INSTRUMENTI ZA KIRURŠKE ZAHVATE

Ekstrakcija ili vađenje zuba

Vađenje zuba predstavlja skup postupaka kojima se zub odvaja od

zubne čašice i uklanja iz nje. Obzirom da je zub mnogobrojnim vlaknima
čvrsto vezan za viličnu kost, vađenje podrazumijeva, pored pravilne
tehnike i primjenu sile. Bitno je da ta sila mora biti odgovarajuće jačine i
pravilno usmjerena da bi se sprječilo bilo kakvo oštećenje kosti. Zbog
toga se tijekom vađenja, pogotovo višekorjenih zubi, primjenjuju
različite metode kao što je npr. presjecanje korjenova - separacija jer se
na taj način olakšava njihovo vađenje i čuva vilična kost.

Tretman nakon ekstrakcije

Nakon vađenja zuba u ustima ostaje otvorena rana koja lagano zarasta. Samo zarastanje
prolazi kroz nekoliko faza, a za pacijenta je veoma značajno da bude upoznat sa onim što
može da vidi u rani.

Neposredno poslije vađenja, nakon prestanka krvarenja, u rani se formira krvni ugrušak. On
je crvene boje i blago elastičan. U tom periodu zabranjeno je ispiranje usta jer to može
dovesti do ispadanja ugruška što uzrokuje bolove u rani i ponovno krvarenje. Nakon 2-3 dana
gornja površina ugruška postaje bjelkasta zbog taloženja fibrina što je normalan proces
zarastanja a ne gnjojenje rane što pacijente obično zbunjuje i plaši. Poslije 3-4 dana počinju
se stvarati novi krvni sudovi da bi poslije 2 tjedna rana bila prekrivena novom sluzokožom.
 
Zarastanje i obnavljanje kosti traje najduže, tako da je potrebno 4-6 mjeseci da bi se taj
proces završio.

Zube vadimo KLIJEŠTIMA i POLUGAMA.

KLIJEŠTA

Sva kliješta koja se koriste u oralnoj kirurgiji za

ekstrakciju zuba imaju tri osnovna dijela:
 ručke
 radne krakove i
 zglob. 

Ručke su hrapave i dizajnirane tako da dobro

leže u ruci, a istovremeno osiguravaju dobru
stabilnost.

Radni krakovi su nazubljeni na unutrašnjoj, radnoj strani, poprječno ili uzdužno, što
osigurava bolju retenciju prilikom rasklimavanja zuba. Oblikovani su anatomski tako da
naliježu na vrat zuba, pa se iz tog razloga razlikuju kliješta za pojedine zube, odnosno grupu
zuba.

Kliješta se mogu podijeliti u dvije grupe:

 kliješta za vađenje zuba u gornjoj
 kliješta  vađenje zuba u donjoj vilici.

Kliješta za rad u gornjoj vilici imaju ručke i radne krakove postavljene u istoj ravnini,
dok su kod kliješta za rad u donjoj vilici radni krakovi postavljeni pod kutem od
90 stupnjeva u odnosu na ručke.
KLIJEŠTA ZA RAD U GORNJOJ VILICI

1. Gornja incizalna kliješta

Kliješta za vađenje gornjih inciziva i očnjaka su potpuno prava, odnosno ručke i radni kraci su
u istoj ravnini, pa se nazivaju i gornja
prava kliješta. Radni dio može biti uži ili širi
jer se i zubi za čije vađenje su ova kliješta
namjenjena razlikuju po širini i,
individualno, od pacijenta do pacijenta.

2. Gornja premolarna kliješta

Kliješta za gornje pretkutnjake imaju radne

krake slične incizalnim kliještima, s tim što
su oni povijeni pod određenim kutom u
odnosu na ručke.  Imaju oblik razvučenog
slova S . Ovaj oblik omogućava bolji pristup
tim zubima.

3. Gornja molarna kliješta

Gornja molarna kliješta imaju još povijenije
radne krake u odnosu na ručke od gornjih
premolarnih. Radni kraci su kraći u odnosu
na ručke nego kod premolarnih kliješta. Za
razliku od incizalnih i premolarnih kliješta,
gornja molarna kliješta su jedina parna
kliješta. Naime, razlikuju se desna i lijeva
molarna kliješta.
Na radnim kracima ovih kliješta sa jedne
strane se nalazi trn-bodlja koja ova kliješta
određuje za vađenje desnog ili lijevog
gornjeg molara.

Desna molarna kliješta služe za vađenje molara sa desne strane u ustima pacijenta. Kada se
pravilno postave na dlan desne ruke bodlja se nalazi na lijevom radnom kraku. Kod gornjih
lijevih molarnih kliješta bodlja je sa desne strane, odnosno na desnom kraku radnog dijela.
Radni krak koji naleže na palatinalni korijen nema ovu bodlju.

4. Gornja korijenska kliješta

Gornja korijenska kliješta se, zbog svog

specifičnog izgleda, zovu još i „bajonet”
kliješta. Radni kraci su dvostruko povijeni u
odnosu na ručke kliješta i vrlo su gracilni.
Koriste se za vađenje korjenova svih zuba u
gornjoj vilici, najčešće u kombinaciji sa
gornjom Bajnovom polugom. Razlikuju se
međusobno po širini radnog dijela u
ovisnosti od širine pojedinih korjenova.
5. Gornja umnjačna kliješta
Gornja umnjačna kliješta imaju kao i gornja
korjenska radne krake dvostruko povijene u
odnosu na ručke. Oni su anatomski
oblikovani i prilagođeni za adaptaciju na vrat
ovog zuba. Uglavnom nemaju bodlju za
aplikaciju u bifurkaciju mada postoje i takve
varijante.

KLIJEŠTA ZA RAD U DONJOJ VILICI

Za razliku od kliješta za gornje zube, kliješta za vađenje donjih zuba imaju radne krake
povijene pod pravim kutem u odnosu na ručke.

1. Donja incizalna i donja korijenska

kliješta
Razlog zašto se ova kliješta zajedno opisuju
jeste taj što su veoma slična, a  razlikuju se
po tome što se radni kraci kod korijenskih
kliješta pri zatvorenim kliještima međusobno
dodiruju.
Donja incizalna kliješta se koriste za vađenje
donjih sjekutića, a korijenska za vađenje
zalomljenih korijenova svih donjih zuba.
Radni kraci su im veoma gracilni i mogu biti
različite dužine.

2. Donja premolarna kliješta

Donja premolarna kliješta su slična donjim
incizalnim, samo nešto masivnija, radni kraci
kraći i zaobljeniji. Koriste se za vađenje
donjih očnjaka i pemolara.

3. Donja molarna kliješta

Donja molarna kliješta se koriste za vađenje donjih molara. Imaju kratke radne krake u
odnosu na ručku što im daje veću silu prilikom upotrebe, a što je
potrebno kod vađenja ovih zuba.
Na vrhu radnih krakova sa obije strane nalazi se bodlja koja
omogućava dobru adaptaciju na vrat zuba u predijelu bifurkacije.

4. Donja umnjačna kliješta – Trizmus kliješta

Donja umnjačna kliješta se upotrebljavaju za vađenje
donjih umnjaka. Imaju radne krake koji su identični
radnim kracima kod donjih molarnih kliješta.
Razlikuju se jedino po međusobnom odnosu radnog
kraka i ručke.
Za razliku od ostalih donjih kliješta koja se prilikom
apliciranja na zub unose pod kutom od 90 stupnjeva u
odnosu na zubni niz, ova kliješta imaju radne krake koji
se prilikom apliciranja unose preko zubnog niza zbog
nepristupačnosti ove regije.
OSNOVNI PRINCIPI UPOTREBE KLIJEŠTA

Prije nego se pristupi vađenju zuba izuzetno

je važno odabrati dobru polugu i kliješta za
vađenje zuba, ali isto tako i praviino ih držati
u ruci i namjenski upotrijebiti.
Kliješta za gornje zube se postavljaju na
dlan desne ruke (ako koristimo desnu ruku
za vađenje zuba) tako da radni kraci uvijek
budu okrenuti na gore, odnosno da ručka
prisno leži na dlanu.
Prije apliciranja kliješta na vrat zuba, radni
kraci se otvaraju do željene širine tako što
se malim (i eventualno domalim) prstom
otvaraju ručke kliješta. U toku unošenja
kliješta u usta za vađenje gornjih zuba dlan
je uvijek okrenut nagore.

Držanje i unošenje donjih kliješta u usta se

bitno razlikuje od gornjih kliješta.
Ova kliješta se unose i postavljaju na zub
pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na
zubni luk. Izuzetak čine donja umnjačna
kliješta, koja se unose preko zubnog luka na
onoj strani gde se zub vadi.

Prilikom apliciranja kliješta na vrat zuba, potrebno je vrhove radnih kraka potisnuti što dublje
ispod alveolarne kosti, čime se istovremeno vrši proširivanje zidova alveole i olakšava vađenje
zuba.
Apikalnim potiskivanjem kliješta istovremeno se apikalno pomiće i točka oko koje se zub
rotira prilikom vađenja, čime se smanjuje mogućnost prijeloma apikalnog dijela korijena
zuba.

Nakon apliciranja kliješta, ruka se pomaknei što distalnije na ručkama da bi se povećao krak
sile, a ručke obuhvate čvrsto svim prstima.
Ruka sa kliještima treba činiti jedinstvenu cijelinu, a pokreti prilikom vađenja zuba trebaju biti
iz ramena. Treba izbjegavati nagle i trzajuće pokrete prilikom rasklimavanja zuba.

POLUGE
Poluge ili elevatori su instrumenti koji služe
za kidanje periodontalnih vlakana
između desni i vrata zuba, za vađenje
zalomljenih korijenova i ponekad za vađenje
čitavih zuba. Izrađene su od metala, a
sastoje se od ručke, vrata (osovine) i
radnog dijela. Podijeljene su na poluge za rad u gornjoj i poluge za rad u donjoj vilici.
Radni dio poluga za rad u gornjoj vilici se nalazi u produžetku vrata i ručke, dok je kod poluga
za rad u donjoj vilici on savijen pod pravim kutom u odnosu na vrat i ručku poluge.
Prema namjeni poluge se dijele na:

 poluge za vađenje čitavih i zuba polomljenih na gingivalnoj liniji,

 poluge za vađenje korijenova,
 poluge za vađenje korijenova koji se jednom trećinom nalaze u mekim dijelovima,
 poluge za podizanje mukoperiosta i
 poluge za vađenje donjih umnjaka.
Prema obliku poluge se dele na:

 pravi klinasti tip i

 uglasti tip poluge (lijevi i desni).

Neke od poznatijih vrsta poluga su:

RAVNA POLUGA PO BEINU

Ovu polugu koristimo za degažiranje gingive gornjih

zuba te rasklimavanje, može se koristiti za
ekstrakciju separiranih korijenova i vađenje cijelog
zuba.

POLUGA KOZJA NOGA

Ovu polugu koristimo za degažiranje vestibularne gingive i a
ekstrakciju korijenova kod donjih zuba. Radni dio je zakošen
(lomljen) pod kutom od cca 45 stupnjeva.

POLUGE PO WINTERU

Ove poluge koristimo a uklanjanje zaostalih korijenova nakon vađenja

zuba.

POLUGE PO CRYERU

Imaju istu primjenu kao i polge po Winteru. Desni

cryer ima nagib radnog dijela prema desno, lijevi
prema lijevo.

POLUGE PO SCHLEMMERU

Ovaj par poluga se upotrebljava za vađenje

donjih molarnih korijenova te za lomljenje
interradiklarnog septuma.
LECLUS POLUGA

Služi za ađenje donjeg umnjaka kod zatvorenog zubnog niza i

kad su korijeni mnjaka avijni distalno.

Alveotomija

Ovim kirurškim zahvatom uklanjaju se impaktirani i retinirani umnjaci te zubi koje nije moguće izvaditi
uobičajenim načinom.

Umnjaci su zubi koji posljednji niču u čeljustima i kod većine ljudi njihov rast ne stvara veće probleme
osim privremene boli tijekom izbijanja.
Problem može nastati ako nemaju dovoljno mjesta za pravilan rast ili pak krenu rasti krivo zbog
čega uzrokuju krvarenje okolnih zuba i uzrokuju upalu.

Vađenje umnjaka nije kompliciran zahvat i radi se rutinski, najčešće pod lokalnom anestezijom.
Nakon zahvata može doći do oticanja, no to je normalna pojava koju se može sanirati hladnim
oblozima. Ponekad je potrebno nekoliko dana jesti mekšu hranu.
Koji su simptomi problema s umnjacima?

 iritacija zubnog mesa ili jezika jer umnjak raste u krivom smjeru
 naticanje zubnog mesa oko umnjaka koji nije izrastao do kraja
 bol
Alveotomija započinje lokalnom anestezijom, nakon koje
slijedi incizija (zarezivanje) sluznice skalpelom.

Kost čeljusti otvara se svrdlom kako bi oralni kirurg mogao pristupiti operativnom
području, a zub koji je zaostao u čeljusti vadi se iz kosti posebnim kirurškim
instrumentima (dlijeta, poluge) uz minimalnu traumu okolnog tkiva. Nakon zahvata
rana se zašiva šavovima radi lakšeg cijeljenja te pacijent dobiva postoperativne
upute. Nakon sedam dana slijedi kontrolni pregled u ordinaciji i vađenje šavova.

Apikotomija
(resekcija korijena)
Riječ je o kirurškom zahvatu kod kojeg se odstranjuje vršak korijena zuba s okolnim upaljenim tkivom
(cista, granulom).
Ovaj zahvat izvodi se kod pacijenata kod kojih endodontskim  liječenjem nije postignuto izlječenje
patološkog procesa. Apikotomija se izvodi u lokalnoj anesteziji i bezbolna je.
Prije zahvata potrebno je endodontski izliječiti zub. Tijekom zahvata zareže se i podigne zubno meso
kako bi se moglo doći do vrha korijena zuba gdje se nalazi patološki proces.
Svrdlom se uklanja vrh korijena zuba zajedno s upalnim procesom te se biokompatibilnim materijalom
zabrtvi ulaz u korijenski kanal.
Terapija završava šivanjem zubnog mesa. Apikotomija je mali kirurški zahvat koji omogućuje da se

očuva zub i spriječi njegovo vađenje.  

Cistektomija
Cistektomija je oralno kirurška intervencija uklanjanja cističnog sadržaja iz vilične kosti. U
stomatološkoj ordinaciji se cistektomija obavlja potpuno bezbolno uz davanje lokalne
anestezije pacijentima. Ciste su šuplji patološki prostori koji se mogu naći u koštanom tkivu
vilice. Ciste rastu veoma sporo. Da bi dostigle stadijum vidljivosti potrebno je da protekne i
više

godina. Rast cisti je brži ukoliko je sadržaj zapaljenja ciste veći. Za rast ciste je neophodno da
cista bude zatvorena. Prestanak rasta ciste je moguć ukoliko se desi da cista pukne i njen
sadržaj se isprazni. Nastanak akutne infekcije
predstavlja jedan od naćina da se otkrije cista. Ako se
cista nalazi u gornjoj vilici ona će rasti u pr avcu nosne
šupljine ili ka nepcu. Ukoliko se

otkriju ciste u donjoj vilici, one se mogu konstantno

povećavati i na taj način zahvatati većinu površine
donje vilice. To se može dogoditi a da pacijent ni ne
primjeti. Kada vaš stomatolog konstatuje postojanje
ciste, neophodno je reagovati sto prije i otkloniti je, jer
ona djeluje razarajuće na koštano tkivo. Cistektomija je
intervencija kojom se liječe ciste. Prilikom obavljanja cistektomije, cilj je u potpunosti ukloniti
cistu. Ovakvu intervenciju oralni hirurg obavlja iz više koraka. Prvi je rasjecanje desni što mu
omogućava pristup cističnom predjelu. Kada se završi otklanjanje ciste, rez koji je napravljen
na sluzokoži se zašiva koncima. Stomatolog će reći pacijentu kada je vrijeme da dođe u
ordinaciju i skine konce. Period koji je potrebno da protekne do skidanja je sedam dana.
Takođe će stomatolog prepisati antibiotike koje je neophodno da pacijent pije osam dana
nakon intervencije. Bitna činjenica svim pacijentima oboljelim je da se cistektomija ne može
ponovo vratiti. Intervenciju cistektomije možete raditi u stomatološkoj ordinaciji kod tima
specijalista oralne kirurgije.

Hemisekcija
Hemisekcija je odstranjivanje jednog korijena (koji je najčešće zahvaćen upalnim procesom
koji nije moguće sanirati) kod višekorijenskih zuba
radi spašavanja preostalog dijela zuba.

Frenulektomija
Frenulum je nabor koji povezuje gornju i donju usnu
sa zubnim mesom te donju stranu jezika s dnom usne
šupljine. Uobičajeno frenulum ne uzrokuje nikakve
tegobe jer je riječ o normalnoj strukturi mekog tkiva u
usnoj šupljini, međutim ako je zadebljan ili skraćen
može imati veliki utjecaj na položaj zubi i povlačenje
zubnog mesa. Kad je frenulum jezika skraćen može utjecati čak i na govor te onemogućavati
i/ili otežavati normalan raspon pokretljivosti jezika.
Kod čvrstog, zadebljalog frenuluma koji se nisko hvata na zubno meso veoma često viđamo
prisutnost razmaka između gornjih središnjih sjekutićima. Taj razmak (koji se stručno naziva
dijastema) može se zatvoriti ortodontskom terapijom, međutim ako se frenulum ne oslobodi
moguća je ponovna pojava razmaka među zubima. Katkada čvrsti i kratki frenulum uzrokuje i
povlačenje zubnog mesa te se pojavljuje crni trokut između susjednih zubi koji bi normalno
trebao biti ispunjen zubnim mesom, a uslijed povlačenja može biti izložen čak i korijen zuba.
Zahvat kojim se oslobađa skraćeni ili zadebljali frenulum naziva se frenulektomijom.
Riječ je o veoma kratkom i jednostavnom zahvatu koji čini veliku razliku. Zahvat je potpuno
bezbolan jer se radi u lokalnoj anesteziji, a postavljeni šavovi se vade nakon tjedan dana.
Oporavak je vrlo brz, a jedino je potreban oprez prvih nekoliko dana da se prilikom četkanja
operirano područje ne ozlijedi. Veoma često se po frenulektomiji zubno meso vraća na visinu
na kojoj je bilo, a kad se ortodontski približe zubi između kojih je postojao razmak zbog
debelog frenuluma, mala je šansa da se zubi ponovno razdvoje.