibn-'Abdullaha, Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-
'Awfa2, pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. Obrazovanje
ovog odbora, nazvanog al-Shura (vijeće), u koje su ušli najstariji i
najistaknutiji živi drugovi, pokazivalo je da je stara arabljanska ideja
plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha.
1 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, ,str. 202.
2 Ibid., vol. III, pt. I, str. 245. i slj.
174
U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov
izbor nad Alijom. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot
dvojici svojih predšasnika, koji su predstavljali emigrante. Nijedan od ovih
kalifa nije osnovao dinastiju.
Poslije 'Uthmanova ubistva, Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u
Prorokovoj džamiji u Medini 24. juna 656. Praktično, cijeli islamski svijet
priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. Novi kalif je bio prvi stričević
Muhamedov, muž njegove ljubimice kćerke Fa-time, otac jedina dva njegova živa
muška potomka, al-Hasana i al--Husayna, i čovjek koji je drugi ili treći
povjerovao u njegovu proročansku misiju. On je bio prijazan, pobožan i hrabar.
Stranka ahl al-nass. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimi-
sti), koju je on predstavljao, uporno je dokazivala da su od početka Alah i
njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika, ali da su
ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja.
Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice
svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo
bio preuzeo. To su bili, kako smo već vidjeli, Talhah i al-Zubayr, koji su
predstavljali mekansku stranku. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u
Hidžazu i Iraku, koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo.
A'ishah, Prorokova žena, koju je on najviše volio, »majka vjernika«, prećutno je
bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana, ali se sada priključila redovima
pobunjenika protiv Alije u Basri. Mladolika A'ishah, koja se udala tako mlada5
da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra), mrzila je Aliju
svom gorčinom povrijeđenog ponosa, jer jednom, dok je išla iza karavana svoga
muža, on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao
njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). 9. decembra 656. g. Alija je
predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«,
prema devi na kojoj je A'ishah jahala, zato što je ona bila zborno mjesto
pobunjenih ratnika. Oba Ali j ina rivala su poginula. On je velikodušno oplakao
pale i sahranio ih sa svim počastima6. A'ishah je bila zarobljena i s njom se
postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u
zemlji. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Tako se završio prvi, ali ne i
posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv
muslimana. Dinastički ratovi, koji će potresati s vremena na vrijeme islam i
pokatkada ga uzdrmati do samih temelja, tek su započeli.
Prividno siguran na svom prijestolju, Alija je iz nove prijesto-irice Kufe
započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio
imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. Među
njih nije računao Mu'awiyu
3 Shahrastana, str. 15.
4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca.
5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu, str. 1001.
6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime.
175
176
177
178
Hashim <Abd-al-Muttalib
'Abd-Shams Umayyah
•Umar
Hafsah <A'ishah+MUHAMED
+ Muhammad
al-'Abbas
KALIFI ABASIDI 750—1258.
929—1031.
i i
Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali
al-Hasam al-Husayn
Imami
FATIMIDSKI KALJFI 909—1171.
179
180
'
POGLAVLJE XVII
UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU
Quraysh 'Abd-Manaf
'Abd-Shams Umayyah
Hashim 'Abd-al-Muttalib
Abu-al-'As Harb
Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan
l l l
MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH
l l
Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah Al-'Abbas Hamzah
MUHAMMAD
184
kod kuće u haremu nego na prijestolju, bili su usmjereni više na druga područja
nego na državnu upravu. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog
sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i
raskošnom životu. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah, koji
mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2, koju je on sam sebi
odredio. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u
Kufi3, uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života.
Mada je al-Hasan umro u 45. toj godini (ča 669), možda otrovan4 zbog nekih
haremskih intriga, za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto
brakova, koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. Šiije su
ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili
mučenika (shahld), u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«.
Njegov mlađi brat al-Husayn, koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo
vrijeme Mu'awijine vladavine, odbio je god. 680. da prizna Mu'awiyina sina i
nasljednika Yazida i, odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana,
koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije, uputio
se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. (tu je bio njegov
harem i odani sljedbenici). Ubaydullah, čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat
Mu'awiyah priznao za svog brata, sada je bio umajadski upravitelj Iraka. On je
sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. Desetog
muharema A. H. 61 (10. oktobra 680) 'Umar, sin proslavljenog vojskovođe Sa'da
ibn-abi-Waqqasa, komandujući vojskom od 4.000 vojnika, opkolio je al-Husayna sa
njegovom beznačajnom "četom, koja je brojala oko 200 ljudi, u Kar-bali, nekih 25
milja sjeverozapadno od Kufe, i pošto su odbili da se predaju, on ih je
sasjekao. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova
glava bila je poslana Yazidu u Damask. Glava je bila vraćena natrag al-
Husaynovoj sestri i sinu, koji su s njom otišli u Damask6, i s tijelom je
sahranili u Karbali. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«, šiije muslimani
su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke
žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i
stradanje. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela, jedan koji se
zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao
uspomena na bitku, a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u
Karbali sa naslovom »Povratak glave«.
Al-Husaynova krv, čak više nego krv njegova oca, postala je sjeme šiitske
»crkve«. Šiizam je rođen 10. muharema. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva
postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija
Muhamedova u Islamu. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik,
koji je ukratko
2 Vidi ibn-Hajar, vol. II, str. 13; Dlnawari, str. 231.
3 Tabani, vol. II, str. 3.
4 Ya'qubi, vol. II, str. 266.
5 Ibn-'Asakir, vol. IV, str. 216, L. 21.
6 Ibn-Hajar, vol. II, str. 17.
UMAJADSKI KALIFAT
185
izražen u formuli »osveta al-Husayna«. On je na kraju i bio jedan od faktora
koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. U drugom taboru sunije su
dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti
čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije
na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. Međutim, obično je važnije kako
narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako
treba da gleda na njega. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada
kasnije nije bilo izglađeno.
Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat, bar što se tiče
Alijinih nasljednika, u stvari je borba bila trougaona, jer treća stranka još
nije bila eliminisana. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio, 'Abdullah, Aišin nećak
i al-Zubayrov sin, koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat, stajao je
mirno po strani u Medini. Kada ga je Yazid, dobro poznat po svojoj lakoumnosti i
rasipnosti, naslijedio na prijestolju, 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv
novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga
koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto.
Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika
u Medini poslao kaznenu ekspediciju, u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih
hrišćana. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah, koga su zbog
starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. Kaznena ekspedicija,
koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine, stupila je
u borbu 26. avgusta 683. god. i izašla je pobjednik. Priča o tri dana, u kojima
je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad, neautentična je.
Poslije toga je vojska otišla u Meku. Na putu je Muslim umro, i u svojstvu
vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7, koji je
iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke, na čijem je
svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. U toku opsade samu Kabu zahvatio je
požar i ona je do temelja izgorjela. Sveti kamen se raspao na tri komada, a
Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. Dok su ove operacije
bile u toku, Yazid je umro, a ibn-Numayr, bojeći se nereda koji bi u Siriji
mogli uslijediti, zaustavi 27. novembra 683. operacije započete 24. septembra.
Drugi građanski islamski rat, koji je, kao i prvi između Alije i Mu'awiye, bio
takođe dinastički, privremeno je bio zaustavljen.
Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa, koje je
ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla, ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne
samo u Hidžazu, gdje mu je bilo sjedište, i u Iraku, gdje je njegov brat Mus'ab
bio postavljen za njegova predstavnika, nego i u Južnoj Arabiji, Egiptu i
dijelovima Sirije. Nad Damaskom, pak, ovaj kalif je imenovao za svog privremenog
namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija, vođu stranke plemena Qays (sje-
vernoarabljanske), koja je potpomagala al-Zubayra. Al-Dahhak je
7 Tabari, vol. I, str. 2220; Ya'qubi, vol. II, str. 299.
8 faibari, vol. II, str. 427; al-Faifcihl, al-Muntaqa fi Akhbdr umm-
al-Qura,
izd. F. Wiistenfeld (Leipzig, 1859), str. 18. i slj.; Azraqi, Akhbdr Makkah,
str. 32.
Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu.
186
konačno bio poražen jula god. 684. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od
svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika, koji
su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. Kalbiti su bili Siro-Arapi
koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. Marwan (684—
5), stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar, postao je tada osnivač
mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683),
Jazidova slabašnog i boležljivog sina, koji je vladao samo tri mjeseca i nije
ostavio nasljednika11. Međutim, odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom
nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik, Marwanov sin i nasljednik, nije u Tajifu
poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja, koji je ranije bio učitelj. Na čelu
sirijske vojske, koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu.
25. marta 692, al-Hajjaj je započeo opsadu Meke, koja je trajala šest i po
mjeseci, koristeći se uspješno svojim katapultama12. Nadahnut pod-sticajima
svoje junačke majke Esme13, kćerke abu-Bakra i Aišine sestre, ibn-al-Zubayr se
hrabro, ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. Njegova je glava bila
poslana u Damask14, a njegovo tijelo, nakon što je na vješalima visilo neko
vrijeme, bilo je predato njegovoj staroj majci. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je
posljednjeg pobornika stare vjere. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen, ako ne
od Muslima, a to sigurno od al-Hajjaja. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek
skršena. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da
bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi, Španiji i drugim
ratnim poprištima. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem
vanjskog svijeta na Poluotok, a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet.
Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila.
. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim
1u<awiyah, i strankama, mogao je Mu'awiyah (661—80) da
arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad, pro-
9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae, nedaleko od
Damaska. Vidi
'I/cd, vol. II, str. 320—21; Mas'udi, vol. V, str. 201. Ove 'unutarnje svađe
između
Qays, koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba, koji
su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa, bili su
među
događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. Stranka Kaysa i Yamani
igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. Vidi str. 262.
10 Ya<qubi, vol. II, str. 304, 1.19.
11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak
umajadske
dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka:
Umayyah
Abu-al-'As
Harb
Al-Hakam
' l Abu-Sufyan
1) MU'AWIYAH (661—80
2) YAZID I (680—83)
3) MU'AWIYAH II (683—4)
4) MARWAN I (684—5)
12 Dlmavvari, ,str. 320; dbn-'Asa.kir, vol. II, .str. 862.
13 Tabari, vol. , str. 845—8.
14 tabari, vol. , str. 852.
UMAJADSKI KALIFAT
187
188
UMAJADSKI KALIFAT
189
Kada je 679. god. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28
i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti, on je
u Kalifat uveo princip nasljedstva, koga su se poslije pridržavale vodeće
muslimanske dinastije, među kojima i Abasidi. Držeći se ovoga presedana, kalif
na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili
rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu
vjernosti, najprije od prijestonice, a zatim od ostalih glavnih gradova carstva.
Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima
kojima je on bio okružen, u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu, namjesniku plodnog
Egipta, zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu, upravitelju buntovne Kufe, i Ziyadu-
ibn-AbIhu, vladaru nezadovoljne Basre. Ova su trojica sa svojim vladarom
Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ziyadu
je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost
njegova oca. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. S njom je
abu-Sufyan, Mu'awiyin otac, održavao intimne odnose. Ziyad je bio Alijin
pristalica. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog
zakonitog brata29. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu.
Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru, centar šiizma. Poslije smrti Al--
Mughire, njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. Taj ga je položaj činio
apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva, uključujući Arabiju i Perziju. Uz
pomoć izvježbane tjelesne garde od 4.000 ljudi koji su vršili izvidničku i
policijsku službu, on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se
usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu.
Kod Mu'awiye, možda više nego kod i jednog drugog kalifa, bio je razvijen
osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). Prema njegovim arapskim
biografima, njegova najveća vrlina bio je hilm39, ona neobična sposobnost
pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i
primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. Njegova razborita
blagost, kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju,
njegova sporost prelaženja u ljutnju, njegovo apsolutno vladanje samim sobom
ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. »Ja se ne služim mačem«,
za njega tvrde da je izjavljivao, »gdje je dovoljan moj bič, niti bičem ondje
gdje je dovoljan moj jezik. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim
bližnjim, neću dozvoliti da se ona prekine; kada je oni zatežu, ja je labavim, a
kada je oni olabave, ja je zatežem.«31 Ovo što slijedi, kopija je pisma za koje
se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja
to dopuštam zbog krvnog srodstva, koje ti daje više prava na taj vi-
28 Mas'udi, vol. V, str. 69—73; isp. Tabairi, vol. II, str. 174—7.
29 Dlnawari, str. 232—3; Tabari, vol. II, str. 69—70; ibn-
'Asakir, vol. V,
str. 397.
30 Fakhri, str. 145; (Ikd, vol. II, str. 304; Mas<udi, vol. V, str. 410.
81 Ya'qdbi, vol. II, str. 283; <Iqd, vol. I, str. 10.
190
soki položaj nego meni. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš
ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje, ja bih se tebi bez ikakva ustezanja
zakleo na lojalnost. Sada pitaj što želiš.« U pismo je stavljena blanketa, koju
je već bio potpisao Mu'awiyah, da je al-Hasan ispuni32.
Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta, Mu'awiyi nije pokazao naklonosti
veći broj istoričara čija su djela došla do nas. Oni u njemu gledaju prvog
islamskog kralja (malik); a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko
odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. Stav istoričara
odražava stav puritanaca, koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i
promijenio proročanski, tj. teokratski, kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu
vlast, raulk33. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsu-
rah34, neku vrstu stana unutar džamije, rezervisanu isključivo za kalif ovu
upotrebu. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. Prvi je
takođe ustanovio kraljevski prijesto, (sarlr al--mulk)36. Arapski anali,
uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija, napadaju njegovu
pobožnost. Sirijska tradicija, međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira, govori
o njemu kao o dobrom muslimanu. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net
ostavio primjer blagosti, energije, pronicljivosti i državničke sposobnosti koju
su mnogi pokušavali nadmašiti37, mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. On nije bio
samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva.
32 Tabari, vol. II, str. 5.
33 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 169. i slj. Ya qubi, vol. II, str. 257.
34 Ya'qubi, vol. II, str. 265; Dlnawari, str. 229; Tabari, vol. II, str. 70,
L. 20.
35 Ibn-al-'Ibri, str. 188.
36 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 217; al-Qalqashandi, $ubh al-A
sha,
vol. IV (CaLro, 1914), str. 6.
37 Mas'udi, vol. V, str. 78. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju
/al-/Bab al-Saghlr u Damasku.
POGLAVLJE XVIII
NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA
Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao
pune ruke posla u domaćim poslovima, našao je za korisno da sklopi1 primirje
(658. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza, koji
spominje Teofan1, a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. Međutim, odmah iza toga
porez je bio uskraćen, i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s
kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog
neposrednog nasljednika. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu
protiv same neprijateljske prijestonice. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na
teritoriju Rimljana, Malu Aziju (Bildd al Rum), bio je naravno dobivanje
plijena, mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada, koja se
nazirala daleko u pozadini. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svako-
godišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre
uvježbanosti armije. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj
Aziji. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad, duž linija
najslabijeg otpora. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji,
pa čak i preko Helespon-ta, vjerovatno bila drugačija. Na sjeveru, izgleda,
priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao
pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim
obroncima. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u
političku sferu islama, ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik
nije uspio da zavlada. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena,
počevši još od Hetita, uvijek je bilo nesemitsko, i njezina se klima pokazala
previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino
tlo.
U dugom lancu muslimanskih utvrda, koje su se pružale od Malatje (ili
Malatiyah, Melitene), kod gornjeg Eufrata, do Tarza, blizu obale Sredozemnog
mora, uključujući Adanu, Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia), bile su
smještene jedinice na raskršćima
1 Str. 347.
2 Str. 159, 1. I = Hitti, str. 245.
192
strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. Ova utvrđenja
sa svojom okolinom nazivana su lawasim. Međutim, 'awd-sim su, u užem smislu,
značila unutrašnju južnu liniju tvrđava, unutar vojnih granica, za razliku od
vanjskog, sjevernog zemljišta, koje se zvalo thughur*. Ono se za vrijeme Abasida
smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa, na obali Sredozemnog
mora pored Tarza, do Sumejsata (Samosata), na Eufratu4. Linija koja je štitila
Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah; međutim, ona
linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. Tarz, koji
je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura, poznat pod imenom
Kilikijska vrata, služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. On
je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Drugi prolaz kojim
se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb
al-Hadath. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6, bio je manje
posjećivan. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova
su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku, prema tome da li je ratna
plima opadala ili se dizala. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu
vođena je više puta ogorčena borba, i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije
je tlo toliko nakvašeno krvlju.
Već A. H. 34 (655), dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj
Sirije bio Mu'awiyah, njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7, u
zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha, predusrela
u Feniksu (današnji Fi-nike), na likijskoj obali, grčku mornaricu kojoj je na
čelu stajao car Konstant II, Heraklijev sin, i zabilježila prvu veliku pomorsku
pobjedu islamskog oružja. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu
(ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u
bitku prsa u prsa, povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni
objekat9. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Bizantijske snage su bile do
nogu potučene10. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom
krvlju. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad,
možda zbog ubistva 'Uthmana, koje se zbilo u ovo vrijeme, i zbog drugih
građanskih pratećih nereda.
Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. To su bile jedine prilike
kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. Prvi
puta su je napali A. H. 49 (669) pod ko-
3 Isp. Guy Le Strange, The Lands of the Enstern Caliphate
(CambrLdge,
1905), str. 128.
4 Istaikhri, str. 67—8.
5 Baladhuri, str. 183. l slj., 163. i slj.
6 Yaqut, vol. I, str. 93—4; isp. Le Stramge, Eastern
Caliphate, str. 133.
Bizantijsko ime bilo je Ablastha, grčko Arabissus, kasnije .arapsko al-Bustan.
7 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 189—90; ibn-Haj<ar, vol. I, str. 153.
8 Ili prema imenu samog mjesta, za koje se\ govori da je bilo bogato
čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari), ili zbog
velikog broja jarbola .koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u
borbi.
9 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 190, 11, 18—19.
10 Theophanes, 'str. 332, 345—6.
11 Vol. I, sitr. 2868.
č nerakliiske din
jc njega pj.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. Samo
još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na
dogled Carigradu, To 1e bilo ondalcada SP "Haran, sin kalifa al-Mahdija:
ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. 782. i kada je carica Irena požurila da
skloni mir pristavši da plaća danak. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti
muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća, sve -dok nisu
rnon= goloidni Turci, novi rasni elernenat, preuzeli barjak vjere Muha-
se ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno
kao i ona koja joj je prethodila, ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene,
uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--, o njegovu
podizanju česme58, o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u
crkvu sv. Sofije. Pišući god. 985. o ovom događaju, ai-Maqdisi30 mogao je reći
ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na
njezinu teritoriju, on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga
dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske)
ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31.
Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju
arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih
mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. To je bio narod neutvrđenog
porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna
Lukama (Amanus). Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime), kako su ih također
nazivali Arapi, snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom
Kalifatu u Siriji. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni
zid«32 za odbranu Male Azije. Oko god. 666. njihove bande su prodrle u srce
Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i
nezadovoljnici, među kojima su bili Maro-niti. Mu'awiyah je pristao da plaća
teški godišnji danak bizantij-
!7 Ibn-Taghri-Birdi, al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah,
izd. W. Popper (Berkeley, 1909—12), vol. II, pt. 2, str. 40, 11, 12—13, .govori
) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. Vidi ibn-al-Qalanisi, Dhayl
Ta'iikh Dimashg, izd. H. F. Amedros (Beyrut, 1908), str. 68, 11.27—8. U maime-
luokom periodu postojala je tradicija o džamiji.
!8 Ibn-Khuirdadhbih, al-Masalik w-al-Mamalik, izd. de Goeje (Leyden,
1899), str. 104. 1. I; Mas'udi, vioil. II, str. 317, naziva mjesto Andalus.
!fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii), Kitdb al-Bulddn, izd. de Goeje
(Leyden, 1885), str. 145, 1. 15; Yaqut, vol. I, str. 374, maziva grad imenom
Andus, pogreškom mjesto Abdus.
30 Str. 147.
31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat, vol. I, str. 709, da je bila u
upotrebi
u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). O etimologiji riječi balat
vidi str. 453, bilj. br. 31.
32 Theophanes, str. 364.
196
skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja,
kojemu je takođe pristao da plaća danak. Oko 689. god. Justinijan II još
jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju, i Abd-al-Malik, slijedeći
presedan Mu'awiym33, prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da
plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. Na kraju je većina napadača
napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male
Azije, gdje su postali pomorci. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od
elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice, koja još živi u sjevernom
Libanu.
POGLAVLJE XIX
VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI
MARWANA (683—5), osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije,
naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705), s nadimkom »otac kraljeva«.
Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina, koji su ga
naslijedili1, dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. Za
vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju
ekspanziju, pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica
Kine. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država, a u novije
vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. Ovom slavnom periodu
pripada pokorenje Transoksijane, ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne
Afrike, kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali —
Spanije.
Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije, administracije i
uvođenja prvog čisto arapskog novca, razvoja poštanske službe i podizanja takvih
spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -- trećem najsvetijem
svetištu islama.
Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja,
'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i, kao i njegov veliki
predšasnik Mu'awiyah, čija je kopija bio, morao se suočiti sa neprijateljima na
raznim frontovima. Ipak, kada je umro krajem drugog decenija, on je predao svome
sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo, koje je obuhvatalo ne samo
cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. Al-Walid se
pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca.
Dok je okupacija Sirije, Iraka, Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom
označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja, druga etapa je
počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom.
1 Al-Walid (705—15), Sulayman (715—17), Yazld II (720—24) i Hlsham (724—
743). 'Umar (717—20), koji je prekinuo sinovsko nasljeđe, bio je sin 'Abd-al-
Malikova brata <Abd-al-<AzIza.
198
N.ysi -K H U R A S A N
atv)
Nihiwu-.đ
°P E R S I A
SHASH
(TASHKANĆ)
K A R M A N
MUK R/A N
ARGHANAH
200
da su svojim
Tako nazva.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu, koji je -naueaveo svi
sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i
djecom; Shahrastani, str. 89—90.
Ili Ki'nman; Yaqut, vol. IV, str. 263.
dana,s n možda
12
Iranci;
13
1 Yaqut, vol. IV, stir. 881—2; isp. Tabani, vol. II, str. 1125—6.
Grad je samo gomila ruševina.
Wellh?iuse.n, Reich, str. 144, br. 3. »Zunbll« je bila titula. Ovi su 'kraljevi
bili Perzijanci.
Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su
dinastije i vojska bili su uglavnom turski.
Mas'udi, Tanblh, str. 314.
Str. 423.
Vol. II, str. 1290—91.
Osvajanja
>.s druge strane
rijeke«
Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16, koji je do sada činio uobičajenu,
mada ne
istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«, tj. između naroda koji
govore perzijski i naroda koji govore turski, i uspostavljeno je s druge strane
rijeke stalno muslimansko uporište. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je
ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr.
Baktra), zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710—
12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. Godine 713—
15. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa, specijalno u
Farganu, .uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima
koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati.
Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između
Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane
islama mongoloidnim narodima i budistima. Balk, Bukara i Samarkand imali su
budističke manastire. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola, čiji
su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih
oskvrnuti. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. Taj
je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. Međutim,
veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II
(717—20), kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka.
Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. Tako je trebalo da Bukara
i Samarkand, kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture,
rasadišta islama u centralnoj Aziji, isto što su bili Marv i Nejsabur (perz.
Nishapur) u Kurasanu. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715)
Kašgar, u kineskom Turkestanu, i da je dopro do same Kine, ali je, očigledno,
ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i
njegovih nasljednika19. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog
upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. i 740. god.
većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. Arapski otpravnici koje je
postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i
ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima, a
njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. Napad na Khazare i
Hune god. 737. s druge strane Kavkaza, koji su kasnije bili judaizirani, ostao
je bezuspješan. God. 751. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend), sjeveroistočno od
Samarkanda. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj
Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20.
10 Današnji Amu Darja, ar. i per. Džejhuin. Džejhun mjesto Oksa, a
Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). To su adaptacije
starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona, Knj. post., 2 : 13, 11.
17 Baladhiiri, str. 421.
18 Vol. II, str. 1275.
19 H. A. R. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies,
London
Institution, vol. II (1921), str. 476—74.
20 Domaći vladari Samarkanda, Kvanizma i Šaša bili su
možda preko
ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom
zapadnih
202
Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr, ono što leži s druge strane rijeke)
najzad bila uključena u carstvo kalifa, koje se stalno širilo. Islamski svijet
time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom
mongolskom kulturom, koja je također bila stara. Kasnije ćemo opširno obrađivati
značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu.
Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod
zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. Napredujući 710. god. na čelu ogromne
vojske, u kojoj je bilo 6.000 Sirijaca, ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran,
forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. 711—
12. pokorio Sind, donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). Među ovdje zauzetim
gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul, u kome je bila Budina statua (ar.
Budd) »visoka 40 lakata«21, i Nirun (današnji Hajdarabad). Osvajanja su se
proširila (god. 713) na sjever sve do Multana, u južnom Pendžabu, mjesta čuvenog
Budinog svetišta, gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika, koje su
zarobili. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba, ali je
ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća, kada je započela
nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. Tako su pogranične indijske
provincije zauvijek islamizirane. Tek 1947. god. stvorena je nova muslimanska
država Pakistan. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i
indijskog budizma, isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom
kulturom. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi, bez obzira bio
to al-Thaqafi ili Qutaybah, koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo.
Međutim, nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. Prava Kina, izuzev
Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana, koliko ima danas, nikada
nije ušla u sferu islama. Sind na jugu, kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru
postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata.
Osvajanja Indije
Protiv Bizantinaca ,Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku, ni
bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. U prvom dijelu svoje vladavine i
dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat, 'Abd-al-Malik je slijedio presedan
Mu'awiye22 i plaćao danak (A. H. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«, čiji je
predstavnik, hrišćanin Jarajimah iz Lukama, prodro u Liban. Ali kada se
unutarnji politički horizont raščistio, neprijateljstva su nastavljena
Turaka, imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim
titulama kao što su khuddh, shdh i dihkdn. Vladar Sagdijafte, ikojd je stanovao
u Samarikcindu, također je nosio perzijsku titulu ikhshld, ,kao što su činili i
kraljevi Fargane. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih, str. 39—40; Ya'qubi, vol. II, str.
479. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero--
isto&nio od rijeke Oksa*
21 Ya'qu!bi, <vol. II, istr. 346.
22 Vidi str. 195. Baladhuri, str. 160.
INDIJA
karta predstavlja muslimanska osvajanja i kasnije kraljevstvo Ghaznawida
- . - - Granica kraljevstva Ghaznawida
p<L»^?"OS J
204
205
načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi
njezino ime Bir-al-Kahinah.
Hassana, ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah), naslijedio je
čuveni Musa ibn-Nusayr, pod kojim je uprava oblasti, kojom se upravljalo iz
Kejravana, postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku.
Musa, čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa, Prorokova biografa) bio jedan
od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su
proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28, proširio je granice
svoje provincije do Tandžera (Tangier). Ovo je dovelo islam konačno u stalan
kontakt sa još jednom rasnom grupom, Berberima. Oni su pripadali hamitskoj grani
bijele rase, i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa
Semitima29. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu
plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. U ovoj oblasti su
Tertulijan, sv. 'Ciprijan i, iznad svih, sv. Augustin postali prvaci među ranim
hriš-ćanskim očima. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija, jer
su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali
su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih
Sjevernoafrikanaca. Naprotiv, islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su
bili Berberi na ovom kulturnom nivou. Štaviše, semitski su Arapi, srodnici
starih Feničana, koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi
postali opasan takmac Rimljanima, vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim
hamitskim rođacima. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih
osvajanja. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i
islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa
pojačanja u borbama za dalja osvajanja. Na taj se način krv osvajača obogatila
svježim etničkim osobinama, arapski je jezik stekao bogato područje za širenje,
dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji.
Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30, put je bio
otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. God. 711. Berber
Tariq, oslobođeni rob i Musin komandant, preduzeo je dalekosežan korak prešavši
Španiju u svrhu pljačkanja. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog
poluotoka (al--Andalus) (niže str. 447 i slj.). Ovo je predstavljalo posljednji
i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Rezultat njegov bilo je
prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni
ikada držali. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji, napredovanje
Arapa i Berbera zaustavio je
28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. Isp. Baladhuiri,
star. 230;
ibn-Idhari, vol. I, str. 24.
29 Općenito se .smatra da je naš naziv »Berber« došao od
araips'ke riječi
Barbar. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi
barbari, koja je grčkog porijekla. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se
upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za ;sve urođeno stanovništvo
koje mije prihvatilo latin-aki jezik.
30 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.
^J^'^pv^^HH
l
Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634
Carstvo KALIFA oko 750 god
ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715
«mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750
207
Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu
granicu arapske penetracije.
God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se
na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto
godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari
carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo
od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih
slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha
dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi,
sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema
tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj,
postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput
bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s
koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda
Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime
Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač
dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno
ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote.
U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim
jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih
audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo.
Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo,
isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi.
Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i
danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu
morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto),
primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i
ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose
gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao
primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova.
Nacionalizacija
argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-
-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga
(diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i
istočnim provincijama sa pahlaui jezika na
31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-
'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj.
f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo.
_33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena
kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159.
34 Aghani, vol. IV, istr. 80.
35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib,
30.000,
izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr,
vol. IV,
str. 448.
208
209
Slika:
210
211
212
213
POGLAVLJE XX
POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA
Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i
Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i
Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući
i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda
Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti
Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*.
Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet
potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,
koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju
prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog
zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu,
a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u
dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio
zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima
istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg
Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu
Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala
je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu.
Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu
funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je
potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom
posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku
vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i
Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib)
kao svoga zamje-
1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von
Kremer,
Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienn-
a, 1875),
str. 162—3.
2 Ya'qubi, vol. II, str. 272.
215
217
218
jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i
potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio
pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila
smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj
takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema
ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa
držala je konje radi trka26.
Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski
pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme
Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza
zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice
njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu
novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah
al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku
uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji
je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa
Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona
zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok
nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva
sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem,
sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena
Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u
arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31.
Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio
svoj opći način života i svoj
karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas,
u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim
čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa
crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile
kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom
obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat
aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut
23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17.
24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56.
25 Mas'udi, vol. V, str. 466.
26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12.
27 Aghani, vol. VI, str. 158—61.
28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49.
29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5.
30 Aghani, vol. IV, str. 78—9.
31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth
Century
(.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence
(Pariš, 1919), str. 154.
32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane;
naročito .uobi
čajena za vrijeme krstaških ratova.
220
bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod
žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova,
koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru
se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom
magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je
prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa.
Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim
četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i
drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija
svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo
veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na
vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili
limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo
snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su
snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji
još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je
ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33
da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim
vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje
četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po
gradu.
Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase.
Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao
kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću
ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj
godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj
oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast
bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik
prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla
do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u
cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri
hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek
prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare
kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski
ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba;
vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli.
33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de
Đamas: Oyoun
et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII
(1896), str. 400.
34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique
(Beirut, 1921), vol. I,
str. 119—20.
Društvo
221
222
223
224
225
zna van ja svjetovne i svete tradicije, pravne nauke i zbog njegove okretnosti i
vještine tumačenja Korana, pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac
zajednice). Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog
falsifikatora hadisa.
Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. U
Medinu, napuštenu prijestonicu Arabije, sada su se vraćali mnogi od onih koji su
željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da
nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. Po
vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna, velik broj novih bogataša
(nouweaux riches) sjatio se ovamo. Unutar grada dizale su se palate, a izvan
njega vile, u kojima su vrvjele sluge i robovi, snabdijevajući njihove stanare
svakovrsnim luksuzom53. I Meka je, kao i njezina posestrima Medina, privlačila
ljubitelje zabave i uživanja. Što je život u dva grada postajao raskošniji,
razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. Hodočasnici iz čitavog
muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. Kakav
kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz
Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500.000 dirhama! Kalif je
posumnjao u mogućnost tako velike svote i, kada je dva puta bio uvjeravan da
svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«, on je dozvao narod i objavio
im: »Ljudi, evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. Ako želite, mi ćemo
svakom pojedinom dati njegov dio vagom, a ako ne, onda brojanjem55«.
S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila
na svetosti. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u
postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. U Meki je osnovana neka vrsta
kluba čiji su pokrovitelji bili gosti, koji su, prema kazivanju, uživali
privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno
je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha, tritrakta,
kocki ili na čitanje50. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i
bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). Ljubavna poezija, uporedo sa novim
razvojem, držala je korak. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u
Medini, čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa,
koji je uživao nacionalnu slavu57. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne
melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju, ovi su,
obučeni u šarena odijela, ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili
jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska
vina.
Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom
Sayyidom58 Sukaynom (f 735), kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom
unukom, koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba.
54 Aghdni, vol. XXI, str. 197.
55 Ibn-Sa <d, vol. III, pt. I, str. 216.
58 Aghani, vol. IV, str. 52; isp. str. 311.
57 Jbid., vol. XXI, str. 197.
58 »Gospođa«, titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime.
15 — Istorija arapa
226
227
15*
muž Musab ibn al-Zubayr, koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore
da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne
pokriva svoje lice, ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog, neka bude
blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja, JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po
229
Kao što su dva grada posestrime, Meka i Medina, pod Uma jadima postali centri
pjesme i muzike, ljubavi i poezije, tako su se dva grada blizanca u Iraku, Ba-
sra1 i Kufa, razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti
u muslimanskom svijetu.
Basra i Kufa
Arapska ^va ^va S^avna iračka grada, kao što smo ranije
aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po
naređenju kalifa 'Umara 17. muslimanske godine (638)2. Kufa,
ranija Alijina prijestonica, podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i
u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire, lakhmidskog
glavnog grada. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, trgovini i
imigracijama, dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto
naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Za Basru, iz koje se pod Umajadima
upravljalo Kurasanom, kažu da je do 50. muslimanske godine (670) imala 300.000
stanovnika, a da je nešto kasnije u njoj bilo 120.000 (!) kanala3. Ovdje na
pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i
gramatike, koje je dalje nastavljeno, u prvom redu, za potrebe stranaca
obraćenika, a djelimično i od njih samih. Prvi su podsticaji došli iz želje da
se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita, koji su htjeli proučavati
Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Pored toga
je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i
svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog,
perzijskog i drugih jezika, kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za
oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa.
Prema tome, nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike
abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. Prema čuvenom biografu ibn-
Khallikanu4, »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri
vrste riječi — imenicu, glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu
zasnuje čitavu raspravu«. Ovo je on uspješno obavio. Arapska gramatika ipak
pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike.
Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad, još jedan naučnik iz Basre,
koji je umro oko 780. god. Al-Khalilu, koji je prvi sastavio arapski rječnik,
Kitab al-'Ayn, biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih
pravila, koja su se do današnjih dana održala na snazi. Njegov učenik Perzijanac
Sibawayh (-f- ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike,
koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). Ona je poslije
postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta.
1 Eng. Bassora. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog
grada.
- Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre; Yaqut, vol. IV,
str. 322—3.
3 Istekhri, str. 80; ibn-Hawqal, str. 159.
4 Vol. I, str. 429—30 = de Slane, vol. I, str. 663.
230
231
232
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara
(Ka b rabina, -f- 652 ili 654. u Himsu), također jemenskog Jevrejina, koji je
prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. On je i djelovao kao
učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj
Sirije15. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku
usmenu predaju. Posredstvom Ka'ba, ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika,
veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. One
su uvrštene u arapsku istorijsku predaju.
U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religiozno-
filozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. U prvoj
polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f- 748), osnivač
čuvene racionalističke škole, poznate pod nazivom Mu tazilah. Mutaziliti
(separatisti, odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog
učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima
vjernika, ali ne postaje nevjernik. On zauziVna središnje mjesto između ove
dvojice1". Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija, koji je jedno vrijeme
naginjao učenju o slobodi volje, a to je učenje postalo druga glavna tačka
mutazilitskog vjerovanja. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala
je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga), koja je stajala u opoziciji
džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. Kadariti predstavljaju reakciju protiv
strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći, koja
je vrlo jako istaknuta u Koranu18, i odaju hrišćanski grčki uticaj. Kadariti su
bili najranija filozofska škola islama i, koliko su raširene bile njihove ideje,
može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa, Mu
awiyah II i Yazid III, bili kadariti19.
Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje
bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa, kao što su moć, mudrost i
život, zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. Odatle i
počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i
jedinstva«. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme
Abasida, naročito al-Ma'muna (813—33), kao što ćemo kasnije vidjeti. U duhovnoj
djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa.
11 Ibn-Khalliikan, vol. III, str. 106—7; Tabari, vol, III, str. 2493—4;
Nawawi, str. 619
15 Vidi Nawawi, str. 523; ibn-Sa'd, vol. VII, ipt. II, str. 156; 'ibn-
Qutaybah, Ma ari/, str. 219.
1B Mas uđi, vol. VI, str. 22, vol. VII, .str. 234. Isp. Shahrastand,
str. 33; al-Baghdadi, Uxul al-Dln (Istanbul, 1928), vol. I, str. 355; do.,
Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq,':\zd. Hitti (Cairo, 1924), str. 98; al-
Nawbakhti, Firaq al-Shl'ah, izd. H. Ritter (Istanbul, 1931), str. 5.
17 Isip. al-Iji, Kitdb al-Mawakif, izd. Th. Soerensen (Leipzig, 1848),
str. 334, 362.
H Sur. 3 : 25—26. 15 : 21, 42 : 26, 43 : 10, 54 :49 itd.; isp. Ibn-
Hazm, vol. III, .sir.-31.
19 Ibn-al-'Ibri, str. 190; Ya<qubi, vol. II, str. 402.
233
234
235
236
Kao nikada dotada, u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika
javnog go-vorništva, koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada
kasnije. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim
propovijedima, vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje
ratničkog duha među trupama, a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za
usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. U doba koje nije znalo
ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao
izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. Visoko moralni
Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama, besjede askete al-Ha-sana al-Basrija
(-f- 728), koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih
je sačuvao njegov biograf33), ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i
vatrenog al-Hajjaja -- sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do
nas došlo iz tog ranog doba34.
Govorništvo
Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoks-
nih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću
tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od
nekoliko redaka35. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog
stila sa njegovom konvencionalnom, otmjenom frazeologijom, koja odaje perzijski
uticaj, 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. pisaru, -f- 750), sekretaru posljednjih
umajadskih kalifa. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim
generacijama pisaca. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina
sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom, a završila s ibn-al-
'Amidom«37. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama
i poslovicama koje se pripisuju Aliji, njegovom vojskovođi al--Ahnafu
(krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687), čak i Akthamu ibn--Savfiju, koji je
uživao ugled u predislamsko doba. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski
mudrac« (ha/dm/'9.
Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrije-
me Umajada zabilježen je, bez sumnje, na području
pjesničkog stvaralaštva. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza, jasno
pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao
nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada
stare veze sa boginjama vi-
33 Ifca-al-Jawzi, Sirah, str. 121—6.
34 Vidi ibn-Qutaybah, <Uyun al-Akhbdr, vol. II, str.
231—52; al-Jahiz,
al-Bayan, vol. I (Cairo, 1926), str. 177. i slj.; vol. II, str. 47. i slj.;
<Iqd., vol. II,
str. 172. i slj.
35 Za obresce vidi Qalqashandi, Subh, vol. VI, str. 38C—91.
36 Vol. I, 'Str. 550; isp. Mas'udi, vol. Vi, str. 81.
37 Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida.
38 Jahiz, Bayan, vol. I, str. 58. Vidi ibn-Qutaybah, Ma an/, str.
216; Tabari,
vol. II, str. 438—9.
39 Ibn-Qutaybah, Ma'drif, str. 153; isp. Aghani, vol.
XV, str. 73, 1.28.
Vidi Jahiz, Baydn, vol. II, str. 63.
237
238
239
Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i or-
ganizovan odgoj. Prvim umajadskim vladarima
sirijska pustinja, bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali
svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u
poeziji. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda.
Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom
maternjem jeziku, služiti se lukom i strijelom i plivati. Takav se čovjek naziva
al-kamil, savršen57. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama
Sredozemnog mora. Etički i odgojni ideali, kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u
književnosti, a koji se odnose na ovaj predmet, bili su srčanost, izdržljivost u
vrijeme teškoća (sabr), poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti
(jiwar), čojstvo (muru'ah), velikodušnost, gostoljubivost, pažnja prema ženama i
ispunjavanje svečano datih obećanja. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline
koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina.
Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib), obično
hrišćanin ili klijent, postao je stalna figura na dvoru. Tutor sinova ovoga
kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih
da ne spavaju dugo«58. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako
bi se ogriješila o pravila arapske gramatike, pa je čak bio sklon da primjenjuje
tjelesnu kaznu59. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom
tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim
vrstama zabava kojima je začetnik đavo, iza kojih dolazi srdžba božja«60.
Javnost, želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja, potpomagala je džamije,
u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. Prema tome, najraniji
učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). Već je 17. god. (638) kalif
'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju
petkom u džamijama. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abi-
Habiba (j 746). Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao
učitelj61. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao
osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. Dozna-jemo da je u
drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se
školarina plaćala64.
_57 Ibn-Sa'd, vol. III, ,pt. 2, str. 91, 11.10—11, isp. vol. V, str. 309,
11. 7 i slj., Aghani, vol. VI, str. 165, 1. 9.
58 Mubarrad, s>tr. 77, 11. 6—7.
59 Yaqut, Mu'jam, al Udabd', izd. Margoliouith, vol.
I, (Levdan, 1907),
str. 25—6.
60 Ibn-al-J<awzi, Sirah, str. 257—8. Vidi Jahiz, Baydn, vol. II, str. KJ8—43.
61 Suvuti, Husn, vol. I, str. 134; isp. Kkidi, Wuldh, str. 89.
82 Spominje ga i Jahiz, Bayant vol. I, str. 175, kao
tutora sinovima Abd-al-Malika.
63 Ibn-Sa'd, vol. VI, str. 210.
64 Yaqut, Udaba', vol. II, str. 239.
240
Nauka
»Nauka je«, Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku, »dvovrsna: jedna se
odnosi na vjeru, a druga na tijelo (tj. medicina).« Medicina na Poluotoku
uistinu je bila vrlo primitivna. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim
radnjama i talismanima protiv uroka. Nekoliko recepata, koji su liječenje
svodili na upotrebu meda. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama, bili
su se uvriježili u tradiciju. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«, pa su
zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. Kritički ibn-Khaldun u svom
čuvenom djelu Muqad-riaraah,05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine
izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije
nego liječenje.
Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim, a djelomično i na
perzijskim izvorima. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom
stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f- ča 634) iz Tajifa, koji je studirao u
Perziji66. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je
počasnu titulu »doktor Arabljana«07. U vještini liječenja, kao što je bio
običaj, njega je naslijedio njegov sin al-Nadr, čija je majka bila Prorokova
tetka po materi08.
U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije, grčka nauka više nije bila živa
snaga. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su
pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Dvorski liječnici Umajada pripadali su
ovoj grupi. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal, hrišćanin, Mu'awiyin
liječnik69, i Tayadhuq, očigledno Grk, liječnik al-Hajjaja70. Sačuvani su neki
Tayadhuqovi aforizmi, ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se
njemu pripisuju. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre,
koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama, preveo je (683) sa
sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao
na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji, i tako ovome
čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. Za kalifa al-
Walida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo
za njihovo liječenje72. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije, gdje je grčka
tradicija bila živa, prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73.
Alhemija
Alhemija, kao i medicina, jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije
dali značajne doprinose, jedna je od disciplina koja se rano razvila. Khalid
(f 704
65 Str. 412.
66 Ibn-abi Usavbi'ah, Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba', izd.
A. Miiller
(Cairo, 1882), vol. I, str. 109; ibn-al-'Ibri, str. 156.
67 Ibn-al-'Ibri, str. 156—7; Qifti, Htifcama, str. 161.
68 Ibn-abi-Usayibi'iah, vol. I, str. 113; isp, Nawawi, Tahdhlb, str. 593.
69 Itana!bi-Us>ayibi'ah, vol. I, str. 116.
70 Ibid., str. 121; viai str. 211.
71 Ibn-al-'Ibri, str. 192.
72 Ibid., str. 195; Taban, vol. II, str. 1196.
73 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. I, str. 116, 11.25—6.
241
ili 708), sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«, prema
Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor), bio je prvi u islamu koji
je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije, medicine i
astrologije. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75, koji se
pripisuje aktivnosti Khalida, ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su
Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke
dobivali odatle. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog
Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). Jabir je, međutim, živio
kasnije, 776. god., i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period
Abasida. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i
alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i, Alijinu
potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. Najnesretnija činjenica o
duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali
nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu
donijeti ocjenu.
Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhi-
tekture, ona je mogla postojati samo u Jemenu,
ali što se toga tiče, dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u
stanju da nam pruže dovoljno podataka. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla
igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. Ovdje je šator bio obično
prebivalište, hram se nalazio pod otvorenim nebom, dok je pustinjski pijesak
služio za grobnicu. Stanovnik rijetke oaze znao je, kao što i danas još uvijek
zna, za primitivnu arhitekturu, koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča,
pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. Ona ne zna za
dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. Čak i
nacionalno svjetište Hidžaza, Ka-ba, nije ništa drugo 'do primitivna građevina
kockastog oblika, bez ikakva krova. Ona građevina, koja se nalazila i u
Muhamedovo vrijeme, bila je djelo nekog drvodjelje, koptskog hrišćanina, koji je
za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu
koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. Grobnice uklesane u stijeni u
Madajinu Salihu (stari Hidžr), živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene
grebene u Petri, palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire, takve crkve
kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith
obnovio na grobu mučenika sv. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik
74 Str. 242, 354.
75 Julius Ruska, Arabische Alchemisten, I, Chdlid Ibn Jazid Ibn
Mu'dwija
(Heidelberg, 1924), str. 8. i slj.
76 Fihrist, str. 317, 1.25; abn-Khailldikan, vol. I, str. 185 =
de Slane, vol. I,
str. 300; Hajji Khalfah, Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-al-
Funun,
izd. Fluegel, vol. II (Leipzig, 1837), str. 581, 604, vol.
III (London, 1842),
str. 53, 128.
77 J. Ruska, Arabische Alchemisten, II, Cfa(/ar Alsadiq, der
Sechste Imam
(Heidelberg, 1924), str. 49—50.
78 Ibn-Hisham, str. 336—7.
16 — Istorija arapa
242
243
ma, ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Na taj je način
džamija (mošeja od ar. masjid, mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica
istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim
odnosima. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao
uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija.
Jednostavna Muhamedova džamija u Medini, više nego svetište u Meki, slučajem
sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Ova
se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta, koje je bilo ograđeno zidom od
ćerpiča78. Kasnije je Prorok, za zaštitu od sunca, sa susjednih zgrada produžio
ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno
Džamija u Medini
DŽAMIJA U MEKI
dvorište. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni
stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. Palmin trupac pričvršćen
za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0, na kojoj je
on stajao dok je oslovljavao skup81. Mjesto njega kasnije je postavljena mala
platforma sa tri
79 Baladhuri, str. 6; Buikhari, vol. I, str. 106—7.
80 U Orientalische Studien. Theodor Noldeke, jad. C. Bezold
(Giessen, 1906),
vol. I, str. 331. i slj., C. H. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila
izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne
treba
povezivati sa bogoštovljem.
81 Ibn-S'ad, vol. I, pt. II, str. 9; F. Wiistenfeld, Geschichte
der Stadt
Medina (Gottingen, 1860), str. 63; isp. Bukhari, vol. I, str. 107.
16'
245
(libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari, 'Umarov upravitelj, koji je krov
džamije pokrio travom85. God. 638. ili 639. okupator, vojskovođa Sa'd ibn-abi-
Waqqas, podigao je drugi vojni logor, Kufu, sa jednostavnom džamijom kao
njegovim centrom. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar al-
imdrah). Kao i u Basri, džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od
trske, a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Ziyad, Mu'awiyin zamjenik, ponovo je
sagradio ovu džamiju sa stubovima, ugledajući se u sasanidske obrasce. U ostalim
pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed
slučajno planirao u Medini. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri.
Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. god., koju je
posjetio 1184. god. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87.
Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari
Kairo). Ovdje je god. 642. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. U
svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija, od koje isto tako nije ostao nikakav
trag88, bila je kao i ostale, jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab),
koja bi označavala pravac molitve, i bez ikakva minareta (mi'dhanah). 'Amr ju je
kasnije snabdio propovjedaonicom, koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski
nubijski kralj89. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u
Kejravanu (670—75), koja je, kao i džamija u Fustatu, bila vojni logor. (Uqbah
je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao
ostale zgrade za stanovanje naroda90. Njegovi nasljednici više puta su
obnavljali džamiju, a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817—
38). Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama.
U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim
gradovima, stare građevine su im poslužile za džamije. U Ma-dajinu, Sa'd ibn-
abi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog
cara91. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. Ivana92. Kažu,
međutim, da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao
crkva93.
Mihrab, udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve,
kasniji je dodatak opremljenosti džamije. On je preuzet od crkve. Uvođenje ove
novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-al-
Azizu94, mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. Džamija u
Medini očigledno je bila
vol. I, Vollers
prva koja je dobila mihrab. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim
džamijama i, kao hrišćanski oltar, zadržao je najveći stepen svetosti. Kao takav
on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i
zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj
dekorativnoj umjetnosti, koji su se neprestano mijenjali.
Profana inovacija u džamiji, zbog koje se obično krivica svaljuje na
Mu'awiyu96, jest maqsurah, ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije, koji
je bio rezervisan za kalifa. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima,
a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata
na kalifa97. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i
odmaranja ili u svrhu razmišljanja98.
Kao i mihrab, Umajadi su uveli i minaret. Sirija je, prema tome, prvobitna
domovina minareta. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog
nasljednika crkvenog tornja, koji je bio četverouglast".
Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u
Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao
katedrali sv. Ivana. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj, koji
je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. U Iraku, u
Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102.
Međutim, čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge
minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu
novinu na džamiji u Medini103. Poslije njega minareti su bili sve brojniji.
Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski
minaret i služio je kao prototip drugim, naročito minaretima 'u sjevernoj Africi
i Španiji. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio.
Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva
crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. U Egiptu su minareti tokom
mnogih stoljeća zidani samo od cigle, i neki autori misle da je čuveni
Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na
njihovu gradnju. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu, koji
potječe iz IX stoljeća, podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku-
98 Ya'qubi, vol. II, str. 571. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-al-
Hafeimu (Baladhuri, str. 6, 1. 16 =: Hitti, str. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi, vol.
II, str. 247, 1. 32).
97 Dirnawari, sitr. 229; ibn-Khalidun, Muqaddamah, str. 224—6;
isp. Taban,
vol. I, str. 3465, 11.8—9.
98 Isp. Aghani, vol. XVII, str. 116, 1.6.
99 Maqdisi, str. 182, 11. 8—9.
100 Ibn-al-FaqIh, str. 108; isp. ibn-Battutiah, vol. I, str. 203.
101 Maqr!zi, vol. II, str. 248.
102 Baladhuri, str. 348.
103 Wu9tenfeld, Stadt, .str. 75; libn-Battutah, vol. I, .str. 272.
104 Morris Jastrow, Jr., The Civilization o/ Babylonia and Assyria
(Philla-
delphia, 1915), str. 376—7. Vidi str. 379—80.
105 Ibn-S'ad, vol. I, pt. 2, str. 3; vidi Koran, 2 :136, 138.
247
la) sa sedam njegovih spratova. Oni predstavljaju sunce, mjesec i pet planeta-
koje su tada bile poznate104
Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom, i kao prvi qiblah islama105 i
kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu
u nebo, vrlo rano dobio svetište, koje uživa osobitu svetost u očima svih
muslimana106. Kada je god. 628. kalif 'Umar posjetio grad, vjerovatno je on
podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku, gdje
je nekoć stajao Salamonov hram, a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska
crkva. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom
koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki,
koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje
odvratio bujice hodočasnika108, sagradio je 691. god. na istom mjestu u
Jeruzalemu Kupolu na stijeni, kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«.
Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji, mjestu svetom za
jevrejske, paganske, hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra
mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. Kufijski natpis
oko Kupole, čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109, jedan je
od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. (Abd al-Malik je upotrebio
materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i
oštetio Kozroes II god. 614. On je uposlio domaće majstore, od kojih su neki
vjerovatno bili bizantijskog porijekla. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje
od dotadašnjih obrazaca. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi
dekorativni motivi, kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv.
groba111. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je
ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. 2'a
muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski
interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere.
Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke, naročito poslije
strašnog zemljotresa 1016. god.112, ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj
prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik.
Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113, koji ga je napisao negdje oko
903. god. Poslije njega opisao ju je oko 985. al-Maqdisi114.
106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi
Nuwayri, vol. I,
str. 334. i slj.
107 Maqđisi, str. 159.
108 Ya'qubi, vol. II, sir. 311.
109 Vidi str. 211.
110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni
nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. H. 31/651—2.
Vidi
Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal, vol. XXXVIII (1930), str. 1179—91.
111 Maqdisi, str. 159. Kupola je napravljena prema kupoli
'katedrale u
Busri. Isp. M. S. Briggs, Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine
(Oxford, 1924), str. 37.
112 Ifon-al-Athir, vol. IX, str. 209.
113 Str. 100—101.
114 Str. 169—71.
Kupola na stijeni
249
Džamija Aqsa
Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. Naziv al-
Masjid al--Aqsa, kao što smo čuli ranije, upotrebljava se u arapskoj literaturi
u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola,
grobovi, derviški manastiri (sing., taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing,
sabil), koje su podigli mnogi kalifi, počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog
sultana Sulejmana Veličanstvenog. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34
jutra. U strogom smislu riječi, naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je
sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Za njezinu izgradnju koristile su se
ruševine crkve sv. Marije, koju je bio podigao Justinijan. Ona je stajala na tom
mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa
podigao oko 771. god. Abasid al-Mansur. Kasnije su je preinačili krstaši. Zatim
ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. 1187. Kao i
za Kupolu na stijeni, i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115
i al-Maq-disija116.
Džamija Umajada God' ,795' .'Abd al-Malikov sin Al. Walld. zapo-sjeo je
mjesto na kome se nalazila bazilika u
Damasku posvećena sv. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije
nazvala džamija Umajada117. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je
hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. Dva južna minareta nalaze
se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118, međutim
sjeverni minaret, koji služi kao svjetionik, sigurno je sagradio al-Walid i on
je postao model za slične građevine u Siriji, sjevernoj Africi i Španiji. To je
najstariji sačuvani čisto islamski minaret. Tri lađe i poprečna lađa, iznad koje
se diže velika kupola sa svojim mozaicima, takođe su djelo kalifa, koji je kako
smo obaviješteni, uposlio perzijske i indijske majstore, kao i grčke mehaničare,
koje mu je poslao bizantijski car119. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su
materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. Zidovi su bili
raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. Geograf al-Maqdisi121, koji je posjetio
džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća, govori o njezinim zlatnim mozaicima
i dragom kamenju. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi, a bili su
takođe ispisani lijepi natpisi. One iste slike koje je kasnije premazao neki
pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 1928122. U ovoj džamiji nalazimo prvu
pojavu polukružne niše za
115 Str. 100.
116 Str. 168—9.
117 Među đa.našnjjm glavnim džamijama Alepa, Himsa i
Bej.ruta ima
nekih koje su u prošlosti bile crkve.
118 Isip. Yaqut, vol. II, str. 593.
119 Maqdisi, str. 158; ibn-'Asakir, vol. I, str. 202; ibn-
Jubayr, str. 261;
isp. Ta'b-ari, vol. II, str. 1194.
120 H. I. Bell, u Der Islam, vol. II (1911), str. 274, 374.
121 Str. 157; vidi tafcođe Istakhri, str. 57; ibn-Rustah, str. 326.
122 E. de Lorey i M. van Berchem, Les mosalques de la
mosquee
Omayyades d Damas (Pariš, 1930), K. A. C. Creswell, Early Muslim Archi Do
ture, pt. I (Oxford, 1932), str. 119—20.
251
molitvu (mihrab). Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice.
Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske
džamije, koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. Mada je ova Umajadska
džamija bila tri puta spaljena, prvi put 1069. god., drugi put od Tamerlana
1400. god. i posljednji put 1893. godine, ipak je u mašti muslimana uvijek
zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. Nju smatraju četvrtim svetištem
islama (vidi str. 211).
U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije
raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije
(jama ah) bila je potpuno završena. Zborna džamija je, treba primijetiti, uvijek
bila nešto više od obične zgrade za molitve, ona služi kao dvorana za opće
skupljanje i kao politički i odgojni forum124. Fizičke potrebe zajednice sada su
znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora, a isto tako pokrivenog
prilaza; takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta, niša,
propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. Političke potrebe zadovoljene su
veličanstvenošću plana, sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i
sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u
veličanstvenim hrišćanskim katedralama.
FASADA AL-MUSHATT
254
Slikarstvo
Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i
životinja posebno pravo božje, i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom
zanima smatrali su bogohulnikom. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj
umjetnosti, koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove
zabrane idolopoklonstva, ima direktnu potvrdu u jednom hadisu, u kome se govori
da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. Naziv
musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Zbog toga se
nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića, mada ih nalazimo u nekoliko
slučajeva na palatama i u knjigama. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj
umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. Uspjehe
kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv
»arabeska«, koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika.
Međutim, sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za
slikarstvo, na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i
književni opisi njihovih bogomolja. Muslimanska umjetnost bila je u svom
postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja, i u većini slučajeva ona je
produkt umjetničkog genija pokorenih naroda, ali se razvijala pod okriljem
islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere.
129 Od la't. castellum, tvrđava. Yaqut, vol. IV, str. 95.
130 Taban, vol. II, str. 1743.
131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta, zimovnik.
132 Isp. R. E. Brunnow i S. v. Domas/zew,ski, Die Provincia
Arabia, vol. II
(S'trasibuirg, 1905), str. 105—70; B. Schulz i J. Strzygowski, »Mschatta«,
Jahrbuch
der koniglich-preussischen Kunstsammlungen, vol. XXV (1904), str. 205—373.
133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab, ,pt. I
(Wiemna,
1902), str. 5. d slj.; Musil, Kusejr 'Amra, I Textband (Wiemna, 1097). Musil je
smatrao graditeljem ial-Waiida II.
134 Bukhari, vol. VII, str. 61.
135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime
ovdje); Bukhari,
vol. II, str. 135.
255
Muzika
U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske,
ratničke, vjerske i ljubavne. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u
vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Inshad, ili pjevanje pjesama,
uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. Međutim, karavanska pjesma
hudd' bila je njihova omiljena pjesma i, po njihovom mišljenju, prvi oblik
pjevanja. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -- započela je onda kada je
jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i, slomivši ruku, počeo
svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko, o moja ruko!).
To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu.
Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz, koji se upotrebljavao u karavanskim
pjesmama. On je najjednostavniji poetski metar.
Južni Arabljani su, bez sumnje, imali svoje vlastite tipove pjesama i
muzičkih instrumenata138, o kojima se vrlo malo zna; međutim, nije sigurno da li
je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana, i prema tome
muslimana Arabljana. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su
četverouglasti tamburin (duff), frula (qassabah, gassabah) i svirala od trske
ili oboe (zamr, mizmar)™9. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo.
Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. Gasanidski
velikaši držali su horove grčkih pjevačica. Lah-midi Hire imali su perzijsku
drvenu lutnju ("ud, odatle eng. »lute«), koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od
njih. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku al-
Nadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah, liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske
recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142.
Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726)
136 Vol. VIII, str. -92.
137 Isp. »Almodad«, -u I Dn. l : 20.
138 Mas'udl, vol. VIII, str. 93.
139 Aghdni, vol. II, istr. 175.
140 <Iqd, vol. III, str. 237; Mas<udi, vol. VIII, str. 93.
141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. 31 :5—6.
142 Mas'udi, vol. VIII, str. 93—4.
256
257
259
POGLAVLJE XXII
SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE
4. MARWAN I (683—5) 5. 'ABD-AL-MALIK (685—705)
~1
14. MARWAN II 12. YAZID III 13. IBRAHIM 11. AL-WALlD II
(744—50) (744) (744) (743—4)
Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije
Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i, kako smo ranije čuli, s pravom
ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i
posljednjim državnikom banu-Umayyah. Četiri njegova nasljednika, izuzev Marwana
II, kojim se završava dinastija, pokazali su se nesposobnim, iako nisu bili
raskalašeni i izrodi. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif, kao što
je primjerom pokazao Yazid II, provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se
više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. Eunuški
sistem, koji je omogućavao haremsku instituciju, sada je bio potpuno razvijen.
Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova, ljudi su se
počeli odavati raskošnom životu. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla
ponositi čistotom arabljanske krvi. Yazld III (744. god.) bio je prvi islamski
kalif koga je rodila majka robinja1. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili
sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. Takve ljage
1 Tabari, vol. II, str. 1874; Ya'qubi, vol. II, str. 401;
Mas'udi, vol. VT,
str. 31—2. Vidi str. 306.
2 Ya'quhi, vol. II, str. 403, 404.
262
263
Jemenitima. Yazid II, međutim, pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje, štitio je
pleme Qays, a to isto činio je al-Walid II; Yazid III oslanjao se na jemensko
oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. U drugom
dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke
grupe nego vladar ujedinjenog carstva.
Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena
Qays i Jemenita, koji se pojavljuju i pod drugim imenima, bilo je svršen čin.
Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u
kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Oblast Damaska bila je jednom
poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato, kako smo obaviješteni4, što je
neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Pričaju, opet, da se u dalekoj
Murciji, u Španiji, nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit
otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. Svugdje, u glavnom gradu
kao i u provincijama, na obalama rijeke Inda, na obalama Sicilije, kao i
granicama Sahare, osjećale su se pradjedovske razmirice. One su izazvale
stvaranje dviju političkih stranaka, koje su sada stupile u otvorene međusobne
borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog
oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. U Libanu i Palestini
posljedice tih razmirica osjećale su se doskora, jer su nam poznate ogorčene
borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj .polovini osamnaestog
stoljeća.
264
vlastitog sina. Svi ovi manevri, naravno, nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do
stabilnosti i kontinuiteta režima.
Odmetnici šiije, koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih
uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu,
sada su postali aktivniji nego ikada ranije. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim
potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. U njihovom su se taboru
okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih, ekonomskih ili
društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. U Iraku, gdje je
stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam, opozicija sirijskoj upravi, koja
se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti
toj zemlji, sada je poprimila religijske boje. U samim sunitskim redovima
pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i
tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu
svaku opoziciju koja bi se pojavila.
Alijine pristalice
Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dej-
pretendenti stvo. Abasidi, potomci Prorokovog strica al-
-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima, počeli su da
prisvajaju pravo na prijesto. U zajednici s Alijinim pristalicama, oni su
pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Siije su smatrale članove
ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim, međutim Abasidi su sebe uvrštavali
u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i, prema tome, bližim Prorokovim
rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8.
Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju,
potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta.
Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom
Humejma, koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. Ono je naoči izgledalo bezazleno i
daleko od ostalog svijeta, ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i
raskrsnica9 hodočasničkih puteva. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg
i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama.
•Abdullah
l MU^AMMAD
Hashim
l 'Abd-al-Miuttaliib
l
Abu-Talib •Ali- -f Fatimah
AL-'ABBAS
9 Ya'qubi, vol. II, str. 356—7; Fakhri, str. 192—3; Tabari, vol. III,
str. 34; Yaqut, vol. II, str. 342; Musil, Northern Hegćz (New Voilk, 1926),
star. 56—61. i džepne mape.
265
266
267
nju ljudskih jecaja i grcanja19. Uhode i agenti poslani su po cijelom
muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije, od
kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. Dramatično bjekstvo mladog
abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju, gdje je uspio da uspostavi
novu slavnu dinastiju Uma-jada, spada u kasnije poglavlje. Čak ni mrtvi nisu
smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. Smrtni ostaci
kalifa pokopanih u Damasku, Kinasrinu i drugim mjestima, bili su, po nalogu
'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je
iskopano u Dabiku, dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi,
gdje je nađeno balzamovano i, pošto su mu udarili 80 udaraca šibama, bilo je u
pepeo spaljeno21. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II.
Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao
kraj. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio
njihovu zemlju i pomjerio se na istok i, mada su nekoliko puta s oružjem
pokušali da povrate staru slavu, sve je bilo uzaludno. Njihova posljednja nada
bio je dugo očekivani Sufvani22, neke vrste mesija, koji je trebao da dođe i
oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. I dan-danas se mogu čuti u Siriji
muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Umajad-ski pad
značio je mnogo više od ovoga. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je
prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži
svome kraju. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23, novom erom, a u
stvari to i jest bila nova era. Iračani su se oslobodili sirijskog
starateljstva. Šiije su smatrale da su osvećeni. Klijenti su bili emancipirani.
Kufa, na granici Perzije, postala je nova prijestonica. Od Kurasanaca je
obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u
vladi. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska
hijerarhija, koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva naj-
različitijih rasa. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli
su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. Arabljan-stva je nestalo,
islam je i dalje živio i, pod vidom internacionalnog islama, iranijanizam je
trijumfalno naprijed kročio.
19 Ya''qubi, vol. II, str. 425—6; Mas<uđi, vol. VI, str.
76; lilbn-ail-Athlr,
vol. V, .str. 329—30; Mubarrad, str. 707; Aghdni, vol. IV, str. 161;
isp. Ibid.,
str. 92—6; Fakhri, str. 203—4; Theophanes, str. 427. Ispored/i .priču o Jehuovu
istrebljenju Ahabove kuće (2 Car., 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu
od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan, Ta'rikh Misr al-Hadith, 3. izd.,
Cairo,
1925, vol. II, str. 161—62).
20 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 120.
21 Mas'udi, vol. V, str. 471; isp. Yai<quibi, val. II, str. 427—8. Vidi
Fakhri,
str. 204.
22 Taban, vol. III, str. 1320; ibn-Miskawayh, Tajdrib al-Umam wa-
Ta'dqub
al-Himam, izd. de Goeje i de Jo'ng, vol. II (Leydem, 1871), str. 526;
Yaqut,
vol. IV, str. 1000; Aghdni, vol. XVI, .str. 88; H. Lammens, Etudes sur le siecle
des Omayyades (Beyrut, 1930), str. 391—408.
23 Tabari, vol. III, str. 85, 11.16, 17, str. 115, 1.9.
269
dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski, koga
je on istisnuo. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo
imalo je arapski karakter, a abasidsko internacionalni. Abasidsko carstvo bilo
je neomuslimansko, u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim
brojem rasa.
Hashim
'Attfullah
l MUHAMMAD
Abu-Talib
!
'Ali
Al-<Abbas
l
•Abdullah
Al-IJasan
Muhammad
1. Al-SAFFAH (750—54)
2. Al-MANSUR (754—75)
270
dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. Svih 35 kalifa koji su poslije
njega vladali bili su njegovi direktni potomci. Njegov stric 'Abdullah, junak
kod Žaba, koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije, borio
se za kalifski položaj sa svojim bratićem, ali ga je u novembru 754. god. abu-
Muslim potukao kod Nasibina (Nisibis). Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je
svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli, oko
koje je svuda bila voda. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. Odmah poslije
pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. Na povratku u svoju
provinciju Kurasan, kojom je skoro samostalno upravljao, abu-Muslim je bio
nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. Kurasanski vođa,
čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha, bio
je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Jedna čudna
nova sekta perzijskih ekstremista, Rawandiyah, koja je pokušala da poistovjećuje
kalifa sa bogom, nemilosrdno je ugušena (75812). Pobuna nezadovoljnih šiija,
koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad, sa nadimkom Al-Nafs al-
Zakiyah (čista duša), Hasanov praunuk13, bila je okrutno ugušena. Muhammad je
bio obješen 6. decembra 762. god. u Medini; Ibrahlmu je 14. februara 763.
odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. Za nepomirljive Ali-
jine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori, jer su za zakonite kalife,
imame, oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. Alijine pristalice nisu nikad
prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su
tvrdili da su njihovi imami naslijedili
•Abd-al-Muttalib
'Abdullah MUHAMMAD
Abu-Talib Al-<Abbas
(predak abasidskih kalifa)
FATIMAH + <ALI
IBRAHIM (+ 763)
271
272
273
bine, nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva
pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom.
Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. Ovdje su kalifi obrazovali
vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. Arapski islam potpao je pod perzijski
uticaj. Kalifat je, u stvari, bio višeo živi javan je iranskog despotizma a
manje arabljanskog šeikata. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule,
perzijska vina'i žene, perzijske ljubavnice, perzijske pjesme, kao i perzijske
ideje i misli. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko
pokrivalo glave (pl. qalanis), u čemu su ga, naravno, slijedili njegovi
podanici29. Perzijski uticaj, treba upozoriti, izgladio je grube crte
primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri, koju karakteriše
njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. Samo na dva područja Arabljanin
je ostao pri svom. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao
službeni jezik državne administracije.
Perzijska
vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u
porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje
vezirat. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko
zvanje30. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim
god. 705. zarobio u Balku. Njegov otac bio je barrnak, tj. svećenički poglavar u
jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. Khalid je bio u vrlo dobrim
odnosima s al-Saffahom, tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg
kalifa, čija je, opet, kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. Već u prvo
vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka
(diwdn al-kharaj). God. 765. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom, gdje je
ugušio opasan ustanak33. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne
bizantijske tvrđave34. Mada, u stvari, on nije bio vezir35, nego ministar u
kasnijem značenju riječi, ovaj službenik perzijskog porijekla, izgleda, u više
je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira.
Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. oktobra 775.
god. Imao je više od 60 godina. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini
svetog grada, ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga
nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. On je bio mršav, visok
čovjek, crne puti i tanke brade37. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira,
on je
» Tabani, vol. III, str. 371.
30 Isp. Ibn-Khallikan, vol. I, str. 290, gdje je wazir možda
upotrijebio em
za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30.
31 Ibn-al-Faqih, str. 322—4; Tabari, vol. II, Str. 1181;
Yaquit, vol. IV,
str. 818.
32 Tabaci, vol. II, str. 840.
33 Ibn-al-Faqih, str. 314.
34 Tabani, vol. III, str. 497.
35 Isp. Fakhri, str. 206; 211; Mas'iidi, Tanblh, str. 340.
36 Ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 13.
37 Tabari, vol. III, str. 391; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 14;
Mas'udu, Tanblh,
str. 341.
18 — Istorija a^apa
274
275
bio na svetom hadžu, otkrio da mu je ona rodila sina, koga je bila sakrila^ u
Meki45. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. Sva porodična imovina, za
koju govore da je samo u novcu, ne uzimajući u obzir zemljišne posjede, palate i
namještaj, iznosila 30,676.000 (dinara), bila je konf iskovana46. Na taj je
način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više
nikada nije pojavila.
45 Tabari, vol. III, str. 676—7; Mas'udi, vol. VI, str. 387—94;
Fakhri, str. 288. Isp. ibn-Khaldun, vol. III, str. 223—4; Kitdb al-'Uyun, pt. 3,
str. 306—8. 49 (Zqd, vol. III, str. 28.
POGLAVLJE XXIV
ZLATNI VIJEK ABASIDA
Al-'Abbas
1. Al-Saffahi (750)
2. Al-Man§ur (754)
3. Al-Mahdi (775)
2.
4. Al-Hadi (785)
5. Al-Rashld (786)
8. Al-Mu'ta?im (833)
9. Al-Wathiq (842)
277
Odnosi sa Francima
U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara:
Karlo Veliki, na zapadu, i Harun al Rašid, na istoku. Od njih dvojice Harun je,
bez sumnje, bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. Prijateljske uzajamne
odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su, naravno, lični
interesi. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao
da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta, a
Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih
neprijatelja susjednih Umajada u Španiji, koji su uspjeli da osnuju moćnu i
naprednu državu. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza, prema pisanju zapadnih
pisaca, u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. Jedan franački pisac, koji
je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara,
pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili
kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima, među kojima su se
nalazile tkanine, miomirisi i slon2. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim
analima (Annales royales)3. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku,
koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Međutim, podatak da je Harun poslao
orgulje Karlu Velikom jest, kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti,
izmišljen. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza
(clepsydra), koji, u stvari, znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i
odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz
Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. groba4.
Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima, koji su, prema kazivanju,
izmijenjani između 797. i 806. god., potpuno šute muslimanski autori. Dok se
aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene, nema ni riječi o
pomenutom događaju. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih
kalifa i bizantijskih careva. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji
»indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa
velikom pompom. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun
primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«, možda Mihajla
II.
* Eginard, Vie de Charle Magne, izd. i prev. L. Halphen (Pariš, 1923),
str. 47.
* »Annales regni Francomm«, izd. G. H. Pertzii i F. Kunze u Scriptores
rerum Germanicarum, vol. 43 (Hamovar, 1895), str. 114, 123—4
4 Vidi str. 459, 574. Isp. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Mar-
seille. Congres frangais de Syrie. Seances et travaux, fasc. 2 (1919), str. 15—
39.
5 Vol. I, sto. 197—8.
* Kuttitbi, Fawat, vol. I, đtr. 307, 11.12—13.
278
Odnosi sa
Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva, k°Ja Je traiala duže od Jedn°g
stoljeća, obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85), ali ti sukobi nisu bili tako
česti i uspješni. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale
su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. To je omogućilo
Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok, duž cijelog
graničnog područja Male Azije i Jermenije7. Muslimanska pogranična linija
utvrđenja (thughuT), koja su se pružala od Sirije do Jermenije, povlačila se
unazad, dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed.
Al-Mahdi, prvi abasidski kalif, obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i
izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Harun,
njegov mladi sin i kasnije nasljednik, ko-mandovao je poduhvatom. God. 782.8
arapske snage su doprle do Bosfora9, a možda i do samog Carigrada. Irena, koja
je upravljala mjesto sina Konstantina VI, bila je prisiljena da traži mir i da
zaključi veoma ponižavajući sporazum, prema kojemu se obavezala da će u
polugodišnjim ratama plaćati danak od 70.000 do 90.000 dinara10. U toku ove
borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošten-
iskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto, poslije
njegiova starijeg brata Muse al-Hadija.
Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala
ispred zidina gorde prijestonice. Bile su svega četiri ekspedicije koje su
doprle do Carigrada. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i
Sulavman11. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput
je to učinio Yazid (49/669), a drugi put Maslamah (98/716). Turska tradicija,
međutim, govori o sedam, odnosno o devet. Od njih se dvije pripisuju Harunu. U
Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije
protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. One su naročito
cvjetale za vrijeme krstaških ratova.
Irena (797 — 802), koja je prigrabila prijesto, bila je »prva žena u
bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. Nju je
naslijedio Nikefor I13 (802 — 11), koji je odbio uslove ugovora
7 A. A. Vasiliev, History of the Byzantine Empire, prev. S. Ragozin,
vol. I
(Madisom, 1928), str. 291; Charles Diehl, History of the Byzantine
Empire,
prav. G. B. Ives (Priniceton, 1925), str. 55.
8 Kitab al-'Uyun, pit. 3, str. 278, stavlja ekspediciju u 163
(780 n. e.),.
Yai<qubi (vol. II, str. 478, 486) iu 164, a Tabari (vol. III, sltr. 503 — 4) u
165. god.
9 Teofan, koji je pisao 'god. 813, (tvrdi (str. 456) da je Hairuin
napredovao
sve do Hrisopolisa, koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar).
10 Tabari, vol. III, str. 504.
11 Vidi str. 192.
2 Vasiliev, vol. I, sto. 287.
13 Niqfur tt arapskim izvorima. On je bio arapskog porijekla; možda
potomak Gasanida Jabale; Tabari, vol. III, str. 695; Miohel le Svrien,
Chronicle, izd. J.-B. Ohaibot, vol. III {Pariš, 1905), str. 15. Irena, koju je
on svmgnuo sa pnijestola, bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske
dinastije (717 — 802), koju je osnovao Leon III (717 — 41). On j>e sa svojim
nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta, koji .nosi tragove
muslimanskog uticaja. Teofan, str. 405, naziva Leona ».saracensfciim
istomišljenikom«.
279
280
281
nog poslužavnika 1.000 komada bisera iste veličine. Oni su sjedili ria^ zlatnom
minderu, po kojem su bili posuti biseri i safiri. Dvije stotine svijeća na
svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. Kuglice od moška, u kojima su se
nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona,
bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. God. 917.
kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom
izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII, čija je zadaća, očigledno,
bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. Kalifova pratnja je brojala
160.000 konjanika i pješaka, 7.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. U
paradi je išlo 100 lavova, a u kalifovoj palati visilo je, pored 22.000
serdžaza, 38.000 zavjesa, od kojih je 12.500 bilo pozlaćeno. Izaslanici su sa
takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije
komornikov, a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme.
Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah), u kojoj se
nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata, koje je bilo teško 500.000 drama i
u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako
napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. U bašti su se
divili vještački zakržljalim palmama, koje su pod stručnim gajenjem davale
rijetke vrste datula26. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih
nasljednika, najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal), poput
magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike, šaljivdžije, muzičare, pjevače,
plesače, dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti, za-
interesovati i zabaviti27. Ibrahim al-Mawsili, Siyat i ibn-Jami' vodili su popis
imena pjevača i muzičara. Pjesnik abu-Nuwas, oslobođeni rob, prisni al-Rašidov
drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama, ostavio nam je nezaboravne
opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. Na stranicama zbirke al-
Aghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine.
Prema jednoj priči, jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku
Ibrahimu ibn al-Mahdiju, profesionalnom pjevaču, iznos od 300.000 dinara zato
što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Ovaj iznos je povećao na
20,000.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. Al-Amin, o kome
ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi, imao je velik broj
specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja, koje je dao da se naprave za
svoja društva na Tigrisu. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina, druga na lava,
treća na orla. Svaka od njih koštala je 3,000.000 dir-
24 Taibari, vol. III, _str. 1081—4; Mas'uđi, vol. VII, str. 65—6;
(ibn-al-Athir,
vol. VI, str. 279; Tha'alibi, Latd<if, <str. 73—4; libn-Khalduin,
Muqadammah,
str. 144—5.
25 Mas'udi, Tanblh, str. 193.
28 Khatlb, vol. I, str. 100—5; abu-al-Fida', vol. II, str. 73; Yaqut,
vol. II, str. 73; Yaqut, vol. II, -str. 520—21.
27 Balađhiuri, Ansab al-Ashraf, izd. Max Achloessinger, vol. IV,
B (Jeru-
salem, 1938), str. 1.
28 Aghani, vol. IX, str. 71. Vidi str. 296.
29 Vol. XVI, str. 207.
282
283
284
285
životom, interesovale zvijezde, ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano
nikakvo naučno istraživanje o njima. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije
jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi, prema kojoj treba upraviti
poglede prilikom molitve. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje
nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio
indijski i grčki astronomski sistem, a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. Među
ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla
ibn-Nawbakhta45 (ča 815), glavnog bibliotekara al-Rašidova46, koji je prevodio
sa perzijskog na arapski. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu
matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje
su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Njih, međutim, Arapi nazivaju indijskim
(Hirtđi)47. Kasnije, u devetom stoljeću, Indijci su dali još jedan važan
doprinos arapskoj matematičkoj nauci, decimalni sistem.
Perzija
Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni
doprinos. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za
estetskim temperamentom, kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije.
Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost, i književnost se arapska, više
nego nauka i filozofija, razvijala pod perzijskim uticajem. Najranije književno
djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče
Bidpaia). To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski), koji je također
prevod sa sanskrita. Original je donesen u Perziju iz Indije, zajedno s igrom
šaha, za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). Arapski prevod je naročito
važan, jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni, mada se
opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri.
Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode, kojih ima
oko 40, uključujući u taj broj, pored evropskih jezika, hebrejski, turski,
etiopski i ma-lajski. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. Ovo djelo,
koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o
upravljanju državom, preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48; zara-tustrovac,
obraćenik na islam. On je ča 757. god. bio spaljen, jer se sumnjalo u
ortodoksnost njegove vjere.
Ibn al-Muqaffin prevod je, s obzirom na njegov stil, umjetničko djelo i
poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog
stila osjećati u pretjeranoj eleganciji, u raskošnom i slikovitom prikazivanju i
u kitnjastom izražavanju. Mjesto
45 Perz. nawbakht, dobra sreća. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su
se u nauci o zvijezdama. T'ak'ar<i> vol. HI, str. 317, 318 (gdje ime dolazi u
obliku Nlbakht ili Navbakht), 1364.
48 Fihrist, str. 274.
47 Vidi str. 517 i slj.
48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de
Sacv's
(Pariš, 1816), ponovo ištampan u štamparija Bulšq, 1249; Kihalll <al-
Yaziji's,
2. izd. (Beinut, 1888); L. Oheilkho's (Beiirut, 1905). O i>bn-al-Muqaffi vidi
Fihrist,
str. 118; iibn-Khallikan, vol. I, str. 266—9.
HMKO.
286
287
288
-Masawayha. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod
Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je
napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67, dječak sa suzama u očima
napusti službu kod Masawayha, ali se svojski preda učenju grčkog jezika. Njega
su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira, koji su se
samostalno bavili istraživačkim radom, u razne grčke pokrajine u potragu za
rukopisima. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua, ličnog
liječnika kalifa al-Ma'muna. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom
biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim
prevodilačkim radom, u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog
nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69, koje je on podučavao. Od mnogih djela koja se
pripisuju njemu neka, bez sumnje, treba pripisati ovoj dvojici njegovih
pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole, kakvi su, npr., bili
'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. U mnogim slučajevima Hunayn je, očigledno,
izvršio prevod sa grčkog na sirijski, a njegove kolege drugi dio posla,
prevođenje sa sirijskog na arapski72. Aristotelovo djelo Hermeneutica je, npr.,
najprije preveo otac sa grčkog na sirijski, a zatim je izvršio prevod sa
sirijskog na arapski sin Ishaq, koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i
proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. Pretpostavlja se da je
između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena, Hi-
pokrata i Dioskorida (živio ča 50. n. e.), a takođe i Platonove Države
(Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*, Fizike (Tabi'iyat) i djela
Magna Moralia (K.hulqlyat)™. Između ovih radova svakako njegov najveći je
doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog
opusa77. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno, ali
su, srećom, ostale sačuvane u arapskom prevodu78. Do nas nije došao Hunaynov
arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79.
Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi
prevodioci, dok su bili u službi sinova ibn-Shakira, pri-
88 Fihrist, str. 295.
87 Ibn-al-'Ibri, str. 250; ibn-abi-U§aybi<ah, vol. I, str. 185.
58 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 116 = de Slane, vol. I, str. 187—8.
89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. Ibn-ab.i-
Usaybd'ah,
vol. I, str. 87, 203; Fihrist, str. 297; ibn-al-'Ibrd, str. 252.
70 Fihrist, str. 297.
71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski, ibiđ., str. 244, 1. 28.
72 Fihrist, str. 249.
73 Fihrist, str. 298, kopirao ga je Qifti, str. 80.
74 Ibid., str. 246, 1. 5.
75 Ibid., str. 248.
76 Qifti, str. 38, 42.
77 Ibn-abi-Usaybii(ah, vol. I, str. 188—9; Qifti, str. 94—5.
78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah, koje
sadrži deset
od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga, a koje nosi datum 572. god. (1176. n.
e.)
vidi Hitrti, Faris i Abd-al-Malik, Catalog of the Garrett Collection oj Arabic
Manuscripts (Princeton, 1938), JSTs 1075.
79 Qifti, str. 99.
19 — Istorlio 3")Dfl
290
1928).
mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu
plaćao težinu knjiga koje je prevodio. Ali on nije postigao najveću slavu kao
prevodilac, nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61)
imenovao svojim privatnim liječnikom. Njegov patron ga je, naime, osudio na
jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za
jednog kalif ovog neprijatelja. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu
zaprijetio smrću, on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za
dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. Kad ga je zatim upitao kalif, koji ga je
uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost, šta ga je
sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov, Hunavn je odgovorio:
»Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. Moja vjera naređuje
da činimo dobro i našim neprijateljima, a koliko tek više našim prijateljima.
Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu
olakšicu i -ozdravljenje. Pored toga, svaki se liječnik zakleo da neće nikome
davati smrtonosne lijekove«8i
Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor
znanja i rudnik vrline«, a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX
stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle), štaviše i za »jednog od najvećih
umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus
belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans
l'histoire«82.
Thabit ibn- Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-
-Ourrah storijanske grupe prevodilaca, tako je Thabit
ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge
grupe, koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad
Carrhae). Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo
interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. Za vrijeme al-Mutawakkilove
vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je
ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. Thabit i njegovi učenici
živjeli su u ovoj sredini. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih
matematičkih i astronomskih djela, među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f-
212. pr. n. e.) i Apolonija iz Perge (r. 262. pr. n. e.)85. Oni su vršili
ispravke na ranijim prevodima. Thabit je, npr., revidirao raniji Hu-naynov
prevod Euklida86. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo
postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87.
80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah, vol. I, str. 187—8; ibn-al-'Ibni, str. 251.
81 Ibn-al-'Ibri, str. 251—2.
82 L. Lecleirc, Histoire de la medicine arabe (Pariš, 1876), vol. I, str.
139.
83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. Sobni (Cairo,
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
u stvari pseudo-Sabijci. Vidi str. 327. ss Fihrist, str. 267. s« Ibn-
Khallikan, vol. I, str. 177, 29«. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah, vol. I, str. <!lb.
291
292
djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro
ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. Jer, dok su se al-Rašid i al-Ma'mun
zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju, njihovi savremenici na Zapadu Karlo
Veliki i njegova vlastela, prema savremenim izvorima, mučili su se kako će
napisati svoja imena. Aristotelov logički Organon, u koji je u arapskom prevodu
ulazila Ari-.stotelova Retorika i Poetika, kao i Porfirijev Isagoge (Uvod),
uskoro su postali, pored Arapske gramatike, temelj humanističkih studija islama.
Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Muslimani su prihvatili
mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje
(Aflatun) u suštini isto. Naročito se u sufizmu, muslimanskom misticizmu,
ispoljio uticaj neoplatonizma. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibn-
Rushd), kako ćemo kasnije vidjeti, platonizam i aristotelijanizam prokrčili su
sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski
skolasticizam. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine
prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa, o čemu ćemo raspravljati
u jednom kasnijem poglavlju. Do desetog stoljeća arapski jezik, koji je u
predislamskom periodu bio samo jezik poezije, a poslije Muhameda prevashodno
jezik objave i vjere, preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo
za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. U
međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od
centralne Azije, duž cijele sjeverne Afrike, sve do Španije. Poslije tih vremena
narodi Iraka, Sirije i Palestine, zatim Egipta, Tunisa, Alžira i Maroka svoje
najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana.
Abasidski kalif
Na čelu države stajao je kalif, koji je bio, u najmanju ruku u teoriji, izvor
sve vlasti. On je mogao, a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na
vezira (wazlr), sudačke na suca (qadi), a vršen je. svoj ih vojnih funkcija na
vojskovođu (amir). Kalif je, međutim, uvijek donosio posljednju odluku u
državnim stvarima. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski
kalifi držali perzijskih manira. Iskoristivši narodnu reakciju protiv
bezbožničkog stava posljednjih Uma jada, Aba-sidi su s početka isticali
religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata, ali je to
isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom
moći. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske
dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih
dovodile u vezu s Alahom. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih
obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji
kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). Ovim je titulama
najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. One su zadržane sve do
posljednjeg otomanskog kalifa.
Pogrešno postavljen princip nasljedstva, koji su zasnovali uma-jadski
kalifi, prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala
mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. Vladajući kalif je obično za svog
nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu
naklonost ili ga smatrao sposobnim, ili nekog od svojih rođaka koga je držao
najkompetentnijim za taj položaj. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura,
koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. Iza al-Mahdija je došao njegov
najstariji sin al-Hadi, a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8.
Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog, a svog mlađeg
sina, koji je bio darovitiji, za drugog nasljednika. On je podijelio carstvo
između njih dvojice, ostavivši al-Ma'-
1 Mas'uda, vol. VII, str. 278.
2 Vidi Ya<qulbi, vol. II, dtr. 437. i si;., 472. i si;.; Fakhri, str. 236.
3 Fakhri, str. 261—2; Rabati, vol. III, str. 523.
294
munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Poslije ogorčene borbe,
koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813), al-Ma'mun je preoteo
Kalifat. Četiri godine kasnije, kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem
mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu
'Ali al-Ridu, razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa, jula 817.
god., al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. Sve do 819. god., šest godina
poslije smrti svoga predsasnika, al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu
carstva. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i
odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Na taj način on je
ubrzao pobunu armije, koja je bila na strani sinovljevoj. Al-Mu'tasima je
naslijedio njegov sin al-Wathiq -f- 847), s kojim se završava slavni abasidski
period. Od 24 kalifa, čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750—
991), samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi.
Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib), čija je
dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike.
Njegov je uticaj, naravno, bio veliki. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat,
koji je bio istaknuta dvorska ličnost. Nadsvođene podzemne prostorije, koje su
služile za mučenje, pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. Uz dvorskog
astrologa, i dželat je (obje funkcije su perzijski importi), postao prijeko
potreban pratilac abasid-skog prijestolja.
ABASIDSKA DRŽAVA
295
opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. Gubitak imanja često je bio
popraćen gubitkom života. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao
redovno vladino odjeljenje. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja al-
Mu'tadida iznosila je tisuću dinara. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari
razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću, neograničeni) i tanfidh
(samo s izvršnom vlašću, ograničeni). Vezir sa neograničenom vlašću imao je u
svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. Vezir s
ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku, nego je svoje dužnosti
svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim
instrukcijama. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo
amir al-umard', zapovjednik nad zapovjednicima. Ovaj su položaj kasnije držali
Buvejhidi.
Poreska Vezir, u stvari veliki vezir, predsjedavao je sav-
kancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih
odjeljenja. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri, ali
je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. Pod Abasidima je državna
mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije, mada je veći red vladao u
državnim poslovima, naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. Pošto
su vladi najviše briga zadavale finansije, zadržan je, kao i u vrijeme Umajada,
pp-reski biro (dlwdn al-kharaj), ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao
najvažnija ustanova. Šef toga odjeljenja, koji se često naziva »nadziratelj
poreza«, i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. U izvore državnih
prihoda ulazio je zekat, jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana.
Zekat se plaćao na obradivu zemlju, mal, zlato i srebro, trgovinsku robu i druge
oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo
investiranjem. Muslimani, kao što znamo odranije, nisu plaćali glavarinu.
Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji, malu i sličnim stvarima, međutim,
pokretnine, uključujući zlato i srebro, bile su ostavljene savjesti svakog
pojedinog čovjeka. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne
blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim, siročadi, strancima, dobrovoljcima svetog
rata, robovima i sužnjima. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi
stranih neprijatelja, novac od primirja, glavarina od podanika nemuslimana
(jizyah), porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika
nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Od svih ovih pojedinosti
porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od
nevjernika. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je
7 Iibn-al-Aithir, v»l. VI, str. 19—20.
8 Isp. Hilal ai-§abd', Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara', izd.
H. F.
Amedroz (Beirut, 1904), str. 306.
9 Str. 33—47.
0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -
bila zacrtana. Vidi str. 167. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal
al-'askari (Kletvenički danak), koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih
podanika za oslobađanje od vojne službe.
ABASIDSKA DR2AVA
297
298
na novoj bazi. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države,
poštanska institucija je u ograničenoj mjeri, doduše, obavljala i prenošenje
privatne korespondencije28. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven
poštanskim uredom. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29,
a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Sudeći po svemu,
moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. U Perziji su vršene smjene mula
i konja, u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Barid je bio upotrebljavan
za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte
trupa s njihovom vojnom opremom31. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje
zamašne sume novaca.
Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. Prvi zapisani
primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu
0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak), poglavice Khurrami32 sekte
god. SS?.33.
Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva, koji su
pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. Ovi planovi stajali su pri
ruci putnicima, trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za
geografska istraživanja. Prvi arapski .geografski stručnjaci ilslkoristili su
ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. Jedan od njihovih vođa
bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912), čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik, zasnovan na
materijalu državnih arhiva, pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju.
On je lično bio sahib al-barid, za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija).
Ovaj razrađeni sistem, koji se iz carske prijestonice granao na sve strane,
baština je ranijeg Perzijskog Carstva. U njemu je kurasanska državna cesta bila
najvažnija arterija. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan, Raj,
Nejsabur, Tuš, Marv, Bu-karu, Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim
gradovima Jaksartesa i granicama Kine. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste
odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Do današnjeg dana perzijski poštanski
putevi, čiji je centar Tihran (Teheran), koji leži u blizini starog Raja, idu
istom stazom. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada, niz Tigris, kroz Vasid i
Basru do Ahvaza, u Kuzistanu,
1 odatle do Širaza u Farisu. Isto tako, od ove su se ceste odvajale u
pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa
drugim naseljenim centrima i, najzad, sa kurasanskom arterijom. Po
ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije, koji su iz Bagdada
mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. Za usluži-
vanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara-
88 Mas'udii, vol. VI, Str. 93, 11. 5—6.
29 Ibn-Klhurdadbah, possim.
30 Isp. libn-al-Aithlr, vol. VI, str. 49, 11.11—12.
81 Ibid., vol. IV, str. 373—4.
32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je, očigledno, sekta maštala
toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. NeM od njih poricali
su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na
svijetu. Mas'udd, vol. VI, str. 186; Baghdadli, izd. Hititi, str. 162. i slj.;
Fihrist, str. 342.
38 Mas'udi, vol. VII, str. 126—7.
BILAD AL-RUM
phdid J«ndi-,
• M A K R A N
ABBASIDSKI KALIFAT
Sn'i' - V
''•HADRAMAWT%'
(Deveto stoljeće)
Na karti su predstavljene glavne provincije, glavni putevi i rasrto-
janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja
šest ili sedam morskih milja)
English Mile« o loo 200 300 400 500
-~.'— Roađs ..——... Boundaries
300
ABASIDSKA DRŽAVA
301
wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi, po kome je vlast sveobuhvatna i
apsolutna f'dmmah mutlaqah), i drugi, po kome je ona specijalna i ograničena
(khassah). Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju
pravnih slučajeva, u objavljivanju skrbništva nad siročadi, umobolnim i nad
maloljetnicima, u upravljanju vjerskim fundacijama, odmjeravanju kazne
prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava, postavljanju sudskih zamjenika
(sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima
zbornoj molitvi u petak. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce
postavljao je upravitelj, ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili
zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna
plata suca Egipta penjala na 4.000 dirhama. Vlast suca druge klase, tj. onoga
koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje, bila je ograničena u samom aktu
postavljenja od strane kalifa, vezira ili upravitelja43.
Vojna organizacija
Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi,
dobro orga-nizovanu, pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i
vojnoj obuci. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne
trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim
starješinama, uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja, čije
su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. Regularne trupe (jund),
koje su bile u stalnoj aktivnoj službi, nazivale su se murtaziqah (redovno
plaćene), jer su bile na vladinom platnom spisku. Druge su se zvale
mutatcmJiin'ah,44 (dobrovoljci), koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili
na dužnosti. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina, seljaka, kao i od
gradskog stanovništva. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili
opremljeni boljim oružjem i uniformama. Za vladavine prvog abasidskog kalifa
prosječna plata pješadijskog vojnika, pored dnevnog sljedovanja, iznosila je
godišnje 960 dirhama45, dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. Za vrijeme
al-Ma'muna, kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja, kažu, iračka je vojska
brojala 125.000 vojnika, čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46,
a konjica dva puta toliko. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom
graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu
41 Str. 117—25.
42 Suyuti, Husn, vol. II, str. 100, 1. 4.
43 Isp. Richard Gottheil u Revue des etudes
ethnographiques (1908),
str. 385—93.
44 Ili muttawwi<ah, Tat>ari, vol. III, str. 1008. i slj.; ibn-
Khaldun, vol. III,
str. 260.
45 Tabari, vol. III, str. 41, 11.17—18. Njega kopira iibn-al-Athir,
vol. V,
str. 322, 11.14—15.
302
dirhamu, a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47, biva nam jasno kako je
relativno dobro bila plaćena vojnička karijera.
Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s,
naoružani kopljima, mačevima i štitovima, strijelci (rami-yah) i konjanici
(jursan), koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i
bojnim sjekirama. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski
način, oko pasa, a ne na arapski način, preko ramena49. Svakom korpusu
strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun), koji su nosili
uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50.
Inženjeri, koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje, uključujući katapulte,
man-gonele i ovnove, pratili su vojsku. Takav jedan inženjer, ibn-Sabir al-
Manjaniqi, koji je živio kasnije, za vrijeme al-Nasira (1180—1225), ostavio je
nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51.
Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila, koje su nosile deve, pratile su
vojsku kada je bila na bojištu. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da
je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama.
Za vrijeme abasidske vladavine, koja, kao što smo vidjeli ranije, duguje
svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju, arabljan-ski elemenat je
izgubio svoju vojnu premoć, jednako kao i političku. Za vrijeme prvih kalifa
tjelesna garda, jaka sila vojne mašinerije, u velikoj mjeri bila je sastavljena
od kurasanskih trupa. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije:
jedna od Sjevernih Arabljana, mudaritska, a druga od Južnih Arabljana, jemenska.
Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i
na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. Al-Mu'tasim je dodao
novu diviziju sastavljenu od Turaka, prvobitno njegovih robova iz Fargane, i
drugih krajeva centralne Azije52. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je
postala strah i trepet cijelog^av-nog grada, i 836. god. kalif je morao da
sagradi novi grad Samaru, kamo je prenio sjedište vlade. Poslije smrti al-
Muntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da
vrše odlučujući uticaj na državnu politiku.
Po rimsko-bizantijskom običaju, za vrijeme al-Ma'muna, al-Mu-sta'ina i
drugih abasidskih kalifa, grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a
(koji je odgovarao dekurionu, desetaru), grupa od 50 pod komandom khallje, a
grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. Na
čelu korpusa od 10.000 ljudi, koji je obuhvatao 10 bataljona, stajao je amlr
(general). Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru, a više takvih četa
sa-
47 Khaflb, voil. I, str. 70; Tatari, vol. III, str. 326.
48 Spomenut od Tabori']®, vol. III, str. 998. i slj.; ibn-
Khaldun, vol. III,
str. 238, 1.17, str. 245, 11.23, 26.
49 Ibn-Khaldun, vol. III, str. 275.
50 Aghani, vol. XVII, str. 45; ifon^haldun, vol.'III, str. 260, 1.20.
51 Ibn-KhaUikan, vol. III, str. 397.
52 Mas'udii, vol. VII, str. 118.
53 Ibn-Khaldun, vol. III, str. 299, 1.7. Isp. Mas'udi, vol. VI,
str. 452;
Tabari, vol. III, str. 1799.
ABASIDSKA DR2AVA
303
304
ABASIDSKA DR2AVA
305
20 — litorlfa arapa
POGLAVLJE XXVI
ABASIDSKO DRUŠTVO
Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene
organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju
stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki
svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim
kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i
al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja
potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio
prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se
pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je
bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od
al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al--
Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, al-
Muntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), al-
Muktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila
je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna al-
Khayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih
kalifa4.
Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim
metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se
čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi
oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku
aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne
narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je
oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao:
1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75.
2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13.
8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.
4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina
kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi
Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str.
67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3.
ABASIDSKO DRUŠTVO
307
Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje
kopilad neće gledat pogled
308
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
ABASIDSKO DRUŠTVO
309
310
Kupatila
»Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u
ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih
kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao
predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu
čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi
proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog
pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila
dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad
se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih
25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u
Koranu
(5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme
niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav
ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost
i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno
vrijeme
ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405—
14.
26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo,
1313), vol. I,
str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232.
27 Nawaji, str. 38.
28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9.
29 Washsha',str. 92. i slj.
»o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31
Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.
ABASIDSKO DRUŠTVO
311
27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina
drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33
napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibn-
Battutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova
koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe
izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada
kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a
unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile
oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo
je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila
zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz
bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen
je pićem.
Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije
bili su više pratioci indoevropske nego semitske
civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to
sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako
privlačilo.
Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo
spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima
za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih
novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru
šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska
igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati
je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom
poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa
Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah
(nard), takođe indijskog porijekla37.
Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo
(jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel,
neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke
i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom
al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i
šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva
straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio
je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio
8Z Ibid., str. 117.
33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9.
34 Vol. II, ®tr. 105—7.
85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str.
157—8.
88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina
drugim mjestima,
igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom.
89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj.
312
Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude
protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra
loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao
biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne
konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito
zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik
broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade.
Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim.
Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika,
lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio
da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I
abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom.
Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje
zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te
sportove.
Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što
pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito
popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se
praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir
al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u
Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje
guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i
kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju
je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj
odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama
bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na
jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u
obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tig-
gris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako
40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130.
41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4.
42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske
riječi
tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog
grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje
su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn
D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32.
43 Vol. VI, istr. 348—9.
44 Vol. I, str. 63—5.
45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3.
46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9.
47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172,
vol. III, str. 209,
spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu.
48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na
arapskom vidi
Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191—
226;
prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York,
1929),
str. 221—54.
49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116.
ABASIDSKO DRUŠTVO
313
314
ABASIDSKO DRUŠTVO
315
316
ABASIDSKO DRUŠTVO
317
318
ABASIDSKO DRUŠTVO
319
320
ABASIDSKO DRUŠTVO
321
gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa.
Veliko obilje oraha, narandži, modrih patlidžana, šećerne trske, divlje kafe i
takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda.
Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih
proizvoda. Pregled prihoda, o kojem je ranije raspravljano119, pokazao je da je
on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. Politički, on
je obuhvatao neko vrijeme, u najmanju. ruku, Transoksijanu i Sidžistan i bio
isto tako veliki rezervoar ljudstva. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u
prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120.
Zemlja oko Bukare, po sudu arapskih geografa, bila je, naročito za vlade
Samanida, početkom desetog stoljeća, prava bašta121. Ovdje se, između Samarkanda
i Bukare, nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana), jedan od »četiri zemaljska
raja«. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu), vrtovi Ubale
kanala, koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122, i voćnjaci (ghiitah)
Damaska123. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća, povrća i cvijeća,
npr. datule, jabuke, kaj sije124, breskve, šljive, limunovi, narandže, smokve,
grožđe, masline, bademi, mogranji, modri patlidžani, rotkve, krastavci, ruža i
bosiok (rayhdn). Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i al-
Watiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. Svaki komad takvog voća bi se
prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. U stvari, većina voća i povrća koje sada
uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme, izuzev rnanga, krumpira,
paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i
udaljenih evropskih kolonija. Narandži, zajedno sa četrunom i limunom, domovina
je Indija ili Malaja, odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i
susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i
Evropi126. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127, sa
njihovim poznatim rafinerijama, kasnije su podignute slične na sirijskoj obali,
odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. Na taj je
način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl, koji je možda bengalskog
porijekla. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane
civilizovanog čovjeka.
119 Str. 321.
120 Ya'qubi, vol. II, str. 555, 1. 4.
121 Istaikhni, s>tr. 81; isto kod ibn-ttavvkaila, str. 355. i slj.
122 Istaikhni, str. 81; isto 'kod ibn-Hawkala, str. 160; Maqdlsd, str. 117—18.
123 Yaqut, vol. I, str. 751, vol. III, str. 3S4; isp. vol. I, str. 97, 11.15—
16.
124 Za etimologiju riječi vidi str. 478, n. 6. Biljka potječe iz Kine.
125 Tha'allbi, str. 129.
322
ABASIDSKO DRUŠTVO
sa grčkog koje nabraja Fihristlss, zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i
podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu, koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah.
Zimije' Zemljoradnička klasa, koja je sačinjavala veći-
hrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor
prihoda, bili su autohtoni stanovnici zemlje,
koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Arapin je smatrao bavljenje
zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. Status
autohtonih stanovnika — zimija, tj. sljedbenika objavljene knjige, u koje su
ulazili hrišćaini, Jevrerji i Sabijci, proširio se, kako smo ranije čuli, i na
Zaratustrine sljedbenike, manihejce, haranske sabejce i druge. Svi su ovi sada
bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj
toleranciji. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije
držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike:
aramejski i sirijski u Siriji i Iraku, iranski u Perziji i koptski u Egiptu.
Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove.
Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske, crkvene i
druge strukovne položaje. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane
muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. Međutim,
najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer
nije bio desi jedno primjenjivan.
Prvi kalif, kako smo već čuli, koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da
oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad
'Umar II, čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. Između Abasida Harun
je, očigledno, bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. God.
807. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima, kao i one koje
su podignute poslije muslimanske okupacije. Isto tako, zapovjedio je članovima
tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. Stroge odredbe protiv zimija
dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila, koji je 850. i 854.
god. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike
đavola, poravnati svoje grobove sa zemljom, nositi odijelo žute boje kao med,
staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova, jednu na leđa, a drugu na
prsa, jahati samo mule i magarce, i to na drvenim samarima, koji na stražnjem
unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. Zbog ove
posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. Jedna druga ozbiljna
pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih
pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana
ne može prihvatiti, jer su Jevreji i hriš-
138 Str. 78, 11.12, 23, str. 79, 1.3, str. 83, 1.16, str.,252, 11.9—10.
139 Fihrist, str. 317.
140 Tabari, vol. III, str. 712—13; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 141.
141 Tabari, vol. III, str. 1389—#3, 1419.
142 Isip. Jahiz, Baydn, vol. I, str. 79, 11. 27—8.
21'
324
ćani jednom izopačili tekst Biblije, kao što ih i Koran optužuje14'5, zbog čega
im se više ne može vjerovati. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku
obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021).
Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani, uprkos ovih
restrikcija, za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku
snošljivost. Veći broj vjerskih diskusija, sličnih onima koje su bile
priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika, bile su držane i u prisustvu
Abasida. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. 781. održao
nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Isto
tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145, koja je sigurno savremeni
izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. god. pred al-Ma'munom o
zaslugama islama i hrašćanstva. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854)
u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje
islama, ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. To je rasprava izložena bez
Ijutine, umjereno i bez strasti. Ona obiluje citatima iz Biblije, očigledno
sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. U vrijeme kada je al-Nadim pisao
svoje djelo Fihrist (988), Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom
prevodu na arapskom147. Znamo, da j,e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam
prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. Ima
podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća
dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte.
Al-Tabari149 je pod god. 61. A. H., zabilježio da je 'Abdullah, sin osvajača
Egipta, čitao knjigu Danijela. Međutim, prvi važni arapski prevod Starog zavjeta
bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon, 882—942), iz Egipta, koji je do
današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. Ovi su prevodi izazvali
interes kod muslimana u spornim tačkama, i mi nalazimo al-Jahiza (t 869), među
mnogim drugim, koji je pisao odgovore hrišćanima. Staviše, čitamo i o
hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća, npr. u 'Abdun ibn-
Sa'idu, u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija, zbog
čega je naišao na negodovanje gledalaca150. Al-Muttaki (940—44) imao je za
vezira hrišćanina151, a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid
(892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. Ovi hrišćanski visoki
143 Sur. 2 :70, 5 :16—18.
144 A. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library, vol. 12
(Main-
chester, 1928), str. 137—298.
145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London, 1870), 2. izd. (London, 1885).
146 Izđ. A.. Mingamia (Oairo, 1923); prev. Mingaina, The Boo/c
of Religion
and Empire (Manchesiteir, 1922).
14? Fihrist, .str. 23.
148 Ibid., str. 22. Možda je ovo samo djelomičan prevod.
149 Vol. II, str. 399.
150 Yaqut, Udaba', vol. II, str. 259.
151 Al-Tanukhi, al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo, 1904), vol. II, sitr. 149.
152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. Vidi Miskawayh,
Tajarib
al-Umam, dtzd. Mangolioaith, vol. II (CalLro d Oxford,- 1915), str. 408, 412.
153 §abi', Wuzard', str. 95.
ABASIDSKO DRUŠTVO
325
326
Kini, koji je podignut 781. god. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice
nestori janskih misionara161, zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u
Indiji, naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali, svjedoče
o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata.
Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe
od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci.
Kao jedan od »zaštićenih« naroda, Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego
hrišćani, i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. Njih je
bilo manje i nisu predstavljali takav problem. God. 985. al-Maqdisi163 je našao
da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji, a većina činovnika i
liječnika hrišćani. Za vrijeme mnogih kalifa, naročito za vrijeme al-Mu'tadida
(892—902), čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo
odgovornim državnim položajima. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku
koloniju164, koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. Benjamin iz
Tudele165, koji je posjetio koloniju oko god. 1169, našao je u njoj deset
rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. Glavna, koja je bila obložena
raznobojnim mramorom, bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. Benjamin živim
boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom
Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava
jevrejske zajednice (aram. resh gdlutha, zasužnjeni princ167 ili egzilarh), u
stvari kao glavar svih Jevreja. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj
mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu, tako je i egzilarh vršio nad
svojim vjerskim jednomišljenicima. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ«
živio u obilju i da je posjedovao vrtove, kuće i bogate plantaže. Na putu za
jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori, na glavi je nosio turban
sa kojega su odsijevali dragulji, a pratila ga je konjanička pratnja. Ispred
njega je svečano koračao glasnik, koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem
gospodaru, sinu Davidovu!«.
Jevreji
Sabijci
ABASIDSKO DRUŠTVO
327
sebe nazivala Nasoraie d'Yahya, nasorijanci170 (tj. opservanti) sv. Ivana, zbqg
čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. Ivana (Krstitelja). Mandejci
su obred krštenja vršili poslije rođenja, prije ženidbe i o različitim drugim
prilikama. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku
porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. Prvobitno prebivalište ove i drugih
baptističkih zajednica možda je bila Palestina. Njihov jezik je mandejski
dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i
palmirenskom. Tri puta se spominju u Koranu. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su
status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. Prema Fihristu171,
u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). Oni su živjeli u močvarama
donjeg Iraka. Pripadnici ove zajednice, koja broji oko pet tisuća duša, još i
danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. Pošto žive u blizini rijeka,
sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske
prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). U današnjem Bagdadu
Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. mina'
obrade172.
Zaratustrijevci (Majus), koje samo jedanput spominje Koran (22:17), nisu po
Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige.
Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. Tumačilo
se da se naziv »Sabijci« može pri-
drugi
Magijci i dualisti
170 Nepravilan je previd NaZaireni, tj. hrišćaind.
171 Str. 340, 126; Mas'udi, vol. II, str. 112.
172 Od perz. mino, .nebeski.
173 Mas'udi, vol. IV, str. 61—71, posvećuje njima cijeli odsjek.
174 Fihrist, str. 272, 1.11.
175 Ibid., str. 302, njega citira Usaybi'ah, vol. I, str. 220—21.
176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. Chwolsohn, Die
Ssabier
und der Ssabismus, 2 vol. (St. Petersburg, 1856).
Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz
Harana173. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. Haranski Sabijca, u stvari,
bili su oibožavaoci zvijezda. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli
ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. To im
je ime i poslije ostalo, i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini
glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća, kada su Mongoli
uništili njihov posljednji hram. Bez sumnje, zasluge na duhovnom polju i naučne
usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu
muslimana174. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim
astronomima. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na
islam175. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal al-
Sabi', sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91); al-Battani,
astronom; ibn--Wahshiyah (živio ča 900), tobožnji autor djela o nabatejskoj
zemljoradnji; a možda i Jabir ibn-Hayyan, alhemičar. Posljednja trojica
ispovijedali su islam176.
islamizacija carstva
Takozvana »muslimanska osvajanja«, koja su uglavnom izvršena za vrijeme
ortodoksnih kalifa, bila su, u stvari, kako je ranije primijećeno, pobjede koje
su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru-
ABASIDSKO DRUŠTVO
329
330
neki alžirski Kabili (od ar. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na
islam andaluzijskini Maurima, koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada
Granade 1492. god.
Pobjeda arapskog Treča eta?a u nizu osvajanja bila je pobjeda
•jezika arapskog jezika nad domaćim jezicima pokore-
nih naroda. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. Na ovom
području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. One su bile spremnije,
kao što je često slučaj, da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru, pa
čak i svoje vjere nego svoga jezika. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika
svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije.
U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših
društvenih slojeva, ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. U
Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika, aramejskog, na drugi, arapski,
bio je, naravno, lakši. Ipak u zabačenim krajevima, kakav je npr. Liban sa
brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom, domaći sirijski jezik očajnički je
odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. Sirijski se još govori u
Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. Iako ga je nestalo, aramejski je ipak
ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova, koji su naročito vidljivi u
rječniku, akcentu i gramatičkoj strukturi191.
Arapski kao jezik nauke, treba istaći, dobio je bitku prije nego arapski
govorni jezik. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna
strujanja iz Bizant!je, Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova
kulturna središta u Bagdadu, Baisri i Kufi, s kojim se može porediti samo
Aleksandrija u ranija vremena. Ona su učinila arapski jezik, koji se nikada
ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe, sprovodnikom islamske civilizacije.
Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta.
POGLAVLJE XXVII
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI
Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je
epoha stvaralačke aktivnosti. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i
klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i
načinu mišljenja. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio
tako vidljiv kao u al-hemiji, astronomiji, matematici i geografiji. U pravu,
teologiji, filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj
originalni način mišljenja i istraživanja. Njihovi prevodi, koje je u velikoj
mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio, prenošeni su, zajedno sa
mnogim novim doprinosima, u Evropu preko Sirije, Spanije i Sicilije i oni su
postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom
evropskom mišlju. A prenošenje, sa stanovišta istorije kulture, jednako je važno
kao i originalno stvaralaštvo, jer da su za kasnija pokoljenja propala
Aristotelova, Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja, svijet bi jednako bio
siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena.
Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog
djela. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Ma-
sawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). Prvi, liječnik, hrišćanin i
učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha, kada nije uspio da dobije ljudska bića za
seciranje, pribjegao je sekciji majmuna, od kojih je jedan kao poklon al-
Mu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. god.1. U ovim uslovima mali je napredak učinjen
na području anatomske nauke, izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka.
Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih mu-
slintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. Iz pera
ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji
na arapskom2. Knjiga s naslovom al-'Ashr
1 Ibn-abi-Usayibi'ah, vol. I, str. 178.
2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o;ka), rukoipis; jedan se
primjerak nalazi
u biblioteci Tay\mur Paše, u Kairu, drugii u Lenjingradu.
Medicina
332
333
334
335
336
Oslera22, ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«.
Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa
(Jesu Haly), najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). Hrišćanin 'Ali živio je u
Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća, _stol ječe i po poslije dvorskog
liječnika al-Mu'tamida, čije se ime, llsa ibn-'Ali23, često miješa s njegovim.
Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo
Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste), koje je došlo do nas u potpunom
originalnom obliku, svakako je najstarije i najvrednije. Samo dvije rasprave
ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. Tadhkirah brižno i
savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. Prevedeno je jedanput na
hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku.
Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla, F '.gezla, t
1100), prvobitno hrišćanin25, koji je napisao medicinski iz d pod naslovom
Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko
ustrojstvo čovjekovo), sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah, koje je napisao
jedan drugi hrišćanski doktor, ibn-Butlan26. On je umro u Antiohiji oko 1063. U
Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim
tablicama. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532.
Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhi-
Hizam, nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902), koji je sastavio raspravu o
vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). To je prvo arapsko djelo ove
vrste. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. Došlo je
do nas u rukopisu, koji se čuva u Britskom muzeju27.
338
339
kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje
obrazovanom muslimanskom svijetu. Zahvaljujući njemu, grčki filozofski sistem,
naročito Filonov, spojio se s islamom.
Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala
jedna interesantna
eklektička škola narodne filozofije, koja se naslanjala na pitagorovski
filozofski sistem. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća).
Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah,
u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su
jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36.
Iskrena braća (Ikhwan), koji su imali ogranak u Bagdadu, osnovali su ne samo
filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim, možda
ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka, koji
su oni, očigledno, namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni
duhovni sistem i religijska vjerovanja. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja
obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. Zbirka njihovih poslanica
Rasa'il37, uređena na enciklopedijski način, došla je do nas. Ona za saradnike
ima nekakva nejasna i opskurna imena. Poslanica ima pedeset i dvije i one
raspravljaju o matematici, astronomiji, geografiji, muzici, etici, filozofiji,
obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je
obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. Prvih pedeset i jedna poslanica
postupno služe kao uvod posljednjoj, koja je zbir svih nauka. Jezik poslanica
pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u
na j različiti j im njezinim aspektima. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi
Iskrene braće38, a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn--
Sulavman, poglavica asasina u Siriji39. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' al-
Ma'arri, veliki sirijski pjesnik—filozof, on je pohađao s#-stanke udruženja,
koji su se održavali petkom40. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41, čuveni
mu'tazilit, koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057)
obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42, bio je učenik ako ne aktivni član
ovoga bratstva.
35 I. Goldziher u Der Islam, vol. I (1910), str. 22—6.
36 Iz ovog bi .izgledalo da uobičajeni prevađ, »the brethren of
puri(ty«,
»les freres de la [purlite«, »dae lauiteren Rriider« »čista braća«, nije tačan.
37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die
Philo-
sophie der Araber, 16 vol. (Leipzdg i Leyden, 1858—1859). Posljednje
orijenta'liao
izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija, 4 vol. (Caiiiro, 1928).
38 Isp. Ihyd', viol. II, str. 254, 11.8—12, .str. 262,
11.18—20, sa Raso'il,
vol. I, đtr. 180.
39 M. C. Defremery u Journal asiatique, ser. 5, vol. V (1855), str. 5—6.
40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand, izd. Shakdr Shuqayr
(Beiiruit, 1884),
sir. 112, 1.15, str. 104, 11.4—0.
41 Isp. Ibn-Khallikan, vol. II, str. 470; Yaqut, Udabd', vol. V, str. 381.
42 Al-Subki, Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo, 1906), vol. IV, str. 3.
Iskrena braća
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI
340
342
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
343
344
345
vilno Karkhi, f između 1019. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb
(dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. Drugi, povodeći se za
starom semitskom i grčkom praksom, upotrebljavali su slova alfabeta hisab al-
jummal. Ahmad al-Nasawi66 (-f- ča. 1040), čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb al-
Hindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje
kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način, upotrebljavao je
indij-' ske brojke, kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi.
Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. 850) bio je glavna ličnost u
ranijoj isto-riji arapske.matematike. Jedan od najvećih naučnih umova islama, on
je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi
srednjovjekovni pisac. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68,
al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici, koje je poznato samo u
prevodu. Takođe, on je napisao najstarije djelo o algebri. U ovom posljednjem,
koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina),
dato je nešto više od 800 primjera, od kojih su neke već ranije bili
upotrijebili Neobabilonci. To je njegovo glavno djelo, ali je, na žalost, u
arapskom originalu izgubljeno. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski
Gerard Kremonski. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog
stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i,
zahvaljujući njemu, u Evropi je uvedena algebarska nauka, a zajedno s njom i
samo njezino ime. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog
načina obilježavanja brojeva, koji su prema njemu nazvani algorizmi69. Među
kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam,
Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god.) i magiser Jakob iz Firence, čija
talijanska rasprava o matematici iz 1307. god, sadrži, kao i Leonardova djela,
pet tipova kvadratnih jednačina, koje su se nalazile u djelima muslimanskih
matematičara. Al-Khayyamova algebra70, koja označava značajan napredak od al--
Khwarizmijeve algebre, sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina
drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina.
Al-Khwarizmi
AI hernija
Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija, astronomije i matematike, Arapi
su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. U oblast hernije i drugih
prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente, nedvosmislen napredak
ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. Iako su bili tačni
66 Iz Naše .u KJuriaisanu.
67 Kviarizm, gdje je on rođen, današnja je Kiva, zemlja na donjem
toku
rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Tabani, vol. III, str. 1364, naziva ga al-
Majusii,
tj. potomak nekog Magijca.
68 Vidi Fihrist, str. 274, ikoju citira Qifti, str. 286. Is>p. i'bn-al-
<Iibri, str. 237.
69 »A'ugrim«, »augrym«, kod Češera (Ćhaucera), A Treatise on the
Astro-
labe, pt. I, § 7 i § 8.
70 prev. Daoud S. Ka'sir, The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk, 1932).
346
347
348
Rasprave o draguljima
U mineralogiji, koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom, Arapi su učinili
neznatan napredak. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne
kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima,
preko pedeset, koje su napisali arapski pisci. Od ovih je najstarija rasprava
'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća, koja
je do danas ostala sačuvana. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir al-
Ahjdr (cvijeće misli o dragom kamenju), koju je napisao Shihab al-Din al--
Tifashi86. On je umro u Kairu 1253. god. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i
četiri draga kamena: o njihovom porijeklu, geografiji, čistoći, cijeni,
medicinskim i magijskim vrijednostima i, izuzev Plinija i neautentične
Aristotelove rasprave o draguljima, citira samo arapske izvore. Čuveni al-Biruni
je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih
kamenova i metala.
Institucija svetog hadža, postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba
određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom
izučavanju geografske nauke. Astrologija, koja je iziskivala određivanje
geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji, izvršila je svoj naučni
uticaj. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine,
na istok, i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i
najudaljenijih obala Afrike, na jug, probili se u Rusiju, na sjever, i jedino su
bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora«
(Atlantika). Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su, naravno,
narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. Sulavman al-Tajir (trgovac)
iz Si-rafa, u Perzijskom zalivu, čije je putovanje na Daleki istok opisao
anonimni pisac god. 851, ostavio nam je prvi arapski opis Kine i
81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta
štampan
u Kairu; iprev. 'na engleski od A. S. G. Jayakara (London, 1906, 1908), vol. I
i vol. II, pit. I.
82 Baghdadi, izd. HiitJti, str. 117—18.
83 Yaqut, vol. VI, str. 75—8, nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera.
84 Ibn-Khallilkan, vol. II, str. 108—9.
85 Fihrist, str. 278. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar
(upotreba dragog
kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale, Pariš; de
Slane, Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš, 1893—5), Ne 27753.
86 lad. i prev. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence, 1818).
Geografija
349
350
351
352
353
354
355
357
358
djela, navodno, prenio je preko 5.300 hadisa155, od kojih su, bez sumnje, mnogi
krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. Aiša je
prenijela 2.210 hadisa, Anas ibn-Malik 2.286, a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al-
Khattab 1.630156.
Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad)
i teksta (matn). Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru:
A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao, na osnovu svjedočanstva C, na
osnovu svjedočanstva D, na osnovu svjedočanstva E, koji je rekao ... Ista je
formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. Na svim ovim
područjima kritika je bila obično izvanjska, jer se ograničavala na uzimanje u
obzir ugleda prenosača, koji su u isto vrijeme bili jamci, i na mogućnost da oni
čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Na osnovu ovakve kritike
hadisi su razvrstani na autentične (sahlh,), zadovoljavajuće (hasan) i
nepouzdane (đa'vf)157. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može
dovesti, najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. On je primio veliku čašu
vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo
zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina, on se ovako
pravdao: »Mi, prenosači, smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan
ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu, na temelju
svjedočanstva njegova roba, na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi,
ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158.
Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je
kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga,
koje su poslije toga vremena postale standardne. Od tih »šest
knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija
(810—70)159. Al-Bukhari, koji je bio Per-zijanac, odabrao je od 600.000 predaja,
koje je skupio od 1.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po
Perziji, Iraku, Siriji, Hidžazu, Egiptu, nekih 7.275160 predaja. On je njih
razvrstao po predmetnoj materiji, npr. na molitve, hodočašća i sveti rat. Al-
Bukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao
neki hadis161. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. Zakletva njome
je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. Odmah iza Korana ova je
knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. Grob njezina autora u
Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici, koji mu priznaju mjesto odmah iza
Muhameda,
155 Ibn-Hajar, Isabah, vol. VII, str. 201. Naziv »abu-H>urayrah«, »otac
mačića«, dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama; ibn-Qutaybah, Ma'drif,
str. 141; ibn-Sa'd, vol. IV, pit. 2, str. 55.
158 N,awawi, str._ 165, 358.
157 Vidi ibn-'Asakir, Tafrlkh, vol. II, str. 18; dbn-KhaMun, Muqaddamdh,
str. 370. i slj.
iss Nawajii, Halbah, str. 17.
159 Al-Jamv al-$ahlh, 8 vol. (Bulšq, 1296).
IM Nawawi, str. 93, 95—6.
161 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 231.
359
Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja
(f 875) iz Nejsabura. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih, autentična
zbirka. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve
zbirke, iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. Iza ovih »dviju
autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang
kanonskih knjiga. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888), Jami' al-Tir-midhija
(t ča 892), Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u
Meki god. 915162.
Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana, književnost hadisa snabdijevala je
muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na
cijeli niz čovjekovih dužnosti. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni
takva beznačajna pitanja kao što su, npr.: na koji način treba rezati lubenicu
prije nego što će se jesti, ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno«
sa stanovišta Prorokove prakse. Noćno putovanje, o kojem određeno govori jedan
jedini redak Korana (17:1), u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko.
S njim se Zapad vrlo rano upoznao, kako se može vidjeti sa stranica Danteova
djela. Dalje, književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih
izreka, anegdota, parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz
različitih svjetovnih i vjerskih izvora, uključujući i Novi zavjet. Kod abu-
Dawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. Kod al-
Bukharija104 i Muslima165, Muhamed, po~ svjedočanstvu abu-Hurayre, kome se
pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka, jedanput je pohvalio »onoga
ko daje milostinju samo u samoći, tako da njegova ljevica ne zna što radi
njegova desnica«. Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i
gostoljubivost islama kao sistema. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je
svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud.
Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu
nauku i, prema tome, stvorio svoj samostalni sistem. Njihov sistem, fiqh166,
kako su ga oni nazivali, u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj.
hadisima), zvanim usul (korijeni, osnovni principi). Na njega je uticao također
i grčko-rimski sistem. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama
(sharl'ah)167, cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi, koje su objavljene u Koranu
i razrađene u hadisima, prenesene kasnijim generacijama. Ove zapovijedi obuhvata
ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat), građanske i
zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat).
182 Razna dadanja ovih 'djela, .ali nijedno kritično, štampana ili
liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji.
163 (Gaaro, 1280), vol. II, str. 101.
164 Vol. II, str. 105.
55 (Delhi, 1319), vol. I, str. 331.
166 Bukvalno »znanje«, »mudrost«.
167 Bukvalno »put do .pojila«, »pravi put kajl treba slijediti«.
Pravna nauka
360
362
Etika
Propisi vjerskog prava (sharl'ah), o kojima smo maločas raspravljali; regulišu
čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru, politiku i društvo.
Oni
181 6 vol. (CaiTO, 1313).
182 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 493.
363
364
raznih sposobnosti duše, tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok.
U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama, naročito među
Perzijancima. razvio se interesantan pokret, čiji je cilj bio borba protiv duha
superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla, stvarnog ili
prisvajanog, duboko ispoljavali. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada
nearapskim narodima), prema jednom retku iz Korana (49:13). Njegov cilj je bio
da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. Dok je ovaj pokret među
haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike, a među nekim
Perzijancima vjerske, povlačeći za sobom herezu i zindlqism, ipak se kod
pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. Oni su
ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za
Nearape superiornost u poeziji i literaturi. Pobornici nearapske stvari bili su
takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani, dok je arapsku stranu
predstavljalo više Arabljana, kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla,
među kojima su bili al-Jahiz188, ibn-Du-rayd189, ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. U
vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi
arapske književnosti.
Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u
kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. Njezini pisci
bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona
predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. Čak i
takve discipline kao filologija, lingvistika, leksikografija i gramatika, koje
su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi
dali svoj glavni originalni doprinos, u svoje su redove uvrstili neke
najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. Al-Jawhari (t ča. 1008),
čiji je rječnik191, poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova
riječi, poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima, bio je Turčin iz
Faraba192. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002), koji je bio dika i ponos
hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi
filologije, bio je sin grčkog roba193.
Književnost
Lijepa književnost
Arapska književnost, u užem smislu lijepa književnost - - belles-lettres (adab),
počela je sa al-Jahizom (t 878—9), poglavicom (šeikom) literata Basre, i
dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u
365
djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008), al-Tha(ali-bija194 iz
Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). Karakteristična crta proznih
spisa ovog perioda je tendencija, koja je bila posljedica perzijskog uticaja, da
stil bude što neprirodniji i kićeniji. Jedrog, oštrog i jednostavnog načina
izražavanja, koji je bio karakterističan za raniju književnost, potpuno je
nestalo. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil, bogat brižljivo dotjeranim
komparacijama i krcat rimama. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih
studija nad čisto naučnim. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja.
Njega je gajio književni proletarijat, čiji su mnogi članovi, zbog toga što se
samostalno nisu mogli izdržavati, lutali od mjesta do mjesta, spremni da stupe u
borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju
svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost
bogatih mecena. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza,
tzv. maqdmah.
Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog
izraza maqamah (skup), koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju
pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku
sposobnost, učenost i govornički dar. Zaista, takav oblik kompozicije kao što je
maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. To je bio prirodni razvoj
rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji
stilisti. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz
Basre196, čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao
glavna riznica, odmah iza Korana, književnog arapskog jezika. U ovim
maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od
elegantnog oblika i retoričkih anegdota, mada većina čitalaca smatra to jedinom
značajnom crtom. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan
način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave
moralne pouke. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja, maqdmah 3e postala
najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku,
jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. Rane talijanske i španske priče
različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah.
Prije nego se maqdmah razvila, u arapskoj književnosti se pojavio najveći
književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani, ili al-Isfahani (ča. 897—967),
direktni potomak Marwana, posljednjeg umajadskog kalifa. Abu-al-Faraj živio je u
Alepu, gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama), pravu riznicu
poezije i književnosti i
194 Ime znači krznar; ibn-KhaJliikan, vol. I, str. 522.
Njegovo najpoznaitiije
djelo je Yatlmat al-Dahr, 4 vol. (Dama&ous, 1302),
'ainitologfijja savremenih
pjesnika.
195 Maqamat, lizd. Muhammad 'Abduh (Beiruit, 1889).
196 Ibn-Khallikan, vol.'l, str. 68.
197 Izid. de Sacy, 2 vol. (Pariš, 1847—53); prev. na
engleski Thomas Chenery
i F. Steingaas, 2 vol. (London, 1867—98).
198 20 vol. (Bulaq, 1285); Bruinnow je izdano vol. 21
(Leyden, 1888), a Goridi
je objavio indeks (Leyden, 1900).
366
367
368
naest stihova, oponašaju obrasce perzijskih pjesnika, koji su ovu vrstu gajili
mnogo prije Arapa.
Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu
dvorskog života, tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča.
828), zanimanjem grnčar, dao oduška pesimističkim. meditacijama o smrti, koje je
gajio obični čovjek religioznog duha. Duša ovog potomka beduinskog plemena
'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu, gdje je on
živio. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50.000 dirhama, on je ipak
navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat)
koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215.
Provincije, naročito Sirija, odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine
velik broj prvorazrednih pjesnika, među kojima su najslavniji bili abu-Tammam.
(t ča 845) i abu-al-'Ala'. Abu-Tammamov otac, koji je držao vinaru u Damasku,
bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). To je ime sin promijenio u Aws kada
je prešao na islam216. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. Njegova
slava, međutim, isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan
al-Hamasah,217, koje slave junašvvo u borbi, koliko i na
NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA
iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. Rukopis, koji je datiran A. H. 707
(1037—8 n. e.), nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu.
214 Isma'il ibn-al-Qasim. O njegovu životu vida. Aghani, vol. III,
sto. 126—
83; Mas'udi, vol. VI, str. 240—50, 333—40, vol. VII, str. 81—7; đibn-Khallikan,
vol. I, str. 125—30.
215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut, 1887).
216 Vidi Aghani, vol. XV, str. 99—108; Mas'udi, vol. VII,
str. 147—67;
ibn-Khallikan, vol. I, str. 214—18.
217 Izd. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni, 1828), dopunjeno
komen
tarom u 2. vol. (Botnn, 1847—51).
369
njegovom djelu Diwan21s. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. Zbirka pjesama
Hamasah219, koje pjevaju o istoj temi, pripada drugom dvorskom pjesniku imenom
al-Buhturi (820—97). Njegova zbirka, koju je on napisao prema abu-Tammamovoj
zbirci, zaostaje za svojim uzorom.
Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi, njihovi veziri i upravitelji provincija
ukazivali pjesnicima, kojima su se oni koristili kao pane-giričarima, ne samo da
je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego
je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost, a rezultat je bio lažan
sjaj i prazne bombastične fraze, za koje se često govorilo da su karakteristika
arapske poezije. Poezija abasidskog perioda, slično arapskoj poeziji drugih
perioda, bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru,
puna lokalne boje, ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi
zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza.
Geyera i Margolioutha
94-, —
srapa
POGLAVLJE XXVIII
PROSVJETA
Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. Čim je dijete moglo govoriti, očeva je
dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga
izuzev Alaha). Kada je djetetu bilo šest godina, ono je m6ralo obavljati
ritualne molitve. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1.
Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena dža-
miji ukoliko to nije bila sama džamija. U centru
njezinog nastavnog plana bio je Koran, koji je služio kao udžbenik u nastavi
čitanja. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. Prilikom posjete Damasku god.
1194, ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana,
nego iz svjetovne poezije, jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi
njegovu ugledu. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku
gramatiku, priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom, — osnovne
principe aritmetike i pjesme, ali ne pjesme erotskog karaktera. U toku cijelog
toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. Učenici koji su se
istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u
paradi prolazili na devama kroz gradske ulice, a stanovništvo bi ih obasipalo
bademima. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak, jer je jednom
mladom učeniku izbijeno oko3. Nisu ni danas, međutim, u muslimanskim zemljama
rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. U
izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od
njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Djevojke su bile rado primane na sve
vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti, međutim nije
postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu
nauke. Jer, na kraju krajeva, zar vreteno nije bilo središte ženskog
1 Isp. Ghazzali, lhyd', vol. I, str. 83.
2 Str. 272.
8 Aghani, vol. XVIII, str. 101.
PROSVJETA
371
372
torije koje su podignute u ovo vrijeme, treba imati na pamtti, bile su i škole
za učenje astronomije isto kao što su bolnice, koje su se prvi put u ovom
periodu počele pojavljivati, služile kao centri za izučavanje medicinskih
studija. Međutim, prva prava akademija u islamu11, koja je opskrbljivala svoje
studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg
školstva, bila je Nizamlyah. Nju je osnovao god. 1065—7. prosvjetitelj Nizam-al-
Mulk, perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron
'Umara al--Khavjama. Seldžuci, kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani, koji
su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu, takmičili su se međusobno u pomaganju i
unapređivanju umjetnosti i višeg školstva, možda kao sredstva da se dodvore
stanovništvu. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah), naročito za
izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. U njoj su Koran i
staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao
što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije, u srednjem vijeku.
Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su
stipendije. Tvrdi se da su, po svoj prilici, izvjesne pojedinosti njezine
organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. Da su studenti njegovali u
izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps), može se utvrditi iz grubog
postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati
vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. 1177. ne
ostavivši nikakvih nasljednika1'0.
Nizamivah je bila teološka ustanova, koju je država priznavala. Ibn-al-
Athir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris), koji je bio naimenovan, ali
nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. Očigledno je u jedno vrijeme
bio postavljen samo jedan predavač15. Predavač je pod sobom imao dva ili više
korepetitora (sing. mu'Iđ ponavljač)16, čija je dužnost bila da poslije časa
ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. Ibn-
Jubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih
molitava održao glavni profesor. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu
(platformi), dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje
molitve pismenim i usmenim pitanjima. U ovoj školi, koja nosi naziv Nizamiyah,
al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. U poglavlju o učenju, koje mu
je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9, al-Ghazzali zastupa mišljenje da je
prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti
učenika. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja
doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. Među
11 Vidi Suyuti, Husn, vol. II, str. 156—7. Isp. Qazwlini, Athdr,
str. 276
12 Reuben Levy, A Baghdad Chronicle (Cam.bri.dge. 1929), str. 193.
13 Ibn-al-Athir, vol. XI, str. 115.
14 Vol. XI, str. 100.
15 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 123.
16 Vidi ibn-Khallikan, vol. III, str. 430.
17 Str. 219—20.
18 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 246; al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro,
1329),
str. 29—30.
19 Vol. I, str. 43—9; Ayyuhal al-Walad, izd. i prav. Hammer—Purgstall
(Vienna, 1838); prev. (engl.) G. G. Scherer (Beirut, 1933).
PROSVJETA
373
drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din, Salah al-Dinov
(Saladinov) biograf, koji u svojim zapamćenjima govori, kako nam ih je prenio
ibn-Khallikan20, da je grupa studenata, da bi izoštrila svoje pamćenje, jednom
ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih
potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. Kada je usred smijeha cijelog
razreda bio upitan za objašnjenje, on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi
drugovi pili ekstrakt anakardije, od čega su svi, izuzev njega, poludjeli, jer
je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet.
Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom
njegovog pada u ruke Hulagua 1258. god. Isto tako je preživjela i kasnije
tatarske invazije, dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom al-
Mustansiriyom, otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio
Bagdad, god. 1393, potpuno nestalo. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po
imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22, koji ju je sagradio 1234. god. kao
seminar za četiri ortodoksne škole. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip
klepsidre), bila je opremljena kupatilima i kuhinjama, a pored toga imala je
bolnicu i biblioteku. Ibn-Battutah23, koji je posjetio Bagdad 1327. god.,
ostavio nam je detaljan opis građevine. Ovo zdanje, sada pod upravom za zaštitu
starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi, služi kao muzej i njih dvije jedini
su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena.
Pored Nizamlve u Bagdadu, seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više
drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. Prije Salah al-Dina on
je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. Medrese tipa Nizamiye podizane
su sada po Kurasanu, Iraku i Siriji. Osnivanje medrese u islamu se uvijek
smatralo zaslužnim djelom. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima
govore putnici. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola; u
Damasku, koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek, oko
dvadeset, u Mausilu više od šest, u Himsu samo jednu.
U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov
nastavnog plana. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. U ono vrijeme,
kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika, mora da su
se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo
vjerovati izvorima. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet
islama) zato što je naučio napamet 300.000 predaja. Za Ahmada ibn-Hanbala govore
da ih je znao napamet 1,000.00025. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi
za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd)
-° Vol. III, str. 435. i slj.
21 Ar. balddhur, od per. baladur. Za slavnog isto.rucara al-
Baladhurija
govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). Odatle
njegovo prezime Baladhuri.
22 Abu-al-Fiida', vol. III, str. 179.
23 Vol. II, str. 108—9.
24 Str. 229, 1.10, str. 283, 1.8, str. 236, 11.1—2, str. 258, 1.20.
25 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 28,
374
Obrazovanje odraslih
Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski, ali su zato džamije u skoro
svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. Kada bi putnik
došao u neki novi grad, on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći
prisustvovati čitanju badisa. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio
udaljeni Sus. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini
Palestini i u Siriji, Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. halqah) ili skupove f
sing. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i
književnika28. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah)
u 'Amrovoj džamiji u Fustatu, gdje je on svako jutro, sve do svoje smrti 820.
god., podučavao razne predmete29. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u
Sidžistanu. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o
lingvističkim i pjesničkim temama31. Svaki musliman imao je slobodan pristup na
takva predavanja u džamijama. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna
škola islama. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih
društava, poglavito književnih, koja su se okupljala u kućama aristokratije i
kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). Ovi
skupovi počeli su se javljati rano, u periodu abasidske vladavine. U prisustvu
nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja, vjerske rasprave
i književni sastanci. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33.
Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. Za-
hvaljujući poklonima i zadužbinama, džamijske
biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. Između ostalih,
istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao
waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«, ali su one bile smještene u kući jednog
njegova, prijatelj a34. Druge biblio-
26 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 230—31.
28 Maqdlsi, str. 182, 179, 1.20, str. 205, 439, 1.11.
29 Yaqut, Uđaba', vol. VI, str. 383; Suyuti, Husn, vol. I, str. 136.
30 Str. 317.
31 Yšqut, vol. IV, str. 135, 11.14—16, vol. VI, str. 432, 11.14—16.
32 Aghani, vol. XVIII, str. 101.
33 Vidi str. 324.
34 Yaqut, vol. I, str. 252, vol. IV, str. 287.
PROSVJETA
375
376
Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg
muslimanskog stoljeća. Neki zvanični dokumenti, napisani na pergameni i
opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna, bili su kasnije
saprati i ponovo prodati42. Poslije početka trećeg stoljeća male količine
kineskog papira bile su uvezene u Irak, ali je ubrzo industrija papira davala
domaći proizvod. Kao što smo već istakli, neki kineski ratni zarobljenici su
najprije u Samarkand donijeli godine 751. vještinu proizvođenja papira od lana,
lanenih i konopijanih krpa43. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je
kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. Iz Samarkanda je
industrija ubrzo prešla u Irak. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye, koji je
bio upravitelj Kurasana 794. god., prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44.
Njegov brat Ja'far, Harunov vezir, mjesto pergamene počeo je u državnim uredima
upotrebljavati papir45. Drugi muslimanski gradovi, prema planu tvornica u
Samarkandu, počeli su podizati svoje vlastite fabrike. U Tihami su podigli
domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. U vrijeme al-
Maqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. Međutim, u
sljedećem stoljeću, jedanaestom, mnogo je bolji papir izrađivan u takvim
sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Iz zapadne Azije industrija
papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu, odakle
je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod
nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. Do kraja desetog stoljeća papir je u
čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu.
Papir
Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Aba-
njk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi, ali
nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih
masa. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje
da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Odgovori koje
daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br.
438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan
čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. Prema Tawaddudi, umne
sposobnosti su dvovrsne. Jedne su urođene, druge stečene. Njihovo je mjesto
srce, gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u
18 Fihrist, str. 21.
48 W. Barthold, Turkestan down to the Mongol Invasion, 2. dzd. (Oxford,
1928), str. 236—7. _Iap. Fihrist, str. 21.
44 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 352.
45 Maqrlzi, Khitat, izd. Wiet, vol. II, str. 34. Isp.
Qadqa'&hain1di, vol. II,
str. 475—6.
48 Vidi Fihrist, str. 40, 1. 23.
47 Str. 326.
48 Nasix-i-Khusraw, Sefer Nameh, izd. d prev. Charles
Schefer (Pariš,
1881), tekst str. 12, prev. str. 41.
49 Skig. girtas, od gr. chartes. Vidi Y'a(qubd, str. 338, 11.8,
13; Qalqashandi,
vol. II, str. 474. Vidi str. 318.
50 Val. I, str. 38—9.
PROSVJETA
377
mozak. Čovjek ima tristo i šezdeset vena, dvjesta i četrdeset kostiju i pet
čula. On je sastavljen od četiri elementa: vode, zemlje, vatre i zraka. Stomak
leži ispred srca, kojemu su pluća ventilatori. Jetra su sjedište samilosti,
slezena smijeha, a dva bubrega prepredenosti. Glava ima pet svojstava: osjećaj,
imaginaciju, volju, fantaziju i pamćenje (retenciju). Stomak je prebivalište
svih bolesti, a hrana je izvor zdravlja. Ima sedam planeta: Sunce, Mjesec,
Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn51.
51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. Zadnjih pet su oni koji su bili
poznati Asiroiima i Babiloncima; Jastrow, Civilizattion o/ Babylonia, str. 261.
Arhitektura
Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida
nije ostalo ni traga, dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske
građevine, džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu, datiraju
iz umajadskog perioda. Od kalifske palate, nazvane
380
381
Slikarstvo
Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije
zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama, kao što ni izričita zabrana
vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. Mi smo već
napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika, koja
je mogla služiti kao vjetrokaz, da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce
načinjene u obliku lavova, orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i
srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj
palati. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika, obučenih u
bro-kat i naoružanih kopljima, koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi.
Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u
tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama
0 Ya'qubi, str. 260; Maqdisi, atr. 122.
7 Yaqut, Bulđan, vol. III, str. 17.
8 Eruiest T. Richmand, Moslem Architecture, 623 to 1516 (London,
1926),
str. 54; isip. Bnnist Herzfeld, Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen
von Samarra (Berlin, 1912), str. 10. Vidi str. 245.
9 Str. 246. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim
stepeništem
još postoji pod imenom Malwlyah (savijena).
10 Vidi str. 254.
383
384
UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO
naestog stoljeća. Ono, očigledno, vuče svoje porijeklo iz umjetnosti
orijentalnih hrišćanskih crkava, u prvom redu jakobitske i nestori-janske, iz
dekoracija knjiga, što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. U
ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. Od nekoliko
arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara, na nesreću, nijedno
nije sačuvano. Za taj predmet tako je malo bilo interesa.
Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest al-
Sufijeva astronomija iz god. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). Ilustrovanih
književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. To
su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. Te
minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih
iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. Ovakvi muslimani, kojima je
bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa, morali su najprije da
upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare, sve dok sami muslimani nisu
našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. Perzija, sa svojini starim
indo-iranskim instinktima i tradicijama, naročito je bila plodna u proizvodnji
ovakvih samostalnih slikara. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju
treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga
što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do
dolaska safa-nidske dinastije god. 1502.
Industrijske umjetnosti
Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara
i boja. Zahvaljujući njihovim nastojanjima, islamske industrijske umjetnosti
dostigle su visok stepen savršenosti. Tkanje čilima ovdje je još u doba
egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. Scene iz lova i bašta bile su
omiljele šare na serdžazama. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi
stvrdla mnoge boje. Ukrašene svilene tkanine, proizvodi muslimanskih ručnih
razboja u Egiptu i Siriji, bile su visoko cijenjene u Evropi, pa su ih krstaši i
drugi zapadnjaci, iznad svih tkanina, birali za umotavanje svetačkih relikvija.
U keramici, drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza,
reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka, kao i
geometrijske i epigrafske figure, dostigle su ljepotu dekorativnog stila, koja
nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. Uprkos
štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću
iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva, grnčari i majstori
metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije
bilo premca u
14 Painting in Islam (Oxford, 1928), pogl. III.
15 Isp. Thomas W. Anraold i Adolf Grohman, The Islamic Book, (London,
1929), str. 2.
16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. vidi Bulletin de l'Institut
d'Egypte,
vol. XXVIII (Cairo, 1946), str. 1—5.
17 Gaston Mignon, Les oris musulmans (Pariš, 1926), str. 36—7.
385
387
388
389
Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi, koji
je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. Njegova djela, kako je ranije
istaknuto, nose najranije tragove grčkog uti-caja. Al-Kindiju se pripisuje šest
djela. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. Ne samo
al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također
muzički teoretičari. Al-Razi (865—925) napisao je, u najmanju ruku, jedno takvo
djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. Al-Farabi (-j- 950), lično savršen
svirač lutnje, bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. Pored toga
što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima, on je sastavio
tri originalna djela. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled
na Istoku. Na Zapadu je, međutim, izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka
Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o
muzici koje je prevedeno na latinski. Pored spisa al-Farabija, i djela ibn-SIne
(-f- 1037), koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa',
raspravu o muzici, kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski
i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. Može se reći da je,
zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i
pjevanje)53, muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava.
Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. Arapska muzika, sa
svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i
iqa< (ritam), prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena.
Arapski napjevi su danas oskudni melodikom, ali jaki ritmom, i nijedan današnji
čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili
potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu
terminologiju. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i
Indiji.
POGLAVLJE XXX
MUSLIMANSKE SEKTE
MUSLIMANSKE SEKTE
391
392
MUSLIMANSKE SEKTE
393
394
Asketizam
Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog
stoljeća. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. Prvi čovjek kome je
dat naziv suji, i to prema kasnijoj tradiciji, bio je čuveni okultist Jabir ibn-
Hayyan (živ. ča 776), koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu.
Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f- ča 777) može se uzeti kao tip
ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). U sufijskoj legendi o njegovu
obraćenju, koja je očigledno napisana prema priči o Budi27, Ibrahlm se
pojavljuje kao kraljev sin, koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas
kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. Na to je kraljević s jahao
s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio
asketskom životu i pobožnosti. Prema jednoj drugoj priči, njegovo je obraćenje
rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se
zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli.
Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan, Ibrahlm je na se stavio
odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. Poslije prihvatanja sufizma
Ibrahlm je otputovao u Siriju, gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Tu
je živio od rada svojih ruku.
22 Sur. 46 :29 i slj.
23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje; sur. 33—41.
24 Reynold Nicholson, The Mystics of Islam (London, 1914), str. 10.
25 Al-Maslh al-Dajjdl, od ar. Meshlha Daggdla. Isp.
Mat. 24:24; Rev.
13 :1—18; Dan.'li : 36.
26 Jahiz, Bayan, vol. I, Str. 233.
27 T. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904), str. 132. i slj.
28 Vlidli ibn-'Asaklr, vol. II, str. 167—96; Kutubi, vol. I, str.
3—5; al-Qus-
havni, al-Risalah (Cairo, 1284), str. 9—10.
MUSLIMANSKE SEKTE
395
Misticizam
Pod uticajem hrišćanskih, kao i helenističkih ideja, muslimanski asketizam
postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan, tj. pristalice su ga počele
smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu, tako da ona
može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti, nego sredstvom kojim se
zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah)
boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog
pojedinca, suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom
priznate tradicije. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849—
50), čiji je grob u Daraji, blizu Damaska, bio cilj hodočašća u Yakutovo
vrijeme29. Ali prvi član mističke sufijske škole, koja se suprotstavila,
njihovoj asketskoj školi, bio je Ma'ruf al-Karkhi, član bagdadske škole, koji je
umro 815. godine. Ma'ruf a, koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30,
opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. Njegov grob u Bagdadu,
na lijevoj strani obale Tigrisa, još je veliko stjecište hodočasnika, i u
vrijeme al-Qushay-rija31 (-j- 1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim
lijekom za ozdravljenje bolesnika. Prema mističkom učenju, jedino *postoji bog.
Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. Na taj način ljubav
postaje bitni osnov misticizma.
Teozofija
Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. Za ovaj prelaz, koji
se zbio u periodu prevođenja sa grčkog, presudan je bio helenistički uticaj.
Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. Egip-
ćanin), potomak nubijskih roditelja33, koji je umro u Džizi (Gizeh) god. 860.
Pristalice sufizma, uglavnom, smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine.
Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate
spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«.
Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. On je začetnik učenja da se prava
spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom, ekstazom (wajd). Al-Mas'udi34
govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže
domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za
nestale antičke nauke.
Panteizam
Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod
indijsko-iranskim uticajem. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo, u najmanju ruku,
jedan
29 Buldan, vol. II, str. 536.
30 Isp. al-H'UijwIrli, Kashf al-Mahjub, prev. R. A. Nioholsan
(Leyden, 1911),
sbr. 114.
31 Risalah, str. 12.
32 »Riblji čovjek«, u Koranu primijenjen na Janu, Sur. 21 :87.
Dhu-al-
-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim.
33 Qushayri, str. 10; Hujwlni, str. 100.
34 Vol. II, str. 401—2.
35 Vol. III, str. 24, 11. 27—8.
396
opis očigledno budističkog pogleda na život, a monasi heretici (zindlq), koje
opisuje al-Jahiz36, bili su ili indijski sveci (sadhus), budistički monasi ili
njihovi imitatori37. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875), čiji je djed bio
Magijac, možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja), koja je vjerovatno
odbljesak budističke nirvane. Drugi je jedan Perzijanac, al-Hallaj (grebenar),
bio god. 992. šiban i izložen ruglu, a zatim pogubljen i spaljen od abasidske
inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. bog). Njegovo pribijanje na
krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. Njegovu mističku teoriju
objašnjavaju sljedeći stihovi:
Ja sam onaj koga ja volim, a onaj koga ja volim jest ja.
Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu.
Kada ti vidiš mene, ti vidiš njega:
a kada vidiš njega, vidiš nas obadva.39
Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca.
Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165—
1240) iz Španije, čiji je grob na podnožju brda Kasijun, u Damasku, danas
uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. Suprotno od ortodoksnih sufija,
kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40, ibn-'Arabi je
nastojao da sufizam učini naukom, koju je on namjeravao da rezerviše za krug
novoko-optiranin članova. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke
ideje da je sve bog.
397
398
MUSLIMANSKE SEKTE
399
nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. Oni
su, .na primjer, dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81), iz Basre, ženi mistiku
plemenita života i divnog karaktera, prvo mjesto na listi svetaca. Od toga
vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«.
Dok je još bila mlada, ona je bila pro-data u ropstvo, ali kada je njezin
gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve, poklonio joj
je slobodu. Ona je odbila da se uda, provodila je pravi svetački i asketski
život. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«, opominjući ljude
na pokoru, strpljivost, zahvalnost, sveti strah, dragovoljno siromaštvo i
potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. Kada su je upitali da li mrzi đavola,
Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta
mojoj mržnji đavola.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli, ona
je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema
mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome, osim prema njemu«50.
Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu
... ili iz ljubavi prema raju ... nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje
za njim«51.
Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi, jedan od onih
ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja
al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. Ta molitva jasno svjedoči
koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52.
Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. Tada je on
razgranao svoje ogranke, koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i
Kalifata. Kao sljedbenici Alijini, nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Aba-
sida nego pod režimom Umajada, mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto
prvih na štetu drugih. Naklonost al-Ma'muna, koji je išao čak dotle da je nosio
odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od
njihovih imama, 'Alije al-Ride53, pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. Ubrzo
je došao al-Muta-wakkil, koji je 850. nastavio raniju praksu proganjanja šiija.
On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali, koji je bio još
više štovan54. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. God.
1029. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao
49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima
jedan odsjek
svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya', vol. II (Cairo,
1933), str. 39—79.
50 Farid-tal-Dln 'Attair, Tadhkirat al-Awliya', izd. R. A.
NidDolson, vol. I
(Leyden, 1905), str. 67. "
51 Abu-Talib (al-Makki), Qut al-Qulub (Caliro, 1932), vol. III, str.
83. Više
o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith, Rabi'ah the Mystic alnd her Fellow-
Saints in Islam (Gaimibiidige, 1928).
62 Louis Masisigmon, Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de
la mystique en pays d'Islam (Pariš, 1929), isitr. 111—12.
53 Ya'qubi, vol. II, str. 544—5.
54 T-'akhri, str. 325; Mas'udi, vol. VII, str. 302—3.
400
MUSLIMANSKE SEKTE
imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). U Perziji su Safavidi
god. 1502. postavili dvanaestog šiiju, koji je tvrdio da je potomak sedmog imama
Muse al-Kazima. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum
tenens) skrivenog imama, a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i
posrednicima sa ljudima.
Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. I
danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. Dok
sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere, oni u svojoj eshatologiji ne
ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65.
Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Prema jednoj predaji,
Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset
ili sedamdeset i dvije sekte, a na isto toliko i hrišćani, moja, međutim,
zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. Od ovih sekta mnoge su bile
ogranci šiija.
Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima
imamata. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju
nasljedstva sve do šestog imama, Va'fara al-Sadiqa, ali na ovom mjestu su se
razilazili, imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina
Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. Ova je sekta svodila broj
vidljivih imama na sedam i, prema tome, bili su nazivani pristalice sedmorice
(Sab'i-yah), Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila, ali kada je doznao
za Isma'ilovu neumjerenost, promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina
Muse. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse al-
Kazima, koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama.
Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju
takvom stvari kao što je opijanje vinom, ostali su lojalni Isma'ilu, koji je
preminuo pet godina prije svoga oca. Za ove pristalice sedmorice, koji su se
također nazivali ismailije, Isma'il je postao skriveni Mahdi67.
U ismailitskom sistemu, kao i u starom Pitagorinom, broj sedam dobio je
karakter svetosti. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske
događaje prema ovome broju. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji, koja se
djelomično bazira na neoplatonizmu, bilo je sedam stepeni emanacije
(proisticanja): 1) bog; 2) sveopći um ('aql); S) sveopća duša (nafs); 4)
iskonska materija; 5) prostor; 6) vrijeme; 7) svijet zemlje i čovjeka. Ovome je
svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing, ndtiq): Adam, Noa,
Abraham, Mojsije, Isus C'Jsaj, Muhamed i Muhammad al-Tamm, Isma'ilov sin. Između
65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. Vjera u
povratak Mahdi ja
omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao
velilk 'broj pretendenata.
66 Ibn-al-Jawzi, Naqd, str. 19—20. Isp. Baghdadi, izd. Hitti, str. 15.
67 Navvibaikhti, str. 57—8; Baghdadi, izld. Hitti, str. 58, ibn-
Khalduo, Mu-
qaddamah, str. 107—8.
Ismailije
26 — Istorijo arapa
402
ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing.
samit), od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). Među nijeme proroke ulaze
takvi ljudi kao što su: Ishmael, Aron, Petar i Alija. Paralelno s njima išla je
još jedna niža hijerarhija, svrstana u nizove od sedam do dvanaest, propagandnih
vođa (sing. hujjah) i običnih misionara (sing. đa'i)68.
L 'ALI, f661
2. AL-HASAN, f 669.
3. AL-HUSAYN, f 680.
4. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN, f Ča 712.
3.
Zayd
MUSLIMANSKE SEKTE
se govorilo, sedam do devet etapa70, koje podsjećaju na današnje slobodno
zidarstvo.
Ovaj ezoterički sistem našao je oduševljenog pristalicu u nekom 'Abdullahu,
čiji se otac Mavmun al-Qaddah, nepoznatog porijekla, bavio liječenjem očiju
(qadddh) u Ah vazu prije nego se preselio u Jeruzalem. 'Abdullah je usavršio
religiozno-politički sistem ismailija, tj. oslobođenje od vjerskih obaveza pod
pritiskom ili prijetnjom koji smo maloprije opisali u grubim crtama. Iz svog
prebivališta, najprije u Basri, a kasnije u Salamiji71, u sjevernoj Siriji, on i
njegovi nasljednici slali su tajne misionare, koji su kao polaznu tačku svojih
propovijedi sistematski uzimali izazivanje skepticizma kod budućeg sljedbenika.
Zatim bi svratili pažnju na velikog Mahdija, koji će se ubrzo u javnosti
pojaviti. Iskorištavajući rastuću mržnju između arapskih i perzijskih muslimana,
ovaj sin skromnog perzijskog okuliste zasnovao je smion projekat da ujedini u
tajno društvo, sa hijerarhijskim stepenima, i pobijeđene i pobjednike, koji će
se, kao slobodni mislioci, koristiti vjerom za obaranje Kalifata i osigurati
'Abdullahu ili njegovim potomcima prijesto—projekat koji izaziva zapanjen je i
svojom koncepcijom i brzinom izvršenja i djelomičnim uspjesima. Zahvaljujući
ovome planu, u Tunisu i Egiptu na vlast je došla dinastija Fatimida.
Karmatije PriJe sv°Je smrti> oko 874- g°d-72> 'Abdullah je
našao najrevnosnijeg učenika i prozelitu u
Hamdanu Qarmatu73, jednom iračkom seljaku, koji je u zvijezdama pročitao da će
Iranci povratiti arapsko carstvo74. Hamdan je postao osnivač batini ja sekte,
koja je po njemu dobila ime karmatije. U ovome pokretu stara neprijateljstva
između urođeničkog seljaštva i sinova pustinje očigledno su našla odjeka. Oko
890. god. osnivač je sebi sagradio u blizini Kufe službenu rezidenciju Dar al-
Hijrah75 (utočište emigranata), koja je postala centar novog pokreta.
Zahvaljujući aktivnoj propagandi među domaćim narodnim masama, naročito
takozvanim nabatejskim seljacima i zanatlijama, kao i među samim Arapima, broj
članova nove sekte se sve više povećavao. U osnovi, organizacija je bila tajno
društvo koje se zasnivalo na komunističkom sistemu. Za prijem je bilo potrebno
izvjesno vrijeme kušnje. Nova se zajednica izdržavala iz zajedničkog fonda
stvore-
70 Mandhejci d nelke grčke filozofske škole prije ovog vremena
prakti-
kovaile su ipočetno iprosvijećivainje, 'koje isu ipasteipeno prenosili na nove
članove.
71 VMi Istaikhiri, star. 61; ibn-al-Faqih, str. 110; Yaqut, vol. III,
str. 123.
Mamje autentičan d nov oiblik je Sailaimiyaih; MJaqiđLsi, str. 190; ibn-
Khurdadhbih,
str. 76, 98.
72 Prema bilješci kod al-Jiuwaynija, Ta'rlkh-i-Jahdn-Gushd,
rad. Mlnza
M. al-Qazw!nd, p«t. 3 (Leyiden, 1937), str. 315.
73 Etimologija ove <riječi milje sigurna; možda to
nije arapska riječ
(Baghdadi, iad. Hitti, str. 171; Fihrist, str. 187, 1.9; Sam'anii, Ansdb, fol.
448b),
nego aramejslka u značenju »-tajni učitelj«; T^ari, vol. III, str. 2125,
2127;
ibn-al-Jawzi, str. 110.
74 Fihrist, str. 188.
75 Isp. ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 143, 11.13—14.
26*
404
MUSLIMANSKE SEKTE
405
406
da se napiju nekoga pića koje bi ih bacilo u dubok san, a zatim bi ih dao podići
i unijeti unutra. Kada bi se probudili, oni bi se našli u vrtu.
Prema tome, kada bi se probudili i našli na tako očaravajućem mjestu, oni
su mislili da je to uistinu raj. Žene i djevojke zabavljale su se s njima na
zadovoljstvo njihova srca ...
Kada bi starac htio da smakne nekog velikaša, on bi rekao takvom mladiću:
»Idi i ubij toga i toga; i kada se vratiš, moji će te anđeli odnijeti u raj. A
ako bi ti umro, ja 6u opet poslati svoje anđele da te odnesu natrag u raj«90.
Umorstvo Nizama al-Mulka, glasovitog vezira seldžučkog sultana, koje je god.
1092. izvršio neki fida'i prerušen kao sufija91, bilo je prvo od čitavog niza
misterioznih ubistava koja su islamskom svijetu utjerala strah u kosti. Kada se
te iste godine seldžučki sultan Malikshah trgnuo i poslao jednu kaznenu
ekspediciju protiv tvrđave, njezin garnizon je noću izvršio juriš i odbio vojsku
koja je tvrđavu opsjedala. I drugi pokušaji kalifa i sultana pokazali su se
jednako uzaludni dok najzad nije Mongol Hulagu, koji je oborio Kalifat, zauzeo
tvrđavu god. 1256. zajedno sa pomoćnim tvrđavicama u Perziji92.
Već krajem jedanaestog stoljeća asasini su uspjeli da se učvrste u Siriji i
da pridobiju za svoju sektu seldžučkog velikaša iz Alepa Ridwana ibn-Tutusha (t
1113). Do 1140. god. oni su bili zauzeli brdsku tvrđavu Masjad93 i mnoge druge u
sjevernoj Siriji, uključujući Kalif, Kadmus i Ulejku94. Čak i Šejzar (današnji
Savjar), na Orontu, privremeno su bili zauzeli asasini, koje Usamah95 naziva
ismailijama. Jedan od njihovih najslavnijih učitelja u Siriji bio je Rashid-al-
Din--Sinan (-f- 1192), koji je živio u Masjadu i nosio naziv shaykh al-jabal,
koji krstaški hroničari prevode kao »le vieux de la montagne«96 (starina brda).
Rashidove štitonoše zadavale su strah i trepet krstašima. Poslije zauzeća
Masjada god. 1260. od strane Mongola, mamelučki sultan Bavbars god. 1272. zadao
je sirijskim asasinima smrtni udarac. Od toga vremena asasini žive raštrkani po
sjevernoj Siriji, Perziji, Oma-nu, Zanzibaru i naročito u Indiji, gdje ih ima
oko 150.000 i poznati su pod nazivom khojas ili mawlas97. Oni svi priznaju za
titularnog poglavicu Aghu Khana iz Bomba ja, koji tvrdi da je preko posij ea
njeg velikog učitelja iz Alamuta potomak Ismalla, sedmog imama.
90 The Book of Ser Marco Polo, the Venetian, iprev. Henri Yule, 2. izd.
(London, 1875), viol. I, str. 146—9. Isp. upadno sličan opis odgovarajuće
ceremonije u Maisijaidu koja ise u Fundgruben des Orients pripisuje ibn-
Khallilkanu, vol. III (Viemna, str. 1813), izd. i prev. Hammer, atr. 201—6.
81 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 256; vidi str. 434.
92 Pošto su tada isisasdnske knjige i ostali pisani spomenici 'bili
uništeni, naša obavještenja o ovom čudnom i neobičnom redu potjječu iz
neprijateljislkdh izvora.
»s Varijante M'asyaf, Masyath. Ona se još nalazi ina istočnoj strani brda
Nuisaijri'jia. Ibn-al-Aithtr, vol. XI, sitr. 52; abu-al-Fida', vol. III, str.
16.
94 Ibin-Battutah, vol. I, str. 166.
95 Kitdb al-I(tibar, izd. Hiibti, str. 159—60 = Arab—
Syrian Gentleman,
str. 190.
96 Isp. Wiilliam of Tyre, »Historia renuim« u Recueil des
historiens dss
croisades: historiens occidentauz, vol. I (Pariš, 1844), str. 996.
97 Drugi damidi iz Guidžarata, u Indiji, kojih ima preko sito
tisuća, također
su ismiailije, ali nisu pristalice age Khana. O dawudima vtiidi D. M^nanit u
Revue du monde musulman, vol. X (1910), str. 472. i slj.
MUSLIMANSKE SEKTE
407
408
410
i t n
m
-i I
411
412
413
414
Ikšididi
Poslije kratkotrajnog vremenskog intervala nesigurne vlasti Abasida u Egiptu i
Siriji, u Fus-tatu je osnovana još jedna turska dinastija farganskog
porijekla31, Ikšididi (935—69). Osnivač Muhammad ibn-Tughj (935—46), pošto je
doveo u red dezorganizovanu situaciju u Egiptu32, dobio je god. 939. od kalifa
al-Radija stari iranski velikaški naziv ikh.sh.Id. U toku sljedeće dvije godine
al-Ikhshid, povodeći se za primjerom Tulunida, pripojio je svojoj napola
samostalnoj državi Siriju i Palestinu. Sljedeće godine u njezin sklop ušle su
Meka i Medina. Poslije je sudbina Hidžaza, spornog teritorija između Istoka i
Zapada, kroz više vjekova bila povezana sa sudbinom Egipta.
Eunuh - • crnac Dva sina' k°Ja su nasli3edila Muhammada al--Ikhshida,
vladala su samo formalno, jer je sva
vlast bila u rukama sposobnog abisinskog eunuha abu-al-Miska Ka-fura (mošusov
kanfor). Pošto ga je al-Ikhshid otkupio od jednog trgovca uljem za nekih osam
funti ulja, on je ubrzo postao jedini vladar od 966. do 968. god.33. Uspješno je
odbranio Egipat i Siriju od jedne druge male dinastije na sjeveru, Hamdanida.
Njegovo je ime ovjekovječio u stihovima, koji su najprije ispjevani njemu u
pohvalu, a kasnije na ruglo, najveći pjesnik njegova doba al-Mutanabbi'34,
panegiričar Kafurova protivnika Savfa al-Dawle al-Hamdanija. Slučaj ovoga crnog
roba koji se digao iz najnižih slojeva do apsolutističkog vladara bio je prvi,
ali nije bio posljednji u islamskoj istoriji. Kao i ostali vladari dinastije
Ikšidida, a naročito njihov osnivač, i on je izdašno trošio državni novac da bi
stekao naklonost svojih podanika. Dnevna opskrba Muhammadove kuhinje, prema
pričanju, uključivala je sto ovaca, sto jaganjaca, dvjesto i pedeset gusaka, pet
30 Kindi, str. 247—8. Priloženo je rodoslovno stablo tulunidisike dinastije. 1.
AiJMAD-IBN-TULUN (868—84)
2. KHUMARAWAYH (884—95)
5. SHAVBAN (904—5)
31 Ibn-Sa'Id, al-Maghrib fi Hula al-Maghrib, izd. K. L. Tallqv,isit
(Leyden,
1899), str. 5.
32 Kiindd, str. 288; Mls'kaway, vol. I, str. 332, 366,
n.; ibn-Taghri-Birdi,
vol. II, str. 270.
33 Ibn-Khaililkain, vol. II, str. 185 — 9; iibn-Khaldum, vod.
IV, str. 314—15;
ibn-Taghri-Birdi, vol. II, sitr. 373.
34 Dlwdn, izd. Fr. Dieterici (Berlin, 1861), str. 623—732, ibn-Sa'id, str.
45—6.
415
3. 'ALI (960—66)
1
5. AHMAD (968—9)
416
' V : - • • '
417
418
POGLAVLJE XXXII
RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU
Dok su male dinastije, većinom arapskog porijekla, rasparčavale područje
Kalifata na zapadu, isti proces vršile su druge dinastije, većinom turskog ili
perzijskog porijekla, na istoku.
l Tahiridi Prvi koji je osnovao napola samostalnu državu
istočno od Bagdada bio je Tahir ibn-al-Husayn
iz Kurasana, nekada povjerljivi al-Ma'munov vojskovođa. On je pobjedonosno
komandovao oružjem svoga gospodara protiv al-Amina. U ovome ratu jednooki Tahir
je, prema pričanju, tako efektno baratao mačem u objema rukama da ga je al-
Ma'mun1 nazvao dhu -al-Yam!nayn (dešnjak u obje ruke), a pjesnik ga je opisao
kao borca »jednim okom, ali zato sa jednom desnom rukom više«2. Ta-hira, potomka
perzijskoga roba, postavio je god. 820. al-Ma'mun za upravitelja svih zemalja
istočno od Bagdada sa centrom njegove vlasti u Kurasanu. Poslije dvije godine, a
dvije godine prije smrti u svojoj prijestonici Marvu, Tahir je propustio da
spomene kalifove ime za vrijeme molitve u petak3. Mada su nominalno bili
kalifovi vazali, Tahirovi nasljednici proširili su svoju vlast sve do indijske
granice. Oni su premjestili svoju prijestonicu u NVjsabur, gdje su na vlasti
ostali sve do 872. god.4, kada su na njihovo mjesto došli Safaridi.
Safaridska dinastija, koja potječe iz Sidžistana i koja je vladala u Perziji
četrdeset jednu godinu (867—908), može zahvaliti svoje osnivanje nekom Ya(qubu
ibn--al-Laythu al-Saffaru (867—78). Al-Saffar (kotlar) bio je po profesiji
kotlar, a po sporednom zanimanju drumski razbojnik. Njegovo hra-
1 Tabari, vol. III, str. 829; ibn-Khallikan, vol. I, str. 424.
Isp. Ma/s'udi,
vod. VI, str. 270.
2 Ibn-Khallikan, vol. I, istr. 422; đibn-al-Aithk, vol. VI, str. 270.
8 Ibn-al-Athlr, vod. VI, str. 255, 270.
4 Ma-s'udi, vol. VIII, str. 42; Tabaci, vol. III, str. 1880.
2. Safaridi
27*
420
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
bro i viteško držanje, dok je bio poglavica jedne razbojničke bande, privuklo je
naklonost i pažnju kalifova upravitelja u Sidžistanu. On mu je poslije toga
povjerio komandu nad svojim trupama5. Al-Saffar je slučajno naslijedio svoga
dobročinitelja i njegovim oblastima dodao skoro cijelu Perziju i pogranično
područje Indije. Zaprijetio je čak i samom Bagdadu za vrijeme vladavine kalifa
al-Mu'tamida6. Samanidi su postali baštinici velikog dijela safaridske države7.
Samanidi iz Transoksijane i Perzije (874—999) vuku porijeklo od Samana
Zaratustrovca, velikaša iz Balka. Osnivač dinastije bio je Nasr ibn-Ahmar (874—
92), praunuk Samana, ali onaj koji je učvrstio vlast bio je Nasrov brat Isma'il
(872—907), koji je god. 900. oteo Kurasan od Safarida8. Iako su počeli kao
muslimanski viceupravitelji pod taharidskom dinastijom, Samanidi su u toku
vladavine Nasra II ibn-Ahmada9 (913—43), četvrtog vladara po redu, proširili
granice svoga kraljevstva kakve nikada ni ranije ni kasnije nije imalo, tako da
su pod svojom vlašću držali Sidžistan, Karman, Džurdžan, Raj i Tabaristan, pored
Transoksijane i Kurasana. Mada su prividno priznavali lojalnost Abasi-dima,
njihova je dinastija stvarno bila samostalna. U očima bagdadskog kalifa njezini
članovi bili su upravitelji (amlrs) ili čak ubirači poreza (dmils), ali unutar
njihove teritorije njihova vlast nije dolazila u pitanje.
Pod Samanidima je izvršeno konačno podjarmljivanje Transoksijane
muslimanskom režimu. Njihova prijestonica Bukara i njihov vodeći grad Samarkand,
kao centri nauke i umjetnosti, skoro su u zasjenak bacili Bagdad. Ne samo
arapska nego i perzijska nauka bila je zaštićena i njegovana. Samarkandskom
velikašu abu-Salihu Man-suru ibn-Ishaqu iz Sidžistana, nećaku drugog vladara,
slavni al-Razi je u čast svoga patrona posvetio svoju knjigu o medicini koja
nosi naslov al-Mansuri. Kao odgovor na pozive samanidskog vladara Nuha II (976—
97)10, mladi Ibn-Sina, koji je bio još u dobi ispod 20 godina, posjetio je
Bukaru, gdje mu je bio omogućen slobodan pristup u bogatu kraljevsku
biblioteku11. U njoj je on stekao, tako reći, neiscrpnu zalihu znanja. S ovom
epohom započinje nova perzijska književnost. Dovoljno je podsjetiti da je
Firdawsi (ča. 934—1020) napisao svoje
3. Samanidi
« Ibn-al-Athlr, vol. VII, str. 124—5; ibn-Khallikan, v,ol. III, str. 350—
51; Ya'qiibi, vol. II str. 605; Mustawfi-i-QazwLni, Ta<rlkh-i-Guzlda, izd. E. G.
Browne, vol. I (Levden, 1910), str. 373; iprev. (skr.) Browne,. vol. II,
(Leyden, 1913), str. 72.
6 Istakhri, str. 245—7.
7 Mas'uđi, vol. VIII, str. 41—5; Tatari, vol. III, str. 1698—1706, 1880—87.
8 rbn-al-Athlr, vol. VII, str. 192—5, 346—7, vol. VIII, str. 4—6;
Isfaham,
izd. Gottwaldt, sitr. 236—7; Takari, vol. III, str. 2194; Tarikh-i-Sistan, izd.
Bahar
(Teheran, 1935), str. 256.
9 Vidi Mus'taii-i-Qazwini, vol. I, str. 381—3 — vol. II, str. 74; ibn-
al-Athir,
vol. VIII, str. 58—60, 154—6.
10 Vidi ibn-al-Athir, vol. IX, str. 69. i slj.
11 Ibm-abi-Usavbi'ah, vol. II, str. 4.
421
prve pjesme u ovom periodu i da je Bal'ami, vezir Mansura I12 (961—76), preveo
izvod iz Tabarijeve istorije13 i na taj način stvorio jedno od najstarijih
postojećih proznih djela na perzijskom jeziku. Još od muslimanske okupacije
Perzijanci su kao sredstvo književnog izraza upotrebljavali arapski jezik, ali s
ovim piscima počela se razvijati sjajna muslimanska književnost Perzije.
Mada su Samanidi bili jedna od najprosvjećenijih iranskih dinastija, nisu
bili oslobođeni onih elemenata koji su se pokazali fatalni po druge dinastije iz
tog perioda. Svakidašnjim problemima koje je nametala buntovna vojna aristokrati
ja i nesigurno dinastičko nasljeđivanje pridošla je nova opasnost, nadiranje na
sjever turskih nomada. Čak i unutar države vlast je postepeno neprimjetno
dolazila u ruke turskih robova, kojima su Samanidi bili napunili svoj dvor.
Samanidskom teritorijom južno od Oksa god. 994. potpuno su ovladali Gaznavidi,
koji su se dočepali vlasti pomoću_ jednog od ovih robova. Teritorij sjeverno od
rijeke zauzeli su tzv. Ilek (Ilaq) Khani Turkestana, koji su 992. godine zauzeli
Bukaru i poslije sedam godina zadali posljednji udarac (coup de grace) dinastiji
Samanida, koja je bila na izdahu. Tako prvi put, ali ne i posljednji,
primjećujemo tu-ranijske horde iz centralne Azije kako se guraju u prve redove
islamske politike. Borba između Iranaca i Turanaca za gospodstvo nad pograničnim
područjem islama u četvrtom muslimanskom stoljeću bila je samo preludij u mnogo
ozbiljnije događaje. Mi ćemo kasnije vidjeti ove Turke kako igraju sve veću i
važniju ulogu u državnim poslovima, dok konačno ne preuzmu najveći dio vlasti
bagdadskog kalifa, u stvari, dok ne osnuju svoj vlastiti Otomanski Kalifat »u
Bagdadu na Bosforu«.
4 Gaznavidi Među turskim robovima, kojima su Samanidi
darivali visoke državne službe, bio je neki Alp-
tigin, koji je započeo svoju karijeru kao član tjelesne garde. Uskoro je
proizveden za komandanta garde14 i poslije toga, god. 961, unaprijeđen za
upravitelja Kurasana. Kratko vrijeme poslije, međutim, on je pao u nemilost kod
novog samanidskog vladara i uputio se na istočnu državnu granicu. Ovdje je god.
962. zauzeo Gaznu, u Avga-nistanu, od njezinih domaćih vladara i osnovao
samostalnu državu15, koja se razvila u carstvo Gaznavida Avganista i Pendžaba
(962— —1186). Stvarni osnivač dinastije Gaznavida, međutim, bio je Su-buktigm
(976—97), rob i zet Alptigina. Šesnaestorica Gaznavida, koji su poslije njega
vladali, bili su njegovi direktni potomci. Subuktigm je proširio svoj teritorij
pripojivši mu Pešavar u Indiji i Kurasan u Perziji, koji je on držao ranije, pod
Samanidima.
12 Laskav opis unutrašnjeg stanja pod njim ostavio nam je jedan
očevidac,
ibn-Ba\vikal, str. 341—2, 344—5.
13 Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 385 = vol. II, str. 75.
14 Ibn-5awkal, str. 13, 14, govori .o njemu kao o Albtakln, hdjib
sdhib
Khurdsdn.
15 Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 393 — vol. II, str. 78.
422
423
424
425
426
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
bio je ibn-Muqlah, osnivač arapske kaligrafije37. Drugi je bio 'Ali--ibn-'Isa,
koji, u doba opće pokvarenosti i ugnjetavanja za vrijeme okrutnih i svirepih
režima, stoji kao jedina svijetla tačka zbog svoje neporočnosti i sposobnosti.
Za vrijeme dva njegova vezirata, koja su trajala pet godina, on je strogim
ekonomisanjem poboljšao državne finansije i dao primjer visoke radne
sposobnosti, koja nije našla podražavaoca38. Za vrijeme al-Muqtadirova
kalifovanja Fatimid •Ubavdullah (909) u sjevernoj Africi i Umajad 'Abd-al-Rahman
III (929) u Spaniji primili su položaj i obilježja kalifa, stvorivši na taj
način pojavu, neobičnu u muslimanskom svijetu, trojice priznatih rivala kalifa u
isto vrijeme. Slabi i nesposobni al-Muqtadir (dosl. moćni [božjom pomoću])
prepustio je državne poslove u ruke svoga komandanta tjelesne garde Mu'nisa al-
Muzaffara39, eunuha kome je on dao novoustanovljen naziv amir al-umara'
(komandant komandanata). Mu'nis je uskoro postao pravi vladar. On je svrgnuo al-
Muqta-dira i postavio njegova polubrata al-Qahira40. Poslije kratke restauracije
al-Muqtadir je našao smrt od ruku berberskih vojnika, koji su odnijeli u
trijumfu njegovu glavu svome vojskovođi Mu'nisu41. Al--Qahir (932—4) nije bolje
prošao od svoga predšasnika. Kada je po drugi put svrgnut, on je bio oslijepljen
i posljednji put bio je viđen kako prosi milostinju na ulicama Bagdada42. Dva
njegova nasljednika, al-Muttaqi (940—44) i al-Mustakfi (944—6), pošli su za
njim_na isti način u carstvo tmina — zahvaljujući uticaju amir al-umara'**.
Jedno vrijeme Bagdad je pružao prizor trojice ljudi koji su nekoć držali najviši
položaj u islamu, ali su sada bili svrgnuti, oslijepljeni i objekti javnog
samilosrđa. Amir al-umara' al-Radija (934—40) otišao je tako daleko da je svoje
ime povezivao sa kalif ovim imenom u molitvi petkom. To je bio nov postupak u
islamskoj istoriji44. Al-Radi je bio jedan od malog broja kalifa ovoga perioda
koji je izbjegao svrgnuće, ali nije izbjegao smrt od ruku soldateske. Po
mišljenju arapskih analista, on je »posljednji pravi kalif«. Pod tim oni
razumiju da je on zadnji držao petkom u džamiji govor i vodio izvjesne državne
poslove45. On je posljednji čija je poezija sačuvana. S njim su iščezli i
posljednji tragovi moći i dostojanstva koji su pripadali njegovom položaju.
Komandant komandanata (amir al-umara) sada se učvrstio kao stvarni vladar
muslimanske države46.
87 Miskawayh, vol. I, str. 185. i slj.; Safoi', Wuzara', izd. Amedroz,
str. 109, 326, 359—60.
38 Vidi Harold Bowen, The Life and Times of 'Ali Ibn <fsd, »The
Good
Visier« (Cambridge, 1928).
39 »Pobjedonosni«. Miskawayh, vol. I, str. 76; Tabari, vol. III, str.
2199.
40 Mlđkawayh, vol. I, str. 193; Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 147—8.
41 Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 179.
42 Miskawayh, vol. I, str. 291—2; Ibn-ad-Athir, vol. VIII,
str. 209, 211,
332—3; Fakhri, str. 375; Mas'udi, vol. VIII, str. 287, i slj.
43 Miskawayh, vol. II, str. 72; Mas'udi, vol. VIII, str. 409.
44 Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 241.
45 Fakhri, str. 380; Tanukhi, str. 146.
46 Rodoslovna tabela bagdadskih kalifa pod vojnim režimom:
427
5. Dinastija Buvejhida
Još se crnje poglavlje u istoriji Kalifata otvorilo decembra 945. god., kada je
kalif al-Mu-stakfi (944—6) pobjedonosno primio u Bagdadu Ahmada ibn-Buwayha i
učinio ga komandantom komandanata (amir al-umara'), davši mu još i počasnu
titulu Mu izz al-Dawlah (onaj koji čini državu moćnom). Ahmadov otac abu-Shuja'
Buwayh tvrdio je da potječe od starih sasanidskih kraljeva, vjerovatno, kao što
se događa u većini takvih slučajeva, da bi podržao prestiž dinastije47. On je
bio poglavica jedne ratoborne horde koja je uglavnom bila sastavljena od
dajlamitskih gorštaka iz brdovitog predjela na južnoj obali Kaspijskog mora i
jedno vrijeme bio je u službi Samanida. Njegova tri sina, među kojima i Ahmad,
postepeno su prodirali na jug, zauzevši Isbahan, zatim Širaz sa njegovom
provincijom (945), a u toku sljedeće dvije godine provincije Ahvaz ("današnji
Kuzistan) i Karman. Siraz je izabran za prijestonicu nove dinastije. Dolaskom
Ahmada u Bagdad (945) turska je garda pobjegla, ali se kalifova sudbina nije
popravila pod zaštitom njegovih novih gospodara, šiija Per-zijanaca. Mada je
njegov službeni položaj bio samo amir al-umara', Mui'zz-al-Dawlah je insistirao
da se i on spominje uporedo sa kalifom u khutbah. Štaviše, on je svoje ime dao
utisnuti na novac48.
U januaru 946. god. nesretnog al-Mustakfija je oslijepio i sa prijestolja
svrgnuo Mu'izz-al-Dawlah, koji je za novog kalifa izabrao al-Mutija (946—74).
Sada su uvedene šiitske svetkovine, naročito javna žalost na godišnjicu al-
Husaynove smrti (10 Muharram) i dan veselja, kada je, navodno, Prorok postavio
Aliju za svog nasljednika u Gadiru al-Humu49. Kalifat je sada preživljavao svoje
najdublje poniženje, jer je poglavar vjernika bio obična lutka u rukama
heretičkog komandanta komandanata. Ipak, Buvejhidi nisu prvi u istoriji islama
uzeli titulu sultana, kako se ponekad tvrdi50. Oni su se zadovoljili, prema
svjedočanstvu njihovih novaca, nazivom amir ili malik,
16. Al-Mu'tadid (892—902)
429,
17. Al-Muktafi
18. Al-Muqtadir
19. Al-Qahir
23 AL-MITJT (946—74)
l 24. AL-TA'I1 (974—91)
430
431
432
433
434
435
Ravnodušan sto.i' Bagdada prema krstašima
Seldžučka dominacija nad Kalifatom, koja je započela sa al-Qa'imom god. 1055,
trajala je sve do vladavine al-Nasira god. 1194.87 Veći dio ovog perioda krstaši
su iscrpljeni tumarali po Siriji i Palestini, ali ni Seldžuci ni Abasidi nisu
pokazali nikakva interesa za udaljene događaje. Za pretežan dio muslimanske
zajednice krstaške vojne, prema najpouzdanijim izvorima, bile su samo beznačajna
epizoda. Kada je prilikom pada Jeruzalema (1099) jedna muslimanska delegacija
došla u Bagdad da traži pomoć protiv hri-šćanskih nastupanja, suze su bile
prolijevane i tople simpatije izražavane, ali nikakva akcija nije bila
preduzimana88. Kalif al-Mustazhir (1094—1118) uputio je delegaciju sultanu
Barkiyaruqu (1094—1104), drugom nasljedniku Malikshaha i sinu pijanici80, s
kojim je započelo slabljenje sultanata, i pregovaranja su se na tome završila.
God. 1108. došao je drugi apel, sada iz Tripolisa, koji su krstaši opsjedali.
Delegaciju je predvodio poglavica opsjednutog grada, ali i ova je misija, kao i
ranija, ostala bez uspjeha. Poslije tri godine, kada su Franci zarobili nekoliko
egipatskih lađa natovarenih robom namijenjenom trgovcima u Alepu, al-Mustazhir
je nagovoren na uregentnu molbu alepske delegacije, koja je smrskala
propovjedaonicu i umiješala se u obavljanje molitve u džamiji, u kojoj je i
sultan sudjelovao. On je poslao nekoliko odreda vojnika, koji, naravno, nisu
ništa postigli90. Na taj su način »komandant vjernika« i njegov seldžučki sultan
pasivno stajali dok su se odigravali najdramatičniji događaji u hrišćan-sko-
islamskim odnosima.
Kasnije, za vrijeme kalif o van ja al-Muqtafija (1136—60), kada su krstaši
bjesnili, teško pritisnuti muslimanski vođa Zangi91 uputio je
87 »Kalifi pod seldžučkom dominacijom«:
26. Al-Qa'im (1031—75)
i
Muhammad
• i
27. Al-Muqtadi (1075—94)
28. Al-M'ustazhir (1094—1118)
27.
88 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 192—4.
89 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 154.
90 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 338—9; Ibn-al-Qalanisi, Dhayl, str. 173.
91 Osnivač dinastije Atabega iz Mausila, iz Sirije. Atabegovi
(tur. ata,
»otac« + »beg«, »princ«, »knez«) bili su prvobitno čuvari ili staratelji mladih
seldžučkih prinčeva i konačno su ih zamijenili u vrhovnoj vlasti. Abu-Shamah,
al-Rawdatayn fi Akhbar al-Dawlatayn, vol. I (Cairo, 1287), str. 24.
29. Al-Mustarshid (1118—35)
30. Al-Rashid (1135—6)
28'
436
437
438
POGLAVLJE XXXIII
440
441
Hulagu u Bagdadu God- 1253' ™agu, unuk Chingls Khana, na čelu ogromne vojske
napustio je Mongoliju u namjeri da uništi asasine i Kalifat. Drugi talas
mongolskih hordi bio je u pokretu. On je pred sobom obarao sve one male državice
koje su nastojale da se podignu na ruševinama carstva šahova Kvarizma. Hulagu je
poslao poziv kalifu al-Musta'simu2 (1242—58) da se ujedini s njim u borbi protiv
ismailitskih asasina. Na poziv nije dolazio nikakav odgovor. Do 1256. god. veći
broj asasinskih uporišta, među kojima »matični manastir« Alamut, bio je bez
poteškoća otet i snaga toga strašnog reda potpuno skršena3. Čak su i djeca
nemilosrdno masakrirana. U septembru iduće godine, kada je Hulagu, pobjedonosni
upadač, upravljao svoj put u pravcu kurasanskog glavnog puta, on je poslao
kalifu ultimatum zahtijevajući njegovu predaju i rušenje vanjskog gradskog zida.
Odgovor je bio neodređen. U januaru god. 1258. Hulaguovi mangoneli već su bili u
djejstvu protiv zidova glavnog grada. Uskoro se ukazala pukotina na jednoj
kuli4. Vezir ibn-al-'Alqami u pratnji nestorijanskih katolika — Hulagu je imao
hrišćanku za ženu — pojavili su se da traže uslove mira. Hulagu ih, međutim,
nije htio primiti. Jednako su ostale bez efekta i opomene koje su govorile o
sudbini drugih koji su se usudili oskvrnuti »grad mira« i uništiti Abasidski
Kalifat. Hulaguu je bilo rečeno »da će se, ukoliko kalif bude ubijen, cijeli
svemir poremetiti, sunce sakriti svoje lice, kiša prestati padati i biljke
prestati rasti«5. Ali on je znao bolje zahvaljujući savjetu astrologa. Do
desetog februara njegove su horde u gomilama ušle u grad i nesretni kalif sa
svojih trista službenika i kadija6 pohita da ponudi bezuslovnu predaju. Poslije
deset dana svi su oni bili pogubljeni. Sam grad bio je opljačkan i zapaljen,
veći dio njegova stanovništva, među njima i kalifova porodica, ubijen. Opasni
vonj koji je dolazio od nepokopanih leševa, razasutih svuda po gradskim ulicama,
natjerao je Hulagua da se za nekoliko dana povuče iz grada. Možda je on
najmjeravao da Bagdad zadrži za svoju prije-stonicu pa, prema tome, pustošenje
nije u njemu tako temeljito obavljeno kao u drugim gradovima. Nestorijanski
patrijarh dobio je specijalne privilegije. Nekoliko škola i džamija bilo je
pošteđeno ili prepravljeno. Prvi put u istoriji muslimanski je svijet bio
ostavljen bez kalifa, čije bi se ime moglo petkom u molitvi spomenuti.
God. 1260. Hulagu je zaprijetio sjevernoj Siriji. Pored Alepa, gdje je
pogubio oko 50.000 ljudi, on je zauzeo Hamah i Harim. Nakon
1 »Onaj koji se čvrsto drži« boga. Posljednji kalili:
34. Al-Nasir (1180—1225)
35. Al-Zahir (1225—6)
36. Al-Mustaoisir (1226-^2)
37. Al-Musta-sim (1242—58)
3 Rashid-al-Dln, Jami', izd. i prev. Ouatremere, vol. I, str. 166. i slj.
4 Fakhri, str. 454; Rashld-al-Dln, vol. I, str. 284—5.
5 Fakhri, str. 190; Rashld-al-Dln, vol. I, str. 260. Fakhri, koji je
napisan
god. 1301. i posvećen Faikhru-al-Dlnu 'Isi, upravitelju Maiusila pod Mongolima,
sadrži materijal očevica o padu Bagdada.
« Tri tisući kod Rashlda-al-Dlna, vol. I, str. 298.
442
443
hnrri
ui// ct
JPak Mongoli nisu bili predodređeni da povrate
. .v, , . , • i j_ • • .ci
islama
vojničku slavu islama i da trijumfalno razviju njegov barjak nad novim
prostranim teritori-jama. To je bilo ostavljeno njihovim srodnicima otomanskim
Turcima10, posljednjim borcima arabljanske vjere. Njihovo se Carstvo pod
Sulavmanom (1520 — 66) prostiralo od Bagdada na Tigrisu do Budimpešte na Dunavu,
i od Asuana, blizu prvog nilskog slapa, skoro do Gibraltarskog tjesnaca. Kada je
u januaru god. 1516. Sujavmanov otac Šalim uništio mamelučku vojsku u sjevernoj
Siriji11, on je među ostalim zarobio jedno beznačajno lice koje je pod imenom
al-Mutawa-kkila predstavljalo lozu nominalnih kalifa Abasida, koji su u toku
skoro dva i po stoljeća tu zadržani kao lutke mamelučkih sultana. Lozu je
započeo god. 1261. stric al-Musta'sima, koji je očigledno izbjegao pokolj u
Bagdadu. Njega je u Kairu sa velikom pompom ustoličio za kalifa, pod imenom al-
Mustansir12, četvrti mamelučki vladar Bavbars (1260 — 1277). Al-Mustansir je
uskoro bio ubijen prilikom jednog iznenadnog pokušaja u korist Bavbarsa da
ponovo osvoji Bagdad. Poslije njega je došao drugi izdanak dinastije Abasida,
koji je god. 1262. bio ustoličen sa sličnim ceremonijama. Sultan Šalim je odveo
kalifa al-Mutawakkila sa sobom u Carigrad, ali mu je dozvolio da se vrati u
Kairo, gdje je umro 1543. godine. Može se reći da je s njim završio beznačajni
egipatski Kalifat Abasida. Nema ničega u savremenim izvorima čime bi se mogla
potkrijepiti tvrdnja, koja se često iznosi, da je posljednji Abasid svoju titulu
kalifa, sa svim pravima i privilegij ama koje je imao, predao otomanskom
osvajaču ili njegovom nasljedniku u Carigradu.
DIO IV
ARAPI u EVROPA SPANIJA i SICILIJA
POGLAVLJE XXXIV
OSVOJENJE ŠPANIJE
PIRINEJSKI POLUOTOK
u devetom stoljeću
na karti su predstavljena
muslimanska osvajanja
English Miles
o 50 100
f ovčica -v n
V^.0 Medina ZM
Cadir? „s.donui ^ ^M
449
OSVOJENJE SPANIJE
lijan4, ceutski grof5, na mjestu gdje je tjesnac širok samo trinaest milja.
Potpomognut njegovim snagama, Tariq se na čelu 12.000 ljudi sukobio 19. jula
711. sa vojskom kralja Roderika na ušću rijeke Bar-bate6, na obali Janda7
lagune. Roderik je svrgnuo svoga predšasnika, Vitizova sina, i domogao se
protuzakonito prijestolja8. Mada je vizi-gotska vojska brojala 25.000 ljudi,
ipak je pretrpjela potpun poraz zbog izdaje kraljevih političkih neprijatelja,
kojima se na čelo stavio biskup Opas (Oppas), brat Vitizov. Sudbina Roderikova
ostala je oba-vijena tajnom. Obična verzija i španskih i arapskih hroničara je
da je njega jednostavno nestalo.
Poslije ove odlučne pobjede put muslimana kroz Španiju skoro je ličio na
šetnju. Jedino su gradovi kojima su vladali vizigotski vitezovi pružili snažan
otpor. Tariq, sa glavninom vojske, napredovao je preko Ecije prema glavnom gradu
Toledu, dok je manja odjeljenja slao u susjedne gradove. Zaobiđena je bila na
jugu jako utvrđena Sevilja. Jedna je kolona zauzela Arhidonu, koja se bez ikakva
otpora predala. Druga je osvojila Elviru, koja je ležala vrlo blizu mjestu na
kome se danas nalazi Granada. I ona je postala vrlo lak plijen. Treća, koju je
sačinjavala konjica pod komandom Mughitha al-Ru-mija (Rimljanin, Grk), napala je
Kordovu. Pošto je izdržala dvomjesečnu opsadu, ova se buduća muslimanska
prijestonica predala, prema predaji, opsjedaćima uglavnom zbog izdajstva jednog
pastira, koji je napadače upozorio na pukotinu u zidu9. Malaga nije pružila
nikakav otpor. Najbješnja bitka čitave ove kampanje vođena je u Eciji i završila
se sretno za napadače. Toledo, prijestonicu Vizigota, izdali su neki jevrejski
stanovnici. Tako je Tariq, koji je u proljeće god. 711. započeo kao vođa jednog
pljačkaškog pohoda, postao do kraja ljeta gospodar polovine Spanije. On je
uništio čitavo jedno kraljevstvo.
4 Ar. Ulyan, Baladhairi, str. 230 = Hitti, str. 365; Yulyan
u Akhbdr,
vol. I, str. 4; ibn-'Idhari, vol. II, str. 6; Maqqari, vol. I, str. 159; ibn-
'Abd-
-.al-IIaikam, izd. Torrey, str. 206; Yuliyan u ibn-al-Athlru, vol. IV, str.
444.
Prema rekonstrukciji Francuska Kodere (Codera), Estudios criticos de historia
arabe espanola, ser. 2 (Saragossa, 1903), str. 47, njegovo pravo ime bilo je
Urban ili Olban. Priča o oskvrnjenju njegove lijepe kćerke Florinde od strane
Roderika, 'koja se obično spominje radi objašnjenja Julijanove
saradnje
s Arapima, čisto je legendarna. U stvari, čitava priča osvajanja bogato je
uljepšana i od španskih i od arapskih hroničara.
5 Šp., od arap. Saibtah, prvobitno od lat. Septem (sedam), njezino
pumo
ime je ad Septem Fratres. Grad je krasila stara Abyla, jedan od gorskih
lanaca »Sedam braće«, Idrlsi, str. 12.
• Ova mafe rijeka se sada zove Salado. Arapi su je nazivali Wadi Bakkah
(Lakkah), iskvareno u Guadilbeca i zato pobrkano sa Guadelete. Isip. Stanley
Lane-^Poole, u saradnji s Artturom Gilmanom, The Moors in Spain (New Yortk,
1911), str. 14, 23.
7 U arapskim se hronikama ona jednostavno spominje kao al-Buhayraih
(jezero).
8 Roderick — ar. Dudhriq, Laizriq, Rudhrlq; Witiza = Ghaytasah, Ghl-
tishah, itd., Maqqari, vol. I, str. 160, 161; ilbn-'Abd-al-Hakam, str. 206;
iibn-
-'Idhari, vol. II, str. 8; Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 117; Akhbar, str. 8,
Mas<udi,
vol. I, str. 359.
9 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 10—11; Akhbar, str. 10, isp. Maqqari,
vol. I,
str. 164—5.
29 — Istorija arapa
m m m l
450
Trijumfalna vovorka
Ostavivši svog drugog sina 'Abd-al-'Aziza za upravljača novoosvojenih
teritorija, Musa je polako kretao kopnenim putem u Siriju. Na putu su ga pratili
njegovi oficiri, pet stotina vizigotskih prinčeva, koji su, opasani zlatnim
pojasevima, nosili krune. Iza njih se kretala beskrajna povorka robova i ratnih
zarobljenika, natovarenih ogromnim zaplijenjenim blagom13. Trijumfalni prolazak
ove veličanstvene povorke kroz sjevernu Afriku, -od zapada do istoka, omiljena
je tema arapskih istoričara. Njezin opis podsjeća na sliku starodrevnih
pobjedonosnih pohoda rimskih vojskovođa. Vijesti o impresivnoj povorci doprle su
u Damask brže nego sama povrka. Došavši do Tibe-rijade, Musa je našao naređenje
koje mu je bio poslao Sulavman, brat i baštinik bolesnog al-Walida, da odgodi
svoj dolazak u prije-stonicu. Budući kalif se nadao da će odgađanjem dolaska
uveličati svoje stupanje na prijesto14.
, vol. II, str. 1253; drugi izvori govore o 18.000.
11 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 15—16; ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 447;
M.aqqari,
vol. I, str. 170 — 1. Isp. ibn-al-Qutiyah, Ta'rikh Ijtitah al-Andalus
(Madrid,
1868), str. 9 — 10; prev. Julian Ribera. Historici de la
conquista de Espana
(Madrid, 1926), str. 6 — 7; prev. O. Houdas »Histoire de la conqiuete de l'Anda-
k>usie« u Recueil de textes et de traductions itd. (Pariš, 1889), vol. I, str.
226.
12 Ibn-'Abd^al-Hakam, str. 210; ibn-<Idhari, vol. II, str. 17—18.
™ Ibn-'Idhari, vol. II, str. 21—2; ibn-tAbd-al-Hakaim, str. 210—11; ibn--
al-Qutiyah, str. 10; psefudo-ibn-Qutaybah, Qissat Fath al-Andalus (uzeto iz al-
Imdmah w-al-Siydsah i izdato kao dodatak i)bn-al-Qutiyahiu), sitr. 138, 140. i
slj. Vidi str. 223.
14 Isp. 'Abd-al-Wahid al-Marrakushi, al-Mu<jib fi Talfchls Akhbar al--
Maghrib, 2. izd.; R. Dozy (Leyden, 1881), str. 8; prev. E. Fagnan, Histoire des
Almohades (Algiers, 1893), str. 10.
OSVOJENJE SPANLJE
451
452
ARAPI U EVROPI: ŠPANU A l SICILIJA
šasnike Sveve i Vandale, koji isto tako nisu bili ništa drugo do upa-dačke
germanske horde. Vizigoti su vladali kao apsolutni, često despotski monarsi. Oni
su pristajali uz arijski oblik hrišćanstva sve dok nije jedan od njih, Rekared
(Recared), god. 587. prihvatio katolicizam, vjeru urođenika. Kao pripadnik
katoličke vjeroispovijesti, španski narod je mrzio vladavinu heretičkih Gota.
Među domaćim stanovništvom bilo je vrlo mnogo kmetova i robova, koji su; sasvim
prirodno, bili nezadovoljni svojom teškom sudbinom. Što je ova porobljena klasa
dala svoj udio u uspješno završenoj invaziji i što je sarađivala s upadačima, ne
treba da nas mnogo iznenađuje. Zatim, među stanovništvom su se nalazili i
Jevreji, koji su bili otuđeni od glavnine stanovništva zbog progona koje su
vršili gotski velikaši. Pokušaji da se oni prisilno prevedu na hiišćanstvo imali
su svoj završetak u kraljevskom dekretu izdatom god. 612, kojim se naređuje
svima Jevrejima da se pokrste pod kaznom progonstva i konfiskacije imovine. To
objašnjava zašto je velik broj okupiranih gradova ostavljen na upravu Jevrejima
kada su muslimanski napadači napredovali kroz Španiju.
Osim toga, treba se prisjetiti da su politička neslaganja između kraljevske
kuće i plemstva kod samih Gota, zajedno s unutrašnjim razmiricama, slabila
državu. Pri kraju šestog stoljeća gotski plemići postali su teritorijalni
gospodari. Muslimanska invazija dogodila se u isto vrijeme sa stupanjem na
prijesto jednog uzurpatora iz sredine plemstva koga su lako izdali rođaci
njegova svrgnutog predsasnika. Prilikom zauzimanja Toleda, Ahila, svrgnuti sin
Vitizov, koji je u sebi gajio potajne nade da se Arapi bore za njegovu stvar,
zadovoljio se vraćanjem svojih imanja u Toledu. Ovdje je on i dalje živio na
velikoj nozi. Njegov stric, biskup Opas, bio je ustoličen za nadbiskupa u
glavnom gradu. Uloga koju je odigrao Julijan u okupaciji vrlo je preuveličana.
453
OSVOJENJE ŠPANIJE
al-Samh je zauzeo Septimaniju, koja je bila potčinjena nekadašnjem
zapadnogotskom kraljevstvu, zatim je osvojio Narbonu (ar. Arbunah), koja je
kasnije pretvorena u ogromnu tvrđavu s arsenalom i skladištima za ratnu opremu i
oružje. Njegov pokušaj sljedeće godine u Tuluzi, sjedištu vojvode akvitanskog
Eudesa, doživio je neuspjeh zahvaljujući jakom otporu koji je vojvoda pružio.
Ovdje je al-Samh »pretrpio mučeničku smrt«20, tj. pao je u borbi protiv
nemuslimana. Izvojevana je prva velika pobjeda jednog germanskog princa nad
muslimanima. Kasniji pokreti Arapa na drugu stranu Pirineja ostali su bez
uspjeha.
Bitka kod Tura (Tours)
Posljednju najveću ekspediciju na sjever poveo je 'Abd-al-Rahman ibn-'Abdullah
al-Ghafiqi, nasljednik al-Samha, u svojstvu emira nad Špa-nijom. 'Abd-al-Rahman
je napredovao kroz zapadne Pirineje, koje je prešao rano u proljeće 732. god.
Pošto je pobijedio vojvodu Eudesa na obalama rijeke Garone, on je na juriš
osvojio Bordo (Bordeaux), gdje je zapalio crkve. Pošto je zapalio jednu baziliku
izvan zidina Poatjea (Poitiers), krenu na sjever u blizinu Tura. Kao počivalište
smrtnih ostataka sv. Martina, galskog apostola, Tur je bio neka vrsta vjerske
prijestonice Gala. Njegovi zavjetni darovi, bez sumnje, bili su glavna atrakcija
za upadače21.
Ovdje, između Tura i Poatjea, na raskršću Klena (Clain) i Vi-jene (Vienne)
'Abd-al-Rahmana je presreo Karlo Martel, majordo-mus merovinškog kraljevskog
dvora, čiju je pomoć zatražio Eudes. Karlo je, kako mu pokazuje i nadimak Martel
(veliki čekić), koji je on kasnije dobio, bio hrabar i odvažan. On je pokorio
mnogo neprijatelja i primorao Eudesa, koji je samostalno vladao u Akvitaniji, da
prizna nominalan suverenitet sjevernih Franaka. Mada zvanično nije bio kralj
(Karlo je bio vanbračni sin Pepina Heristalskog), on je bio to u stvari.
Sedam dana su arapska vojska, pod komandom 'Abd-al-Rahmana, i franačke snage
sa Karlom na čelu, uglavnom pješaci obučeni u vučja krzna sa dugom ispletenom
kosom koja im se niz ramena spuštala, stajale jedne prema drugima željno
očekujući momenat početka bitke. Lakši okršaji su se neprestano odvijali.
Najzad, jedne oktobarske subote god. 732. arapski vojskovođa je prvi prešao u
napad. Franački borci, koji su u najvećem jeku borbe formirali prazan
četverouglasti prostor, stajali su, po riječima jednog zapadnjačkog istoričara,
rame uz rame, čvrsti kao bedem i nesavitljivi kao santa leda22. Laka
neprijateljska konjica nije imala uspjeha protiv njih. Oni su, ne uzmičući ni
pedlja, svojim mačevima sasjekli sve napadače. Među žrtvama bio je i sam 'Abd-
al-Rahman. Na kraju je mrak odvojio ratnike. U zoru drugog dana tišina
neprijateljskog logora
20 Al-Dabbi, Bughyat al-Multamis fi Ta'iikh Rijdl al-Andalus, izld. Fran-
cisco Codera i Julian Ribera (Madrid, 1884—5), str. 303.
11 Vidi pabbi, Bughyah, str. 353.
22 Andre Duchesne. Historiae Francorum scriptores, vol. I (Pariš, 1636),
str. 786.
454
OSVOJENJE SPANIJE
455
456
POGLAVLJE XXXV
UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI
Dramatičan bijeg Kada su §od- 75°- Abasidi signalizirali svoj dolazak na vlast
općim pokoljem članova dinastije Umajada1, jedan od vrlo malo onih koji su
izbjegli bio je 'Abd--al-Rahman ibn-Mu(awiyah2, unuk Hishama, desetog kalifa
Damaska. Priča kako se ovaj dvadesetogodišnji mladić jedva bijegom spasao i pet
godina lutao prerušen kroz Palestinu, Egipat i sjevernu Afriku, odakle je
nekoliko puta teškom mukom umakao budnim očima aba-sidskih špijuna, čini jednu
od najdramatičnijih epizoda u arapskim analima. Bijeg je počeo iz jednog
beduinskog šatora na lijevoj obali rijeke Eufrata, gdje je 'Abd-al-Rahman
zatražio utočište. Jednog su se dana iznenada pojavile crne abasidske zastave u
blizini samoga šatora. Sa svojim trinaestogodišnjim bratom 'Abd-al-Rahman skoči
u rijeku. Mlađi, očigledno slab plivač, povjerovavši obećanju progonitelja,
vrati se sa sredine rijeke, i bude ubijen. Stariji je nastavio da pliva sve dok
nije dohvatio suprotnu obalu3.
Dok se s mukom probijao na svom putu prema jugu, 'Abd-al--Rahmanu se u
Palestini pridružio njegov vjerni i sposobni slobodnjak Badr. U sjevernoj Africi
on je na jedvite jade izbjegao smrt od ruke samog upravitelja, rođaka Yusufa-al-
Fihrija. Putujući od plemena do plemena i od grada do grada, bez prijatelja i
novaca, pro-skribovani bjegunac konačno prispije u Ceutu (755). Njegovi ujaci
bili su Berberi iz toga susjedstva i oni mu ponudiše utočište. Odatle je on
poslao Badra preko tjesnaca da pregovara sa sirijskim odredima iz Damaska i
Kinasrina, koji su bili smješteni u Elviri i Jaenu. Mnoge vođe, koji su ranije
bili štićenici umajadske dinastije, srdačno su dočekali priliku da se okupe pod
vodstvom čovjeka koji je nosio ime kojim su se svi Sirijci zaklinjali. Sirijci
su pridobili jemenite za svoju stvar ne toliko zbog toga što su ovi posljednji
voljeli 'Abd-al-Rahma-na koliko zbog toga što su mrzjeli svog titularnog
upravitelja Yusufa. Poslana je bila lađa da preveze novog vođu. Visok, mršav, s
oštrim
1 Vidi str. 267, 409.
* Iskvareno od starih hrišćanskih hroničara u Benemaugius.
8 Akhbdr, str. 52—4; ibm-al-Athlr, vol. V, str. 377.
458
459
B ! :>";v' IH
I • m i • ii
• v H 9i JI
460
kinuo je sa khutbah, koja je do sada obavljana u ime abasidskog kalifa, ali sam
nije uzeo naziv kalifa. On i njegovi nasljednici, sve do 'Abd-al-Rahmana III,
zadovoljili su se titulom emira, mada su samostalno vladali. Pod 'Abd-al-
Rahmanom I Španija je na taj način bila prva provincija koja je sa sebe stresla
vlast priznatog islamskog kalifa.
Kada je konsolidovao svoje upravno područje i privremeno u njemu uspostavio
mir, 'Abd-al-Rahman se počeo baviti mirnodopskim poslovima, u kojima se pokazao
isto tako velik kao i u ratnoj vještini. On je uljepšavao gradove svoje domene,
sagradio vodovod, kojim je prijestonicu snabdijevao pitkom vodom, započeo
izgradnju zida oko grada i za sebe je podigao Munvat17 al-Rusafah izvan Kordove.
imitirajući palatu svog pretka Hishama u sjeveroistočnoj Siriji. U ovaj dvorac
on je doveo vodu i donio egzotične biljke, kao breskve i mogranje. Jednoj
usamljenoj palmi u svom vrtu, za koju se govori da je bila uvezena iz Sirije, on
je uputio nekoliko nježnih stihova koje je sam sastavio18.
Dvije godine pred smrt, god. 788, 'Abd-al-Rahman je udario temelje velikoj
džamiji u Kordovi19 kao takmacu dvama islamskim svetištima u Jeruzalemu i Meki.
Kada su je dovršili i proširili njegovi nasljednici, kordovska džamija je
postala Kaba zapadnog islama. Sa šumom gizdavih stubova i prostranim izvanjskim
dvorištem, ova monumentalna građevina, pretvorena u hrišćansku katedralu
prilikom ponovnog -auzeća od strane Ferdinanda III god. 1236, ostala je do
današnjeg dana poznata pod imenom »La Mezquita« (mošeja, džamija). Pored
džamije, velika se prijestonica već mogla ponositi mostom na G v .dalkviviru,
koji je kasnije produžen na sedamnaest lukova. Interes se osnivača umajadskog
režima nije ograničio samo na materijalna dobra naroda. On je na razne načine
nastojao da stvori jedan nacionalni tip od Arabljana, Sirijaca. Berbera,
Numiđana, španskih Arapa i Gota — prilično beznadežan zadatak. U više nego
jednom smislu on je udario temelje duhovnom pokretu koji je učinio islamsku
Spaniju od 9. do 11. stoljeća jednim od dva centra svjetske kulture.
Dinastiju koje je osnovao 'Abd-al-Rahman I arapski hroničari na-zi\ .ju al-
Dakhil (pridošlica). Ona je vladala dvjesta sedamdeset i pet godina (756—1031).
Svoj najviši uspon dostigla je pod osmim emirom 'Abd-al-Rahmanom III (912—61),
najvećim u dugom nizu uma-jadskih vladara, koji je prvi uzeo titulu kalifa
(929). U stvari, vladavina kalifa 'Abd-al-Rahmana označava zenit arapske epohe
na Poluotoku. U toku cijele vladavine umajadske dinastije Kordova je ostala
prijestonica i uživala je period jedinstvenog sjaja kao zapadni takmac Bagdada.
17 Pozajmica iz gr. (također kopt.) koja znači »vrt, bašta«.
18 Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 34; iibn-al-Athlr, vol. VI, str. 77;
Maqqari,
vol. II, str. 37; Nioholson, Literary History, str. 418. Prve datule uvezli
su
Feničani. Arapi su donijeli nove vrste ikoje su oni umnožavali sadnicama,
dok se ranija kultura temeljila u cijelosti na uzgoju datula putem sjemenki.
18 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 60, isp. str. 245; Maqqari, vol. I, str. 212.
461
UMAJADSKI EMIRAT U SPANIJI
Umajadski Kalifat počeo je slabiti poslije smrti darovitog vladara al-Hajiba
al-Mansura (1002), »Bizmarka desetog stoljeća«, i, možda, najvećeg državnika i
vojskovođe arapske Spanije, a potpuno je nestao god. 1031. Na njegovim
ruševinama su se podigla mala kraljevstva i kneževine, od kojih su mnogi bili
uvijek spremni na borbu jedni protiv drugih i oni su svi, na kraju, podlegli
neprestano jačajućoj moći domaćih hrišćana, naročito onih na sjeveru. Padom
Granade 1492. zauvijek je iščezao i posljednji trag muslimanskoj vladavini na
Poluotoku.
Postupanje sa hrišćanima
Glavna zadaća nasljednika (Abd-al-Rahmana al-Dakhila i dalje je bila
pacifikacija zemlje i rješavanje zamršenih problema, koji su proizlazili iz
dvostrukog karaktera stanovništva: hrišćanskog i muslimanskog i iz zavisti
između starih arapskih i novoobraćenih španskih muslimana. Od početka se
politika, koje su se držali arapski osvajači prema svojim podanicima, nije bitno
razlikovala od politike koju su oni primjenjivali u drugim pokorenim zemljama20.
Glavarina (jizyah), nametnuta samo hrišćanima i Jevrejima, varirala je godišnje
između dvanaest, dvadeset i četiri i četrdeset i osam dirhama, prema ekonomskom
statusu poreskog obveznika. Žene i djeca, starci i siromasi, monasi i oboljeli
od hroničnih bolesti bili su, naravno, izuzeti. Zemljišni porez (khardj), koji
je u prosjeku iznosio dvadeset procenata od prihoda, također je ubiran od ovih
zimija, ali, suprotno glavarini na njega nije uticala promjena vjere poreskog
obveznika. Zemljišta dobivena u ratu zajedno sa zemljišnom imovinom crkava i
velikaša koji su pobjegli iz Spanije u vrijeme osvajanja, bila su konfi-skovana
i razdijeljena među poj edince-osva jače; kmetovi su, međutim, ostavljeni na
takvim zemljištima kao obrađivači i od njih se tražilo da izruče četiri petine
proizvoda novim muslimanskim gospodarima. Od ovog konfiskovanog zemljišta,
međutim, jednu petinu uzela je u svojinu država, koja je od svojih kmetova
utjerivala samo trećinu žetve. Izvjesna državna zemljišta kasnije su podijeljena
kao lena među Sirijce i Arape koji su bili dovedeni da guše pobune.
Izreka »nema robovanja u islamu« nije se nužno primjenjivala na roba kada je
postajao musliman. Hrišćanske zajednice nisu bile uznemirivane u vršenju svojih
vjerskih obaveza i ostavljeni su im bili njihovi crkveni zakoni i domaći suci,
čija se jurisdikcija, naravno, nije protezala na one slučajeve u koje su bili
upleteni muslimani i na prestupe učinjene protiv islamske vjere. Općenito, prema
tome, muslimanska okupacija Spanije nije nametnula nikakve nove nepodnošljive
tegobe domaćem stanovništvu. »U izvjesnom pogledu«, izjavljuje Dozi (Dozy)21,
»arapska je okupacija bila čak dobit za Spa-niju.« Ona je skršila moć
privilegovanih grupa, među kojima je bilo plemstvo i kler, poboljšala je stanje
robovske klase i dala hrišćan-
20 Vidi str. 166, 167.
11 Histoire des Musulmans d'Espagne, izd. ?. Levi-Provengal (Leyden,
1932), vol. I, str. 278; prev. Francis G. Stokes, Spanish Islam (London, 1913),
str. 236.
462
skim vlasnicima zemljišta prava kao što je otuđivanje imovine, na što nisu imali
pravo pod Vizigotima.
Otpadnici u vojsci **?> hrišćani su hrlili u islam U brd-
skim i seoskim predjelima om su se držali starih nacionalnih
ideala i nacionalne kulture, ali u gradovima ne. Kao neomuslimani, oni su za
sebe sačinjavali društvenu klasu koju su Arapi nazivali Muvalladun (sing.
Muivallad, prisvojen, primljen), a Španjolci muladies. Tokom vremena ovi
novoobraćenici su postali najnezadovoljniji dio stanovništva. Njihovi redovi
bili su popunjavani, uglavnom, od kmetova i slobodnjaka i njihovih potomaka,
koji su obrađivali zemlju ili radili kao nadničari. Neki od njih, mada su
ispovijedali islam, bili su »potajni hrišćani«22, ali su svi dobro znali jasan i
neumoljiv zakon odmetništva od islama, koji je propisivao smrt. Muslimanski
Arapi nisu postupali s ovim muvaladima (Mu-vualads) kao sa sebi ravnim, mada su
neki od njih bili plemenita porijekla. Do kraja prvog stoljeća poslije okupacije
ovi muvaladi postali su većina stanovništva u više gradova, u kojima su oni prvi
pograbili oružje protiv priznatog poretka.
22
E^ilogius, »Memoriale sanctorum«, knj. II, u A. Schottus,
Hispaniae illustratae, vol. IV (Frankfurt, 1608), str. 293.
POGLAVLJE XXXVI
GRAĐANSKI NEMIRI
Južno predgrađe Kordove, koje se zvalo al-rabad1, bilo je pretežno naseljeno
onom vrstom novih muslimana koji su sa hrišćan-skog stanovišta bili odmetnici.
Neki od njih bili su pod uticajem studenata i profesora teologije i prava
(faqihs). Njih je bilo u gradu oko četiri tisuće. Sve dok je vladao Hisham I
(788—96), pobožni i učeni sin2 i nasljednik 'Abd-al-Rahmana, nije postojao
neposredan uzrok za nemire. Međutim, vladavina Hishamova nasljednika al-Hakama I
(796—822), koji je bio razuzdan i odan lovu i vinu, promijenila je situaciju.
Prigovori nisu bili upućeni samo al-Hakamovoj lakomi-slenosti nego su se
odnosili i na njegovu tjelesnu gardu, sastavljenu uglavnom od crnaca i drugih
stranih plaćenika, koji nisu znali arapski3. Neredi su počeli god. 805, kada je
jednog dana emira, dok je prolazio ulicama, masa napala kamenjem uz bučno
odobravanje teologa. Sedamdeset i dvojica kolovođa, za koje se kasnije
ustanovilo da su upleteni u zavjeru da svrgnu al-Hakama, bili su uhvaćeni i na
krst pribijeni. U odmetničkoj su se četvrti neprestano smjenjivale pobune, koje
su kulminirale god. 814.4 u jednom ozbiljnom puču pod vodstvom nekog Berbera
jaqiha. Al-Hakama je u palatu zatvorila razjarena masa, ali je na kraju njegova
konjica uspjela savladati ustanike. Predgrađe je bilo nemilosrdno kažnjeno.
Njegove vođe, kojih je bilo tri stotine, bile su na krstove pribijene glavom
okrenutom dolje. Cijelom je stanovništvu naređeno da se u roku od tri dana
evakuiše iz Španije, a sama četvrt sravnjena je sa zemljom. Nikome nije bilo
dozvoljeno da išta na tom mjestu zida5. Osam tisuća porodica našlo je utočište u
Maroku, naročito u Fezu (Fas), koji je tada Idris II, Alijin potomak, izgrađivao
za svoju novu prijestonicu6. Dru-
1 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 73, 77; ibn-al-Athir, vol.
VI, str. 209. i slj.;
<Iqd, vol. II, str. 365; aibn-Khaldum, vod. IV, str. 126.
2 Ibn-al-Athir, vol. VI, str. 101—2; ibn-al-Qutiyah, str. 42.
3 Odatle njihov nadimak al-khurs, nijemi; ibn-Khaldun, vol. IV, str.
127;
Maqqari, vol. I, str. 220.
4 A. H. 202 (817—18) kod ibn-'Idharija, vol. II, str. 77. Isp. ibn-al-
QOtiyah,
str. 51—2.
5 Kao uspomenu na ovag senzacianalni događaj al-Hakam je dobio nadi
mak al-Rabao! (ipredgradski). Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 38.
6 Četvrt gdje su se oni naselili još se zove 'idioat al-Andalus, obala
' naca.
464
465
GRAĐANSKI NEMIRI
Kao emir, Abd-al-Rahman II (822—52), koji je kasnije nazvan al-Awsat13,
stajao je pod uticajem četiri ličnosti: jedne žene, jednog eunuha, jednog
teologa i jednog pjevača. Žena je bila njegova miljenica supruga, sultanija
(kraljica) Tarub, prava pravcata intrigantki-nja. Eunuh je bio njegov obdareni
rob Nasr, kraljevski komornik, sin nekog Španjolca i kraljičin miljenik14.
Teolog nije bio niko drugi do Berber, kolovođa odmetničkog (faqlh) pokolja u
Kordovi, Yahya ibn-Yahya (-f- 849), iz plemena Masmudah, učenik imama Malika
ibn--Anasa iz Bagdada i čovjek odgovoran za uvođenje malikitske škole u
Andaluziju15. Tako se učvrstila ova škola da je tamošnji svijet obično govorio:
»Mi znamo samo za knjigu Alah ovu i za Malikov zbornik Muivatta«16. Pjevač je
bio perzijski tenor Zirvab, koji je bio rodom iz Bagdada.
Ziryab17 je bio jedan od onih muzičara koji su krasili dvor Ha-runa al-
Rašida i njegovih sinova. Tu se on istakao ne samo kao umjetnik nego i kao
naučnik i književnik, pa je na taj način izazvao ljubomoru svog jednako slavnog
učitelja Ishaqa al-Mawsilija, zbog čega je pobjegao najprije u sjeverozapadnu
Afriku. Želeći da od Kordove napravi drugi Bagdad, 'Abd-al-Rahman, koji je držao
luksuzan dvor i podražavao pretjeran raskoš Haruna, lično je iz jahao (822) iz
svoje prijestonice da pozdravi mladog pjevača18. Ziryab je živio sa svojim novim
patronom u najintimnijim odnosima. Od njega je on primao svake godine prihod od
3.000 dinara, a dobio je i posjed u Kordovi u vrijednosti od 40.000 dinara. On
je ubrzo bacio u zasjenak sve druge muzičare u zemlji. Pored toga što mu se
pripisivalo da zna riječi i melodije za 10.000 pjesama, on je, kao i drugi
muzičari, smatrao da mu ih džin u snu kazuje. Ziryab se istakao i kao originalan
pjesnik, a i kao aistronom i geograf19. Sto je još važnije, on se pokazao tako
uglađen, duhovit i zabavan da je ubrzo postao najpopularnija figura u otmjenom
društvu toga vremena, štaviše i arbitar mode. Do sada se nosila duga kosa i na
čelu se dijelila, a sada se nisko na čelu po-
I
6. Al-Mundhir (886—8) 7. 'Abdullah (888—912)
|
Muhammad
l
8. 'Abd-al-Rahman III (912—29, kalif 929—61)
13 Tj. srednji, jer dolazi između 'Abd-al-Rahmana I i
•Abd-al-Rah
mana III. Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 61; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 127.
14 Maqqari, vol. I, str. 224—5; v. str. 466.
15 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 173. Isp. ibn-al-QutIyah,
&tr._ 34. Malik,
prema ibn-Khallikanu, nazvao je Yahyu »mudrim čovjekom (<aqil)
Anda-
luizije«, jer je ostao na svome mjestu da sluša imamovo predavanje doik je
slon prolazio cestom, a svi drugi učenici istrčali su da ga vide.
16 Maqdisi, str. 236.
17 Perz. zar »gold« + ab »voda;<, nadimak abu-al-Hasana 'Ali-ibn-
Nafija.
'Iqd, vol. III, str. 241, naziva Ziryaba crnim robom.
18 Istp. Lbn-Khalduin, Muqaddamah, str. 357, koga citira Maqqari, vol.
I,
str. 222.
19 Maqqari, vol. II, str. 87; ibn-al-QutIyah, str. 68.
30 — (storija arapa
466
drezivala; voda se do sada pila iz metalnih posuda, sada iz čaša; neka jela,
među kojima i šparga, nisu bila popularna, a sada su upravo ona postala
najomiljenija — sve zato što je tako htio Zirvab20.
467
GRAĐANSKI NEMIRI
Malo poslije Perfektova slučaja neki monah imenom Isaak pojavio se pred
kadijom pod izgovorom da želi preći na islam i počeo je da strašno proklinje
Muhameda. Kao i Perfektu, i njemu je glava odrubljena i uskoro je postao
svetac27. Tada je započelo utrkivanje. Kler i svjetovnjaci utrkivali su se u
huljenju islama, jer su zasigurno očekivali da će ih stići neizbježna kazna,
koja je, oni su to dobro znali, pratila ovakve prestupe. Jedanaestorica su na
taj način »pretrpjeli mučeničku smrt« u roku kraćem od dva mjeseca dana.
Po nagovoru 'Abd-al-Rahmana, biskupi su s ustručavanjem održali sabor, koji je,
uprkos Eulogijevih protesta, zabranjivao hrišćanima da od sada teže za ovom
vristom svete smrti. Ali to nije ništa koristilo. Na kraju je došla na red
lijepa mlada Eulogijeva sljedbenica Flora, kćerka hrišćanske majke i oca
muslimana. U društvu sa mladom opaticom Marijom, koja je bila sestra jednog od
ranije pogubljenih monaha, Flora je podlegla iskušenju i hulila je na Proroka i
zato ju je neki kadija iz samilosti samo bacio u tamnicu. Sada je Eulogije, koji
je takođe bio utamničen i koji je gajio čistu i neokaljanu ljubav prema Flori,
upotrijebio svu svoju govorničku vještinu ubjeđivanja da bi ohrabrio voljenu
djevojku i njezinu drugaricu, jer su se počele kolebati u svom mučeničkom žaru
da pođu na vješala. Djevojke, buduće mučenice, nisu htjele da javno opozovu
huljenje, i kažnjene su mučeničkom smrću 24. novembra 851. god.28. Ova
histerična želja za samo-žrtvovanjem nije jenjala sve dok nije samog Eulogija,
tada kordov-skog biskupa, god. 859. pogubio Muhammad I (852—86), koji je ina-
ugurisao politiku strogih represalija. Ovu vrstu mučeničke smrti našlo je oko 44
lica.
Flora i Eulogije
Ustanci u provincijama
Bilo je dosta nemira i druge vrste, doduše ne tako fantastičnog, ali zato
ozbiljnijeg karaktera. Na prvom mjestu, ni Muhammad ni njegova dva sina i
nasljednika, al-Mundhir (886—8) i 'Abdullah (888—912), ne predstavljaju najbolje
tradicije tolerantnosti i energije koje ka-rakterišu umajadsku dinastiju. Uz to
su dolazile i uobičajene popratne poteškoće stupanja na prijesto, koji je, prema
muslimanskoj dinastičkoj praksi, pripadao najstarijem ili najsposobnijem članu
vladajuće porodice. Poslije vladavine, koja nije trajala ni dvije pune godine,
al-Mundhira je, po nagovoru njegova nasljednika, otrovao hirurškim nožem hirurg
dok mu je puštao krv29. U međuvremenu su se nastavile muvaladske (muwallad) i
mozarapske revolucije po čitavom upravnom području i više se državica otcijepilo
i proglasilo svoju nezavisnost pod upravom Berbera ili španskih muslimana.
27 Alvaro, »Indiculus«, u Espana sagrada, vol. XI, str. 237—8.
28 Espana sagrada, vol. X, str. 417—18; Alvaro,
»Vita Bulogij«, ibid.,
str. 547. i slj.
29 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 160—61, 122, vol. I, uvod od
Dozya, str. 44—6.
Isp. ibn-al-QatIyah, str. 102; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 132; Akhbar, str. 150.
30*
11
468
GRAĐANSKI NEMIRI
469
dištem u staroj tvrđavi na brdu Babastru (Monte Babastro)37, 'Umar se, pošto je
neko vrijeme služio u državnoj vojsci u Kordovi, uzdigao uz pomoć gorštaka
Elvire (Ilbirah) do položaja vojskovođe španskog juga protiv muslimanske vlasti.
Njegova je pobuna privukla pažnju trojice emira, Muhammada, al-Mundhira i
'Abdullaha. Za južne hrišćane i nezadovoljnike 'Umar je postao pobornik dugo
ugnjetavane nacionalnosti. Za Arape, pak, bio je »prokletstvo« i »hulja«38.
Poslije mnogih promjena sudbine, njemu je uspjelo da izolira Kor-dovu i stupi u
pregovore s abasidskim^9 i aglabidskim vladarom Afrike, s namjerom da ga imenuje
za upravitelja Španije. Kada mu njegovi ambiciozni planovi nisu uspjeli, on je
počeo oko god. 899. da ispovijeda vjeru svojih predaka, koju je dugo u svom srcu
krio40, uzevši za svoje krsno ime Samuel. Više puta je Samuel uzdrmao do samih
temelja umajadski prijesto. Ugrožena je bila vlast nasljednika •Abd-al-Rahmana
I, koja je tužno vapila za jednim obnoviteljem.
87 Ar. Bubashtar; ibn-al-QatIyah, str. 90; Akhbar, str. 150. Isp. ibn-
'Idhari, vol. II, str. 108, 120, 204; ibn-al-Athir, vol. VII, str. 295.
38 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 117, 120, 123. Isp. <Iqd, vol. II, str. 367.
39 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 135.
40 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 143.
POGLAVLJE XXXVII
ASTURIAS
Leon
NAVARRE, ""
BARCELONA
;. -EON AND
Badajoz __
MUWAHHIDUN
Cartagena
Granada /
Almeria /
PIRINEJSKI POLUOTOK
sredinom dvanaestog stoljeća
O IOO 200
l O
S^j^GTbraTtar
. ....
'••:;•••" -'-;;•-- ' : •. ^ •:' S « ' IP! - ' ": Uj
472
midske dinastije u Tunisu god. 909, vodio je pregovore radi zaključenja saveza s
ibn-Hafsunom i poslao je izaslanike i uhode preko tjesnaca. Pošto su tvrdili da
su potomci Fatime, prorokove kćerke i Alijine žene, fatimidski kalifi nisu
htjeli priznati nikakvu drugu vlast izuzev svoju vlastitu. Kordovljanin ibn-
Masarrah (883—931), filozof pseudo-Empedoklove škole, koji je na Zapad donio
neki ezoterički sistem pisanja, čije su riječi imale neko unutarnje i
misteriozno značenje koje su samo novoupućeni članovi mogli razumjeti, možda je
bio ovlašten da osnuje u Španiji fatimidsku stranku putem organizo-vanih
bratstava. Uviđajući da njegov položaj u Španiji neće biti siguran sve dok bude
imao jakog neprijatelja u Africi, 'Abd-al-Rah-man, čija je vrhovna vlast bila
priznata u Maroku još 917. ili 918. god., dobio je u posjed Ceutu 931. god. i
najzad osigurao lojalnost većeg dijela berberske obale4. Njegova povećana i
obnovljena flota5, koja nije zaostajala ni za jednom flotom toga doba, sa
glavnom lukom Almerijom6, borila se za prevlast na zapadnom Mediteranu protiv
fatimidske flote. God. 956. španska flota od sedamdeset lađa opustošila je
dijelove afričke obale u znak odmazde za pričinjeni upad na špansku obalu od
strane sicilijskog brodovlja, kojim je koman-dovao fatimidski kalif7.
Dok su ove operacije protiv domaćih i stranih neprijatelja bile u toku,
'Abd-al-Rahman, čija je majka bila hrišćanska robinja, često je bio zauzet
svetim ratom protiv hrišćana na sjeveru, koji do tada još nikada nisu bili
pokoreni. Ovdje se u središtu nalazila zemlja Baska8, koja je graničila sa
Pirinejima. Na istoku su ležala kraljevstva Navara i Aragon, koja su tek bila u
fazi nastajanja. Na zapadu su se pružale one teritorije od kojih su kasnije
nastala kraljevstva Kastilja i Leon. Već 914. god. neustrašivi kralj Leona
Ordono II9 iskoristio je situaciju u muslimanskom kraljevstvu i započeo rat
pustošenjem južne oblasti. Poslije tri godine on je uspio da zarobi jednog 'Abd-
al-Rahmanova vojskovođu i prikuje njegovu glavu pored glave divlje svinje na zid
pogranične tvrđave San Esteban (S. Este-
4 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 137—8, 'koga citira Maqqari, vol. I, str. 227.
5 Spanska muslimanska flota imala je više okršaja sa
skandinavskim
gusarima, koji su (poznati u Engleskoj kao Northmen (Norsemen), sjevernjaci,
sa Normanima iz Francuske i sa Dancima, koje su sve Arapi nazvali zajed
ničkim imenom Majus (štovatelji vatre). Prva prilika kada su Majusi (pokušali
iskrcavanje bila je god. 844, za vladavine 'Abd-al-Rahmana II, Ikada su se
s osamdeset lađa ukotvili ispred Lisabona, a zatim zauzeli Sevilju. God. 858—61,
za vladavine Muhammada I, oni su pokušali nekoliko iskrcavanja na obalama
Poluotoka. Ibn-ai-Qutiyah, str. 63; ibn-'Idhari, vol. II, str. 89—90, 99;
Mas<udi,
vol. I, str. 364; Lbn-al-Aithlr, vol. VII, str. 11—12, 58; Dozy, Recherch.es,
vol. II,
str. 250-371.
6 Od ar. al~Marfyah (osmatračnica).
7 Ibn-Khaldum, vol. IV, str. 46; prev. de Slane, Histoire des Berber s
et
des dynasties musulmanes de VAfrique septentrionale, izd. Paul
Casanova,
vol. II (Pariš, 1927), str. 542.
8 »Bashkans« pseudo-ibn-Qutaybe, str. 121, 132; ibn-al-
Athlr, vol. VII,
str. 48; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 140.
9 Mas'udijev »Ardun«, vol. III, str. 75; Maqqari, vol. I, str. 233;
»Ardhun«
ibn-'Idharija, vol. II, str. 179, 198.
473
UMAJADSKI KALIFAT U KOBDOVI
van) de Gormaz10, koju je muslimanski vojskovođa bio opsjedao. Pljačkaški pohodi
ovih sjevernih neprijatelja bili su uspješni. God. 920. 'Abd-al-Rahman uzme
stvar u svoje ruke, sravni sa zemljom San Esteban, razori veći broj drugih jakih
uporišta11 na spornom zemljištu između hrišćanstva i islama, a u Val de
Junqueras (dolina trske) sukobi se sa kombinovanim snagama Ordona II i Sanča
Velikog iz Navare (Sancho)12 i nanese im ozbiljan poraz. Pošto je pregazio
dijelove Navare i susjedne hrišćanske zemlje, 'Abd-al-Rahman se u trijumfu vrati
u svoju prijestonicu. Poslije četiri godine on je prodro na sjever do
Pampelune13, glavnog grada Navare, koju razori. Njezin gordi kralj, bedem
hrišćanstva na istoku, koga ibn-'Idhari11 naziva »psom«, bio je dugo vremena
poslije ovoga poraza vrlo slab. Nekako u isto vrijeme drugi borac za domaću
stvar, Ordofio, umro je, i građanski razdori koji su poslije toga uslijedili
donijeli su zatišje u ratnoj aktivnosti.
Preostale godine 'Abd-al-Rahmanove duge vladavine bile su ispunjene
vidljivim primjerima mudre i sposobne administracije. Prvi među njima je
proklamacija da, počevši od petka koji je padao 16. januara 929. godine, u svim
javnim molitvama i službenim dokumentima treba vladara na vlasti titulirati kao
kalifa. Za sebe on je odabrao titulu al-Khalifah al-Nasir li-Din Allah (Kalif,
branilac božje vjere)15. Za njega, koji je muhamedansku Španiju podigao na
stepen do kojeg se nikada ranije nije popela, najbolje je pristajalo da uzme
ulogu a mir al-mu'minin, naročito zbog niskog položaja na koji je pao istočni
Kalifat.
Kao branilac vjere, kalif al-Nasir smatrao je svojom najvećom dužnošću da
povede sveti rat protiv hrišćana, koji nisu nikada prestali da lakomo bacaju
poglede na svoje djedovske posjede na jugu. Njegove su borbe trajale sve do god.
939, kada su leonski kralj Ra-miro II i navarska namjesnikinja Tota16, udovica
Sanča Velikog, nanijeli kod Alhandege17, južno od Salamanke, prvi ozbiljan
udarac njegovim vojnim operacijama, koje su, bez prestanka, trajale dvadeset i
sedam godina. Kalifova ogromna vojska praktično je bila uništena. On je jedva
spasao goli život. Ista ova Tota se kasnije pojavila na kalif ovu dvoru, zajedno
sa svojim sinom, u čije je ime vladala Navarom, i sa svojim unukom Sančom
Debelim, bivšim kraljem Leona, tražeći liječnički savjet za Sanču i vojnu pomoć
da ga
10 Ili: Castro Moro s, ar. Shant Ishtiban, Ashtln ili Qashtar Murush.
11 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 183. i slj. Ibn-<Abd-Rabfoihi, poeta
laiureatus
'Abd-al-Rahmana, govori o sedamdeset tvrđava pokorenih u jednog
bitki,
'Jqd, vol. II, str. 368.
12 »Shanjah« ibn-al-Qutiye, str. 114; »Shanjah«, Maqqarija, vol. I,
str. 233;
»Sanjah« ibn-Khalduna, vol. IV, str. 141.
13 »Banbalunah«, kod Maqqarija, vol. I, str. 234; i'bn-
'Idhari, vol. II,
str. 196, 199.
14 Vol. II, str. 200.
15 'Iqd, vol. II, str. 368, 369; ibn-<Idhari, vol. II, str. 162,
211—12; ibn-
-Khaldun, vol. IV, str. 137, prepisano /od Maqqarija, vol. I, str. 227.
16 »Tutah«, ikod ibn-Khalduna, vol. IV, str. 142—3.
17 Od ar. al-khandaq, šanac, rov. Maqqari, vol. I, str. 227, 228.
474
475
arapske aristokrati je. Trgovina i zemljoradnja su, dakle, cvjetale i državni
prihodi su se množili. Kraljevski prihod penjao se na 6,245.000 dinara, trećina
od toga bila je dovoljna za vojsku, druga trećina za javne radove, dok je višak
ostavljan na čuvanje25. Nikada prije Kordova nije bila tako napredna, Andaluzija
tako bogata, a država tako blistava. A sve je ovo postignuto genijalnošću jednog
čovjeka, koji je, kako kažu, umro u poodmaklim godinama, u svojoj sedamdeset i
trećoj godini, ostavivši pismeni izvještaj da je u životu imao samo četrnaest
sretnih dana26.
25 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 247; ilbn-Khallikan, vol. II, str. 413. Isp. ibn-
^r 77
29 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 248.
POGLAVLJE XXXVIII
.POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE
Vladavine 'Abd-al-Rahmana III i njegova nasljednika al-Haka-ma II (961—76),
zajedno sa diktaturom al-Hajiba al-Mansura (977— —1002), obilježavaju
kulminaciju muslimanske uprave na Zapadu. Nikada ni ranije ni kasnije nije
muslimanska Španija bila u stanju da izvrši takav politički uticaj na evropske i
afričke političke prilike.
Kordova ^ ovom periodu umajadska prijestonica važila
je kao najkulturniji grad u Evropi i, sa Carigradom i
Bagdadom, kao jedan od tri kulturna centra svijeta. Sa svojih sto i trinaest
tisuća kuća1, dvadeset i jednim predgrađem2, sedamdeset biblioteka i
mnogobrojnim knjižarama, džamijama i pa-latama, ona je stekla internacionalnu
slavu i ulijevala je strahopoštovanje i divljenje u srca putnika. U njoj je bilo
na milje popločanih ulica, osvijetljenih svjetlom s obližnjih kuća3, dok je
»sedamsto godina poslije ovoga vremena u Londonu postojala samo jedna javna
svjetiljka«, a »u Parizu, poslije nekoliko stoljeća, svako ko bi prekoračio svoj
prag kišovitog dana, zaglibio bi se u blato do članaka«4. Kada je Oksfordski
univerzitet još gledao na kupatilo kao na paganski običaj, generacije kordovskih
naučnika uživale su kupatila u raskošnim stanovima. Stav Arapa prema nordijskim
barbarima našao je odraza u riječima učenog toledskog suca Sa'ida (f 1070)5,
koji je smatrao da je »zato njihova klima hladna i njihova atmosfera oblačna što
sunce ne prosipa direktno svoje zrake na njihove glave. Zato su oni hladna
temperamenta, a njihov humor prost, dok su njihova tjelesa gorostasna, boja
njihova lica svijetla, a kosa duga.-Uz to, njima nedostaje oštroumna dosjetka i
pronicljiv duh, a
1 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 247. Isp. Maqqarii vol. I, str. 356.
2 Maqqari, vol. I, str. 299, 304. Isp. iibn-'Idhari, vol. II, str. 247—8.
8 Maqqari, vol. I, str. 298, 11. 2—3. Ove su svjetiljke očigledno bile
pričvršćene ispred vrata ili na uglovima.
4 John W. Draper, A History oj the Intellectual Development o/ Europe,
isprav. izd. (London, 1910), vol. II, str. 31.
5 7abaqat, str. 8—9.
477
POLITIČKE INSTITUCIJE
glupost i ludost kod njih caruju.« Kad god su vladarima Leona, Na-vare i
Barcelone bili potrebni hirurg, arhitekta, prvorazredni pjevač ili ženski
krojač, obraćali su se Kordovi. Glas o muslimanskoj pri-jestonici prodro je u
daleku Germaniju, gdje ju je neka saksonska opatica nazvala »draguljem
svijeta«6. Takav je bio grad u kome je živio umajadski vladar i njegova vlada.
Vladine ustanove
Organizacija vlasti u zapadnom Kalifatu nije se radikalno razlikovala od
organizacije na Istoku. Kalifski položaj bio je nasljedan, mada su vrlo često
oficiri i velikaši birali onoga kome su bili naklonjeni. Ako je postajao i hajib
(ko-mornik), on je bio iznad vezira, koji su preko njega općili sa kalifom. Iza
vezira dolazili su kuttab (sekretari), koji su, zajedno sa vezirima, sačinjavali
savjet (diwan). Provincijama, kojih je bilo, ne uzimajući u obzir Kordovu, šest,
upravljali su civilni i vojni upravitelji zvani valije (wdli). Neki važni
gradovi također su bili pod valijama (walis). Pravdu je dijelio kalif, koji je,
po pravilu, sudačku vlast prenosio na kadije f gadiš), na čijem je čelu stajao
qddi al-qudah u Kordovi. Krivične i redarstvene slučajeve saslušavao je
specijalni sudac sahib al-shurtah. Drugi specijalni sudac u Kordovi, sahib-al-
mazalim, saslušavao je žalbe protiv državnih službenika. U obične kazne ulazila
je globa, šibanje, zatvor, unakazivanje i, u slučaju huljenja, hereze i
odmetništva od vjere, smrt. Interesantan službenik bio je muhtasib (šp.
almotacen), koji je, pored uprave nad policijom, vršio dužnost nadzornika
trgovine i pijaca, provjeravao utege i mjere i intervenirao u slučajevima
kockanja, seksualnog nemorala i nedoličnog oblačenja u javnosti7.
Industrija Državni prihodi su uglavnom ovisili o visini ca-
rine nametnute na uvoze i izvoze. Pod Kalifatom je Španija
bila jedna od najbogatijih i najgušće naseljenih zemalja u Evropi. Prijestonica
se ponosila sa nekih trinaest tisuća tka-ča i naprednom kožarskom industrijom.
Iz Spanije je u Maroko donesena vještina štavljenja i modeliranja kože, a iz ove
dvije zemlje ona je prešla u Francusku i Englesku, kao što pokazuju termini kor-
dovska koža (eng. cordovan), obućar, (cordwainer), marokanska koža, maroken
(morocco). Vuna i svila nisu tkane jedino u Kordovi nego i u Malagi, Almeriji i
drugim centrima8. Svilogojstvo, prvobitno kineski monopol, muslimani su donijeli
u Španiju, gdje je cvjetalo. Almerija je proizvodila staklarsku i bronzanu robu.
Paterna u Valenciji, bila je centar grnčarstva. Jaen i Algarva bili su poznati
6 Hrotsvithia u Scriptores rerum Germanicarum; Hrosvithae
opera, izd.
Paulus de Winterfeld (Berlin, 1902), str. 52, 1.12.
7 Al-Saqati, Fi-Adab al-Hisbah, izd. Colin i Levi—Provengal (Pariš,
1931),
str. 3. i slj.; Levi—Provengal, L'Espagne Musulmane au X^me siecle (Pariš,
1932), str. 79—96.
8 Maqqari, vol. I, str. 102, 123—4.
478
POLITIČKE INSTITUCIJE
479
480
482
POLITIČKE INSTITUCIJE
Međutim, zajedljiva zabilješka analiste monaha bolje odražava osjećanja
hrišćana: »God. 1002. umro je Almanzor, i sahranjen je u paklu.«51
483
madll 1010)
6. 'Abd-al-Rahman IV (1018)
7. 'Abd-al-Rahman V (1023)
9. Hisham III (1027—31)
31*
484
POLITIČKE INSTITUCIJE
485
Ove je godine Hisham III al-Mu'tadd ponovo za Uma jade osvojio prijesto.
Međutim, monarh sa pedeset i četiri godine nije se mogao nositi sa nemirnom
situacijom. Umorni od beskonačnih promjena na vrhovima vlasti, Kordovljani na
kraju odluče da preduzmu radikalne mjere i da uopće dokinu Kalifat. Hisham je sa
svojom porodicom bio zatvoren u jedan strašan podrum koji se nalazio uz džamiju.
Ovdje je, u potpunoj tami, i napola premrznut u svom oskudnom odijelu, jadni
suveren, skoro se gušeći od pokvarena zraka, satima sjedio pokušavajući da
zagrije na svojim prsima svoju malu kćerkicu, koju je od srca očinski volio. U
međuvremenu su veziri držali javnu skupštinu, koja je za sva vremena proglasila
dokinuće Kalifata i izabrala državno vijeće pod rukovodstvom nekog abu-al--Hazma
ibn-Jahwara. Hisham je dao epohalnu izj-avu kada je molio za svjetlo i komadić
kruha za svoje ogladnjele dijete64.
487
sve dok je nisu god. 1141. pobijedili hrišćani7. Među ovim stranačkim kraljevima
civilizovana porodica Abadida u Sevilji bila je, bez sumnje, najjača8.
m i
488
490
491
Progoni
Pod murabitima, skorašnjim islamskim obraćenicima i baštinicima barbarske
ostavštine, koja još nije bila izumrla, razbuktao se vjerski žar kod nekih
vjerskih zelota (fanatika), koji je doveo početkom dvanaestog stoljeća do mu-
čeništva mnogih hrišćana, Jevreja, pa čak i slobodoumnih muslimana. U toku
vladavine pobožnog Alije (1106—43), sina i nasljednika Yusufova, al-Ghazzalijeva
su djela u Španiji i Magribu32 bila stavljena na crnu listu ili spaljena zbog
primjedbi za koje se smatralo da umanjuju ugled teologa (faqihs), među koje su
spadali i malakit-ski naučnici pravne škole, koju su podržavali murabiti. Al-
Ghazzali se, međutim, stavio na čelo liste istočnih teologa, koji su otvoreno
izražavali da odobravaju legalno mišljenje andaluzijskih teologa (ja-qlhs), da
je Yusuf ibn-Tashfin oslobođen svih obaveza vjernosti koje je dao stranačkim
kraljevima u muslimanskoj Spaniji i da je ne samo bilo njegovo pravo nego i
njegova dužnost svrgnuti ih sa prijestolja33. U Luceni, koju al-Idrisi34 naziva
jevrejskim gradom, osnivač murabitske vlasti u Spaniji pozvao je najbogatije
ljude među svojim istovjernicima u islamskom svijetu da iz svojih džepova
podmire deficit državne blagajne. Pod Umajadima se pravni status špan-skih
Jevreja znatno popravio u poređenju s onim koji su uživali pod vizigotskim
kraljevima i oni su brojčano ojačali. Za vrijeme kalif o-vanja 'Abd-al-Rahmana
III i njegova sina al-Hakama, a zahvaljujući uticaju njegova rizničara Hasdav
ben-Shapruta, mnogi su Jevreji došli s istoka. Kordova je postala centar
talmudske škole, čije osnivanje obilježava početak cvjetanja andaluzijske
jevrejske kulture35. Španski Jevreji su se služili arapskim jezikom i arapskim
načinom oblačenja i imali su iste manire kao i Arapi.
492
strane Alfonza VI god. 108537. Ovaj Alfonzo, kao i više njegovih nasljednika
upotrebljavali su arapsko pismo na novcu. Jedan od prvih aragonskih kraljeva,
Petar I (-f-1104), znao je samo arapsko pismo. Čak i kada su pisali latinski,
Mozarapi su se služili arapskim slovima. Odmah poslije muslimanskog zauzimanja
zemlje dijelovi Biblije su očigledno prevedeni na arapski38, a god. 946. Izak
Velaskez (Isaak Velasqez), Kordovljanin, sa latinskog je preveo Evanđelje sv.
Luke i, možda, tri druga Evanđelja39.
Na temelju jatwa (vjersko mišljenje) svojih teologa Yusuf je god. 1099.
naredio da se sa zemljom sravni lijepa crkva, sagrađena u doba Vizigota, koja je
sada bila u posjedu granadskih Mozarapa. Isti stanovnici Granade su god. 1126.
bih' mačem pogubljeni ili protjerani u Maroko zato što su stupili u prepisku sa
nekim hrišćanskim suverenom na sjeveru. Poslije drugog protjerivanja, nakon
jedanaest godina, malo je Mozarapa ostalo u Španiji.
Vrlo je teško u ono doba bilo povući rasnu demarkacionu liniju između
Mozarapa i muslimana u gradskim općinama. Kao što smo ranije istakli, pravih
Araibljana je od samog početka bilo relativno malo u osvajačkoj vojsci i među
kolonistima. Arapi su bili uglavnom vojne starješine i visoki službenici. Broj
žena koje su pratile vojsku i prve useljenike bio je takođe neznatan. Bolesti i
ratovanja decimirali su prve osvajače i koloniste. Poslije četvrte generacije
mora da je znatno istančala arabljalnska krv zbog međusobnih sklapanja brakova
sa domaćim ženama. Konkubine, robinje i ratne zarobljenice vrlo su potpomogle
proces amalgamiziranja, kao i u drugim zemljama. Ispitivanja Ribere40 pokazala
su da su čak i muslimani u Španiji, tzv. Ma-uri, bili pretežno španske krve. Po
mišljenju ovog modernog špan-skog naučnika, u žilama Ishama II, trećeg
umajadskog kalifa, jedva da je bilo više od jedne tisućnine arapske krvi.
•
Sid Izazivač
U ranom murabitskom periodu svoje ratničke podvige vršio je najromantičniji od
svih moza-rapa i u isto vrijeme najslavniji među junacima španskog viteštva,
Rodrigo Diaz de Bivar, bolje poznat kao Sid41. Potomak plemićke kastiljske
porodice, Rodrigo je najprije stupio u službu Alfonza VI, ali ga je kasnije on
protjerao sa kastiljskih posjeda. Tada se Sid posveti viteškoj karijeri
pristajući sad uz jednu sad uz drugu stranku i, prema prilikama, borio se nekada
protiv muslimana, a nekada i protiv svojih istovjernika. Po svom ponašanju on je
skoro isto toliko bio musliman koliko i hrišćanin. Dok je bio u službi hudidske
dinastije u Saragosi, Rodrigo se ovjenčao slavom i od svojih musli-
37 Za neke njihove spise vidi Angel Gonzales Palencia, Los
Mozdrabes
de Toledo en los siglos XII y XIII, 4 vols. (Madrid, 1926—30).
38 Vidi str. 466.
39 Georg Graf, Die Christlich-arabische Literatur bis zur
jrankišchen Zeit
(Freifourg ion Breisgaiu, 1905), str. 27.
40 Julian Ribera y Terrago, Disertaciones y opusculos (Madrid,
1928), vol. I,
str. 12^—35, 109—12.
41 Od ar. sayyid, u običnom govoru sld, gospodin.
493
manskh vojnika dobio naziv el Cid Campeador42. Kruna dostignuća Sida Izazivača
bila je zauzimanje Valencije, god. 1094, koju je on držao uprkos murabitskih
napada sve do svoje smrti god. 1099. U srednjovjekovnim pričama Sid je živio kao
nacionalni španski heroj, primjer viteštva i njegov šampion protiv nevjernika.
Španske su balade oko njegova imena splele aureolu svetosti. Filip II (f 1598)
čak ga je predložio papi za kanonizaciju. Epska pjesma Cantar de mio Cid,
satkana oko Sidova imena sredinom 12. stoljeća, jedna je od najvećih i
najstarijih poema, pjesma koja je veoma uticala na špan-sku misao kasnijih
perioda i mnogo doprinijela uvođenju domaćeg jezika i učvršćenju nacionalnog
karaktera.
1. Yusuf <1090—1106)
2. 'Ali (1106—43)
3. Tashfln (1143—6)
4. Ibrahlm (1146) 5. Ishaq (1146—7)
44 Ibn-Khaldun, vol. VI, str. 225; ibn-al-Athlr, vol. X, str. 400. Isp.
Marra-kushi, str. 128; ibn-abi-Zar1, vol. I, str. 110; ibn-Khalliikan, vol. II,
str. 426.
494
litve u ime Mahdija ili njegova kalifa mjesto u ime abasidskog kalifa, kako je
do sada bio običaj50.
Al-Mansur Poslije dugog i slavom ispunjenog vladanja,
'Abd-al-Mu'min je umro god. 1163. Među najveće i
najpoznatije njegove nasljednike spada njegov unuk abu-Yusuf Ya'qub al-Mansur
(1184—99), koji je, kao i mnogi drugi berberski vladari, bio sin neke hrišćanske
robinje51. Na al-Mansurov dvor je Salah-al-DIn (Saladin) poslao sa skupocjenim
poklonima poslanstvo koje je predvodio nećak Usamaha ibn-Munqidh. Salah-al-Din,
koji je priznavao abasidskog kalifa, _akreditovao je poslanstvo na naslov amir
al-Muslimin, mjesto na arnir al-mu'minin. Zbog toga se al-Mansur najprije
skanjivao da li da preuzme akciju. Kasnije, kažu, ipak je poslao u pomoć
muslimanima sto osamdeset lađa protiv krstaša52.
Postojeći al-Mansurovi arhitektonski spomenici spadaju u red najznačajnijih
spomenika kako Maroka tako i Španije. U Sevilji, u koju su Muvahidi premjestili
god. 1170. svoju prijestonicu53, njegovo stupanje na prijesto bilo je obilježeno
podizanjem tornja, koji je sada poznat pod imenom Giralda. Taj je toranj vezan
za veliku džamiju. Na mjestu ove džamije, čija je izgradnja započeta 1172. a
dovršena 1195. god., stoji danas katedrala. U Maroku je, prema alek-sandrijskom
obrascu54, sagradio Ribat al-Fath, a u Marakešu je podigao bolnicu, za koju je
njegov savremenik al-Marrakushi53 mislio da joj nema ravne u svijetu56.
Glavna želja muvahidskih kalifa u Španiji bila je nastavljanje svetog rata,
ali oni u tome nisu imali osobitog uspjeha. Katastrofalni poraz kod Las Navas de
Tolosa god. 1212. imao je za poosljedicu njihovo protjerivanje sa Poluotoka. Ova
se bitka, koju Arapi nazivaju bitkom al-'Uqab (brežuljak), odigrala sedamdeset
milja istočno od Kordove. Hrišćanskom vojskom, u kojoj je Aragon predstavljao
njegov kralj, Navaru njezin kralj, a Portugaliju kontingent templara i drugih
vitezova, komandovao je Alfonzo VIII kastiljski. Među njegovim snagama su se
nalazili i francuski krstaši. Kalif Muhammad al-Nasir (1199—1214), al-Mansurov
sin, bio je na čelu arapskih trupa, kojih je bilo »600.000«, ali je od toga
broja uspjelo da izbjegne smrti samo jedna tisuća57. Al-Nasir je pobjegao u
Marakeš, gdje je poslije dvije godine umro. Muvahidskom režimu u Španiji sada je
50 Za muvahidski khutbah vidi Marrakushi, str. 250—51.
51 Maarrakuishi, str. 189; ibn-abi-Zair', vol. I, str.
142; ibn-abi-Dlnar,
str. 116-47.
« Ibn-Khallikan, vol. III, str. 381; ibn-Khlaildun, vol. VI, str. 246.
58 Maqqari, vol. II, str. 693.
54 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 379.
" Str. 209.
58 Za njegove druge građevine vidi ibn-abi-Zar', vol. I, str. 143, 151—2.
67 Maqqari, vol. H, str. 696. Isp. Marraikushi, str. 236; ibn-abi-Zar",
vol. I, str. 159. Savremeni engleski hroničar tvrdi da je al-Nasir primio god.
1213. od toralja Ivana*, slavnog po povelji Magma Charta i brata Ričarda Lavljeg
Srca, (poslanstvo ikoje mu je ponudilo da mu Engleska plaća danak i da ona
hrišćansku vjeru zamijeni islamskom.
500
501
502
mu se, navodno, njegova majka, do tada njegov zloduh, obratila ovim riječima:
»Ti plačeš kao žena za onim što nisi kao muškarac mogao odbraniti.« Kamenita
uzvisina, odakle je on posljednji put tužno bacio oproštajni pogled, poznata je
pod nazivom El Ultimo Suspiro del Moro (posljednji uzdah Maura).
Abu-'Abdullah se najprije nastanio na svom doznačenom imanju, ali se kasnije
povukao u Fas (Fez), gdje je umro 1533—4. i tu su njegovi potomci one godine
kada je al-Maqqari76 sastavljao svoju istoriju (1627—8) još bili predmet
sažaljenja, »jer su se ubrajali među prosjake«.
503
Filip II izdao je zakon tražeći da svi preostali muslimani smjesta napuste svoj
jezik, vjeru, institucije i način života. On je čak naredio da se poruše sva
španska kupatila kao ostatak bezvjerja. Ustanak, drugi istog karaktera, podignut
je u Granadi i proširio se na susjedna brda, ali je ubrzo bio ugušen. Posljednje
naređenje za protjerivanje potpisao je Filip III god. 1609, poslije čega je
uslijedila masovna i prisilna deportacija praktično svih muslimana sa
španjolskog tla. Govori se da je oko pola milijuna ljudi stigla ova sudbina. Oni
su se iskrcali na obalama Afrike ili su uzeli lađe i otplovili u udaljenije
islamske zemlje. Od ovih moriska su uglavnom popunjavani redovi marokanskih
gusara. Cijeni se da je između pada Gra-nade i prve decenije sedamnaestog
stoljeća protjerano ili pogubljeno oko tri milijuna muslimana. Maurski problem
je zauvijek riješen u Španiji, koja je postala očit izuzetak od pravila da se
arapska civilizacija zastalno učvrstila gdje god je bila zasađena. »Mauri su
bili protjerani; za kratko vrijeme hrišćanska Španija je zasjala kao mjesec sa
posuđenim svjetlom. Zatim je došlo pomračenje, i u toj tami od tog vremena
Španija stalno gmiže«80.
80 Lane-Poole, Moors in Spain, str. 280.
POGLAVLJE XL
DUHOVNI DOPRINOSI
DUHOVNI DOPRINOSI
-'Abd-Rabbih bio je potomak nekog oslobođenog roba Ishama I. Svoju slavu on
duguje antologiji različitih pjesama koja nosi naslov al-'Iqd al-Farld3
(jedinstvena ogrlica) i koju je on lično sastavio. Ona iza knjige pjesama al-
Aghdni zauzima prvo mjesto među djelima o literarnoj istoriji Arapa. Ipak
najveći naučnik i najoriginalniji mislilac medu španskim muslimanima bio je
'Ali-ibn-Hazm (994—1064), jedan od dva ili tri najplodnija uma i jedan između
najplodnijih pisaca islama uopće. Ibn-Hazm je tvrdio da potječe od nekog
perzijskog klijenta, ali je u stvari bio unuk španskog muslimanskog obraćenika
sa hrišćanstva. U mladosti on je krasio, u svojstvu vezira, propadaj uće dvorove
'Abd-al-Rahmana al-Mustazhira i Hishama al--Mu'tadda4, ali kada je propao
Umajadski Kalifat, povukao se u samoću i predao se sav književnom radu. Ibn-
Khallikan5 i al-Qiftic pripisuju njemu četiri stotine svezaka o istoriji,
teologiji, predaji, logici, poeziji i srodnim predmetima. Kao predstavnik
zahiritske škole pravne nauke i teologije (škole doslovnog tumačenja), već davno
preživjele, on je bio neumoran isto kao što je bio aktivan u svojoj literarnoj
djelatnosti. U svom djelu Tawq al-Hamdmah7 (grličina ogrlica), antologiji
ljubavne poezije, on veliča platonsku ljubav. Njegovo najvrednije sačuvano djelo
ipak je al-Fasl ]i al-Milal w-al-Ahwd' w-al--Nihal8 (odlučna riječ o sektama,
herezama i vjeroispovijestima), koja mu je pribavila slavu prvog naučnika na
polju komparativne religije. U ovome djelu on je istakao poteškoće biblijskih
priča, koje nisu uznemirivale druge duhove sve do pojave visoke kritike u
šesnaestom stoljeću.
Za istoriju književnosti period stranačkih kraljeva, naročito Aba-dida,
murabita i Muvahida, bio je osobito važan. Kulturno sjeme posijano u umajadskom
periodu nije dalo prave plodove sve do sada. Građanski ratovi, kojima se
završava period Uma jada, i kasniji dolazak novih dinastija omogućili su da
takvi centri kao što su Sevilja, Toledo i Granada bace u zasjenak Kordovu. Iz
ovog posljednjeg grada arabizirani hrišćani, Mozarapi, koji su bili dobro
upućeni u arapsku književnost, prenijeli su mnoge elemente arapske kulture u
druga sjeverna i južna kraljevstva. U prozi basne, pripovijetke i poučne priče,
koje su počele cvjetati u zapadnoj Evropi u toku trinaestog stoljeća, pružaju
nesumnjive analogije sa ranijim arapskim djelima koja su bila indijsko-
perzijskog porijekla. Ljupke basne Kalllah wa--Dimnah prevedene su na španski za
vladavine kastiljskog i leonskog Alfonzai Mudrog (1252—84), a malo kasnije na
latinski ih je preveo neki pokršteni Jevrejin. Neki perzijski prevod postao je,
posredstvom
3 Više izdanja, nijedno kritično. Ono koje je ovdje upotrebij<avaaio
ima
3 volumena (Cairo, 1302).
4 Yaqut, Udaba', vol. V, str. 87.
5 Vol. II, str. 22.
6 Str. 233.
7 Izd. D. K. Petrof (Leyden, 1914); prev. A. R. Nyikl, The Dove's
Neck-Ring
about Love and Lovers (Pairis, 1931).
8 Nema naučnog izdanj.a. Izdanje koje je ovdje upotrebljavano ima pet
volumena (Cairo, 1347—8). Vidi Asin, Abenhdzam de Cordoba y su historia
critica de las idedss religiosas, 5 vol. (Madrid, 1927—32).
506
DUHOVNI DOPRINOSI
507
od ruke svoga patrona al-Mu'tamida u Sevilji god. 1086.n. Pored toga što je bio
savršen pjesnik, ibn-Zaydun je bio i izvrstan sastavljač pisama. Njegovo je
pismo, koje se vrlo mnogo čitalo, ono u kojem on napada ibn-'Abdusa, ibn-
Jahwarova ministra i svoga rivala za ruku ljepotice Wallade. Više stihova koje
je ibn-Zaydun12 uputio Walladi opisuju izvanrednu ljepotu dvorca al-Zahra' sa
njezinim vrtovima i pokazuju duboko osjećanje za prirodu, što je karakteristično
za špansku arapsku poeziju.
Lijepa i talentovana Walladah (t 1087), čuvena takođe zbog svog ličnog šarma
i književne nadarenosti, bila je španska Sapfo. Čini se da su arapske žene
pokazale naročit ukus i sposobnost za poeziju i književnost. Al-Maqqari13
posvećuje čitav jedan odlomak ovim ženama Andaluzije u kojih je »rječitost bila
drugi instinkt«. Walladina kuća u Kordovi bila je stjecište duhovitih ljudi,
naučnika i pjesnika14.
Među manje poznatim pjesnicima mogu se spomenuti abu-Ishaq ibn-Khafajah15 (-
f-1139), koji je proveo svoj život u malom selu južno od Valencije jer nije htio
da se udvara beznačajnim kraljevima svoga vremena, i mladi razuzdani pjesnik iz
Sevilje Muhammad ibn--Hani' (937—73), koji je uputio više panegirika fatimidskom
kalifu al-Mu'izzu16. Smatralo se da je ibn-Hani' bio zaražen mislima grčkih
filozofa17.
Muwashshahs Oslobodivši se do izvjesnih mjera konvencio-
nalnih okova, španska arapska poezija razvila je nove
metričke forme i postala osjećajna i nježna skoro kao današnja moderna lirika,
sačuvavši svoju prirodnu ljepotu. U svojim baladama i ljubavnim pjesmama ona je
ispoljila nježna, romantička osjećanja, koja su prethodila pogledima
srednjovjekovnog viteštva. Do početka jedanaestog stoljeća u Andaluziji su se
razvili lirski oblici muwashshahi8 i zajal. Oba su se oblika zasnivala na
refrenu za hor i, van svake sumnje, oni su pjevani. Muzika i pjevanje su
upotrebljavale i zadržale svugdje vezu sa poezijom.
Abu-Bakr ibn-Quzman (f 1160), putujući pjesnik iz Kordove, putovao je od
grada do grada pjevajući pjesme u slavu velikaša. On je podigao zajal, koji je
dotad bio u rukama improvizatora, na rang
11 Marrakushi, str. 89; ibn-Khaqan, str. 98—9. Isp. ibn-Khallikan, vol.
II,
str. 370.
12 Dlwan, izd. Kamil Kilani i (Abd-al-Rahman Khallfah (Cairo,
1932),
str. 257—8; prev. kod Nicholsona, Literary History, str. 425.
13 Vol. II, str. 536—639.
14 Ibn-Bassam, str. 376.
15 Njegov Dlwdn objavljen je u Kadru god. 1286. O njegovu životu vidi
ibn-Khaqan, str. 231—42; ibn-Khallikan, vol. I, str. 23—4.
16 Zahid 'Ali, Tabyln al-Ma<ani ji Shalrh Dlwan ibn-Hani'
(Cairo, 1352),
str. I i slj.
17 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 367; Maqqairi, vol. II, str. 444.
18 Tako nazvan zbog uipoređivanja sa wishah, dvostrukim pojasom ukra
šenim šarenim biserima, koji žene nose dij'agonalno oko tijela od ramena
do bokova.
508
literarnog oblika19. Sto se tiče druge vrste narodnih pjesama mu-loashshah, ona
se ne samo razvila u Španiji nego je tu i ponikla i odatle se proširila po
sjevernoj Africi i Istoku. Među poznatim pjesnicima muwashshah bili su abu-al-
'Abbas20, al-Tutlli, slijepi pjesnik iz Tudele, koji je umro mlad god. 1126,
nakon što je pjevao u slavu 'Alije, sina i nasljednika Yusufa ibn-Tashfina;
zatim Ibrahim ibn--Sahl21 (-f-1251 ili 1260), seviljski obraćenik sa judejstva,
čija sklonost vinu dovodi u sumnju njegov islam. Ovamo spada i Muhammad ibn-
Yusuf abu-Hayyan (1256—1344) iz Granade, poliglot berberskog porijekla, koji je
također napisao perzijsku, tursku22, koptsku i etiopsku gramatiku23. Od njih je
ostala očuvana samo turska.
Arapska poezija općenito, a naročito lirika, izazvala je divljenje domaćih
hrišćana i postala moćan faktor u procesu asimilacije. Dva takva oblika zajal i
muwashshah razvili su se u kastiljski narodni stih villancico, koji se mnogo
primjenjivao u hrišćanskim himnama i božićnim pjesmama. Sekstet, koji se u svom
originalnom obliku vjerovatno rimovao CDE, CDE, nastao je možda pod uticajem
arapskog za jala, čiji se obrasci mogu naći u djelima andaluzijskih pjesnika.
Al-Qazwlni21 (f 1283) tvrdi da u Šilbu (Silves), u južnom Portugalu, čovjek može
sresti i orače koji su sposobni da improviziraju stihove. Ovo podsjeća na mnoge
ljude u današnjem Libanu, qawwa-lun, koji improvizirano stvaraju narodne pjesme,
od kojih neke oni još uvijek nazivaju zajal i mmvashshah. Pojavljivanje određene
literarne sheme platonske ljubavi na španskom jeziku već u osmom stoljeću
ukazuje na očigledan uticaj arapske poezije. U južnoj Francuskoj prvi
provansalski pjesnici se pojavljuju u punoj snazi pred kraj jedanaestog
stoljeća, opisujući tanane ljubavne osjećaje jednim bogatim, fantastičnim i
slikovitim načinom izražavanja. Trubaduri25, koji su živjeli u dvanaestom
stoljeću, imitirali su svoje južne savre-menike, pjesnike zajala. Po ugledu na
arapske presedane, kult gospođe iznenada se pojavljuje u jugozapadnoj Evropi.
Chanson de Ro-land (pjesma o Rolanu), najotmjeniji spomenik rane evropske
književnosti, čija pojava prije 1080. godine obilježava početak nove
civilizacije — civilizacije Zapadne Evrope — jednako kao što Homerove pjesme
obilježavaju početak istorijske Grčke, svoje postojanje može da zahvali svome
kontaktu sa muslimanskom Španijom.
19 Ibn-Khalduin, Muqaddamah, str. 524. Ibn-Quzmanove pjesme objavio
je A. R. Nykl, El_ cancionero (Madrid, 1933).
20 Ibn-Khaqan, str. 273. daje .krivo ime; ilbn-
Khaldun, Muqaddamah,
str. 519.
_21 Njegov Dlwdn štampan u Beirutu god. 1885. O njemu vidi Kutubi, Fawdt,
vol. I, str. 29—35; Maqqari, vol. II, str. 351—4; Soualah Mohammed, Ibrahim Ibn
Sahl (Algiers, 1914).
22 Al-Idrak li-Lisdn al-Atrdk, izd. Ahmed Caferoglu (Istanbul,
1930--31);
prva ili druga (najranija turska gramatika.
23 Kutubi, vol. II, sibr. 356; Maqqari, vol. I, str. 823. i
slj. Za druge pje
snike vidi Ibn-Khiaiduinr Muqaddamah, str. 518—34.
24 Athdr, str. 364. R. Menendez Pidal u Bulletin hispanique, vol.
40 (1938),
str. 337. i slj. A. R. Nyfcl u ibid., vol. XLI (1939), str. 305—15.
25 Ova je riječ možda došla od ar. tarab, muzika, pjesma; Ribera,
Diser-
taciones, vol. II, str. 141.
DUHOVNI DOPRINOSI
509
510
Kada sam živio u Kordovi, posjetio sam njezino tržište knjiga tražeći
jednu koja me naročito interesovala. Najzad mi je u ruke došao primjerak lijepo
ispisane i otmjeno povezane knjige. Pun veselja, počeo sam se za nju nadmetati,
ali uvijek me je nadmašio nelko drugi, sve dok nije cijena prešla dozvoljenu
granicu. Ja sam tada rekao licitatoru: »Pokaži mi toga moga takmaca koji je
podigao cijenu više nego što vrijedi knjiga.« On ine zatim odveo do jednog
čovjeka odjevenog u otmjeno odijelo. Pristupajući, ja sam mu rekao: »Neka Alah
očuva našeg gospodina faqlha krepkog i čilog! Ako vam je naročito stalo da
kupite ovu knjigu, ja ću je se okaniti, jer je već nadmetanje prešlo granicu.«
On mi odgovori: »Ja nisam faqlh, niti znam sadržaj knjige. Ali sam upravo
osnovao biblioteku i' učinio na 'tom poslu mnogo kako bih se mogao ponositi među
poznatim ličnostima svoga grada. Ima još praznog prostora u njoj koji će upravo
ova knjiga ispuniti. Vidjevši je ispisanu lijepim rukopisom i dobro povezanu, ja
sam je zavolio i nije mi mnogo stalo koliko ću za nju platiti, jer, hvala
Alahiu, ja sam imućan čovjek.«
Ovo nagomilavanje knjiga u Andaluziji ne bi bilo moguće da nije bilo lokalne
industrije pisaćeg papira, jednog od najvećih doprinosa islama Evropi. Bez
papira, štampa pokretnog tipa, koja je pronađena oko sredine petnaestog stoljeća
u Njemačkoj, ne bi bila uspješna, a bez papira i štampe narodno prosvjećivanje u
Evropi, na onom stepenu do kojeg se razvilo, ne bi takode bilo moguće. Iz
Maroka, u koji je industrija papira bila uvezena s Istoka, ona je prešla u
Španiju sredinom dvanaestog stoljeća30. Yaqut31 spominje Šatibu (Jativa) kao
industrijski centar papira u Spaniji. Filološki podsjetnik ove istorijske
činjenice je engleska riječ »ream« (rizma — 480 araka). Ona je, preko staro
francuskog oblika iste riječi rayme, koja je izvedena iz španske riječi resma,
pozajmljena od arapske riječi rizmah, koja znači svežanj. Poslije Španije,
vještina proizvodnje papira prešla je u Italiju (ča 1268—76), a i to je rezultat
muslimanskog uticaja, vjerovatno iz Sicilije. Francuska takode može da zahvali
svoje prve fabrike papira Spaniji, a ne krstašima, kako neki tvrde. Iz ovih
zemalja industrija se proširila svuda po Evropi. (Abd-al-Rahmanov sekretar
obično je pisao svoja službena saopštenja kod kuće, a zatim ih je slao u
specijalnu kancelariju radi umnožavanja — neki oblik štampe (tab', možda
štamparija na valjku) — odakle su kopije slate raznim vladinim službama32.
Poslije propasti muslimanske moći u Spaniji se održalo manje od dvije tisuće
svezaka, koje su iz raznih arapskih biblioteka pokupili Filip II (1556—98) i
njegovi nasljednici. Oni su činili jezgro Es-kurijalne biblioteke (Escurial
Librarv), koja se još uvijek nalazi nedaleko od Madrida. U prvoj polovini
sedamnaestog stoljeća Sharif Zaydan, marokanski sultan, bježeći iz svoje
prijestonice, poslao je svoju biblioteku lađom, ali je njezin kapetan odbio da
iskrca knjige na određenom mjestu zato što nije unaprijed primio čitavu isplatu.
Na svom putu za Marsej lađa je pala u ruke španskih gusara i njezin
Papir
DUHOVNI DOPRINOSI
511
512
DUHOVNI DOPRINOSI
513
514
DUHOVNI DOPRINOSI
515
516
DUHOVNI DOPRINOSI
517
518
Botanika i medicina
Na području prirodnih nauka77, naročito čiste i primijenjene botanike, kao i u
oblasti astronomije i matematike, zapadni muslimani su obogatili svijet svojim
istraživanjima. Oni su pravilno ocijenili spolne razlike kod takvih biljki kao
što su palma i konoplja. Oni su razdijelili biljke u one koje rastu iz sadnica,
zatim u one koje nastaju iz sjemena i, najzad, u one koje su samonikle, što se
vidi iz odgovora ibn-Sab'ina na jedno od pitanja koja mu je postavio car
Fridrih78. Kordovski liječnik al-Ghafiqi79, abu-Ja'far Ahmad ibn-Muhammad
76 David E. Smith i Louis C. Karpinski, The Hindu-Arabic
Numerals
(Boston i London, 1911), str. 65. i slj.; Solomon Gandz u Isis, vol. XVI (1931),
str. 393—424. Vddi iibn-Khaldun, Muqqadamah, str. 4, 1.22.
77 O konju i konjanicima vidi ibn-Hudhayl, Hilyat al-Fursdn wa-
Shi'ar
al-Shuj<an, izd. Louis Mercier (Pariš, 1922); prev. Mercier, La parure
des
cavaliers et l'insigne des preux (Pariš, 1924).
78 Vidi str. 529.
79 Ghafiq je bio ©rad blizu Kordove.
DUHOVNI DOPRINOSI
519
Ibn-al-Baytar
Najpoznatiji španski botaničar i apotekar, zapravo, cjelokupnog muslimanskog
svijeta, bio je 'Abdullah ibn-Ahmad ibn-al-Baytar, dostojan nasljednik Diosko-
rida. Rođen u Malagi, ibn-al-Baytar je putovao kao sakupljač trava po Španiji i
po cijeloj sjevernoj Africi. Kasnije je, kao glavni poznavalac trava83, stupio u
službu Ajubida al-Malika al-Kamila u Kairu. Iz Egipta je pravio daleka putovanja
svuda po Siriji i Maloj Aziji. Umro je god. 1248. u Damasku, ostavivši dva djela
posvećena svome patronu al-Salihu Ayyubu, koji je, kao i njegov predšasnik al-
Ka-mil, imao za svoju sirijsku prijestonicu Damask. Jedno od ovih djela, al-
Mughni fi al-Adwiyah al-Mujradah, obrađuje lijekove; drugo, al-Jami'ji al-
Adwiyah al-Mu/rađah84, zbirka je »običnih lijekova« iz
80 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 52. Skraćeno izdanje, 'koje
je pripremio
čuveni hrišćanski istoričar ibn-al-'Ibri, nedavno je štampano pod naslovom
MimtaJchab Kitab Jami' al-Mujradat, izd. Max Meverhof i Jurji §ubhi (Cairo,
1932?), s engleskim prevodiom. Ibin-al-'Ibrijev skraćeni prevod na sirijski je
izgubljen.
81 Muqadddmah, str. 412.
82 U svojoj Bibliotheca Arabico-Hispana Escurialensis, vol.
I, (Madrid,
1760), str. 323. i slj., libanski naučnik Michael Casiri (Ghaziri) prvi je
obratio
pažnju na potpun rukopis ibn-al-'Awwamova djela u Escurialu. Casirijev
učenik Josef Antonio Banqueiri izdao ga je sa š^painskim prevodom, 2 vol.
(Madrid. 1802); <prev. Clement—Mullet, Le Livre d'agriculture, 2 vol., u 3 pts.
(Pariš, 1864—7). Ne zadovoljava ni izdanje ni prevodi.
83 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 133; Maqqari, vol. I, str.
934; Kutubi,
vol. I, str. 261. Ibn-abi -Usajfoi'ah bio je učenik ibn-al-Baytara i skupljao je
zajedno s njim biljke 01 okolini Damaska.-
84 Al-Jami li-Mufradat al-Adwiyah w-al-Aghdhiyah, 4. vol. (Bulaq,
1921);
njemački prevod od Josepha v, Sontheimera, 2 vol. (Stuttgart, 1840—42), ne
zajdovoljava; f rane. prev. Lucien Leclerc u Notices et extraits des manuscrits
de la Bibliotheque Nationale, vol. XXIII (Pariš, 1877), pt. I, vol. XXV (1881),
pt. I, vol. XXVI (1883), pt. 1.
520
DUHOVNI DOPRINOSI
521
522
otrovao neki zavidni vezir. Pogrebni govor održao mu je sam kalif. Jedan od
ranijih ibn-Zuhra, djed i imenjak abu-Marwana 'Abd-al--Malika, bavio se
medicinom ne samo u Španiji nego i u Bagdadu, Kejravanu i Kairu95. Drugi
špansko1-arapski liječnik koji se bavio medicinom na istoku bio je 'Ubavdullah
ibn-al-Muzaffar al-Bahili iz Almerije (al-Mariyah). Al-Bahili, pjesnik i
liječnik, stupio je u službu Seldžuka Mahmuda ibn-Malikshaha u Bagdadu i snabdio
ga poljskom bolnicom, koju je prenosilo četrdeset deva96. On je umro u Damasku
god. 1154.
U prvim stoljećima muslimanske dominacije u
srTC71OSC7196 U »N
„ J Španiji istočna kultura je sa višeg nivoa tekla u
Andaluziju, što se može vidjeti iz al-Maqqari-
jeve97 liste španskih učenjaka koji su putovali »u potražnji za naukom« u
Egipat, Siriju, Irak, Perziju, pa čak i u Transoksijanu i Kinu. Međutim, u
sljedećim stoljećima stvari su išle obrnutim tokom, što pokazuju primjeri ibn-
Zuhra i al-Bahilija. Zaista, u dvanaestom stoljeću struja je toliko ojačala da
je preplavila Evropu. U prenošenju arapske medicinske nauke u Evropu,
sjeverozapadna Afrika i Špa-nija, a naročito Toledo, gdje su radili Gerard iz
Kremone i Majki Skot (Michael Scot), igrali su vodeću ulogu. Incijator ovoga
značajnog pokreta upoznavanja Zapada sa naukom Arapa posredstvom latinskih
prevoda bio je Konstantan Afrikanac (j-1087), koji je preveo teoretski dio 'Ali-
ibn-al-'Abbasova djela al-Kitdb al-Malaki98. Rođen u Kartagi, u porodici
beznačajnog porijekla, Konstantin se neko vrijeme vezao uz medicinsku školu u
Salernu, prvu medicinsku školu u Evropi, čije osnivanje legenda pripisuje
četvorici učitelja: Latinu, Grku, Jevrejinu i Saracenu. Konstantinu, zatim
Gerardu iz Kremone (f 1187), prevodiocu al-Zahrawijeva djela Tasrif, al-Rizijeva
djela al-Mansuri, kao i ibn-Sinina al-Qdnun, i Faraju ben-Salimu (Fara-rius,
Faragut), sicilijanskom Jevrejinu, koji je preveo al-Razijev al--Hdwi god. 1279.
i ibn-Jazlahovo djelo Taqwim al-Abddn, srednjovjekovna Evropa ima da zahvali
svoje poznavanje arapske medicine. Na taj su način glavne medicinske tradicije,
muslimanska, jevrejska i hrišćanska, konačno dovedene u takav položaj da su se
mogle amal-gamizirati. Preko ovih i sličnih prevoda više arapskih stručnih
termina ušlo je u evropske jezike. Kao primjer neka nam posluže »ju-lep«, džulep
(ar. julab, od perz. guldb, ružina voda), naziv za ljekovito aromatično piće;
»rob« (ar. rubb) znači gust, s medom ukuhan voćni sok; »syrup«99 (ar. shardb)
rastvor šećera u 'vodi napravljen prema ljekovitoj formuli i često davan kao
lijek sa nekom naročitom terapijom. Riječi »soda«, koja je u srednjovjekovnom
latinskom zna-
95 Sa'id, str. 84, kopirao ga ibn-Abi-Usaybi<ah, vol. II, str. 64; ibn-
Khalli-kan, vol. II, str. 376—7.
16 Maqq<airi, vol. I, str. 899.
97 Vol. I, str. 463—943.
•8 Kirurški dio preveo je na latinski Konstantinov učenik Jovan Sara-censki
(1040—1103), salernitanski liječnik. Vidi str. 334, 597.
99 Za »sherbet« vidi str. 309.
DUHOVNI DOPRINOSI
523
Ben Gablrol
Među najranijim filozofima arapske Španije bio je Jevrejin Salomon ben
Gablrol106 (Avicebron, Avencebrol). Salamon je rođen u Malagi oko 1021. god., a
umro je u
100 Ar. al-kuhl, od toga možda također dolazi eng. »coal«, ugalj.
101 Ar. al-inblq, prvobitno sr.
102 Ar. ithmid, grčkog porijekla.
105 Ar. al-uthdl, posude.
104 Ar. rahj al-ghar, »pećinski prah«.
105 Tutiya' iz samiskrita.
106 Sulayiman ibn-Yahya ibn-Jaiblrul. Isp. §a'id, str. 89.
524
Valenciji oko 1058. god. Kao prvi veliki učitelj neoplatonizma na Zapadu, ben-
Gablrol se često uzima za jevrejskog Platona. Kao i ibn--Masarrah107 prije
njega, i on se zalagao za filozofski sistem koji se pripisuje Empedoklu. Tisuću
godina prije njega Filon (Philo), helenistički Jevrejin, filozof iz
Aleksandrije, dao je istočnjački karakter Platonovoj filozofiji pripremivši je
za hristijanizaciju i islamizaciju, a sada joj je, u obliku grčko-muslimanske
filozofije, ben-Gabirol dao zapadnjački karakter i vratio je Evropi. Glavno
djelo ben-Gabir5la bio je Yanbu' al-Hayah (izvor života)108. Kada je prevedeno
na latinski god. 1150. pod naslovom Fons vitae, odigralo je veliku ulogu u
srednjovjekovnoj skolastici i inspirisalo franjevačku školu.
Ibn-Bajjah
Dvanaesto stoljeće bilo je najveće u istoriji filozofske misli u muslimanskoj
Španiji. Ono započinje s abu-Bakrom Muhammadom ibn-Yahyom ibn-Bajj'om (Avenpace,
Avempace), filozofom, naučnikom, liječnikom, muzičarom, komentatorom
Aristotelovih djela, koji je živio u Granadi i Sa-ragosi, a umro god. 1138. u
Fasu (Fezu). Ibn-Bajjah je napisao više rasprava o astronomiji, u kojima je
kritikovao Ptolemejeve postavke i na taj način pripremio put ibn-Tufaylu i al-
Bitrujiju. Njegove druge rasprave govore o ljekarijama, koje je citirao ibn-al-
Baytar, i o medicini. One su izvršile snažan uticaj na ibn-Rushda109. Međutim,
njegovo najvažnije djelo, koje je jedino, pored oproštajnog pisma nekome
prijatelju, preživjelo, jest filozofska rasprava s naslovom Tadbir al-Mutawahhid
(De regimine solitarii, način življenja usamljenika), koja je došla do nas
jedino u hebrejskom izvodu. Cilj ove knjige je da pokaže kako čovjek bez pomoći
može postići ujedinjenje s aktivnim razumom, a u isto vrijeme da pouči da je
cilj filozofije postepeno savršenstvo ljudskog duha posredstvom ujedinjenja sa
božanskim duhom. Muslimanski biografi su ibn-Bajju smatrali ateistom110.
Ibn-Bajjine filozofske misli pokrenuo je korak dalje abu--Bakr111 Muhammad
ibn-'Abd-al-Malik ibn-Tufayl112, filozof aristo-telovac, koji se u Granadi bavio
liječničkom praksom. Kasnije je postao vezir i glavni dvorski liječnik Muvahida
abu-Ya'quba Yusufa (1163—84). Ovakva kombinacija funkcija nije bila neobična u
muslimanskoj državi. God. 1182. on je dao ostavku na položaj dvorskog liječnika.
Njega je naslijedio njegov mlađi prijatelj filozof ibn-Rushd, koga je on
preporučio kalifu. Ova dva učenjaka obasjavala su neu-
107 Vidi Miguel Asin, Abemasarra y su escuela!. Origines cte
la /ilosofio
hispano musulmana {Madrid, 1914).
108 Njegov Islah al-Akhldq izdao je i preveo
St&phen S. Wise, (New
York, 1901).
109 Ibn-abi-Us.aybi.'iaih, vol. II, str. 63, tvrdi da je
ibn-Rushd ibn-Bajjahov
učenik.
110 Ibn-Khallikara, vol. II, str. 372.
111 Odatle njegovo latinizirano ione Abuibacer.
112 Jbn-al-T.ufayl kod Lbn-abi-Usavbi'aih, vol. II, str. 78. Isp.
ibn-abi-Zar-,
vol. I, str. 135; ibn-Khallikan, vol. III, str. 467.
525
mrlom slavom dvor ranijih Muvahida, dinastije koja je u pitanjima teologije bila
puritanska, ali liberalna u pokroviteljstvu filozofije. Rođen u prvoj deceniji
ovog stoljeća, ibn-Tufayl je umro god. 1185. u Marakešu, prijestolnici Muvahida,
gdje je njegov drugi mecena, kalif abu-Yusuf al-Mansur (1184—99), prisustvovao
njegovoj pogrebnoj svečanosti. Njegovo remek-djelo bilo je originalna filozofska
pjesma pod naslovom Hayy ibn-Yaqzdn (onaj koji živi, sin budnoga)113. Glavna
misao te pjesme je da ljudska sposobnost, i kad nije potpomognuta od izvanjskih
faktora, može doći do saznanja višeg svijeta i postepeno pronaći svoju ovisnost
o vrhovnom biću. Ovu pjesmu, jednu od najljupkijih i• najoriginalnijih u
književnosti srednjeg vijeka, najprije je preveo na latinski Eduard Pokok
(Edward Poc-kocke) Mlađi (l671)114, a poslije je prevedena na većinu evropskih
jezika, među ostalim na holandski (1672), ruski (1920) i španski (1934). Neki su
u njoj tražili porijeklo Robinzona Krusoa. Teorija koju ona razvija jest
evoluciona. Ibn-Tufayl je imena svojih ličnosti pozajmio iz kratke i beživotne
priče ibn-Sine, koja ima isti naslov, ali je inspiraciju dobio od ranijih
pisaca, počevši od al-Farabija.
Najveći muslimanski filozof, ukoliko bi se mjerio po uticaju koji je izvršio
naročito na Zapad, bio je špansko-arapski astronom, liječnik i komentator
Aristotela abu-al-Walid Muhammad ibn-'Ahmad ibn-Rushd (Averroes). Ibn--Rushd je
rođen u Kordovi god. 1162. i pripadao je istaknutoj porodici koja je dala više
teologa i kadija. God. 1169—70. on je bio se-viljski kadija, a dvije godine
kasnije kordovski. God. 1182. njega je pozvao u Marakeš abu-Ya'qub Yusuf da
zamijeni ibn-Tufayla u svojstvu dvorskog liječnika. Yusufov sin i nasljednik al-
Mansur protjerao je ibn-Rushda god. 1194. zbog toga što je sumnjao u njegovo he-
retičko učenje. Povod za to davale su njegove filozofske studije. Međutim,
kasnije ga je natrag pozvao na njegovu dužnost u Marakeš, gdje je on uskoro umro
10. decembra 1198115. Tamo se još može vidjeti njegov grob.
Ibn-Rushdov glavni doprinos medicini bilo je enciklopedijsko djelo s
naslovom al-Kulliyatn6 ji al-Tibb (opći zakoni medicine), u kojem se potvrđuje
činjenica da niko ne može dva puta bolovati od malih boginja. Tu je također
dobro objašnjena funkcija mrežnjače. Međutim, ibn-Rushda liječnika potpuno je
zasjenio ibn-Rushd filozof i komentator. Njegovo glavno filozofsko djelo, izuzev
njegovih ko-
Ibn-Rushd
113 Tj. inteldkit čovjekov proizlazi iz intelekta božjeg.
114 prevod je objavljen >u oktobru zajedno s arapskim tekstom koji je
izdao Edward Pococke Stariji. Više izdamja arapskog teksta pojavilo se u
Kairu i Carigradu god. 1299. Postoji samo jedno kritičko izdanje, i to Leona
Gaufchiera (Algiers, 1900; Beirut, 1936), sa francuskim prevodom.
115 Ibn-abi-Usaybi(ah, vol. II, str. 76—7; iibn-aibi-Zar«, vol. I,
str. 135—6;
ibn-Khallikan, vol. III, str. 467.
116 U lat. iskvareno u Colliget, koje etimološki nema ništa
zajedničko sa
glagolom colligo, skupljati.
526
DUHOVNI DOPRINOSI
527
528
DUHOVNI DOPRINOSI
529
530
DUHOVNI DOPRINOSI
531
•B
POGLAVLJE XLI
UMJETNOST I ARHITEKTURA
Sporedne umjetnosti
Arapi u Španiji nastavili su skoro sve sporedne i praktične umjetnosti koje su
muslimani razvili u drugim zemljama. U obradi metala1, u što ulaze dekoracija,
ispupčene ili ugravirane šare u reljefu, optočen ja zlatom i srebrom2 i pisanje
slova, špansko-maurska škola bila je daleko najbolja. Jedan od najranijih
primjeraka je dragocjena ostavština Hishama II (976—1009), koja se čuva na
velikom oltaru u katedrali Gerone u obliku drvenog sandučića obloženog pločicama
od pozlaćenog srebra koje su obrađene čekićem u obliku presavijenog iista. On
nosi arapski natpis, iz koga se vidi da je to djelo dvojice zanatlija Badra i
Tarifa i da je bilo napravljeno za nekog dvoranina al-Hakama II (961—76) kao
poklon za prestolonasljednika Hishama. U obradi metala, npr. u nožarstvu, izradi
sablji i astrolaba, Toledo i Sevilja3 bili su osobito poznati. Po tvrdoći i
elastičnosti, odmah iza damašćanskih sablji dolazile su toledske. Astrolab,
astronomski in-strumenat koji su pronašli stari Grci, muslimani su usavršili i
donijeli ga u Evropu u desetom stoljeću. Pored njegove upotrebe za određivanje
vremena molitve i geografskog položaja Meke, astrolab je bio od neprocjenjive
vrijednosti moreplovcima u nautičkim osmatra-njima, a služio je također i kao
pribor astrolozima. U priči koju u Arabljanskim noćima pripovijeda krojač (br.
29), blagoglagoljiv ber-berin ljuti svog mušteriju i tjera ga u očaj
pokušavajući da pomoću astrolaba pronađe najpogodniji i najsrećniji momenat za
brijanje. Ukusno napravljen astrolab je lijep umjetnički predmet.
Keramika
Emajliranje nije bilo osobito obljubljeno kod muslimanskih majstora za
obrađivanje metala, ali u upotrebi obojenih glazura u grnčarstvu muslimani su od
davnih
1 Sp. alhaja, dragi kamen, od ar. al-hajah.
2 Općenito poznat (kao damascening zato što Evropljani povezuju izradu
sa Damaskom.
3 Maqqari, vol. I, str. 124.
534
UMJETNOST I ARHITEKTURA
535
UMJETNOST I ARHITEKTURA
537
538
koji još postoji. Sevilja se ponosi još jednim muvahidskim spomenikom, tornjem
Giraldom, prvobitno minaretom velike džamije. Podignut god. 1184, ovaj minaret
je bio ukrašen oštrim tipom lukova i anticipirao je kasniju gotsku ornamentiku.
Špansko-muslimanski sistem dekoracije dostigao je svoju najvišu tačku u
Alhambri, palati Nasrida15. Ova granadska akropola, sa svojom pretjeranom
dekoracijom u mozaicima, stalaktitima i natpisima, zamišljena je i napravljena
tako velikih i veličanstvenih razmjera da se uzima kao posljednja riječ te vrste
rada. Započeo ju je Muhammad I al-Ghalib oko god. 1248, a njezinu izgradnju
završio je abu-al-Hajjaj Yusuf (1333—54) i njegov nasljednik Muhammad V al-Ghani
(1354—9). Većina unutrašnje dekoracije pripisuje se, prema natpisima na
zidovima, abu-al-Hajjaju. Najčuveniji dio je Dvor lavova. U sredini toga dvora
stoji dvanaest lavova u krugu. Iz usta svakog od njih šiklja mlaz vode. Među
okolnim mnoštvom dekoracija, ovi lavovi, zajedno sa tavanicom tzv. Dvorane
pravde, najvažniji su umjetnički spomenici. Na tavanici su predstavljeni, pored
deset vladara koji sjede na ovalnoj klupi, prizori naslikani na koži koji
ilustruju priče iz viteškog života, lovačke epizode. Nekoliko natpisa jasno
izražavaju al-Ghalibov moto wa-la ghdlib illa Alldh, (pobjednik je samo Bog).
Drugi su upotrijebljeni jedino u dekorativne svrhe, i ukazuju posjetiocu na
svoju dekorativnu funkciju.
Alhambra
Luk u obliku potkovice, koji je postao karakteristična crta zapadne muslimanske
arhitekture, nalazio se u sjevernoj Siriji, Ktesifonu i u drugim mjestima čak i
prije islama. Šiljasti luk, koji je kasnije postao specifična crta zapadne
gotske arhitekture, pojavljuje se najprije u islamu, u umajad-skoj džamiji u
Damasku i u Kusaj r Amri16. Varijanta okrugle potkovice upotrijebljena je u
umajadskoj džamiji u Damasku. Ovaj posljednji tip, koji je na Zapadu postao
poznat kao maurski luk, postojao je, bez sumnje, u Spaniji prije arapskog
osvajanja, ali su španski ili, još tačnije, kordovski muslimani ostvarili
njegove strukturalne i dekorativne mogućnosti i općenito ga usvojili. Još jedan
doprinos arapske Kordove, uistinu originalan, bio je sistem građenja svoda koji
se zasniva na ispresijecanim lukovima i vidljivim ispresijecanim svodnim
rebrima.
Ove i druge arhitektonske crte koje su se razvile u Kordovi prenijeli su
Mozarapi u Toledo i u druge sjeverne centre na Poluotoku. Ovdje je stapanjem
hrišćanskih i muslimanskih tradicija nastao određen stil, koji karakteriše skoro
redovna upotreba luka i svoda u obliku konjskog kopita. U rukama majstora
mudejara ova mješa-
15 Kao najbolje reprodukcije vidi ilustracije kod Alberta
F. Calverta,
The Alhambra, 2. izd. (London, 1907).
16 Vidi str. 380. Isp. Bell, Ukhaidir, str. 5, 9, 12, pl. 7, si. 1; C.
Leonard
Woolley, The Sumerians (Oxford, 1928), str. 36—7.
540
UMJETNOST I ARHITEKTURA
541
542
POGLAVLJE XLII
NA SICILIJI
Muslimansko osvajanje Sicilije (ar. Siqilliyah) predstavlja posljednje
zapljuskivan je talasa koje je donijelo Arape u sjevernu Afriku i Španiju. Vođe
ekspanzije na otok i srednju Evropu u toku devetog stoljeća bili su Aglabidi iz
Kejravana. Sporadične pokušaje, međutim, činili su mnogo ranije muslimanski
avanturisti, vojnici najamnici i gusari. U stvari, iste godine (652) kada je
bizantijska flota u Aleksandriji bila razbijena i prevlast na moru počela
prelaziti u arapske ruke, bizantijska Sicilija je osjetila prve napade
vojskovođe Mu'awiyje1. U Sirakuzi (Sa-raqusah, Saraqussah), koja je u ovom prvom
napadu bila opustošena, najviše uživanja našli su Arapi u ženama, crkvenom blagu
i drugom dragocjenom plijenu, koji su muslimanske pljačkaše primamili na Otok
još nekoliko puta u toku druge polovine sedmog stoljeća. U osmom stoljeću
berberski i arapski gusari iz sjeverne Afrike i muslimanske Spanije počeli su da
haraju sjeverne i istočne otoke i da siju strah i trepet među stanovništvom
Sicilije, Korzike i Sardinije. Treba imati na umu, u to vrijeme su i muslimani i
hrišćani smatrali zakonitim sredstvom izdržavanja gusarstva i presretanje
brodova. Ipak nije bilo nekog izrađenog plana u ovim prvim pljačkaškim pohodima.
Uspostavljanje snažne države Aglabida iz Kejravana u prvoj polovini devetog
stoljeća ipak je promijenilo situaciju. Apel nekog si-rakuškog buntovnika za
pomoć protiv bizantijskog upravitelja god. 827. dao je zgodan izgovor za
invaziju. Ziyadat-Allah I (817—38), treći Aglabid, odmah je poslao sedamdeset
lađa sa nekih deset tisuća boraca i sedam stotina konja pod vodstvom svog
sedamdesetogodišnjeg kadije vezira Asada ibn-al-Furata2. Prava okupacija je
počela. Afrička se vojska iskrcala u Mazari3 i napredovala je prema Sirakuzi.
Kuga,
1 Vidi str._163; Theophanes, str. 348.
2 Ibn-'Idhari, vol. I, str. 95; Nuwayri, izd. Gaspar, vol. II, str.
241; Amari,
Biblioteca, str. 527.
3 Ar. Mazar; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 236; Idrlsi,
Min Kitdb Nuzhat
al-Mushtaq ji Ikhtiraq al-Ajaq, izd. M. Amari i C. Schiaparelli (Rome, 1878),
=tr. 32; Amari, Storia, izd. Nallino, vol. I, str. 394. i slj.
Osvajanje
544
zrPantaJleria — (Oawsarah)
NA SICILIJI
Sirakuza zauzeta je poslije đevetomjesečne opsade i razorena za vrijeme krvave
vladavine Ibrahima II Aglabida (874—902), koji je pri kraju svoje vladavine
lično došao na Siciliju. Ovdje je on osvojio oblast u okolini vulkana Etne6 i
god. 902. razorio Taorminu. Ibrahim je umro i sahranjen je na Siciliji.
Zauzimanje Otoka, koje je započelo god. 827, sada je bilo potpuno završeno. U
toku sljedećih sto osamdeset i devet godina Sicilija je pod buntovnim arapskim
poglavicama u cijelosti ili djelomično činila provinciju arapskog svijeta.
Kao što je Španija bila uporište (point d'appui) za dalje pljačkaške upade i
povremena osvajanja sjevernih krajeva, to isto bila je Sicilija u vezi s
Italijom. Prije svoje smrti god. 902, Ibrahim II je prenio sveti rat preko
tjesnaca na donji kraj Italije, u Kalabriju7. Ipak on nije bio prvi Arapin koji
je stupio nogom na talijansko tlo. Odmah poslije pada Palerma ag-labidske
vojskovođe su intervenisale u razmiricama suparničkih lom-bardijskih stranaka u
južnoj Italiji, čiju je petu i nožni prst još uvijek držao u svojim rukama
bizantijski car. Kada se Napulj8 god. 837. obratio Arapima za pomoć, muslimanski
ratni poklič zaorio se na padinama Vezuva kao što se ranije zaorio na -njegovoj
južnoj posestrimi, »ognjenoj gori«. Oko četiri godine kasnije zauzet je na
jadranskoj obali Bari, koji je trebao da postane glavna baza u toku sljedećih
trideset godina. Nekako u isto vrijeme pobjedonosni muslimani pojavili su se
pred Venecijom. God. 846. arapski eskadroni, koji su se iskrcali u Ostiji,
ugrozili su i sam Rim, ali ne mogavši provaliti kroz zidine Vječnog grada,
lopljačkali su katedralu sv. Petra pored Vatikana i katedralu sv. Pavla izvan
zidina i oskvrnavili pap-ske grobove. Tri godine kasnije još jedna muslimanska
flota stigla je do Ostije, ali su je morska bura i talijanska flota razbile. Niz
Ra-faelovih slika podsjeća na ovu pomorsku bitku i čudesno spašavanje Rima.
Međutim, kontrola muslimana nad Italijom ostala je tako čvrsta da je papa Ivan
VIII (872—82) smatrao pametnim da u toku dvije godine plaća danak9.
U Italiji
Preko Alpa Aglabidi nisu ograničili svoje operacije samo na
talijanske obale. God. 869. oni su zauzeli Maltu10. Iz
Italije i Španije gusarski su se upadi u desetom stoljeću proširili kroz alpske
prolaze u srednju Evropu. U Alpama ima velik broj tvrđava i zidina koje
turističke vođe pripisuju invaziji Saracena. Izvjesna švicarska imena mjesta,
npr. Gaby i Algabv (al-jdbi?, po-
6 Ar. jabal al-nar, ognjena gora; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 239;
Yaqut,
vol. III, str. 408; Amairi, Biblioteca, dod. 2 (Ledpzig, 1887), str. 2.
7 Qillawriyah, kod Yaquta, vol. IV, str. 167; Qallawriyah kod ibn-Haw-
q,ala, str. 8, 128; vidi ibn-Khalduin, col. IV, str. 200, 202.
8 Nabul; d/bn-al-Athlr, vol. VII, str. 3; Amari, Biblioteca, index;
Idrisi,
str. 17.
9 Amari, Storia, izd. Nallirto, vol. I, str. 588—93.
10 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 201.
35 — (storija ara pa
546
NA SICILIJI
547
Normansko osvajanje
Pad kalbitskog režima prouzrokovali su građanski ratovi i bizantijska
intervencija. Oni su pripremili put normanskom osvajanju Otoka. Ovo je započelo
zauzimanjem Mesine god. 1060. od strane grofa Rođera, sina Tankreda Hotevilskog
(Hauteville), a kulminiralo je u zauzeću Palerma god. 1071. i Sirakuze god.
1085, a završilo se god. 1091. Ro-đer je zauzeo Maltu god. 1090. Normani, koji
su već bili učvrstili temelje svoje države na kopnu, bili su sada sigurni na
novoosvojenom zemljištu.
Arapsko-normanska SiciliJa je pod Normanima doživjela procvat in-
kultura teresantne hrišćansko-islamske kulture. Tokom
cijele arapske dominacije, na Otoku, koji je već bio bogat
uspomenama na prohujale civilizacije, počele su strujati istočne kulturne
struje, koje su, vezujući se za dragocjenu baštinu Grčke i Rima, dobile
definitivan oblik pod normanskom upravom i dale normanskoj kulturi njezin
specifični karakter. Do toga vremena su Arapi bili previše zauzeti ratovanjem i
svađama, pa nisu mogli razviti mirnodopske umjetnosti, ali je njihov genij
dostigao punu zrelost u spajanju arapsko-normanske kulture i umjetnosti.
Mada je Rođer (f 1101) lično bio neobrazovan hrišćanin, on je najveći dio
svoje pješadije dobivao iz muslimanskih redova, unapređivao je arapsku nauku,
okružio se istočnim filozofima, astrolozima i liječnicima i dozvolio je
nehrišćanima punu slobodu vjeroispovije-danja. Slučaj pjesnika 'Abd-al-Jabbara
ibn-Hamdisa (ča 1055—1132), koji se, iako rodom iz Sirakuze, vratio na molbu
Normana na španski dvor al-Mu'tamida, bio je izuzetak16. U svemu, Rođer je
^zadržao stari sistem administracije, čak je zadržao i muslimanske činovnike.
Njegov dvor u Palermu izgledao je više istočnjački nego zapadnjački. Poslije
ovoga, više od jednog stoljeća Sicilija je pružala jedinstven prizor hrišćanskog
kraljevstva u kome su neke najviše položaje držali muslimani.
» Str. 82—7.
16 Ibn-Irlaimdls je kasnije pratio svog seviljakog patrona u ropstvo u
Afriku. Njegov Dlwdn izdao (je C. Schiaparelli (Rome, 1897); izvodi kod Ama-
rija, Biblioteca, Str. 547—73.
35*
548
NA SICILIJI
549
Al-Idrlsi
Glavni ukras dvora Rođera II bio je al-Idrisi, najistaknutiji geograf i
kartograf srednjega vijeka. Rođen u Ceuti god. 1100. od špansko-arapskih
roditelja, 'Ab-dullah Muhammad ibn-Muhammad al-Idrisi (-f 1166) svoje životno
djelo izvršio je pod pokroviteljstvom Rođera II u Palermu. Njegova rođerijanska
rasprava (Kitdb Rujdr), pod naslovom Nuzhat al-Mush-idq fi Ikhtirdq al-Afaq21
(odmaranje čovjeka koji čezne da propu-
17 Str. 86.
18 Str. 328.
19 Str. 333.
10 Vidi Perry B. Cott, Siculo-Arabic Ivories (Princeton, 1939).
21 Kratak sadržaj teksta sa sedamdeset i jednom geografskom kartom
štampan je u Rimu još 1592. god. Preveli su ga, ali netačino. na latinski pod
naslovom Geographia Nubiensis (Pariš, 1619) dvojica maronitskih naučnika,
Jibra'il al-§ahyuni (Gaibriel Sionita) i Yuhann al-Hasruni (Joannes Hesronita).
Djelomična izdanja teksta izdana su u Leydenu, Madridu, Rimu, Bonu itd. Vidi
Konrad Miller, Mappae Arabicae, vol. VI (Stuttgart, 1927).
550
NA SICILIJI
551
naći hranu čulom mirisa kada im se zatvore oči. On je naredio svome tumaču,
astrologu Theodoru (Thadhuri), jakobitskom hrišćaninu iz Antiohije27, da prevede
arapsku raspravu o sokolarstvu. Ovaj je pre-vod, zajedno sa još jednim drugim sa
perzijskog, postao osnov Fri-drihova djela o sokolarstvu, prvoj novijoj
prirodopisnoj knjizi. Teodor je također za cara skratio Sirr al-Asrar,
pseudoaristotelovsku raspravu o higijeni. Prije Teodora službu dvorskog
astrologa vršio je Majki Skot, koji je od god. 1220 do god. 1236. bio
predstavnik muslimanske španske nauke na Siciliji i u Italiji. Skot je za cara s
arapskoga preveo na latinski izvod Aristotelovih bioloških i zooloških dje-
552
Mjesto Sicilije u
preno
misli
Sicilija kao stjecište dviju kulturnih sfera bila
prenošenju naučne Je naročit° podesna da vrši ulogu posrednika u
misli prenošenju antičke i srednjovjekovne nauke.
Njezino je stanovništvo bilo sastavljeno od grčkog elementa,
koji se služio grčkim, muslimanskog, koji je govorio arapski, i grupe naučnika,
koji su znali latinski. U to vrijeme sva tri jezika bila su u upotrebi u
službenim nadleštvima, kraljevskim poveljama, kao i među stanovništvom
mnogojezičnog Palerma. Na Siciliji je oko god. 1160. izvršen, direktno sa grčkog
na latinski, prvi prevod Almagesta u saradnji Sicilijanca-Grka Eugena iz
Palerma, koji je imao nadimak Amir. Eugen, koji je živio pod Rođerom II i
njegovim nasljednikom Viljemom I, znao je arapski i latinski. On je s arapskoga
preveo na latinski djelo'Optica, koje se pripisuje Pto-lemeju, čiji se grčki
tekst izgubio. Također je pomagao pri prevođenju na grčki arapskog djela
Kalllah. Pod Viljemom nisu vršeni samo prevodi s arapskih nego i sa grčkih
originala.
SicilijsM Jevreji, kao i španski, odigrali su značajnu ulogu u prevodilačkom
radu. Sicilijanac Jevrejin, liječnik Faraj ben-Salim je god. 1279. pod
pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca preveo na latinski al-Razijevo
enciklopedijsko medicinsko djelo. Ono je u toku narednih stoljeća bilo vrlo
često prepisivano. Ovo je jedino veće medicinsko djelo koje je na Siciliji
prevedeno, na latinski jezik. Sicilijski su se prevodi uglavnom odnosili na
oblast astronomije i matematike. Mada su neke arapske i grčke knjige bolje
prevedene ponovo u To-ledu, ipak je doprinos Sicilije bio od primarne važnosti.
28 Amari, Storia, izd. Nallino, vol. III, 'str. 760. i slj.; G. A.
Cesareo, Le origini della poesia Urica e la poesia siciliana sotto gli suevi, 2.
izd. (Milan, 1924), str. 101, 107.
*• Jose M. Millas u Revista de archives, vol. XLI (1920), str. 550—64, XLII
(1921), str. 37—59.
NA SICILIJI
553
Preko Italije
Pošto su normanski kraljevi i njihovi nasljednici na sicilijskom prijestolju u
svojoj vlasti imali ne samo Otok nego i južnu Italiju, oni su stvorili most za
prenošenje raznih elemenata muslimanske kulture na Poluotok i u srednju Evropu.
Do sredine desetog stoljeća tragovi arapske nauke jasno se zapažaju sjeverno od
Alpa. Danteove ideje o drugom svijetu ne moraju biti crpene iz nekog naročito
arapskog teksta, ali sigurno pokazuju da su orijentalnog porijekla, mada ih je
on uzeo iz evropske narodne tradicije. Ovo prodiranje s Istoka putem raznih
kanala očigledno je kako u umjetnosti tako i u nauci i književnosti. Nacrt
renesansnih tornjeva campanili moglo bi izgledati da je rađen prema
četverouglastom sjevernoafričkom, bolje rečeno, egipatskom tipu minareta. Još
dugo vremena pošto su se Sicilija i južni dio Poluotoka vratili pod upravu
hrišćanskih vladara, muslimanski su majstori i zanatlije i dalje radili na svom
poslu, što svjedoče mozaici i natpisi Palatinske kapele. Proslavljena tkaonica,
koju su osnovali muslimanski vladari u kraljevskoj palati u Palermu,
snabdijevala je evropske kraljevske kuće vladarskim odorama koje su nosile
arapske natpise. Prvi talijanski tekstilni radnici dobili su sa Sicilije svoje
tehničko znanje i modele za nacrte. Do početka trinaestog stoljeća tkanje svile
postalo je glavna industrijska grana više talijanskih gradova. Oni su izvozili
tekstilnu robu, imitacije sicilijskih štofova, u razne krajeve Evrope. Kao u
Palermu i Kadizu, tako su i u Veneciji, Ferari i Pizi naseljeni orijentalni
majstori učili domaće ljude i s njima sarađivali. Tako je velika bila potražnja
orijentalnih tkanina da je bilo vremena kada se nijedan Evropljanin nije osjećao
zaista dobro obučen ako nije imao bar jedno takvo odijelo.
U toku petnaestog stoljeća, kada je bogata Venecija u velikoj mjeri
prihvatila i širila muslimanske oblike umjetnosti, povezi knjiga u talijanskim
knjigovežnicama počeli su dobi jati orijentalan izgled. Karakteristike arapskog
poveza, uključujući preklopnicu, koja se odozgo presavija da zaštiti prednje
rubove knjige, pojavljuju se na hrišćanskim knjigama. U isto vrijeme, u raznim
talijanskim gradovima od orijentalnih majstora naučeni su novi metodi
oblikovanja i ukrašavanja kožnog omota knjiga. Štaviše, Venecija je postala
središte nove industrije, optočivanja zlata, srebra ili crvenog bakra u mjed30,
umjetnosti koja je uglavnom cvjetala u dvanaestom stoljeću u Mausilu.
Uopće, Sicilija kao prenosilac islamske kulture može za sebe tražiti mjesto
po važnosti odmah poslije Španije, a više nego što je bilo mjesto Sirije u
vrijeme krstaških ratova.
HHKOJ1A TECJ1A"-HHLU
DIO V
POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE
POGLAVLJE XLIII
ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI
Ismailitska propaganda
Fatimidski Kalifat, jedini, veći šiitski kalifat u islamu1, bio je uspostavljen
u Tunisu god. 909 kao smišljen i namjeran izazov vjerskom poglavarstvu islamskog
svijeta koji su predstavljali Abasidi u Bagdadu. Osnivač njegov bio je Sa'Id
ibn-Husayn, možda potomak drugog osnivača ismailitske sekte2, Perzijanca
'Abdullaha ibn-Maymuna. Spektakularan uspon ibn-Maymunova nasljednika Sa'ida bio
je kulminacija brižljivo planirane i vješto organizovane ismailitske propagande,
kojoj je ravan bio jedino raniji pokret koji je doveo do pada Uma-jadskog
Kalifata. U velikoj mjeri ovaj uspjeh treba zahvaliti ličnim naporima glavnog
propagatora (da'i) abu-cAbdullaha al-Husayna al--Shi'ija, čije je rodno mjesto
bila Sana u Jemenu. On se krajem 9. stoljeća proglasio pretečom Mahdija i
posijao sjeme razdora među Berbere sjeverne Afrike, naročito među pleme Kitamah
(Kutamah). On se upoznao sa članovima ovoga plemena u toku hodočašća u Meku3.
Tada su Afrikom (Ifriqiyah) vladali Aglabidi.
Zagonetni Satd Veliki usPJeh ShI<iJin u udaljenoj oblasti bio je signal za
Sa'ida da napusti svoje ismailitsko uporište u Salamji i da se, prerušen u
trgovca, zaputi u sjeverozapadnu Afriku. Pošto je, po naređenju
Aglabida,Zivadata-Allšha (903-9), u Sidžilmasi bio bačen u tamnicu, Sa'ida je iz
nje oslobodio al-ShH4, koji je giod. 909. srušio stogodišnju dinastiju Aglabida
i protjerao iz zemlje njezinog posljednjeg potomka Ziyadata-Allaha. Aglabidi su
bili posljednje jako uporište sunitskog islama u tom dijelu Afrike.
1 Za ranija samostalna principalstva 'Alida pogledaj Idriside i
Hamudide.
Šerifi Maroka, čije prisvajanje suvereniteta datira iz god. 1544, vuku svoje
porijeklo, preko al-Jrlasama, od 'Alije i Fatime, ali soi skoro ortodoksni.
2 Prvobitan osnivač bio je Im§m Isma'Il (f 760); vidi str. 402.
8 Ibn-Idh§ri, vol. I, str. 118.
4 Neki bez osnova sumnjaju da [je pravi zarobljenik bio ubijen prije
predaje Sidžilmase al-SHju.
558
Prvi Fatimid
'Ubaydullah (909—34) smjestio se najprije u aglabidskoj rezidenciji Raqqadah,
predgrađu Kejravana. On se pokazao vrlo sposoban vladar. Dvije godine pošto je
došao na vlast, on je ubio svoga misionarskog vođu al-Shi'ija i uskoro je
poslije toga proširio svoju vlast nad cijelom afričkom teritorij om od
idrisidskog Maroka do granica Egipta. God. 914. zauzeo je Aleksandriju; poslije
dvije godine opustošio je Deltu. Na Siciliju je poslao novog upravitelja iz
plemena Kitamah i sa buntovnikom ibn-Hafsunom u Spaniji on je uspostavio
prijateljske odnose. Malta, Sardinija14, Korzika, Baleari i drugi otoci osjetili
su snagu mornarice koju je on naslijedio od Aglabida. Oko god. 920. on je
preselio svoju rezidenciju u novu prijestonicu Mahdiju15, koju je osnovao na tu-
niskoj obali, šesnaest milja jugoistočno od Kejravana, i nazvao je svojim
imenom.
5 Kao šiiti, Fatimidi su više voljeli titulu imama nego kalifa.
6 Vol. VIIIA str. 17—20, skraćeno od aibu-al-Fida', vol. II, str. 67—8.
7 Vol. IV, str. 31.
8 Khitat (Bulaq, 1270), vol. I, str. 348—9.
• Vol. I, str. 487.
10 VoL I, str. 150, 157—8.
" Ta'rlkh al-Khulaja' (Cairo, 1305), str. 214.
12 Izd. Popper, vol. II, pt. 2, str. 112.
18 Tekst manifesta sačuvan u albu-al-Fida', vol. II, str. 150.
14 Konačno podjarmljen god. 1003. iz Spainije.
15 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 694—6; Mas'udi, Tanblh, str. 334; iibn-
ljjam-
mad, Akhbar Muluk bani lUbayd, izd. M. Vonderheyden (Algiers,
1927),
str. 9—10.
FATIMIDI
559
Zapovjednik Jawhar
Junak ovih posljednjih podviga bio je Jawhar al-Siqilli (Sicilijanac), koji se
zvao i al-Rumi (Grk), porijeklom hrišćanin, rođen na bizantij-skoj teritoriji,
možda na Siciliji, odakle je bio doveden kao rob u Kej ravan17. Odmah poslije
njegovog pobjedonosnog ulaska u prije-stonicu Fustat god. 969, Jawhar je započeo
da podiže novu četvrt, koju je nazvao al-Qahirah18. Ovaj grad, današnji Kairo,
postao je prijestonica Fatimida god. 973. Pošto je osnovao novu prijestonicu,
danas najnaseljeniji grad Afrike, Jahwar god. 972. sagradi veliku džamiju al-
Azhar19, koju je uskoro poslije kalif al-'Aziz učinio akademijom.
Jawhar je na taj način postao drugi osnivač, fatimidskog carstva, poslije
al-Shi'ija, koje je sada obuhvatalo cijelu sjevernu Afriku. Zapadnu Arabiju
naslijedio je od Ikšidida, kojima su Abasidi povjerili na čuvanje Sveti grad.
Čim se al-Jahwar učvrstio na egipatskom tlu, on je poslao u susjednu Siriju
jednog vojskovođu, koji je god. 969. dopro do Damaska i zauzeo ga20. Glavni
njegovi protivnici bili su karmatije, koji su u ovo vrijeme imali svu moć u
mnogim oblastima Sirije.
Fatimidi na ^a vriJeme mirnog vladanja abu-Mansura Ni-
vrhuncu svoje moći z§ra al-'AzIza (975—96), petog po redu u dinastiji i prvog
koji je započeo svoju vladavinu u
Egiptu, carstvo Fatimida dostiglo je svoj vrhunac. Ime kalif ovo se petkom u
molitvama spominjalo od Atlantika do Crvenog mora i u Jemenu, Meki, Damasku i
jedanput čak u Mausilu. Nominalno, u najmanju ruku, njegova je vlast obuhvatala
ogroman prostor. Pod
16 Njegov štićenik, neki Alidovac, prema nekom Ismailitskom
izvoru;
Bernard Lewis, The Origins o/ Ismailism (Cambridge, 1940), str. 51—2.
17 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 209—13; Maq,rlzi, vol. I, str. 352, 377. i
slj.
18 »Pobjedonosni«, tako nazvan po planeti Qahir al-Falak (pobjednilk
nad
nebom, Mars), koji je bio na vlasti; iskvareno od Mlečama u Kairo.
19 »Svijetli (Hi lijepi)«, prema al-Zahra', Fatiminom nazivu.
80 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 48; Maqrlzi, vol. I, str. 378.
560
njim egipatski Kalifat nije postao samo najopasniji rival bagdadskom Kalifatu
nego ga je i bacio u zasjenak, a prisvojio je položaj jedine velike muslimanske
države na istočnom Mediteranu. Al-'Aziz je otišao tako daleko da je podigao u
Kairu palatu od dva milijuna dinara da bi u njoj smjestio svoje rivale Abaside,
koje se nadao uhvatiti poslije zauzimanja Bagdada. Kao i njegovi predšasnici, i
on je pohlepnim očima gledao na udaljenu Španiju, ali, kažu, ponosni kordovski
kalif, kada je primio oštru notu od fatimidskog vladara, poslao je natrag
sljedeći odgovor: »Ti se ismijavaš zato što si čuo za nas. Da smo ikada čuli za
tebe, mi bismo ti odgovorili«21.
Od svih fatimidskih kalifa al-'Aziz je možda bio najpametniji i
najdobrotvorni]i. On je živio raskošno, sazidao je u Kairu i njegovoj okolini
više novih džamija, palata, mostova i kanala i prema hriš-ćanima, koji su pod
njegovom vlašću živjeli, pokazao se u velikoj mjeri tolerantan kao nijedan drugi
kalif prije njega. U ovom pogledu na njega je, bez sumnje, uticao njegov
hrišćanski vezir 'Isa ibn-Na-stur i njegova žena Ruskinja, majka njegova sina i
nasljednika al--Hakima i sestra dvojice melkitskih patrijarha Aleksandrije i
Jeruzalema.
Opadanje fatimidske moći započelo je odmah iza blagotvorne vladavine al-
'Aziza, prvog u svojoj dinastiji, koji je usvojio, povo-deći se za presedanom
Abasida, fatalnu politiku importiranja turskih i crnačkih plaćeničkih trupa.
Nepokoravanje i neprestano svađanje ovih trupa između sebe i sa berberskom
tjelesnom gardom bili su među glavnim uzrocima konačne propasti države. Kasnije
su čer-keski i turski vojnici i robovi uzurpirali vrhovnu vlast i postavljali
samostalne dinastije.
, abu-'Ali-Mansur al-?a-
kim (996 — 1021) imao ]e samo jedanaest godina kada je stupio na prijesto.
Njegova je vladavina obilježena gnusnim krvološtvima. On je ubio više svojih
vezira, razorio veći broj hrišćanskih crkava, među kojima i crkvu sv. Groba
(1009), prisiljavao je hrišćane i Jevreje da nose crnu odjeću, da jašu samo
magarce i da, kada se nalaze u javnim kupatilima, hrišćani istaknu krst koji će
biti obješen o njihovom vratu, a Jevreji neku vrstu jarma; sa zvonima22. Al-
Hakim je bio treći kalif u islamu, poslije al-Mutawakkila i 'Umara II, koji je
nametnuo tako oštre mjere na nemuslimane23. Inače režim Fatimida bio je osobito
povoljan za zimi je. Njegov sekretar, hrišćanin ibn-'Abdun, potpisao je akt za
rušenje Sv. groba. I taj je čin mnogo doprinio za preduzimanje kr-staških vojni.
Najzad, ovaj zagonetni, plavooki kalif, držeći se krajnjeg ogranka ismailitske
nauke, proglasio je sebe utjelovljenjem božanstva i kao takvog ga je priznavala
novoosnovana sekta, nazvana druži, prema prvom svom velikom propagatoru Turčinu
imenom al-
21 Ibn-Taghri-Birdi, izd. Popper, vol. II, pt. 2, str. 2.
22 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 5; i'bn-Hiammad, str. 54, isp.
YaJ)ya ibn-Sa'id,
izd. Cheiko i dr., star. 187.
23 Za šafiitske restrikcije vidi Ibsljlhi, Mustatraf, vol. I, str. 100.
Umno poremećen
FATIMIDI
561
562
3. Al-Mansur (946—52)
4. Al-Mu<.izz (952—75)
l
5. Al-'AzIz (975—96)
6. Al-Hakim (996—1021)
l
7. Al-?ahir (1021—35)
l
8. Al-Mustansir (1035—94)
l
(Muhammad)
9. Al-Mjusta<li
(1094—1101)
10. Al-Amir (1101—30) , 11. Al-Hafiz (1130—49)
29 Ibid., vol. IV, str. 65; ibn-al-Athlr, vol. X, str. 60, 160.
80 Abu-al-Qasim Shahinahah; ibn-Khaillikan, vol. I, str. 396—7.
31 Za popis fatimidskih kalifa vidi genealoško stablo na ovoj strani.
32 Izd. Hitti, str. 6—33, = Arab>Syrian Gentleman, str. 30—59.
FATIMIDI
563
36'
POGLAVLJE XLIV
ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU
Egipat je bio jedina zemlja nekoć prostranih fatimidskih posjeda u kojoj su
nasljednici "Ubavdullaha al-Mahdija udarili pečat svojih kulturnih
karakteristika. Labavi odnosi koji su vezivali više provincija sjeverozapadne
Afrike i zapadne Azije uz Kairo govorili su protiv mogućnosti ostavljanja nekih
specijalnih fatimidskih tragova u ovim oblastima. U kulturnoj istoriji Egipta
period Fatimida, zajedno sa periodima Ikšidida i Tulunida, koji su mu
prethodili, može se nazvati arapsko-perzijskom erom, za razliku od perzijsko-
turske ere, u koju bismo mogli svrstati periode Ajubida i Mameluka. Period prije
Tulunida mogao bi se nazvati čisto arapskim. Dinastija Ajubida, koju su
istisnuli Fatimidi, donijela je u Afriku duh i kulturu velikog Sel-džučkog
Carstva, naročito što se tiče njezine umjetnosti i industrije, kao i njezinih
političkih i duhovnih pokreta. Pod Fatimidima je preo-vladavao uticaj perzijske
kulture. Okosnicu običnog naroda, međutim, kroz čitavu srednjovjekovnu i noviju
istoriju sačinjavali su ara-bizirani Kopti. Ova narodna masa ostala je pod
ultrašiitskim režimom skroz naskroz sunitska, što se može zaključiti po lakoći
kojom je Salah-al-DIn povratio i obnovio službenu ortodoksnost.
Politički fatimidski period obilježava novu epohu u istoriji zemlje, koja je
prvi put poslije faraonskih vremena imala potpuno suverenu vlast, punu
vitalnosti i zasnovanu na vjerskoj osnovi. Dvije ranije dinastije nisu imale ni
nacionalnog ni vjerskog uporišta u zemlji. Svoj uspon i postojanje one su mogle
zahvaliti vojničkoj sposobnosti svojih vojnih osnivača i nesređenim prilikama u
abasidskoj državi.
Mada Je zlatni viJek u istoriJi fatimidskog Egip-
v i-nir* . -i v - • • i i •
ta počeo s al-Mu(izzom i doživio svoju kulminaciju za vrijeme
al-'Aziza, ipak je Egipat u doba al-Mustan-sira bio još uvijek vodeća zemljai
islamskog svijeta. Perzijsk ismailitski misionar Nasir-i-Khusraw1, koji je bio u
posjeti zemlj:
1 Sefer Nameh, izd. Schefer, str. 36—56, str. prev. 110—62.
565
god. 1046—49, malo prije ekonomskog i političkog sloma, ostavio nam je živopisan
opis zemlje. U kalif ovoj kući stanovalo je trideset hiljada ljudi, od kojih je
dvanaest hiljada bilo posluga, a hiljadu konjanici i pješaci gardisti. Mladi
kalif, koga je Nasir vidio kako jaše na muli prilikom jedne svečanosti, bio je
ugodne vanjštine, dobro izbrijan i jednostavno obučen u bijeli kuftan s turbanom
na glavi. Jedan pratilac je nosio nad kalif ovom glavom suncobran ukrašen dragim
kamenjem. Sedam galija poredanih na obali Nila bile su duge preko 150, a široke
60 lakata. Kalif je u prijestonici bio vlasnik 20.000 kuća, većinom od cigle,
koje su imale pet do šest spratova, a isto tolikog broja dućana, koje je on
iznajmljivao za dva do deset dinara mjesečno. Glavne ulice bile su prekrivene i
osvijetljene svjetiljkama. U trgovinskim se radnjama prodavalo po fiksiranim
cijenama, i ako bi neko prevario, on je bio na devi sproveden kroz ulice uz
zvonjenje zvona i javno priznavanje prestupa. Čak i dućani draguljara i mjenjača
novca ostavljani su nezaključani. Stari Fustat je imao sedam velikih džamija.
Kairo ih je imao osam2. Cijela zemlja je, na izgled, uživala spokojstvo i
blagostanje, što je Nasira natjeralo da da oduševljenu izjavu: »Ja nisam mogao
ni utvrditi ni procijeniti njegovo blago i nigdje nisam vidio takvo blagostanje
kao ovdje«3.
Od svih egipatskih kalifa al-Mustansir je bio najbogatiji. On je naslijedio
milijune od svojih predšasnika i živio je raskošnim i udobnim životom. Za njega
govore da je u svojoj palati podigao paviljon poput Kabe u kome je običavao piti
uz pratnju žicanih instrumenata i lijepih pjevačica. Ovdje je on izjavio: »Ovo
je zaista ugodnije od buljenja u Crni kamen, slušanja mujezinovog mumlanja i
pijenja zagađene vode.« U inventaru njegove riznice, o kojoj donosi izvještaj
al-Maqrizi4, spominje se drago kamenje, kristalne vaze, zlatom obloženi tanjiri,
mastionice od slonove kosti i ebanovine, šolje od ćilibara, bočice od mošura,
čelična ogledala, suncobrani sa zlatnim i srebrnim drškom, šahovske table sa
zlatnim i srebrnim figurama, noževi i sablje ukrašeni dragim kamenjem, vezene
tkanine proizvedene u Da-biku i Damasku. Izabrani predmeti osobite umjetničke
vrijednosti rasturani su među turske vojnike. Ipak je god. 1070. ovaj kalif
našao za potrebno da svoje kćerke i njihovu majku otpremi u Bagdad kako bi
izbjegle glad.
567
568
nalnosti nego njegov savremenik ibn-'Isa u svom djelu Tadhkirah, koje je, ipak,
zbog svoje potpunosti postalo standardno djelo o ofta-mologiji. 'Ammar opisuje
radikalnu operaciju mekane mrene usisavanjem kroz šuplju cijev koju je on lično
pronašao.
Kraljevska biblioteka
U vrijeme al-Mustansira je slom koji je imao za posljedicu rasturanje njegova
bogatstva prouzrokovao još jedan kudikamo veći gubitak — rasturanje kraljevske
biblioteke. Njoj je temelje udario al-'Aziz. Govore da je ona imala u to vrijeme
200.000 knjiga i da se potpuno rasturila. U njoj je bilo 2.400 ilustrovanih
Korana, a među raritetima bili su rukopisi pisani rukom ibn-Muqlaha i drugih
majstora kaligra-fije. U njoj je al-'Aziz deponovao originalan primjerak al-
Tabari-jeve istorije. U pljačkanju izvršenom god. 1068. neki izvještač je svojim
očima vidio kako dvadeset i pet natovarenih deva odnose knjige. Vrijedni
rukopisi su se upotrebljavali za odlaganje vatre u kućama turskih oficira, a
koža izvanredno uspjelih poveza služila je za opravak cipela njihovih robova.
Al-Mustansirovi nasljednici osnivali su nove zbirke. Kada je poslije sto godina
Salah-al-Din trijumfalno ušao u kraljevsku palatu, njezina je biblioteka imala
preko sto tisuća svezaka, od kojih su neki s ostalim blagom bili podijeljeni
među njegove ljude14.
Umjetnost i arhitektura
Mada fatimidska era nije bila sklona njegovanju nauke i književnosti, ipak je
karakterišu umjetnička i arhitektonska djela prvorazredne vrijednosti.
Blagostanje koje je vladalo u zemlji za vrijeme prva dva kairska kalifa i,
kasnije, za vrijeme dvojice vezira jermenskog porijekla (blagostanje koje se
može uporediti sa prosperitetom koji je vladao u Egiptu za vrijeme faraona i u
toku aleksandrijskog perioda) ogleda se i na području umjetnosti.
Najstarija preživjela građevina je džamija Azhar, koju je 972. godine
sagradio Jawhar. Mada je kasnije bila obnavljana, njezin stariji dio, koji je
centralni, očuvao je originalan oblik. Ovaj dio, koji je sagrađen od cigle po
obrascu na ibn-Tulunovu džamiju, ima oštre lukove i uglavnom odaje iranski
uticaj. Njegov je minaret strogo četvorouglastog oblika. Iza nje, po starosti,
dolazi al-Hakimova džamija, koju je započeo njegov otac god. 990. Ona je
dovršena oko 1012. god. Građena je po istom planu kao i al-Azharova i ima kupolu
od cigle koju drži osmouglast valjak iznad molitvene niše. Za al-Ha-kimovu
džamiju, koja je sada u ruševinama, kao građevni materijal upotrijebljen je
kamen, ali pošto minaret nije četverouglast, majstori su vjerovatno bili prije
iz sjevernog Iraka nego iz Sirije. Kamen kao građevinski materijal nije trijumf
o vao nad ciglom sve do kasnog fa-timidskog perioda, što pokazuje fasada džamije
al-Aqmar, sagrađene godine 1125. Ovu fasadu vjerovatno je zidao neki hrišćanski
arhitekt
14 Maqrizi, vol. I, str. 408—9; afou-Shamah, vol. I, str. 268.
569
570
(St. Petersbuirg, 1866), str. 43, gdje se možda aludira na porculan. F. Sarre u
Die Keramik von Samarra (Berlin, 1925), str. 61, spominje otkriće porculana u
devetom stoljeću u Samarri.
19 Izd. Schefer, str. 52, str. prev. 151.
POGLAVLJE XLV
VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI
Kada su krajem jedanaestog stoljeća šarolike hrišćanske horde prodrle u
Siriju da je iščupaju iz muslimanskih ruku, ona je davala izgled jedne
podijeljene i oronule zemlje. Bila je podijeljena među više lokalnih arapskih
poglavica, dok su na sjeveru seldžučki Turci bili svemoćni gospodari, a na jugu
su šizmatički egipatski Fatimidi imali svu vlast u svojim rukama. Narod nije bio
homogen ni po svojoj strukturi ni po jeziku. Druži u južnom Libanu, nusajrije u
svojim sjevernim brdima i njihovi susjedi ismailije, kasnije asasini sačinjavali
su tri šizmatičke zajednice koje su se odvajale od ortodoksnog islama. Među
hrišćanskim zajednicama maroniti sjevernog Li-bana, koji su u znatnoj mjeri još
uvijek govorili sirijskim jezikom, činili su najveću manjinu.
Siriiiski Seldžuci U Jednom <** ranijih poglavlja (XXXII) raspravljali smo o
dolasku nomadskih Seldžuka iz centralne Azije, rano u jedanaestom stoljeću, i o
njihovom širenju po zapadnim državama Abasidskog Kalifata, uspostavljanju
njihove vlasti najprije u Kurasanu, Perziji, onda u Iraku, poslije u Jermeniji
i, najzad, u Maloj Aziji i o njihovom osnivanju (1055) sultanata u Bagdadu,
kojem je Kalifat bio podređen. Seldžuci u Siriji, kao i Seldžuci al-Ruma (Male
Azije) činili su jednu od glavnih podgrupa ove porodice, ali nisu bili
ujedinjeni pod jednim poglavicom. Skoro svaki malo važniji sirijski grad imao je
u ovo vrijeme svog seldžučkog Ui arapskog vladara. Tripolis je poslije 1089. bio
neovisan pod šiitskim plemenom banu-'Ammar1. Pleme banu-Munqidh je poslije god.
1081. naseljavalo Šajzar. Bizantinci su sad ponovo osvajali sad gubili gradove
duž obale i na sjevernoj granici.
Prve seldžučke bande pojavile su se u Siriji malo prije god. 1070. Ove je
godine sultan Alp Arslan učinio arapskog poglavicu iz Alepa
1 Vidi G. Wiet u Memorial Henri Basset (Pariš, 1928), vol. II, str. 279—84.
hrišćani
u procesu obraćenja (11. stolj.) oblasti okupirane poslije 1050. muslimani
u procesu obraćenaj (11. stolj.) oblasti okupirane poslije 1050.
,1,1 Treb'izond
,, ,"M'"">'">'
ISLAM I HRISĆANSTVO uoči krstaških ratova
English Miles
0 200 400 600 800 1000
1 i i i i i i
KRSTAŠKI RATOVI
573
2. Ridwan (1095—1113)
574
gledao na apel kao na priliku da ujedini grčku i rimsku crkvu, među kojima je
došlo do konačnog raskola između god. 1009. i 1054.
Kada je 26. novembra 1095. papa Urban održao govor u Kler-monu, na
jugoistoku Francuske, u kojem je od vjernika zahtijevao da »krenu na put do Sv.
groba i otmu ga iz ruku bezbožničke rase, a nju podjarme«, to je možda bio u
čitavoj istoriji najznačajniji govor, jer je imao najjači efekat. Parola »Deus
vult« (Bog [tako] hoće) prošla je kroz zemlje i zarazila velike i male
psihološkom zarazom. Do proljeća 1097. sto i pedeset tisuća ljudi, većinom
Franaka i Normana, i djelomično ološa, odgovorilo je na poziv i skupilo se u
Carigradu. Na taj je način započeta prva krstaška vojna, nazvana tako po krstu,
koji je nošen kao značka.
Nisu, naravno, sve koji su uzeli krst vodili duhovni motivi. Više
vojskovođa, među kojima i Bohemond, imali su namjeru da za sebe osvoje i osnuju
kneževine. Trgovci iz Pize, Venecije i Đenove imali su trgovačke interese.
Romantično raspoloženi, nemirni i pustolovni duhovi, pored pobožnih duša, našli
su novo zborno mjesto, a mnogi kriminalci tražili su da na taj način kaju svoje
prestupe. Za veliki dio narodnih masa u Francuskoj, Loreni, Italiji i Siciliji,
koje su živjele u teškim ekonomskim i društvenim prilikama, proširivanje
teritorije krsta značilo je prije olakšicu nego žrtvu.
l Period Uobičajena klasifikacija na određen broj krsta-
dsvaianja ^m v°Jni> sedam do devet, ni u kom slučaju ne
zadovoljava. One su tekle, više-manje, bez prekida i ne
može se povući precizna demarkaciona linija između pojedinih vojni. Mnogo bi
logičnija bila podjela: 1. period osvajanja koji traje do 1144. godine, kada je
Atabeg Zangi iz Mausila povratio Ruhu; 2. period muslimanske reakcije, koju je
započeo al-Zangi, čija je kulminacija bila briljantna pobjeda §alaha-al-DIna
(Saladina); 3. period sitnih građanskih ratova u kojima su sirijsko-egipatski
Aju-bidi i egipatski Mameluci igrali značajnu ulogu, koja se završila god. 1291,
kada su krstaši izgubili svoje posljednje uporište na sirijskom kopnu4. Period
osvajanja u potpunosti pada prije tzv. druge krstaške vojne (1147—9), a treći
period otprilike se poklapa sa trinaestim stoljećem. Jedna od krstaških vojni
ovog posljednjeg perioda bila je upravljena protiv Carigrada (1202—4), protiv
Egipta dvije (1218—21), koje su ostale bez rezultata, a jedna je čak vođena
protiv Tunisa (1270).
Bizantinci ponovo Put ^raca prve krstaške vojne od njihova zbor-
osvaiaiu Malu no? mJesta u Carigradu vodio ]e preko Male
A^fa Azije. Ona je sada bila pod vlašću mladog Qili-
ja Arslana, seldžučkog sultana iz Kunije (1092—
•—1107). U sukobu s njegovim borcima hrišćani su prvi put omjerili svoje oružje
sa muslimanskim. Poslije skoro jednomjesečne opsade,
4 Vidi W. B. Stevenson, The Crusaders in the East (Cambrkige, 1907),
sir. 17.
KRSTASKI RATOVI
575
576
POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE
KRSTASKI RATOVI
577
578
iz obzira prema crkvenoj stranci, koja je željela da zadrži Jeruzalem kao
crkveni posjed.
Latini su u Baldvinu imali sposobnog, energičnog i agresivnog vojskovođu. Za
vrijeme njegova vladanja (1100—18) kraljevstvo se protezalo od Akabe, uvrh
Crvenoga mora, do Bejruta. Njegov sinovac i nasljednik Baldvin II26 (1118—31)
pripojio je još nekoliko gradova, u prvom redu na obali Sredozemnog mora.
Kraljevstvo nije u širinu išlo dalje od Jordana. Bejrut i Sidon bili su zauzeti
god. 1110. Jedini izvor odakle su se takvi gradovi mogli nadati pomoći sa
sjevera bio je Damask, koji je sada bio u rukama Atabega Tughti-gma, ranijeg
roba seldžučkog sultana Tutusha i namjesnika njegovog nejakog sina Duqaqa27.
Tughtigin je, međutim, već više godina bio u savezništvu sa Baldvinom. Poslije
kratkog primirja Arsuf i Ce-zareja su kapitulirali god. 1101. pred đenovskom
flotom, koja je primila trećinu plijena i dobila specijalne četvrti njoj
dodijeljene. Međutim, Tir, siguran na svom poluotoku, ostao je u muslimanskim
rukama sve do god. 1124, a Askalan sve do 1153. god. U oblasti južno od Mrtvog
mora Baldvin je god. 1115. sagradio ogromnu tvrđavu, al-Shawbak28, koja je
gospodarila pustinjskom cestom od Damaska u Hidžaz i Egipat.
SULTANATE
ICONIUM OR RUM
\°Aleppo oMa'krrab
D O MI NIO
\ '-'\bhayzar O F THE
VASSASSINS
Q„;. naLAkrad BEOS
4 ''V-Hims
Tadmur
^-Gbazza
* !
o !
Q„Montreal TT CTT3TTT
(JCIons RcgaJis) U blKIJl
oko 1140 god.
KRSTASKE DR2AVE
F A T I M I D CALIPHATE
O F C A I R O
English Mile« o ao 40 60 80 100
37*
580
KRSTASKI RATOVI
dom. Neki su sklopili brakove sa domaćim ženama i melezno potomstvo domaćih
majki nazvano je puleni (poulains)35. U nekim slučajevima oni su, štaviše,
odavali poštovanje predmetima koje su i muslimani i Jevreji jednako smatrali
svetim. U svojim međusobnim svađama Latinima je često dobro dolazila pomoć
»nevjernika«, a muslimani su vrlo često tražili savezništvo sa Latinima protiv
svojih istovjernika — muslimana.
2. Muslimanska P°Java 'Imada-al-Dina (stub vjere) Zangija,
reakcija: Zangidi pkvookog atabega iz Mausila (1127—46), obi-
i Nuridi Iježava prekretnicu u događajima u korist isla-
ma. Zangi je bio preteča čitave serije junaka
antikrstaša, među kojima se najviše istakao Salah-al-Din. Njih je bilo sve do
posljednje polovine sljedećeg stoljeća, kada na pozornicu stupaju Mameluci. Sin
Malikshahova turskog roba, Zangi je za sebe stvorio kneževinu, u kojoj su bili
Alepo, Haran i Mausil, gdje je osnovao dinastiju Zangida (1127—1262), u svakom
slučaju najveću među mnogima koje su osnovali atabegovi. Njegovim udarcima treba
zahvaliti što je došlo do raspada krstaških država. Prvi udarac zadan je Ruhi.
Zbog blizine Bagdadu i kontrole koju je on imao nad glavnim putevima između
Mezopotamije i Sredozemnog mora, ovaj je grad u toku pedeset godina bio vanjski
bedem svih latinskih država u Siriji. Poslije četveronedjeljnog opsjedanja Zangi
ga je god. 1144. preoteo od Joscelina II36. Ova prva osnovana krstaška država,
koja je prva i propala, bila je jako utvrđena, ali slabo branjena. Njezino
zauzimanje značilo je odstranjivanje klina utisnutog između muslimanske Sirije i
Iraka. U Evropi to je bio signal za pokretanje nove, obično nazivane druge
krstaške vojne (1147—9), koju je poveo Kon-rad III iz Njemačke i Luj VII iz
Francuske. Vojska sastavljena od francuskih i njemačkih vitezova, od templara37
i hospitalera38, i trupa koje je dao Jeruzalem uzaludno je opsjedala četiri
dana39 Damask. Ova krstaška vojna nije imala nikakva uspjeha.
Zangija, kao borca za islamsku stvar, naslijedio je na njegovim sirijskim
posjedima njegov sin Nur-al-DIn (svjetlo vjere) Mahmud, koji je izabrao Alepo za
svoju prijestonicu. Sposobniji od svog oca, Nur je bio drugi koji se
suprotstavio Francima više nego na ravnoj nozi. God. 1154. on je preoteo Damask,
a da nije zadao nijednog udarca, od Tughtiginova nasljednika, otklonivši na taj
način posljednju barijeru između teritorije Zangida i Jeruzalema. Postepeno je
dovršavao osvajanje grofovije Ruhe, čiji je grof Joscelin II god. 1151.
35 »Djeca«, »mladi«, latinizirano »pullani«. Isp. ar. fuldn, taj i taj
gospodin.
36 Ibn-al-Athlr, »Ta'rlkh al-Dawlah al-Atabakiyah«. u Recueil:
orientaux,
vol. II, (pt. 2, str. 118. i slj.
37 Ar. Dawlyaih, iskvarenica sirijske riječi koja znači
»siromah«, prvobitno
se red u latinskom naziva Pauperes Commilitones Christi (siromašni Kristovi
vitezovi).
88 Ili vitezovi sv. Ivana; ar. Isbatariyah (Asbitariyah).
39 Najjasniji izvještaj je u djelu ibn-al-Qalaniisija, str. 298—9,
koji je
• .,•
IP
582
KRSTASKI RATOVI
583
584
-«.,/»•„ y S-*1
*&*.
586
KBSTASKI RATOVI
587
od 200.000 zlatnika i vraćanje svetog krsta54. Pošto poslije dva mjeseca dana
novac nije bio isplaćen, Ričard naredi da se pobiju dvije tisuće i sedam stotina
zarobljenika55. Taj je čin u potpunoj suprotnosti sa Salahovim postupkom sa
zarobljenicima poslije zauzimanja Jeruzalema. I on je tada ugovorio puštanje na
slobodu zarobljenika, ali više tisuća siromašnih ljudi nisu se mogli otkupiti.
Na molbu svoga brata, Salah je oslobodio tisuću ovih siromašnih zarobljenika. Na
molbu patrijarha još je jedna grupa puštena na slobodu. Zatim, razmišljajući o
novčanim prilozima svoga brata i patrijarha, uvid je da je i na njega došao red,
pa oslobodi bez nadoknade mnoge od preostalih zarobljenika, među kojima se
nalazio velik broj žena i djece. Aka sada preuze vodeći položaj umjesto
Jeruzalema56 i od sada su se skoro bez prestanka između zaraćenih strana vodili
pregovori
0 zaključenju mira. Ričard, koji je bio pun romantičnih ideja, pred
loži da Salahov brat al-Malik al-'Adil uzme za ženu njegovu sestru
1 da se njima dvoma kao svadbeni dar da na poklon Jeruzalem ne
bi li se na taj način završile borbe između hrišćana i muslimana57.
Na Cvjetnu nedjelju (20. maja 1192) on je sa svim ceremonijama
proizveo u čin viteza al-'Adilovog sina al-Malika al-Kamila. Konačno
je zaključen mir 2. novembra 1192. Opći principi toga ugovora bili
su: obala pripada Latinima, unutrašnjost muslimanima. Hodočasnici
u Sveti grad ne smiju se zlostavljati. Salah je živio još samo neko
liko mjeseci, u kojima je uživao plodove mira. Sljedeće godine 19.
februara njega spopade u Damasku strašna groznica, od koje je po
slije 12 dana, u pedeset i petoj godini života, umro. Njegov grob u
blizini Umajadske džamije još je uvijek jedna od atrakcija sirijske
prijestonice.
Salah-al-Din je bio više nego običan ratnik i pobornik sunitskog islama. On
je štitio naučnike, potpomagao teološke studije, gradio nasipe, kopao kanale i
osnivao škole i džamije. Jedan od njegovih preživjelih arhitektonskih spomenika
'je kairska tvrđava58, koju je on, zajedno sa zidinama grada, počeo zidati god.
1183. i za koju je upotrijebio kamenje manjih piramida. U njegovoj vladi bila su
dva učena vezira al-Qadi al-Fadil59 i 'Imad-al-Din al-Katib al-Isfahani60,
čuveni po stilu i ljepoti svojih pisama. Njegov posljednji privatni sekretar bio
je Baha'-al-Din ibn-Shaddad61, koji je postao njegov biograf. Prilikom obaran ja
fatimidskog Kalifata Salah je njegovo nagomilano blago, među kojim se nalazio i
jedan istorijskt safir, težak
54 Abu-Shamah, vol. II, str. 188; 'Imad-aNDln (ad-Isfahani),
al-Fath al-
-Qussi f i al-Fath al-Qudsi, izd. C. de Laindbeng (Leyden, 1888), str. 357;'ibn-
-al-'Ibri, str. 386—7; afbu-al-Fida', vol. III, str. 83—4.
55 Benedict of Petonborough, izd. W. Stubbs (London, 1867), vol.
II, str. 188;
ibn-Shaddad, str. 164—5.
56 Ibn-al-'Ibri, str. 413, govori o »kralju <Ake<'.
57 Isp. afou-al-Fida', vol. III, str. 84.
58 QaTa1;-ail-Jalbal. Njegov se naitpis još može čitati iznad Zlatnih vrata.
>9 Ilbn-Khalli/kan, vol. I, str. 500. i slj., Subki, Tdbaqdt, vol. IV, str. 253—
4.
•° Ibn-Khallikain, vol. II, str. 495. i slj., Suvuti, Husn, vol. I,
str. 270.
Kompozicija ovoga poglavlja napisana <je prema njegovom djelu al-Fath.
61 Ibn-Khadliikan, vol. III, str. 428. d slj. U ovome poglavlju mnogo
je upotrebljavan njegov Sirah.
588
589
KBSTASKI RATOVI
Prilike u f rana- U to^u ovih dinastičkih nemira ne samo da je
čkom taboru islam izgubio nap_adačku snagu, nego su se i
gradovi koje je Salah-al-Din osvojio, npr. Bejrut, Safad,
Tiberijada i Askalan, pa čak i Jeruzalem (1229), jedan za drugim vraćali u ruke
Franaka. Međutim, Franci nisu bili potpuno spremni da iskoriste situaciju. Oni
su bili u teškom, zaista teškom položaju. Njihove kolonije su u pogledu
održavanja ovisile o prinovama iz Evrope, koje nisu na vrijeme dolazile. Među
njima samima svađe su bile svakodnevna pojava. Međusobno su se gložili Đenov-
Ijani i Mlečani, zavisti su postojale među templarima i vitezovima sv. Ivana
(hospitalerima), a lične svađe i prepirke za ništavnu titulu jeruzalemskog
kralja razdvajale su njihove vođe. U svojim svađama, kao što smo ranije čuli,
jedna je strana običavala protiv druge tražiti pomoć od muslimana.
Egipat, centar interesa
Prvi ozbiljni sukobi poslije Salah-al-Dlnove smrti između Franaka i domaćeg
stanovništva dogodili su se na egipatskom tlu za vrijeme al-Kamila (1218—38).
Al-Kamil, egipatski nasljednik svog oca al--'Adila, bio je sada vodeća ličnost
ajubidske dinastije i nominalno je u podanstvo dobio Siriju. Prva njegova zadaća
je bila da očisti zemlju od krstaša, koji su se malo prije smrti njegova oca
iskrcali u blizini Dim jata (Damietta) i već sljedeće godine zauzeli taj grad.
Invaziju Egipta podsticale su primorske talijanske republike, koje su počele
pravilno uočavati da se centar islamske moći pomjerio iz Sirije u Egipat i da bi
samo njegovim osvajanjem njihove lađe mogle doprijeti do Crvenog mora i na taj
način uzeti učešća u bogatoj trgovini preko Indijskog okeana. Poslije skoro
dvogodišnjeg sukoba (novembar 1219 — august 1221) al-Kamil je prisilio Franke da
napuste Dimjat i dozvolio im je slobodan prolaz68.
Kao i njegov otac, al-Kamil se živo interesovao za navodnjavanje i
poljoprivredu i potpisao je više trgovinskih ugovora s evropskim zemljama. On je
bio toliko naklon prema svojim hrišćanskim podanicima da ga koptska crkva još
uvijek priznaje kao najdobrotvorni jeg vladara koga je ikad imala. Godinu dana
poslije njegova stupanja na prijesto sv. Franjo Asiški posjetio je njegov dvor i
raspravljao s njim o vjeri. Njegov lični interes za nauku može osvijetliti
njegova lična posjeta učinjena kairskom podaniku 'Umar-ibn-al-Fa-ridu (1181—
1235), najvećem sufijskom pjesniku koga su Arapi dali. Za njega tvrde da nije
htio primiti svog kraljevskog gosta. Ranije Ričardov prijatelj, al-Kamil sada
stupi u prijateljske odnose sa Fri-drihom II, koji se god. 1227. zaputio na
krstašku vojnu. God. 1229. sklopljen je sramotan ugovor, po kojemu je Fridrih
dobio Jeruzalem, zajedno sa koridorom koji ga spaja sa Akom. Al-Kamil je ujedno
garantovao pomoć protiv njegovih neprijatelja, od kojih su većina
88 Abu-al-FMa', vol. III, str. 135—7; ibn-KhaMun, vol. V, str. 349—50;
ibn-Khallikan, vol. II, str. 451, ifom-Iyas, Bada'i' al-Zuhur ji Waqa'i< al-
Duhur (Bulaq, 1311), vol. I, str. 79—80.
590
bili Ajubidi69. Ovo je bio jedinstven ugovor prije otomanskih vremena između
jedne hrišćanske i jedne islamske države. Jeruzalem je ostao u franačkim rukama
sve do god. 1224, kada ga je, na poziv al-Kamilova drugog nasljednika al-Malika
al-Saliha Najm-al-Dina--Ayyuba (1240—49), ponovo vratio islamu70 jedan
kontingent Turaka iz Kvarizma, koje je ranije iz njihovih prebivališta u
centralnoj Aziji premjestio Ćhingiz Khan.
Dok je ležao na samrtnoj postelji, al-Salihu je stigla vijest da je Dim jat opet
u opasnosti, ovog puta od Luj a IX, francuskog kralja i njegovih vitezova »šeste
kr-staške vojne«. Grad se predao bez otpora (6. juna 1249), ali kada je
francuska vojska počela nastupati prema Kairu kroz predio ispresijecan kanalima,
za vrijeme najvišeg vodostaja rijeke Nila, kuga napadne vojsku. Kako su
saobraćajne veze bile prekinute, ona ju je potpuno uništila (aprila 1250). Kralj
Luj sa većinom svojih plemića odveden je u ropstvo71.
Sveti Luj
1. Salah-al-Din (1169—93)
5. Al-Kamil
iMuhammad
(1218--38)
6. Al-'Adil II
(1238—40)
KRSTASKI RATOVI
591
592
KRSTAŠKI RATOVI
593
od smrada što se širio od leševa koji su ležali na obližnjem otoku, van luke.
Poslije Tripolija, dalje prema jugu bio je zauzet Batrun jako uporište. Qalawun
je ostavio uspomenu na svoje bitke u napisima koji se, kao i Bavbarsovi, mogu
još čitati na zidinama tvrđava koje je on zauzeo.
., Aka je bila jedino mjesto od vojnog značaja
koje je još bilo u krstaškim rukama. Upravo dok se pripremao
protiv nje, Qalawun umre i naslijedi ga njegov sin al-Ashraf (1290—93), koji je
nastavio djelo svoga oca. Poslije opkoljavan ja, koje je trajalo više od mjesec
dana i u kome su za osvajanje bedema upotrijebljena devedeset i dva katapulta,
ovo po^, sljednje uporište latinskog Orijenta je zauzeto na juriš (maja 1291).
Pomoć dobijena morskim putem sa Kipra nije ništa pomogla. Njegovi branioci
templari, kojima je obećan siguran izlaz, bili su ma-sakrirani. Grad je bio
opljačkan, njegova utvrđenja uništena, a kuće zapaljene82.
Pad Ake zapečatio je sudbinu još nekoliko gradova duž obale koji su bili u
rukama krstaša. Nijedan se nije odupro nadiranju pobjedničke vojske. Tir je
napušten 18. maja, Sidon 14. jula, Bejrut je kapitulirao 21. jula. Antart je
(osvojen 3. augusta, a napuštena templarska tvrđava Athlith (Castrum
Peregrinorum, Chateau Pele-rin) bila je napuštena negdje polovinom toga
mjeseca83. Tako je završeno jedno od najdramatičnijih poglavlja sirijske
istorije84.
FRANAČKI DINAR KOVAN U AKI GOD. 1251 (povećan). On nosi arapski naslov.
82 Abu-Al-Fida' (koji je učestvovao u opsadi), vol. IV, str. 25—
6; Maqiizi,
prev. Quatremere, vol. II (pt. 3), str. 125—9; Archives, vol. II, pt. 2, str.
460;
Les Gestes de Chiprois, izd. G. Ravnaud (Geneva, 1887), str. 256.
83 Vidi Sanuto kod Bongarsa, vol. II, str. 231. i slj.
84 Kasnije krstaške vojne bile su upravljene protiv Rodosa,
Smime, Alek-
sandrije i Turske u Evropi, a 'kulminirale su u krstaškoj vojni na Nikopolj,
god. 1396. V. A. S. Atiya, The Grudaše in the Later Middle ages (London, 1938).
38 — (storija arapa
KULTURNI DODIftt
595
arapsku paleografiju, jer je nekako u ovo vrijeme uglasto kufijsko pismo, kojim
su do tada isključivo natpisi bili urezivani, zamijenjeno okruglim, tzv. naskhi
pismom. Jedan njegov natpis na zapadnoj kuli tvrđave u Alepu još se može čitati.
Postojeće fortifikacije na ovoj tvrđavi, koja se spominje u asirskim hetitskim
spomenicima i smatra se remek-djelom stare vojne arhitekture, mogu da zahvale
svoje restauriranje ovome sirijskom sultanu. Nurovom grobu, u njegovoj akademiji
al-Nuriyah u Damasku, i sada se ukazuje veliko poštovanje. Zahvaljujući ovoj
medresi, uspostavljena je veza između mauzoleja i džamije u Siriji4. Za vrijeme
mamelučkog perioda, koji je u umjetnosti bio nastavak ajubidskog, postala je
redovita praksa da osnivač džamije-škole bude sahranjen pod kupolom (qubbah)
zgrade.
STARA TVRĐAVA U ALEPU. Restaurirao je Nur-al-Din (umro 1174)
Salah-al-Din je pokazao još izdašniju graditeljsku i prosvjetiteljsku
djelatnost od svog predšasnika. Cilj njegove politike bio je borba putem
prosvjete protiv šiitske hereze i profatimidskih tendencija. Za njega se smatra
da u izgradnji islamskih akademija zauzima mjesto odmah iza Nizama al-Mulka. Pod
njim je Damask postao grad škola. Ibn-Jubayr5, koji ga je posjetio godine 1184,
govori o njegovih dvadeset medresa, dvije besplatne bolnice i o velikom broju
4 Isp. str. 569.
5 Str. 283—4; v. str. 370, 374.
38'
596
KULTURNI DODIRI
597
plodni irački naučnik 'Abd-al-Latif al-Baghdadi (1162—1231), čiji se kratki opis
Egipta13 ističe među najvažnijim topografskim djelima srednjeg vijeka.
U nauci i filozofiji
I pored ovih manifestacija duhovne i prosvjetiteljske djelatnosti, islamska
kultura je u eposi krstaških ratova već bila u opadanju na Istoku. Nešto prije
ove epohe ona je prestala biti kreativna sila. U filozofiji, medicini, muzici i
drugim disciplinama skoro je nestalo njezinih velikih umova. Ovo donekle
objašnjava zašto se Sirija, koja je cijelo dvanaesto i trinaesto stoljeće bila
prvorazredan centar odnosa između islama i zapadnog hrišćanstva, pokazala mnogo
nevažnijim spro-vodnikom arapskog uticaja nego, npr., Španija, Sicilija,
sjeverna Afrika, pa čak i Bizantijsko Carstvo. Mada je u Siriji islam vršio
uticaj na evropsku kulturu u direktnim kontaktima sa krstašima, zatim
reperkusijom tih dodira na Zapad i procesom infiltracije putem trgovinskih veza,
ipak je jedva primjetan duhovni i intelektualni utisak koji je on ostavio. S
druge strane, moramo se sjetiti da su Franke u Siriji, pored toga što su bili na
nižem stepenu kulture nego njihovi suparnici, u velikoj mjeri predstavljale
strane legije, smještene u tvrđavama i kasarnama, i da su one bile u tješnjem
dodiru sa domaćim zemljoradnicima i zanatlijama nego s inteligencijom. Zatim, tu
su postojale i nacionalističke i vjerske predrasude i mržnje, koje su ometale
uzajamnu saradnju. U nauci i umjetnosti domaće stano-ništvo imalo je vrlo malo
šta da nauči od Franaka. Odnos poznavanja medicinske nauke u dva tabora najbolje
ilustruju anegdote koje je duhovito ispričao Usamah14, koji se takođe izruguje
franačkim sudskim postupcima, jer ih rješavaju dvobojima i bacanjem u vodu.
Ipak ima konkretnih primjera prenošenja prirodnih nauka i filozofije.
Adelard iz Batha, čiji je prevod arapskih djela o astronomiji i geometriji već
spomenut, posjetio je Antiohiju i Tarz početkom dvanaestog stoljeća. Oko sto
godina kasnije, prvi evropski alge-brist Leonardo Fibonaći, koji je posvetio
jednu raspravu o kvadratnim brojevima Fridrihu II, posjetio je Egipat i Siriju.
Sam Fridrih je gajio visoke ambicije da izmiri islam i hrišćanstvo i pomagao je
veći broj prevodilaca s arapskog jezika. Stanovnik Pize Stjepan iz Anti-ohije
preveo je važno medicinsko al-Majusijevo djelo u Antiohiji god. 1127. Ovo je
bilo jedino poznato arapsko djelo koje su Franci sa sobom ponijeli. Ali pošto
vidimo da se u dvanaestom stoljeću po čitavoj Evropi diže velik broj uboških
domova i bolnica, uglavnom lazareta za gubavce, možemo zaključiti da je ideja
sistematskog otvaranja bolnica dobila svoj podsticaj na muslimanskom Orijentu.
Ori-jentu također treba zahvaliti i ponovno uvođenje javnih kupatila u Evropi,
instituciju koju su specijalno mnogo gajili Rimljani, ali koju
18 Al-lfadah w-al-I{tibar ii al-Umur al-Mushahadah w-al-Hawadith al-
Mu<aya!nah bi-Ard Misr, izd. D. J. White (Tubingen, 1789); prevod na latinski,
njemački i francuski; ibn-abi-Usavbi'ah, vol. II, str. 207; Kutubi, vol. II,
str. 10.
14 Str. 133. i slj. — Arab-Syrian Gentleman, str. 162. i slj.
598
U književnosti
U književnosti je uticaj bio prodorniji. Legende o svetom Gralu imaju,
nesumnjivo, elemenata sirijskog porijekla. Krstaši su morali slušati priče iz
zbirki Kalilah i Arabljanske noći i prenijeti ih u svoju zemlju. Čoserova
Squieres Tale (Priča seoskog plemića) priča je iz Arabljanskih noći. U usmenim
izvorima Bokačo je našao orijentalne priče koje je uvrstio u svoj Dekameron.
Krstašima možemo također pripisati interes evropskih misionara za arapski i za
druge islamske jezike. Neuspjeh krstaša je uvjerio ljude kao što su bili npr.
Rajmond Lul (-f-1315) u beskorisnost vojnih metoda u preduzimanju koraka protiv
»nevjernika«. Katalonac Lul (Luli) bio je prvi Evropljanin koji je radio na
unapređivanju orijentalnih studija kao sredstvu mirne krstaske vojne u kojoj bi
ubjeđivanje zamijenilo silu. God. 1276. on je u Mira-maru osnovao fratarski
kolegij za izučavanje arapskog jezika. Zahvaljujući možda njegovu uticaju,
.sabor u Vijeni je god. 1311. zaključio da otvori katedre arapskog i tatarskog
jezika na univerzitetima u Parizu, Luvenu i Salamanci.
U vojnoj tehnici Na PodručJu ratne tehnike, kao što se može i očekivati,
uticaj i su bili primjetniji. Upotreba
luka i strijele, stavljanje teškog pancira na konja i viteza i upotreba pamučnih
jastučića ispod oklopš potječu iz krstaških vremena. U Siriji su Franci preuzeli
mali doboš15 i bubanj16 za svoje vojne muzike, koje su se do tada služile samo
trompetama i rogovima. Od domorodaca su naučili kako se treniraju golubovi
pismonoše17 u prenošenju vojnih informacija, i prihvatili su njihovu praksu
proslavljan] a pobjede putem iluminacija i viteških turnira (jarid). U stvari,
više crta viteških institucija vuče porijeklo sa sirijskih poljana. Sve veća
upotreba grbova i heraldičkih naprava plod su čestih dodira sa muslimanskim
vitezovima. Dvoglavi orao18, krin19 i dva ključa mogu
15 Fr. tambour od iair. turibur, od pers. tumbur, vrsta lutnje.
16 Fr. nacaire, od ar. naqqarah, talambas.
17 Vidi Salih lbn-Yahya, Ta'rlkh Bayrut, izd. L. Cheikho (Beirut,
1898),
str. 60—61; al-Zahiri, Zubdat Kashf al-Mamalik, izd. P. Ravadse (Pariš, 1894),
str. 116—17, i'sp. Suyuti, Husn, vol. II, str. 186.
18 Zangijevi novci iz Sindžara pokazuju ovaj simbol sumerijske
starine.
Vidi str. 434.
19 L. A. Mayer, Saracenic Heraldry: A Survey (Oxford, 1933), str. 23—
4.
Ovaj dekorativni elemenat, jedan od najraširenijih elemenata
dekorativne
umjetnosti, bio je ipoznat u Asiriji. On se još uvijek upotrebljava na kanad
skom grbu franousikog dijela stanovništva.
KULTURNI DODIRI
599
Barut
Krstaši su radili na unapređenju opsadne taktike, uključujući i tehniku
potkopavanja i miniranja, upotrebu mangonela i brvana za razbijanje zidova, kao
i primjenu raznih zapaljivih sredstava i eksploziva. Barut je, očigledno,
pronađen u Kini, gdje se upotrebljavao uglavnom kao sredstvo za zapaljivanje.
Oko god. 1240. Mongoli su ga donijeli u Evropu. Ovdje je primjena njegove
eksplozivne snage u svrhu pokretanja misil-rcog oružja, tj. pronalazak vatrenog
oružja, bila ostvarena poslije nekih sto godina. Nijedan istoričar krstaških
ratova čak i ne aludira na njegovu upotrebu. Prvo evropsko uputstvo za upotrebu
baruta nalazimo kao dodatak jednom djelu koje je oko god. 1300. napisao neki Grk
Marko. Bejkniovo uputstvo je apokrifno. Nešto prije 1300. g. Hasan al-Rammah
(kopljanik) Najm-al-Dm al-Ahdab, možda Sirijac, napisao je raspravu pod naslovom
al-Furusiyah w-al-Mandsib al--Harblyah20 (vještina jahanja i vojne vježbe), u
kojoj se pominje salitra, smjesa praška. U njoj su sadržana pirotehnička
uputstva, kojima su vrlo srodna ona koja se pripisuju Marku. Jedan od
najvažnijih podataka upotrebe baruta nalazi se kod al-'Umarija (f 1348)21.
U arhitekturi
Krstaši su ponijeli iz Italije i Normandije dobro poznavanje ratnog zidarstva, s
kojim su djelomično upoznali Arape, što pokazuje kairska tvrđava. Tvrđave i
crkve bile su njihove glavne građevine. Većina tvrđava, među kojima Hisn al-
Akrad, al-Marqab i al-Shaqif (Belfort), još postoje. Njihov su rad u Jeruzalemu
dijelovi crkve Sv. groba, »Salamonove štale«, u blizini džamijje Aqse, i više
presvođenih bazara (velikih trgovinskih radnji). U stilu crkve Sv. groba i
Kupole na stijeni sigurno je namjerno napravljeno više crkava tipa okruglog
»hrama«, od kojih se četiri nalaze u Engleskoj, a druge u Francuskoj i
Njemačkoj. U Bej-
20 Izvodi na arapskom i francuskom prevodu Reinauda i Favea,
Journal
o'siatigue, ser. 4, vol. XIV (1849), istr. 257—327, također vidi
vol. XII, str.
193. i slj.
21 Tcrri/ (Cairo, 1312), str. 208.
600
rutu je Baldvin I sazidao god. 1110. crkvu sv. Ivana, koja je kasnije pretvorena
u džamiju 'Umari. Krstaški luk je običnog oštrog oblika, a svođenje jednostavno,
obično građeno sa rebrima. Najljepši ostatak franačke umjetnosti u Kairu su
jedna vrata uzeta sa hrišćanske crkve u Aki god. 1291. i stavljena na al-
Nasirovu džamiju22.
11 1
602
roba koja je uvožena na Zapad i ništa drugo nije toliko prijalo ukusu
zapadnjaka. S njim su se pila blaga pića, vode su se bojile destilacijom od
ruža, Ijubičicama i drugim cvijećem i pravile su se razne druge kandirane stvari
i slatkiši.
Vjetrenjače se najprije pojavljuju u Normandiji god. 1180. i ukazuju na krstaško
porijeklo"6. Dolapi (sing. noria, od ar. na'urah) postojali su u Evropi prije
ovoga perioda, ali su krstaši sa vojni donijeli savršeniji tip. Ovaj sirijski
tip može se još vidjeti u Njemačkoj u blizini Bajrojta27. Sirijski do-lapi
potječu još iz rimskih vremena, ali su ga vjerovatno usavršili neki domaći
konstruktori, kao što je bio Qaysar ibn-Musafir Ta'asif (t 1251)28, Egipćanin
koji je bio u službi vladara Hamaha. On je napravio najraniji i jedini preživio
arapski nebeski globus29. Još u doba Yaquta30 (f 1229) i abu-al-Fida'31 (f 1331)
Hamah je bio čuven po svojim dolapima. Ovi točkovi, čije je vječno cviljenje
uspavljivalo generacije Hamatita, još uvijek su ponos ovioga starog grada.
Nisu svi novi ukusi koji su se razvili bili samo gastronomskog karaktera.
Naročito su se javili želje i zahtjevi za modnim artiklima, oblačenjem i kućnim
namještajem. Tada je ušlo u običaj i puštanje brade. Krstaši koji su se vratili
u domovinu uveli su u svoje kuće serdžaze, ćilime i zidne tapiserije, za što su
zapadna i centralna Azija dugo vremena važile kao osobiti specijalisti. Tkanine
kao što su: muslin, baldahin, damast32 sarsenet ili saracenski štof, atlas (od
ar. atlas), somot, svila, satin33 počeli su se više cijeniti. Dragulji koje su
pravili Jevreji u Damasku i Kairu, toaletni artikli i puderi postali su vrlo
tražena roba. Staklena ogledala premazana metalnom prevlakom počela su
zamjenjivati ranija ogledala od izglačanog čelika. Kameloti (sin. khamlah),
devina dlaka, i lijepa krzna bili su u velikoj modi. Brojanice su ušle u
običaj34. Evropski hodočasnici slali su kućama arapske ćivote za čuvanje
hrišćanskih relikvija35. Sa finim odijelima i metalnom robom uporedo su išli
lakovi i druga sredstva za bojenje, npr. indigo i nove boje kao lila (ar.
laylak, perz. porijekla), karmin i kermez (obje od ar. qirmizi, skr. porijekla).
Postepeno su se u Evropi počeli pojavljivati centri za izradu fabričke robe,
serdžaza i platna, koji su radili prema orijentalnim obrascima, npr., u Arasu,
čije su tkanine postale vrlo cijenjene. Prozori od obojenog
26 Isp. str. 350.
27 M. Solbennheim, cl. »ljama«, Encyclopaedia of Islam.
28 Vidi ibn-Khallilkan, prev. de Slane, vol. III, str. 471—3.
Ibn-Battutah,
vol. IV, str. 255, odnosi se na dolape u Kantonu, Kina.
29 Sada u Museo Nazionale u Napulju.
30 Vol. II, str. 331.
31 Taqwlm, str. 263.
32 Vidi str. 317, 534.
33 Od ar. zaytuni, iskvarenica od Ts'ien-t<ang (današnji Hang-
choiu), grad
u jugoistočnoj Kini, iz koga je prvobitno došla ova svila.
34 V. str. 398.
35 V. str. 569.
KULTURNI DODIRI
603
Kompas
Važan pronalazak vezan za pomorsku aktivnost krstaša je kompas. Možda su Kinezi
bili prvi koji su otkrili direktivna svojstva magnetske igle, ali su muslimani
bili prvi koji su vrlo rano razvili živu trgovinu između Perzijskog zaliva i
voda Dalekog istoka40. Oni su prvi počeli upotrebljavati ovaj pronalazak u
praktične svrhe, primijenivši magnetsku iglu u navigaciji. Ova primjena morala
se dogoditi u 11. stoljeću, ako ne ranije, ali iz trgovinskih razloga držana je
u tajnosti. U Evropi su se najprije talijanski moreplovci počeli služiti
kompasom. Stvarna upotreba, naravno, antidatira pismenom obavještenju o njegovom
postojanju. Prvi put on se spominje u jednom muslimanskom djelu u perzijskoj
zbirci anegdota Jawdmit al-Hikdydt wa-Lawdmv al-Ri-wayat*1, koju je napisao
Muhammad al-'Awfi oko 1230. godine. Jedna od priča govori kako je autor kao'
mornar pronašao put pomoću ribe natrljane magnetom. Prvi pismeni spomen u
latinskim izvorima
6 V. str. 317.
87 Prev. Asher, str. 58.
88 Eng. »check« 'posuđen je od ar. sakk u Indiji >u 18. stoljeću.
39 V. str. 588.
40 V. str. 315.
41 V. Muhammad Nizamu'd-Din, Introduction to the Jawdmil al-Ilika.ydt
(London, 1929), str. 251. Igp. F. HLrth i W. W. Rockhill, Chao-Ju-Kua (St. Pe-
tersburg, 1911), str. 28—9. Isp. S. S. Nadavi u Islamic Culture, vol. XVI
(1942).
604
DINAR MAMELUCKIH BAVBARSA. Kovan 667 (1268/9), ispod, imena vidi se lav.
42 V. str. 580.
43 V. str. 577, n. 25.
44 Hitti, Druže People, str. 15.
POGLAVLJE XLVII
Osnivanje dinastije
Temelje mamelučkoj moći položila je Shajar--al-Durr, udovica Ajubida al-Saliha
(f 1249), porijeklom turska ili jermenska robinja. Ranije robinja i član harema
kalifa 1-Musta'sima, Shajar je stupila u službu al-Saliha, koji ju je oslobodio
kada mu je rodila sina. Kada je preuzimala vrhovnu vlast, njezin bivši gospodar
kalif uputio je uvredljivo pismo egipatskim emirima s ovim riječima: »Ako nemate
muška čeljadeta da nad vama vlada, javite nam, mi ćemo vam poslati jed-
1 V. str. 223, n. 44.
606
.~t •:
i
1.
Aybak <1250-^57)
*
4.
Baybars
(1260—77) •'•.; >
tShalar
al-Durrt
+
3.
Outuz
(1259—60)
608
tana zadesila je nasilna smrt dok su još bili u cvijetu mladosti. Prosječna
vladavina mamelučkih sultana bila je kraća od šest godina.
Odbijanje Ajubida Jrivtl zauai;a s koj°m se morala suočiti nova
i Tatara dinastija bilo je konsolidovanje kraljevstva i
zaštićivan je granica. Aybak je najveći dio svog
vremena proveo na bojnom polju u Siriji, Palestini i Egiptu. Al-Mu-zaffar Sayf-
al-Din Qutuz (1259—60), dok je vršio namjesništvo (na'ib al-saltanah) i prije
nego je svrgnuo svog mladog štićenika al--Mansura 'Aliju, Aybakova sina i
uzurpirao prijesto, odbio je napad ajubidskog sultana iz Karaka. Sirijski
Ajubidi su se smatrali legitimnim nasljednicima svojih egipatskih rođaka. Tek
što je invazija Ajubida na Egipat bila odbijena, javila se opasnost od Hulaguove
tatarske vojske, na čijem se čelu nalazio Kitbugha. Hulaguove poslanike11 Qutuz
je poubijao i spor je bio okončan bitkom kod Ajn Džaluta (1260). U ovoj bitki
Baybars je vodio prethodnicu i istakao se kao vojskovođa, ali je pri kraju Qutuz
lično preuzeo komandu. Tatarska vojska bila je ametom potučena, a Kitbugha i
druge vojskovođe ostali su mrtvi na bojnom polju. Egipat je bio pošteđen
strašnog pustošenja koje je zadesilo njegovu susjetku Siriju. Nju je sada
zauzela mamelučka vojska. Baybars je očekivao da će u znak priznanja za svoju
vojnu službu dobiti Alepo kao feud, ali ga je sultan prevario. Na povratku kući
kroz Siriju, jedan zavjerenik oslovi sultana dok je lovio sa Qutuzom i poljubi
ga u ruku, a za to vrijeme mu je Baybars probo nožem vrat (24. oktobra 1260)12.
Ubijenog sultana je naslijedio ubica. Qutuz je tvrdio da je pranećak nekog šaha
iz Kvarizma13. Za njega kažu da su ga zarobili Tatari i prodali u Damask, gdje
ga je kupio Aybak.
<; Al-Malik al-Zahir (pobjedonosni) Rukn-al-Din
(stub vjere) Baybars al-Bunduqdari14 (1260—77),
najistaknutiji od mamelučkih sultana, bio je porijeklom turkoman-ski rob. Kad je
bio mlad, prodat je u Damask za osam stotina dir-hama, ali je bio vraćen zbog
defekta na jednom od njegovih dva plava oka. Posljednji dio njegova imena, koji
znači ono što pripada strijelcu (bunduqdar), dobio je od gospodara u čijem je
vlasništvu bio prije nego ga je kupio Ajubid al-Salih15. Al-Salih ga je najprije
imenovao zapovjednikom jednog odjela svoje tjelesne garde, a sa toga položaja on
se probio do najvećih počasti u zemlji. Visok, mrke boje, zapovjedničkog glasa,
hrabar i energičan, on je posjedovao sve odlike potrebne da rukovodi ljudima.
11 Pismo koje su oni nosili sačuvano je <u Maqrmja, prev. Quatremere,
vol. I (pt. 1), str. 101—2.
12 Abu-al^Fida', vol. III, str. 216; ibn-Khaldun, vol. V, str. 380.
Isp. Ma-
qrizi, prev. CJuiaitremere, vol. I (pt. 1), str. 113.
13 Suyuti, Husn, vol. II, str. 40. V. str. 437.
14 »Bendocquedar« Marka Pola, prev. Yule, 2. izd., vol. I, str. 22.
15 Abu-al-Fida', vol. IV, str. 11; Kutubi, vol. I, str. 109.
MAMELUCI
609
Bavbars je bio prvi veliki Mameluk, stvarni osnivač mamelučke moći. Prve je
lovorike pobrao pobjedom nad Mongolima u bitki kod Ajn Džaluta. Međutim, njegova
prava slava počiva uglavnom na njegovim brojnim vojnama protiv krstaša16. Ovi
njegovi bojevi slomili su kičmu franačkog otpora i omogućili konačne pobjede
koje su iz vojevali njegovi nasljednici Qalawun i al-Ashraf. Na jednoj od svojih
posljednjih ekspedicija u sjevernu Siriju za sva vremena skr-šio je moć asasina.
U međuvremenu su mu njegove vojskovođe proširile vlast prema zapadu nad
Berberima, prema jugu nad Nubi-jom17, koju je sada zastalno pokorio neki
egipatski sultan.
Bavbars je bio više nego običan vojskovođa. Ne samo da je or-ganizovao
armiju, ponovo sagradio mornaricu i utvrdio sirijske tvrđave nego je i kopao
kanale, popravljao luke i Kairo povezao sa Damaskom brzom poštanskom službom. Za
taj je put trebalo samo četiri dana. Zaprege konja stajale su u pripravnosti na
svakoj postaji. Sultan je mogao igrati polo u obje prijestonice skoro u toku
jedne nedjelje. Pored obične pošte Mameluci su usavršili i poštu sa golubovima.
Pedigrije ovih golubova-nosača čuvale su se i za vrijeme Fatimida u specijalnim
registrima18. Bavbars je izvodio javne radove, uljepšavao džamije i osnivao
vjerske dobrotvorne zadužbine. Od njegovih arhitektonskih spomenika19 i danas
još postoje velika džamija (1269) i škola koja nosi njegovo ime. Napoleon je
džamiju pretvorio u tvrđavu, a britanske okupacione snage u magazin za
namirnice. Današnja Zahiriyah biblioteka u Damasku nalazi se u zgradi pod čijom
je kupolom on sahranjen. On je bio prvi sultan u Egiptu koji je postavio četiri
kadije. Oni su predstavljali četiri ortodoksne škole On je organizovao egipatski
mah.mil na sistematskoj i stalnoj osnovi. Njegova vjerska ortodoksnost i žar,
zajedno sa slavom koju je donio islamu u svetom ratu, učinili su da se njegovo
ime stavlja upo-redo s imenom Harunovim. U legendarnoj istoriji ono se
pojavljuje više nego ime Salah-al-Dina. Romanca o njemu i romanca o 'Antaru
ostale su do današnjeg dana popularnije na arapskom Orijentu nego Ardbljanske
noći.
Jedna od bitnih crta koja karakteriše njegovu vladavinu jesu mnogobrojni
savezi koje je sklapao sa mongolskim i evropskim silama. Odmah pošto je postao
sultan, on se udružio sa glavnim kanom Zlatne Horde20 ili Mongolima iz Kipčaka
(Bavbarsovo rodno mjesto) u dolini Volge. Ovaj je politički potez diktirala
zajednička opozicija perzijskim Il-Khanima. Egipatski izaslanici išli su kroz
Carigrad, gdje je Mihajlo Paleolog, neprijatelj latinskog hrišćanstva, odobrio
restauraciju stare džamije21, koju su bili razorili krstaši za vrijeme svoje
okupacije toga grada. Bavbars je poslao, na carevu molbu, nekog melkitskog
patrijarha u Carigrad za vjernike te vjeroispovijesti
ie y str 591
17 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 400.
18 V. str. 298. 598.
19 V. Kutubi, vol. I. str. 113—15.
20 Istočni Mongoli pogrešno poistovjećeni sa Kalmucima, zapadnim
Mon
golima; v. str. 436, n. 105.
21 V. str. 561.
39 — Istorija arape
610
Slučaj sa kalifima
Najspektakularniji događaj Bavbarsove vladavine bilo je uvođenje u dužnost nove
serije kalifa abasidske dinastije, koji su imali samo titulu, a ne i vlast svog
visokog položaja. Sultanov je cilj bio da osigura legitimnost svojoj kruni i da
dade svome dvoru, u muslimanskim očima, izgled primata i da zaustavi intrigiran
ja ' Ali j inih pristalica, koja su još od fatimidskih vremena bila
rasprostranjena naročito u Egiptu. U tu svrhu on je iz Damaska u junu 1261. god.
pozvao strica posljednjeg abasidskog kalifa i srna kalifa al-Zahira, koji je
izmakao bagdadskom pokolju, i ustoličio ga sa velikom pompom i ceremonijama za
kalifa al-Mustansira22. Tobožnji umirovljeni kalif najprije je bio svečano
dopraćen iz Sirije, pa su i Jevreji i hrišćani nosili uzdignute Toru i
Evanđelje, a o valjanosti i vjerodostojnosti njegove genealogije morao je da
odluči savjet pravnika. Zauzvrat je sultan od kalifa-lutke dobio diplomu o
investituri, kojom mu je dodijeljena vlast nad Egiptom, Sirijom, Dijar Bakrom,
Hidžazom, Jemenom i zemljom Eufrata. Poslije tri mjeseca Bavbars se brzo zaputio
iz Kaira da ponovno postavi svog kalifa u Bagdadu. Ali kada je došao u Damask,
ostavio ga je na cjedilu. Al-Mustansira je u pustinji napao mongolski guverner
Bagdada i o njemu se više nikada nije čula nijedna riječ.
Godinu dana kasnije još jedan potomak loze Abasida zaputio se u Kairo, pa je
i njega Bavbars ustoličio za kalifa al-Hakima. Jedan po jedan, al-Hakimovi
potomci su u toku dva i po stoljeća držali pseudokalifat, čiji su se nosioci
zadovoljavali time što su im imena bila napisana na novcu i što su se u Egiptu i
Siriji petkom u molitvi spominjala. Izuzev jednoga, ničije se ime više nije
citiralo u džamijama Meke. Najvažnije njihove dužnosti bile su rukovođenje
vjerskim zadužbinama (waqf) i vršenje obreda prilikom ustoličenja novog sultana.
Izvjesni muslimanski vladari, među kojima i neki iz Indije, kao i Otoman Bavazid
I (1394), dobili su od njih diplome o investituri, koje u stvari nisu imale
nikakve vrijednosti. God. 1412, prilikom smrti Burjija al-Nasira, kalif al-lAdil
al-Musta'in proglasio se sultanom i vladao je nekoliko dana, tek toliko da ga
svrgne al--Mu'ayyad Shaykh (1412—21)23. Neki kalifi bili su istjerani iz službe
zbog nelojalrfosti prema Bahri 'Aliji (1376—81) i Burjima Barququ (1382—39) i
Inalu (1453—60). Kada je god. 1517. otomanski sultan Šalim oteo Egipat od
Mameluka, on je u Carigrad poveo kalifa al--Mutawakkila, posljednjeg po redu24.
22 Maqrfzi, Ouatremere, vol. I (ipt. 1), str. 146—68; ibn-
Khaldun, vol. V,
str. 382—3; aibu-al-Fida', vol. III, str. 222;* i!txn-Iyas, vol. I, str. 100—
101.
23 Ibn-Taighri-Birdi, vol. V, pt 2, str. 267—8, 303—21; Suvuti,
Husn, vol. II,
str. 68—71; ibn-Iyas, vol. I, str. 357^9.
24 V. str. 443, 634.
MAMELUCI
611
612
Al-Ashraf
Jedini podvig Kalawunova sina i nasljednika al-Ashrafa al-Malika
(najplemenitiji) Khalila (1290—93) bilo je zauzimanje Ake tt maju 129130.
Njezino zauzimanje ubrzalo je pad nekoliko preostalih luka koje su bile u
franačkom posjedu. »Tužna i samotna tišina zavladala je duž obale na kojoj se
tako dugo vodio SVJETSKI SPOR«31. Al-Ashrafov mlađi brat i nasljednik al-Malik
al-Nasir Muhammad izbacio je uza strašan pokolj god. 1302. templare, koji su
držali posljednje uporište na otočiću Aruadu (Aradus), na sjevernoj sirijskoj
obali.
Ođbiianie
Al-Nasir se, zajedno sa al-Mutamassikom, mo-^e nar°čito podičiti da je tri puta
vladao: 1293—4, 1298—1308. i 1309— 4032. Najprije je stupio na prijesto kad mu
je bilo devet godina. Njegovo je vladanje bilo duže nego i jednog drugog
Mameluka i jedno je od najdužih u muslimanskim analima33. Za vrijeme njegove
vladavine Mongoli su izvršili posljednju ozbiljnu invaziju pod vodstvom sedmog
Il-Khana Ghazana Mahmuda, a islam je konačno priznat kao državna vjera Il-
Khanata34. Egipatsku vojsku, koja je brojila za dvije trećine manje vojnika od
mongolske, potpuno je razbila 23. decembra 1299. god. istočno od Himsa napadačka
armija, za koju se priča da je imala sto tisuća ljudi35 i da je bila pojačana od
Jermena i Đurđijanaca. Mongoli su nastavili pobjedonosno napredovanje i već su u
prvim danima god. 1300. zauzeli Damask, koji su poštedjeli pustošenja, ali
ostali dio sjeverne Sirije iskusio je strašno pljačkanje i otimačine. U martu te
godine oni su evakuisali sirijsku prijestonicu ne zauzevši njezinu tvrđavu, i
Egipćani su ponovo zauzeli cijelu zemlju. Poslije tri go-
29 Maqrlzd, Khitat, vol. II, str. 406—7.
30 V. str. 593.
31 Gibbon, Decline, izd. Bury, vol. VI, str. 365.
32 V. str. 500.
83 Isp. str. 436, n. 93, str. 470, n. 2.
34 V. str. 442.
85 Maqrizi, prev. Quatremere, vol. II (pt. IV), str. 146.
MAMELUCI
613
614
dave, napravio po čitavom svome kraljevstvu oko 30 džamija, pored većeg broja
derviških »manastira« (tekija), javne česme (sing. sabll), kupatila i škole.
Njegovu darežljivost osobito je osjetila Meka. Svoju džamiju u tvrđavi on je
ukrasio (1318) materijalima donesenim iz porušene katedrale u Aki. Njegova
škola, dovršena god. 1304. i po njemu nazvana al-Nasiriyah, još i danas stoji u
Kairu. Ova džamija i škola su primjer najljepših dostignuća muslimanske
arhitekture. Za njegove vladavine njegovane su i tzv. sporedne umjetnosti i
dostigle su veći stepen savršenstva nego ikada ranije, što svjedoče primjerci
bronzane i mesingane izrade, svjetiljke izrađene u emajlu i ilustrovani Korani,
koji se čuvaju u Arapskom muzeju Nacionalne biblioteke u Kairu.
Veliki izdaci u toku duge al-Nasirove vladavine iziskivali su od naroda
prekomjerne namete i bili jedan od uzroka propasti dinastije. Sultan je preduzeo
izvjesne ekonomske mjere da bi ublažio opću bijedu. On je podsticao trgovinu s
Evropom i s Istokom, naredio je da se izvrši novo premjeravanje zemljišta,
opozvao porez na so, živad, šećernu trsku, čamce, robove i konje, zabranio je
trošenje vina i naredio da se batinaju pekari koji su preskupo pekli kruh.
Efekat je bio, međutim, samo kratkotrajan i palijativan. Poslije njega građanski
ratovi, glad i kuga pospješili su teško stanje naroda. Ista »crna smrt« (kuga)
koja je god. 1348—9 harala Evropom zadržala se u Egiptu oko sedam godina i
ugrabila je više njegova stanovništva nego i jedna druga ranija pošast. Smrtnih
slučajeva u prijestonici, prema uveličanoj procjeni ibn--Iyasa42, bilo je
900.000. Sultan i svi drugi koji su mogli pobjegli su. Pričaju da je Gaza za
mjesec dana izgubila 22:000 stanovnika, dok je u Alepu dnevno bilo pet stotina
smrtnih slučajeva.
Glad i kuga
Pad Bahriia Dvanaest al-Nasirovih potomaka, koji su se br-
zo smjenjivali nasljeđujući jedan drugoga u toku četrdeset i
dvije godine (1340—82), bili su samo figure. Zemljom su upravljali emiri
svrgavajući ili ubijajući sultane po svojoj volji. Nijedan se od ovih sultana
nije istakao ni na jednom području ljudske djelatnosti, i jedini značajan
spomenik je džamija sultana al-Ha-sana, al-Nasirova sina, koja je dovršena god.
1362. Ona se smatra najljepšom džamijom koja je napravljena u obliku krsta.
Posljednji vladar iz Bahri dinastije, al-Nasirov praunuk al--Salih Hajji
abn-Sha'ban (1381—2, 1389—90), bio je dijete čiju je dvogodišnju vladavinu
prekinuo i kasnije dokrajčio Čerkez Barquq, koji je postao osnivač nove Burji
dinastije43. Barquq je započeo svoju karijeru kao rob sinova al-Ashrafa
Sha'bana44. Prije Barquqa je jedan drugi Čerkez Bavbars II (1308—9), Qalawunov
rob, bio jedan od tri sultana koji su prekinuli al-Nasirovo vladanje,
nagovijestivši na taj način dolazak novog režima.
42 Vol. I, str. 191.
48 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 472; iibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 1.
44 V. tabelu, str. 607.
•' irfja,/AURaqqah
A\R A B I A
MAMELUCKO KRALJEVSTVO
sredinom četrnaestog stoljeća
O 50 100 20O 3OO
617
618
dženazu, pronašao je da je »mrtvac« još živ zato što su njegove noge bile više
ispravljene nego položene5.
Oftalmologija, jedna od disciplina koja se kod Arapa rano razvila6, praktikovana
je na nauč-nijoj osnovi u Siriji i Egiptu, u toku 12. i 13. stoljeća, nego igdje
drugdje u svijetu. U 12. stoljeću najznačajnije djelo o ovom predmetu napisao je
abu-al-Fada'il ibn-al-Naqid (t 1188—9)7, judejsko-egipatski okulist iz Kaira,
pod naslovom Mujarrabdt (provjereni lijekovi). Međutim, poslije toga Sirija je
preuzela vodstvo. Ovdje su bila napisana na naučnim osnovama jedina dva djela
ovoga perioda: al--Kafi ft al-Kuhl (pravovaljano djelo o melemu za oči) Khallfe
ibn--abi-al-Mahasina iz Alepa, koji je živio oko god. 1256, i Nur-al-'Uyun wa-
Jdmi< al-Funun8 (svjetlo očiju i priručnik vještina) Salaha-al-Di-na ibn-Yusufa,
koji je radio u Amahu oko 1296. god. Khallfah je bio toliko uvjeren u svoju
hiruršku vještinu da je odmah pristao da odstrani mrenu s oka nekog jednookog
čovjeka. Vrijedno je zabilježiti da su sirijski naučnici mamelučkog perioda
živjeli u gradovima u unutrašnjosti, jer su obalu najprije bili opustošili
krstaši, a kasnije Qalawun i njegovi nasljednici, koji su se plašili povratka
Franaka.
Očna oboljenja
/storija medicine Najistaknutiji istoričar medicine kojeg je dao arapski
svijet, Muwaffaq-al-DIn abu-al-'Abbas
Ahmad ibn-abi-Usavbi'ah (1203—70), živio je u Damasku u prvim godinama vladavine
Mameluka. Ibn-abi-Usavbi'ah bio je i sam liječnik i sin okuliste iz Damaska.
Studirao je medicinu u svom rodnom mjestu i Kairu, skupljao i proučavao biljke
zajedno sa čuvenim ibn--al-Baytarom i vodio je prepisku sa naučnikom liječnikom
'Abd-al--Latlfom al-Baghdadijem. Njegovo remek-djelo je njegov lUyun al--Anbd'fi
Tabaqdt al-Atibba'g (informativni izvori o vrstama liječnika), pomno sređena
zbirka nekih četiri stotine biografija arapskih i grčkih medicinskih stručnjaka.
Pošto su ovi liječnici većinom bili u isto vrijeme i filozofi, astronomi,
fizičari i matematičari, djelo je neprocjenjiv izvor za istoriju arapske nauke
uopće. Ono je skoro jedinstveno u arapskoj književnosti, najbliže mu je al-
Qiftijevo djelo Ikhbdr al-'Ulamd' bi-Akhbdr al-Hukama' (upoznavanje naučnika s
istorijom filozofa i liječnika), koje je sačuvano u sažetom izdanju10. 'Ali ibn-
Yusuf al-Qifti, kao što mu nadimak pokazuje, rođen je u Gornjem Egiptu (1172),
ali je proveo velik dio svoga života u Alepu, (gdje je bio na položaju vezira
ajubidiskih vladara sve do svoje smrti 1248. god.
5 Ibn-abi-Usayibi'ah, vol. II, str. 113. 8 V. str. 331.
7 Ibn-abi-Usayfoi'ah, vol. II, str. 115—16.
8 Hajji Khalfah, vol. VI, str. 393.
9 Najprije ga izdao »Imru'-al-Qays iibn-al-Tahhan« [August Muller], 2.
vol.
(Cairo, 1882), iza toga ponovo, sa dodatnim stranama, ispravikama i indeksom,
August Muller, 2. vol. (Koniigsibeirg, 1884).
10 Izd. Julius Lippert (Leipzig, 1903).
619
620
621
622
Umjetnost
Skoro sve grane primijenjene umjetnosti zadržale su usku vezu sa
građevinarstvom, naročito građevinarstvom vjerskog tipa. Postojeći primjerci
džamijskih vrata s ukrasima od bronze, bronzani svijećnjaci sa delikatnim
arabeska-ma, zlatne kutije za Koran ukrašene draguljima, divni mozaici u nišama
i isprepletena drvna rezbari ja na propovjedaonicama i naslonima za čitanje,
svjedoci su nekadašnjeg cvjetajućeg doba35. Većina
81 Al-Akhldq w-al-Siyar, iad. Mahmasani (Cairo), Str. 28. »* V. ibn-Iyas, vol.
H, str. 33. 33 V. str. 595.
84 V. str. 613.
85 Za opise ilustracija vidi Gaston Wiett, Catalogue generale du
musee
drobe du Caire; lampes et bouteilles en verre emaille (Cairo, 1929).
623
POGLAVLJE XLIX
KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE
Za razliku od turskih Bahrija, Burji Mameluci su svi bili Čerkezi, izuzev
dvojice: Khushqadama (1461—7) i Timurbugha (1467), koji su bili Grci1. Burji su
još odlučnije nego Bahri odbacivali princip nasljeđa; sultan je samo bio primus
inter pares, dok je prava vlast bila u rukama vojne oligarhije. Od dvadeset i
tri burjiska sultana, čija se vladavina protezala u vremenskom razmaku od 134
godine (1382—1517), devetorica su vladala ukupno 124 godine. Ova devetorica su
Barquq, Faraj, al-Mu'ayyad Shavkh, Barsbay, Jaqmaq, Inal, Khushqadam, Qa'it-bay
i Qansawh al-Ghawri2. Ostalih četrnaest su skoro svi bez ikakva značaja, i samo
godine 1421. ustoličena su tri različita sultana. Vladavina Qa'it-baya (1468—95)
bila je ne samo najduža nego, u izvjesnim pogledima, najvažnija i
najuspješnija3.
1 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VII, str. 685, 842, 847.
2 Njegovo ime se pominje u ovakvom obliku u jedinom Koranu napisanom
za njega (Moritz, Paleography, vol. I, pl. 83); običan Oblik je Qansuh al-Ghuri.
3 Lista Burji-Mameluka:
1. Al-?ahir Sayf-al-Dln-Barquq
(prekinuo ga Bahri-Hajji, 1389—90)
2. Al-Nasir Nasir-al-Din Faraj .
3. Al-Mansur 'Izz-al-Dln <Abd-al-<AzIz
Al-Nasir Faraj {ponovo) ....
4. Kalif al-'&dil al-Musta<in .
5. Al-Mu'ayyad Shaykh
6. Al-Muzalfar Ahmad
7. Al-?ahir Sayf-al-Dln Tatar .
8. Al-§alih Nasir-al-Dln-Muhammad .
9. Al-Ashraf Sayf-al-Dln Barsbay .
1382.
1398. 1405. 1406. 1412. 1412. 1421. 1421. 1421. 1422. 1438. 1438. 1453. 1453.
1460. 1461. 1467. 1467.
625
626
šao tako daleko da je za neko vrijeme zabranio sađenje šećerne trske da bi sebi
omogućio pretjerano velike profite. U toku njegove vladavine još je jedna od
periodičnih kuga harala Egiptom i susjednim zemljama, pa je za šećerom bila
velika potražnja kao za lijekom protiv bolesti. Pričaju da je ova epidemija,
mada nije bila tako ubitačna kao »crna smrt«, u roku od tri mjeseca ipak
ugrabila samo u prijestonici 300.000 žrtava. Smatrajući nedaću kaznom za grijehe
svoga naroda, sultan je zabranio ženama da izlaze napolje9 i tražio okajanje u
novim nametima na hrišćane i Jevreje. On je izbacio iz državne službe
nemuslimane i propisivao im nove uredbe u pogledu odijevanja. Istu politiku
protiv hrišćana i Jevreja vodilo je više njegovih predšasnika, a nastavili su je
Jaqmaq i Khushqadam10. Mnogi Inalovi predšasnici kovali su srebrni novac
umanjene vrijednosti i često su mijenjali novčanu vrijednost plemenitih metala.
Iznuđivanja se nisu ograničavala samo na nemuslimane. U nedostatku
regularnog poreskog sistema, jedini način na koji su ovi sultani mogli doći do
većih novčanih svota za svoje ratne podvige, raskošne dvorove i za monumentalne
građevine bio je putem iznuđivanja od podanika i državnih službenika, koji su se
obogatili na račun širokih masa. Pljačkaške beduinske horde u Delti i pustinji
na istoku u više navrata su napadale sjedilačko stanovništvo fallahin uske
poljoprivredne doline i pustošile zemlju. Skakavci, kao i epidemija, periodično
su napadali zemlju. Glad je bila skoro hronična pojava u zemlji, a u godinama
kuge i suše bila je pojačavana zbog niskog vodostaja Nila. Naročito je za vlade
Faraja i Shayka harala smrtnost od gladi. Računa se da je u toku vladavine
Mameluka stanovništvo Sirije i Egipta opalo za dvije trećine11.
Gubitak indijske Pred kraJ ovoSa Perioda izvjesni međunarodni
traovine faktori počeli su da povećavaju siromaštvo i
bijedu zemlje. God. 1498. portugalski moreplovac Vasko da
Gama otkrio je put oko Rta dobre nade. Ovo je bio događaj od životne važnosti u
istoriji sirijsko-egipatskog kraljevstva. Ne samo da su napadi portugalskog i
brodovlja drugih naroda na muslimanske lađe u Crvenom moru i indijskim vodama
postali česti nego je i promet mirodijama i drugim tropskim proizvodima Indije i
Arabije postepeno opadao u sirijskim i egipatskim lukama. Na taj je način
uništen jedan od glavnih izvora nacionalnog dohotka. Ai--Ghawrijeva flota imala
je više sukoba sa portugalskim lađama duž obala Arabije. Njegova prijetnja papi
da će razoriti sveta mjesta ukoliko se Portugalci ne obuzdaju ostala je
neostvarena. God. 1500. Portugalci su se učvrstili u Kalikutu, na zapadnoj obali
Indije, a poslije trinaest godina njihov vojskovođa Alfonzo d'Albuquerque (od
ar. abu-al-qurq /?/ proizvođač sandala) bombardovao je Aden.
9 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, str. 760.
10 Ibid., vol. VII, str. 186, 721—2.
11 Isip. Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 273.
627
Monumentalni
Jedino utješno u čitavom ovom periodu bilo je podizanje — da bi se time, tobože,
okajali po-
• -i i .». i j . « v
roči vladara — građevina koje su ostale sačuvane do
današnjeg dana kao upečatljivi primjeri muslimanske arhitekture. Takvi su bili:
Barquqova džamija i mauzolej, Qa'it-bayeva džamija i al-Ghawrijeva džamija.
Spomen-džamija Qa'it-bayeva sastoji se od džamije, grobnice, šadrvana i škole.
Pored skladnosti dviju boja, crvene i bijele, kupola je ukrašena divnim spletom
konvencio-nalizovanog lišća i rozeta. Ova i druge mamelučke zgrade zadržale su
tradiciju snage i muževne ljepote, koju je zasnovala ajubidska sirijska škola.
Burji su također produžili raniju praksu da precizno izrađene arabeske
primjenjuju u tzv. sporednim umjetnostima. U ovim industrijskim vrstama, kao i u
arhitekturi, Qa'it-bayeva vladavina bila je najbogatija poslije al-Nasir ibn-
Qalawunovih vremena.
629
konzula, Janus je vraćen na svoj prijesto pošto je za otkup bila isplaćena suma
od 200.000 dinara i dato obećanje da će svake godine plaćati na ime danka 20.000
dinara. Barsbay je zaključio mirovni ugovor također s otokom Rodom, čiji su
vitezovi sv. Ivana često sara-đivali sa Kipranima u napadima na egipatsku obalu.
Kipar je bio jedini dobitak u toku čitavog perioda vladavine Burjija, ali nije
nadoknadio mnoge pretrpljene gubitke.
Timur Timur-Lang, često krivo pisan Tamerlane, ro-
đen je u Transoksijani god. 1336. Jedan od njegovih predaka bio
je vezir Chingizova sina, ali je porodica tvrdila da potječe od samog Chinglza.
Njegov satirični biograf ibn-'Arab--Shah14, međutim, navodi tvrdnje da je Timur
bio sin obućara i da je najprije živio od otimačine, da je nadimak Lang (šepav)
dobio zbog rane koju je zadobio prilikom krađe ovaca. God. 1380. Timur je na
čelu svojih tatarskih hordi započeo dug niz ratničkih pohoda, koji su mu
osigurali Avganistan, Perziju, Faris i Kurdistan. God. 1393. zauzeo je Bagdad,
pa je te i sljedeće godine pregazio Mezopotamiju. U Takritu, rodnom mjestu
Salaha-al-Dina, on je podigao piramidu od lubanja svojih žrtava. God. i395. upao
je na teritoriju Kipčaka i držao je u svojoj vlasti Moskvu više od godinu dana.
Poslije tri godine opustošio je sjevernu Indiju i masakrirao 80.000 stanovnika
Delhija. Barquq se usudio da pred kraj svoje vladavine ubije Tlmurove
izaslanike, mada su bili došli u prijateljsku misiju. Poput vihora, Timur je
god. 1400. prokrstario sjevernom Sirijom. Tri puna dana u Alepu je bilo
dozvoljeno pljačkanje. Od ubijenih muslimanskih glava, kojih je bilo preko
dvadeset tisuća, napravljeni su humci, visoki deset lakata, čiji je opseg
iznosio dvadeset lakata, a njihova lica bila su okrenuta napolje15. Škole i
džamije iz doba Nurida i Ajubida, koje su bile od neprocjenjive vrijednosti,
bile su razrušene i više nikada nisu bile sagrađene. Jedan za drugim padali su
Hamah, Hims i Balabak. Prethodnice egipatske vojske pod sultanom Farajem ametice
su potučene i Damask je bio zauzet u februaru 1401. godine. Dok je grad bio
pljačkan, buknuo je požar. Napadač — nominalni musliman sa šiitskim sklonostima
— iznudio je od gradskog uleme vjersko mišljenje koje je odobravalo njegov
postupak. Od umajadske džamije ostali su samo zidovi16. Od damašćanskih
naučnika, zanatlija i iskusnih radnika najsposobnije je Timur poveo u svoju
prijestonicu Samarkand da tu udare temelje islamskoj nauci i da uvedu neke
industrijske umjetnosti, koje su od tog vremena bile izumrle za sirijsku
prijestonicu. Ibn-Taghri-Birdi17, čiji je otac bio glavni Farajev štitonoša,
ostavio nam je živopisan opis ove bitke. Ibn-Khaldun je iz Kaira pratio Fara ja
i bio je na čelu poslanstva koje je vodilo pregovore o zaključenju mira sa TI-
14 Ajd'ib al-Maqdur fi Akhbdr Taymur (Cairo, 1285), str. 6.
15 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 52.
16 Ibid., str. 68.
17 Vol. VI, pt. 2, str. 5, 1.14, str. 50. i slj., i$p. Mlnkhwand,
Ta'rfkh Rawdat
al-$afa' (Teheran, 1270), knj. VI,
632
Safavidi
Isma'Il je bio osnivač dinastije Safavida (1502—1736), najslavnije od svih
domaćih dinastija muslimanske Perzije. Ime je ona dobila po pobožnom šeiku Safi-
al-DInu (vjerski čistunac), kome je Isma'il bio šesti potomak. Porodica je vukla
porijeklo od sedmog imama Muise-al-Kazima i bila je vrlo odana svom šiitizmu.
Njezin osnivač je prilikom stupanja na prijesto proglasio šiizam, posebno nauku
Dvanaestorice, državnom vjerom Perzije, koja joj je od toga vremena do danas
uvijek ostala vjerna. Bitka između Ismaila i sunije otomanskog Salima I (1512—
20), sina Bavazida II, vođena je u augustu 1514, u Čaldiranu, sjeverno od jezera
Urmija, gdje se njegova konjica povukla ispred jače janjičarske22 artiljerije.
Tada su Turci zauzeli Isma'ilovu pri-jestonicu Tibriz, Mezopotamiju i dio
Jermenije (1515).
Odlučna bitka kod U Priječe sljedeće godine Qansawh je nastavio
Mardž Dabika prodiranje prema Alepu pod izgovorom da će
posredovati između dvije zavađene stranke; u stvari, on je
htio pružiti pomoć svom perzijskom savezniku. Da bi svojoj misiji dao miroljubiv
izgled, on je u ličnoj pratnji vodio lutku kalifa al-Mutawakkila i glavne kadije
svoga kraljevstva. Međutim, Šalim se nije dao prevariti. On je stalno, putem
svojih uhoda, bio informiran o namjerama mamelučkog sultana. Kada je Qansawhijev
izaslanik došao u Salimov logor, brada mu je bila obrijana — znak strašne uvrede
— i on je na muli vraćen sa objavom rata. Njegovi pratioci su poubijani. Nije
bilo nikakva načina da se odvrati prijeteća katastrofa. Mada mu je bilo oko
sedamdeset i pet godina, Qan-sawh, nekoć Qa'it-bayev rob, bio je još čio. U toku
cijele svoje vladavine on se pokazao kao čovjek velikih sposobnosti. Međutim,
nije se mogao pouzdati u lojalnost svojih sjevernih sirijskih guvernera ili u
saradnju nekih svojih egipatskih emira.
Dvije armije su se našle licem u lice 24. augusta 1516. god. kod Mardž
Dabika, koji je od Alepa udaljen dan hoda. Qansawh je povjerio komandu svog
lijevog krila Kha'it Beyu, izdajničkom guverneru Alepa, koji je poslije prvog
napada napustio svoje trupe. Odmah
22 Tur. yeni-cheri, nove truipe, naziv dat regulairnoj pješadiji,
regrutova/noj uglavnom od mladih zarobljenih hrišćana, ikoja je u velikoj mjeri
zaslužna za otamainska osvajanja.
634
i
Sulayman (pretendent) (1403—1410)
5. Muhammad I (1403)
(samovladar 1413)
6. Murad II (1421)
7. Muhammad II (1451)
638
Osvajača (1451—81) formalno je značilo početak nove ere, tj. ere carstva. Novi
se gigant smjestio na obje strane Bosfora, jednom nogom u Aziji, a drugom u
Evropi. Njegov prostrani teritorij učinio ga je ne samo vlasnikom Bizanta nego,
zahvaljujući propasti mamelučke moći3, i nasljednikom država arapskog Kalifata.
Baštinjenje zemalja i na Istoku i na Zapadu dobilo je svoju kopiju u baštini
ideja i ova kombinovana baština je možda najznačajnija činjenica u istoriji oto-
manske Turske.
Sjeverna Afrika l druSe arapske države u sjevernoj Africi bile su u 16. stoljeću
uvučene u orbit rastućeg turskog polumjeseca. Prvi među njima bio je Alžir (Al-
Jaza'ir, otprilike rimska Numidija). Godine 1518, tj. godinu dana poslije
zauzimanja Egipta, Khayr-al-Din Barbarossa i njegov brat, dva otoman-ska gusara
grčkog porijekla, upali su u zemlju, preduhitrili njegovo prisvajanje od strane
Spanaca i poklonili ga visokoj Porti. Zauzvrat, Porta je podarila Khayr-al-Dina
titulom bejlerbeja (bej beja)4. Kha-yr-al-DIn je udario temelje vojnoj
aristokratiji, čiju su srž sačinjavali janjičarski korpusi. On je također za
sultana organizovao dobro opremljenu flotu sa posadom naviknutom na ratovanje,
regrutova-nom uglavnom od hrišćanskih bjegunaca, Talijana i Grka, koja je bila
spremna da ispunjava agresivnu carsku politiku po čitavom Mediteranu. Flota je
raznosila strah otomanskog imena na zapad sve do obala Španije, isto kao što su
ga janjičari prenosili na istok do obala rijeke Tigrisa. Na taj se način zapadno
od Tunisa (rimska Afrika) učvrstio opasan neprijatelj. Iskoristivši domaće
razmirice oko nasljeđa na tuniski prijesto, Khayr-al-DIn privremeno zauze god.
1534. Tunis. Zemlja je, međutim, bila dovedena u status turske provincije tek
četrdeset godina kasnije. Kopnenim snagama protiv Tunisa komando vao je Sinan-
paša, sjajan vojskovođa albanskog porijekla, koji je kao upravitelj Egipta god.
1568. komandovao u borbi protiv Južne Arabije, poslije kojih je i Jemen pripojen
'Uthmanovoj dinastiji5. Prije Sinana je na južnim i istočnim obalama Poluotoka
operisao turski admiral, vjerovatno hrišćanskog porijekla, Piri Re'Is, koji je
zauzeo Adan (Aden, 1547) i Maskat (1551) i došao sve do vrha Perzijskog zaliva.
Na nedavno otkrivenoj njegovoj geografskoj karti, tzv. Kolumbovoj mapi (Golumbus
map), prikazan je Atlantski okean i Amerika6. Upravitelji Tunisa su se najprije
nazivali bej i, ali su
3 Vidi str. 633.
4 Tur. bey (od ist. turskog beg) počasna titula koju još uvijek upotre
bljavaju naročito Egipćani.
5 Isp. Joseph von Hammer, Geschichte des osmanischen Reiches, vol. III
(Pest, 1828), str. 551; dspor. Qutb-al-Dln al-Maikki, al-Barq al-Yamani f i al-
Fath
al-'Uthmani, prevod Silvestre de Sacy u Notices et extraits des manuscrits
de la Bibliotheque Nationale, Viol. IV (Pariš, 1791—6), str. 468. i slj.;
pogledaj
više o Jemenu kod lrlusayn A. al-'Arshi, Bulugh al-Maram f i Sharh Misk al-
Khitam, izd. A. M. al-Ktamili (Oadro, 1939), str. 60—80.
• Paul Kahle u The Geographical Review, vol. XXIII (1933), str. 621—38;
isp. Hajji Khalfah, vol. II, str. 22—3; pogledaj kod Piri Re'is, Bahrlyah, izd.
Paiul Kahle, 2 vol. (Berlin, 1926); Turci su zauzeli 'Adan još jedanput ranije,
1538. god.
639
se poslije nešto više od jednog stoljeća, iza 1705. god., počeli nazivati deji7.
Prije nego što su učinili kraj španskoj vladavini i domaćoj dinastiji u Tunisu,
Sinan-paša i dvojica drugih turskih vojskovođa protjerali su malteške vitezove
sv. Ivana iz Tripolija, a god. 1551. zauzeli su sam grad. Tripolis (Tarabulufc
al-Gharb) ima da zahvali svoje grčko ime trima feničko-kartaškim kolonijama koje
su nekoć pod Rimljanima činile sa susjednim teritorij ama provinciju
Tripolitaniju. U njoj je berberski elemenat bio najmalobrojniji. Tako su
Barbarske države8, s izuzetkom dalekog brdovitog Maroka (al-Maghrib al--Aqsa,
otprilike rimska Mauretanija), čija je viša polovina stanovništva bila
berberskog porijekla, -došle pod otomansku vlast. Općenito govoreći, prosjek
berberskog stanovništva raste ne samo od istoka prema zapadu nego i od sjevera
prema jugu.
Tripolis, Tunis i Alžir su sada postali sjedišta provincijskih vlada. Oni su
nominalno bili obavezni da Porti plaćaju danak, ali su stvarno bili
polusamostalni i dugo vremena svi su ostali pod upravom domaćih ili odomaćenih
vladara, od kojih su mnogi prenosili upravu na svoje potomke. Na čelu svih triju
vlada stajale su vojne oligarhije. Prava Porte su priznavana plaćanjem godišnjeg
danka, koji je više ličio na neku vrstu poklona. Povremeno su države
uznemirivale pobune koje su izazivali otomanski agenti svojim prisilnim
iznuđivanjima poreza. Od god. 1711. do 1835. Tripolitanijom je upravljala
dinastija Qaramanli. Slabljenjem otomanske flote od 17. stoljeća na ovamo
slabila je otomanska vlast nad afričkim provincijama i to je omogućavalo
njihovim upraviteljima, bilo da se radilo o pašama, bejima ili dejima, da se u
većoj mjeri koriste lokalnom autonomijom nego što je bio slučaj s istočnim
provincijama u Egiptu i Siriji.
Gusarske države
Barbarske provincije razvile su se u gusarske države. Gusarstvo je, u prvom
redu, bilo upravljeno protiv hrišćana i ono je prevashodno imalo nešto
zajedničkog sa jihadom. Kao i vojnička, i ono je postalo neka vrsta profesije.
Ova vrsta zanimanja, kao i ljudi koji su se tim poslom zanimali, pokazali su se
korisnim za državu. Utvrđeni porez bio je udaren na zarobljenike i plijen;
zarobljenici su držani radi otkupa ili su prodavani u ropstvo. Otprilike u toku
tri stoljeća prihod od gusarenja bio je glavni izvor dohotka državne blagajne.
Gusarske lađe su povremeno učestvovale kao pomorske jedinice otomanske flote.
Prognanici iz miislimanske Spanije9 povećavali su redove mediteranskih gusara,
čija su pljačkanja postala bič mora10. Njihova aktivnost dostigla je vrhunac u
prvoj polovini 17. stoljeća. Oni su ugrožavali obale Italije, Francuske i
Spanije. U drugoj polovini toga stoljeća pomorske ope-
7 Tur. day, ujak (daidža).
8 Zemlja Barbara — termin koji su Grci .upotrebljavali za sve narode
koji su živjeli van domene grčke civilizacije. Rimljani su upotrebljavali »Đar-
batrda« za oblast zapadno od Egiipta.
9 Vidi str
10 Više o ovom predmetu pogledaj kod Stanley Lame-Poolea, The Story
oj the Barbaru Corsairs (New Yonk, 1891).
oTadmur f „p^N
Hims o f-
OTOMANSKO CARSTVO
641
7. Muhammad II (1451)
8. Bayazld II (1481)
9. Šalim I (1512)
ahlm
16. -Uthman II (1618) 17. Murad IV (1623) 18. Ibrahlm (1640)
642
24. Mahmud I 25. 'Uthman III 26. Mus^afa III 27. <Abd-al-#amId I
(1754)
(1730)
(1757)
28. Šalim III (1789)
643
Otomanska kultura
Turska je kultura u potpunosti upadna mješavina različitih i disparatnih
elemenata. Od Per-zijanaca, s kojima su Turci imali kontakt prije nego su
doselili u zapadnu Aziju, naslijedili su umjetničke motive, beletrističke
obrasce i takve političke ideje kao što je uzdizanje monarha. Među mogućim
nasljeđima od nomadskog načina života u centralnoj Aziji može se spomenuti
njihova predispozicija za rat i osvajanje, kao i asimilativna tendencija
gostoljubivosti13. Od Bizan-tinaca su, uglavnom posredstvom Seldžuka iz Ruma,
primili izvjesne vojne i državne institucije. Ali više od svega, Arapi su bili
učitelji Turaka, na isti način kao što su Grci bili učitelji Rimljana. Od Arapa
su Turci preuzeli njihovu nauku, njihovu vjeru — sa njezinim dru-
15 Roger B. Merrimann, Suleiman the Magnificent (Cambridge,
1944),
str. 130.
16 Vidi str. 632, n. 22.
17 Vidi str. 278—279.
18 Albert H. Lybyer, The Government of the Ottoman Empire in the
Time of Suleiman the Magnificent (Cambridge, 1913), str. 18.
41*
644
645
ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE
trašnju slabost državne strukture pogoršavali su uporno ostajanje pri sistemu
mileta20 i njegovom usavršavanju, pri čemu je svaka vjerska zajednica uživala
znatnu mjeru autonomije — to je bio klasičan način na koji je islam pokušao da
riješi problem manjina —, centralizacija najviše vlasti (u najmanju ruku u
teoriji) u rukama jednog čovjeka - - sultana-kalifa — i neodređenost u sistemu
nasljedstva. Čudo je da raspad nije došao mnogo prije.
Kratko vrijeme poslije Sulejmanove smrti carstvo je počelo da slabi, ali to
slabljenje bilo je dugotrajno i mučno. Neuspjeh drugog pokušaja da se zauzme Beč
god. 1683. može se smatrati početnom tačkom svršetka. Turska ekspanzija u Evropi
nije dalje napredovala. Poslije toga za Turke je nastao više problem kako
održati ono što su već imali nego da dalje osvajaju. Uloga oružanih snaga nije
više bila ofanzivna, nego odbrambena. Unutrašnjim snagama korupcije i propadanja
priključile su u 18. stoljeću izvanjske snage, kada su Francuska, Engleska,
Austrija i, konačno, Rusija počele da traže »uticajne sfere« i počele da
pohlepno bacaju oči na neki posjed evropskog »bolesnika«. Uzajamne zavisti,
međutim, konkurentskih sila i nedostatak zajedničke akcije produžili su
pacijentu život nekoliko puta.
Gubitak sjeverno- Od arapskih zemalja Otomansko Carstvo je
afričkih zemalja naJPrije izgubilo zemlje sjeverne Afrike. Te
zemlje sačinjavaju jedan blok. Blizina južne
Evrope, udaljenost od centra i srca islama u zapadnoj Aziji, slabost njihove
islamske tradicije i veliki procenat berberske i evropske krvi još od samih
početaka natjerali su ih da idu svojim vlastitim putem. Alžir je bio prvi od
arapskih zemalja koji se odvojio od Carstva. Ovo je učinjeno god. 1830, kada su
se francuske trupe iskrcale na njegovim obalama, tobože da bi preduzele mjere
protiv gusarske aktivnosti i osvetile uvredu nanesenu od vladajućeg deja Husavna
francuskom konzulu. Poslije 18 godina zemlja je proglašena francuskom teritorij
om, a njezino primorje integralnim dijelom Francuske. Kada su se američke trupe
iskrcale na ovom zemljištu u novembru 1942. god., Laval je protestovao
pozivajući se na dekret od god. 1848. i tvrdeći da je Alžir prirodan produžetak
Francuske21. Kao i svaki drugi departman (departement), i on je slao
predstavnike u francuski parlamenat. Osmogodišnji krvavi rat između francuskih
trupa i alžirskih nacionalista dokrajčen je god. 1962. zaključenjem mira, prema
kojemu je Alžir dobio samostalnost.
0 Vidi str. 654. 21 The New York Times, November 21, 1942.
646
POGLAVLJE LI
648
649
650
'
H I I.. ili m.
m:.. i „si
652
Novac Mahmuda II. Zlatni (jedna polovina sikkah, sequin), datiran u 25. godini
njegova kraljevanja 1247. (1831—2), iskovan u Misru (Cairo)
Francuski pukovnik Ševe, koji je pod imenom Sulayman-paša, ispovijedao
islam, reorganizovao je i modernizovao egipatsku armiju i učestvovao je u
invaziji Sirije. Njemu u spomen jednoj od glavnih kairskih ulica dato je njegovo
ime, a njegovo se potomstvo poženilo i poudalo u porodicu 'Alida. Drugi jedan
Francuz, mornarički inženjer, podigao je egipatsku mornaricu. Prvi važan
poduhvat izveden je god. 1811. protiv vehabi Arabije. Taj se rat završio tek
godine 1818. U čast odlaska prvih trupa od oko 10.000 ljudi, pod zapovjedništvom
njegova šesnaestogodišnjeg sina Tusuna, potkralj je održao prijem u kairskoj
tvrđavi, na koji su, naravno, među ostalim uglednim zvanicama bili pozvati i
Mameluci. Pošto je kafa bila poslužena,
Novac Mahmuda II, bakreni (pet para), datiran u 31. godini njegova
kraljevanja, 1253. (1837), (Cairo)
Mameluci su u redu nagrnuli kroz uzak prolaz prema glavnoj kapiji i tu su bili
iznenada napadnuti i poubijani. Od četiri stotine i sedamdeset ostalo je vrlo
malo živih. Pokolj na brežuljku bio je signal za bezobzirno ubijanje ostalih po
cijeloj zemlji. Njihova je imovina konfiskovana. Mamelučki problem u Egiptu,
koji je bio star skoro šest stotina godina, bio je zauvijek riješen.
Druga serija vojnih poduhvata trijumfalno je odnijela egipatsku zastavu
1820. u istočni Sudan (al-Niibah). Osvajanje su nastavili nasljednici Muhammad
'Alije i u nasljeđe ostavili problem s kojim se i danas Egipćani i Britanci
nose. U trećem poduhvatu su egipatska armija i mornarica sar adi vale sa snagama
Porte protiv Grka u njihovoj borbi za nezavisnost. Mahmud II (1808—39), čuven po
svojim smjelim reformama i istrebljenju janjičarskih korpusa, bio je u to
vrijeme na vlasti. Tursko-egipatsku flotu tada je uništila kod Nava-rina (20.
oktobar 1827) kombinovana englesko-francusko-ruska flota. Od sedam stotina i
osamdeset i dvije lađe samo je dvadeset i devet
19 Matthews i Akrawi, str. 116.
653
ostalo neoštećeno. Porta je obećala svome egipatskom potkralju upravu nad
Sirijom i Morejom kao nagradu za pomoć, a kada obećanje nije ispunjeno, god.
1831. Muhammad 'Ali naredi svome sinu i »gvozdenoj mišici« Ibrahimu da zauzme
Siriju. Ibrahim je uspješno ratovao od godine 1816. do 1818. protiv vehabija, a
kasnije je doživio neuspjeh u borbi protiv Grka. Ovo je zaista bio posljednji
najveći vojni poduhvat vladavine Muhammada 'Alije. Kada je u toku deset godina
zauzeo Siriju i već trebao da zada posljednji udarac čitavom Otomansfcom
Carstvu, Muhammad je po nalogu evropskih sila morao povući svoje trupe na
egipatsko tlo20. Te su sile bile odlučile da radi svojih vlastitih interesa
održe Carstvo čitavim. One su smatrale uspon mlade i snažne države kao nešto što
ugrožava njihov uticaj i komunikacione linije na Istoku. Fermanom izdatim 13.
februara 1841. porodica Muhammada 'Alije dobila je u nasljeđe egipatski pa-
šaluk21. Drugim fermanom istoga datuma predata joj je uprava nad Sudanom22. San
o jednom egipatsko-azijskom carstvu na ovaj se način neslavno završio.
., m :
Zauzimanje Sirije od strane Salima I23 (1516) nije izazvalo veće unutrašnje
promjene u administraciji ili u strukturi stanovništva zemlje. Administrativna
podjela zemlje dobila je nov naziv waldyah. Walayah Damaska povećala se
prisajedinjenjem Jeruzalema, Safada i Gaze. Ona je stavljena pod upravu Jan-
Birdi al-Ghazalija, izdajničkog upravitelja Damaska, koji je, kao i Kha'ir Bey,
izdao svoga mamelučkog gospodara al-Ghaw-rija u odlučnoj bitki kod Dabika24. Ovo
je učinilo Al-Ghazalija stvarnim potkraljem Sirije25. Pošto nije bio zadovoljan
tim, on se poslije
Sirija
20 Vidi str. 659—662.
21 Porodično stablo kraljevske egipatske porodice:
1. Muhammad 'Ali (1805 — 48)
2. Ibrahim (1848)
Tusun
4. Sa'Id (1854—63)
22 Arapske tekstove vidi kod Zavdan, Ta'rlkh Misr, vol. II, str. 172—5;
francuske prevode vidi kod Edouarda Driaiulta, L'Egypie et l'Europe: la crise
orientale de 1839—1841, vol. IV (Rome. 1933), str. 275—82.
28 Vidi str. 632.
24 Vidi str. 632; Ibn-Iyas, vol. V, str. 156, 157; Sa'd al-Dln,
Taj al-Tawarlkh,
vol. II (Constamtinople, 1280), str. 364—5.
25 OtrOimanske vlasti oživjele su staro ime Suriyah; ar. al-
Sha'm ispalo
je iz upotrebe; vidi str. 69.
654
Administracija provincija
Turske su se paše sada brzo smjenjivale. U prvih sto i osamdeset godina (1517—
1697) spominje ih se u Damasku ništa manje nego 13327 — mnogo gori bilans nego u
Egiptu28. Alepo je vidio lica devedeset različitih valija u periodu od tri
godine. Većina ovih činovnika su stvarno kupili svoja naimenovanja i gledali na
svoj položaj kao na sredstvo svog ličnog bogaćenja i lične slave. Ponekad je
Porta vršila vrlo slab nadzor nad radom svojih službenika. Podanici su bili
raja29, gomila na koju se moralo budno paziti, koju je trebalo očerupati i iz-
655
forme, kojima je bio cilj da uklone pravnu nesposobnost koja je tištala raju, da
se dokine davanje pod zakup poreza i garantu ju životi, imovina i ljudsko
dostojanstvo svih podanika, bez obzira na vjeru i rasu, koji su bili proglašeni
jednakim pred zakonom. Na isti način bile su neefektne reforme Mladoturaka god.
1908.
Ekonomsko ^a °t°mansku lošu administraciju ne može se
slabljenje svaliti sva odgovornost zbog stalnog opadanja
sirijske ekonomike. Otkriće morskog puta iz Evrope u Indiju
oko Rta dobre nade god. 1498. odvratilo je međunarodnu trgovinu od arapskog
Istoka, a mjesto Arabljana i Sirijaca, kao posrednici došli su Portugalci.
Arapske su zemlje na taj način trgovinski bile zaobiđene. Otkriće novog svijeta
god. 1492. pomjerilo je gravitacioni centar svjetskih zbivanja prema zapadu i
ostavilo Sredozemnom moru, koje je do sada ne samo po svom imenu nego i po svom
značaju bilo zaista sredozemsko, periferni položaj. Ovo more moralo je čekati
više od tri i po stoljeća dok je dobilo svoj raniji značaj velike saobraćaj niče
svjetske trgovine — zahvaljujući otvaranju Sueckog kanala god. 1869. za vrijeme
vladavine Isma'ila33, nasljednika Muhammad 'Alije. U Palestini 18. stoljeća,
koja je imala smanjen broj -stanovništva, prihodi od hodočasnika činili su
glavnu stavku. Do polovine toga stoljeća nekoć plodne, dovoljno navodnjavane
ravnice između Alepa i Eufrata postale su ono što su i danas, pustinja34. Do
kraja toga stoljeća čitavo stanovništvo Sirije, prema procjenama, spalo je na
oko milijun i po ljudi, od kojih možda ni nekoliko stotina tisuća nije živjelo u
Palestini35. Jeruzalem je u početku 19. stoljeća imao, prema procjenama, 12.000
stanovnika. Sredinom 19. stoljeća Damask je imao 150.000, Bejrut 15.000, a Alepo
77.00036.
Dok su sirijski trgovci pod muslimanskom upravom u prvom stoljeću razvijali
kopnenu trgovinu, Alepo je postao krajnja stanica saobraćaj niče koja ga je
povezivala s Irakom i, najzad, sa Perzijom i Indijom. U Alepu je osnovano više
evropskih kolonija, među kojima je prva bila mletačka. Francuska kolonija
održavala se zahvaljujući kapitulacijama koja je Franji I dao Sulavman god.
1535. i na ugovoru koji su potpisali god. 1740. Mahmud I i Luj XV, prema kojemu
se svi hrišćanski posjetioci Otomanskog Carstva stavljaju pod francusku
zaštitu37. Uskoro su se francuske kolonije počele širiti i po ostalim sirijskim
gradovima. Poslije francuskih trgovaca došli su engleski. Oni su svi nastojali
da zadovolje zapadnu potražnju za istočnom luksuznom robom i proizvodima koji su
se počeli uvoziti još za krstaških ratova. Svi stranci, pošto su ih muslimani
smatrali inferiornijim od sebe, u prvo vrijeme morali su nositi odijelo domaćeg
sta-
88 Vidi str. 673—4.
84 Christina p. Grani, The Syrian Desert (New York, 1938), str. 161, br. 1.
85 Isp. Alfrad Bonnš, The Economic Development of the Near East
(New
York, 1946), str. 10.
88 Bonus, str. 11.
87 F Charles-Roux, France et chretiens d'orient (Pariš /1939/). str. 68—77.
656
657
658
659
godine 1772. zauzeo Sidon46 na podnožju gore Libanona. Poslije tri godine
libanski šihabitski emir udružio se sa valijom iz Damaska i sa jednim
kontingentom vojske iz Carigrada napao je Zahira u njegovoj prijestonici. U toku
opsade Zahira je ubio jedan od njegovih ljudi koji je bio najmljen da to učini.
U sirijskoj armiji, koja je pokušala da odbrani Sidon, bio je nekakav podoficir
imenom Ahmad al-Jazzar, koji je tada naslijedio Zahira. On je odigrao još
dramatičniju ulogu.
Porijeklom je bio hrišćanin iz Bosne, ali je kasnije dobio ime Ahmad. Kao
dječak je počinio neki seksualni prestup, zbog čega je pobjegao u Carigrad i
prodao se u ropstvo nekom Jevrejinu, trgovcu robljem, i tako došao u Kairo u
posjed 'Ali Beya. Zbog izvanrednih usluga koje je kao dželat učinio svome
gospodaru, dobio je naziv al-jazzdr — krvnik. Iz Egipta je al-Jazzar pobjegao u
Siriju i, u ime priznanja za učinjena djela u Sidonu protiv Zahira, postavljen
je za upravitelja toga grada47. Postepeno je proširivao svoju vlast prema
sjevernom Libanu i na jugu u Palestinu, gdje je naslijedio Zahira u Aki. Ovdje
se okružio odredom bosanske i albanske konjice i jednim odredom pješadije
Maghribita, utvrdio grad prisilnim radom i izgradio u luci malu flotu. Od 1780.
Porta je smatrala uputnim da svome vazalu da vilajet Damaska učinivši ga na taj
način stvarnim potkraljem Sirije i gospodarem Libana. Mada je nominalno
priznavao vlast Porte, on je glasnika sultana Salima III nevina dao pogubiti.
Ovaj se Ahmad-paša al-Jazzar, uz pomoć engleske flote, kojom je komandovao ser
Sidni Smit (Sir Sidnev Smith), uspješno suprotstavio Napoleonu i odbio njegov
napad na Aku48. Uzurpator i diktator, al-Jazzar bio je nemilosrdan prema
neprijateljima i sumnjivim licima. Neki domaći hroničar49 piše kako je al-Jazzar
jednom prilikom naredio svojim eunusima da odvuku na upaljenu lomaču svih
trideset i sedam žena njegova harema zbog toga što je posumnjao u vjernost nekih
od njih. Njegovo ime još živi u čitavoj zemlji kao sinonim užasa i okrutnosti.
God. 1804. jedna karijera koju nije upropastio ni neuspjeh ni poraz završila se
prirodnom smrću — neobična pojava!
661
662
POD OTOMANSKOM UPRAVOM
naju lokalne događaje u svojoj istoriji po godini ovih borbi, sanat al-harakah
(godina razdora)56. Pokolj su izazvale evropska intervencija i okupacija Libana
od strane francuskih trupa. Poslije toga je Liban dobio god. 1861. statut, a on
je revidiran poslije tri godine, po kojem je data autonomija pod upravom
generalnog guvernera (mu-tasarrtf). On se mijenjao svake pete godine uz
odobrenje sila potpisnica. Svi su guverneri bili katolici. Novi mutasarrifivat
Jabal Lub-nan nije imao turskog garnizona, nije plaćao danka Carigradu i njegovi
građani nisu služili vojsku. Ime njegovog prvog mutasarrifa Dawuda Pashe (1861—
8) dato je koledžu za dječake u Abajhu, koji je osnovan 1862. godine i
potpomagan od vakufa kao ustanova druza. Pod svojim mutasarrifom i izabranim
administrativnim savjetom Liban je učinio veći napredak nego ijedna druga
susjedna provincija. On je smatran »kao najkorisniji primjer autonomije date
jednoj turskoj provinciji«57. U njemu su se »javna sigurnost i standard
društvenog i političkog života popeli do te tačke koju nije dostigla skoro
nijedna provincija Otomanskog Carstva«58. Povećanje stanovništva omogućilo je
iseljavanje u Egipat, u obje Amerike i Australiju, gdje potomci libanskih
kolonista još žive. Autonomija Libana trajala je sve do prvog svjetskog rata,
kada su je Turci doki-nuli. Autonomni Liban privlačio je zapadne učitelje,
propovjednike, liječnike i trgovce više nego ijedna druga zemlja Bliskog istoka.
Činjenica da je njegovo stanovništvo pretežno hrišćansko učinila ga je još
privlačnijim za evropske i američke ideje i aktivnosti. Više nego u vrijeme
Bashira i Fakhra, on je postao prozor kroz koji je arapski četverougaonik gledao
u pravcu zapada, na izvanjski svijet.
Otomanska uprava u dolini Eufrata, koja je započela god. 1534, bila je slična
njihovoj upravi u dolini Nila. Turske paše i lokalni vladari i Mameluci otimali
su se
0 prevlast, dok su narodne mase bile izložene korupciji, nesigurnosti
1 nepravednom krojenju pravde. I ovdje, kao i na drugim mjestima
počela je krajem 16. stoljeća da slabi vlast provincijskih upravitelja
pošto je zlatni vijek Carstva prošao. Istorijska zbivanja kretala su se
oko ličnosti i intriga u Bagdadu, najvažnijem od tri walayah, na koje
je zemlja bila podijeljena. Druga su dva bila Basra i Mausil (Mosul).
Zemlja stare slave pod Hamurabijem i Nabukodonosorom i u sred
njem vijeku pod Harunom i al-Ma'munom spala je pod Otomanima
na takav stepen mraka kojemu nema presedana i isporedbe.
Specifičnost iračke situacije dolazila je od nadmoćnosti šiitskih elemenata
u stanovništvu zemlje, od teškoće komunikacionih veza sa glavnim gradom
Carigradom i, najzad, od blizine šiitske Perzije i razdora koji je vladao između
grada i plemena. Sada, kao i u bizan-tijsko vrijeme, Perzija i Carigrad
osporavali su jedno drugome pravo
58 Vidi: Hitti, History oj Syria, str. 694—5.
57 William Miller, The Ottoman Empire, 1801—1927
(Cambridge, 1936),
str. 306.
58 Syria and Palestine (priručnik pod vodstvom Istorijske sekcije
Foreign
Office) (London, 1920), str. 37.
663
665
., , (g ... ...
Nadžda i Jemena, nikada nisu bili pod turskom vlašću64. Gotovo u toku stoljeća i
po njegov nominalno samostalni sultanat sa sjedištem u Maskatu održavao je
prisne veze sa britanskom vladom. Te su veze ponovo učvršćene ugovorom
potpisanim tek 1939. Od jugoistočnog kraja Poluotoka Katara do udaljenosti od
tri stotine šezdeset milja prema jugoistoku, obala Perzijskog zaliva, poznata
pod nazivom Gusarska obala, pripada trucijalnim šeicima. Poslije dužeg perioda
neprijateljstava s Istočnom indijskom kompanijom, ovi su šeici potpisali (1820)
sa britanskom vladom ugovor kojim se utvrđuje mir i uzdržavanje od gusarstva i
trgovine robljem. Odnosi Katara sa britanskom vladom slični su odnosima južnih
šeikata i regulisani su sporazumom potpisanim god. 1916. Status Bahreina
praktično je isti. Uz čuvenu industriju lova na bisere, koja je u opadanju,
razvila se mnogo unosnija petrolejska industrija, čije radove vodi Bahreinska
petrolejska kompanija, registrovana u Kanadi. Veliki petrolejski izvori
otkriveni su i u Kuvajtu, čijemu je šeikatu britanska vlada priznala autonomiju
u novembru 1914. Kuvajtska petrolejska kompanija vlasništvo je Velike Britanije
i Sjedinjenih Država.
Veći dio Adenskog protektorata (Adan) pruža se istočno od Adenske kolonije i
obuhvata Lahadž, Hadramaut, Mahru i Sukutru (Soootra). Sve do sredine 18.
stoljeća oblast je bila pod upravom imama iz Sane. Aden (Adan), koji predstavlja
ključ južnih vrata Crvenog mora, pripojen je Britanskom Carstvu još god. 1839.
Nova istorija Arabije počinje tek sa dolaskom muvahiduna (unitarista) sredinom
18. stoljeća. Ovo je bio puritanski preporod, koji je započeo Muhammad ibn-'Abd-
al-Wahhab (f 1797) iz Ujajne, u Nadždu. Pošto je proputovao Hidžaz, Irak i
Siriju, ibn-'Abd-al-Wahhab se vratio kući s uvjerenjem da je islam kakav
praktikuju njegovi savremenici mnogo odstupio od ortodoksne prakse i teorije
kakve propisuju Prorok i Koran, i on je odlučio da ga lično očisti i vrati mu
njegovu prvobitnu strogost. Očigledno inspiracije je crpao od ibn-Hanbala, prema
tumačenjima ibn--Taymiye65. Novi prorok našao je u Muhammadu ibn-Su'udu (f
1765), koji je u to vrijeme bio beznačajan poglavica u centralnoj Arabiji,
saveznika i zeta. Ovo je bio još jedan slučaj povezivanja i saradnje između
vjere i mača, usljed čega je nastalo brzo širenje vjere i vlasti ibn-Su'uda u
centralnoj i istočnoj Arabiji. Sljedbenike ibn-'Abd-al--Wahhaba nazivali su
njihovi protivnici vehabijama. U njihovoj gorljivosti da oslobode islam od kulta
svetaca i drugih novotarija (sing. bid'ad), oni su opustošili Karbalu god. 1801.
zauzeli Meku god. 1803, a Medinu sljedeće, porušili su starodrevne grobove'i
očistili ove gradove od svega što je mirisalo na idolatriju66. Sljedeće godine
oni su upali u Siriju i Irak i proširili su svoju teritoriju od Palmire do
Omana. To je bila najveća upravna teritorija na Poluotoku od Pro-
64 Kraljevski institut za međunarodne poslove The Middle East
(London,
1950), str. 110—13. Isp. str. 638, 639.
65 Vidi str. 620.
66 'Uthman ibn-Bishr, Unwdn al-Ma!jd fi Ta'rlkh Najd
(Maflokah, 1349),
vol. I, str. 121 :3, Musil, Northern Negd, str. 261—7.
Vehabije
666
rokovih vremena. Njihov uspjeh tumačen je kao znak božjeg nezadovoljstva zbog
uvođenja novina Salima III67. Porta je bila uznemirena i zamolila je Muhammada
'Aliju da povede nekoliko vojni, koje su se završile god. 1818. propašću moći
vehabija i sravnjenjem sa zemljom njihove prijestonice Dirije68. Učenje vehabija
sev međutim, i dalje širilo, i njihov se uticaj osjećao od Sumatre, na istoku,
do Nigerije, na zapadu.
Izuzev kratkog perioda restauracije, koju je započeo god. 1833, pokret je ostao
u stanju stagnacije sve dok ga nije ponovo oživio njegov današnji poglavica
'Abd--al-'Aziz ibn-Su'ud, obnovitelj vehabitske države i vehabitske dinastije.
Započevši svoju karijeru kao prognanik u Kuvajtu, 'Abd-al--'Aziz je u prvoj
četvrtini 20. stoljeća stvorio svoje kraljevstvo na štetu porodice ibn-Rashlda,
u Hailu, i porodice Sharif Husayna, u Meki, i ono se pružalo od Perzijskog
zaliva do Crvenog mora. Hu-sayn se, na nagovor Britanaca, proglasio »kraljem
Arapa« god. 1916, a god. 1924. uzeo je titulu »kalif muslimana«69. 'Abd-al-'Aziz
je svrgnuo Rashidovu dinastiju god. 1921, zauzeo Meku god. 1924, Medinu i Judu
1925, a god. 1932. stvorio je Su'udi Arabljansko Kraljevstvo, kome se stavio na
čelo70. Ibn Su'ud je plemenske pljačkaške pohode proglasio nezakonitim,
regulirao cijene za transport hadžija, uspostavio visok standard javne
bezbjednosti, uveo radio, bežični telegraf, telefon i autobuski saobraćaj u neka
mjesta i pokušao, ali bez većeg uspjeha, da svoje nomadske podanike naseli kao
braću (Ikhwdn) u poljoprivrednim naseljima71. Više od svetih hadža, Arabljansko-
-američka petrolejska kompanija, koja je prvi put dobila koncesije god. 1933,
postala je glavni i najveći izvor nacionalnog dohotka i vladi i narodu. Njezin
doprinos u modernizaciji Arabije svakim danom je sve veći.
Ibn-Su'ud
Duhovna aktivnost Nikakav intelektualni rad većeg stila nije se mogao očekivati
pod političkim i pratećim društvenim i ekonomskim uslovima koji su vladali u
arapskim državama pod otomanskom upravom. Međutim, uzroci zala bili su dublji.
Islamske stvaralačke iskre nestalo je nekoliko stoljeća prije dolaska Turaka72.
Potpuna pobjeda skolastične teologije, koja je započela s trinaestim vijekom,
dominacija ortodoksa i mistika na duhovnom polju, opadanje naučnog duha i
širenje nekritičkog poštivanja prošlosti, kao i pristajanja uz tradiciju
sprečavali su naučno istraživanje
«7 Vidi str. 654.
68 Vidi str. 654; ibn-Bishr, vol. I, str. 155—207.
69 O njegovom ustanku protiv Turaka vidi: Amln Sa'Id, al-Thawrah
al-
<Arablyah al-Kubra, vol. I (Cairo, 193-?), str. 120. i slj.
70 Za pojedinosti vidi H. St. J. B. Philby, Arabia
(London, 1930), str.
160. i slj.
71 K. S. Twitcheill, Saudi Arabia (Princetoai, 1947), str. 121. i slj.
72 Vidi str. 615.
667
i produktivnost. Okovi u koje je bio okovan arapski duh slomljeni su tek u prvim
počecima 19. stoljeća pod uticajem Zapada73.
Pisci ovoga perioda bili su uglavnom komentatori, kompilatori i skraćivači.
Literarni formalizam i intelektualna ukočenost glavne su karakteristike njihovih
djela. Među Turcima koji su pisali na arapskom naročito se ističe ime Hajji
Khalfah (f 1658). Prozvan od Turaka Katib Chelebi (mladi pisac), ovaj
Carigrađanin započeo je svoju karijeru kao vojni činovnik u vojsci koja je
operirala u Bagdadu i Damasku. Njegovo djelo Kashf al-Zunun lan al-Asdmi w-al-
Funun74: (otklanjanje sumnji koje se odnose na naslove i nauke) jedno je od
najvećih i najvrednijih bibliografskih i enciklopedijskih rasprava na arapskom
jeziku.
Književnu aktivnost u Egiptu potvrđuje <Abd-al-Wahhab al--Sha'rani (f 1565),
mistik čija djela nisu sadržavala samo sufizam nego i koransku i lingvističku
nauku. Al-Sha'rani je razgovarao s anđelima i prorocima75, saslušavan je zbog
bezboštva od konzervativnih teologa i ostavio je dugu listu djela76, od kojih su
neka postala popularna, uprkos nedostatka originalnosti. U njegovom djelu al--
Tabaqat al-Kubra77 (velike klase) skicirani su životi velikih mistika78. Egipat
je bio pozornica naučničke aktivnosti poznatog leksikografa al-Sayyida Murtada
al-Zabidija, koji je rođen 1732. god. u sjeverozapadnoj Indiji. Dok je živio od
vladine potpore, al-Zabidi je napisao u Kairu opsežan komentar o al-
Firuzabadijevom monumentalnom djelu al-Qdmus79 pod naslovom Taj al-(Arus (tijara
udavače)80. On je također napisao opsežan komentar o al-Ghazzalijevom djelu
Ihyd'. Al-Zabidi je bio žrtva kuge god. 1791. Od egipatskih hro-ničara
iskorištenih u sastavljanju ovoga poglavlja najvažniji je <Abd--al-Rahman ibn-
Hasan al-Jabarti (f 1822), čiji su preci došli u Kairo iz Džabarta, u Abisiniji.
Al-Jabbarti je držao katedru astronomije u Al-Azharu, i Napoleon ga je postavio
za člana velikog savjeta (dlwdn), pomoću koga su se Francuzi nadali da će
preuzeti upravu nad zemljom. Nema osnove tvrdnja da je al-Jabarti bio ubijen na
putu svojoj kući po naređenju Muhammada 'Alije, na koga se istoričar kritički
osvrnuo. Njegovo djelo ^Ajd'ib al-Athdr f i al-Tardjim w-al--Akhbdr81 (čudesni
ostaci koji se odnose na biografije i novosti) dijelom je hronika, a dijelom
nekrolog.
Od libanskih hroničara citiranih u ovom poglavlju, tri su bila maroniti.
Istifan al-Duwayhi82 (f 1704) odgojen je u seminaru koji
73 Vidi str. 669 i slj.
74 Izd. i prev. Gustav Fliigel, 7 vol. (Leipzig und London, 1835—58).
75 Al-Anwdr al-Qudslyah fi Baydn Addb al-'Ubudlyah, na
marginalijama
njegovog al-Tdbaqdt al-Kubra (Cairo, 1935), vol. I, str. 2. i slj.
76 Za ovo vidi Brookelmann, Geschichte, vol. II, str. 336—8.
11 2 vol. (Cairo, 1925).
78 Za sufizam kao dominantnu crtu islama u otomanskom Egiptu
vidi
Tawfiq al-TawIl, Al-Tasawwuf fi Misr ibbdn al-'Asr al-<Uthmdni {Cairo, 1946),
str. 6—51, 200—232.
79 Prvobitno značenje okean, ova riječ je postala sinonim rječnika.
80 10 vol., Cairo, 1307.
81 Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno ima 4 vol. (Cairo, 1322).
82 Ttfrlkh al-Ta'ijah, al-Mdrunlyah, izd. Rashid K. al-
Shartuni (Beirut,
1890).
668
POD OTOMANSKOM UPRAVOM
je osnovao papa Grgur XIII god. 1584. u Rimu radi školovanja ma-ronitskih
studenata za svećenička zvanja. Al-Duwayhi se popeo do najviše crkvene časti,
patrijarhata u svojoj crkvi. Al-Amir Havdar83 (f 1835) bio je član aristokratske
Shihab porodice, koja je Libanu dala mnogo feudalnih upravitelja. Tannus al-
Shidyaq84 (•{-1859) rođen je u blizini Bejruta i bio je sudac pod shihabitskim
emirima. Ali najistaknutiji maronitski — u stvari, libanski — naučnik ovog
perioda bio je, bez sumnje, Yusuf Sanran al-Sam'ani (Assemani, 1687— —1768), još
jedan pitomac Rimskog seminara. Zahvaljujući nastojanjima ovog libanskog
erudite, orijentalne studije, naročito one u vezi sa hrišćanskim sektama,
donekle su popularizovane na Zapadu. Njegov rad u Vatikanskoj biblioteci imao je
za rezultat obogaćenje ove institucije velikim brojem orijentalnih rukopisa,
tako da se ona danas ubraja među najbogatije na svijetu. Al-Sanvanijevo remek-
djelo, Bibliotheca Orientalis85, sadrži njegova ispitivanja o ovim rukopisima na
sirijskom, arapskom, hebrejskom, perzijskom, turskom, etiopskom i jermenskom
jeziku i još je uvijek jedan značajniji informativni izvor o istočnim crkvama.
U Siriji se mogu spomenuti dva pisca koja predstavljaju literarni duh epohe.
To su al-Muhibbi i al-Nabulusi. Oba su bili rodom iz Damaska i mnogo su pisali.
Muhammad al-Muhibbi (f 1699) školovao se u Carigradu i jedno vrijeme bio je
pomoćni sudac u Meki i profesor u svom rodnom mjestu. Njegovo glavno djelo86 je
zbirka od tisuću dvjesta i devedeset biografija slavnih ljudi koji su umrli u
jedanaestom muslimanskom stoljeću (1591—1688). (Abd-al-Ghani al--Nabulusi (f
1731), čija je porodica, kao što ime pokazuje, porijeklom bila iz Palestine,
pripadao je sekti sufija i mnogo je putovao. Napisao je velik broj djela, od
kojih su mnoga ostala neizdatas7. Misticizam je bio centar njegovih zanimanja,
ali njegovi izvještaji sa putovanja, mada najviše govore o svetim mjestima i
legendama u vezi s njima, čine njegov glavni doprinos nauci.
83 Ta'rlkh, izd. Nac'um Mughabghab (Cairo, 1900).
84 Akhbar al-<Ayan ji Jabal Lubndn (Beirut, 1859).
85 4 vol. (Bome, 1719—28).
86 Khuldsat al-Athar /i A'ydn al-Qarn al-Hadi-<Ashar, 4 vol. (Cairo, 1284).
87 Jedno od njegovih posljednjih dijela koje treba da se objavi
govori o
tradiciji, Dhakhd'ir al-Mawdrlth /i al-Daldlah'ala Maw?ađi< al-Hadlth, 4 vol.
(Cako, 1934).
POGLAVLJE LII
IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA
Napoleonov iznenadni napad na Egipat značio je epohu više nego u jednom
pravcu. On označava početak prekida sa prošlošću. S ostalom opremom, francuski
napadač donio je u Kairo prvu arapsku štampariju, koju je zaplijenio u Vatikanu.
Ovo je bila prva štamparija te vrste u dolini Nila. Ona se razvila u čuvenu
Matba'at Bulaq, još uvijek službeni štamparski vladin zavod. Francuski osvajač
ju je upotrebljavao za izdavanje propagandnog materijala na arapskom jeziku.
Pored toga, on je položio temelje nekoj vrsti književne akademije (academie
litteraire) sa bibliotekom. Sve do toga vremena narodi arapskog svijeta uglavnom
su živjeli povučenim, tradicionalnim i konvencionalnim životom, ne postižući
nikakav napredak i ne mareći za progres vanjskoga svijeta. Njih nije
interesovala promjena. Ovaj nagli kontakt sa Zapadom dao im je prvi podstrek
koji im je pomogao da se probude iz svog srednjovjekovnog sna. On je raspalio
intelektualnu iskru, koja je trebalo da' zapali jedan kutak muslimanskog
svijeta.
Kulturna pene- Uviđajući mogućnosti ovog preliminarnog kul-
trnriin- Fnir>nf turnog kontakta, Muhammad 'Ali je počeo da
HUl-tJU,. JZiLjlfJLlL 1-1 l <•• •
poziva francuske i druge evropske oficire za instruktore svoje
vojske. On je otišao dalje od toga i slao je grupe studenata na obuku u Evropu1.
U ovom se on poveo za primjerom otomanskih Turaka. U oba slučaja cilj odlaska
bio je vojni. Ali jezik, jedan od preduslova za vojnu obuku, kada se jedanput
nauči, predstavlja ključ za otvaranje čitave riznice misli — u ovom slučaju
zapadne misli sa njezinim nacionalističkim, demokratskim, naučnim, svjetovnim i
drugim eksplozivnim idejama. Osnivač novog Egipta nastavio je na tlu svoje
zemlje s osnivanjem novih škola ne samo vojnih nego i medicinskih,
farmaceutskih, tehničkih i poljoprivrednih. Na nesreću, od velikog broja
obrazovnih institucija koje je tada Muhammad 'Ali osnovao vrlo mali broj
nadživio je njegovu smrt. 1 Vidi str. 652.
670
Njegov unuk 'Abbas (1848—1854) otpustio je sve strane savjetnike i ukinuo sve
strane škole, kao i većinu drugih ustanova evropskog karaktera. Nasljednik
"Abbasov Sa'id (1854—1863) također je bio protivnik zapadnih ideja. Nisu dugo
živjele ni mnoge ustanove koje je osnovao Ismall (1863—1879). Isma'il, koji je u
svojoj vojnoj akademiji zaposlio američke oficire, prvi je osnovao škole za
djevojke u Egiptu. Njegova naklonost prema Zapadu našla je, odraza u narodnoj
izreci da je Egipat bio dio i komad Evrope. Ove škole nisu bile dobro opremljene
ni snabdjevene svim potrebnim stvarima, nisu imale ni specijalnih zadužbina niti
su sistematski popunjavane vrsnim stručnjacima od kojih se moglo izabrati
nastavno osoblje, niti su mogle računati na stalno štampanje udžbenika na
arapskom, koji je bio nastavni jezik. Ipak jedna ustanova koju je osnovao
Isma'il postoji i danas. To je Nacionalna biblioteka, kojoj je on udario temelje
skupivši nešto knjiga iz dvoraca i džamija. Ona danas broji pola milijuna
knjiga. Kraljevsko geografsko društvo Egipta, koje je on takođe osnovao, slavilo
je godine 1950. i 1951. sedamdeset pet-godišnjicu.
U toku Isma'Ilove uprave osnovan je Američki koledž u As jutu (1865), koji
još uvijek radi. Američki koledž za djevojke u Kairu započeo je kao osnovna
škola godine 1861. Sedam godina prije Američka ujedinjena prezbiterijanska
misija započela je svoj rad u Egiptu.
Sirija i Liban Decenij egipatske okupacije nad Sirijom (1831-
—1840)2 čini cijelu epohu u kulturnoj istoriji
te zemlje. Ibrahlm je potkopao moć lokalnih vladara (sing. mvqa-ti'ji), nametnuo
redovne poreze i natjerao na priznavanje prava da i nemuslimani mogu biti
službenici lokalnih vlada3. Za razliku od ranijih sultanovih proklamacija4,
njegova proklamacija, iz godine 1839, o jednakosti pred zakonom članova svih
vjeroispovijesti odmah je stavljena na snagu i stupila je u djejstvo. On se nije
sustezao da upotrijebi silu protiv muslimana u Damasku i Safadu, koji su se
usprotivili promjeni statusa svojih sugrađana zimija. Četiri godine prije objave
njegove proklamacije britanski konzul morao je pod jakom stražom ulaziti na
konju u Damask. Godinu dana poslije objave on se mogao kretati bez pratnje ili
ići kud mu je volja5.
Dokazi nove slobodoumne politike i javne bezbjednosti privlačili su
Evropijane kao nikada prije. Jezuiti, čiji je red papa dokinuo godine 1773,
vratili su se u velikom broju6. Protestantski misionari — britanski i američki —
uspostavili su čvrsto uporište na libari-skom tlu. Godine 1838. osnovana je
domaća protestantska sirijska crkva. Iste godine američki arheolog Eduard
Robinson izvršio je istraživalačku ekskurziju u Palestini, prvu u nizu događaja
koji su,
2 Vidi str. 653.
3 Vidi str. 660.
4 Vidi str. 654.
5 Sirija i Palestina.
6 Isp. str. 657.
UTICAJ ZAPADA
671
672
UTICAJ ZAPADA
673
Politička Ibrahimova invazija Sirije i Napoleonova inva-
penetracija ziJa E§iPta dale su> u Jednom smislu, iste re-
zultate: one su učinile kraj starom poretku de-
centralizovane vlasti u objema zemljama i otvorile su novu eru cen-tralizovane
zavisnosti. Više nego to, one su bacile ove zemlje u žarište stranih
imperijalističkih rnahinacija. Ekspanzionističke težnje velikih sila počele su
se tu sukobljavati više nego igdje drugdje. Osobito je bilo jako rivalstvo
između Engleske i Francuske, jer je svaka, iz istih razloga, nastojala da
preuzme odlučujući uticaj u egipatskim i sirijskim poslovima, tj. da osiguraju u
najvećoj mjeri prednost u trgovini s Indijom i Dalekim istokom. Uzroke mnogih
ratova u 19. stoljeću treba tražiti na Bliskom istoku. Jedan od uzroka Kninskog
rata (1854—6) bila je činjenica da su Francuska i Rusija polagale prava na
zaštitu svetih mjesta u Palestini.
Otvaranje Sueckog kanala godine 1869. povećalo je stratešku važnost ovih
zemalja i ubrzalo njihov ponovni ulazak u centar svjetske trgovine i svjetskih
zbivanja. Kanal je ubrzo postao integralni dio žile kucavice internacionalnih
komunikacija i nadoknadio je gubitak nastao otkrićem puta oko Rta dobre nade14.
Kopanje Kanala, dugog sto milja stajalo je oko 20,000.000 funti. Najveći dio
novca skupljen je putem javnih upisivanja u Evropi, u prvom redu u Francuskoj.
Kedivskih dionica bilo je 176.602, a svaka je koštala 20 funti. Njih je godine
1875. otkupila Britanska vlada.
Britanska okupacija V Egiptu je Isma'ilova rasipnost za čije je vla-
Eaivta da vine bio otvoren Kanal, dovela zemlju do
bankrotstva i, konačno, do evropske intervencije. Kao
naknadu za Isma'ilovu velikodušnu ponudu da će udvostručiti egipatski danak,
Porta je dala 1866 i 1873) pravo primogeniture njegovoj porodici i titulu
kediva15, koja se skoro izjednačila sa priznanjem suvereniteta. God. 1879.
Engleska i Francuska su uspostavile dvostruku kontrolu nad zemljom, i kediv je
bio svrgnut. U međuvremenu su u oficiru Ahmadu Arabiju, koji je bio seljačkog
porijekla16, našle branioca žalbe vojske, čiji su komandni kadar sačinjavali
većinom Čerkezi, i seljaštvo, koje je patilo od teških nameta, novačenja i
kuluka (corvee), po kojem je vlada mogla prisiliti svakog sposobnog muškarca da
radi za malu ili nikakvu platu na javnim radovima, često sumnjive koristi.
Ustanak je brzo ugušen pobjedom Britanaca kod Teli el-Kebira (al-Tall al-Kabir)
13. septembra 1882. godine, i protjerivanjem 'Arabija17. Ova je okolnost
omogućila Britancima da okupiraju zemlju, koja je ipak nominalno ostala pod
turskom vlašću sve do prvih dana izbijanja prvog svjetskog rata, ka-
14 Vidi str. 655—6.
15 Perz. khadiiv, gospodar, vladar, arapski tekst fermana,
vidi Zavdan,
Ta'rlkh Misr, vol. II, str. 206—8.
16 Više o njemu pogledaj kad Zaydan, Tardjim, vol. I, str. 229—52.
17 Kako je jedan Englez odbranio 'Arabijev slučaj, pogledaj kod
Vilfrida
S. Blunt, Secret History of the English Occupation of Egypt (New York, 1922),
str. 323—63.
43 — Istorija arapa
674
da je Engleska proglasila Egipat svojim protektor atom. Kediv Ab-bas Hilmi bio
je tada izgnan, a njegov stric Husayn Kamil naslijedio ga je sa titulom
sultana1*1 Fu'ad, koji je naslijedio godine 1917. svoga brata Husavna, proglašen
je za malika (kralia) u februaru 1922, kada je protektorat završen, a
objavljivanjem ustava Egipat proglašen nezavisnim. Ovaj ustupak Englezi su
učinili poslije velikih borbi domaćih ljudi. Vođa nacionalista Sa d Zaghlul bio
je 'Arabijev pristalica i, kao i on, ponikao je iz seljačke porodice, ali je bio
sposobniji i visoko obrazovan čovjek. Godine 1919. ovaj vatreni pravnik, učenik
Jamal-al-Dlna al-Afghanija i raniji urednik a!-Waqa'i' al--Misriyah za vrijeme
Muhammada Abduha19, zatražio je dozvolu od Britanaca da napusti zemlju i da sa
jednom delegacijom (wajd) brani njezinu stvar na Mirovnoj konferenciji u Parizu
i Londonu, ali je bio odbijen i poslan na Maltu. Taj ga je podvig odmah učinio
nacionalnim herojem. Napori njegovi i njegove stranke krunisani su uspješno god.
1936, kada je potpisan anglo-egipatski sporazum kojim se utvrđuje povlačenje
okupacionih britanskih snaga u zonu Kanala i prepušta britanska odgovornost za
život i imovinu stranaca brizi egipatske vlade, kao i pružanje uzajamne pomoći
protiv neprijatelja koji bi se usudio Koristiti luke, aerodrome i druga sredstva
komunikacija.
Beskrvni državni udar godine 1952. svrgnuo je Fu'adovog sina kralja Faruqa,
dokinuo monarhiju i doveo god. 1954. do osnivanja Republike, kojoj na čelu stoji
pukovnik Jamal 'Abd-al-Nasir (Nasser), koga je njegovo junačko držanje protiv
izraelskih, britanskih i francuskih napadača god. 1956. podiglo na rang
panarapskog heroja. On je od toga vremena izvršio političke i ekonomske reforme
socijalističkog tipa.
i hri U arapskom Polumjesecu politička intervencija
° dobila je oblik mandata, tako da su se Britanci
poslije prvog svjetskog rata učvrstili u Palestini i Iraku, a
Francuzi u Siriji i Libanu. Interesi Francuza zasnivali su se na ekonomskoj
računici, nekoj vrsti političkog prestiža kao protuteži britanskom uticaju i na
tradicionalnom prijateljstvu (amitie traditionnelle), koje je vuklo svoje
porijeklo još iz doba krstaških ratova20, a koje je potvrđeno kapitulacijama
Sulejmana Veličanstvenog Franji I21. Francuske trupe su se god. 1860. iskrcale
uz pristanak velikih sila na libanskoj obali da zaustave dalji pokolj zavađenog
stanovništva22.
Administracija ovih mandatora, nazvanih klasa A, nije zadovoljila
postavljeni ideal u odredbama Lige naroda da je blagostanje povjerenih naroda
»sveta dužnost civilizacije« i da je glavna briga
18 Pogledaj tabelu na str. 653. br. 21.
19 Vidi str. 676—8.
20 Vidi str. 537.
21 Isp. str. 655.
22 Vidi str. 661—2.
676
UTICAJ ZAPADA
677
s
MUHAMMAD 'ABDUH, moderni egipatsfki .reformator
njegovu biografiju i nastavio njegov rad u časopisu al-Mandr. Rekonstrukcija
arapskog društva na demokratskim političkim osnovama i izmirenje islama i
modernog svijeta najveće su dvije zadaće sa kojima se suočava savremena
generacija.
:11 Njegov Tahrir al-Mar'ah (emancipacija žene) (Cairo, 1316) preveo
na njemački O. Rescher. (Stuttgart, 1928).
32 Glavno medu njima bilo je: Tafslr al-Qur'dn al-Haklm, 8 vol.
(Cairo, 1346).
678
679
Težnja ka ujedinjenju
Ako je prvi svjetski rat otrgnuo arapske sastavne dijelove od Otomanskog Carstva
i usmjerio ih na put potpunog nacionalizma ili po-lunacionalizma, drugi svjetski
rat, zajedno sa prijetećim političkim cionizmom, na koji Arapi svugdje gledaju
kao na nametljiv i nasrtljiv pokret, doprinijeli su sve većem i užem zbližavanju
ovih dijelova. Zajednički interes i neprestano rastući osjećaj solidarnosti
našli su izraza u paktu Lige arapskih država, potpisanom u Kairu u martu 1945.
Pakt pokazuje čvrstu namjeru unapređivanja saradnje među članicama državama u
stvarima koje se odnose na prosvjetu, trgovinu i komunikacije. On predviđa
savjetovanja u slučaju napada na ma koju članicu državu i zabranjuje upotrebu
sile u izmirenju spornih pitanja među njima. Prvobitnom članstvu Lige, u kojoj
su bili Egipat, Sirija, Liban, Irak, Trans Jordan (sada Jordan), pridružile su
se novoproglašene nezavisne države Maroko, Tunis, Libija, Sudan, Mauretanija,
Kuvajt i Alžir. Beskrvni vojni puč god. 1961. raskinuo je slabi trogodišnji
lanac koji je vezao Siriju s Egiptom i činio Ujedinjenu Arapsku Republiku35.
Jemen, koji se nije bio čvrsto povezao s Unijom, uskoro se poveo za primjerom
Sirije i u jesen 1962. god. doživljen je još jedan od onih vojnih udara
svakidašnjih na Bliskom istoku, kojemu je bio cilj da mjesto imamata —
kraljevstva — uspostavi republiku sa socijalističkim tendencijama.
Osnivači treće monoteističke religije, baštinici drugih dviju, sudionici sa
Zapadom u grčko-rimskoj kulturnoj tradiciji, oni koji su visoko nosili luču
prosvjete kroz čitav srednji vijek, velikodušni do-prinosioci evropskoj
renesansi, narodi koji govore arapski zauzeli su svoje mjesto među probuđenim,
progresivnim i nezavisnim narodima modernoga svijeta. Sa svojom bogatom baštinom
i nenadmašnim prirodnim petrolejskim izvorima, oni treba da budu sposobni da
čine značajan faktor u materijalnom i duhovnom napretku čovječanstva
35 Pogledaj za skorašnji razvoj ovdh arapskih zemalja Philip K.
Hitti, The Near East in History (Prmceton, 1961), str. 514—42.
_»HHKO;IA m:, iv. umu
682
683