Professional Documents
Culture Documents
Tamara Drzavina
Tamara Drzavina
- Trgovinsko pravo –
DRŽAVINA
- Seminarski rad –
STUDENT: MENTOR:
LESKOVAC, 2015.
Sadržaj
Uvod .................................................................................................................................. 3
Državina ............................................................................................................................. 4
1. Pojam državine ................................................................................................... 4
1.1. Subjektivno i objektivno shvatanje državine .......................................4
1.2. Objekt i subjekt državine .....................................................................5
2. Sticanje, prenos i gubitak državine .....................................................................6
2.1. Sticanje državine ..................................................................................6
2.2. Prenos državine ....................................................................................8
2.3. Gubitak državine ..................................................................................8
3. Vrste državine .....................................................................................................9
3.1. Neposredna i posredna državina ..........................................................9
3.2. Državina stvari i državina prava ..........................................................9
3.1. Zakonita i nezakonita državina ..........................................................11
3.2. Savesna i nesavesna državina ............................................................11
3.3. Prava i manljiva državina ...................................................................13
Zaključak .......................................................................................................................... 14
Literatura .......................................................................................................................... 15
2
Uvod
3
Državina
1. Pojam državine
Državina (possessio) je na prvi pogled jednostavna pravna institucija, ali taj prvi utisak
vara. O njenoj pravnoj prirodi, o tome da li je starija ili ne od svojine, o karakteru
državinske zaštite jos uvek se vode diskusije.
4
državinsku zaštitu, već se u slučaju uznemiravanja mora obratiti onome za koga vlast
drži, odnosno koga priznaje za vlasnika. Shodno tome, držaoci su u rimskom pravu lica
koja su stvar ukrala ili pribavila na silu, a detentori su posluga, zakupac itd. Klasično
rimsko pravo imalo je najuži pojam državine, a najširi pojam detencije.
4
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
5
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
6
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
5
za zbirne stvari: držalac zbirne stvari je držalac samo onih primeraka na kojima ima
stvarno faktičku vlast.
Subjekti državine, tj. držalac može biti svako pravno i fizičko lice.7 U odnosu na neke
stvari, kao subjekti državine mogu se pojaviti sva fizička i pravna lica, a u odnosu na
druge stvari samo odrećene kategorije pravnih subjekata. Pravni subjekt može biti subjek
državine na onoj vrsti stvari na kojoj može imati pravo svojine ili neko drugo stvarno ili
obligaciono pravo koje ga ovlašćuje na držanje, odnosno upotrebu stvari. Državinu može
steći i poslovno nesposobno fizičko lice, ako je u konkretnom slučaju, s obzirom na vrstu
stvari, sposobno da na osnovu svoje odluke stekne faktičku vlast na stvari. Tako je dete,
koje nije navršilo 14 godina života, sposobno da stekne državinu na odeći i obući,
gračkama itd. Ali ne i na zgradi i na zemljištu. 8 U slučaju povrede državine poslovno
nesposobnog lica, spor će voditi njegov zakonski zastupnik. Ukoliko poslovno
nesposobno lice nije u stanju da stekne državinu, npr. zbog nesposobnost za rasuđivanje,
državinu stiče vrši i štiti u ime i za račun tog lica, njegov zastupnik. U ime i za račun
pravnog lica državinu stiču, vrše i štite njegovi organi.
neposredno ili
posredno.
6
uhvaćena riba). Posredno sticanje državine je zasnivanje faktičke vlasti na stvari koja se
već nalazi u nečijoj državini.10
10
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
11
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
12
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
7
2.2. Prenos državine
Prenos državine vrši se predajom stvari (tradicijom) - pokretne stvari, predajom isprava
(koje omogućavaju raspolaganje sa stvari – npr. predaja konosmana), predaja sredstava
(koja omogućavaju faktičku vlast na stvari – npr. predaja ključeva automobila),
izdvajanjem i obeležavanjem stvari.13
Prema pravilu, u slučaju sukoba između savesnog imaoca isprave koji nema faktičku
vlast na stvari i savesnog imaoca faktičke vlasti na stvari, u prednsoti je savesni imalac
faktičke vlasti na stvari.
Državina se ne gubi ako je držalac privremeno sprečen da vrši faktičku vlast nezavisno
od svoje volje- zbog odrona zemljišta na šumskom putu držalac je onemogućen više
meseci da ide u svoju vikendicu. Državina prava prestaje odricanjem držaoca ili zbog
nemogućnosti vršenja prava.
13
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
14
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
8
3. Vrste državine
Neposrednu državinu ima onaj ko neposredno (lično ili preko svog detentora) vrši
faktičku vlast na stvari (npr. lopov koji drži i upotrebljava ukradenu stvar, vlasnik koji se
služi svojom stvari, imalac ili uzurpator službenosti koji prelazi preko tuđeg zemljišta).15
Posrednu državinu ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugogo lica, kojem je
po osnovu plodouživanja, ugovora o korišćenju stana, zakupa, čuvanja, posluge ili
drugog pravnog posla, dalo stvar u neposrednu državinu.16
Od državine treba razlikovati detenciju. Detenciju (pritežanje, pridržništvo) ima lice koje
po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrši faktičku vlast na stvari za
drugo lice i dužno je da postupa po njegovim upustvima (npr. kućna pomoćnica, kelner u
tuđoj ugostiteljskoj radnji). Državinu ima lice po čijim je uputstvima detentor dužan da
postupa.
državinu stvari i
državinu prava.
15
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
16
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
17
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
18
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
9
Državina stvari (svojinska državina) je najšira faktička vlast na stvari, koja po obimu
odgovara sadržini prava svojine.19 Držalac stvari (svojinski držalac) se ponaša kao
vlasnik, bez obzira na to da li ima pravo svojine ili ne (npr. svojinski držalac je i lopov i
nalazač koji je utajio nađenu stvar i onaj ko je kupio od lopova, a nije postao vlsnik).
Državina prava je uža, delimična faktička vlast na stvari, koja po obimu odgovara nekom
drugom pravu čija je sadržina u neposrednoj vlasti na stvari (plodouživanju, stvarnoj
službenosti, zakupu, posluzi).20
Subjekt državine, tj. držalac može biti svako pravno i fizičko lice. Pravni subjekt može
biti subjekt državine na onoj vrsti stvari na kojoj može imati pravo svojine ili neko drugo
stvarno ili obligaciono pravo koje ga ovlašćuje na sržanje, odnosno upotrebu stvari.
Držalac može biti i poslovno nesposobno lice, ali preko svog zakonskog zastupnika koji
faktički faktičku vlast vrši u ime poslovno nesposobnog lica.
Isključiva državina postoji kad jedan subjekt vrši svu faktičku vlast na stvari ili na
njenom realnom delu koji prestavlja samostalan državinski objekt (npr. deo parcele, stan
u višestambenoj zgradi, garderoba lica).21
Sudržavina postoji kad više lica vrši faktičku vlast na celoj stvari, odn. na delu stvari koji
je samostalan državniski objekt (npr. stanu, sobi, zajednički delovi zgrade).22
19
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
20
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
21
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
22
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
10
3.3. Zakonita i nezakonita državina
Državina može biti zakonita, a nesavesna (kupac zna ili prema prilikama mora znati da je
prodavac lopov). Državina može biti savesna, a nezakonita (ugovor o kupovini je
zaključen sa vlasnikom stvari ali je ništav, a kupac nije znao niti mogao znati).
Savesna državina je ako držalac ne zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova.
Pretpostavlja se da je državina savesna dok se ne dokaže suprotno.25
Savesni držalac je onaj koji osnovano smatra da ima punovažan pravni osnov za državinu
stvarnog prava. Savestan je npr. držalac koji je kupio stvar od lica koje nije vlasnik stvari,
opravdano verujući da je kupio stvar od vlasnika i da je na taj način on postao vlasnik
stvari. Savestan je i držalac prava stvarne službenosti puta ako osnovano veruje da mu je
to pravo preneo vlanik poslužnog dobra a u u stvari je ugovor zaključio sa licem koje nije
23
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
24
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
25
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
11
vlasnik tog dobra. Savesnost državine se pretpostavlja. Lice koje ističe da je nečija
državina nesavesna, mora to i dokazati. Nije dovoljno da je državina savesna u vreme
sticanja stvarnog prava, nego je relevantno da savesnost postoji za vreme faktičke vlasti
na stvari. Državina prestaje biti savesna čim držalac sazna ili bi trebalo da sazna, s
obzirom na okolnosti, da stvar nije njegova. Ako je vlasnik stvari podneo tužbu protiv
držaoca, on postaje nesavestan u momentu dostavljanja tužbe na odgovor. Ali, tužioc
može dokazati da je držalac mnogo ranije postao nesavestan.
Nesavesna državina postoji kad držalac stvari zna ili je mogao znati da stvar koju drži
nije njegova.26 Tako je nesavestan držalac prava službenosti puta, lice koje bez ikakvog
osnova koristi put ili kupac koji zna da je stvar kupio od nevlasnika. Savesnost ili
nesavesnost pravnog lica ceni se prema savesnosti ili nesavesnosti organa koji ih
zastupaju. U jednom delu teorije ističe se razlika između zakonskog i voljnog zastupanja.
Savesna državina može biti zakonita i nezakonita. Tako je savesna i zakonita državina
kupca koji je od nevlasnika, za koga nije znao da je ukrao stvar, kupio tu stvar.
Nezakonita a savesna državina lica koje je kupilo stvar od prodavca kome je potpuno
oduzeta poslovna sposobnost ili ako je ugovor iz nekog drugog razloga, docnije ponisten.
Naslednik postaje savestan držalac, od trenutka otvaranja nasledja i u slučaju kada je
ostavilac bio nesavestan držalac, a naslednik to nije znao niti je mogao saznati.
26
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
12
3.5. Prava i manljiva državina
Državina može biti zakonita, a manljiva (da je silom stečena). Držalac koji je državinu
stekao silom, potajno ili zloupotrebom poverenja, ima pravo na državinsku zaštitu, osim
prema licu od koga je na takav način došao do državine.
Neposrednu državinu na stvari ima lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari.
Posrednu državinu ima lice koje posrednu vlast na stvari vrši preko drugog lica, kome je
po osnovu plodouživanja, ugovora o korišćenju stana, zakupa, čuvanja, posluge ili
drugog pravnog posla dalo stvar u nepostrednu državinu. Sve dok vlasnik stvari na njoj
vrši faktičku vlast, on je neposredni držalac. Ali, ako na osnovu ugovora o zakupu stvar
preda u zakup ili na osnovu ugovora o ostavi na čuvanje, neposredni držalac postaće
zakupoprimac i ostavoprimac dok posredni držalac postaje vlasnik stvari.
U ovim situacijama postoje dve državine na istoj stvari ali se obe mogu sudskim putem
zaštititi.
Zaključak
27
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
28
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
13
U društvenim odnosima regulisanim pravom državina nesumnjivo igra veoma značajnu
ulogu. Ona je jedan od najstarijih (i najspornijih) instituta građanskog prava. Državina je
onaj društveni odnos koji pravni poredak određuje svojim normama, pravno relevantan
socijalni odnos. Složen je odnos prava i državine. Pravna nauka se dosta bavila pitanjem
prirode državine izražene dilemom da li je državina činjenica ili pravo, a preovladava
mišljenje da se ipak radi o činjenici koja je pravno relevantna. Državina je faktičko stanje
zaštićeno pravom. Ona ulazi u pravnu sferu, ali nije pravo. Dakle, državina se priznaje
kao činjenica, ali uvažavaju se i njeni pravni učinci. Zbog toga nije od značaja ima li
faktička vlast nekog lica pravnu osnovu ili ne. Držanje bez pravnog osnova, u principu,
nije dopušteno, ali pod određenim uslovima može da bude pravno relevantno. Pravo
posmatra državinu odvojeno od prava na državinu. To ne znači da je državina nezavisna
od prava. Ona više pripada svetu pravnog nego činjeničnog i zato je uvek aktuelan interes
pravne nauke za ovaj institut. Pravo stvara državinu. Jedno čisto faktičko stanje smatra
se, bar privremeno, kao pravno stanje i stavlja se pod pravnu zaštitu.
Literatura
14
Anđelković, Ž., Anđelković – Slijepčević, M., Trgovinsko pravo sa osnovama prava -
praktikum, Leskovac, 2009.
Anđelković, Ž., Trgovinsko pravo sa osnovama prava - skripta, Leskovac, 2006.
Babić, I., Osnovi imovinskog prava, Beograd, 2007.
Vukićević, S., Anđelković, Ž., Trgovinsko pravo sa osnovama prava, Leskovac, 2006.
Lazarević, D., Državina - pojam, oblici i zaštita, Beograd, 2010.
15