UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

PRETOVARNA SREDSTVA I INDUSTRIJSKI

TRANSPORT 2009/2010.
- seminarski radovi –

April, 2010. godine

 Osnovna obilježja transportne mehanizacije

UVOD

Transportom se vrši prevoz ljudi, robe i materijala između dva ili više određenih mjesta gdje se pod
transportom materijala podrazumijeva prevoz različitih proizvoda, poluproizvoda, sirovina... Svaka
prizvodno-tehnološka cjelina ima odgovarajuću ulogu u izradi proizvoda te se vrši povezivanje
različitih proizvodno-tehnoloških cjelina. Ovo se ostvaruje odgovarajućim sistemom transporta.
Svrha povezivanja jeste da se ostvari što kraće vrijeme izrade proizvoda.
Kroz svoj seminarski rad koji sam radila na temu "Osnovna obilježja transportne mehanizacije"
prikazala sam koja su to sredstva pretovara i transporta roba i raznih materijala kao i njihovu
podjelu, pokazatelje efekta rada mehanizacije. Takođe sam prikazala način određivanja kapaciteta
mašina, pribor i pomoćne uređaje koji se koriste da bi se olakšao sam rad strojeva i mehanizama.
Sredstva transporta roba i raznih matijala su specifična svaka ponaosob te se oni po svojim
osnovnim karakteristikama, načinu rada dijele u tri grupe(sredstva kontinuiranog neprekidnog
transporta, sredstva diskontinuitanog ili prekidnog transporta i ostale vrsta transporta). Bitno je
napomenuti i tehničke i tehničko ekonomske pokazatelje kojima se može izraziti učešće
mehanizacije u nekom gradilištu koje sam detaljno obradila u seminarskom radu. Kapacitetom ili
učinkom se definiše izvršeni posao u jedinici vremena i prilikom određivanja kapaciteta uzimaju se
optimalni uslovi rada. Užad, kuke, lanci, koturi, koturače su pomoćna sredstva koja se koriste pri
samom radu različitih mehanizima i pomažu kvalitetnijem i bržem radu. Nezamjenjivi su elementi
određenih radnih operacija i sastvani su dio same funkcije mehanizma.

1.2 PRETOVARNO TRANSPORTNA MEHANIZACIJA-OSNOVNA OBILJEŽJA I PODJELA

Nastojanja za postizanjem ekonomičnije proizvodnje permanentno iniciraju potrebu za efikasnijim

povezivanjem pojedinih proizvodnih i tehnoloških segmenata u cilju skraćenja vremena izrade
proizvoda. Povezivanje različitih proizvodno-tehnoloških cjelina, od kojih svaka ima odgovarajuću
ulogu u izradi proizvoda, ostvaruje se odgovarajućim sistemom transporta. Pod pojmom
transporta, u širem smislu, podrazumijevaju se tokovi kretanja materijala, energije i ljudi, gdje se
pod kretanjem materijala podrazumijeva transport sirovina, repromaterijala, poluproizvoda,
proizvoda i slično. Zadatak transportnog sistema pored ostalog, je povezivanje transportnih
sredstava proizvodno- tehnoloških segmenata, čime je moguće postići da različita transportna
sredstva, funkcionalno i u vremenu, djeluju kao cjelina.
Brojna su sredstva pretovarai transporta roba i raznih materijala. Po načinu rada i osnovnim
konstrukcionim karakteristikama možemo ih podijeliti u tri osnovne grupe i to:

1. Sredstva kontinuiranog neprekidnog transporta u koje se materijal na jednom kraju otvara i u

kontinuitetu prebacuje na mjesto ugradnje, potrošnje ili uskladištenja. Ta sredstva su:
− trake, gumene i čelične,

2
 − grabuljari, jednolančani i dvolančani,
− elavatori, brzohodni i sporohodni,
− konvejeri, sa vedricama i viljuškama,
− žičare, sa jednim ili dva užeta, za revoz tereta i ljudi

2. Sredstva diskontuinuiranog ili prekidnog transporta su najbrojnija i po konstrukcionim

karakteristikama najrazličitija. Neka imaju neograničen radius kretanja, a ima ih i sa ograničenim
radiusom kretanja, naprimjer mašine na elektro pogon. Svrdstavamo ih u sljedeće grupe:
− dizalice i kranovi,
− podizači, liftovi, viljuškari, dizalice idr,
− utovarači, na pneumaticima, gusjenicama, šinski i sl
− damperi, različitih konstrukcija i namjena.

3. Ostale vrste transporta. Vrlo različiti po namjeni, obliku konstrukcije, pogonskim mehanizmima,
trajnosti itd. Ovdje spadaju:

Prema vrsti pogonske energije mašine se mogu podijeliti na:

− mašine sa dizel pogonom,
− mašine sa elektro pogonom,
− mašine sa hidrauličnim pogonom, dizel hidrauličnim i elektro hidrauličnim pogonom,
− mašine sa pneumatskim pogonom, primarni pogon dizel ili elektro kompresori preko
pneumatskih motora.

Trake
Trake mogu biti gumene i čelične.Transportne trake su sastavni dio mnogih postrojenja, kao
bagera u sistemu bager-transporter-odlagač, kombajnima, finišerima i slično. Koriste se i u
postrojenjima za preradu ruda i koncentraciju minerala-separacijama i flotacijama. Takođe, se
postavljaju i u prostorijama gdje je intenzivno kretanje ljudi, kao u aerodromskim prostorijama i
drugim prometnicama, kako za kretanje ljudi tako za prenos prtljaga i slično. Prema namjeni
transportne trake mogu biti stacionarne i prenosne. Prenosne trake instalirane su na
pneumaticima, konstrukcija im je od lahkih cijevi. Trake na transporteru mogu biti ravne i
konkavne. Za ravne trake potreban je samo jedan noseći valjak ili rolna po cijeloj širini trake, a za
konkavne trake potrebna su tri noseća valjka. Transportne trake imju svoju graničnu dužinu i ona
se za transportere kod kojih je gumena traka vučni organ, kreće od 250 do 450 m po sekciji trake,
zavisno od konstrukcije i namjene transportera. Na donjoj slici dati su primjeri izgleda gumene
trake i transportera kojem je traka jedan od osnovnih dijelova:

3
 Slika 1.1.1

Grabuljari
Primjenjuju se najviše u rudnicima uglja za transport pri otkopavanju tankih, srednjih i debelih
slojeva uglja. Nalaze primjenu i za transport ostalih rasutih materijala, pogotovo neabrazivnih i
malo abrazivnih. Sastoje se od jednog ili dva beskonačna lanca, pogonskog i povratnog kotura na
kome je postavljen uređaj za zatezanje da bi se spriječilo spadanje lanca sa ozubljenog kotura. Za
lance su na određenom rastojanu vezani metalni profili tj. grabulje koje služe za zgrtanje materijala
po metalnom žlijebu po kome se kreću grabulje. Sa donje strane grabulja, grabulje se takođe kreću
po metalnom dijelu žlijeba kako bi se osigurao pravac kretanja grabulja i spriječilo njihovo vučenje
po tlu. Grabuljasti transporteri se dijele na jednolančane i dvolančane grabuljare1. Grabuljari mogu
biti sastavni dio mašina za utovar i istovar materijala, npr. bunker voz za transport iskopine iz
tunela sa samoistresanjem. Za pogon grabuljastih Slika 1.1.2. transportera koji rade u metanskim
sredinama, služe elektromotori u "S" izvedbi, ili motori na pneumatski pogon. Pogon grabuljara
može biti sa jednim ili dva motora, a motori mogu biti postavljeni poprečno i uzdužno na dužini
transportera. Na slici je prikazana samo jedna od vrsta transportera.

1
Internet: boskran.com, volvo.com

4
Elevatori
Ovi uređaji imaju primjenu u rudarstvu i to u jamskim pogonima za transport u slijepim oknima, u
procesu prerade rude, zatim u objektima za skladištenje žitarica u zrnu, praonicama uglja i sličnim
objektima2. Sastoji se od dva beskonačna lanca obješena preko odgovarajućih kotura na utovarnoj
i istovarnoj strani od kojih je gornji pogonski a donji povratni. Za lance su vezane vedrice u kojima
se prenosi materijal3. Slika prikazuje kako izgleda jedan tipičan elevator.

Slika 1.1.3.

Konvejeri
U procesu transporta materijala gdje je otežano primjeniti trake, grabuljare ili elevatore, a to je
najčešći slučaj gdje se materijal mora transportovati horizontalno pa zatim koso pod većim uglom
od ugla prirodne ravnoteže materijala, najprikladniji način transporta ovih materijala vrši se
primjenom konvejera. Konvejeri mogu biti sa vedricama, viseći konvejeri. Konvejeri sa vedricama
nazvani su po vedricama kao nosećeg radnog elementa ovog uređaja. Vedrice, prema načinu
vezivanja, mogu biti krute i okretne. Prema rasporedu na lancu mogu biti zbijene i rastavljene na
izvjesnom rastojanju. Pogon konvejera postavlja se na njegovom gornjem dijelu, a zatezna stanica
na jednom od donjih odbojnih koturova.
Kružni viseći konvejeri nalaze primjenu u serijskoj proizvodnji dijelova i sklopova kao i u montaži i
završnoj obradi gotovih proizvoda. Mogu biti dugački i po nekoliko kilometara. Mogu raditi u
promjenjivim radnim uslovima i raznim sredinama: visoke temperature, zagađena atmosfera , jer
ne zahtijevaju prisustvo ljudi. Od oblika, veličine dijelova ili sklopova koje konvejer prenosi, zavisi
oblik i veličina prihvatnog organa koji nosi te dijelove po konvejeru.

2
Internet: elevaco.net
3
Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

5
 Slika 1.1.4.-Trakasti konvejer

Žičare
Za prevoz rasutih tereta kao uglja, lomljenog kamena, pijeska, šljunka, zatim u šumarstvu za
transport drveta koriste se ova transportna sredstva. Svoju primjenu našle su i u prevozu ljudi na
sportskim terenima i izletištima. Žičare predstavljaju najekonomičnije sredstvo transporta.
Njihovom izgradnjom u plodnim terenima izbjegava se uništavanje zemljišta, povoljne su za
transport po brdovitim terenima i tu su skoro nezamjenjive. Prema konstrukciji dijelimo ih na
žičare sa jednim užetom i žičare sa dva užeta. Prema namjeni dijelimo ih na žičare za prevoz
rasutih materijal u rudarstvu i građevinarstvu, žičare za prevoz kabastih materijala u šumarstvu,
žičare za prevoz ljudi na sportskim terenima, za prevoz radnika u jamskim prostorijama rudnika i
slično. Prilikom kontrole i održavanja žičara bez obzira na tehničke mogućnosti daljinskog ili
automatskog, programiranog vođenja žičare treba se uvijek pridržavati propisa i tehničkih
uputstava proizvođača.

Slika 1.1.5.-Žičare

6
 Dizalice i kranovi
Dizalice se prema konstrukciji dijele na dizalice sa zavojnim
vretenom, dizalice sa ozubljenom letvom i hidraulične dizalice.
Dizalice se primjenjuju za dizanje tereta u građevinarstvu i to je
njihova najčešća primjena. Postoje dizalice na električni,
pneumatski pogon i dizalice na pogonska goriva. Kranovi su teške
mašine koje služe za podizanje i lokalno prenošenje tereta.
Primjenjuju se za podizanje i prenos komandnih tereta u
fabrikama, velikim gradilištima, lukama i na drugim mjestima gdje
se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Razlikujemo portalne
kranove, mosne kranove, kabel kranove, Derik kranove.

Slika 1.1.6.-Dizalice
Viljuškar
Pripada skupini manipulacijskih strojeva koji se u praksi koriste
u velikom broju. Ako se postavi pitanje postoji li u suvremenim
transportnim procesima alternativa viljuškaru, odgovor je
negativan.Na današnjem stupnju razvoja tehnologije prometa
postoje i koriste se razne vrste i tipovi viljuškara.
Njihova primjena i uloga gotovo je nezamjenjiva u većini
proizvodnih procesa, na terminalima i u skladištima. Pri opisu
značajki viljuškari najčešće se kaže da su to strojevi sa
suvremenim ekonomsko-tehničkim rješenjima i značajkama
koje im osiguravaju pouzdanost i ekonomičnost u primjeni.
Slika 1.1.7.-Viljuškar

S obzirom na vrstu pogona, razlikuju se viljuškari s dizelskim motorom, viljuškari s Ottovim

motorom uključujući i one s pogonom na plin, i viljuškari s elektromotorom.
Brzina kretanja u operativi može biti različita što zavisi od konkretnih uvjeta. Mogu se naći i podaci
o brzini kretanja većoj od 20 km/h.
Izbor viljuškara u pravilu je funkcija dvaju elemenata: tehnoloških zahtjeva i tržišnih mogućnosti.

Utovarači
Mašine vrlo širokog područja primjene, od površinskih kopova, kamenoloma, gradnje puteva i
građevinskih objekata pa do utovara i transporta u rudničkim otkopnim radilištima u jami.
Najčešće ih pogone dizel motori sa dvostepenim ubrizgavanjem. Jamske utovarače i utovarače
specijalne namjene pogone elektro motori preko hidrauličkih pumpi i transmisija. Pored utovara
rasutih materijala utovarači se mogu koristiti i za utovar drveta i to trupaca s tim da se umjesto
kašike postavljaju viljuške sa hidrauličnim cilindrima. Mogu biti utovarači na pneumaticima,
gusjenicama, šinski i slično.

7
Damperi
Koriste se za prevoz iskopine na površinskim kopovima
mineralnih sirovina, uklanjanje iskopine pri izvođenju
zemljanih radova na građevinskim objektima, te
snadbijevanje sirovinama mnogih industrijskih
kapaciteta, uspješno se primjenjuju damperi ili
autokiperi. Različitih su konstrukcija i namjena. Pogone
ih snažni dizel motori sa mehaničkim prenosom kod
manjih, i elektro pogonom kod velikih dampera.
Slika 1.1.8.-Damper

Transporteri
Postoje zavojni, vibracioni, pneumatski,
hidraulični transporteri. Vrlo su različiti po
namjeni, po obliku konstrukcije, po
pogonskim mehanizmima itd. Pogone ih
mašine sa dizel motorom, sa
elektromotorom, mašine sa hidrauličnim
pogonom, dizel hidrauličnim i elektro
hidrauličnim, mašine sa pneumatskim
pogonom.
Slika 1.1.9.-Transporter

1.2.1 Osnovni pokazatelji efekata rada mehanizacije

Radne operacije pretovara i transporta u mnogim tehnološkim fazama rada obuhvataju

najobimniji i najteži dio radova, naprimjer, zemljani radovi na većim građevinskim objektima,
kamenolomima, rudnicima sa površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina itd. Ovdje se velike
mogučnosti da se stručnim radom, ostvare znatne uštede u troškovima proizvodnje i olakšanje
teškog posla radnika, primjenom mehanizovanog dobro organizovanog rada.
Učešće mehanizacije na nekom gradilištu ili poslu može se izraziti posebnim tehničkim i tehničko
ekonomskim pokazateljima, kao što su:
− stepen zahvata radova mehanizacijom, izražava se odnosom količine radova izvšenih
mehanizacijom, rema ukupno izvršenim radovima na datom objektu u određeno vrijeme,
godina, polugodište, kvartal.
Rm
kz = 100(%)
Ru
gdje su:
- količina adova izvšena mehanizacijom,
– ukupna količina izvšenih radova,

8
Prethodni odnos pokazuje koji dio od ukupnih radova se radi mehanizovano.
− stepen mehanizovanosti-opremljenosti, izražava se odnosom ukupne vrijednosti
mehanizacije i opreme, prema ukuponoj vrijednosti radova ili usluga u toku godine dana u
tom preduzeću, na gradilištu ili nekom uslužnom objektu.
Vm
km = 100(%)
Vr
gdje su:
- vrijednost mehanizacije (din),
- vrijednost radova (din),

Preduzeću sa većim stepenom mehanizovanosti uljiva veće povjerenje kod investitora i podobnije
je na tržištu rada4.
− stepen angažovanosti energije, predstavlja instalisanu ukupnu (raspoloživu) snagu svih
mašina u kW na jednog uposlenog radnika.
Ni
ke = kW radnika
∑ R
gdje su:
- ukupna snaga svih mašina kW,
R - broj zaposlenih radnika,
− stepen iskorištenja mehanizacije, predstavlja odnos efektivnog radnog vremena mašina,
prema ukupno planiranom radnom vremenu u toku godine ili nekog vremenskog razdoblja.
Dosta se razlikuju kod mehanizacije u industrijskog proizvodnji i mehanizacije na gradilištima
i uslužnim punktovima i sl. To je:
Tef
ki = 100(%)
Tu
gdje su:
- efektivno radno vrijeme,
- ukupno planirano radno vrijeme,
Može biti izražen za pojedine mašine ili za ukupnu mehanizaciju preduzeća ili gradilišta.

1.2.2 Kapacitet mašina

Izvršeni posao u jedinici vremena definiše njen kapacitet ili učinak. Izražava se u m3/h, m3/smjenu,
t/h, smjenu ili određenom količinom radova na dan mjesec ili godinu. Kod radova prevoza može se
izražavati u tkm/h, smjenu, dan i sl.

4
Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

9
Faktori koji utiču na kapacitet su sljedeći5:
− Konstruktivne karakteristike mašine ili uređaja, kao snaga pogonskog motora, brzina
kretanja, dimenzija radnih organa mašine, kvalitet izrade mašine i sl.
− Karaktera proizvodnje ili usluga, obim radova, širina prostora, lahkoća odnosno težina
posla, kvalitet terena, suh ili mokar teren itd.
− Uslovi rada, samostalan rad mašine ili u tandemu sa drugim mašinama, njihova
usklađenost, obučenost i sposobnost rukovaoca, i upšta oraganizovanost radova.
− Režim korištenja radnog vremena, rad u jednoj smjeni, u više smjena, trajanje popravki
servisiranja, vrijeme premještanja mašina, rad na montaži i demontaži, vremenske
nepogode itd.
Prilikom određivanja kapaciteta mašina uzimaju se optimalni uslovi rada i pri tom se dobijaju
teoretski kapaciteti ili učinci rada mašina, a potom se uzimaju sve poteškoće u obzir, uslovi rada,
efikasnost organizacije rada i sl, te se dobijaju izračunati kapaciteti ili učinci mašine.

Poznavajući teoretski kapacitet, koga obično daju proizvođači mašina, možemo izračunati praktični
kapacitet ili učinak iz odnosa:

Gdje su pored poznatih:

kp - koeficijent punjenja mašine,
kn - ostali karakteristični korekcioni koeficijenti.

Godišnji kapacitet izračunavamo iz odnosa:

gdje su:
Tg - broj radnih dana u godini ( bez nedjelja i praznika)
t - broj radnih sati na dan,

gdje su:
Tr – broj ostvarenih radnih dana godišnje

Prema analizama o.Walch-a o radu bagera imamo da je u prosjeku:

• Produktivno radon vrijeme 37% ili 135 dana
• Prekidi-nevrijeme 28% i popravke 10% ili 149 dana
• Smetnje i to: 7%sačekivanje vozila, 14% male popravke, te priprema i čišćenje-ukupno
Sve ukupno iznosi 100% ili 365 dana.
Na osnovu ovih podataka možemo izračunati navedene koeficijente:

5
Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

10
 135 + 81
kz = = 0, 71
305
135
kv = = 0, 65
135 + 81

Stepen iskorišćenosti mašina možemo izračunati i iz odnosa ostvarenog kapaciteta i teoretskog

kapaciteta:
Qo
ki = ⋅100(%)
Qt

Na kapacitet mašina utiču veliki broj objektivnih i subjektivnih faktora.

1.3. Pribor i pomoćni uređaji

1.3.1 Užad
Da bi u mogli pravilno da obavljaju svoje radne funkcije
većina transportnih sredstava imaju u svom sklopu užad.
To su neke vrste kranova, dizalica, žičara, neke
konstrukcije transportnih trakam umjesto noseće
konstrukcije imaju užad na kojima se nalazi konstrukcija
trake-uzdužni nosači trake. Užad se najčešće prave od
čelika otpornosti na kidanje od 130 do 150 daN/mm, koji
se prilikom izrade termički obrađuje.
Pojedinačne žice specijalnim mašinama upredaju se u strukove, a ovi u užad. srednji di užeta čini
struk užeta i može biti od čelika, azbesta ili kuđelje.
Uže sa srednjim strukom od čelika je kruće, a sa azbestnim vlaknom primjenjuju se na uređajima
koji rade poreed peći sa visokom temperaturom.primjenjuju se npr. Na savijanje na dobošima sa
više slojeva užeta.
Razlikujemo unakrsno i istosmjerno pletena užad, a upredanje može biti prosto ili paralelno. Užad
sa 6 strukova i sa 19 ili 37 žica se najčešće se primjenjuju za dizalice. Najčešće primjenjivana užad
su sa osnovnim tehničkim i radnim karakteristikama. Izbor užeta odgovarajućeg prečnika vrši se
na osnovu predhodno određene vučne sile iz odnosa:
Fu
Fu max =
K
gdje su:
Fu max – najveća ukupna vučna sila,
Fu –računska vučna sila,
K- koeficijent sigurnosti (4,5-7,5)

11
Specijalna užad izrađuju se od žica različitih prečnika, čime se postiže veća savitljivost, trajnost i
otpornost. Prilikom prelaska užeta preko kotura ili doboša čelična užad u toku rada postrojenja
izložena su istezanju i savijanju a zbog svoga zavojnog konstrukcionog položaja napregnuta su i na
uvijanje. Na statičku otpornost užeta malo utiče savijanje užeta. Ono utiče na zamor materijala,
usljed čega nastupa kidanje pojedinih žica. Naprezanje na savijanje najvišse zavisi od odnosa
prečnika užeta i prečnika doboša ili kotura preko kojeg se okreće. Odnos D/d treba da se kreće od
16 do 32 zavisno od vrste pogonskog mehanizma. Uže se mora pažljivo pregledati i održavati u
toku njegovog rada. Ukoliko je uže oštećeno potrebno ga je zamijeniti novim. O samom radu sa
užadima doneseni su tehnički propisi po kojim se mora organizirati rad, pregledi i održavanje užadi

1.3.2 Kuke
U radnim operacijama dizanja i pretovara tereta kuke su nezamjenjiv
element. Sastavni su diuo mnogih mašina i mašinskih sklopova.
Ovdje se daju osnovne tehničke i konstrukcione karakteristike
pojedinih vrsta kuka. Iz podataka sa tablica i crteža može se izvršiti
pravilan izbor kuka.
Slika 1.3.2.-Kuke

1.3.3 Lanci. U primjeni su prisutni Galovi-zglobni i zavareni lanci. To su dvije vrste lanaca koje se
međusobno razlikuju po svojim karakteristikama i specifičnostima. Zavareni lanci su sastavljeni iz
karika ovalnog oblika, koje su izrađene od čelika okruglog presjeka kao što je prikazano na slici
1.3.3. Lanci se rade sa kratkim i dugim karikama. Ono što je specifično za lance sa dugim karikama
je to da imaju 5 puta veću dužinu karike od prečnika čelika od kojeg su izrađene.

Slika1.3.3.
Kod dizaličnih postrojenja kod kojih se lanac namotava na doboš a karike su opterećene na
savijanje obično se primjenjuju lanci sa dugim karikama. Lanci sa dugim karikama dijele se na
kalibrisane i nekalibrisane. Razlike između jednih i drugih je u tome što su dozvoljena veća
odstupanja dimanezija karike kod nekalibrisanih lanaca. Izbor dimenzija lanaca može se odrediti po
odnosu:
Fo
Fmax =
K
gdje su:
F0- vučna sila
K- stepen sigurnosti (za nekalibrisane 3 do 6, a za kalibrisane 4,5 do 8 za ručni i motorni pogon)
Da bi se smanjilo habanje karike na dodirnim mjestima i održao jednak korak lanca zbog nbailaska
na lančanike kod kalibrisanih lanaca se propisuje veći stepen sigurnosti. Kalibrisani lanci nalaze

12
primjenu kod ručnih dizaliuca manjih nosivosti i malih brzina dizanja do 0,5 m/sec, a nekalibrisani
uglavnom za vezivanje tereta za podizanje. Standardizovane su dimenzije lanaca.
Zglobni-Galovi lanci, šarnirni, remenasti, izrađeni su u obliku lamela od čeličnih pločica koje su
spojene osovinicama kao što to prikazuje donja slika:

Slika 1.3.5.

Slika 1.3.4.-Lanci
Primjenjuju se za dizanje tereta ručno kao i kod motornih dizalica velike nosivosti a male brzine
kretanja. Prednost zglobnih lanaca nad zavarenim je ta da su u većoj sigurnosti i većoj savitljivosti
koja omogućava primjenu lančanika i doboša manjih dimenzija. Nedostatak je taj što mogu da rade
u samo jednoj ravni jer se javljaju dopunska naprezanja u lamemelama pri kosom zatezanju. To
može dovesti do njihovog loma. Izbor se vrši prema koeficijentu sigurnosti kao i kod zavarenih
lanaca a sama naprezanja se vrše eksperimentalno, znači da se ne proračunavaju. Zanimljivo je to
da je stepen sigurnosti za izbor dimenzija zglobnih lanaca K je 5 za brzinu do 0,25 m/sec, do 0,5
m/sec, i K je 8, za brzinu 1 do 1,5 m/sec. Prednosti čeličnih užadi nad lancima su ta:

manja sopstvena težina,

veća gipkost u svim pravcima,

bolje primanje udaraca,

rad bez šuma i pri velikim brzinama kretanja,

veća sigurnost u radu, kod lanaca kidanje nastupa iznenada a kod užadi se kidaju
postepeno tako da se oštećenja mogu nprimijetiti i uže zamijeniti.

1.3.4 Koturi
Koturi ili kombinacija više kotura poznatih kao sistem koturača se primjenjuju u cilju smanjenja
momenta tereta koji se podiže. Preko njih se pomoću užadi ili lanaca veže teret i srazmjerno broju
koture koturači olakšava dizanje. Mora se odrediti optimalni odnos prečnika kotura i užeta kako je
već definisano da bi se smanjilo naprezanje užeta preko kotura. Na slici 1.3.3 prikazan je kotur, a u
tablici 1.3.4 osnovne tehničke karakteristike kotura.

13
 Slika 1.3.6.

Koturi se izrađuju od čeličnog liva livenog gvošđa i zavareni. U ranije vrijeme rađeni su sa kliznim
ležajevima i sa podmazivanjem a u noviej vrijeme sa kugličnim ležajima. Za pogon dizala lancima
primjenjuju se lančanici prilagođeni za nalijeganje lanaca koji u ovom slučaju služe i za pogon i za
dizanje. Prikazani su na slici 1.3.3. ako je broj zuba veći od 6, prečnik ozubljenog vijenca lančanika
izračunava se bez greške iz odnosa:

Gdje su:
t- korak lanca,
z- broj zuba lančanika.
Za zglobne-Galove lance primjenjuje se odnos:

Dužine i prečnik osovine kotura određuje se prema dozvoljenom naponu pri savijanju prema
dozvoljenom površinskom pritisku. Prečnik osovine je:

a dužina nalijeganja glavčine,

Gdje su:
F- sila pritiska na glavčinu motora,
l- razmak oslonaca osovine,
Pri pokretanju kotura javljaju se sljedeći otpori:

otpor trenja između glavčine i osovinice,

usred krutosti savitljivog elementa.

14
1.3.5 Koturače
Sa ciljem da se smanji sila zatezanja užeta, kao i moment tereta na dobošu ugrađuju se koturače u
mehanizme. Koturača u mehanizmu za dizanje daje i manji prenosni odnos između motora i
doboša, a to konstrukciju čini ekonomičnijom. Koturača može poslužiti za povećanje brzine dizanja,
za smanjenje vučne sile, mada se kod mehanizama za dizanje primjenjuju koturače za smanjenje
vučne sile. Preko sistema koturova je prebačeno čelično uže i to čini koturaču. Šema proste
koturače prikazana je na donjoj slici:

Slika 1.3.7.

Ako se zanemare otpori trenja na koturovima kojisu kod kotura sa kugličnim ležajima dosta mali,
teret se, kako je na slici prikazano, ravnomjerno raspoređuje na sve krake užeta u dijelovima G/n.
Brzina kretanja tereta i brzina kretanja užeta imaju sljedeći odnos6:

gdje su:
V- brzina kretanja tereta,
Vu- brzina kretanja užeta,
n- broj koturova.

Kod mašina za dizanje, osim prostih koturača, najčešće su u upotrebi dvojne koturače, kod kojih se
oba kraja doboša namotavaju na doboše. Uloga kotura za izravnavanje je da izravna eventualne
nejednakosti u dužinama oba kraja užeta. Dvojna koturača predstavlja dvije paralelno postavljene
proste koturače čiji je broj krakova užeta n/2 ako je uže obješeno o "n" krakova, pa se sila u
svakom kraku može izračunati iz sljedećeg odnosa:

Trenje koturova je zanemareno.

Tehničke karakteristike dvojne koturače su: prenosni odnos n/2=10/2=5, dužina užeta 1=5h, a
brzina užeta je vu = 5v.

6
Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

15
ZAKLJUČAK

Ljudska potreba za prevozom samih ljudi, roba i materijala uslovila je da se konstruišu i izrade
sprave i mehanizmi koji im to omogućavaju. Od samog nastanka čovječanstva pa sve do danas
mehanizmi su se konstruisali i iz dana u dan sve više usavršavali. Na njihov razvoj uticali su brojni
faktori a posebno ću istaći ljudsko znanje i vještinu koje je se nadograđivalo kroz vrijeme sve više
što je jako uticalo na sam kvalitet mašina. Ljude treba osposobljavati za složenije poslove, a bez
primjene visokosložene tehnologije to je skoro nemoguće. Sa mehanizacijom sve se brzo i
kvalitetno završava. Ljudi koji rade sa mehanizacijom imaju daleko veće mogućnosti zadovoljenja
svojih kulturnih potreba jer nakon obavljenog posla sa mašinom radnik dolazi odmorniji nego onaj
koji je fizički obavljao svoj radni zadatak.
Osnovna obilježja transportne mehanizacije su zapravo sredstva transporta, kontinuiranog i
diskontinuiranog, koja su našla široku primjenu u društvu. Sa svojim prednostima i manama koje
posjeduju našla su primjenu u raznim djelatnostima: rudarstvu i građevini ponajviše. Transportna
sredstva pomažu ljudima pri njihovom obavljanju rada. Pribor i pomoćni uređaji su od velike
pomoći pri samom radu te ih je bitno naglasiti. Zajedno sa užadima, kukama, lancima, koturima i
koturačama ljudi lakše obavljaju svoje potrebe.
Živimo u savremenom svijetu gdje tehnika svakim danom sve više napreduje pa slobodno mogu
naglasiti da ljudi trebaju uložiti još više napora u ovoj oblasti jer je to za njihovo dobro. Jer,
primjena mehanizacije igra ključnu ulogu u ličnom i društvenom standardu.

16
 Osnove hidrauličkih sistema
UVOD

Hidraulika je znanstvena i tehnička disciplina koja proučava oblike i zakone mehaničkog gibanja i
relativnog mirovanja tekućina i plinova. Ime 'hidraulika' (hydraulikos) je nastalo spajanjem grčkih
rijeći (hydor) - voda i (aulos) - cijev ili žlijeb.
Taj naziv u početku je označavao znanost o gibanju vode u cijevima. Danas takvo shvaćanje ima
samo historijsku vrijednost. Razvojem proizvodnje i tehnike širila su se i područja proučavanja i
primjene. Danas je spektar primjene hidraulike toliko širok da je teško naći neko područje tehnike
u kojem se ne bi na neki način koristili njeni zakoni.

Hidraulički sistemi su ili hidrostatički ili hidrodinamički. U hidrostatičkom pogonu pumpa stvara
pritisak ulja u zatvorenom krugu.
Kod hidrodinamičkog pogona centrifugalna pumpa ubrzava kretanje tečnosti stvarajući ogromnu
kinetičku energiju koja se pomoću hidrauličkih motora pretvara u mehanički rad.
Sistem hidrauličnog pogona može biti preko pumpi konstantnog dejstva.
( npr zupčaste pumpe) i pumpi koje se mogu podešavati, a one su danas skoro isključivo u primjeni
Moguće je ostvariti jednostruki ili dvojni pogon što daje uštede u potrošnji energije.

Mnoge komponente u hidrauličkom sistemu su dugotrajne zahvaljujući brižljivoj i kvalitetnoj

izvedbi i činjenici da svi ključni sklopovi rade u fluidu pod dosta povoljnim režimom rada.

1. OSNOVE HIDRAULIČKIH SISTEMA

Hidraulika, relativno mlada naučno tehnička disciplina, zauzima nezamjenljivo mjesto u modernoj
mašinogradnji, automatici, te mnogim oblastima moderne proizvodnje, usluga i slično. Snažne
mašine i raznovrsni uređaji namjenjeni rudarstvu, građevinarstvu, vazduhoplovstvu, kao i mnoge
komponente vemoma precizne automatike, nezamislive su bez dijelova i sklopova na bazi
hidraulike.
Istovremeno ni blizu nisu praktično iskorištene sve poznate pogodnosti ove naučno tehničke
discipline. Fenomen prenošenja pritiska ravnomjerno na sve zidove posude, napunjene tečnosću,
čiju zapreminu pokušamo smanjiti pritiskom klipa na tečnost u posudi, otkrio je Francuski
matematičar i fizičar Pascal 1650. godine, ali to svojstvo nije korišteno sve do 19. vijeka, kada su
konstruisane prve hidraulične pumpe.

Hidraulički prenos snage ima dvije velike prednosti:

- veliku snagu u odnosu na veličinu uređaja ili postrojenja olakšava manipulaciju i

premještanje postrojenja na daljine, i
- lagano postizanje i kontrolu snage i brzine u veoma širokom opsegu.

Hidraulički sistemi su ili hidrostatički ili hidrodinamički. U hidrostatičkom pogonu pumpa stvara se
pritisak ulja u zatvorenom krugu. Ovakav pritisak ili hidrostatička energija pretvara se u linearno ili
rotaciono kretanje pomoću hidrauličkog motora.
Kod hidrodinamičkog pogona centrifugalna pumpa ubrzava kretanje tečnosti stvarajući ogromnu
kinetičku energiju koja se pomoću hidrauličkih motora pretvara u mehanički rad.

17
1.1. HIDRAULIČKI SISTEMI

Ako u posudi napunjenoj tečnošću vršimo pritisak klipom dejstvom sile F na tečnost stvorit će se
pritisak (p) i ravnomjerno ce djelovati na sve zidove posude, sl.1.a.
Ova pojava se moze praktično posmatrati i matematički definisati na primjeru dviju posuda
različitih površina poprečnih presjeka međusobno spojenih i napunjenih tečnošću kako je
prikazano na slici 1.b.
Ako na posudu površine A1 djelujemo silom F1, a sistem držimo u statičkoj ravnoteži, u posudi
površine poprečnog presjeka A2 djelovat će sila F2. Pritisak koji će se stvoriti u tečnosti,koja je u
posudama iznosit ce:

Slika 1. Prenošenje pritiska kroz tečnost

F1 F2
p= =
A A2
gdje su:
p - pritisak u Pa,
F - sile u N,
A - površine posude na mjestu djelovanja sile u m2

Koristeći ova svojstva hidraulike ljudi su konstruisali veliki broj uređaja koji su praktično
nezamjenjivi u praksi. Najjednostavniji oblik tih uređaja je ručna hidraulična pumpa.

1 - pumpa
2 – cilindar
3 - teret

Slika 2. Najjednostavniji oblik ručne hidraulične pumpe

Slika 3.Ručna hirdaulička pumpa

18
Prijenosna ručna hidraulična pumpa konstruirana je za ostvarivanje visokih tlakova do 350 bara, te
se koristi za sva niskotlačna i visokotlačna ispitivanja u montažnim radionicama, laboratorijima, na
naftnim poljima za ispitivanje armatura, cjevovoda, tlačnih posuda i za ostale operacije gdje je
potreba visoki pritisak.Pumpa je jednostavne izvedbe i lagana je za rukovanje. Kao radni medij
koristi vodu ili hidrulično ulje, a po potrebi mogu se koristiti i druge tekućine. U slučaju rada sa
vodom ili agresivnim tekućinama, pumpu je poslije rada potrebno zaštititi od korozije
prepumpavanjem hidrauličkog ulja.
Ova pumpa može podići veoma veliki teret na relativno malu visinu.

Nešto sofisticiraniji oblik hidrostatičkog sistema prikazan je na slici 4. u koga je uključeno nekoliko
komponenti,koje sihronizovano djeluju na sistemu. Sastavni djelovi vidljivi su na prikazanoj shemi.

1.hidraulicna pumpa

2.rezervoar sa uljem

3.usmjerivački ventil

4.ventil toka

5.hidraulički cilindar

6.klip

7.ispusni(sigurnosni) ventil

Slika 4. Shematski prikaz hidrauličkog sistema

1.2. HIDRAULIČKE KOMPONENTE

U hidraulički sistem mogu biti uključene mnoge komponente kao sastavni djelovi sistema. A mi će
mo pomenuti samo osnovne.

1. Radni sistemi. Čine ga cilindri i linearni motori, koji mogu imati jednosmjerno i dvosmjerno
djelovanje, i rotacioni motori od kojih su najčešći: propelerski motor, zubčasti mortori, klipni
motori, vijčani motori, te starteri i sl.

2. Pomoćna oprema i dijelovi. U njih ubrajamo razne cijevi, gumena crijeva, spojnice, raznovrsni
instrumenti, štitnici, pokazivači ili indikatori i dr.

3. Kontrolni sistemi. Najzastupljeniji su: Regulatori pritiska, ispusni ili sigurnosni ventil, kontrolni
ventil pritiska, akomulatori, restriktori ili ograničivaći veličina, kontrolni ventili smjera, kontrolni
ventil toka i sl.

19
4. Pumpe. U njih nabrajamo krilne pumpe, zubčaste pumpe, klipne pumpe i vijčane pumpe ili
vretenaste pumpe.

5. Skladišta fluida. Mora ispunjavati dosta stroge tehničke zahtjeve kao: stalnu kontrolu
temparature zato se koristi temparaturni kontoler, hlađenje, kontrolu nivo fluida, filtriranje i sl.

6. Fluid. Koji mora posjedovati standardizovani kvalitet i bezprijekornu čistoću.

Zahtjevi koji hidraulički sistem moraju ispuniti kod većine mašina su sljedeći:
- pumpe moraju imati veliku potisnu snagu,
- snadbjevanje svih korisnika treba da bude istovremeno,
- pogon pojedinih korisnika treba da je međusobno nezavisan,
- ukupna pogonska snaga treba da se prenosi od pojedinih korisnika
- uključivanje u rad treba da je nezavisno i da omoguči fino pokretanje,
- rukovanje treba da je jednostavno i da zahtjeva minimum snage rukovaoca,
- potrebno je da se omoguči istovremeni rad većeg broja korisnika
Sistem hidrauličnog pogona može biti preko pumpi konstantnog dejstva (npr.zubčaste pumpe) i
pumpi koje se ne mogu podešavati, a one su danas skoro isključivo u primjeni.
Moguče je ostvariti jednostruki ili dvojni pogon što daje uštede u potrošnji energije.
Rukovanje i održavanje hidrauličkih sistema zahtjeva vrlo povoljne uslove naročito pri popravkama
ili zamjenama fluida, koji može da onemoguči potpuno funkcijonisanje sistema.

1.3. HIDRAULIČNE PUMPE

Pumpe su strojevi u kojima se izvana dovedena mehanička energija (rad pogonskog stroja)
transformira u energiju radnog fluida. Rotacijski hidraulički motori su slični strojevi kod kojih se
transformacija energije obavlja u suprotnom smjeru (energija fluida pretvara se u mehanički rad).
Zavisno od priključivanja, često isti stroj može raditi kao pumpa ili motor.
Za pogon pumpe obično se koriste elektromotori, a u mobilnoj hidraulici motori s unutrašnjim
sagorjevanjem.
Pumpe se dijele u dvije osnovne kategorije: volumenske pumpe (volumetričke) i dinamičke pumpe
(najčešće strujne tj. turbopumpe). Volumenske pumpe transportiraju fluid (ostvaruju povećanje
tlaka i protok) putem smanjenja volumena komora u pumpi, a koriste se za relativno male protoke
uz relativno velike visine dobave.
Princip rada i simbol volumenske pumpe:
Turbopumpe u rotoru predaju snagu fluidu tako da pokretne lopatice ostvaruju silu pritiska na
fluid. Primjenjuju se za relativno velike protoke i male visine dobave, pa se zato u hidraulici u
principu ne koriste.

Podjela volumenskih pumpi:

1. Zupčasta
a) s vanjskim ozubljenjem
b) s unutrašnjim ozubljenjem
c) sa zupčastim prstenom

2. Vijčana

20
3. Krilna (lamelna)
a) s 1 komorom
– s konstantnim protokom
– s promjenljivim protokom
b) s više komora – višeradne (konstantni protok)

4. Klipna
a) klipno-aksijalna (s aksijalno postavljenim ekscentrom)
– s nagibnom pločom (s mirujućim ekscentrom)
– s nagibnom osi (s rotirajućim ekscentrom)
b) klipno-radijalna (s radijalno postavljenim ekscentrom)
– s unutrašnjim djelovanjem (vanjskim ekscentrom)
– s vanjskim djelovanjem (unutrašnjim ekscentrom)
c) s koljeničastim mehanizmom
d) s kulisnim mehanizmom

5. Membranska

Veoma su različitih oblika i konstrukcija, dosta različitih učinaka, a i načina funkcijonisanja. Mnoge
su slične odgovarajučim kompresorima i zračnim motorima a detaljnije će mo opisati samo
najvažnije:

1.3.1. Zupčasta hidraulička pumpa

Zupčasta pumpa je pumpa koja radi na principu pokretanja zupčanika. Sastoji se od dva zupčanika
koja su smještena u kućištu pumpe. Jedan zupčanik je pogonski, i dobija pogon od pogonskog
uređaja (najčešće elektromotor), a drugi zupčanik je pogonski. Zupčanici su međusobno spregnuti,
te se okreću ovisno jedan o drugom. Razmak između kućišta i vrha ozubljenja je tek dovoljan da se
zupčanici nesmetano okreću u kućištu, da bi se spriječilo strujanje tekućine između kućišta i
ozubljenja. Ovo je jedna od najčešće upotrebljavanih izvedbi pumpi, koja ima vrlo široku primjenu,
posebno pri prebacivanju viskoznijih tekućina.
U svojoj osnovnoj izvedbi ima vodeći i vodjeni zupčanik. Fluid (ulje) se kreće između zupčanika i
kučišta pumpe.

Slika 5. Prikaz zupčaste hidrauličke pumpe

Razlikujemo zupčaste pumpe s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem,te prtenaste pumpe.

21
1.3.2. Zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem

Karakteristike zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem:

– Jednostavna konstrukcija
– Niska cijena
– Mala težina
– Širok raspon brzina
– Širok raspon viskoznosti radnog fluida
Ove pumpe imaju prilično velike volumetričke gubitke i stvaraju relativno veliku buku. Nisu osobito
osjetljive na nečistoću i zahtijevaju samo minimum održavanja. Relativno su lagane – imaju
naročito povoljan odnos snage i mase pumpe, pa su pogodne za primjenu kod mobilne hidraulike
(vozila, građevinski i šumarski strojevi).

Slika.5.1. Zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem

Pretpostavimo da je na slici plavi zupčanik pogonski. Pogonski uređaj ga vrti u smjeru kazaljke na
satu. Svojim okretanjem on vrti ljubičasti, pogonski zupčanik u obrnutom smjeru, tj. obrnuto od
kazaljke na satu. Ukoliko se u prostoru na lijevoj strani nalazi neka tekućina ona će ući i u prostor
između kućišta i zupčanika. Svojim okretanjem, zupčanici će prebaciti tu količinu tekućine na drugu
stranu, odakle se neće moći vratiti,jer su zupčanici u spregu u sredini i tekućina tuda neće moći
prolaziti. Na lijevoj strani će uslijed oduzimanja tekućine nastati potpritisak, a na desnoj strani
pumpe nadpritisak.

1.3.3. Zupčasta pumpa s unutrašnjim ozubljenjem

Prostor oko vanjskog zupčanika podijeljen je na dva dijela – usisni i tlačni

Pri izlasku zupčanika iz zahvata fluid kroz otvore u vanjskom zupčaniku ulazi u prostor između
zupčanika, s kojim se kreće uz unutrašnji dio kućišta –pregradu koja služi kao brtva između usisne i
tlačne strane. Nakon prelaska u tlačnu zonu, zupčanici ponovno ulaze u zahvat, istiskujući fluid
kroz otvore vanjskog zupčanika.
Odlikuje se tihim radom, ali je složenija od pumpe s unutrašnjim ozubljenjem, pa se znatno manje
koristi.

22
 Slika 5.2. zubčasta pumpa sa unutrašnjim ozubljnjem

Karakteristike zubčastih pumpi

Zupčaste pumpe općenito odlikuje jednostavnost izvedbe i pouzdanost u radu. Zbog malog broja
dijelova nisu podložne kvarovima, osim u slučajevima kada služe za crpljenje medija sa abrazivnim
nečistoćama. U tom slučaju, može doći do istrošenja kućišta i/ili zupčanika, te povećanja zazora
između njih. To dovodi do smanjenja kapaciteta pumpe, te, na kraju, i do prestanka rada. Zbog tog
razloga, gotovo uvijek se na usisnoj strani zupčaste pumpe nalazi ugrađen filter. Materijal za
zupčanike je čelik za cementiranje, a za kućište sivi liv, te razne legure.

1.3.4. Zubčasta prstenasta pumpa

Pored kučišta sastavljena je od dva zupčanika od kojih je manji sa spoljašnjim zupcima i on rotira
unutar većeg zupčanika sa unutrašnjim zupcima kojih ima jedan više od unutrašnjeg.
Oba rotiraju u kučišu, a razlika u brzini rotacije izaziva povečanje i smanjenje prostora, što
povratno prouzrokuje pumpanje.

Slika 6. Prinacip rada zaubačaste prstenaste pumpe

Zupčasta pumpa sa zupčastim prstenom naziva se još rotorna prstasta pumpa ili pumpa s
unutrašnjim ozubljenjem bez pregrade. Zupčanik s unutrašnjim ozubljenjem ima jedan zub više od
zupčanika s vanjskim ozubljenjem. Svi zubi zupčanika s vanjskim ozubljenjem simultano su u
dodiru sa zupčastim prstenom i tako ostvaruju brtvljenje između usisne i tlačne strane. Ova
pumpa ima nisku razinu buke i nejednolikosti protoka uz nešto slabije brtvljenje i veću sklonost
habanju.

23
1.3.5 Vijčana pumpa

Vijačanu pumpu čine kučište i jedan, češće dva specijalno konstruisan vodeća i dva pokretna vijka,
koji rotiraujući pokreću fluid između vijaka i kučišta pumpe. Grade se za male i veoma velike
protoke (pretovar tankera za naftu). Često se koristi u naftnoj industriji, u lokomotivama, kao
pumpa za transport viskoznih fluida, pomoćna pumpa za filtriranje).

Slika 7. Vijačana pumpa

1.3.6. Propelerska pumpa

Propelerska pumapa ima ekscentričan rotor sa krilcima i žljebovima. U toku rotacije,krilac su u

kontaktu pumpe pomoću centrifugalne ili mehaničke sile (opruge) koja pomjeraju tečnost u pumpi
od ulaza ka izlazu iz pumpe.

Slika 8. Propelerska hidraulična pumpa

1.3.7. Klipne pumpe

Klipne pumpe su namjenjene za visoke pritiske, i imaju veliku efikasnost odnosno visok stepen
korisnog dejstva. Uz relativno miran rad, ove pumpe omogućuju relativno visoke protoke i tlakove
uz vrlo visoke brojeve okretaja.

Slika 9. Klipna hidraulična pumpa

24
Glavni djelovi klipne pumpe su:
-cilindar,
-klip koji se giba translatorno i naizmjenično usisava kapljice u cilindru i iz cilindra isključuje
u cjevovod,
-ventili, koji periodicki spajaju proctor cilindra s usisnim i tlačnim cjevovodom,
-usisna i tlačna zračna komora,
-mehanizma za pokretanje klipa,
-usisni i tlačni cjevovod,
-usisna rešetka sa sa nepovratnim ventilom.

1.3.8. Aksijalne klipne pumpe

Aksijalen klipne pumpe-imaju klipove koji se krecu naprijed i nazad paralelno sa ulaznom osom. U
različitom položaju pumpe dužina hoda klipa je različita, što daje različit tok fluifa odnosno
hidrauličkom ulju.
Postoje dvije vrste ovih pumpi i to pravoliniske i ugaone aksijalne klipne hidrauličke pumpe ili
pumpe sa lomljenom osom.
U drugu grupu spadaju pumpe sa diskom za zapljuskivanje.

Slika 10. Aksijalne klipne pumpe

1.3.9. Radijalene klipne pumpe

Klipovi ovih pumpi radijalno su postavljeni u odnosu na uzdužnu osu kučićta pumpe, odnosno u
rotoru masine. Rotor je ekcentricno postavljen u odnosu na stator. Ta ekscentricnost uslovljava
radijalno pravolinijsko kretanje klipa u odnosu na rotor. Svaki klip ce zbog toga, usisavati tecnost iz
sredista rotora u etapi kada se udaljava od centra , a potiskivati tečnost ka centru u etapi kad mu
se priblizava. Stao zanci, primjenom ekscentriteta klipovi se pomjeraju i omogučavaju pumpanje
fluida.

Slika11. Radijalna klipna Pumpa

25
1.4. HIDRAULIČKI MOTORI

Ove motore imamo u tri osnovne izvedbe:

- motori sa neograničenom rotacijom
- motori sa ograničenom rotacijom
- motori sa linearnim kretanjem

Motori sa neograničenom rotacijom skoro su identični ili slični odgovarajučim hidrauličnim

pumpama, i oni su naprimjer zubčasti,propelerski,klipni i vijčani motori.
Motori sa ograničenom rotacijom su motori koji ne rotiraju više od jednog kruženja.Jedan od
takvig motora prikazan je na slici 12.

1. ulje
2. klip
3. zupčanik

Slika 12. Hidraulički motor sa ograničenom rotacijom

Motori za linearno kretanje su ustvari hidraulički cilindri i oni mogu biti: cilindri sa jednosmjernim
djelovanjem, hidraulički cilindri sa dvosmejrnim djelovanjem, diferencijalni klip, cilindri osovina
kroz klip i teleskopski klipovi odnosno cilindri.
Hidraulični cilindri služe za pretvaranje pritiska u mehanički rad.
Hidraulični cilindrit

Slika 13. Hidraulički cilindri

Hidraulični cilindar (naziva se linearni hidraulički motor) je mehanički pokretač koji se koristi za
datu linearnu snagu kroz linearni moždani udar. Ona ima mnogo primjena, osobito u inženjerstvu i
vozilima.

26
 Slika 14. Hidraulični cilindar vrši kontrolu ovog stroja

Hidraulični cilindar dobija svoju moć iz uređaja za hidraulične tekućine, koja je obično ulje.
Hidraulični cilindar se sastoji od cilindra bočve, u kojem je klip spojen s klatnom i pomiče se
naprijed-nazad. Cilindar završava na svakom kraju cijevi, a glava cilindra je klipnjača gdje izlazi
cilindar.
Klip ima klizne prstenove i britvila.
Unutar cilindra klip se dijeli na dva dijela, na dno komore i klipnjaca komore.
Hidraulički tok djeluje na kretanje klipa i linearno gibanje. Hidraulički cilindar je pokretač ili “
motor” hidrauličnog sistema.
Generator je u stvari hidraulička pumpa koja donosi fleksibilni ili regulatorni protok ulja na donjoj
strani hidrauličkih cilindara, pokretanjem klipnjače prema gore klip gura ulje u drugu komoru i
natrag u spremnik.

Slika 15. Prijesjek hidrauličnog cilindra sa unutrašnjim komponentama

1.5. HIDRAULIČKI VENTILI

Postoje tri tipa hidrauličkih ventila za vođenje tečnosti i to:

- za pritisak
- za smjer
- za tok

Određeni ventili imaju nekoliko istovremenih funkcija, drugi imaju različite funkcije u različitim
djelovima sistema.

27
Postoje dva projektantska principa za ventile i to kalemasti i lutkasti tip ventila.
Lutkasti ventili mogu biti napravljeni bez ikakvog curenja tečnosti što je veoma važno u
aplikacijama.
Oni mogu biti podjeljeni na kuglaste, pečurkaste i kalemaste ventile, zavisno od oblika zatvarača
ventila.
Redukcioni ventil pritiska daje konstantan-podešeni pritisak,nezavisno od promjene pritiska, kako
se vidi po poziciji klipa.

Slika 16. Redukcioni ventil

Usmjerivači ventili su oni ventili kod kojih aksijalni kalemasti klip sa prstenima je aksijalno
pomjeren u kučištu ventila sa određenim brojem izlaza za tečnost. Podesna konstrukcija kalema,
prstena i izlaza može dati neograničen broj varijanti za vodjenje toka tečnosti. bItne karakteristike
ovih ventila su:
- broj ulaznih i izlaznih otvora,
- broj pozicija,
- različiti putevi tečnosti kroz ventil.
Ventil volumena toka moze biti podesivi (iglasti ventil) i nepodesivi. Ventil konstantnog toka daje
isti protok tečnosti čak i ako pritisak varira.
Kuglasti ventil je ustvari izbušena kuglica, koja smještena u kučište ventila,okretanjem ručicom,
vršimo otvaranje i zatvaranje.

Slika17. Ventil sa kuglicom

28
1.7. HIDRAULIČNE DIZALICE

Dizalice postoje u ogromnim raznih oblicima - za svaku po mjeri specifičnu upotrebu. Veličine se
kreću od najmanjih dizalice, kojie se koriste unutar radionica, do najvišeg tornja dizalice, a koristi
se za gradnju visokih zgrada. Na kraju, možemo naći veće ploveće dizalice, općenito se koristi za
izradu naftnih platformami i spašavanje potopljenih brodova.

Slika.18. Primjena dizalica u građevinarstvu

Limarska pokretna dizalica Specijalno dizajnirana za lagani navoz i automatsko podizanje na kotače
za pomicanje .

1.8. HIDRAULIČNE PREŠE

Preše su namjenjene za rad sa alatima za precizno prešenje. Pri čemu gibajući radni stol vođen s 4
vodilice. Opremljeni su hidrauličkim sistemom. Pristupne su u više različitih izvedbi, a jačina sile
koja se prenosi na materijal koji se presuje je od (5t - 630t) hoda cilindra, veličine i oblika radnog
stola, radnih brzina, dodatne opreme.
Strojevi za prešenje služe za savijanje, štancanje, duboko izvlačenje, obrezivanje odjeljaka.
Imamo nekoliko vrsta preša,npr. Preše sa grijačkim pločama namjenje za obradu gume, bakeliteta i
ostali proizvodi u čijoj proizvodnji je potrebna toplota.

29
 Slika 19. Hidraulična toplotna preša

Zatim imamo preše visokih sila prešenja namjenjene uglavnom za graviranje,kovanica, gravura itd.
Također može služiti za ispitivanje tvrdoće betona.

Slika 20. hidraulična preša visokih sila.

Sve ove vrte preša rade na pricipu hidraulike,a većinom služe za automatizovani rad.Potrebno je
prije upotrebe podesili samo jačinu sile, regulisati hod, vrijeme , a kod nekih i temparaturu.

30
1.10. HIDRAULIČNE PODIZNE PLATFORME

Hidraulične podizne platforme su platforme za podizanje tereta na velike visine.

Mogu biti različitih dimenznzija, a terete mogu da dižu na visinu i do 6 m, a nosivost platformi je i
do 5 t.

Slika 21. Hidraulične podizne platforme

1.9. PASIVNE KOMPONENTE HIDRAULIČKIH SISTEMA

Potreban je veliki broj komponenata da se napravi kompletan hidraulički sistem.

Pored navedenog potrebni su:
- ciljevi
- spojnice
- crijeva
- materijali za začepljenje otvora
- mjerni uređaji
- rezervoari tečnosti
- filtri
- akomulatori pritiska
- uređaji za zagrijavanje i rashlađivanje
- sigurnosni pribor i sl.
Samo neki primjeri primjene hidrauličkih sistema (komandne ručice, kočioni sistemi i još mnogo
toga u bagerima, kamionima i mnogim drugim mašinama)

31
ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu pokušali smo ukazati vaznost i osnovne karakteristike hidrauličnih
sistema.
Hidraulika kao relativno mlada naučno tehnička disciplina, zauzima nezamjenljivo mjesto u
modernoj mašinogradnji, automatici, te mnogim oblastima moderne proizvodnje, usluga i slično.
Snažne mašine i raznovrsni uređaji namjenjeni rudarstvu, građevinarstvu, vazduhoplovstvu, kao i
mnoge komponente veoma precizne automatike, nezamislive su bez dijelova i sklopova na bazi
hidraulike.

Istovremeno ni blizu nisu praktično iskorištene sve poznate pogodnosti ove naučno tehničke
discipline. Fenomen prenošenja pritiska ravnomjerno na sve zidove posude, napunjene tečnošću,
čiju zapreminu pokušamo smanjiti pritiskom klipa na tečnost u posudi, otkrio je Francuski
matematičar i fizičar Pascal 1650. godine, ali to svojstvo nije korišteno sve do 19. vijeka, kada su
konstruisane prve hidrauličke pumpe.

Ni dan danas nijedan od znanastevnika nije mogao dokazati i izračunati snagu i jačine hidraulike!!!

32
 Podizači-pješački paletar

1. UVOD – podizači i pješački paletar

U skaldištima, industriskoj proizvodnji, remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta

često su u primjeni razne konstrukcije podizača. Vrlo su raznovrsni i ovdje će mo prikazati samo
one karakteristične.
Sredinom 19. stoljeća do ranog 20. stoljeća vodi razvoj događaja koji su doveli do današnjih
modernih viljuškara. Pennsylvania Railroad 1906 predstavljen na baterije kreće platforma kamiona
za prtljagu na njihov Altoona, Pennsylvania, željezničke stanice. Prvi svjetski rat void do razvoja
različitih vrsta materijala oprema za rukovanje u Velikoj Britaniji od strane Ransomes, Sims i
Jeffries iz Ipswich. To je dijelom zbog nestašice rada uzrokovane ratom. 1917 Clark u SAD-u
započela u razvoju i korištenju traktora i pogon lifta traktora u njihovim tvornicama. 1919
Towmotor Društva i Yale & Towne Proizvodnja u 1920 ušao tržište viljuškar u SAD-u .
Nastavljajući razvoj i prošireno korištenje viličara nastavio kroz 1920-ih i 1930-ih tokom Svjetskog
rata, kao i prije Prvog svjetskog rata, potaknuo korištenje viličara u ratnim naporima. Nakon rata,
efikasnije metode za spremanje proizvoda u skladištima su se provodili. Skladišta je potrebno više
pokretan viličara koji bi mogao doći do veće visine. Novi modeli viličara su upotpunili tu potrebu.
Godine 1956 Toyota predstavio svoj prvi model viljuškar, LA model, u Japanu i prodao svoj prvi
viličara u SAD-u 1967.

Prenosni podizači: Mogu biti na ručni i mehanički pogon. Jedan tip podizača dat je na slici 1.

1 – horizontalni ram,

2 – vertikalni ram – vođica,

3 – pogonski vitao sa motorom,

4 – noseća platforma,

5 – povratni kotur,

6 – vučno uže,

7 – noseći točkovi

Slika 1. Dispozicija pokretnog podizača

Podizanje tereta, nakon utovara na platformu dok je ova na donjem ramu, može se vršiti ručnim
čekrkom preko užeta, jednim krajem vezanim za čekrk, a drugim krajem nakon prebacivanja preko
koturače na vrhu vertikalnog rama, vezanog za donju pokretnu platformu, koja se vučena užetom
kreće po vertikalnom ramu kao vođici.

33
Platforma na mehanički pogon u principu funkcioniše kao i sa ručnim podizanjem. U slučaju ručnog
dizanja platforme, čekrk mora imati kočnicu sa elektromagnetnom blokadom. U cilju lakšeg
premještanja podizača, vertikalni ram može biti konstruisan kao teleskopski, tako da pri
premještanju dio A bude vučen u donji dio B, slika 1. U primjeni su meahnički samopokretni
podizači sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem. Sastavljeni su većim dijelom od standardnih
automobilskih dijelova.
Nosivost im je do 5 t, a visina dizanja oko 5 m.

Pneumatski podizači: Primjenljivi su u prostorijema i površinama gdje je obezbjeđen komprimirani

zrak i instalacije za razvod istog. Jedna ovakav podizač prikazan je na slici 2. na sljedećoj stranici.
Kretanje ovih podizača je ograničenog radiusa, koliko omogućavaju energetski vodovi.

1 – postolje sa pneumaticima,

2 – pneumatski cilindar,

3 – noseća platforma,

4 – komandni pult,

5 – cilindar za stabilizaciju.

Slika 2. Pneumatski podizač tereta

Da bi se osiguralo kretanje podizača u što većem radiusu, istalacije komprimiranog zraka, treba
dovest do centra platoa po kome se kreće podizač i tu postaviti priključne armature za napajenje
podizača komprimiranim zrakom. Na taj način dvostruko se povećava domet rada podizača. Visina
dizanja tereta ovim uređajima obično se kreće od 2 do 3 m, a nosivost od konstrukcionih
karakteristika podizača u prvom redu od površine poprečnog presjeka cilindra i pritiska
komprimiranog zraka u cijevovodu. Postoji čitav asambl konstrukcija ovih podizača. Prikazani su na
slici 3., a neke od nijh cemo ponovno navesti kasnije u tekstu.

Slika 3. Raznovrsne konstrukcije podizača

34
Kapacitet dizanja proračunava se po odnosu:

Q = P⋅ p (kN )
gdje su:
P – površina poprečnog presjeka cilindra,
p – prtisak fluida u sistemu.

Pneumatski cilindar sa ugrađenom kukom za sopstveno vješanje i donjom kukom za vješanje

tereta i njegovo podizanje na određenu visinu obično na 1,0 do 1,5 m.
Pri radu sa pokretnim podizačima treba voditi računa da se prenos vrši po horizontalnoj podlozi, i
da teret bude na donjem dijelu podizača radi veće stabilnosti i manjeg rizika od prevrtanja.

Pješački paletari

Što se tiče pješačkih paletara postoje ručni paletar i motorni ručni paletar.

1.Ručni paletar

Pješački paletar ima uređaj za mehaničko i hidrauličko podizanje tereta.Najčešće se koriste ručni
pješački paletari sa hidruličkim uređajem za podizanje i spuštanje tereta.Oni imaju hidraulički
uređaj za podizanje tereta koji može dići teret 10-12 cm. Vučenje paletara obavlja radnik.

2.Motorni ručni paletar

To su uglavnom paletari na elektromotorni pogon (izmjenjive baterije). Motorni ručni paletar se

brže i lakše kreću a radnik ga ne vuče već sa njim upravlja. Njegov efekat rada je duplo veći od
ručnog paletara. Karakteristike pješačkih paletara su:
-jednostavno rukovanje
-lako održavanje
-visoka produktivnost u radu

35
Ručni hidraulični viljuškar za podizanje i prenos tereta
HWL116 HWL125

fiksne viljuške fiksne viljuške

visina dizanja 1600 mm visina dizanja 2500 mm
nosivost 1000 kg nosivost 1000 kg

Model HWL110 HWL112 HWL116 HWL125 HWL0515 HWL115

Nosivost (kg) 1000 1000 1000 1000 500 1000
Visina dizanja H
1000 1200 1600 2500 1500 1500
(mm)
Visina težišta C
600 600 600 600 600 600
(mm)

Najniža visina
90 90 90 90 65 65
viljuški h (mm)

Dužina viljuški L
1100 1100 1100 1100 800 1100
(mm)
Rastojanje
između viljuški E 550 550 550 550 745 550
(mm)
Brzina dizanja
25 25 25 25 25 25
(mm/min)
Max. dužina
viljuškara A 1640 1640 1640 1640 1340 1640
(mm)
Max. širina
viljuškara B 740 740 740 740 740 740
(mm)
Max. visina
viljuškara F 1490 1690 2050 1800 2000 2050
(mm)
Sopstvena težina
185 200 230 276 217 336
(kg)

36
 Dimenzije

Ručni viljuškar , izrađen od čelika, sa točkovima od poliuretana, dugog veka trajanja, ručnim i
nožnim pogonom za dizanje, odnosno spuštanje tereta.
Na zadnjim točkovima nalaze se kočnice za fiksiranje viljuškara u mestu.
Zavisno od težine tereta, brzina dizanja se automatski reguliše, lakši teret se brže podiže, teži
sporije.
Različiti modeli, za različite namene, kao paletar, kao viljuškar za manipulaciju teretom koji nije na
paletama (table lima, bunt cevi, itd), sa pomerljivim viljuškama, za slaganje na visoke police, visine
dizanja 2.5m...
Idealan za dizanje i spuštanje tereta sa kamiona, odlaganje palete na paletu, manipulaciju u
magacinu...
Za sve viljuškare, male paletare, je obezbeđeno uputstvo za rukovanje i održavanje na engleskom i
srpskom jeziku, održavanje u garantnom i vangarantnom roku, servis, rezervni delovi....

Ručni viljuškar Model HW 25 HW 20

Nosivost (kg) 2500kg 2000kg

Visina dizanja H 1 (mm) 200 200
Min. visina viljuški H 1 (mm) 85 75
Min. visina dela kod cilindra H 3 (mm) 431.5 421.5
Dužina viljuški L (mm) 1150 1150
Širina viljuški W (mm) 550 550
Zadnji točkovi A (mm) ø200 ø160
Prednji točkovi B (mm) ø80 ø77
Težina (kg) 78kg 60kg

37
Dimenzije
Model HW 25 Model HW 20

Ručni viljuškar PALETAR, izrađen od čelika, sa točkovima od poliuretana, dugog veka trajanja,
ručnim pogonom za dizanje, odnosno spuštanje tereta.
Zavisno od težine tereta, brzina dizanja se automatski reguliše, lakši teret se brže podiže, teži
sporije.
Prvenstveno radi kao paletar, za prenos paleta u okviru magacina, radnje...
Za sve viljuškare, male paletare, je obezbeđeno uputstvo za rukovanje i održavanje na engleskom i
srpskom jeziku, održavanje u garantnom i vangarantnom roku, servis, rezervni delovi....

Neki tipovi rucnih paletara:

38
 Elektricni paletar 20-20W sa platformom

NOSIVOIST: 1800kg

Elektricni podizac tereta do 1t na visinu 1600mm

Ručni paletar nosivosti do 2,5t

39
 Ručni paletar nosivosti do 2t

3.VILJUŠKARI

Viljuškari su mašine veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne robe. Primjenjuju
se u fabrikama za proizvodnju komadne robe većih dimenzija i veće mase, u građevinarstvu,
distibutivnim centrima, skladištima i sl. Sastavljeni su od postolja sa pneumaticima na koje je
ugrađen pogonski motor sa prenosnim mehanizmom. Pogon može biti na dizel pogon i na elektro
pogon pri kojem se skoro redovno primjenjuju motori istosmjerne struje napajani energijom iz
akumulatora. Od kapaciteta i kvaliteta akumulatora zavise radne karakteristike mašine.
Na postolju mašine postavljen je uspravni ram, po kome se podiže i spušta uređaj za
poduhvatanje i podizanje tereta, koji se često zove viljuška pa su i mašine dobile naziv viljuškari.
Nosač može da mijenja ugao po vertikali od 3˚ do 4˚ naprijed i od 10˚ do 20˚ nazad.

Prikazan je na slici 4.

1 – dizel motor,

2 – hidraulična pumpa,

3 – hidraulični motor

4 – hidraulični cilindar,

5 – hidraulični razvod.

Slika 4. Dispozicija viljuškara

Nosivost viljuškara kreće se od 5t, za potrebe građevinarstva pa do 75 t za potrebe industriske

primijene.
Brzina dizanja tereta iznosi 8 do 14 m/min , a brzina kretanja viljuškara iznosi od 6 do 32 km/h.
Snaga pogonskog motora kreće se od 16 do 40 kW.
Imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak mali, a i zadnji točkovi su im obično
zbliženi. Imaju veliku mogućnost podešavanja uređaja za podizanje i time su prilagodljivi za rad u
različitim uslovima, pogotovu za rad u raznim terenskim uslovima. Mogu da utovaraju sitnu
komadnu robu ako je ista složena na podloške, ispod kojih podilazi viljuškar sa viljuškama

40
poduhvata materijal i počinje podizati isti. Lako zahvataju cijevi, burad, građu, a specijalnim
rukama sa hidraulikom mogu da hvataju pakete opeka ili slično pokovane robe. Priključna oruđa se
jednostavno zamjenjuju i primjena im je dosta široka. Iskorišćenje je malo do 60 %, a čestio i niže
pogotovo na gradilištima, gdje zahtijeva ravnu i čvrstu podlogu. Visina dizanja im je oko 5,5m i
pogodni su za utovar i istovar vagona.
Kapacitet se proračunava po sljedećem odnosu:

3600 ⋅ q ⋅ k v ⋅ k p
Qh = (t / h, m 3 / h)
tc
gdje su:
q – nosivost viljuškara ( t )
kv – koeficient iskorišćenja radnog vremena
kp – koeficient iskorišćenja nosivosti mašine
tc – vrijeme trajanja ciklusa ( sec ).

Vrijeme trajanja ciklusa utovara transporta i istovara čine.

t1 – vrijeme nakolona viljuške i zahvatanja ..........10 – 15 sec
t2 – vrijeme zaokreta viljuškara 90 stepeni .............6 – 8 sec
za 180 stepeni ..........10 – 15 sec
t3 – vrijeme pune vožnje ...........................................f(v) sec
t4 – vrijeme ispravljanja kraka ................................2 – 3 sec
t5 – vrijeme dizanja tereta na potrebnu visinu ..........0,2 m/sec
t6 – vrijeme istovara tereta .....................................5 – 8 sec
t7 – vrijeme za ponovno naginjanje rama ...............2 – 3 sec
t8 – vrijeme spuštanja viljuške .................................0,2 m/sec
t9 – vrijeme zaokreta viljuške bez tereta ..................t9=t2
t10 – vrijeme praznog hoda ........................................f(i)
t11 – vrijeme za mijenjanje brzine ...........................6 – 8 sec

Viljuškar, zavisnio od terenskih uslova može vršiti utovar i istovar sa strane i pod uglom od 45˚ sa
strane pod uglom od 90˚ ili pozada pod uglom od 90˚ odnosno 180˚. Shematski je prikazano na
slici 5.

Slika 5. Shematski prikaz rada viljuškara

41
Mora se voditi računa da se utovar organizira na najmanjoj mogućoj distanci kako bi vrijeme t10 i
tlo bilo što kraće. Po mogućnosti treba više manevrisati kamionom nego viljuškarom prilikom
istovara ili utovara tereta, pošto kamion posjeduju veću pokretljivost od viljuškara.

Na sljedećim slikama su prikazani neki tipovi viljuškara i njihove osnovne karakteristike:

Proizvođač: Linde
Tip: H 25 D
Pogon: Diesel
Godište: 2003
Nosivost: 3,8t
3470
Visina dizanja (mm):
standard
Visina gradnje (mm): 2280
da, skuplj.
Bočni pomak:
širenj. vila
Dužina vila (mm): 2200
puna s
Kabina:
grijanjem
pune, SE –
Gume:
nove
Dod. hidraulika: Dupla
Prodajna cijena (KM): 49.000,00
Lokacija Sa

42
43
44
2. 1. Regalni viljuškari

Isključivo se primjenjuje u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police,

regale, po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pred magazin jer
ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radijus kretanja.
Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije, tako da je ovo u neku ruku
obješeni viljuškar. Slika 12. prikazuje regal i regalni viljuškar.

45
 1. – nosač viljuškara,

2. – pogonski mehanizam,

3. – vertikalni ram – vođica,

4. – regal,

5. – viljuška za podizanje,

6. – kabina i komande,

7. – staza i točkovi za kretanje.

Slika 12. Dispozicija regalnog viljuškara

Tehnički podaci:

– maksimalna nosivost ......... 600 kp za H – 6-8 m, za 3-5 m ... 800 kp

– brzina dizanja .................... 5/1,25 m/min
– brzina vožnje ..................... 30/7,5 m/min
– brzina istovara ................... 16 m/min
– maksimalna visina ...............6 m/min
– sopstvena masa ..................1200 kp
– razmak viljuški .................. podesiv
– snaga motora ......................3,0 kW
– potrebna širina ................... 2200/1800 mm, za dužu/kraću stranu.

Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga
mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno prostorije i posjeduje dvije brzine, i pogonski
mehanizam za podizanje također sa dvije brzine i uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa
viljuške u policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost
okretanja za 180 stepeni i time postiže mogućnost da se teret može istovarati u suprotnu policu
regala. Komande za kretanje i podizanje, kao i istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni
uređajima za programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo
unaprijed odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maksimalno korištenje
skladišnog prostora.
Na sljedećim slikama su dati regalni viljuškar tipa GX/GQ, a u tabeli su dati još neki modeli tih
tipova:

46
 GQ 10

Model Maksimalana Maksimalana Brzina Napon

nosivost * ( kg ) visina podizanja vožnje baterije ( V )
( mm ) (km/h)

GX 10 1.000 9.050 9.8 48

GX 13 1.350 10.345 9.0 48

GX 15 1.500 13.050 8.4 80

GQ 10 1.000 7.050 9.8 48

GQ 13 1.300 9.960 9.0 48

GQ 15 1.250 11.880 8.6 80

Također ovdje možemo spomenuti i neke druge viljuškare koji su danas u upotrebi, npr., ručni
viljuškar – on omogućuje ravnomerno pomeranje proizvoda koji se nalaze u kontejneru ili paleti.
Točkovi su od poliuretana i najlona (slika 13.), ručni paletni viljuškar ili ručni paletar – on je
napravljen od visokokvalitetnog materijala, pouzdan, lak za upravljanje, jednostavan za upotrebu
(slika 14.), dizač buradi (slika 15.), i makazasti podizač/odlagač (slika 16.) Važan aspekt viličara
rada je da većina ima stražnji kotač upravljača. Iako je ovaj povećava okretnost u uskim zavojima
situacijama.Još jedna kritična značajka viličara je njegova nestabilnosti. Viličar i opterećenja mora
se smatrati jedinica sa različitim stalno težište sa svakim pokretom opterećenja. Viljuškar nikad ne
smije prenaglo skrenuti na brzinu s vecim opterećenjem, gdje se centrifugalni i gravitacijske sile
kombiniraju jer mogu izazvati katastrofalne nesreće. Viljuškari su dizajnirani s opterećenja granica
za viljuške koja je smanjena sa vilicom i elevacije opterećenja (tj. opterećenja ne uporište protiv
tanjura "L"). Učitavanje ploča za utovar referenca se obično nalazi na viljuškaru.

47
 Nosivost [t] / Dužina viljuške / Visina
TIP
dizanja

KMK 05-09 0,5 / 1120 / 900

KMK 10-09 1,0 / 1140 / 900

KMK 10-16 1,0 / 1140 / 1600

Slika 13. Ručni viljuškar – KMT

Nosivost [kg] 2500

Max. visina dizalice [cm] 200
Min. visina dizalice [cm] 80
Dužina viljuške [cm] 1100
Širina viljuške [cm] 550
Prečnik pog. točka [cm] 180
Masa [kg] ~100

Slika 14. Ručni paletni viljuškar - MT2005

Dizač buradi - HE 300

Služi za podizanje i transport buradi od 200 l, metalnih, sa i

bez obruča, u ispravnom položaju.

Nosivost [t] /
TIP Točkovi
Visina dizanja
Najlon /
HE 300 0,3 / 905
najlon

Slika 15. Dizač buradi – HE 300

48
Nosivost [kg] 1000
Visina dizanja [cm] 800
Dužina vila [cm] 432
Širina sredstva [cm] 1150
Razmak vila [cm] 520,685
Upravljački točak [cm] fi180x50
Masa [kg] 85-115

Slika 16. Makazasti podizač/odlagač – KOE

2. 2. Kontejnerski viljuškari

Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta, tako se nameće potreba za primjenu
kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar kontejnera. Postavljaju se na
konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtjevima za pretovar, mahom su sa pogonom
motorima sa dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne
sklopove mašine. Uglavnom su u primjeni dvije konstrukcije viljuškara i to sa čeonim i bočnim
sprejderom. Prikazani su na slikama 17. i 18.

Slika 17. Čeoni viljuškar sa sprejderom Slika 18. Bočni viljuškar za kontejnere

Viljuškari sa bočnim sprejderom su pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi popriječno,
zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzija kontejnera. Preglednost kod ovih viljuškara nije u
pitanju kad se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje statičku stabilnost, i
povećava rizik od prevrtanja viljuškara. Viljuškari sa čeonim sprejderom ovaj rizik ne izazivaju i u
principu zahtijevaju nešto uži prostor za prolaz.

49
3.VERTIKALNO PODIZANJE

Za podizanje tereta na veće i velike visine, te izvoz iz dubokih jamskih prostorija, za servisiranje i
popravke na visokim zgradama i tornjevima, te prenos materijala na građevinske objekte,
upotrebljavaju se liftovi, samohodne platforme i rudnička izvozna postrojenja.
Liftovi, služe za vertikalno podizanje ljudi i materijala. To su kabine, postavljene u posebnim
prostorijama sa vođicama, po kojima kližu podizane pomoću užadi, prebačenih preko koturova ili
direktno namotavanih na bubanj izvoznog postrojenja lifta, kako je prikazano na slikama 19 i 20.
Liftovi se dijele na teretne i putničke, a po načinu pogona na elektromehaničke i hidrauličke.
Najširu primjenu imaju elektromehanički liftovi.

1 – pogondki kotur,

2 – odbojni kotur,

3 – kabina lifta,

4 – kontra teg,

5 – vučno uže.

Slika 19. Shematski prikaz lifta

1 – kabina lifta,

2 – vučno uže,

3 – kontrateg,

4 – kompenzacioni lanac,

5 – povratni kotur,

6 – kompenzaciono uže.

Slika 20. Shematski prikaz kompenzacionih uređaja lifta

Obično je jedan kraj vučnog užeta vezan za kabinu, a drugi kraj za kontra teg, koji se postavlja da
smanji opterećenje na pogonskom mehanizmu i onemogući proklizavanje užeta na pogonskom
koturu. Da bi se eliminisalo neravnomjerno opterećenje pri dizanju lifta postavljaju se
kompenzaciona užadi (slika 20. a) i kompenzacioni lanci.

50
Brzina kretanja teretnih liftova kreće se u granicama od 0,15 do 1,00 m/sec. Putnički liftovi
izrađuju se sa brzinom kretanja u granicama od 0,5 do 1,5 m/sec, a po posebnim zahtijevima i 6 do
7 m/sec.
Kod standardnih liftova kabina se diže čeličnim užetom koje se namotava na doboš mehanizma za
podizanje. Masa kontratega, koji se postavlja u cilju ugradnje motora manje snage, određuje se iz
uslova izjednačenja vučne sile pri dizanje kabine sa punim teretom, i pri spuštanju kabine bez
tereta.
Tada je:

(Qt + Qk – Qkt) v = (Qt – Qk) v

iz čega proizilazi težina kontratega:

Qkt = Qk + Qt / 2 (kN)
Pri čemu su:
Qk – masa kabine,
Qt – masa tereta,
Qkt – masa kontratega,
v – brzina kretanja lifta.

Snaga pogonskog motora određuje se iz odnosa:

(Q t + Qk Qkt )v
N= (kW)
n
gdje je pored poznatih:
n – ukupan stepen korisnog dejstva svih radnih sklopova, a uzima se 0,7 do 0,8.

1. SAMOHODNE PLATFORME

Platforme su građevinske mašine namjenjene različitim poslovima u okviru gardevinske djelatnosti

kao što su: transport ljudi i materijala na velike visine, montaža i održavanje raznih objekata,
popravka elektro mreže i slično.
Platforme mogu biti:

– mobilne - kada su sastavni dio vozila na kome se nalaze i tada služe za kratkotrajne
radove.
– stacionarne – formiraju se kao konstrukcije i duže ostaju u takvom stanju.

Mobilne platforme (slika 21.) služe za podizanje 1-2 radnika i manjeg tereta (do 1000 kg.). One
mogu biti vučene kao prikolice i tada se njihovo upravljenje vrši iz korpe. Prikolica na kojoj se
nalazi prlatforma mora biti dobro oslonjena na tlo (ne preko točkova) pomoću dodatnih oslonaca.
Druga varijanta je da kada je platforma na samom vučnom vozilu. Tada je moguće raditi i bez
dodatnog oslanjanja vozila. I u jednom i u drugom slučaju, karakteriše ih brzo stavljanje u pogon,
velika mobilnost i lako rukovanje.

51
 Slika 21. Mobilne platforme

Stacionarne platforme (slika 22.) su konstrukcije koje po namjeni podsećaju na liftove. Od njih se
razlikuju po tome što služe i kao konstrukcija za bezbjedan rad radnika na zanatskim i završnim
radovima na fasadama dok liftovi služe, uglavnom samo za vertikalni transport.

Slika 22. Stacoinarne platforme

Konstrukciju stacionarnih platformi čine vertikalne vođice, horizontalna konstrukcija i pogonski

dio. Do manjih visina (oko 20 metara, zavisno od proizvođača), vertikalnim vođicama nije potrebno
dodatni oslonac. Preko toga, vođice se ankeruju u vertikalnu konstrukciju objekta. Zavisno od
veličine horizontalne konstrukcije, platforma može imati jednu ili više vođica.

Horizontalne konstrukcije (slika 23.) su sačinjenje od modula i njihova veličina zavisi od željenog
fronta rada. Moguće je da ona potpuno prati profil objekta. Na spoju horizontalne konstrukcije i
vođice nalazi se pogonski dio. Pogon je električni i težina platforme kao i korisna težina prenose se
preko vođice na tlo.

Slika 23. Horizontalne konstrukcije

52
Na slici 24. prikazana je samohodna platforma kao servisni uređaj na silosu i detalj pogona po
ozubljenoj letvi. Prvo je konstruisana i proizvedena u švedskoj firmi "Alimak". Primjenjuje se u
rudnicima za dopremu materijala po vertikalnim i kosim prostorijama, u građevinarstvu za izradu i
popravku visokih zgrada, na tornjevima za montažu i servisiranje opreme. Jednostavna je za
montažu i demontažu.

Čine je sljedeći dijelovi ili sklopovi:

– jedan ili dva pogonska motora,
– prenosni mehanizam reduktor,
– kabina za ljude i materijal,
– ram za pričvršćivanje na zid prostorije, na koji je postavljena ozubljena letva,
– kotur za energetsko crijevo ili kabel,
– stanica za ulaz i izlaz ljudi, utovar i istovar materijala,
– mehanizam za upravljanje.

53
 Slika 24. Samohodna platforma sa ozubljenom letvom

Osnovne tehničke karakteristike i dimenzije platforme su:

Pogon sa jednim motorom:

– visina dizanja...........................200 m
– nosivost....................................500 kg ili 5 ljudi
– brzina vožnje............................0,45 m/sec
– motor........................................7,5 kW, 380 V, 50 Hz
– reduktor.................................... i = 20 : 1

Pogon na dva motora:

– visina dizanja...........................200 m
– nosivost....................................1000 kg ili 5 ljudi
900 kg ili 8 ljudi
800 kg ili 10 ljudi
– brzina vožnje............................0,65 m/sec
– reduktor.................................... i = 20 : 1

Ovim uređajima omogućeno je vrlo lako i bez ikakvih napora i opasnosti dolaženje radnika na
radilište ili mjesto popravki. Doprema materijala i dijelova obavlja se na brz i jeftin način.

54
Možemo još spomenuti i makazaste platforme koje dostižu visine u rasponu od 10 do 25 m, razne
manje ili vece teleskopske platforme sa korpom, zglobne platforme koje pružaju veliku mogućnost
manipulacije, sa odgovarajucim dohvatom u horizontalnom i vertikalnom pravcu, kao i mogućnost
podizanja ne samo ljudi nego i tereta na visinu, zahvaljujuci modelima sa viljuškama itd.

Makazasta platforma

Radna platforma sa teleskopskom strrijelom

4. ZAKLJUČAK

Kao što smo već vidjeli, podizači su mašine koje se često koriste u skladištima, industrijskoj
proizvodnji, raznim remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta i slično. Vrlo su
raznovrsni, a karakteristični su prenosni i pneumatski podizači.
Zatim, imamo viljuškare – to su mašine veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne
robe.
Mogu biti regalni i konternerski, i imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak
mali, a i zadnji točkovi su im zbliženi.
Također, veoma bitan dio podizača čine i samohodne platforme, a mogu biti mobilne i
stacionarne, koriste se još i horizontalne konstrukcije, kao i makazaste platforme.
Dakle, iz svega ovoga možemo zaključiti da su podizači, odnosno, viljuškari, vertikalni podizači i
razne druge samohodne platforme veoma bitan dio transporta, kada se radi o transportu ljudi i
materijala na male i velike visine, skladištenju robe, montaže i neki popravki, npr,. poprevke
električne mreže i sl. i nezamjenjivi su na tom području.

55
 Viljuškari
Uvod

U skladištima, industrijskoj proizvodnji, remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta

često su u primjeni razne konstrukcije podizača.
Vrlo su raznovrsni, a jedni od njih su i viljuškari.
U današnje vrijeme gotovo da je nezamisliv rad bez viljuškara.
Viljuškari su mehanizovano manipulaciona sredstva sa specijalnim viljuškama koje podilaze ispod
komada nepaletizovane robe ili ispod palete i sa vertikalnim smjerom pomjeranja u cilju
prenošenja sa jednog mjesta na drugo, radi operacija utovara, istovara, pretovara, skladištenja...
Zahvaljujući brojnim pozitivnim osobinama idealni su za rad u ograničenim prostorima.
Danas postoji više vrsta viljuškara, njihova podjela je različita, prema obliku, dimenzijama, i sl. ali
njihova namjena je ista.
Tako da razlikujemo: ručne, motorne, regalne, kontejnerske viljuškare...
Služe za prenos tereta na male udaljenosti, jer imaju ograničen radijus kretanja.
U ovom seminarskom radu bit će objašnjen osnovni pojam viljuškara, njihova dispozicija, nosivost
viljuškara, brzina dizanja tereta,visina dizanja, brzina kretanja viljuškara, snaga pogonskog motora.
Također, bit će objašnjen način izračunavanja iskorištenja kapaciteta, te detaljno objašnjeno
vrijeme trajanja cikljusa utovara i istovara. Dati su i podaci o uglovima vršenja utovara odnosno
istovara.
Radi bližeg prikaza viljuškara dati su primjeri pojedinih vrsta viljuškara sa njihovim osnovnim
osobinama, shematski prikazi, te slike.
VILJUŠKARI su industrijske mašine veoma pogodne za podizanje i transportovanje materijala i
roba.

1920. god. Mnoge kompanije uvode viljuškare, jedna od njih je i Clark, te poznata Yale and Town
Manufacturing. Od tada viljuškari su postali neizostavan dio opreme tvornica, firmi, itd.

Historijski razvoj viljuškara

56
Polovina 19 st. do ranog 20 st. vezana je za razvoj manipulacijskih sredstava, koja su dovela do
pojave današnjeg viljuškara.
Pennsylvania Railroad 1906. god. Predstavlja mašinu, viljuškare, za premještanje, prenošenje
paketa, prtljaga na Altoona Pennsylvania željezničkoj stanici.
Prvi Svjetski rat doveo je do pojave različitih tipova manipulacijskih sredstava u SAD-u, od strane
Ransomes, Sims i Jeffries of Ipswuch.
1917. god. Clark u SAD-u, počeo je proizvodnju ali i upotrebu manipulacijskih sredstava u svojim
fabrikama.
1919. god. The Towmotor Company and Yale i Towne Manufacturing 1920. god. uvode prodaju
manipulatornih sredstava.
Proizvodnja, prodaja i upotreba viljuškara nastavlja se kroz 1920. god. odnosno 1930. godinu
Upotreba viljuškara za vrijeme oba rata olakšala je ratne prilike.
1956. god. Toyota predstavlja prvi viljuškar, Model LA, u Japanu, a prva prodaja je izvršena u SAD-u
1967. god.

Specijalane vrste viljuškara

57
Artikulirani računarski balansirani, upravljački, viljuškari
Za razliku od većine viljuškara, prednji točkovi su im kormilariti, tu su i hibridni VNA,dizajnirani da
budu u mogućnosti vući teret, ali i stizati do veoma uskih, teško dostupnih mjesta, gdje se nalazi
teret.
Upravljački veoma uski viljuškari
Postoje željeznički ili žični upravljači i korisni upotrebivi podizači, sa mogućnošću podizanja od 40΄
do 98΄. Ovaj tip viljuškara, za razliku od prethodnog, posjeduje visoki standard ravnog tla.
Eksplozivni otporni viljuškari
Koriste se za radnje u potencijalano eksplozivnom prostoru, hemijskoj, petrohemijskoj industrije,
prehrambenoj, itd. U Evropi se moraju poštovati pravila ATEX 94/9/EC direktive ako se koriste u
zoni 1, 2, 21 ili 22 unije.
Automatski viljuškari
Iz potrebe za umanjenjem nadnica, reduciranjem cijena i povećanjem produktivnosti uvedeni su
automatski viljuškari.

Na sljedećoj slici prikazana je građa viljuškara

58
Viljuškari, upravljanje, mogućnosti, operacije, kapaciteti

Viljuškari su dostupni u različitim verzijama i raznim nosivostima, kapacitetima.

U mnogim slučajevima, većina viljuškara ima nosivost između jedne do pet tona. Velike mašine do
50 tona kapaciteta su upotrebljive za dizanje većih tereta.

Glavni uslov viljuškara je da moraju biti dizajnirani za prilagođavanje, ali i za efikasne i sigurne
pokrete.
Viljuškari se često koriste u robnim kućama i distribucijskim centrima.

59
Asocijacije i organizacije

Postoji veliki broj nacionalnih kao i kontinentalnih asocijacija vezanih za viljuškare, njihovu
proizvodnju.
Neke osnovne su:

• Industrial Truck Association (ITA) (North America)

• Material Handling Equipment Distributors Association (MHEDA) (North America)

• Fédération Européenne de la Manutention - European Federation of Materials Handling

(FEM)

• British Industrial Truck Association (BITA)

• Japan Industrial Vehicles Association (JIVA)

• Korean Construction Equipment Manufacturers Association (KOCEMA)

Postoje značajni kontakti između ovih organizacija, te su utemeljili uključenje mnogih statističkih i
inžinjerskih programa. Jedan od ovih programa je i World Industrial Trucks Statistics (WITS). U UK,
postoji veliki broj publicističkih organizacija posvećenih viljuškarima, kao i ostalim sredstvima
pretovara i industrijske mehanizacije.

Neke od najpopularnijih su:

• Storage Handling Distribution

• Warehouse & Logistics News
• Handling & Storage Solutions
• Industrial Plant & Equipment
• Logistics Business Magazine
• Logistics Manager
• Materials Handling World Magazine

Najpoznatiji proizvođači viljuškara, ali i ostalih sredstava manipulacije

1. Toyota Industries (Japan) - Toyota Lift Truck Brands, BT Industries, Cesab and Raymond
Brands. USD$7.80 Billion
2. KION Group (Germany) - Linde and Still brands USD$6.35 Billion
3. Jungheinrich AG (Germany) USD$3.18 Billion
4. NACCO Industries, Inc. (USA) - Yale and Hyster brands USD$2.72 Billion
5. Mitsubishi Caterpillar Forklift America Inc. (Japan) - Mitsubishi Forklift Trucks and Cat Lift
Trucks brands USD$1.90 Billion
6. Crown Equipment Corporation (USA) USD$1.82 Billion

60
2. VILJUŠKARI

Osnovno sredstvo mehanizacije koje služi za manipulaciju paletama je viljuškar.Viljuškari su mašine

veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne robe.To su mehanizovano
manipulaciona sredstva sa specijalnim viljuškama koje podilaze ispod komada nepaletizovane robe
ili ispod palete i sa vertikalnim smjerom pomjeranja u cilju prenošenja sa jednog mjesta na drugo
radi operacija utovara, istovara, pretovara. Njihova upotreba je raznovrsna u zavisnosti od
tehnoloških zahtjeva manipulisanja. Primjenjuju se u fabrikama za proizvodnju komadne robe
većih dimenzija i veće mase, u građevinarstvu, distibutivnim centrima, otvorenim i zatvorenim
skladištima, na rampama kod željeznice, u lukama, poštama, aerodromima, robnim kućama, i sl.
Sastavljeni su od postolja sa pneumaticima na koje je ugrađen pogonski motor sa prenosnim
mehanizmom. Pogon može biti na dizel pogon i na elektro pogon pri kojem se skoro redovno

61
primjenjuju motori istosmjerne struje napajani energijom iz akumulatora. Od kapaciteta i kvaliteta
akumulatora zavise radne karakteristike mašine.
Na postolju mašine postavljen je uspravni ram, po kome se podiže i spušta uređaj za
poduhvatanje i podizanje tereta, koji se često zove viljuška pa su i mašine dobile naziv viljuškari.
Nosač može da mijenja ugao po vertikali od 3˚ do 4˚ naprijed i od 10˚ do 20˚ nazad. Prikazan je na
slici 1.

1 – dizel motor
2 – hidraulična pumpa,
3 – hidraulični motor
4 – hidraulični cilindar,
5 – hidraulični razvod.

Slika 1. Dispozicija viljuškara

Nosivost viljuškara kreće se od 5t, za potrebe građevinarstva pa do 75 t za potrebe industriske

primijene.

Brzina dizanja tereta iznosi 8 do 14 m/min. Brzina kretanja viljuškara iznosi od 6 do 32 km/h.
Snaga pogonskog motora kreće se od 16 do 40 kW.

Imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak mali, a i zadnji točkovi su im obično
zbliženi. Zadnji dio motornih kolica najčešće je od punog čelika i ima ulogu kontra tega. Imaju
veliku mogućnost podešavanja uređaja za podizanje i time su prilagodljivi za rad u različitim
uslovima, pogotovu za rad u raznim terenskim uslovima.Zbog svoje velike težine i pogona na
točkovima, viljuškari su pogodni za rad na čvrstim terenima i halama, dok im je mogućnost
iskorištenja na gradilištu mala7.
Mogu da utovaraju sitnu komadnu robu ako je ista složena na podloške, ispod kojih podilazi
viljuškar sa viljuškama poduhvata materijal i počinje podizati isti. Lako zahvataju cijevi, burad,
građu, a specijalnim rukama sa hidraulikom mogu da hvataju pakete opeka ili slično pokovane
robe.Priključna oruđa se jednostavno zamjenjuju i primjena im je dosta široka.
Iskorišćenje je malo do 60 %, a čestio i niže pogotovo na gradilištima, gdje zahtijeva ravnu i čvrstu
podlogu.
Visina dizanja im je oko 5,5m i pogodni su za utovar i istovar vagona.

Kapacitet se proračunava po sljedećem odnosu:

7
Gramak, Građevinske mašine,Građevinski fakultet, Beograd str.98

62
 3600 ⋅ q ⋅ k v ⋅ k p
Qh = (t / h, m 3 / h)
tc

gdje su:

q – nosivost viljuškara ( t )
kv – koeficient iskorišćenja radnog vremena
kp – koeficient iskorišćenja nosivosti mašine
tc – vrijeme trajanja ciklusa ( sec ).

Vrijeme trajanja ciklusa utovara transporta i istovara čine.

t1 – vrijeme nakolona viljuške i zahvatanja ..........10 – 15 sec
t2 – vrijeme zaokreta viljuškara 90 stepeni .............6 – 8 sec
za 180 stepeni ..........10 – 15 sec
t3 – vrijeme pune vožnje ...........................................f(v) sec
t4 – vrijeme ispravljanja kraka ................................2 – 3 sec
t5 – vrijeme dizanja tereta na potrebnu visinu ..........0,2 m/sec
t6 – vrijeme istovara tereta .....................................5 – 8 sec
t7 – vrijeme za ponovno naginjanje rama ...............2 – 3 sec
t8 – vrijeme spuštanja viljuške .................................0,2 m/sec
t9 – vrijeme zaokreta viljuške bez tereta ..................t9=t2
t10 – vrijeme praznog hoda ........................................f(i)
t11 – vrijeme za mijenjanje brzine ...........................6 – 8 sec

Viljuškar, zavisnio od terenskih uslova može vršiti utovar i istovar sa strane i pod uglom od 45˚ sa
strane pod uglom od 90˚ ili pozada pod uglom od 90˚ odnosno 180˚. Shematski je prikazano na
slici 2.

Slika 2. Shematski prikaz rada viljuškara

Mora se voditi računa da se utovar organizira na najmanjoj mogućoj distanci kako bi vrijeme t10 i
tlo bilo što kraće. Po mogućnosti treba više manevrisati kamionom nego viljuškarom prilikom
istovara ili utovara tereta, pošto kamion posjeduju veću pokretljivost od viljuškara.

63
Od pravilnog rasporeda zavisit će i učinak, te vozilo treba postaviti na što manju udaljenost, kako
bi vrijeme pune vožnje i vrijeme praznog hoda bili što manji.

3. PROIZVODNJA VILJUŠKARA

Serija AR-2R Abazirana je na sistemu naizmjenične struje sa ciljem da se obezbijedi visok nivo
produktivnosti i udobnosti korisniku. Svi motori su potpuno zaštićeni, tako da ne zahtjevaju
nikakvo čišćenje, uklanjanje ostataka ili prašine koji se obično skupljaju u nepokrivenim motorima.
Hidraulična pumpa praktično je bešumna, a pokreće je motor snage 11,5 kW. Ergonomični mikro-
pokretači koji kontrolišu otvaranje odgovarajućih ventila zahvaljujući logičkom sistemu upravljanja
različitim hidrauličnim funkcijama i omogućavaju korištenje svih funkcija istovremeno.
Serija AR-2R pruža nedostižnu udobnost operateru zahvaljujući pažljivo postavljenim kontrolama i
velikoj preglednosti kako grane tako i zaštitnog krova.
U standardnu opremu spadaju multifunkcionalni LED displej sa indikatorom napunjenosti baterije,
motočasovnikom, indikatorom pozicije točkova i upozorenjima, te bočni pomak. U dodatne opcije
spadaju birač željene visine i indikator visine viljuški.
Servo upravljački sistem u potpunosti je elektronski i zajedno sa biračem pravca kretanja spada u
standardnu opremu koja korisniku pruža potpunu udobnost. U četiri okreta upravljački točak
pokriva ugao od 183°, a kao viljuškar je dizajniran tako da mu je centar težine prilično nisko što
omogućava veću stabilnosti čak i prilikom podizanja tereta na najveću visinu, do 11.5 m.

Viljuškari su opremljeni sa tri kočiona sistema:

1. energetski regenerativni kočioni sistem u funkciji servisne kočnice

2. negativni elektromagnetni kočioni sistem na trakcionom motoru u funkciji parking kočnica i

kočnice u slučaju opasnosti

3. mehanički/hidraulični kočioni sistem koji se pokreće pritiskom na papučnicu

Hidraulični i trakcioni sistem kontroliše jedinstvena logička jedinica.

Cijeli sistem povezuje CAN BUS tehnologija, obezbjeđujući tako visok nivo pouzdanosti8

Zahvaljujući tehničkim karakteristikama i kvalitetu rezervnih dijelova servisni interval je smanjen, a

obezbjeđena je veća pouzdanost mašine.

Opcije:
- upravljački sistem koji pokriva ugao od 360°
- priprema za rad na temperaturama do -30° sa ili bez kabine
- indikatori funkcija i opcija
- bočno skidanje baterije sa stalkom
- dodatna zaštita tereta
- elektronski kontrolisana platforma
- telekamera na viljuškama
- dodatnih pet hidrauličnih razvodnika
- birač visine dizanja

8
Gramak,Građevinske mašine,Građevinski fakultet, Beograd, str.198

64
4. PODJELA VILJUŠKARA

Viljuškari se mogu podijeliti na četiri osnovne grupe:

1. Ručni viljuškari
2. Motorni viljuškari
3. Regalni viljuškari
4. Kontejnerski viljuškari

a. Ručni viljuškari

Hidraulični ručni viljuškar paletar

Karakteristike

• U skladu sa „EC Council Directive 98/37/EC Machinery“

• Potpuno hidraulični sistem
• Dupli prednji točkovi od polietirana
• Radijus zaokreta - 210°
• Viljuške su izrađene iz jednog komada

65
 Dimenzije

Tehnički podaci

MODEL PT-BF
Nosivost (t) 2,5
Max visina dizanja H2 (mm) 200
Min visina dizanja H1 (mm) 85
Visina mehanizma dizanja H3 (mm) 431.5
Dužina viljuške L (m) 1,15
Raspon viljuške W (mm) 520/550
Težina (kg) 80

Hidraulični ručni viljuškar

Izgled

66
Karakteristike

• U skladu sa „EC Council Directive 98/37/EC Machinery“

• Ručni i nožni pogon za dizanje tereta
• Kočnice na točkovima
• Automatska promena režima dizanja (normalno/brzo)
• Odlaganje proizvoda na različitim visinama

Dimenzije

Tehnički podaci

MODEL MS1010 MS1012 MS1000 MS1025

Nosivost (t) 1 1 1 1
Visina dizanja H (m) 1 1,2 1,6 2,5
Min visina viljuške h (mm) 90 90 90 90
Dužina viljuške L (m) 1,1 1,1 1,1 1,1
Širina između viljuški E (mm) 550 550 550 550
Brzina dizanja (mm/sec) 25 25 25 25
Ukupna dužina A (m) 1,64 1,64 1,64 1,64
Ukupna širina B (m) 0,74 0,74 0,74 0,74
Ukupna visina F (m) 1,49 1,69 2,05 1,8
Težina (kg) 185 200 230 276

67
MODEL MS500 MSA500 MSA1000 MSA1500
Nosivost (t) 0,5 0,5 1 1,5
Visina dizanja H (m) 1,5 1,6 1,6 1,6
Min visina viljuške h (mm) 65 90 90 90
Dužina viljuške L (m) 0,8 0,8 0,8 0,8
Širina između viljuški E (mm) 745 745 950 950
Brzina dizanja (mm/sec) 25 25 25 25
Ukupna dužina A (m) 1,34 1,34 1,34 1,34
Ukupna širina B (m) 0,74 0,81 1 1
Ukupna visina F (m) 2 2 2,09 2,09
Težina (kg) 217 147 250 255

b. Motorni viljuškar

Za razliku od ručnog viljuškara, pomoću motornog paleta se može podići u visinu od nekoliko
metara u cilju smještaja jedne na drugu u više redova, slaganja, prenošenja sa jedneog na drugo
mjesto, kao i utovara, istovara ili pretovara. Posebna pogodnost motornog viljuškara je upotreba
teleskopskog mehanizma koji omogućava ugaono pomjeranje paleta, što daje sigurnost prilikom
podizanja, spuštanja i prenošenja paleta.

68
Motorni viljuškari rade na električni, benzinski i dizel pogon. Koji će se tip i vrsta viljuškara koristiti,
zavisi od mnogo faktora i zahtjeva koje postavlja vrsta robe, transportno sredstvo, sklafiše, itd.
Tako npr. Viljuškari koji se koriste za manipulaciju eksplozivnih i zapaljivih materijala moraju biti na
električni pogon, te njihove viljuške moraju biti presvučene bronzom radi nevarničenja prilikom
manipulacije robom. Paletni transportni i distributivni lanac ima svoju punu efektivnost kada su svi
elementi paletnog sistema međusobno kompatibilni. To podrazumijeva usklalđenosti i tehbičko-
tehnološko jedinstvo ukupnog sistema, što se postiže visokim stepenom standardizacije svih
njegovih elemenata.

c. Regalni viljuškari

Visokoregalni viljuškari

http://www.tehniksistemviljuskari.rs/wp-content/uploads/2009/03/viljuskari_prvi_diopdf-adobe-
reader.bmp Usljed potrebe za što boljim iskorištenjem skladišnog prostora, koja se javila nakon
poskupljenja iznajmljenih hala ili gradjevinskih zemljišta za izgradnju istih, dovelo je do razvoja
specijalnih konstrukcionih viljuškara za opsluživanje regalnih skladišta koji bi omogućili formiranje
sistema velike gustine i to preko visine slaganja robe i redukovanja širine radnog prostora izmedju
redova regala.

Isključivo se primjenjuju u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police

regala, po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pored magacina
jer ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radius kretanja.

Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije tako da je ovo u neku ruku
obješeni viljuškar.

Pogonski mehanizam smješten je na platforni iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga
mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno prostorije, posjeduje dvije brzine, pogonski
mehanizam za podizanje sa dvije brzine, te uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa
viljuške na policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost
okretanja za 180° i time postiže mogućnost da se teret može istovariti u suprotnu policu regala.

69
Komande za kretanje i podizanje, kao istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni uređajima za
programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo unaplrijed
odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maksimalno iskotištenje skladišnog
prostora.

Takozvana treća generacija viljuškara, namenjena za rad u halama, sa velikim visinama slaganja i
znatno užim manipulacionim prostorom, od 1.5 do 1.8m, počela sa proizvoditi 1960. godine, te se
na tržištu pojavljuju dva tipa visokoregalnih viljuškara:
1. viljuškari slagači
2. viljuškari za komisioniranje.

d. Kontejnerski viljuškari

Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta tako se i nameće potreba za primjenom
kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar konterjnera. Postavljaju se na
konstrukcije sa pneumaticima prema zahtjevima za prostor. Uglavnom su sa pogonom motora sa
dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine.
Uglavnom su u primjeni dvije konstrukcije viljuškara i to sa čeonim i sa bočnim sprejderom.

Bočni viljuškar za kontejnere

70
Čeoni viljuškar sa sprejderom

S obzirom na manipulacije, viljuškari se dijele na:

1. Vodoravni viljuškari s pomičnom vilicom

2. Bočni viljuškari s bočnom vilicom, a teleskopom se obavlja uvlačenje i izvlačenje vilice

3. Opkoračni viljuškari s raširenim kotačima, a vilica se nalazi gore između kotača

Na sljedećim slikama su prikazani neki tipovi viljuškara i njihove osnovne karakteristike:

DIZEL VILJUŠKARI

71
Opisi i specifikacije se mogu mijenjati
bez opomene ili obavještenja.
Za sve informacije o dodatnoj
ponudi ili eventualnim nejasnoćama
kontaktirajte nas.

TJ dizel viljuškar je izdržljivo, veoma efikasno i jako vozilo za različite

prilike i uslove, nosivosti od 1,000 kg do 10,000 kg.
Dizajniran za evropsko tržište, pruža najpovoljniju produktivnost,
pouzdanost, sigurnost i udobnost

dizel vilju{kari siguran rad

sva vozila su dizajnirana prvenstveno za

siguran rad, i maju ugrađeno
standardno duplo upozoravajuće
crveno svjetlo

dizel viljuskari kontrola emisije štetnih gasova

zaštitni filteri su standardni za sva

vozila,
regulacija emisije gasova je po
normama EU.

dizel viljuskari konforni uslovi

Super sjedalo (uključujući sigurnosni

pojas), LCD panel i ostale olakšice
pružaju siguran i konforan rad. Sva vozila
su opremljena sa trećim klipom, za ugradnju dodatne
opreme ili drugih
olakšica, koji pruža ekonomično
rješenje za različite zahtjeve kupaca.

dizel viljuskari lako održavanje

72
 filteri, kontrola nivoa ulja/vode u motoru
i ostale komponente su dizajnirane
za lak pristup i održavanje.
Održavanje baterije je standardno za
sva vozlila.

dizel viljuskari snažni i pouzdani motori

opremljen sa snažnim (38kW-81kW)

i izdržljivim motorom, viljuškar ima
ekstra snagu koja je potrebna za
podizanje teških tereta.
Mogućnost izbora snažnih motora,
ekonomičnih ili luksuznih

dizel viljuskari lagan on/off pristup

Veoma jednostavan pristup sjedalu

sa obje strane viljuškara.

konfiguracija viljuškara
oprema dizel benzin baterija
LCD digitalni panel * * *
automatski uređaj * * *
snažan upravljač * * *
podesivi upravljač * * *
kontrolor emisije štetnih
* * *
gasova
dvojne kočnice * * --
prekidači na dugmad * * *
sigurnosni pojas * * *
super plus sjedalo * * *
zvučni signal za vožnju
* * *
unazad

73
dvostepeni kran (3.2m) * * *
kuka za vuču * * *
upozoravajuć}a svjetla * * *
sve komande na klipni
* * *
program
neodražavajuć}a baterija * * --
hitno zaustavljanje () () *
električna smjena uređaja () () *
potpuno slobaodan
()/* ()/* ()/*
dvostepeni kran
potpuno slobodan trostepeni
()/* ()/* ()/*
kran
bočno pomjeranje ()/* ()/* ()/*
sistem za LPG gorivo -- ()/* --
cd player / radio () () ()
zaštitno staklo () () ()
straž`nji reflektor () () ()
kabina (uključujući brisač) () () ()
produžetak krana () () ()
produžetak viljuškara () () ()
dupli filteri zraka () () --
površinsko ispuštanje () () --
duple prednje gume () () ()
radar za vožnju unazad () () ()
monitor TFT za vožnju
() () ()
unazad
klima/grijanje () () --
gaš{enje vatre () () ()
opema dizel benzin baterija

legenda
* stadnardna konfiguracija
() konfiguracija prema izboru
()/* dostupno standardno i prema izboru
-- nije dostupno

74
VILJUŠKARI NA BATERIJE

TJ viljuškar na baterije je veoma efikasno i lako za upravljanje,

vozilo za različite uslove. Električni motor pruža tiho i sigurno radno
okruženje, kako unutra tako i vani.
Dostupna mogućnost nosivosti je od 1,000 kg do 3,000 kg.
Dizajniran za evropsko tržište, pruža napovoljniju produktivnost, pouzdanost, sigurnost i udobnost.

na baterije laka kontrola prenošenja

svi viljuškari na baterije imaju

kontrolni prekidač za
naprijed i nazad.

viljuskar na baterije najpovoljnije rukovanje

podesivi volan i ostale olakšice

nude najpovoljnije radne uslove
za operatera.

75
viljuskar na baterije punjač
-lagani utikač za uključenje i
isključenje punjača
-utikač za punjenje postavljen na
podu, osigurava stabilnu povezanost
punjača i vozila.

viljuskari na baterije dugme za hitno zaustavljanje

u slučaju opasnosti, ovo crveno dugme

može spasiti život

VILJUŠKARI NA BEZIN I LPG (plin)

76
 kompaktna instrument tabla

LCD instrument tabla prikazuje

stanje vozila i daje jasan pogled
operateru

viljuskar na benzin i plin efikasan pretvarač

efikasan pretvarač benzin/LGP (plin)

obezbjeđuje brzu reakciju, kako bi
mašina stalno bila sa pravilnom
produkcijom

viljuskar na benzin i plin brza kontrola dizanja

sa minimalnim naporom,
operateri postižu lako i efikasno
upravljanje

viljuskar na benzin i plin

snažna gornja zaštita

sigurnosna gornja zaštita štiti operatera

dok obavlja opasne poslove,
takođe ima i jaka prednja i zadnja
svjetla

viljuskar na benzin i plin lako upravljanje prekidačima

prekidači na dugmad osiguravaju

precizno upravljanje, laku i sigurnu
kontrolu za LPG i imaju upozoravajuća
svjetla

77
TJ viljuškar na benzin i LPG (plin), je izdržljivo i veoma efikasno
vozilo za različite uslove. Ima nosivot od 1,000 kg do 3,500 kg.
Dizajniran za evropsko tržište pruža najpovoljniju produktivnost,
pouzdanost, sigurnost i udobnost.

TJ viljuškar za skladišta je izdržljivo, veoma efikasno

i jako vozilo za različite prilike i uslove.

* ručno upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 2,500 kg

* potpuno automatsko upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 3,000 kg
* polu-automatsko upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 3,000 kg

Dizajniran za evropsko tržište, pruža najpovoljniju produktivnost,

pouzdanost, sigurnost i udobnost.

Zaključak

Na osnovu svega navedenog zaključujemo da tehnika i tehnologija napreduju svakim danom, te se

prilagođavaju potrebama veoma zahtjevnog tržišta. Budući da je konkurencija jaka, što ide u
prilog potrošačima, svakim danom imamo veći broj novih kvalitetnijih tehničkih sredstava, koji
olakšavaju poslove.
Viljuškari, kao podizači, olakšavaju rad u halama, u otvorenim i zatvorenim skladištima, u lukama,
poštama, aerodromima, robnim kućama. Njihovom upotrebom postiže se brži protok materijala u
proizvodnim procesima i skladištima, veća produktivnost pri manipulaciji, smanjenje povredea na
radu, proizvodi su zaštićeni od neželjenih posljedica.
Kroz ovaj seminarski rad objašnjen je pojam viljuškara, kao osnovnog sredstva mehanizacije koje
služi za manipulisanje paletama, sredstva pogodnog za utovar, istovar, pretovar, uskladištenje, itd.
Na slici je prikazana dispozicija viljuškara, te su detaljno opisani njihovi dijelovi. Dato je nešto o
nosivosti viljuškara,brzini dizanja tereta, njihovoj brzini kretanja, te o snazi pogonskog motora.
Objašnjen je način proračuna kapaciteta viljuškara sa osvrtom na vijeme trajanja cikljusa procesa
utovara i istovara.
Dati su shematski prikazi rada viljuškara, zavisno od terenskih uslova, prikazani su uglovi pod
kojima viljuškari mogu viršiti utovar i istovar.
Izvršena je podjela prema različitim osnovama, te su date osobine vrsta.
Na kraju, data su tri tipa viljuškara sa slikom, njihovim detaljnim osobinama, principom rada,
prednostima i nedostacima, te preporuke.
Zaključeno je da se mora voditi računa da se utovar organizuje na najmanjoj mogućoj distanci
kako bi vrijeme praznog hoda bilo što kraće.
Viljuškari,mašine bez kojih bi današnji radovi bili nezamislivi.

78
 Regalni viljuškari

1.1. Karakteristike regalnih viljuškara

U uvodnom dijelu seminarskog rada upoznala sam nas sa glavnim izvorom teme o kojoj treba da se
diskutuje tokom ovog seminarskog rada, o viljuškarima, a kao jedna od više vrsta jesu i regalni
viljuškari, o kojima će biti riječi u narednih nekoliko stranica. Regalni, ili kako se još često nazivaju
skladišni viljuškari su viljuškari čeonog tipa. Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad
regala, odnosno na stazi za kretanje i čine ga mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno
prostorije i posjeduje dvije brzine, i pogonski mehanizam za podizanje također sa dvije brzine i
uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa viljuške u policu regala. Sva tri pogona su
elektromotorna.
Isključivo se primjenjuje u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police
regale , po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pred magazin
jer ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radijus kretanja.
Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije, tako da je ovo u neku ruku
obješeni viljuškar.
Slika 1.2. prikazuje regal i regalni viljuškar.

Slika 1.2. Dispozicija regalnog viljuškara

Dijelovi koji su prikazani na prethodnoj slici su:

1. Nosač viljuškara
2. Pogonski mehanizam
3. Vertikalni ram – vođica
4. Regal
5. Viljuška za podizanje
6. Kabina i komande
7. Staza i točkovi za kretanje

79
Tehnički podaci:
Maximalna nosivost ... 600 kp
za H – 6-6m, za 3-5m ... 800 “
brzina dizanja ... 5/1,25m/min
brzina vožnje ... 30/7,5 “
brzina istovara ... 16 “
maximalna visina ... 6 “
sopstvena masa ... 1 200 kp
razmak viljuški ... podesiv
snaga motora ...3,0 kW
potrebna širina ... 2 200/1 800
mm, za dužinu / kraću stranu.
Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga
mehanizam ze kretanje po dužini staze odnosno prostorije i posjeduje dvije brzine, i ogonski
mehanizam za podizanje,također sa dvije brzine i uređaj za istovar odnosno za premještanje tereta
sa viljuške na policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost
okretanja za 180 stepeni i time postiže mogućnost da se teret može istovariti u suprotnu policu
regala.Komande za kretanje i podizanje, kao i istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni uređajima
za programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo unaprijed
odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maximalno iskorišćenje skladišnog
prostora.

Slika 1.3.

80
1.2. Električi regalni viljuškari serije ETM/ETV 2 sa pokretnim jarbolom (1400 kg/1600 kg)

Kompaktnost, visoke performanse i ergonomsko radno mjesto operatera glavne su prednosti

regalnih viljuškara Jungheinrich ETM/V 214 - ETM/V 216.

Prednosti: ušteda prostora zahvaljujući malom radnom hodniku od samo 2687 mm (prema VDI-
uzimanje euro palete podužno). Visoka efikasnost u protoku robe uz smanjenje servisnih zahtjeva
upotrebom 3-fazne AC tehnologije. Operateri su motivisani i opušteni radom na ergonomski
dizajniranom radnom mjestu. Operater osjeća prednost od samog ulaska u viljuškar : nisko
postavljen stepenik za ulaz omogučava lagan ulaz, komforno sjedište može se podesiti na 5 načina,
podesivi naslon za ruku i upravljač podesiv horizontalno i vertikalno, MULTI-PILOT kontrolna
ručkica za sve hidraulične funkcije.

Upotrebom displeja/instrumenata, pozicioniranih direktno ispred, operater dobija informacije o

statusu viljuškara ili poziva odgovarajuće programe vožnje. Dizajn instrumenata i mjesto na kom su
postavljeni doprinose sigurnosti na isti način kao i odlična vidljivost kroz jarbol i štitnik operatera.

Jungheinrich regalni viljuškari 214/216 predstavljaju najbolje rješenje za ekonomično

odlaganje/uzimanje robe na velikim visinama i u skučenim prostorima. Bez obzira da li se rad
odvija u standardnom paletnom ili Drive-in regalu, u jednoj ili više smjena regalni viljuškari
214/216 su pravo rješenje.

2. NAJVEČI PROIZVOĐAČI REGALNIH VILJUŠKARA

2.1. Serija GX/GQ regalnih viljuškara

Serija GX/GQ, regalnih viljuškara predstavlja fleksibilno i maksimalno primjenjivo rješenje za male
prostore zahvaljujući prije svega nosaču viljušaka koji se nalazi na obrtnoj glavi. Inteligentni
upravljački i hidraulični sistemi omogućavaju optimalne radne procese. Radna brzina podizanja i
spuštanja, obrtanja i pomjeranja viljušaka se može nezavisno kontrolirati i podešavati. Kod modela
GQ – koji je opremljena teleskopskim viljuškama, širina potrebnog prolaza može biti i još uža,
odnosno, najniža polica regala može biti i na samo 100 mm iznad poda.

Slika 1.4. Viljuškar serije GX/GQ

81
2.2. Serija Linde regalnih viljuškara

Linde 39X – je viljuškar na dizel ili gasni pogon. Osobine koje karakteristišu ovu vrstu proizvođača
jesu, prije svega, manja potrošnja energije i smanjena emisija izpusnih gasova, potom, više
komfora za vozača i bolja preglednost. Donosi nam novine kao što su cilindri za nagib koji su
postavljeni na gornjem dijelu stuba, što doprinosi boljoj stabilnosti i preglednosti sa mjesta vozača.
Zatim postoji i vrsta pod nazivom Linde Load Control (LLC), koji predstavlja hidrostatički Linde-
pogon pete generacije, serijski poštovani standardi za rad sa kontejnerima, direktni pogon
točkova, nisko postavljene ulazne stepenice i jedinstvena samonoseća šasija koja je ujedno i
zaštitni ram za operatera. Ekonomičnost održavanja i servisiranja vozila, koja je postignuta
upotrebom dijelova koji ne zahtjevaju servisiranje, elastični ležajevi osovine i stuba, kućište
cilindra za nagib.

Slika 1.5. Primjer viljuškara serije Linde regalnih viljkuškara

2.3. Kompanija Balkancar

Osnovna djelatnost firme BALKANCAR je proizvodnja, distribucija i servis sredstava unutrašnjeg

transporta – viljuškara. Robna marka BALKANCAR se prvi put, na ovim prostorima, pojavila 1967.
godine. Naredne 24 godine viljuškari marke BALKANCAR prodavani su u okviru firme UNIVERZAL.
1991. osniva se firma BALKANCAR. Okosnicu asortimana čine viljuškari na elektro, dizel i gasni
pogon. Nosivost viljuškara varira od 1.250 kg pa do 8.000 kg, a visinu dizanja određuju potrebe.
Pored viljuškara, distribuišu se i paletna kolica, ručnovodeći viljuškari, lančane i užane dizalice. Od
82
2006. godine firma BALKANCAR postala je i zvanični distributer viljuškara japanskog proizvođača
KOMATSU. Pored dizel, gasnih i elektro viljuškara, u KOMATSU programu može se naći i veliki izbor
ručnovodećih elektro viljuškara, visokoregalne viljuškare, kao i viljuškare velikih nosivosti (do 16
tona).

3. PALETNI REGALI

Najefikasniji način savremenog skladištenja predstavljaju paletni regali. Izgled, funkcija, te

primjena paletnih regala najbolje se može pokazati i objasniti kroz sljedećih nekoliko primjera
paletnih regala:

1. Regal s hodnicima širine cca 3 m za regalne viljuškare tipa ET / FM

Slika 1.6.

Najekonomičniji način organizacije regala – za sve visine prostoram povoljna cijena regala i viličara,
mogućnost prilagodbe i preseljenja konstrukcije, niski troškovi održavanja.

2. Regal s uskim hodnicima za visokoregalne i komisione viljuškare tipa MX / ETX / EKX

Slika 1.7.

83
Hodnik između regala širine cca 2 m, omogućeno brzo izvlačenje paleta izvan regala ili
komisioniranje u samom regalu. Na ulazu u regal mogu se postaviti konzole za odlaganje i
preuzimanje paleta. Viljuškari se u hodniku kreću pomoću podnih vodilica ili induktivno. Ako
postoje vodilice, regali se mogu podići betoniranjem prostora unutar vodilica.

3. Provozni Drive-In regal širine hodnika 1,4 m za smještaj istovrsne robe većih serija (iznad 10
paleta)

Slika 1.8.

Korištenje regala može biti jednostrano (ulazni regali) ili s obe strane (provozni). Ovi regali se
koriste za skladištenje velikih količina istovrsne robe. Stranice regala su spojene vijcima, a na njih
su dodane konzole i pocinčani profili za skladištenje paleta u kanalima. Regali se mogu dodatno
opremiti sa bočnim vodilicama za viljuškare ovisno i dubini regalnog kanala.

4. Pokretni paletni regali za smještaj velike količine paleta raznovrsne robe uz veliku uštedu
skladišnog prostora, električni pogon

Slika 1.9.

84
U ovom regalnom sistemu dovoljan je jedan prolaz za cijeli regalni blok. Pomjeranje redova regala
omogućuje pristup do svake palete. Brzina pomjeranja je ccc 5 m/min.

5.Regali s podnicama od iverice, limenih ispuna ili čeličnih rešetki za smještaj paleta ili pakiranja
različitih dimenzija

Slika 1.10.

6. Protočni FIFO (First-in First-out) regali za kontrolirano kretanje robe - osigurano da roba koja
je prije proizvedena prva bude spremna za preuzimanje / otpremu

Slika 1.11.

Konstrukcija služi za transport EUR drvenih, metalnih ili plastičnih paleta koje se mogu kretati
uzdužno ili poprečno. Kretanje paleta od strane punjenja do strane za preuzimanje ostvaruje se
pod težinom same palete na nagnutojh valjkastoj traci pri nagibu od 3-5%. U isporuku su uključene
kočnice za valjke, koje reguliraju stabilnu brzinu kretanja paleta.

85
7. Paletni regali za keramičke pločice – nosivost police do 4500 kg

Slika 1.12.

4. REGALI S POLICAMA

Regali s policama namijenjeni su za različita opterećenja. Nosivost od 50 do 900 kg po polici. Visina

stranica do 11 m. Namijenjeni su za jednostavna skladišta kao I za robna skladišta.

Slika 1.13. ESR 4500

Crown-ov asortiman regalnih viljuškara nudi najsavremeniji dizajn i kombinaciju proverene i

najnovije tehnologije. Regalni viljuškari u seriji ESR 4500 postavljaju nove standarde učinka u
86
rukovanju materijalom tako što postižu natprosečne brzine kretanja, podizanja i spuštanja,
smanjujući, pri tom, potrošnju energije uz veći komfor za rukovaoca.

Slika 1.14.

Nosivost: 1,400 kg, 1,600 kg, 2,000 kg

Max. visina podizanja: 11,435

Max. Brzina: 12 km/h

5. ZAKLJUČAK

Nakon nekoliko stranica o jednoj o jako primjenjenih vrsta viljuškara, regalni viljuškari, jako mnogo
se može govoriti o njihovoj, primjeni i kvalitetu i to sve u zavisnosti od proizvođača do
proizvođača. Gledajući generalno, sve vrste su namijenjene za skladištenje željeznih profila, cijevi,
drvenih ploča i limova. Visina regala, duljina konzola i nosivost konzola izrađuju se prema zahtjevu
kupca. Proizvode se iz valjanih, odnosno četverokutnih profila. Regali se mogu dopuniti s
vodilicama za visoke viljuškare, zatim sa drvenim pločama, ivericom, rešetkama ili s krovnim
pokrovom. U ovih nekoliko stranica ukazala sam na samo neke vrste proizvođača.
Interes svake firme, a ujedno i predstavljanje jednog viljuškara sa svim osobinama i mogućnostima,
predstavljena je i uslugama te firme. Npr. kupcu je pružena prednost da pri rješavanju
problematike viljuškara u unutrašnjem transportu, može vršiti nabavku po principu - sve na
jednom mestu:
• Servisne usluge - Firme na servis i održavanje stavljaju veliki akcenat, tako da je i nakon
isteka garantnog roka obezbjeđeno servisiranje kao i nabavka rezervnih dijelova.Sa
potpuno opremljenim servisnim vozilima, dolazak kod kupaca se tom prilikom
podrazumijeva. Garancija za viljuškare od 12 mjeseci ili 2000 radnih sati je samo uvod u
argumentaciju kvaliteta proizvoda i usluga koje firma pruža.
• Podrška - Informisanje o inovacijama, domaćim i inostranim dešavanjima, dostavljanje
tehničkih podataka, održavanje viljuškara isporučenih od trećih lica, kao stavljanje na
raspolaganje viljuškara za premostenje roka isporuke, su samo dio liste aktivnosti koju
firma podrazumijeva pod podrškom.
CAT Sigurnost
Nikad ne zaboravite: Sigurnost je na prvom mjestu!
Nesreće sa viličarima mogu biti skupocjene, kako u pogledu osobnih ozljeda, tako i u materijalnom
pogledu.

U okviru napora za povećanje sigurnosti u rukovanju materijalima, CAT je proizveo kratke video
snimke, koje sam prekazala na prezentaciji, koji pokazuju sedam najčešćih nesreća sa viličarima.
Da bi se izbjegle ove nesreće, biće korisno da video snimke pogledaju početnici ali i iskusni
profesionalci u radu sa viličarima.
87
 Kontejnerski viljuškari

1. UVOD

Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta tako se nameće potreba za primjenu
kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar kontejnera. Postavljaju se na
konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtjevima za pretovar, mahom su sa pogonom
motorima sa dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne
sklopove mašine. Najčešće se koriste dvije vrste viljuškara i to sa čeonim i sa bočnim
sprejderom.Viljuškari sa čeonim sprejderom su ne pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi
poprečno, zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzija kontejnera. Preglednost kod ovih
viljuškara nije u pitanju kad se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje
statičku stabilnost i povećava rizik od prevrtanja viljuškara. Viljuškari sa bočnim sprejderom ne
izazivaju ovaj rizik i u principu zahtijevaju nešto uži prostor za prolaz. Ovdje ćemo govoriti o
mašinama koje se koriste u svim onim saobraćajnim granama koje zahtjevaju pretovarne ili slične
radnje koje se ogledaju primjenom različitih viljuškara i dizalica. Ovdje ćemo se bazirati na one
viljuškare koji se koriste u pretovaru kontejnera, po kojima su i dobili jme kontejnerski viljuškari.
To su mašine različitih nosivosti kao i pogona, ali manje više svi služe jednoj i samo jednoj svrsi tj.
pretovaru, u ovom slučaju pretovaru kontejnera. Mi ćemo se dakle kao što je rečeno bazirati na
one viljuškare koji služe za pretovar kontejnera, pa budući da kontejneri zahtijevaju snažne mašine
za svoj pretovar to je rezultiralo da ovi viljuškari budu opremljeni izuzetno snažnim pogonskim
motorima, koji su najčešće dizel-motori a nije rijedak slučaj da su u upotrebi i električni viljuškari
ali manje nosivosti i manje snage pogonskog motora. Konstrukciju viljuškara čine motorna kolica
na dizel pogon ili sa elektro pogonom. Zbog svoje velike težine i pogona na točkovima, viljuškari su
pogodni za rad na čvrstom terenu i u halama dok im je mogućnost iskorišćenja na gradilištu mala.
Na kolicima se nalaze dvije vertikalne osovine po kojima klize konzole koje prihvataju teret.
Vertikalne osovine mogu da mijenjaju nagib i to napred za 3º do 4º (pri utovaru) i unazad 10º do
12º (pri prenosu tereta). Viljuškari su mašine za prenos i podizanje kabaste robe. Točkovi na
viljuškarima imaju veliku moć manevrisanja. Obično se upravljanje izvodi preko zadnjih točkova a
pogon je na prednjim točkovima tako da zadnji deo motornih kolica najčešće je od punog čelika i
ima ulogu kontra tega. Krakovi viljuški zahvatnog dijela prilagođeni su radu sa paletama ali lako
mogu da zahvataju i ostalu kabastu robu.

2. HISTORIJA KONTEJNERA

Riječ kontejner koja se može čuti u cijelom svetu ima u našem jeziku značenje kutija ili posuda.
Prema standardu ISO 830 definisan je izraz teretni kontejner. Na stranim jezicima ovaj izraz ima
značenje: freight container (engleski), conteneur (francuski), Transportbehälter (njemački).
Kontejner je po definiciji iz standarda ISO 668 dio transportne opreme:
a) Koji ima trajne osobine i prema tome je dovoljno čvrst da se može ponovo upotrebljavati,
b) Tako konstruisan da olakša prevoz tereta bez oštećenja, sa jednim ili sa više prevoznih
sredstava,
c) Opremljen elementima koji omogućavaju lako rukovanje, naročito kada se vrši pretovar sa
jednog na drugo prevozno sredstvo,
d) Konstruisan da omogućava lako punjenje i pražnjenje,
e) Koji ima unutrašnju zapreminu od najmanje 1 m3.

88
Na osnovu analize paleta proizilazi da su kontejneri prirodni nastavak razvoja paleta ka većim
transportnim jedinicama. Početak ovog razvoja je 1831. godina, kada se na željezničkoj pruzi
Liverpool-Manchester razmišljalo o vagonima sa sanducima koji se mogu smatrati pretečom
današnjih kontejnera. Dakle, željeznice su bile inicijatori za uvođenje kontejnera u upotrebu, a
vojne potrebe i ratovi su pospješile brži razvoj i veće korištenje kontejnera. Spomenuti
prekomorski transport daje nov pravac u razvoju kontejnera i to prevashodno u cilju povećanja
nosivosti, odnosno ukupne mase koja je negde oko 30 t (moguće je sresti i do 35 t). Ovakve mase
kontejnera sa robom (teretom) zahtevaju i specifičnu dizaličnu opremu za ove namjene kao i
brodove, željezničke vagone, kamione itd. Zahtjevi za specijalizovanom opremom koja omogućava
ekonomsko iskorištenje i naglašava prednosti kontejnerskog transporta, su istovremeno i
organičavajući faktori primjene kontejnera (naročito velikih) u manje razvijenim zemljama. Na slici
1. pokazan je kontejner Britanskih željeznica iz ranijeg vremena, a na slici 2. je metalni kontejner
Francuskog udruženja za kontejnerski transport. Značajni razvoj kontejnera u Francuskoj je poslje
Prvog svetskog rata pospješen ekonomskim vezama Francukse i kolonija.

Slika 1. Britanski kontejner Slika 2. Francuski kontejner

Također u bivšem Sovjetskom Savezu kao zemlji sa velikim prostranstvima, u ovom vijeku se
razvija kontejnerski transport, ali prevashodno manjih veličina kontejnera koji omogućavaju
manipulaciju sa jednostavnijim transportnim sredstvima pa čak i ručnu manipulaciju. Početkom
pedesetih godina ovog vijeka kontejnerski transport tzv. velikih kontejnera, prelazi u komercijalnu
upotrebu i to prvo na željeznici u SAD. Godina 1966. predstavlja prekretnicu u razvoju
kontejnerskog transporta. Od mnoštva različitih dimenzija kontejnera koji su u lokalnoj upotrebi na
željeznicama i drumskom saobraćaju, standardizacija na međunarodnom nivou je sprovedena za
velike kontejnere. ISO 668 daje osnovne parametre (tabela 1.) .

89
 Tabela 1. ISO kontejneri (ISO 668)

Kako tabela pokazuje širina kontejnera (W) je oko 8 stopa, visina (H) takođe, a dužina je šarolika od
4-10 stopa, pa 20, 30 i 40 stopa prema kojoj i kontejneri nose uobičajeno ime. Međutim, u
upotrebi su i kontejneri od 35 stopa, a u novije vrijeme upotrebljavaju se i kontejneri 45, 48 i 53
stope sa ukupnom masom preko 50 t. U prekomorskom transportu se pored ovog šarenila
dimenzija ipak oko 60% do 70% transporta obavi sa 20-stopnim kontejnerima koji su usvojeni kao
etalon (TEU). Od ostatka najveći dio pripada 40-stopnim kontejnerima.
Sa aspekta konstrukcije dizaličkih mašina nameće se pitanje kolika treba da bude nosivost novih
dizalica za manipulaciju sa kontejnerima. Odgovor na ovo pitanje može proizaći iz konvencije
brodo-prevoznika koji nameću svoje tehnoekonomske računice i luke koje su naručioci i korisnici
dizaličkih mašina.
Kao rezime uvodnih razmatranja na pitanje zašto se upotrebljava kontejner odgovor može biti jer:
 Rezultuje uštedom u energiji pri transportu robe,

 Omogućuje automatizaciju transportnih procesa,

 Omogućuje robotizaciju pojedinih transportnih operacija,

 Ima veliku sigurnost robe u transportu,

 Pouzdan u eksploataciji, itd.

90
Danas se preko 60% svjetskog prekookeanskog prijevoza tereta obavlja kontejnerima, sa obzirom
na rute, naročito između ekonomsko jakih i stabilnih zemalja, kontejnerizovano je čak i do 100%. U
međunarodnoj kontejnerizaciji analize tržišta pokazuju da je 1995 bilo u opticaju 9,2 miliona TEU-
a. Broj kontejnera se skoro udvostručio u odnosu na 4,9 miliona TEU iz 1985. slika 3. pokazuje obrt
kontejnera za 10 najvećih lučkih terminala u svijetu od 1993 do 2002. Sudeći prema pozitivnim
predviđenjima kontejnerskog transporta sličan razvoj se očekuje i u budućnosti.

Slika 3. Obrt kontejnera u najvećim lučkim terminalima u svijetu od 1993 do 2002

Slika 4. prikazuje trend kontejnerizacije sa visokim rastom udijela upoređenog sa nivoom svijetske
trgovine, pomorske trgovine i bruto domaćeg dohotka (GDP) u svijetu.

Slika 4. Trend kontejnerizacije: veliki rast obrta kontejnera

91
Zavisno od potreba postoje kontejner različitih zapremina, za različite namjene:

- Dry van/High Cube

Pogodno za robu u svežnjima, kartonima, kutijama, namještaj svih veličina...

Slika 5. Dry van/High Cube

 Open top
Tereti velikih gabarita koji se ne mogu unijeti kroz vrata, kao što su mašine, staklene ploče,
mermer, građevinski materijal, grede, otpad...

Slika 6. Open top

 Reefer/high cube
Transport kvarljive robe, kao što su voće, povrće i meso u više zapreminskih opcija paketa...

Slika 7. Reefer/high cube

92
  Flat rack
Transport kabastih tereta i predmeta nestandardnih gabarita kao što su mašine, kablovi,
koturovi žičane robe, limovi, teška vozila, radne mašine, drvena građa i stabla...

Slika 8. Flat rack

3. KONTEJNERSKI VILJUŠKARI

Kao što smo u uvodu naveli to su mašine različitih snaga, manevra i veličina, ali ćemo u ovom
slučaju navesti jednu od najbitnijih podjela a to je prema načinu rada sa kontejnerima pa imamo
ih u glavnom u dvije osnovne grupe, a to su:

 bočni viljuškari

 čeoni viljuškari sa sprejderom

Ovi viljuškari su nezamijenjivi radni uređaji kada je riječ o pretovarnim radovima kod
kontejnerizovane robe. Važno je napomenuti da su kontejneri standardizovana ambalaža, ali i da
ima odstupanja od tih standarda, pa glede toga viljuškari za prekrcaj i rad sa kontejnerima
posjeduju i odgovarajuču opremu koja se postavlja na vilice ovih viljuškara. Dakako treba odmah
naglasiti da se tu ne radi o znatnim opremama, nego općenito o onim sredstvima koja imaju
namijenu da se koriste kao sredstva preuzimanja kontejnera radi njegove eksploatacije. Ovako
svrstani kontejnerski viljuškari u ove dvije grupe se prvenstveno razlikuju o načinu preuzimanja
kontejnera na noseći dio samog viljuškara. Pored radne operacije koja im se nameće da dižu teret
ovi uređaji trebaju imati i noseći dio, pa se dijelom ponašaju i kao noseće platforme što je od
izuzetnog značaja za pretovar kontejnera. Razlike između ove dvije grupe viljuškara su velike, a one
se ogledaju u stabilnosti viljuškara kada su opterećeni kontejnerom na svom nosećem dijelu. Obje
grupe ovih viljuškara obično koriste diesel-motore, jer raspolažu izuzetno velikim snagama.
Kontejnerski viljuškari postavljaju se na konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtijevima za
pretovar, za dizel motor je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine.
Dakle to su mašine koje se sastoje od izuzetno složenih sklopova kojima je jedna i jedina svrha a to
je pretovar. No nije rijedak slučaj da nekad posluže i kao transportno sredstvo kraćeg obima, kada
se radi o kontejnerima, jer sadrže noseći dio koji se ponaša u radu sa ovim uređajima kao noseća
platforma.

93
 Slika 9. Kontejnerski viljuškari

3.1. Bočni viljuškari

Bočni viljuškari imaju nosivost od 3 do 6 tona. Ova vozila konstruisana su za upotrebu u

stovarištima i za transport proizvoda od drveta, aluminijskih profila, vodovodnih cijevi raznih
promjera, građevinskih konstrukcija i elemenata i drugo. Bočni viljuškari9 imaju veliku prednost u
odnosu na čeone viljuškare koja se ogleda u statičkoj stabilnosti. Pored ove prednosti ovaj tip
viljuškara ima i manu a to je preglednost jer prilikom manevrisanja s kontejnerom on vozaču
smanjuje preglednost. Zahvaljući kompaktnoj građi i uskoj vozačevoj kabini pogodan je i za uske
hodnike. Na slici 10. je prikazan bočni viljuškar sa svojim tehničkim karakteristikama i osobinama.

Slika 10. Bočni viljuškar JDQ 50

9
Dr Ahmić R. Abdulah, dipl. ing. Pretovarna i transportna mehanizacija

94
Viljuškar nevjerovatne izdržljivosti koji je dovoljno fleksibilan za precizno obavljanje posla u više
radnih smjena; to je Lancer (Jumbo) bočni viljuškar. Riječ je o standardizovanoj mašini sa brojnim
opcijama za prilagođavanja posebnim potrebama.

Nosivist: 5.000 kg na 600/700 mm LSP

Max. visina podizanja: 4000mm-6000mm

Motor: dizel turbo motor, gas

Pogon: Hidrostatički

Bočni viljuškar ima svoju ekstremnu prednost u odnosu na čeoni viljuškar, koja se ogleda u
statističkoj stabilnosti.

3.2.1. Linde-bočni viljuškari

Linde-bočni viličari10 nude idealnu potporu za brzi preklop i transport duguljastih dobara.
Opremljeni su specijalno za rad na drvnom skladištu kao i preklapanje i slaganje duguljastih dobara
svih vrsta (profili, paket/ slog lima i paleta).
 kompaktna kabina vozača sa izvanrednim pregledom
 dizel motor sa štedljivom potrošnjom goriva
 hidrostatski pogon za kontinuirano ubrzanje
 nagib platforme za siguran prihvat tereta

Hidrostatski prijenos snage dopušta pažljivo i točno manevriranje na neravnoj podlozi i uskim
prolazima.
Prednosti Linde-bočni viljuškara:
 fleksibilnost i svestranost
 okretnost
 visoki komfor vožnje
 jednostavno rukovanje

Slika 11. Linde-bočni viljuškar S30 do S60 na stovarištu

10
www.lager.com

95
3.2.2. Linde-bočni električni viljuškari

Linde-bočni električni viljuškar H 12 do H 80/ 900. Nadmoćna tehnika pogona sa električnim Linde
- pogonom, kao i funkcionalni koncept ergonomije, tvore bazu jedinstvenog, učinkovitog
standarda. Električni H viljuškari garantiraju, uz mali utrošak vremena, veći učinak i optimalan
komfor rukovanja.
Tehničke osobine:
 linde-dvostruko pedalno upravljanje za bestrzajnu vožnju
 centralna poluga za upravljanje za sve funkcije grane za dizanje
 Linde-torzijski potporanj za prihvat torzijskih snaga pri teretu koji se njiše
 odvojena kabina vozača smanjuje buku i vibraciju
 netrošiva Linde-hidrostatika za neumorni rad
 uske grane za dizanje za bolju preglednost
 vrlo dugi radni vijek viljuškara

Individualno podešavanje sjedala pospješuje pravilno držanje tijela vozača i amortizira udarce zbog
neravne podloge. Svaka kabina nudi isti, funkcionalan komfor: elementi za rukovanje na dohvat
ruke i optimalna vidljivost garantiraju udoban i siguran rad. Pregledno oblikovani kontrolni
pokazivači obavještavaju o aktualnom stanju viljuškara. Vozač nadgledava radnje i može se
nesmetano koncentrirati na svoj posao. Dodatno sjedalo na preklapanje nudi i suvozaču udobnost
u sjedenju.

Slika 12. Linde-bočni električni viljuškari

96
3.3. Viljuškari sa čeonim sprejderom

Viljuškari sa čeonim sprejderom su pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi poprečno,
zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzije kontejnera. Preglednost kod ovih viljuškara nije u
pitanju kada se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje statičku stabilnost i
povečava rizik od prevrtanja viljuškara.
Na slici 13. je prikazan jedan čeoni viljuškar za pretovar kontejnera, na slici se dakle između
ostalog, vidi da ovaj viljuškar opravdava onu svoju prednost, odnosno onu svoju bolje riješenu
tehničku izvedbu u odnosu na bočni viljuškar za pretovar kontejnera.

Slika 13. Viljuškar sa čeonim sprejderom

Vratimo se tehničkim osobinama pa sa fizičkog stajališta osmotrimo tu njegovu, da je tako

nazovemo prednost, u odnosu na bočni viljuškar, dakle ako to učinimo ova preglednost je ujedno
povukla za sobom i određene statičke nedostatke, odnosno nestabilnost viljuškara koja se može
ogledati u prevrtanju samog viljuškara. Jednostavnosti radi i radi samog tehničkog razumijevanja
ovog uređaja vratimo se njegovim tehničkim osobinama, odnosno njegovim11 sklopovima. Odmah
na početku dajmo jednu sliku (Slika 14) kontejnerskog viljuškara sa čeonim sprejderom na
električni pogon, da poništimo onu činjenicu koja kaže da se uvijek pribjegava dizel motorima kao
pogonima ovih uređaja.

Slika 14. Čeoni

viljuškar na
električni pogon

11
www.cat.com

97
 Tehničke osobine:
 elektro motor spojen sa hidrauličnom pumpom
 noseća platforma
 vilice za hvatanje kontejnera
 kabina
 hidraulični cilindri
 pneumatici izuzetne nosivosti
 uređaji sa hidrauličnom pumpom.

Ovdje je prikazan rad jednog čeonog viljuškara za pretovar kontejnera, no napomenimo samo da
dođe do izražaja njgova snaga, da se radi o viljuškaru sa sposobnosti pretovara i do par tona težine
kontejnera.

Zaštita od iskrenje
Onemogućuje iskrenje iz ispušne cijevi. Vrlo zanimljivo za tekstilnu industriju, industriju celuloze ili
živežnih namirnica.

Priključni uređaji
Kod svakog Linde-zastupnika mogu se dobiti dvostruke stezaljke paleta za efektivniji rad ili
valjkaste stezaljke za bolji prihvat velikih i okruglih dobara. Linde-zastupnik raspolaže
mnogobrojnim priključnim uređajima koji svaki Linde viličar pretvara u specijalni viličar.

Viljuškari na plin
Pogon motora s unutarnjim izgaranjem opremljen je sa svim prednostima hidraulike i ispušnim
plinovima bez čađe. Koristi se u tekstilnoj industriji kao i u industriji celuloze, pića i namirnica.

Smanjivanje brzine
Brzina vozila se već u tvornici smanjuje na određenu brzinu vožnje koja je prilagođena brzini
potrebnoj u pogonu.

Osvjetljenje vozila
Brzina vozila se već u tvornici smanjuje na određenu brzinu vožnje koja je prilagođena brzini
potrebnoj u pogonu.

Varijante guma
Dvostruke gume: Za manje opterećenje na podlogu i još veću stabilnost.
Zračne gume: Osiguravaju bolji komfor vožnje.
SE-gume: Sigurne su od bušenja i gotovo ih ne treba održavati.
Bandažne gume: Koriste se za precizan rad ili velike visine dizanja. Preduvjet je ravna podloga.
Gume koje ne ostavljaju trag: Kretanje i okretanje bez crnih tragova na podlozi.

98
ZADATAK: Pretovarna i transportna mehanizacija
Izračunati tehničku normu proizvodnosti za kontejnerski viljuškar, ako je poznato sljedeće:
- normalna nosivost kontejnerskog viljuškara je 1,6 t
- koeficijent prosječnog korištenja nosivosti je 0,80
- rastojanje horizontalnog transporta je 50 m
- visina sa koje kontejnerski viljuškar zahvata kontejner jednaka je visini na koju kontejnerski
viljuškar zahvata kontejner i iznosi 1,20 m
- brzina kretanja neopterećenog viljuškara jednaka je brzini kretanja opterećnog viljuškara i
iznosi 10 m/s
- brzina spuštanja viljuški jednaka je brzini dizanja viljuški i ista je za opterećene i
neopterećene viljuške i iznosi 0,60 m/s
- koeficijent jednovremenog izvršavanja više operacija ima vrijednost 0,80
- potrebna vremena koja čine ciklus, a koja se ne dobijaju proračunom terba usvojiti
- kontejnerski viljuškar vrši zaokret za 90°

99
4. ZAKLJUČAK

Vidjeli smo tehničke izvedbe viljuškara za kontejnerski pretovar također smo vidjeli njihove
tehničke karakteristike, pa stoga sa sigurnošću možemo reći da se radi o izuzetno složenim
uređajima neophodnim za pretovar kontejnera. Njihova ekonomičnost je se pokazala kao
nezaobilazni faktor njihove zastupljenosti u ovakvim pretovarima kontejnera, to je dokaz zašto se
koriste sve složenije mašine ovih tehničkih konstrukcija. Njihova zastupljenost je prešla u pretovar
kabastih roba da su postali neizbježni i nezaobilazni uređaji kada je riječ o nekom pretovaru. Imena
su dobivali po konstrukcijskim riješenjima, po namijeni, po položaju nosivog dijela odnosno noseće
platforme, po pogonskim motorima itd... Sve vodi i upućuje na to da su to nezamjenijive radne
mašine i da posjeduju za to opravdanost bilo u tehničkom pogledu ili zastupljenosti u radu,
odnosno pretovaru koji je sve većeg obima kojem su ove mašine spremne udovoljiti. Nedvojbeno i
sa sigurnošću kažemo to su uređaji ekstremne primjene i kao takvi zaslužuju tehnička
usavršavanja, koja kao što je pokazano neće biti zapostavljena ni u skoroj a ni u dalekoj
budućnosti.

100
 Transtejneri

1.UVOD

Još od davnina čovjek je imao potrebu da sebi olakša rad. Teški poslovi koje je obavljao natjerali su
ga da izmisli alat i mehanizaciju koja će mu omogućiti lakše obavljanje poslova. Kasnije, razvojem
društva i tehnologije razvija se i mehanizacija, kao i automatizacija što je znatno utjecalo na
poboljšanje i olakšanje obavljanja poslova. Čovjek je počeo obavljati složenije poslove, što je
uslovilo bolju produktivnost, kvalitet i efikasnost rada. Mehanizacija predstavlja osnov za
proizvodnju i nabavku osnovnih potreba, hrane, i drugih namirnica, kao i za izgradnju građevinskih
objekata, mostova, saobraćajnica i dr.
Portalni kontejnerski kranovi bilo da se kreću po kolosjecima ili na pneumaticima opremljeni su
fiksnim ili univerzalnim teleskopskim sprejderima. Poznati su po raznolikosti imena: od
komercijalnih imena npr. Transtainer (mašina koja se koristi za transfer kontejnera) i translift, do
funkcionalnih imena kao što je RMGs (rail Monted Gantry cranes – portalni kran na šinama) kad se
kreće po šinama, RTGs (Rubber tyred Gantry cranes – portalni kran s preumaticima) kad se kreće
na točkovima ili općenito, stacker, slagač ili stacking cranes – slagački kranovi, imajući u vidu jednu
od njihovih karakteristika, tj. Stacks – slaganje kontejnera u području za njihovo odlaganje.
Transtejneri su podizači za pretovar kontejnera koji su konstruisani da mogu teret-kontejner
podizati i prenositi na određenu distancu, gdje ga ili pretovara ili uskladištava.
Njihova primjena je značajna u lukama, željezničkim pretovarnim stanicama je značajna u lukama,
željezničkim pretovarnim stanicama, fabrikama ili fabričkim skladištima gdje se roba pakuje u
kontejnere i priprema za isporuku.

Slika 1. Transtejner

101
Zavisno od instaliranog sistema koji se koristi, transtejneri se dijele u dvije grupe:
- portalni transtejneri na šinama i
- portalni transtejneri na preumaticima.

1.1. PORTALNI TRANSTEJNERI NA ŠINAMA

Portalni transtejneri na šinama su veliki manipulacijski transtejneri, sa razmakom šina kolosijeka

od 35 m do najviše 45-50 m, ispusti mjereni od kolosijeka variraju od 4 do najviše 12 m, a neto
podizanje od ivice kolosijeka kreće se od 13,5 m (3+1 kontejner) do najviše 17,5 m (4+1 kontejner).
Koriste se za slaganje i uklanjanje kontejnera sa skladišnih površina na terminalima i za utovar i
istovar kontejnera sa drumskih i željezničkih vozila.
Ponekad (ali sve manje zbog rizika od korozije) uklanjaju kontejnere sa područja gdje su bili
smješteni uz pomoć obalnih transtejnera češće se kontejneri voze ispod njih putem samohodnih
vozila s preumaticima kojima upravljaju vozači (traktor i prikolica) ili je upravljanje automatizirano.
Ovi transtejneri nisu samo za područja skladištenje kontejnera u lučkim terminalima, nego se sve
više koriste na željezničkim terminalima i aerodromima, gdje se koriste u intermodalnom
transportu. 12
Zbog visokog nivoa zahtjevane satne produktivnosti, koja mora biti u skladu sa onom obalskih
kranova, ovi transtejneri imaju i visoku brzinu dizanja (do 40m/min pod opterećenjem i 80m*/min
bez opterećenja) i brzo kretanje trole (do 130m/min). Osim toga suprotno obalskim transtejnerima
oni obično rade na dugim kolosjecima (500 do 600 m i mnogo brže se kreću 120-130 m/min).

Slika 2. Portalni transtejner na šinama

12
www.kalmarind.com

102
1.2. PORTALNI TRANSTEJNERI NA PNEUMATICIMA

Poizvode se u raznim veličinama. To su mobilni transtejneri sposobni da slijede vođene i

predhodno utvrđene putanje, da promjene putanju i tako opsluže više od jednog skladišnog
područja. Opremljeni sa autonomnim izvorom energije ( dizel – električnim kod većih, skupljih
modela i dizel – hidrauličnim kod manjih, jeftinijih modela).

Slika 3. Portalni transtejner na pneumaticima

Pored navedene podjele transtejnera, također ih možemo podijeliti prema vrsti pogona na:
• Samohodne transtejnere i
• Transtejnere sa posebnom vučom.

1.3. SAMOHODNI TRANSTEJNERI

Samohodni transtejneri imaju vlastiti pogon za kretanje. Ovi transtejneri se sastoje iz sljedećih
sastavnih dijelova i sklopova. To su:
1. Četiri vertikalna stuba sa pneumaticima
2. Ramne konstrukcije postavljene na stubovima
3. Pogonski mehanizam za podizanje i kretanje
4. Kabina sa mehanizmima za upravljanje i signalizaciju.

103
 Slika 4. Samohodni transtejner

1.3.1. Pneumatici

Kod transtejnera pneumatici su okretni. Na taj način transtejner može savladati krivinu vrlo malog
radijusa na putu i može se zaokretati u mjestu.

1.3.2. Mehanizam

Mehanizam za podizanje sastoji se iz jednog podužnog nosača na kome su postavljene dvije

popriječne grede sa hvatačima kontejnera koje se pokreću pomoću hidrauličnih cilindara. Ovaj
sklop – podužni nosač popriječne grede sa nosačima vezane su užadima za pogonski mehanizam
na platformi transtejnera. U toku podizanja tereta cijeli sklop dodiruje stubove dizačima i imaju
ulogu neke vrste vođica. U toku pretovara transtejner nailazi nad kontejner bilo da je na vozilu ili
da je uskladišten prihvata ga, podiže i potom prevozi ili na vozilo na kojem će utovariti transtejner
ili na skladište.

1.4. TRANSTEJNER SA BOČNIM SPREJDEROM

Transtejner sa bočnim sprejderom je u principu sličan predhodnom, s tom razlikom što nakon
bočnog podizanja kontejnera na određenu visinu, pomoću hidrauličnih ruku, kontejner pomjera u
središnji dio transtejnera gdje ga utovara u postavljeno vozilo.

104
 Slika 5. Transtejner sa bočnim sprejderom

Pogon svih radnih operacija transtejnera je elektro mehanički ili elektro hidraulički. Elektro
hidraulički pogon je dosta pouzdaniji i praktičniji od elektro mehaničkog.13

1.5. TRANSTEJNERI SA POSEBNOM VUČOM

Transtejneri sa posebnom vučom razlikuju se po tome što nemaju mehanizam za samostalno

kretanje već se moraju angažovati posebna vozila za vuču transtejnera sa ili bez tereta. U tabeli
1.,prikazan je transtejner firme Dynalift iz Švedske sa osnovnim dimenzijama i nekim tehničkim
karakteristikama.14
Dimenzije DL 220 DL 240
A 6470 6470
B 3950 3950
C 2910 2910
D 3100 3100
E 4100 4100
F 7010 10040
G 255 255
H 250 205
K 1470 1470
920/ 920/
L 2026 2026
Masa kg
Qs 8400 13200
Qt 21200 31800
Qu 29600 45000

13
Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing. “PRETOVARNA I TRANSPORTNA MEHANIZACIJA”, Univerzitetska knjiga
14
Dr. Ahmić r. Abdulah, dipl.ing. “PRETOVARNA I TRANSPORTNA MEHANIZACIJA”, Univerzitetska knjiga

105
Tehničke karakteristike:
Teret (t) 10 20 30 40 50
Pritisak ulja 25 45 65 85 105
(bar)
Brzina dizanja
(m/min)
Protok ulja (l/min) 50 100 200
Brzina kretanja 1,80 3,60 7,20
(m/min)

Slika 6. Transtejner sa posebnom vučom

Časovni kapacitet transtejnera zavisi od njegovih konstrukcionih karakteristika:

• Brzine kretanja
• Transportne dužine
• Organizovanosti pretovara
Tef – ukupno efektivno radno
vrijeme,
• Obučenosti rukovaoca itd.

q – nosivost transtejnera

kv– koeficient iskorištenja

Ovaj kapacitet se proračunava iz sljedećeg odnosa:
radnog vremena

km – koeficient iskorištenja
Tef ⋅ q ⋅ k v ⋅ k m
Qh = Tc
3
(m ) nosivosti mašine

Tc – vrijeme trajanja jednog

ciklusa pretovara

106
2. ZADATAK:

Koliki je kapacitet transtejnera nosivosti 1000kg, koji vrši pretovar kontejnera u toku 8 sati,ako
znamo da prosječno jedan ciklus traje 2omin? Iskorištenje radnog vremena je 70%, a iskorištenje
nosivosti mašine 0.80.

q = 1.000
Tef = 8 h = 28.800 s
Tc = 20 m in
k m = 0.8
k v = 0.7
Tef qk v k m 1.000 ⋅ 28.800 ⋅ 0.8 ⋅ 0.7
Qh = = = 13.400
Tc 1.200

Transtejneri (TT i RL) rade uglavnom u stacionarnom položaju i kreću se po skladišnom platou kada
god je to potrebno koriste se u terminalima sa skladišnim kapacitetima između 300 000 do 1 000
000 TEU godišnje i više, te omogućavaju zadovoljavajuće iskorištenje skladišnog prostora. Tipičan
raspored je blokovno slaganje 4 do 6 u visinu i 5 do 7 u širinu.
Kao i ostale mašine i transtejneri zahtjevaju pažljivo rukovanje i održavanje.

3. ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu imala sam zadatak da obradim temu pod nazivom ''Transtejneri''.
Transtejneri predstavljaju vrstu mehanizacijskog sredstva koje se koristi za prenos tereta do
određenog područja. Postoji nekoliko vrsta transtejnera ovisno o namjeni za koju služe.
Razvoj društva i tehnologije doprinijeli su razvoju transportne i pretovarne mehanizacije, što je
olakšalo obavljanje ranije teških poslova, nabavku i proizvodnju primarnih potreba, kao i
sekundarnih, izgradju saobraćajnica, građevinskih objekata i dr.
Transtejneri kao i mnoga druga mehanizacijska sredstva imaju veliku i veoma značajnu ulogu i
predstavljaju jedna od ključnih faktora u osiguranju kvaliteta proizvoda, kao i u razvoju
savremenog društva koje je nezamislivo bez upotrebe i korištenja transportnih i pretovarnih
mehanizacijskih sredstava.

107
 Kranovi - Portalni kranovi
1. UVOD

Prve građevinske dizalice izmislili su drevni grci, a bile su pokretane od strane ljudi ili teglećih
životinja kao što su magarci. Te dizalice su korištene za izgradnju visokih građevina. Kasnije su
razvijene veće dizalice koje su mogle podizati teže terete. U Srednjem vijeku, konstruisane su lučke
dizalice za utovar, istovar i gradnju brodova – neke su bile ugrađene u kamene kule zbog dodatne
snage i stabilnosti. Prve dizalice su građene od drveta, ali sa dolaskom industrijske revolucije,
zamijenilo ga je lijevano željezo i čelik.
Stoljećima je snaga dobivana od ljudi ili životinja. Prvi „mehanički“ pogon osigurao je parni stroj,
prve parne dizalice su ušle u upotrebu u 18. Ili 19. st. i zadržale su se do kasnih godina 20 st.
Moderne dizalice obično koriste motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, elektromotore i hidraulične
sisteme koji obezbjeđuju mnogo veću sposobnost podizanja nego što je to ranije bilo moguće, iako
su ručne dizalice ostale u upotrebi gdje je korištenje energije neekonomično.
Postoji veliki broj različitih oblika dizalica- svaki oblik dizalice primjenjuje se za odgovarajuću
specifičnu upotrebu. Veličine se kreću od minijaturnih dizalica JIB, koje se koriste u radionicama,
do najveći toranjskih dizalica za izgradnju visokih zgrada. Istovremeno, mini-dizalice se koriste i za
gradnju visokih zgrada na teško dostupnim i uskim prostorima. Postoje i veće plovne dizalice, koje
se općenito koriste za izradu naftnih platformi i spašavanje potopljenih brodova.

1.1. Primjeri kranova iz Stare grčke i Starog Rima

Sl.1. Grčko-Rimski Trispatos

108
 Sl.2. Rimski Polyspatos

2. KRANOVI

Dakle, pod pojmom kranovi podrazumjevamo teške mašine namijenjene za prenos i dizanje tereta.
Bitno je napomenuti da predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenljivi su kod prenosa
sudova sa materijalom ili komadnih kabastih tereta.
Primjenjuje se za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, velikim gradilištima, lukama,
montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim
mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Prenose terete na mala rastojanja u radnom
polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće
po šinama.

Sl.3. Toranjske dizalice

109
Po obliku i funkcionalnim karakteristikama se dosta razlikuju, pa stoga možemo izdvojiti sljedeće
vrste kranova:
• mosni kranovi,
• kabel kranovi,
• derik kranovi,
• portalni kranovi.

2.1. Mosni kranovi

Što se tiče konstrukcije, mosni kranovi su slični portalnim kranovima s tim da nemaju stubove te
da imaju veći raspon. Izrađuju se u raznim varijantama, što zavisi od opterećenja i raspona od
čelične rešetkaste konstrukcije ili od čeličnih limova manje debljine. Mosni kranovi se kreću po
šinama koji se nalaze na kranskim nosačima i opslužuju cijelu halu. Ponekad, kranski nosači mogu i
da izlaze iz hale, naravno ukoliko postoje odgovarajući nosači i time povećaju domet krana.
Osnovne vrste mosnih kranova su:
1. jednogredni mosni kranovi,
2. dvogredni mosni kranovi i
3. viseći mosni kranovi.

Sastavni dijelovi mosnog krana su:

• noseća greda,
• čeoni nosači,
• pogonski točkovi,
• horizontalne rešetke,
• mehanizam za kretanje mosta,
• mehanizam za dizanje i
pomjeranje tereta,
• dodatno pojačanje,
• kabina za upravljanje.

Sl.4. Mosni kran

Prednost mosnih kranova:

• maksimalno iskorištenje radnog vremena u fabrici, jer nije potrban prostor za prolaz vozila
koja se kreću po toj prostoriji.

Nedostatak mosnih kranova:

• potrebno prisustvo vozila za unošenje i iznošenje tereta,
• staze na stubovima za rad na otvorenom što je ponekad neekonomično.

110
2.2. Kabel kranovi

Kabel kranovi su mašine koje prenose teret na veće udaljenosti kako u horizontalnom tako i u
vertikalnom pravcu. Ovi kranovi posjeduju veliku nosivost sa velikim rasponima, te velikim
brzinama kretanja čekrka. Iz ovih razloga, kabl kranovi omogućavaju ostvarivanje velikih učinaka.
Primjena Kabl kranova je isplativa samo kod izvođenja velikih radova, obično ne manjih od 100.000
m3, ili u slučajevima kada se ne mogu primijeniti druga sredstva za prenos i dizanje (rad u
klisurama i slično).

Kabl kranovi se sastoje od dva tornja između kojih je razapeto noseće uže, po kojem se kreće
čekrk (mačka), koji nosi teret. U većini slučajeva jedan od tornjeva posjeduje pogonske uređaje,
dok se na drugom nalaze uređaji za zatezanje nosećeg užeta.

Postavljanje kabl kranova zahtijeva izvršenje obimnih radova u tlu kao, znatnijih betonskih radova
na izradi staza i duži period za montažu i probni pogon (dva do šest meseci) što jer razlog njihove
isplativosti u slučaju obimnih radova.

Kabel kranovi su specifična postrojenja i upotreba im je ograničena pri izgradnji velikih objekata,
nasutih brana, betonskih brana, velikih mostova itd.

Sl.5. Kabel kranovi

Pri radu sa kabel kranovima, jako je bitna signalizacija. Kod savremenih konstrukcija u upotrebi je
automatsko vođenje i kontrola rada krana i sve važne operacije prate se preko monitora i po
magli, nevremenu i noću.
Kao nedostatak ovih kranova možemo smatrati visoku nabavnu cijenu, tako da se često biraju
kada se ne mogu upotrijebiti druga transportna sredstva.
Prednost je praktična i dosta jeftina kontrola preko radio uređaja.

Zbog visoke cijene kabel krana ostali kapaciteti i organizacija posla se moraju uskladiti, te kran
dobro iskoristiti.

111
2.3. Derrick kranovi

Derrick kranovi su konstrukcije namjenjene za radove u uslovima u kojima druge vrste kranova i
radnih mašina ne mogu postići određeni radni učinak ili njihove tehničko - tehnološke
performanse nisu na visini zadatka.
To su mašine za prenos i podizanje materijala koje se koriste kod montaže mostova, betonskih
brana, čeličnih hala i sl.

Sastavni dijelovi derrick krana su:

1. stub krana,
2. katarka krana,
3. kraci krana,
4. mehanizam za okretanje,
5. užad krana,
6. pogonski mehanizam

Sl.6. Derrick kran

Primjena Derrick kranova je bazirana na industriskoj proizvodnji, prvenstveno u rudarstvu,

brodogradnji, pomorskom i riječnom pretovaru i sl.
Veliku primjenu nalaze u rudarskim oknima koja su teško pristupna i kod kojih konvencionalni
kranovi ne mogu iskoristiti sav svoj kapacitet, ili kad je potrebna neka složenija radnja koja
uključuje dva ili više Derrick kranova da rade na istom mjestu.

Tehničke performanse:
• nosivost Derrick kranova lako dostiže 50 t.
• domet je u zavisnosti od dužine katarke i može doći do 80 m.
• brzine kretanja su sljedeće:
- dizanje tereta od 0,5 do 1,0 m/s;
- broj obrtaja stuba od 0,4 do 0,7 o/min.

Prednosti derik kranova su sljedeće:

• relativno mala nabavna cijena,
• primjena kod betonskih lučnih i kupolnih betonskih brana, kod kojih se često ugrađuju
relativno male količine betona,
• uspješno dostižu relativno velike visine sa zadovoljavajućim radijusom djelovanja,
• postižu kratke rokove izgradnje, čemu doprinosi brza montaža krana i njegova dovoljna
nosivost, lahko se montira i demontira i primjenjiv je više puta.

112
3. PORTALNI KRANOVI

113
Portalni kranovi sastoje se od rama (portala) koji može biti fiksiran ili, što je mnogo češći slučaj,
montiran na kolosijeku. Konstrukcija rama sastoji se od dva stuba i grede. Izrađena je od čelika, i
može biti punog profila ili rešetkasta, odnosno čelične rešetkaste konstrukcije ili od pune limene
konstrukcije. Na gredi se nalazi čekrk ( motorni vitao-mačka) kojim se izvodi manipulacija teretom.
Na njega se namotava uže opremljeno sa kukom i tako podiže teret na određenu visinu.
Pokretanjem mačke prenosi se na mjesto upravno na stazu po kojoj se kran kreće. Kretanjem
krana po kranskoj stazi omogućeno je pomjeranje tereta i u pravcu kranske staze. Sopstvena masa
ovih kranova se kreće u granicama od 5 do 45 tona.

Sl.7. Portalni kranovi

Rukovanje kranom se izvodi električnim komandama iz kabine koja se nalazi ispod grede rama.
Pogon za kretanje krana po stazi je dvojak, sa jednog mjesta preko pogonskih osovina i zubčanika,
ili preko instaliranih pogonskih motora na obje strane krana i sinhronizovanim upuštanjem i radom
motora vrši se pokretanje krana po stazi. Ovaj način pogona zastupljen je kod novijih portalnih
kranova.

Portalni kran pokriva stazu po kojoj se kreće. Operacije koje on izvodi svode se na utovar, prenos i
istovar u granicama dužine staze.

114
 Sl.8. Dispozicija portalnog krana

Proračun učinka portalnih kranova vrši se prema opštoj formuli za mašine za prenos i dizanje.
Ključni problem je određivanje trajanja vremena jednog ciklusa i procjena vrijednosti koeficijenata
Kp i Kv. Jedan ciklus rada sastoji se od operacija utovara, transporta u granicama staze, istovara i
povratka do mjesta utovara.
Transport obuhvata kretanje krana po kolosijeku, kretanje mačke po gredi i podizanje, odnosno
spuštanje tereta. Pri određivanju trajanja ciklusa, mogu se koristiti sljedeći podaci o brzinama:

Operacija Brzina (m/min)

Kretanje krana po kolosijeku 30-35

Kretanje mačke po gredi 35

Dizanje tereta 7 - 10

Vrijednosti koeficijenta Kv kreće se od 0,1 - 0,5, a vrijednosti koeficijenta Kp od 0,3 - 0,9

3.1. Podjela portalnih kranova

Zavisno od instaliranog sistema koji se koristi, ovi kranovi se dijele u dvije grupe:
1. portalni kranovi na šinama
2. portalni kranovi na pneumaticima

115
3.1.1. Portalni kranovi na šinama

Portalni kranovi na šinama su veliki manipulacijski kranovi, sa razmakom šina kolosjeka od 35 m do

najviše 45-50 m, ispusti mjereni od kolosjeka variraju od 4 do najviše 12 m, a neto podizanje od
ivice kolosijeka kreće se od 13,5 m (3 + 1 kontejner) do najviše 17,5 m (4 + 1 kontejner).

Koriste se za slaganje i uklanjanje kontejnera sa skladišni površina na terminalima i za utovar i

istovar kontejnera sa drumskih i željezničkih vozila. Ponekad (ali sve manje zbog rizika od korozije)
uklanjaju kontejnere sa područja gdje su bili smješteni uz pomoć obalnih kranova; češće se
kontejneri voze ispod njih putem samohodnih vozila s pneumaticima kojima upravljaju vozači
(traktor i prikolice) ili je upravljanje automatizirano (Automatic Guided-AGVs).

Ovi kranovi nisu samo za područja skladištenja kontejnera u lučkim terminalima, nego se više
koriste na željezničkim terminalima i aerodromima, gdje se koriste u intermodalnom transportu.

Zbog viskog nivoa zahtjevane satne produktivnosti, koja mora biti u skladu sa onom obalskih
kranova, ovi kranovi imaju i visoku brzinu dizanja (do 40 m/min pod opterećenjem i 80 m/min bez
opterećenja) i brzo kretenje trole ( do 130 m/min).
Osim toga, suprotno obalskim kranovima, oni obično rade na dugim kolosjecima (do 500-600 m) i
mnogo brže se kreću (brzinom do 120-130 m/min).

Sl.9. Portalni kran na šinama

3.1.2. Portalni kranovi na pneumaticima

Portalni kranovi na pneumaticima proizvode se u raznim veličinama. To su mobilni kranovi

sposobni da slijede vođenje i prethodno utvrđene putanje, da promjene putanju i tako opsluže
više od jednog skladišnog područja. Opremljeni su autonomnim izvorom energije (dizel-električnim
kod većih, skupljih modela i dizel-hidrauličnim kod manjih, jeftinijih modela). Postoje i portalne

116
dizalice koje se same podižu nosivosti od 5 do 50 tona. Poseban tip portalnih dizalica je
samopokretni PD 110 sa pneumatskim točkovima i nosivošću od 11 tona.

Sl.10. Portalni kran na pneumaticima

U grupu portalnih kranova spadaju i:

• Kontejnerski portalni kranovi koji su najčesće u primjeni za istovar brodova u lučkim
pristaništima.
• Višestepeni utovarivači, koji se prvenstveno koriste za složive tovarne jedinice. Oni su u
mogućnosti manipulirati složivim transportnim jedinicama, jedinice intermodalnog
transporta različitih dimenzija koji se moraju smjestiti jedna do druge, u grupi ili odvojeno,
što omogućava optimalno korištenje prostora, iako zahtijeva više manipulaciskih operacija
za jedan kontejner.
• Mali portalni kranovi nosivosti su do 2t, raspon do 7m, visina do 5 m, sa elektro pogonom
su ili manuelnim podizanjem, manuelno pokretanje ili pomicanje guranjem.

117
3.1.3. Kontejnerski portalni kranovi

Sl.11. Kontejnerski portalni kran

Ovi kranovi se najčesće primjenjuju za istovar brodova u lučkim pristaništima.

Brzine kretanja krana su sljedeće:
- kretanje po stazi (kolosjeku) krana……………..od 27 do 34 m/min.
- kretanje mačka po mosnoj gredi…………………….30 “
- dizanje tereta…………………………………od 7,5 do 8,0“

Mase kranova kreću se od 32 do 45 tona , a snaga pogonskih motora od 25 do 67 kW.

Napajanje elektromotora energijom vrši se preko klizača. Klizači su ugrađeni na konstrukciji krana
koji kližu po kontaktnim vodovima ili šinama. Nešto noviji kranovi mogu dizati od 5 do 2 x 175
tona. Oni se izrađuju od pune čelične konstrukcije. Mogu biti različitih dimenzija, visine do 40 m i
raspona stubova (dužine mosne grede) krana do 25 m.

3.1.4. Višestepeni utovarivači

Sl.12. Višestepeni utovarivač

118
Višestepeni utovarivači se prvenstveno koriste za složive tovarne jedinice. Ako se koriste portalni
kranovi koji su u mogućnosti manipulirati složivim transportnim jedinicama, jedinice
intermodalnog transporta različitih dimenzija moraju se smjestiti jedna do druge, u grupi ili
odvojeno, što omogućava optimalno korištenje prostora, iako zahtijeva više manipulaciskih
operacija za jedan kontejner.

Teoretski, 10 m2/TEU zemljišta može biti uzeto u prosjeku sa 4 visine slaganja; praktično,
prosječna visina je niža ( npr., 3,3 LU/slog ), iako može biti i više za prazne kontejnere.

3.1.5. Mali portalni kranovi

Sl. 13. Mali portalni kran

Mali portalni kranovi nosivosti su do 2 t, raspon do 7 m, visina do 5 m, sa elektro pogonom su ili

manuelnim podizanjem, manuelno pokretanje ili pomicanje guranjem. Kod manjih potralnih
kranova, rukovanje se izvodi preko kontrolnog uređaja koji visi na kablu sa grede.

4. ZAKLJUČAK

Kroz historiju, ljudi su tražili razna pomoćna sredstva koja su im pomagala u poslovima koji su im
se nametali i daljim razvojem čovječanstva, nastojalo se što više usavršiti tehnologije naslijeđene
od prethodnih generacija. Tako je izum krana predstavio prekretnicu u razvoju građevinarstva,
transporta i mnogih drugih disciplina.
Kranovi su mašine za podizanje, spuštanje i horizontalno pomijeranje tereta, generalno opremljen
čekrkom, žičanim užadima ili lancim i koturima.
On koristi jedan ili više jednostavnih strojeva i tako stvara mehaničku prednost iznad ljudskih
sposobnosti.
Kroz ovaj seminarski rad možemo općenito zaključiti da su kranovi, kako portalni tako i ostali,
danas nezamjenjiv element tehnologije koji se primjenjuju u transportu-za utovar i istovar tereta,
u građevinarstvu-za premiještanje materijala, te u prerađivačkoj industriji-za montažu teške
opreme.

119
 Mosni kranovi

1. Uvod

Kranovi su teške mašine koje služe za podizanje i lokalno prenošenje tereta. Primjenjuju se za
podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, montažnim halama, majdanima ukrasnog
kamena, velikim gradilištima, lukama, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima
gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta.
Po obliku i funkcionalnim karakteristikama su dosta različiti, a izdvajaju se slijedeće konstrukcije
kranova:
- portalni kranovi
- mosni kranovi
- kabel kranovi
- Derik kranovi

2. Glavne karakteristike mosnih kranova

Mosni kranovi koriste se pri manipulaciji najrazličitijim vrstama tereta u proizvodnim halama,
radionicama, skladišnim prostorima, energetskim objektima, valjaonicama, ljevaonicama, kod
obavljanja tehnoloških procesa, montaže ili demontaže opreme i sl.

Glavne karakteristike mosnih kranova su:

- za razliku od drugih konstrukcija kranova, mosni kranovi nemaju nosećih stubova, već se
kreću po kranskim nosačima ili kranskim stazama
- imaju veći raspon od portalnih kranova
- izrađuju se u raznim varijantama zavisno od opterećenja i raspona od čelične rešetkaste
konstrukcije ili od čeličnih limova manje debljine
- da bi mosni kran radio na otvorenom moraju se izgraditi staze na stubovima što je često
neekonomično
- omogućuju maksimalno iskorištenje radnog prostora u fabrici, radionici ili skladištu, jer nije
potrebno obezbjeđivanje prostora za prolaz (npr. vozila koja se kreću po površini
prostorije)
- nedostatak je u tome što postoji potreba prisustva vozila za unošenje i iznošenje tereta

120
3. Način rada mosnih kranova

Najčešći način sistema rada konstrukcije mosnih kranova se sastoji od jednog mosnog krana sa
kretanjem mehanizma za dizanje po donjem dijelu rešetkaste mosne konstrukcije, a gornji dio
konstrukcije služi kao pojačanje mosne grede nosača.
Osnovni dijelovi mosnog krana su:
- noseća greda
- čeoni nosači
- pogonski točkovi
- horizontalne rešetke
- mehanizam za kretanje mosta
- mehanizam za dizanje i pomjeranje tereta
- dodatno pojačanje
- kabina za upravljanje

Slika 1.: Shematski prikaz mosnog krana

(Qc – konstrukcija mosnog krana, Qh – čekrk mosnog krana)
Teret se preko kuke na užetu veže za mehanizam za dizanje tereta, koji po uključivanju motora,
preko reduktora i elastične spojnice teret podiže do potrebne visine, a potom ga pomjera duž
noseće grede lijevo ili desno prema kranskim stazama. Nakon dizanja na potrebnu visinu o
popriječnog pomjeranja, uključuje se pogonski mehanizam za kretanje mosta po kranskim stazama
i teret se doprema duž prostorije odnosno kranske staze na određeno mjesto. Na mehanizmu za
podizanje tereta ugrađena je kočnica sa elektromagnetnim deblokiranjem. Elektromotor je sa
pogonskim vratilom vezan elastičnom spojnicom.

Slika 2.: Čekrk mosnog krana

121
 Slika 3.: Obješeni mosni kran

Slika 4.: Mosna dizalica na nosaču kranske staze

4. Vrste mosnih kranova

Ovisno o potrebnoj nosivosti, mogućnosti ugradnje i rasponu mosne kranove dijelimo na:
jednogredne, dvogredne ili viseće mosne kranove. Sve radne kretnje kranova mogu biti na
elektromotorni pogon (jednobrzinske ili višebrzinske), na ručni, lančani ili pneumatski pogon.
Kranovima se može upravljati putem ovjesnog upravljačkog tipkala koje visi s dizalice ili bežičnim
putem pomoću radio daljinskog upravljača. Ugradnjom frekventnih pretvarača moguće je ostvariti
finu regulaciju brzine svih pogona. Time se uklanjaju udari prilikom pokretanja, smanjuje trošenje
kočnica te pogon postaje znatno tiši.

Brzine kretanja radnih sklopova krana su:

- dizanje tereta (20-25 m/min)

- kretanje podiznog mehanizma (20-40 m/min)
- kretanje mosta (40-100 m/min)

Pri podizanju tereta zabranjuje se kretanje neposredno ispod tereta koji se prenosi kranom.

122
4.1. Jednogredni mosni kranovi

Jednogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 40t i rasponima do 25 metara.

Slika 5.: Jednogredni mosni kran dimenzije 10,2m i nosivosti 5t

4.2. Dvogredni mosni kranovi

Dvogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 80t i rasponima do 30m.

Slika 6.: Dvogredni mosni kran sa magnetnom gredom

dimenzije 18,825m i nosivosti 6,3t

123
4.3. Viseći mosni kranovi

Viseći mosni kranovi su standardne nosivosti do 5t i rasponima do 20m.

Slika 7.: Viseći mosni kran dimenzije 9,32m i nosivosti 3,2t

4.4. Ručni jednogredni mosni kranovi

Ručni jednogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 10t i rasponima do 16m.

Slika 8.: Jednogredni mosni kran na ručni pogon

dimenzije 11,8m i nosivosti 6,3t

124
5. Sheme i intenziteti opterećenja kod mosnih kranova

Kod mosnih kranova javljaju se određena opterećenja koja treba obuhvatiti proračunom ukoliko
nisu poduzete odgovarajuće mjere zaštite. To se prvenstveno odnosi na sudare kranova, udar
krana u graničnik i udar obješenog tereta u prepreku.
Prema tome, razlikujemo dvije vrste opterećenja mosnim kranom:
- vertikalno opterećenje mosnim kranom
- horizontalno opterećenje mosnim kranom

5.1. Vertikalno opterećenje mosnim kranom

Vertikalno opterećenje mosnim kranom je karakteristika krana i njegove nosivosti i daje se kao
specifikacija krana od strane proizvođača/isporučioca.

Maksimalno opterećenje mosnim kranom je čekrk o koji je obješen maksimalni teret u krajnjem
položaju bližem posmatranoj strani. Maksimalne sile ispod točkova krana su Qr,max, a sa Qrmax su
obilježene odgovarajuće sile na drugoj strani krana.

Slika 9.: Položaj koji rezultuje maksimalnim opterećenjem jedne strane mosnog krana (lijeve)

Minimalno opterećenje mosnim kranom je neopterećen čekrk u položaju maksimalno udaljenom

od posmatrane strane. Minimalne sile su obilježene sa Qr,min, a odgovarajuće sile na drugoj strani
krana sa Qrmin.

Slika 10.: Položaj koji rezultuje minimalnim opterećenjem jedne strane mosnog krana (lijeve)

125
5.2. Horizontalno opterećenje mosnim kranom

Unaprijed donesenim standardima, predviđa se mogućnost djelovanja dvije vrste horizontalnog

opterećenja:
- bočni udar
- sile kočenja

Horizontalna sila kočenja krana iznosi 1/7 pritiska kranskih točkova i djeluje u visini gornje ivice
kranske šine u pravcu vožnje. Horizontalna sila bočnog udara djeluje također na istoj visini, ali
upravno na pravac vožnje, a veličine je 1/10 pritiska kranskih točkova. Sile kočenja i bočnog udara
spadaju u dopunska opterećenja.

Saglasno EuroCode normama (EN 1991-3) horizontalna dejstva od mosnih kranova su klasifikovana
na slijedeći način:
- sile izazvane ubrzanjem ili usporenjem mosnog krana
- sile izazvane ubrzanjem ili usporenjem čekrka
- sile izazvane bočnim pomeranjem i rotiranjem krana (normalno na pravac kretanja)
- sile na graničnicima odgovarajuće podužnom kretanju krana
- sile na graničnicima odgovarajuće kretanju čekrka

Ukoliko nisu definisani drugačiji uslovi, ova dejstva su međusobno isključiva – smatra se da dva ili
više njih ne deluje istovremeno.

6. Zaključak

Potreba za kranovima se javila još u staroj Grčkoj. Prve konstrukcije kranova su bile pokretane
snagom čovjeka ili životinje kao što je magarac. Takvi kranovi su se koristili za konstrukciju visokih
građevina.
Vremenom, čovjek je težio za unapređenjem i ovog segmenta tehnologije, pa danas kranovi
postoje u različitim oblicima. Veličine se kreću od najmanjih „jib kranova“, koji se koriste unutar
radionica, do najvećih „toranj kranova“, koji se koriste za gradnju visokih zgrada. Vremenom, mini-
kranovi su se počeli koristiti i za gradnju visokih zgrada, kako bi se olakšala konstrukcija koja
doseže u uske prostore.
U posljednje vrijeme možemo naći i veće ploveće kranove, koje najveću primjenu imaju u izradi
naftnih platformi i izvlačenju potopljenih brodova.
Prema tome, zaključujemo da su kranovi danas neophodni za podizanje i prenos komadnih tereta
u fabrikama, montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, velikim gradilištima, lukama,
pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje
tereta.

126
 Kabel kranovi

UVOD

Kran za dizanje teških tereta je izumljen od strane drevnih Grka u kasnom 6. stoljeću prije nove
ere. Prije 515 godina prije nove ere arheološki nalazi su pokazali različite oznake na elementima
kamenih blokova grčkih hramova.

Pošto ove oznake ukazuju na upotrebu uređaja za dizanje i pošto se nalaze iznad centra gravitacije
blokova ili u parovima jednako udaljeni od centra gravitacije, proglašeni su od strane arheologa
kao pouzdan dokaz za postojanje krana.
Imamo različite konstrukcije kranova,koji se prije svega razlikuju po obliku i funkcionalnim
karakteristikama.

Pa imamo portalne kranove koji se izrađuju od čelične rešetkaste konstrukcije, ili potpune limene
konstrukcije. Karakteristika ovih kranova jesu nosivost (5 – 15 t) i brzine:
kretanja krana po stazi (27 – 34 m/min),
dizanje tereta (7,5 – 8 m/min)

Zatim mosni kranovi koji nemaju nosečih stubova i kreću se po kranskim nosaćima – kranskim
stazama. Brzina dizanja tereta je od 20 do 25 m/min.
Sljedeći tip krana je kabel kran koji ću detaljnije da analiziram u ovom sminarskom radu. Osnovna
karakteristika ovog krana je prenos velike mase tereta na male udaljenosti.
I na kraju derek kranovi su specifični po tome što su učvrščeni za tlo.

KRANOVI

Pod kranovima podrazumijevamo teške mašine namjenjene za prenos i dizanje tereta.

Predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenjivi su kod prenosa komadnih kabastih tereta
ili sudova (posuda) sa materijalom.

Prenose terete na mala rastojanja u radnom polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na
veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće po šinama.

Primjenjuju se za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, montažnim halama, majdanima

ukrasnog kamena, velikim gradilištima, lukama, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim
mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta.

Po obliku i funkcionalnim karakteristikama izdvajaju se sljedeće konstukcije kranova:

- Portalni kranovi
- Mosni kranovi
- Kabel kranovi
- Derik kranovi

127
KABEL KRANOVI

Kabel kranovi su snažna i glomazna postrojenja koja mogu prenositi velike mase tereta na veće
udaljenosti kao i podizati na veće visine, ukoliko za to postoje u prvom redu prirodni uslovi.

Primjenjuju se za transport materijala pri gradnji hidrocentrala, betona, oplate i sl., zatim na
majdanima ukrasnog kamena gdje se kamen proizvodi u velikim blokovima.

Projektuju se i grade samo u slučaju izvođenja radova većeg obima obično preko 1 000 000 m³ i
kad se usljed prirodnih prepreka ne mogu primijeniti druga tehnička rješenja za prenos i dizanje.

Imaju značajnu primjenu kod velikih javnih radova koji traju godinama kao što su: brane, mostovi
te mnoge druge injženjerske konstrukcije.

Sastoje se od dva stuba između kojih je prebačeno noseće uže po kome se kreće mehanizam za
podizanje i prenos tereta duž nosećeg užeta na željeno mjesto.

Osnovni dijelovi kabel krana

Osnovni dijelovi kabel krana mogu se identificirati kao:

stup pogonskog sklopa;

stup zateznog sklopa;

čelična užad;

kolica sa koturnicama;

pogonski uređaj;

temelji sa sidrima za stupove sklopa kabel krana

Na jednom od nosećih stubova postavljaju se mehanizmi za pokretanje, a na drugom, ukoliko su

oba pokretna, postavljaju se tegovi za zatezanje nosećeg užeta.

Vučno uže je vezano za jedan kraj mačke, drugi za pogonski bubanj, a povratno za suprotni kraj
mačke, zatim preko povratnog kotura na suprotnom stubu od pogonskog mehanizma i za povratnu
stranu pogonskog bubnja ili povratni bubanj.

Rad kabel krana se odvija tako sto nosivo uže po kome se kreću kolica na dva kotača se aktivira i
vrši kretanje tereta.

Obzirom da se radi o vrlo složenom sustavu dizanja i prijenosa tereta «na daljine», predviđena je
kvlitetna signalizacija i kontrola rada cijelog sustava.To se ostvaruje radio vezom pa čak i
televizijskim praćenjem ukoliko vizuelno nije kvalitetno realizirano.

128
Konstrukcije kabel kranova

Prema dispoziciji i konstrukciji tornjeva, kabel kran može biti sljedeće konstrukcije:

 oba tornja su nepokretna

 oba tornja su pokretna i kreću se po paralelnim stazama ili oba tornja su fiksna ali se
mogu pomjerati (naginjati) upravno na raspon krana po 15o na svaku stranu( tzv.
pendel kabl kranovi)

 jedan toranj je fiksan a drugi je radijalno pokretan

129
Shematski prikaz kabel krana

Kabel kran shematski je prikazan na slici:

► 1.-noseći stub 1
► 2.-noseći stub 2
► 3,6.-noseća užad
► 4,5.-dizanje i prenos
► 7.-kontra teg
► 8.-pogonski mehanizam
► 9.-vučno uže
► 10.-vučni doboši
► 11.-kabina za upravljanje
► 12.-dodatno uže
► 13.-temelji stubova

130
Kapacitet kabel kranova

Kapacitet kabel kranova određuje se pomoću sljedećeg odnosa:

Gdje su:
L - dužina pojedinih putanja (m)
Q - nosivost korpe ili suda (m)
v - brzina kretanja tereta (m/sec)
tm - vrijeme manevra (s)

Za projektovanje kabel kranova potrebno je poznavati koliki će biti ugib, odnosno zadane veličine
koncentrisanog opterećenja. Uzima se da je ugib jednak L/20 odnosno dvadeseti dio raspona
užeta, ili proračun po sljedećem odnosu:

gdje su :
p - masa nosećeg užeta
Q - ukupni koncentrisani teret
F - horizontalna sila u užetu

Postavljanje kabel kranova

Postavljanje kabel kranova zahtijava često obimne zemljane betonirane i montažne radove.
U slučaju da se radi o veoma velikom obimu radova može se postaviti više paralelnih kranova u
kom slučaju su specifični troškovi nešto niži pošto se koristi zajednička kranska staza.
Kod savremenih konstrukcija primjenjuje se automatsko vođenje i kontrola rada krana i sve važne
operacije prate se preko monitora i po magli,nevremenu i noću.

131
ZAKLJUČAK

Kranovi su mašine sačinjene od metalne konstrukcije,koje za služe za podizanje i lokalno

prenošenje tereta.

Kabel kranovi su snažna i glomazna postrojenja koja mogu da prenose velike mase na velike
udaljenosti kao i da podižu teret na veće visine, ukoliko za to postoje u prvom redu prirodni uslovi.
Projektuju se i grade samo u slučaju izvođenja radova većeg obima.

Opća konstrukcija ovih kranova jesu dva stuba između kojih je prebaćeno noseće uže po kome se
kreće mehanizam za podizanje i prenos tereta duž nosećeg užeta na željeno mjesto.

Također smo vidjeli gdje i kako se koriste ovi kranovi, a isto tako i da su kranovi spas za običnog
čovjeka u prenosu i podizanju tereta. Samim tim što imaju sposobnost podizanja tereta na
određene visine kao i mogučnost prenošenja masovnog tereta svrstava ih u vodeće mašine pri
gradnji visokih i velikih građevina.

132
 Derik kranovi
UVOD

Pod kranovima se podrazumijevaju teške mašine namijenjene za prenos i dizanje tereta.

Predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenjivi su kod prenosa komadnih kabastih tereta
ili sudova (posuda) sa materijalom.
Prenose terete na mala rastojanja u radnom polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na
veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće po šinama.
U konstrukciji kranova postoji niz rješenja kako u zavisnosti od njihovih osnovnih karakteristika,
tako i u odnosu na njihovu pokretljivost.
Osnovne tehničko - eksploatacione karakteristike su im brzina dizanja, okretanja i kretanja, dok
kod kranova sa voznim vidom značajnu ulogu ima i brzina kretanja vitla. Mogućnost kombinovanja
pojedinih operacija prenosa i dizanja (slivanja) operacija poboljšava te karakteristike.
Kranovi se razlikuju po svojoj konstrukciji i to:
- mosni kranovi,
- portalni kranovi,
- kabl kranovi,
- derik kranovi

DERRICK KRANOVI

133
1. Definisanje Derrick kranova

Derik kranovi su konstrukcije namijenjene za radove u uslovima u kojima druge vrste kranova i
radnih mašina ne mogu postići određeni radni učinak ili njihove tehničko tehnološke performanse
nisu na visini zadatka.
To su konstrukcije izrađene od vertikalnih stubova, učvršćenih za tlo pomoću dva kruta kraka, koji
su sa stubovima na vrhu zglobno spojeni.

2.Konstrukcija Derrick kranova

A-katarka krana B-stub krana C-kraci krana

Shematski prikaz konstrukcije Derrick krana

Derik kranovi su izrađeni od vertikalnih stubova učvršćenih za tlo pomoću dva kruta kraka, koji su
sa stubovima na vrhu zglobno spojeni. Umjesto krutih krakova jarbol može biti učvršćen i sa
čeličnim užadima od 4 do 12 strukova. Stubovi leže na ležaju i pomoću mehanizma za okretanje
mijenjaju položaj po horizontalnoj ravni. Konstrukcija manjih derik kranova može biti izrađena od
cijevnih profila, dok se derik kranovi veće nosivosti rade od čelične rešetkaste konstrukcije.

Konsrukciju derik krana čine slijedeći elementi:

Vertikalni jarbol - punog ili rešetkastog profila koji se kreće oko svoje vertikalne ose. U gornjim
tačkama, ukrućen je u vertikalni položaj sa dva kruta štapa ili čeličnim užadima (od 4 do 12
komada). Na donjem kraju, jarbol je zglobno oslonjen što mu dozvoljava okretanje.

134
Katarka - štap punog ili rešetkastog profila koji je sa jarboloom vezan u donjoj oslonačkoj tački
jarbola koja je nepokretna. Katarka može da rotira oko svoje donje tačke i time mijenja svoj ugao
prema horizontu. Na svom gornjem kraju, katarka je obješena preko koturača za vrh jarbola, čime
se mijenja nagib, a samim tim i domet derik krana. Katarka je preko svog gornjeg kraja obješena
preko koturače za vrh stuba, čime je omogućena promjena ugla nagiba, a time i domet katarke
odnosno derik krana.

Pogon preko 3 vitla - jedno služi za obaranje jarbola oko katarke, drugo za dizanje i spuštanje
katarke dok treće služi za dizanje i spuštanje tereta
Derik kran ima tri odvojena pogona od kojih je svaki zadužen za određeni posao.
Stub krana je zadužen za okretanje lijevo-desno. Zavisno od konstrukcije neki kranovi mogu pokriti
krug od 360 stepeni.
Katarka je zadužena za podešavanje dometa krana.
Treći mehanizam ide preko stuba i katarke i on pokreće nosiva uzad koja dižu teret.
Mogu biti stabilni ili nepokretni i nestabilni ili postavljeni na postolje koje se kreće po šinama.

1.- stub krana,

2.- katarka krana,
3.- kraci krana,
4.- mehanizam za okretanje
5.- užad krana,
6.- pogonski mehanizam

Kod derik kranova važan sastavni dio je signalizacija. Ovi kranovi mogu se djelimično
automatizirati.
Za kranove malih dimenzija stub i dohvatnik mogu biti izvedeni i od oble drvene građe. Ako su
srednjih dimenzija, onda se ovi dijelovi mogu izvoditi od čelične cijevne konstrukcije, dok kod
velikih konstrukcija je rešetka od čeličnih profila. Pogon za sva kretanja na kranu vrši se pomoću tri
bubnja za namotavanje odgovarajućih užadi.

135
3. Tehničke performanse:

Nosivost im se kreće i do 50 t. Na slici 1. šematski je prikazan stabilni derik kran sa krutim

zategama
Domet je u zavisnosti od duzine katarke i moze doci do 80 m.
Pokrivaju dio kružne osnove u zavisnosti od ukrućenja stuba i to od 280º i u rijeđem slučaju i 360º.
Obračun učinka derik krana vrši se rasčlanjivanjem procesa na operacije zahvatanja tereta,
kretanja u tri dimenzije, istovara i manipulacije pri utovaru i istovaru (uključujući i sačekivanje kod
utovara).
Brzine kretanja su sljedeće:
-dizanje tereta od 0,5 do 1,0 m/s
-broj obrataja stuba (jarbola) od 0,4 do 0,7 o/min

Na slici 1. šematski je prikazan stabilni derik kran sa krutim zategama. Sastoji se od dohvatnika
(strijele) A i stuba B koji se zajedno sa dohvatnikom može zakretati oko vertikalne ose. Stub je
poduprt sa dvije krute zatege. Ugao nagiba dohvatnika mijenja se pomoću koturače E, a okretanje
dizalice užetom savijenim oko točka C koji je pričvršćen na stub B (ugao okretanja je 250º).

Na slici pod 1 d) prikazana je skica Derrick krana kod kog je stub ankerovan čeličnim užadima (4 do
12). Ova konstrukcija ima prednost jer omogućava okretanje dohvatnika za 360º, ali joj je
nedostatak što se zatege (užad) vežu za fundamente daleko od stuba.

4. Primjena Derrick kranova

Primjena Derrick kranova je bazirana na industrijskoj proizvodnji, prvenstveno u rudarstvu,

brodogradnji, pomorskom i riječnom pretovaru i sl.

136
Derrick kranovi se najčešće upotrebljavaju kod izvođenja montažnih i građevinskih radova i to
posebno kod izgradnje betonskih brana u strmim i stjenovitim dolinama i klancima.
Uspješno se mogu primijeniti kod montaže mostova ili čeličnih hala odnosno montažne gradnje sa
pretfabrikovanim elementima. U ovim slučajevima, kranovi se postavljaju na postolje koje se kreće
po kolosjeku. Katarka je izlomljena i izrađuje se od pune limene konstrukcije kao i ukrućenja.
Lahko se montiraju i demontiraju, a imaju i veliko radno polje.
Veliku primjenu nalaze u rudarskim oknima koja su teško pristupna i kod kojih konvencionalni
kranovi ne mogu iskoristiti sav svoj kapacitet, ili kad je potrebna neka složenija radnja koja
uključuje dva ili više Derrick kranova da rade na istom mjestu.
Primjena Derrick kranova zastupljena je u Americi, a u Evropi najviše se koriste u Italiji za izgradnju
betonskih brana u strmim stjenovitim dolinama i klancima.
Derrick kranovi se često primjenjuju na majdanima za premještanje i utovar velikih kamenih
blokova, naročito iz dubinskih dijelova majdana, gdje se uključuju po dva i više kranova za
podizanje od jednog do drugog krana.

Na slici 2. predstavljena je pozicija dva Derrick krana za pretovar blokova kamena

Slika 2. Dispozicija dva Derrick krana u tandemu

Kapacitet Derrick kranova određuje se analogno određivanju kapaciteta kabel kranova.

3600 (t/h ili m³ /h)

Qh = q ⋅ kv ⋅ k p
Tc
L
Tc = ∑ + tm (sec)
v
Gdje su:
kv – koeficijent iskorištenja radnog vremena
kp – koeficijent iskorištenja nosivosti mašine
Tc – vrijeme trajanja ciklusa
L – dužina pojedinih putanja (m)
q – nosivost krana
v – brzina kretanja rereta (m/sec)
tm – vrijeme manevra (utovar, ubrzanje, usporenje, istovar (sec)

137
5. Prednosti Derrick kranova:

Relativno mala nabavna cijena,

Uspješno dostižu velike visine sa zadovoljavajućim radijusom djelovanja,

Postižu kratke rokove izgradnje, što je posljedica brze montaže krana i njegova dovoljna
nosivost, lahko se montira i demontira i primjenjiv je više puta,

Veoma su ekonomični,

Primjena kod betonskih lučnih i kupolnih betonskih brana, kod kojih se često ugrađuju
relativno male količine betona,

Uspješno se primjenjuju i kod montaže mostova, montaže hala od čelične konstrukcije, kao
i kod fabričkih betonskih elemenata

Dimenzije i neke radne karakteristike Derrick kranova kranova date su u tablici:

Dimenzije u m
A B C D 15s D60st E
12 11 8 3,0 10,5 8 225
16 15,5 11 4,0 14,0 11 406
20 21,0 15 5,0 17,5 15 641
25 22,0 16 6,5 21,5 16 981
30 23,0 16 7,5 25,0 16 1430
35 25,0 18 9,0 30,0 18 193
40 28,0 20 10,5 35,0 20 2527
45 35,5 25 12,5 40,0 25 3184

Slijedi nekoliko slika na kojima je prikazana primjena Derrick kranova:

138
139
140
ZAKLJUČAK

Derrick kranovi imaju veoma široko polje djelovanja i na njemu su zaista korisni, praktični,
funkcionalni i ekonomični.
Neovisno o vremenskim prilikama i prilikama na terenu, Derrick kranovi uvijek pružaju najbolje
rješenje za prijenos tereta sa jednog mjesta na drugo.
Derrick kranovi su nezamjenjivi u svojoj funkciji i kao i svi ostali kranovi neophodni u izgradnji
mostova, hala i mnogih drugih konstrukcija koje svakodnevno zahtijevaju primjenu kranova za
prenos velikih tereta za što nijedna druga vrsta pomagala ne može dati zadovoljavajuća rješenja
kao što to postižu upravo Derrick kranovi.

141
 Toranjske dizalice

UVOD

Osnovna konstrukciona karakteristika ovih dizalica što imaju ugrađen mehanizam za okretanje
nosećeg dijela koji pravi kružnu putanju opisujući krugove zavisno od položaja tereta na nosećem
dijelu dizalice. Pored ovog snabdjevene su i mehanizmom za podizanje i pomjeranje tereta po
nosećem dijelu dizalice.
Primjenjuju se na velikim gradilištima objekata visokogradnje, mogu poslužiti na pretovarnim
željezničkim stanicama, lukama i u slične svrhe.
Razlikujemo sljedeće konstrukcije ovih dizalica, koje se najčešće primjenjuju u praksi, to su:
-stubne ili toranjske dizalice
-portalne ili okretne dizalice
-plovne okretne dizalice.
Ja ću u svom seminarskom radu pisati o toranjskim dizalicama, njihovoj primjeni, podjeli i načinu
korištenja. Nadam se da ću uspjeti da dovoljno istražim ovu temu i da naučim korisne stvari o
toranjskim dizalicama.

KAREKTERISTIKE TORANJSKIH DIZALICA

Posljednjih trideset godina ove dizalice su u sve široj primjeni. Učinile su značajnu racionalizaciju i
humanizaciju rada u visokogradnji naročito kod prenosa kabastih tereta, sitnijih materijala i
betona. U posljednje vrijeme znatno im konkurišu pumpe za beton, naravno samo kod prenosa
betona.
U konstrukcionom obliku postoji niz rješenja kako u pogledu osnovnih karakteristika dizalica, tako i
u popgledu njihove pokretljivosti.
Osnovne tehničke karakteristike ovih dizalica su :
-konstrukcija kraka dizalice ili ruke može biti pokretna po vertikalnoj ravni i često je zovu igla, kao i
horizontalna po kojoj se kreće mehanizam za pokretanje mačka.
-položaj obrtnog dijela dizalice je kod ležišta manjih dizalica na dnu, dok je kod većih dizalica u
gornjem dijelu i okreće se zajedno sa krakom.
-komandna kabina najčešće je smještena ispod kraka dizalice i okreće se zajedno sa dizalicom tako
postižući dobar pregled rada dizalice. Ima dizalica sa daljinskim prenosom komandi upravljanja,
što je vrlo povoljno kod montažih radova.
-konstrukcije postolja su dosta različite, postoje stacionarne i pokretne dizalice i to, na
gusjenicama, na kolosijeku i na pneumaticima.
-tehničko-eksploatacione karakteristike dizalica su:brzina dizanja tereta, brzina okretanja i brzina
kretanja.

142
Kod dizalica sa mačkom značajna je i brzina kretanja mačke. Brzine se mjere u m/mm.
Postoji mogućnost kombinovanja pojedinih operacija prenosa i podizanja materijala, to je
tzv.slivanje operacija.
Pokretne toranjske dizalice najčešće se postavljaju na kolosijek, rjeđe na portalnu stazu i to samo
za teške konstrukcije dizalica. Međusobno rastojanje šina kolosijeka u zavisnosti je od mase
dizalice, za nešto manje dizalice ono je oko 3.5 m ,a za teže, nosivosti oko 3MNm, i do 8 m
rastojanja. Pri postavljanju kolosijeka treba voditi računa o nosivosti tla i da se šine kolosijeka po
potrebi ankerišu.Pomjeranje dizalice po kolosijeku je lokalno,po radilištu i ograničenog radijusa.
Od posebnog značaja je brzo prebacivanje toranjskih dozalica sa gradilišta na gradilište, te se u tu
svrhu na dizalice postavljaju osovine sa pneumaticima, tako da dizalica položena na tlo im aoblik
poluprikolice, i naslonjena prednji, dijelom na kamion, može se prevoziti i na druga gradilišta
brzinom oko 30 km/h.
Kako je radni sat dizalice dosta skup i značajan to se posvećuje pažnja izradi brzomontažnih
dizalica,od kojih su značajna dva načina montaže dizalica i to :
-montaža toranjskih dizalica klizanjem i
-montaža toranjskih dizalica teleskopskim izvlačenjem.
Lakše dizalice prevoze se kompletne , a na gradilištu se pomoću autodizalica ili specijalnog vitla
podižu i nakon postavljanja prvog balansnog tereta montiraju i podižu u visinu. Dizalice veće mase
transportuju se u segmentima i tako se montiraju produžuju.
Francuska firma Poten razvila je ove dizalice se klizajućim produživanjem. Za početnu montažu
potrebna je autodizalica, dok ostale operacije oko montaže i podizanja segmenata dizalice vrši
samostalno pomoću vlastitih uređaja za podizanje. Toranjske dizalice novije konstrukcije izrađuju
se tako da se nakon uspravljanja i postavljanja prvog dijela dizalice u njega uvlači sljedeći segment.
Uvučeni dio se pomoću posebnih uređaja zajedno sa krakovima dizalice podiže, i nakon dostizanja
potrebne visine učvršćuje se za prethodni segment pomoću dvodjelne spojne uvlake. Sljedeća
operacija identična je pethodnoj. Kako se produživanje dizalice vrši izvlačenjem unutrašnjih
segmenata uobičajen je naziv za ove dizalice i „teleskopske toranjske dizalice“.

143
Ove dizalice mogu dostići visinu i do 45 m, a nosivost im je do 85 tm. Imaju jednu ili dvije mačke i
često se pri gradnji višespratnih zgrada montiraju u prostor prerdviđen za lift. Zahvaljujući velikom
dometu mogu pokriti cijelu radnu površinu odnosno osnovu cijelog građevinskog objekta. U ovom
slučaju mora se voditi računa o prenošenju horizontalnih sila na konstrukciju građevinskog
objekta.

Rad sa ovim dizalicama je ekonomičan ukoliko su potreba za prenošenjem veće od 1000 m3. Jedna
dizalica može u toku zidarskih radova da posluži 25 zidara ako zidaju opekom,a ako zidaju
blokovima tada može poslužiti 16 zidara.

Toranjske dizalice ne rade samo na jednoličnoj dopremi, one u pravom smislu riječi služe za
unutrašnji transport na gradilištu, dopremaju armaturu,oplatu, stolariju i ostale materijale
potrebne za ugradnju.

Brzine kretanja toranjskih dizalica:

-dizanje tereta.............................................20 do 70 m/min
-okretanje tornja i kraka ............................0.7 do 1.2 o/min
-brzina kretanja po kolosijeku...................20 do 40 m/min.

Toranjske dizalice – osnovna podjela

• prema koncepcij i dizanja i konstrukciji dijelova

– toranjske dizalice s vodoravnom (ili blago kosom) granom

• urenaj (sklop) za dizanje i prijenos tereta ("mačka“) kreće se
po grani
• cjelokupni uspravni toranj okreće se (pri dnu) na postolju
• dizalice male do srednje nosivosti i dohvata

– toranjske dizalice sa kosom (okretnom) strijelom

• sklop za dizanje i prijenos tereta je na v rhu (“špici”) strijele
• ili se cjelokupni toranj se okreće na postolju
• ili se okreće gornj i dio (s kosom strijelom) na tornju
• dizalice male, srednje te velike nosivosti i dohvata

– toranjske dizalice s okretnom vodoravnom granom

• urenaj (sklop) za dizanje i prijenos tereta ("mačka“) kreće se
po vodoravnoj grani
• toranj se ne okreće na postolju
• dizalice srednje do velike nosivosti i dohvata

144
toranjsake dizalice s
vodoravnom (ili blago
kosom) granom

toranjske dizalice sa kosom

(okretnom) strijelom

toranjske dizalice s
okretnom vodoravnom
granom

145
toranjske dizalice s toranjska dizalica sa kosom
vodoravnom (ali i (uspravno okretnom) strijelom i
vodoravno) okretnom okretnim tornjem
granom

Toranjske dizalice male nosivosti ili male toranjske dizalice slijedećih su obilježja:
– dohvat 15 m do 25 m
– visina dizanja 20 m do 30 m
– nosivi moment do 30 tm
– nosivost do 2 t (tona[1])

Toranjske dizalice srednje nosivosti ili srednje toranjske dizalice slijedećih su obilježja:
– dohvat 20 m do 45 m
– visina dizanja 30 m do 50 m
– nosivi moment do 60 tm
– nosivost od 3 t do 5 t

Toranjske dizalice velike nosivosti ili velike toranjske dizalice slijedećih su obilježja:
– dohvat veći do 50 m
– visina dizanja veća od 50 m
– nosivi moment veći od 100 tm
– nosivost veće od 5 t

146
POVOLJNA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA I LOGISTIČKA OBILJEŽJA TORANJSKIH DIZALICA SA KOSOM
STRIJELOM
– jednostavna konstrukcija,
– moguć prijenos (prijevoz) dizalice u većim cjelinama,
– nisko položeno težište
• balast i vitla se nalaze u dolje na postolju) koje daje dizalici veću stabilnost
– lakše održavanje navedenih nisko smještenih strojnoh sklopova
– visina dohvata iznad vrha tornja,
– prilagodljiva za rad u skučenim prostorima oko granevina,

NEPOVOLJNA OBILJEŽJA I NEDOSTACI

– vodoravno premještanje tereta vezano uz uspravno okretanje strijele,
– potrebna veća snaga motora kod vitala za užad,
– smanjena točnost namještanja tereta,
– nemogućnost neposrednog (“bliskog”) položaja terta uz toranj
– ograničena visina dizanja
– kod višeg dizanja smanjeno opažanje tereta od strane dizaličara,
• manja sigurnost u rukovanju teretom,
• manji učinak od dizalice sa vodoravnom granom.

Prednosti toranjskih dizalica sa vodoravnom granom u odnosu na toranjske dizalice sa kosom

strijelom u tehničko-tehnološkom i logističkom smislu -
– vodoravno kretanje tereta nije vezano uz okretanje grane
– potrebna manja snaga motora vitala za užad
– veća točnost u namještanju tereta
– može stajati bliže ili se vezati uz granevinu
– zbog prije navedenog primjenjiva je za jako visoke granevine
– kod visokog dizanja i položaja bolje opažanje tereta od strane
dizaličara
– veća sigurnost u rukovanju tertom
– veći učinak do 30% od dizalice sa kosom granom
a nedostaci -
– složena konstrukcija
– visina dohvata ispod vodoravne grane
– otežan rad u skučenim prostorima oko viših granevina

147
 DALJNJA PODJELA TORANJSKIH DIZALICA
Toranjske dizalice – daljnja podjela:
– u smislu konstrukcije tornja -
• toranjske dizalice s krutim (nepromjenjivim)
tornjem
– toranj u obliku prostorne rešetke
• toranjske dizalice s teleskopskim (provlačnim)
tornjem
• toranjske dizalice s preklopnim tornjem
– toranj u obliku prostorne rešetke
• složene toranjske dizalice

toranjske dizalice s teleskopskim (provlačnim)

okretnim tornjem i s lomljivom kosom granom
(lijevo) i teleskopskom zakošenom granom (desno)

Toranjske dizalice – daljnja podjela:

• u smislu pokretljivosti i načina montaže -
– montažno/demontažne toranjske dizalice (doprema
dijelova i sklopov a uobičajenim i/ili posebnim vozilima,
montiranje drugim dizalicama)
– samomontažne toranjske dizalice (doprema sklopova
posebnim vozilima, samomontiranje bez pripomoći druge
dizalice)

148
– samomontažne polupokretne toranjske dizalice
• smještene na postolju koje se vuče drugim vozilima
– samomontažne samohodne toranjske dizalice
– samohodne i samomontažne toranjske autodizalice

Toranjske dizalice – daljnja podjela:

– pokretne (slobodno samostojeće ) toranjske dizalice
• koriste se za prijenos i dizanje tereta takoner pri kretanju
– ograničeno pokretne t.d. na postolju na tračnicama
– toranjske dizalice na samohodnom postolju
» toranjske dizalice na postolju s gusjenicama
» toranjske dizalice na postolju s kotačima = toranjske
autodizalice
– toranjske dizalice na vučenom postolju s kotačima
– nepokretne toranjske dizalice
• prilikom prijenosa i dizanja tereta se ne kreću
– samostojeće toranjske dizalice udaljene od granevine
– samostojeće toranjske dizalice vezane na granevinu
– penjajuće toranjske dizalice u okviru granevine
» smještaj unutar granevine
» smještaj na vanjskom obodu (“plaštu”) građevine

(samohodne) samomontažne toranjske autodizalice

s kosom strijelom (toranj rešetka)

149
nepokretne toranjske dizalice
prilikom prijenosa i dizanja tereta se ne kreću
•samostojeće toranjske dizalice udaljene od granevine
•samostojeće toranjske dizalice vezane na granevinu
•penjajuće toranjske dizalice u okviru (smještaj unutar) građevine

Temeljna tehničko-tehnološka i logistička obilježja (koje se mora promišljati kod) toranjskih

dizalica -
– visina dizanja (za nepokretno ili pokretno postavljenu dizalicu),
– duljina kraka ili grane, dohvat,
– nosivi moment dizalice,
– masa središnjeg balasta ovisno o visini dizanja,
– najveća nosivost (uz toranj) dizalice, nosivost dizalice na pojedinoj točci dohvata ili dijela duljine
kraka dizalice, najmanja nosivost odnosno nosivost na najvećem dohvatu dizalice,
– pokretljivost dizalice kao cjeline (razmak kotača, razmak tračnica, najmanji promjer krivine
unutarnje tračnice, masa pokretnog postolja dizalice)

Temeljna tehničko-tehnološka i logistička obilježja (koje se mora promišljati kod) toranjskih

dizalica -
– brzine -
• okretanja tornja,
• kretanja mačke (opreme za prihvat tereta),
• kretanja dizalice po tračnicama,
• dizanja tereta (ovisno o masi tereta i visini dizanja)
• savladavanje krivina
– način polaganja tračnica
• ukupni i specifični pritisak dizalice, podvozja i donjeg
postroja (pragova, betonskih ploča itd) na tlo

150
– nosivosti i slijeganja tla ispod dizalice,
– njihanje dizalice za vrijeme rada
– preglednost dizanja unutar predvinenog područja
rada dizalice i unutar granevina u tom području,
– način upravljanja dizanjem
• na tornju ili daljinskim putem.

Kretanje tereta kod toranjskih dizalica s vodoravnom granom je slijedeći -

– samo uspravno kretanje tereta ili dizanjem ili spuštanjem
• kada dizalica miruje
• i kada oprema za prijenos tereta miruje u vodoravnom
smislu
– (teret “ide” samo gore-dole po “vertikali” )
» (jednodimenzionalno kretanje tereta)
– vodoravno kretanje tereta bez dizanja ili spuštanja u istom
pravcu i/ili u istoj razini (istoj vodoravnoj ravnini)
• kada dizalica ili miruje ili se kreće
• i kada se oprema za prijenos tereta ili miruje ili se kreće
vodoravno po grani dizalice u
– (teret se “kreće” u istoj vodoravnoj ravnini odnosno po
istoj razini ili visini “amo-tamo”)
» (jednodimenzionalno i/ili plošno, dvodimenzionalno,
kretanje tereta)
– složeno kretanje tereta -kombinacija navedenih kretanja
dizalice i opreme za prijenos tereta.

Kretanje tereta kod toranjskih dizalica s kosom strijelom je (u smislu kretanja strijele) -
– uvijek složeno kretanje tereta –
• kombinacija
–mirovanja i/ili (bilo kojeg oblika) kretanja
cjelokupne dizalice,
–mirovanja i/ili okretanja tornja dizalice,
– okretanja strijele dizalice (što je ustvari
vodoravna “translacija” tereta)
– uspravnog kretanja (gore-dole) opreme za
prijenos tereta (dizanje i spuštanje tereta).

151
Planirani ("praktički") satni učinak (Up) toranjskih dizalica

Up = ki * Ut
(tona/sat, kom/sat, m3/sat)
ki = ko = kog * krv
Ut = nc * Qc (tona/sat)
nc = T / tc = 60 / tc (ciklusa /sat)
T = 60 (min/sat)
tc = tp + tdt + tot + tkt + tst + ti + tdp + top + tkp + tsp (minute)
Up ... planirani ("praktički") satni učinak
Ut ... temeljni tehnički (“teorijski") satni učinak
nc ... broj ciklusa () koji dizalica napravi u vremenu (sat)
Qc ... količina mogućeg učinka/tereta (količina učinka) po jednom adnom ciklusu dizalice
ki ... koeficijenta ispravke "teorijskog" učinka ... ki = ko * kp = ko
kp ... posebni koeficijenat korekcije "teorijskog" učinka
kp = 1,00 (kod transportnih sredstava)
ko ... opći koeficijent korekcije "teorijskog" učinka ... ko = kog * krv
ko = kog * krv * kds
kog ... koeficjent organizacije strojnog rada
krv ... koeficjent radnog v remena
kds ... koeficjent dotrajalosti strojeva
kds = 1,00 (kod transportnih sredstva, transportna redstva ne mogu biti “dotrajala” odnosno
“nepouzdana”)

Qc– količina odnosno masa premještanog korisnog tereta po jednom

radnom ciklusu (tc) toranjske dizalice

Qc = (N / fs) - P (t)
Qcmin = [(Nmin / fs) - P]

152
Qcmax = [(Nmax / fs) - P]
N ... nosivost dizalice na nekom dijelu njezina kraka (t)
fs koeficjent sigurnost dizalice u radu sa teretom pri kretanju
fs = 1,05 ... dizalica se kao cjelina ne kreće u radu sa teretom
fs = 4,00 ... dizalica se kao cjelina kreće u radu sa teretom
P ... masa opreme za prihvat tereta (t)
Qcmin ... najmanja moguća masa tereta na krajnjem dohvatu dizalice (t)
Qcmax ... najveća moguća masa tereta prihvaćenog uz toranj dizalice (t)
Nmin ... najmanja nosivost na krajnjem dohvatu grane dizalice (t)
Nmax ... najveća nosivost dizalice uz toranj dizalice (t)

Proračun ukupnog vremena trajanja ciklusa dizalice “tc”

tc = tp + tdt + tot + tkt + tst + ti + tdp + top + tkp + tsp

• vrijeme trajanja pojedinog zahvata duljina putanje tereta (m) pojedinog zahvata
brzinom gibanja tereta na putanji pojedinog zahvata
• mora se uzeti u obzir usporednost i istovremenost izvedbe nekih zahvata i kretanja tereta
• ukupni radni ciklus dizalice čine oni zahvati i kretanja koji su najdulji po trajanju
• ostali kraći zahvati dešavaju se istovremeno sa tim duljim zahvatima - primjerice
• u vremenu kretanja mačke sa teretom po vodoravnoj grani može provoditi istovremeno
okretanje tornja ili grane dizalice te spuštanje tereta ili dizanje opreme za prihvat tereta
• kretanje tereta po grani kraće od okretanja tornja ili dizanja odnosno spuštanja tereta
• istovremenost pojedinih zahvata ili kretanja mora biti prostorno moguća odnosno na bilo koji
način neograničena.

PRIMJERI DIZALICA FIRME POTAIN

Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta pri toranjskim dizalicama po pojedinim
zahvatima ili putanjama kretanja
– za manje i srednje samomontirajuće rešetkaste dizalice s okretnim tornjem (visina dizanja 12 - 36
m; dohvat 14 - 50 m, moguća masa tereta na kraju grane 0,3 - 2 t)
• brzina dizanja i spuštanja tereta (uspravno
kretanje tereta gore dole):
» p ("puževa") 2,2 - 8 m/min
» k ("kornjačina") 11,2 - 30 m/min
» z ("zečeva") 22,5 - 60 m/min
• brzina gore dole bez tereta do 260 m/min

153
• brzina kretanja mačke sa ili bez tereta po grani dizalice 7,5 - 60 m/min
• brzina okretanja tornja dizalice 0,12 - 1 o/min
• brzina kretanja dizalice po tračnicama 8,5 - 5o m/min

Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta po pojedinim

zahvatima ili putanjama kretanja tereta
– za veće do velike toranjske dizalice sa vodoravnim okretnom granom (visina dizanja 32 - 136 m;
krajnji dohvat 41 -100 m, moguća masa tereta na kraju grane 1,0 - 20 t) -
• brzina dizanja i spuštanja tereta (uspravno kretanje tereta gore dole) bila bi:
» p 2,7 - 11 m/min
» k 9,5 - 65 m/min
» z 13,5 - 130 m/min
• brzina gore dole bez tereta do 260 m/min
• brzina kretanja mačke sa ili bez tereta po grani dizalice 3,1 - 86 m/min
• brzina okretanja grane 0,65 do 1,2 o/min
• brzina kretanja dizalice po tračnicama 8,5 do 50m/min

Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta po

pojedinim zahvatima ili putanjama kretanja tereta
– za rešetkaste toranjske dizalice sa kosom (u uspravnom smislu okretnom) strijelom na okretnom
tornju (visina dizanja 32 - 55 m; krajnji dohvat 45 - 100 m, moguća masa tereta na kraju dohvata
0,1 - 6 t) -
• brzina kosog dizanja i spuštanja tetreta (kretanje tereta gore dole tj. napred natrag) bila bi:
» k 20 - 65 m/min
» z 40 - 130 m/min
• brzina okretanja kose grane na vrhu tornja do oko 0,7 - 0,8 o/min
• brzina kretanja dizalice po tračnicama 15 – 32 m/min
Pojednostavljenje proračuna učinka toranjskih dizalica
• može se pretpostaviti
– izmenu 10 do 30 ciklusa na sat
– očekivani broj ciklusa od oko 20 do oko 25 na sat
– podaci (Seling)
• redom
– visina granev ine iznad tla
– očekivni mogući broj ciklusa,
– krajnji dohv at dizalice
» na +/- 0,0 m oko 30 c/sat do 20 m
» na + 15,0 m oko 24 c/sat do 25 m
» na + 30,0 m oko 17 c/sat do 45 m
» na + 45,0 m oko 13 c/sat do 65 m
» na + 60,0 m oko 11 c/sat do 85 m.

154
NOSIVOST “N”

– ključno tehničko obilježje dizalica općenito

– kod toranjskih dizalica proizlazi iz temeljnog tehničkog obilježja svih vrsta dizalica sa granom:
• tzv. moment nosivosti “Mn” nepromjenjiv je po čitavoj duljini “l” grane dizalice

Mn = N * l = const
N = Mn / l (t)
Nmin = Mn / lmax (t)
Nmax = Mn / lmin (t)

• lmax ... najveća duljina dohvata kraka dizalice (m)

• lmin ...najmanja duljina dohvata kraka dizalice (m)
Najveća moguća dopuštena masa korisnog tereta (masa korisnog tereta po jednom radnom
ciklusu “tc”) ako dizalica koristi bez ograničenja najveći dohvat na grani “lmax”

Qdop = Qmin = [( Mn / lmax / fs) - P)]

Planirani satni učinak toranjske dizalice ako koristi bez ograničenja najveći dohvat na grani “lmax”

Up = kog * krv *(60 / tc) * [( Mn / lmax / fs) - P] (t/sat )

ZAKLJUČAK:

Ja sam u svom seminarskom radu obrađivala temu Toranjske dizalice. U toku istraživanja naučila
sam mnogo toga o toranjskim dizalicama, njihovoj strukturi, primjeni.

Posljednjih trideset godina ove dizalice su u sve široj primjeni.

Učinile su značajnu racionalizaciju i humanizaciju rada u visokogradnji naročito kod prenosa

kabastih tereta, sitnijih materijala i betona. U posljednje vrijeme znatno im konkurišu pumpe za
beton, naravno samo kod prenosa betona.

Nadam se da sam dobro istražila ovu temu, i da sam zadovoljila kriterije seminarskog rada.

155
 Osnovna obilježja transportne mehanizacije

1. PORTALNE OKRETNE DIZALICE

Postavljene su na čvrstoj konstrukciji portalu, koji je pokretan po šinama, što ove dizalice svrstava
u grupu okretno-pokretnih dizalica.Redovno se primjenjuju kao pretovarna sredstva u morskim i
riječnim brodskim pristanistima, kao i na drugim pretovarnim mjestima te na montažnim i
građevinskim objektima.Ispod portala obično prolazi željeznički kolosjek, ako se radi o pretovarnim
mjestima.

Slika 1.

Ako konfiguracija terena ne dozvoljava postavljanje pruge, odnosno obiju šina, jedna šina se može
postaviti direktno ispod nivoa okretne platforme iznad usjeka ili po zidu neke obilježene zgrade.Po
toj stazi odnosno šini će se kretati jedna strana dizalice, koja je u ovom slučaju poluportalna
dizalica.Prikaz portalne dizalice dat je na slici 2, a poluportalne na slici 3.

Slika 2.

156
 Slika 3.
Portalni dio ovih dizalica izrađuje se od čeličnih limova odgovarajuće debljine, krak ili katarka radi
se od rešetkaste čelične konstrukcije.
Rastojanje portalni nosača mora biti toliko da između njih se mogu postaviti dva kolosjeka i
osiguarti nesmetan paralelan prolaz dva vagona u cilju pretovara tereta, po potrebi, iz jednog u
drugi.Okretni krak dizalice mora pokrivati cijelu površinu broda ako se radi i primjeni ovih dizalica u
lučkim terminalima, što je najčešći slučaj.
Krak za nošenje i dizanje tereta zglobno je vezan za noseću platformu.Pri promjeni dohvata teret
se kreće horizontalno pomoću gipke zatege prebačene preko kljuna ili klackalice određenog
profila. Promjena dohvata katarke vrši se jednim krivim mehanizmom ili zupčastim segmentom.
Okretni dio dizalice nalazi se na platformi postavljenoj na nosačima.Sa platformom je čvrsto
povezan i okreće se na osloncima u portalu.U ovom slučaju masku okretnog dijela zajedno sa
teretom prima ležište na dnu stuba aksijalno na ležište koje je na dnu stuba kao i ono na vrhu
portala.
Da bi okretanje dizalice moglo funkcionisati uz što manje otpore mora se strogo voditi računa da
ležišta pkretnog mehanizma budu u potpuno ispravnom stanju i stoga treba posvetiti punu pažnju
održavanju ovog postrojenja.
Signalizaciji kod ovih dizalica treba posvetiti punu pažnju, jer i od ove operacije zavisi učinak
dizalice.

Slika 4.

157
1.1.PRETOVARNI MOSTOVI

Primjenjuju se na pretovarnim mjestima gdje se moraju pokrivati velike površine, to su najčešće

lički terminali za istovar ruda i neki koncentrata, te drveta i sl. Služe za istovar ili utovar brodova,
istovar ili utovar teretnih vagona, te za posluživanje skladišta postavljenih neposredno uz obalu.

158
Raspon pretovarnih mostova kreće se i preko 200 metara, a nosivost rijetko prelazi 30 tona.
Maksimalne performanse obalske dizalice zavisi od tipa dizalice. Tehničke performanse dizalica su
u granicama od 50-60 kontenera/čas, a u upotrebi su u granicama od 22-30 kontenera/čas.

Uslije velikog raspona stubova kod pretovarnih mostova, javlja se pri, promjenama temperature,
znatne temperaturne dilatacije. Da bi se spriječilo povećanje naprezanja u pojedinim dijelovima
konstrukcije, pretovarni mostovi se izrađuju sa jednom krutom i jednom gipkom nožicom čime je
omogućena promjena raspona samoga mosta.

Na narednoj slici prikazan je pretovarni most sa konzolom na strani obale. Konzola se, kako je na
slici prikazano može podizati kako bi se omogućilo prolaženje brodova veće visine.Druga strana
konzole mosta omogućava utovar teretnih vagona.

Slika 5.

Slika 6.

Kolica sa mehanizmom za dizanje mogu se kretatipo gornjem ili donjem pojasu. Da bi se kretanje
teške konstrukcije svelo na što manju mjeru, najčešće se po pretovarnom mostu kreću ili kolica sa
okretnim dijelom sa krekom ili okretna dizalica sa krakom.

159
Pomoću ovog okretnog mosta mogu se poslužiti veliki dijelovi skladišta bez pomjeranje noseće
konstrukcije.

U slučaju da je potrebno transportovati sitni sipki materijal na veće udaljenosti pored pretovarnog
mosta ugrađuju se transporteri sa trakom i prihvatnim bunkerima sa dozatorima, čime se
povećava kapacitet pretovara i postiže veći stepen iskorišćenja postrojenja.

Što se tiče pretovarni mostova razlikujemo dvije vrste i to: sa jednim kolicima i sa dvojim kolicima
(Slika 7.)

Slika 7.

Pretovarni mostovi sa jednim kolicima su obavezni u kontenerskim terminalima. Oni prenose

kontener iz brodova ka obali ostavljajući ih ili na obali ili na nekom vozilu (i u suprotnom pravcu za
kompletan tovarni ciklus). Dizalice sa jednim kolicima su upravljane od strane čoveka. Dizalice sa
dvojim kolica predstavljaju novu opremu korištenu samo u malom broju terminala. Glavna kolica
prevoze kontener iz broda do platforme dok druga kolica zahvataju sa platforme i dopremaju na
obalu. Glavnim kolicima upravlja čovijek, dok su druga kolica automatizovana.

Također treba istaći da se pretovarni mostovi koriste i u skladištima.A u tu svrhu se koriste tri vrste
pretovarni mostova i to: pretovarni most na šinama (RMG) ili pretovarni most na pneumaticima
(RTG) i pretovarni most sa ispustom (OBC).

RMG RTG

160
Pretovarni most na gumenim točkovima je fleksibilniji u radu od onog na šinama, dok je pretovarni
most na šinama stabilniji, pretovarni most sa ispustom je montiran na podlogu ili na čelične
stubove. Obično pretovarni mostovi imaju raspon od 8-12 redova sa mogućnošću slaganja od 4-10
u vis. Da bi izbjegli operacione smetnje u slučaju tehničke greške i da povećaju produktivnost i
pouzdanost, često su dva pretovarna mosta zaposlena u jednoj skladišnoj zoni (bloku). Konteneri
koji treba da se premjeste sa jedne strane bloka na drugi treba da se sakupe u tranzicionoj zoni
unutar bloka. Dupli RMG sistem predstavlja novu inovaciju. Sastoje se od dva RMG-a različite
visine i širine tako da jedan može proći ispod drugog, tako eliminišući zone dodira (Slika 8). Ovo
rezultira nešto većem produktivnošću sistema. Većinom pretovarnih mostova upravlja čovijek,
tendencija je međutim ka automatizaciji i pretovarnim mostovima bez rukovaoca koji se već
koriste u nekim terminalima (npr.Tejmsportu, Rotterdamu, Hamburgu).

Slika 8

1.2.PLOVNE DIZALICE

Plovne dizalice su plovni objekti na vlastiti pogon s ugrađenom dizalicom i neograničenim

radijusom kretanja.
Primjenjuju se za utovar brodova i šljepova, kao i za istovar istih na mjestima gdje se ne raspolaže
sa odgovarajućom mehanizacijom, naravno duž riječnih plovnih tokova.Prikaz plovne dizalice dat
je na slijedećoj slici 9.

Slika 9.

161
Potpuno su autonomne u pogledu lokacije djelovanja kao i u energetskom pogledu pošto
posjeduju svoj vlastiti energetski pogon.Na ovim dizalicama je izgrađen prostor za smještaj posade,
spavanje, ishrana, boravak, zatim priručna radionica i sl.Na vrhu kraka postavlja se grabilca kojom
se zahvata materijal iz riječnog toka, i utovara u plovilo kojim se transpotuje do odredišta. Krak je
sastavljen iz dijelova i može se izvlačiti.Najveća dužina kraka je 19 metara a najmanja 6 metara.

Dizalice starijih konstrukcija imale su pogon parnim motorima, a danas su ih potisnuli moderniji
dizel motori.Kod određivanja režima rada ovih plovni dizalica mora se voditi računa o položaju
težišta u dizalici koje omogućuje stabilnost dizalice.
Pogon plovnih dizalica čine slijedeće pogonske jedinice:
-pogon kraka ili katarke
-pogon zahvatnog suda
-pogon okretnog mehanizma
-pogon kompletne dizalice

Proračun kapaciteta ovih dizalica vrši se analogno preoračunu predhodnih postrojenja, s tim što se
moraju uzeti vremena svih kretanja u sklopu jednog ciklusa.

1.3. KAPACITET PORTALNIH OKRETNIH DIZALICA

Kapacitet portalni okretni dizalica proračunava se kao i kapacitet kabel kranova po formuli :

gdje je :
L- dužina pojedinih putanja ( m )
q- nosivost korpe ili suda ( m )
v- brzina kretanja tereta ( m / sec )
-vrijeme manevra ( utovar, ubrzanje, usporenje, istovar ( sec )

U vrijeme trajanja jednoga ciklusa uzima se vrijeme utovara tereta, podizanja tereta, okretanje
dizalice, spuštanje tereta, istovar, ponovno podizanje praznog suda, okretanje tornja i spuštanje
praznog suda.

162
1.4. ZADATAK

Koliki je kapacitet portalne okretne dizalice ako su nam zadati sljedeći podatci:
-nosivost dizalice 25 tona
-koeficient iskorištenja radnog vremena 0,85
-koeficient nosivosti dizalice 0,90
-vrijeme manevra 135 sec
-dužina putanje 800 metara
-brzina kretanja tereta 8 m / s

1.5. ZAKLJUČAK

Portalne okretne dizalice se uglavnom primjenjuju na morskim i riječnim brodskim pristaništima

kao i na drugim pretovarnim mjestima kao što su montažni i građevinskim objektima. Značajno
dolaze do izražaja u radu na lučim terminalima gdje se uglavnom i koriste za istovar i utovar tereta
na brodove.Karakteriše ih velika nostivost kao i brzina kretanja pa s toga nemožemo ni zamisliti ni
jedan lučki terminaal a da nije opremljen portalnim dizalicama a naročito portalnim mostovima.

163
 Plovne dizalice
Uvod

Veoma brzi napredak nauke i tehnike imao je dosta uticaja na razvoj pretovarne i transportne
mehanizacije, što je također obuhvatilo i pretovarne dizalice. Mašine ove vrste pretovarne i
transportne mehanizacije se uveliko primjenjuju za utovar brodova i šlepova, kao i za istovar istih
na mjestima gdje se ne raspolaže sa odgovarajućom mehanizacijom.

Plovne dizalice se grade za manje i veće terete. Mogu poslužiti za vađenje potopljenih plovnih
objekata i kod građenja u na vodi (pristaništa, mostovi, itd.). Ploveći kranovi mogu biti raznih
konstrukcija i obično su sa nepokretnim stubom i pokretnim krakom. Najčešće su električnog
pogona sa sopstvenom centralom na pontonu koja daje i energiju za kretanje pontona i za pumpe
koje koje uravnotežuju ponton u zavisnosti od veličine tereta.

Plovne dizalice

Plovne dizalice su mašine koje se primjenjuju za utovar i istovar brodova i šlepova na mjestima
gdje se ne raspolaže odgovarajućom mehanizacijom, kao što je to duž plovnih riječnih tokova.
Potpuno su autonomne u pogledu lokacije djelovanja kao i u energetskom pogledu pošto
posjeduju svoj vlastiti energetski pogon. Na ovim dizalicama je izgrađen prostor za smještaj
posade, spavanje, ishranu, boravak, zatim priručna radionica i sl. Na vrhu kraka postavlja se
grabilica kojom se zahvata materijal iz riječnog toka, i utovara u plovilo kojim se transportuje do
odredišta. Krak je sastavljen iz dijelova i može se izvlačiti. Najveća dužina kraka je 19m, a najmanja
je 6m.

Plovne dizalice spadaju u grupu okretnih i specijalnih dizalica zajedno sa: stubnim ili toranjskim
dizalicama i portalnim ili okretnim dizalicama. Postoji veliki broj specifičnih konstrukcija ovakvih
dizalica, koje u principu posjeduju velike sličnosti. Primjenjuju se na velikim gradilištima, objektima
visokogradnje, mogu poslužiti na pretovarnim željezničkim stanicama, lukama gdje vodeću ulogu
igraju plovne dizalice, i u slične svrhe. Osnovna konstrukciona karakteristika ovih dizalica je ta da
imaju ugrađen mehanizam za okretanje nosećeg dijela dizalice koji pravi kružnu putanju opisujući
krugove zavisno od položaja tereta na nosećem dijelu dizalice.

164
 Slika 1. – Kineska plovna dizalica

Pogon plovne dizalice. Dizalice starijih konstrukcija imale su pogon parnim motorima, a danas su
ih potisnuli moderniji dizel motori. Pogon plovnih dizalica čine sljedeće pogonske jedinice:
- Pogon kraka ili katarke;
- Pogon zahvatnog suda;
- Pogon okretnog mehanizma;
- Pogon kompletne dizalice.

Kapacitet plovne dizalice. Proračun kapaciteta ovih dizalica vrši se analogno proračunu prethodnih
postrojenja, s tim što se moraju uzeti u obzir vremena svih kretanja u sklopu jednog ciklusa.
Kapacitet plovnih dizalica se proračunava se slično proračunu kapaciteta kabel kranova, po
odnosu:

Oznake su kao kod proračuna kabel kranova:

-
-
-
-
-

U vrijeme jednog ciklusa ( ), uzimaju se vremena: utovara tereta, podizanja tereta, okretanja
dizalice, spuštanja tereta, istovara, ponovo podizanje praznog suda, okretanje tornja i na kraju
spuštanje praznog suda.

165
 Slika 2. – Plovna dizalica „Ignatios I“
Plovna dizalica „Ignatios I“ je izgrađena 1977.g. a dorađena 2005.g. Dužina njene platforme iznosi
40m, dok je širina iste 22m. Maksimalna dužina kraka je 30,5m.

Stabilnost

Kod određivanja režima rada ovih plovnih dizalica, mora se voditi računa o položaju težišta u
dizalici koje je odlučujuće po stabilnost dizalice. Kod dizalica postoji opasnost od prevrtanja uslijed
mase tereta koji dizalica podiže, uslijed sopstvene mase ili od spoljnjih sila, najčešće vjetra kao i
inercije. Pri projektovanju i izradi dizalica mora se strogo voditi računa o pravilnom izboru oslonca
okretnog dijela, pravilnom izboru kontratega, mehanizma za podizanje i pomjeranje tereta, kao i
mase samoga tega.

Slika 3. – Plovne dizalice mogu podizati ogromne terete.

166
Postoje dvije vrste stabilnosti tereta i to:
- Stabilnost u odnosu na preturanje na stranu tereta pod uticajem mase tereta koji se
podiže, vjetra i inercije.
- Sopstvena stabilnost u odnosu na preturanje okretnog dijela na stranu suprotnu od
kraka za podizanje.

Sile koje izazivaju preturanje su:

- Masa tereta, mehanizma za podizanje i kuke;
- Masa dijelova dizalice;
- Sila inercije od mase tereta pri kočenju;
- Sile inercije od mase tereta pri okretanju;
- Pritiska vjetra na dizalicu i teret.

Ploveći kranovi mogu biti raznih konstrukcija i obično su sa nepokretnim stubom i pokretnim
krakom. Najčešće su električnog pogona sa sopstvenom centralom na pontonu koja daje energiju
za kretanje pontona ali i za pumpe koje uravnotežuju ponton u zavisnosti od veličine tereta.

Slika 5.
Slika 4. – Krak dizalica

Plovna dizalica „Veli Jože“

Ova plovna dizalica nazvana je prema divu iz pripovijesti Vladimira Nazora. Izgrađena 1949. u
Rotterdamu, kao vlasništvo Brodospasa, tadašnje riječke tvrtke za spašavanje i tegljenje brodova,
u Jadran stiže 1950. „Veli Jože“ najveća je i najsnažnija dizalica na Jadranu, dugo godina je to i na
Sredozemlju. Gorostas je težak 330 tona, mogao je podići 350 tona tereta (tri dizelske lokomotive)

167
na visinu od 35 metara. Krakovi su mu visoki 40 metara, s produženom rukom od dodatnih 17
metara. Ponton na kome se nalazi je otočić dug 40 i širok 18 metara. „Veli Jože“ je u pola stoljeća
podigao s morskog dna više od dvije tisuće brodova. Sredinom 1950-ih podizao je izrezane dijelove
najvećeg u Italiji izgrađenog putničkog broda, „Rex“, koji je od 1944. bombardiran kod Izole i ležao
nasukan. Spajao je lukove Šibenskoga, Paškoga i Krčkoga mosta.
Svjetski je poznat udio te dizalice u raščišćavanju Sueskoga kanala 1956. i 1957. Uz to, „Veli Jože“
radio je u Perzijskom zaljevu, na obali rijeke Tajo pomagao graditi prvu španjolsku nuklearku,
montirao naftne i plinske platforme, iskrcavao Westinghausove generatore.
U hladnoj raspremi »Veli Jože« broji 5 članova posade, a inače ih ima između 12 i 18, ovisno o
zahtijevnosti posla. Kapacitet mu je 330 tona. Tijekom nekoliko desetljeća rada, dizalica je u
pomoć stizala malim brodicama i Jadrolinijinim brodovima. Sa 80 metara dubine izvukla je
potonulu „Brigittu Montenari“, talijanski tanker s opasnim teretom vinilkloridmonomerom.
Njegova pomoć stizala je i u gradnji nekih hrvatskih mostova, te Jadranske magistrale. Pomagao je
i u gradnji prve španjolske nuklearke, prenoseći generatore teške 300 tona, a prenosio je i
nuklearne

Slika 4. – „Veli Jože“

reaktore u Aleksandriji. U svojoj bogatoj povijesti bilježio je montaže naftnih platformi, gradnje
brodova i silosa, a u Domovinskom ratu je s dna mora izvukao potopljeni brod JRM-a. Najpoznatija
i najvažnija plovna dizalica na Jadranu „Veli Jože“, koja se od izgradnje 1950.g. nalazi u floti
splitskog Brodospasa, polako ali sigurno tone u potpuni zaborav. Naime, postojala je mogućnost o

168
slanju dizalice u rezalište zbog nerentabilnosti i velikih troškova održavanja a troškovi hladnog
pogona iznosili su 150.000 dolara godišnje.
Za njegovo spašavanje bila je potrebna financijska injekcija od 400.000 dolara za remont i obnovu
plovidbenih svjedodžbi, te 250.000 dolara godišnje subvencije.
Dizalica je itekako važan segment u poslovima spašavanja imovine na moru, a uz nju je vezano i
dosta druge opreme, poput cilindara i ronilačkih zvona, koja je bez dizalice neupotrebljiva.
Unatoč predviđanjima da će „Veli Jože“ u staro gvožđe, to se ipak nije desilo. Naime, uprava
Nautičkog centra Prgin odlučila je Veloga Jožu 'udomiti' na dokovima svoga Remontnog
brodogradilišta u Šibeniku. Platforma dizalice će se trajno vezati s obalom, tako da će 'dobri duh
Jadrana' ubuduće služiti za dizanje velikih jahti, kojih je u Šibeniku na remontu popriličan broj. Iako
je umirovljenje Veloga Jože veliki gubitak za hrvatsko pomorstvo, i takvo je rješenje mnogo bolje
nego njegov odlazak u rezalište.

Zaključak

Dizalica je mašina za podizanje tereta sa motačem, žičanim špagama ili lancima i koturom koji se
mogu koristiti za podizanje materijala, te horizontalni prijenos. Oni koriste jednu ili više
jednostavnih mašina da kreiraju mehaničku prednost i da prenesu teret iznad normalne težine za
čovjeka. Dizalice se najčešće nalaze u transportnoj industriji za utovar i istovar tereta; u
građevinskoj industriji za prenošenje materijala; i u fabrikama za skupljanje teške opreme.
Plovne dizalice se koriste u gradnji mostova i lučkim postrojenjima, ali se također koriste za
povremeni utovar i istovar naročito teškog ili nezgrapnog tereta sa i na brod. Neke plovne dizalice
su građene potonski, druge su specijlizirne dizalice mostova sa dizajućom težinom koja prevazilazi
10 000 tona i bile su korištene za transport cijelog mostnog sektora. Plovne dizalice su također bile
korištene za spašavanje nasukanih brodova.

169
 Autodizalice

Uvod

Prve dizalice upotrebljavane su već davno u domaćinstvu, primjerice za držanje lonca za kuhanje i
njegovo premještanje s vatre ili na nju. Stari Grci su vjerojatno izumili i počeli primjenjivati prve
građevinske dizalice. I Egipćani su ih koristili u izgradnji piramida. U Srednjem vijeku u uporabu su
ušle prve lučke dizalice, za utovar i istovar tereta s brodova, a kasnije i za njihovu izgradnju.
Najranije dizalice su izgradjivane od drveta,ali sa dolaskom industrijske revolucije uvedene su
dizalice od ljevanog zeljeza i celika. Prvu mehanicku moc dizalice su dobile prvim parnim
motorima,koji su uvedeni u 18. i 19. stoljecu,te se koriste sve do 20. stoljeca. Moderne dizalice
obicno koriste motor sa unutrasnjim sagorijevanjem i elektromotorima i hidraulicnim sustavima,te
pruzaju mnogo vecu mogucnost podizanja nego sto je to prethodno bilo moguce.

Dizalice postoje u razlicitim oblicima. Velicine se krecu od najmanjih dizalica,koje se koriste unutar
radionice,pa sve do vecih plovecih dizalica koje se koriste za izgradnju naftne platforme i
spasavanje potonulih brodova.

1. AUTODIZALICE

Potreba čestog pomjeranja dizalica sa gradilišta na gradilište kao i promjena lokacije dizanja na
samome gradilištu ili drugom mjestu utovara, te potreba da se određeni teret nakon utovara i
prevoza istovari, uslovila je razvoj autodizalica, koje se pored ostalih prednosti odlikuju vrlo
velikom i efikasnom mobilnošću. Postavljene su na nešto modificiranim šasijama teretnih vozila sa
pneumaticima. Broj osovina kreće se od 3 pa do 8 osovina, zavisno od veličine autodizalice. Kod
mnogih autodizalica pneumatici su podešeni da mogu zauzimati položaj prema različitim
položajima krivima na putu.
Usljed skoro redovne različite opterećenosti pneumatika pri podizanju tereta, što dovodi do
smanjene stabilnosti dizalice, na dizalice se obavezno ugrađuju po dva para teleskopskih nosača ili
stabilizacionih stopova, koje se po dovođenju autodizalice na mjesto utovara, preko hidrauličnih
cilindara izvlače, oslanjaju se na tlo, i tako preuzimaju teret umjesto pneumatika čineći tako
dizalicu mnogo stabilnijom.
Logično je, da što je veća visina dizanja i poluprečnik djelovanja, to je i manja masa tereta koju
dizalica može podizati.
Brzina kretanja autodizalica pri promjeni mjesta rada zavisi od kvaliteta puta, a iznosi od 60 do 80
km/h. Terenske autodizalice mogu savladati uspon i do 50%, a normalne dizalice do 37%.
Pogone ih dizel motori koji su povezani sa hidrauličnim pumpama od kojih putem cijevovoda i
crijeva struji ulje pod pritiskom od svih radnih skolpova koji su u funkciji podizanja tereta odnosno
djelovanja autodizalica.
Najveću visinu podizanja donedavno su postizale autodizalice BONE-K 10 000, dižući teret od 70 t
na 203 m. Imaju kontrateg od 300 t. Teleskopske strijele snadbijevena su sa hidrauličnim cilindrima
dvojnog dejstva, i automatskim uređajima za sinhronizaciju teleskopskog izvlačenja strijele. Na
strijelu se, kao dodatak, postavlje rešetkasti dio konstrukcije, kojom se povećava visina dizanja i
radijus dometa strijele. Savremene konstrukcije autodizalica opremljene su uređajima za
automatsku kontrolu opterećenja sa vizuelnom i zvučnom signalizacijom, uređajima za fino
podešavanje brzine dizanja i pomjeranja tereta.

170
Kapacitet autodizalice proračunava se iz odnosa:

3600 * q h * k p * k v
Qh =
L + tm
gdje su:
q - nosivost dizalice, (t)
v - brzina kretanja i pomjeranja (m/sec)
k v - koeficient iskorištenja radnog vremena,
k p - koeficient iskorištenja nosivosti dizalice
L - dužina prenošenja i dizanja, (m)
t m - vrijeme manevra (sec)

Ima i drugih objektivnih i subjektivnih faktora koji utiču na časovni kapacitet autodizalica.
Autodizalice se mogu postaviti na postolje sa gusjenicama umjesto sa pneumaticima, sporije su i
imaju veći kapacitet dizanja od autodizalica sa pneumaticima. Nisu rijetke autodizalice postavljene
na kolske željezničke slogove i kreću se po kolosjeku, istovaraju vagone i po potrebi služe za
intervenciju na otvorenim prugama.
Primjena autodizalica zastupljena je prilikom montaže opreme na fabrikama, razvodnih
postrojenjima, trafostanicama, pri gradnji mostova i drugih investicionih objekata. Autoprevoznici,
građeninska preduzeća i rudnici, sve više koriste ove dizalice.
Sve bitne konstrukcione karakteristike kontejnerskih dizalica identične su sa standardnim
autodizalicama. Pri rukovanju sa ovim dizalicama, kada je dizalica opterećena potrebno je voditi
računa da se teret ne premješta pri podignutom strijelom pošto se tada znatno poremeti položaj
težišta i dizalica je nešto manje stabilnosti.
Na poslovima gde je potrebno angažovanje dizalica u kraćem
vremenskom periodu ili ako je potrebno trenutno
angažovanje, razvijene su posebne vrste dizalica koje se
nalaze na šasijama specijalnih vozila. Ovakve mašine mogu da
se same kreću po saobraćajnicama i vrlo brzo po pristizanju na
gradilište mogu da budu u radnom stanju.

Konstrukcija auto dizalica sastoji se od vozila na točkovima i

kraka dizalice na čijem se kraju nalazi čekrk. Sam krak dizalice može da se teleskopski
produžava i može biti kutijastog profila ili rešetkast.

Zbog svoje konstrukcije na točkovima autodizalice moraju da

imaju stabilizatore da bi se tokom rada teret ravnomerno
rasporedio na tlo. Stabilizatori se montiraju kada autodizalica
zauzme definitivan radni položaj. Ukoliko se oni ne postave,
dozvoljeno opterećenje je znatno manje.

Autodizalice se ne koriste za kinematičku montažu (rad u

pokretu) zato što one mogu da rade samo dok mašina stoji u
mestu. Ukoliko je potrebno da se rad vrši u pokretu, moraju se koristiti dizalice na
gusjenicama.

171
 Dizalicu pokreće motor vozila na kome se dizalica nalazi.
Motor pokreće hidrauličku pumpu pomoću koje se obavljaju
sve operacije pri dizanju.

Dizalice mogu biti montirane i na šinskim vozilima i tada služe

potrebama železnice (montaža objekta, manipulacija opreme,
istovar...)

Učinak autodizalica računa se kao i za ostale mašine sa

cikličnim dejstvom. Koeficijent iskorištenja vremena je prilično
mali i iznosi 0,3 do 0,5. Obračun učinka vrši se rasčlanjivanjem
procesa na operacije zahvatanja tereta, kretanja u tri
dimenzije, istovara i manipulacije pri utovaru i istovaru
(uključijući i sačekivanje kod utovara). Montaža autodizalica
(dovođenje u radni položaj) traje oko 1h.

Dizalice na gusenicama razvijene su kao posebna varijanta

univerzalnog bagera. Kasnije, ovo postaje posebna mašina
sa nezavisnim karakteristikama od bagera.

Dizalice na gusenicama koriste se kod savladavanja većih

visina i tereta, kao i na terenu koji nije pogodan za
kretanja auto dizalica. Pri radu sa dizalicama sa
gusenicama mora se voditi računa o spoljašnjim uslovima
(vetru... ) kao i o dodatnom ankerovanju dizalice pri radu i
nakon rada. Za manja opterećenja, dizalice na gusenicama
mogu da vrše prenos i podizanje tereta i kada su u
pokretu.

172
Učinak većine mašina za prenos i dizanje računa se prema postupku za mašine sa cikličnim
dejstvom. Izuzetak su pumpe za beton, kod kojih se učinak računa prema postupku za mašine sa
kontinualnim dejstvom.

Za dizalice, računa se prema obrascu:

Up= 3600/Tc * q * Kv * Kp (kN/sat, m3/sat, kom/sat...)

gde oznake imaju sledeća značenja:

Tc - vreme trajanja ciklusa rada u sec. Jedan radni ciklus obuhvata: zahvatanje tereta, dizanje
tereta, okretanje tornja, spuštanje tereta, istovar, ponovno dizanje prazne posude, okretanje
tornja i spuštanje prazne posude.

q - zapremina korpe, suda, broj komada, težina... (kN, m3, kom...)

L - dužina pojedinih pokreta

v - brzina kretanja (zaokreta tereta)

tm - vreme manipulisanja

Kv - koeficijent korišćenja vremena

Kp - koeficijent punjenje

173
Okvirne vrijednosti vremena tm i koeficijenata Kv i Kp za toranjske dizalice date su u sljedećoj tabeli:

Montaža elemenata Prenos arm. i oplata Prenos betona

tm (sec) 480 - 900 600 - 700 120 - 150

Kv 0,40 - 0,70 0,50 - 0,80 0,70 - 0,90

Kp 0,50 - 0,90 0,30 - 0,40 0,80 - 1,00

U sljedećoj tabeli date su granice potrebnog vremena angažovanja toranjskih dizalice za prenos
pojedinih materijala:

Sadržaj prenosa Donja granica Očekivana vrednost Gornja granica

OPLATE: (sat/t)
0,020 0,050 0,090
ploče 0,020 0,025 0,030
stolovi 0,020 0,035 0,045
stubovi 0,040 0,040 0,080
zidovi - krupnopanelni 0,020 0,030 0,045
zidovi konvencionalni 0,025 - 0,035
podvlake 0,050 0,070 0,090
rebraste ploče 0,010 0,015 0,020
temelji

ARMATURA: (sat/t)
mreže 0,30 0,45 0,55
šipke 0,20 0,30 0,35
razno 0,24 - 0,40

MATERIJAL ZA ZIDANJE:
(sat/t)
nosivi zidovi 0,20 0,22 0,25
pregrade i fasade 0,17 - 0,21

BETONI: (sat/t)
ploče 0,060 0,09 0,12
temelji 0,050 0,07 0,09
zidovi 0,080 0,11 0,15
stubovi 0,120 0,19 0,26

PREFABRIKOVANI
ELEMENTI: (sat/kom)
ploče 0,044 (4 m3)
stepeništa 0,400 h/kom
grede 0,700 (25 t/kom)
fasadni paneli 0,500 (do 3 t/kom)
stubovi 0,900 (do 7 t/kom)
T nosači 0,600 (18 t/kom)
okvirni nosači 0,800 (16 t/kom)

174
Analiza uticaja konstrukcionih faktora na naponsko stanje i elasticnu stabilnost resetkastih
strijela auto-dizalica

Ukupna opterecenja strijela auto-dizalica

Sve sile koje djeluju na resetkastu strijelu prilikom njene eksploatacije kao i tezine elemenata i
sklopova koji se nalaze na strijeli, u ovom poglavlju se definisu u funkciji od tezine tereta kao
najuticajnijeg ulaznog parametra. Zahvaljujuci prostornoj analizi postavljenog problema odredeni
su izrazi koji definisu promenu intenziteta sila koje deluju na strijelu u funkciji deformacija strijele,
geometrijskih karakteristika sistema i kinematskih parametara auto-dizalice. Uzimaju se u obzir
sve sile koje se mogu javiti pri radu auto-dizalice, cime je stvorena osnova za dalju sveobuhvatnu
analizu. Analiza elasticne stabilnosti i naponskog stanja resetkastih strijela auto-dizalica u slucaju
njihovog vjesanja pomocu uzeta. Postavljeni su, u dvjema upravnim ravnima, mehanicki modeli
strijele, koji po svojim karakteristikama odgovaraju stvarnom stanju. Strijela se modelira nosacem
konstantnog poprecnog presjeka. Pri analizi se radi sa osrednjenim vrijednostima povrsine,
momenata inercije i otpornih momenata. U prvom dijelu se problem stabilnosti rjesava
primjenom metode integracije jednacine elasticne linije strijele. Kao rezultat se dobijaju jednacine
elasticne linije u prostoru, kao i kriticne težine tereta pri kojima dolazi do gubitka stabilnosti.
Nizom grafika se opisuje uticaj odredenih konstrukcionih velicina na ponasanje strijele u realnim
eksploatacionim uslovima i to: ekscentricnosti djelovanja pojedinih napadnih sila (e, e1),
koeficijenta elasticnosti ukljestenja strijele (f), materijala strijele i dr. Takode se predlaze i
aproksimativni nacin definisanja ugiba vrha strijele u vertikalnoj ravni, cime se znatno olaksava rad
projektantima. U nastavku se problem rjesava primjenom energetske metode za razlicite
pretpostavljene oblike elasticne linije strijele. Kao rezultat se dobijaju izrazi kojima se definise
kriticna tezina tereta pri kojoj dolazi do gubitka stabilnosti strijele. Takode se ukazuje na
specificnosti primjene ove metode. Kroz numericki primer se ocjenjuje koliko svaki od
pretpostavljenih oblika elasticne linije strijele odgovara realnosti. Analiza elasticne stabilnosti i
naponskog stanja resetkastih strijela auto-dizalica u slucaju njihovog vjesanja pomocu
hidrocilindara. I u ovom slucaju su postavljeni mehanicki modeli strijele u dvjema upravnim
ravnima, koji po svojim karakteristikama odgovaraju realnosti. Najveca paznja se posvecuje
rjesavanju postavljenog problema primjenom metode integracije jednacine elasticne linije.
Dobijaju su jednacine elasticne linije u prostoru, kao i kriticne tezine tereta pri kojima dolazi do
gubitka stabilnosti. Nizom grafika se opisuje uticaj odredenih konstrukcionih velicina na ponasanje
strijele u realnim, eksploatacionim uslovima. Takode se porede zakljucci sa zakljuccima dobijenim
u slucaju vjesanja strijele pomocu uzeta. U zakljucku se daju preporuke u vezi sa primenom
odredenog tipa vjesanja strijele. Naglasva se prakticna primjena razmatranog rada sa idejama za
dalja istrazivanja u ovom domenu.
U suštini imamo nekoliko vrsta autodizalica, a možemo ih razlikovati kao: osnovne autodizalice,
teleskopske, rešetkaste, dizalice na gusjenicama.
Na sljedećim slikama prikazaćemo neke vrste autodizalica sa njihovim karakterisikama:

175
TEREX Bendini A300 Auto-dizalica

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet: 30 t

Max dužina krana: 24 m

Max visina vrha: 39.7 m

176
TEREX Bendini A350 Auto-dizalica

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet: 30 t

Max dužina krana: 27.6 m

Max visina vrha: 44 m

177
TEREX Demag AC 35 Teleskopska dizalica

Ima najdužu strijelu u svojoj

kategoriji sa 30.4 m i
maksimalnom visinom vrha
od 46 m.

Potpuno hidrauličan sistem

krana osigurava najkraće
teleskopsko vrijeme i visok
kapacitet opterećenja krana.
Vrhunska DaimlerChrysler
tehnologija motora, tip OM
906 LA.

Prostrana i udobna kabina sa

kliznim vratima i velikim
zglobnim vjetrobranom
(nadgradnja).

Kabina nosača je
klimatizirana i ima 2 sjedišta.

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet / radius: 35 t / 3 m

Glavni kran: 9,4 - 30,4 m

Max visina vrha/kotura: 45,4 m

Nastavak glavnog krana: 8 / 15 m

Max dužina sistema: 30,4 + 16 = 46,4 m

Ukupna dužina: 10,69 m

178
Dužina nosača: 8,46 m

Radius okretanja oko glave krana: 10,5 / 7,5 m

DaimlerChrysler OM 906 LA (205 kW / 279

Motor nosača:
hp)

Max brzina na putu: 75 km/h

Pogon / upravljač: 4x4x4

Gume: 16.00

TEREX Demag CC 200 Rešetkasta dizalica

- Brzo podešavanje i jednostavan rad.

- Pouzdana i laka za održavanje.

SPECIFIKACIJE:

179
Max podizni kapacitet: 50 t

Glavni kran: 51 m

Max visina vrha/kuke: 57 m

Autodizalice imaju veliku primjenu kao npr. u gradnji visokih objekata, popravci zgrada na većim
visinama, postavljanju reklama na velike visine, zatim za pranje prozora na visokim zgradama i
slično. Autodizalice se također primjenjuju i kod vatrogasnih kola i pauka.

180
Ispitivanje i propisi za dizalice

U prethodnom tekstu je rečeno šta su dizalice, kako se djele, koja im je namjena i gdje se sve
primjenjuju. Večina tih dizalica se koristi za dizanje i premještanje teških tereta pa bi svaka greška
u konstrukciji, izradi ili rukovanju mogla da dovede do težih posljedica. Bili bi ugroženi ili ljudski
životi ili bi se izazvali veče materijalne štete zbog svega toga dizalice kao i sva ostala sredstva koja
se koriste za transport, osim svoje osnovne namjene, moraju udovoljiti zahtjevima u pogledu
sigurnosti u radu. Ta sigurnost se obezbjeđuje na više načina:
 konstruktivna rješenja moraju obezbjediti sigurnost rada pojedinih sastavnih djelova i
sigurnost funkcija koje ti djelovi obavljaju
 ispitivanje konstrukcija prije puštanje u pogon
 definisanjem propisa za rad, održavanje, ličnu zaštitu rukovaca i drugih pravila kojih se
mora strogo pridržavati
 stručna osposobljenost rukovaca i opslužilaca
 obezbjeđenjem određenih uslova u kome dizalica radi
 pravilnim rukovanjem i održavanjem dizalica

Upravljačko mjesto

Upravljačko mjesto predstavlja prostor sa koga rukovolac upravlja dizalicom. Ono može biti
izvedeno u vidu stabilnih ili pokretnih kabina, posebnih platformi na podu i slično ali bez obzira
kako bilo izvedeno ono mora da zadovoljava slijedeče:

upravljačko mjesto u svakom položaju dizaliuce mora biti pristupačno bez opasnosti

s upravljačkog mjesta rukovalac mora imat dobar vidik na radni prostor

na upravljačkom mjestu mora uvjek biti obezbjeđeno prisustvo svježeg zraka

upravljačko mjesto mora biti zaštičeno od raznih izvora toplote

upravljačko mjesto koje je više od 1m od poda mora imati propisnu ogradu
Ukoliko je upravljačko mjesto u vidu kabine koja može biti otvorena ili zatvorena, treba da
ispunjava slijedece uslove:
- mora biti dovoljno prostora (min. 2m²) za nesmetano upravljanje i rukovanje uređajima
- visina kabine treba da bude min. 1,8m
- pod kabine mora da bude od materijala elektroizolirajuceg svojstva
- kabina mora biti adekvatno osvjetljena
- u kabini se moraju nalaziti uputstva za rad dizalice
- u kabini se mora nalaziti aparat za gašenje požara

Kočnice

Svaka dizalica na mehanizmima za kretanje i dizanje tereta mora da posjeduje kočnicu. Propisima
je određeno koje uslove te kočnice moraju da zadovolje:
- mehanizam za dizanje i spuštanje tereta mora biti snadbjeven automaskom kočnicom koja
nestankom električne struje automaski stupa u dejstvo. Automaska kočnica mora da
zaustavi i držo teret na bilo kojoj visini ako dođe do nestanka struje. Ukoliko dizalica
prenosi rastopljeni i užareni metal mora biti snadbivena sa dvije međusobno neovisne
kočnice,
- mehanizam za okretanje kraka ima mehaničku kočnicu
- mehanizam za dizanje i spuštanje kraka mora biti snadbjeven automaskom kočnicom

181
Bubanj

Svaki bubanj treba da ima dužinu da se uže namota u jednom sloju. Prečnik mu zavisi od uslova u
kojim radi kao i prečnika užeta. Ukoliko se uže na bubanj namotava u više slojeva tada bubanj na
krajevima mora imati vjence najmanje 1,5 iznad prečnika užeta iznad najvišeg sloja užeta. Kod
najnižeg položaja kuke moraju ostati još 2 namotaja užeta na bubnju i krajevi užta dibro pričvršćeni
za bubanj.

Koturi

Izvedba kotura za uže mora odgovarati sljedećim zahtjevima:

- radijus žlijeba mora odgovarati za određen prečnik užeta
- žlijeb mora biti izveden pod 45º
- veličina prečnika kotura zavisi od uslova rda i prečnika užeta
- koturi na donjem dijelu koturače (sklop kuke) moraju imati zaštitni lim
- pri radu ne smije doći do ispadanja užeta ili žlijeba kotura

Čelična užad

Zbog svoje uloge u sojoj konstrukciji užad moraju imati veliku sigurnost u radu. Redovnim
pregledom se blagovremeno mogu otkriti oštećenja i spriječiti nesreća. Osim pravilnog
dimenzionisanja užeta, radi sigurnosti u radu, potrebno je vršiti i pravilno održavanje i redovan
pregled. Najvažnije mjere koje treba preuzeti kod pravilnog održavanja užeta su:
- potrebno je vršiti periodične preglede i podmazivanje prema uputama proizvođača
- potrebno je vršiti propisno uskladištenje bez prisustva vlage
- izvršiti blagovremenu zaštitu užeta čim se ustanovi da je prekinuto više žica nego je
dozvoljeno pa je time ugrožena sigurnost
Veza krajeva užeta sa drugim elementima predstavlja jedan od važnih elemenata sigurnosti
rada jer se, zbog slabo izvedene veze, može desiti da teret padne. Za svaki način vezivanja
postoje pravila i upute kojih se treba pridržavati.

Uređaji za vješanje tereta

Za sve uređaje (elemente) za prihvat tereta kao npr. kuke, uzengije kliješta, magnetne grabilice i sl.
treba primijeniti slijedeća pravila:
- moraju nositi oznaku dozvoljene nosivosti
- prije upotrebe moraju se ispitati probnim opterećenjem

Probno ispitivanje dizalice

Probno ispitivanje predstavlja detaljnu i sistematsku kontrolu dizalice i njenog rada pod uslovima
određenog statističkog i dinamičkog opterećenja. Probna ispitivanja dizalice se vrše u 3 slučaja:
- prije puštanja u pogon
- nakon rekonstrukcije
- nakon premještanje dizalice na drugo radno mjesto
Probnim ispitivanjima rukovodi predstavnik službe inspekcije za nove dizalice prije davanja
odobrenja za puštanje u pogon dok u drugim slučajevima probna ispitivanja obavlja komisija koju
obavlja korisnik. Probna ispitivanja se vršes opterećenjem dizalice od 10% od max nosivosti

182
dizalice, osim kod novih dizalica gdje važe drugi propisi. Ispitivanje na dizalicama moraju pokazati
stabilnost dizalice i njenih dijelova, izdržljivost materijala, izdržljivost motora.

Stručna osposobljenost radnika

Dužnost dizaličara može obavljati samo radnik sa odgovarajućim stručnim obrazovanjem. Stručno
obrazovanje se stiče na verifikovanim uslovima ili se priznaje interno u okviru jednog preduzeća a
interna klasifikacija važi samo za to preduzeće. Pored stručne osposobljenosti dizaličara mora biti i
zdravstveno sposoban pa se zbog toga podvrgava posebnim zdravstvenim pregledima i to:
- prije stupanja na radno mjesto
- periodično, najmanje jednom godišnje
- nakon svake nesreće u vezi s radom dizalice
- nakon svake preležane bolesti itd.
Propisima je ustanovljeno do kojih bolesti dizaličar ne smije da boluje npr. padalica,
vrtoglavica, grčevi, visokog ili niskog krvnog pritiska, malokrvnosti i sl.
Dizaličar mora imati dobar vid i sluh.
Dužnosti dizaličara su:
- da upravlja dizalicom
- da vrši dnevne preglede dizalice
- da prisustvuje pregledima i popravcima dizalice
- da sarađuje sa drugim zaposlenim osobama.

ZAKLJUČAK

Na osnovu prikupljenih podataka do kojih sam dosla prilikom obrade ove teme,dosla sam do
zakljucka da su autodizalice veoma vazne pri podizanju i pomjeranju tereta.
Brzina kretanja autodizalica pri promjeni mjesta rada zavisi od kvaliteta puta,a iznosi od 60 do 80
km/h. Terenske autodizalice mogu savladati uspon i do 50%,a normalne dizalice do 37%.
Autodizalice mogu podizati terete veoma velike tezine na velike visine.Najveću visinu podizanja
donedavno au postizale autodizalice BONE-K 10 000,dižući teret od 70 t na visinu od 203 m. Imaju
kontrateg od 300 t.
Vecina dizalica se koristi za dizanje i premještanje teških tereta pa bi svaka greška u konstrukciji,
izradi ili rukovanju mogla da dovede do težih posljedica. Bili bi ugroženi ili ljudski životi ili bi se
izazvali veče materijalne štete zbog svega toga dizalice kao i sva ostala sredstva koja se koriste za
transport, osim svoje osnovne namjene, moraju udovoljiti zahtjevima u pogledu sigurnosti u radu.
Ta sigurnost se obezbjeđuje naviše načina:
o sastavnih djelova i sigurnost funkcija koje ti djelovi obavljaju
o ispitivanje konstrukcija prije puštanje u pogon
o definisanjem propisa za rad, održavanje, ličnu zaštitu rukovaca i
drugih pravila kojih se mora strogo pridržavati
o stručna osposobljenost rukovaca i opslužilaca
o obezbjeđenjem određenih uslova u kome dizalica radi
o pravilnim rukovanjem i održavanjem dizalica

Svaki element ili mehanizam dizalice mora biti adekvatno proračunat da zadovolji određeni stepen
sigurnosti polazeči od tačno definisanih zahtjeva koji dati elementi ili mehanizmi moraju da
ispunjavaju.

183
184