Ultraljubičasta katastrofa ili Rayleigh-Jeansova katastrofa je pojam iz klasične fizike.
Predviđanja klasične fizike kasnog 19. stoljeća i s početka 20. stoljeća bila su da će idealno crno tijelo pri toplinskoj ravnoteži emitirati zračenje beskonačne snage. Krajem 19. stoljeća izmjeren je spektar zračenja crnog tijela. Fizičare je zanimalo mogu li toplinsko zračenje objasniti zakonima klasične fizike, to jest statističkom mehanikom i elektrodinamikom odnosno valnom teorijom svjetlosti. Pokušali su objasniti oblik krivulja spektra za pojedine temperature te dobiti kvantitativna ovisnost energije zračenja o valnoj duljini. Ultraljubičasta katastrofa je pogreška koja se javlja pri kratkim valnim duljinama u Rayleigh-Jeansov zakonu za energiju koje emitira idealno crno tijelo. Odstupanje koje je izraženo kod kratkih valnih duljina jest razlika između crne krivlje (kao što klasična fizika predviđa Rayleigh-Jeansovim zakonom) i plave krivulje (mjerenja koja su pokazala što je predvidio Planckov zakon).