Feminizam, je naziv za skupinu ideologija i političkih pokreta kojima je cilj poboljšanje socijalnog,

političkog i ekonomskog položaja žene u društvu, odnosno izjednačavanje prava žena s pravima
muškaraca.

Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u XIX. stoljeću kao jedna od posljedica
industrijske revolucije. Razvoj strojeva je počeo otklanjati potrebu za ljudskom radnom snagom,
postepeno eliminirajući jednu od prednosti koju su muškarci imali nad ženama. To je omogućilo ženama
da postanu sve značajniji dio radne snage, pogotovo za vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale
muškarce na frontu. Feministički pokret se ispočetka ispoljavao u dva oblika - kao pokret za
ravnopravnost u plaćama, odnosno kao pokret za davanje prava glasa ženama. Ovo potonje je s
vremenom postignuto u većini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta.
Kako je politička, a i ekonomska ravnopravnost žena postignuta u institucionalnom smislu, tako je i
feminizam postepeno evoluirao u novu formu tzv. radikalnog feminizma kome je cilj bio promijeniti
tradicionalnu ulogu žene u društvu putem napada na brak i materinstvo kao tradicionalne institucije,
odnosno na muškarce koji su po prirodi represivni prema ženama. Iako je relativno malen broj žena
prihvatio taj ekstremni stav, danas se feminizam najčešće povezuje s njim. Feminizam se u posljednje
vrijeme javlja i kao svojevrsna obrambena reakcija na porast neo-konzervativizma i vjerskog
fundamentalizma, kojima je cilj vratiti tradicionalne institucije kao i tradicionalni položaj žene u
društvu.Betty Friedan je istaknuta feministica "drugog vala": kao prva predsjednica američke "National
Organization for Women" (NOW) 1966. godine, a potom i drugih organizacija za ženska prava,
zauzimala se za stavljanje naglaska ženskog pokreta ponajprije na ekonomska pitanja i jednakost prilika
za žene

Feminizam se razvijao u valovima:

Prvi val feminizma - traje kroz 19.st. i označava borbu žena za pravo glasa. Te feministice su poznate
kao sufražetkinje.

Drugi val feminizma - javlja se 60-ih godina prošlog stoljeća i traje do 80-ih godina. Označava klasične
postavke i fokuse feminizama; organizacija masovnog pokreta, spolna ravnopravnost, antiimperijalizam,
promjenu zakonodavstva, ženske i feminističke časopise, edukacija žena, problematika muškog nasilja i
slično...

Treći val feminizma - započinje krajem 80-ih godina prošlog stoljeća i razvija se i danas; pokušava
negirati spol i nadilaziti spolne razlike te je s toga blizak drugim teorijama: queer teoriji, post-kolonijalnoj
teoriji, transnacionalizmu, ekofeminizmu, trans-feminizmu te ostalim novim feminističkim teorijama i
novim društvenim problematikama s kojima se žene susreću.

Tri glavne tendencije u feminizmu 70-ih godina XX. st.

radikalni feminizam - radikalne feministice ističu važnost akcije i prosvjeda kao način i metodu
osvajanja ženskog prostora i izgradnju ženske kulture. Drugi fokusi jesu muško nasilje nad ženama,
silovanje, žensko ropstvo i pornografija. Kao glavni krivac za spolnu neravnopravnost radikalne
feministice krive patrijarhat, kao cjelokupan sustav muške vlasti nad ženama; od muških vladara, muške
vojske, muške industrije, muške religije, muške znanosti i muške kulture.
 socijalistički feminizam - za razliku od radikalnih feministica koje ističu važnost prosvjeda, akcije i
aktivnog sukobljavanja s patrijarhatom i njegovim posljedicama, socijalističke feministice naglašavaju
nužnost zajedničkih akcija s drugim potlačenim skupinama i klasama - anti-imperijalističkim pokretom,
radničkim organizacijama, lijevim političkim strankama; te u novije vrijeme
antiglobalizmu/alterglobalizmu, LGBTIQ pokretu, sindikalnim grupama. Glavna metoda za rješenje
ženskog pitanja za socijalističke feministice jest dijalog. U muške institucije treba dijalogom raspraviti o
značenju i važnosti feminističke borbe, spolnog tlačenja,i spolne ravnopravnosti. Glavni izvor spolne
neravnopravnosti, po socijalističkim feministicama nije patrijarhat, već klasna eksploatacija iz koje tek
nastaje patrijarhat. Pravo na spolno oslobođenje nije moguće sve dok su moć i bogatstvo u rukama
nekolicine malobrojih i ekonomski samostalnih muškaraca.

liberalni feminizam - podržavaju one feministice koje vjeruju u postojeći društveni sustav, kojeg treba
popraviti, a ne rušiti. Zakonodavstvo je, smatraju, jedina metoda kojom će se uvesti spolna ravnopravnost,
a najvažniji zadatak jest potaknuti žene na obrazovanje i političko participiranje.

Fokusi današnjeg feminizma

Krajem 1970-ih godina se fokus pažnje feminista/ica preusmjerava s pitanja "obične" jednakopravnosti
prema nizu pitanja važnih za život žena u društvu, među kojima se ističu:

 Jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena

 Besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobačaj
 Pravo na slobodu i život žena bez muškaraca te lezbijsko materinstvo
 Silovanje u braku
 Jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu
 Reproduktivna prava i kontrola rađanja
 Nasilje u obitelji
 Seksualna eksploatacija
 Trafficking - žensko ropstvo
 Ženska solidarnost
 Prava LGBTIQ osoba, osobito lezbijki, te žena iz drugih marginaliziranih skupina, etničkih
skupina, itd.