Kritika djela:

Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.

To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina,
ali i takva presudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti
njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe
vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla,
u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja
točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,
tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati
"Antigonu" na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja
svakako morali ponjeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polinikova
tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo - ona je dragocjen
književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju
knjige nisu mogle obuhvatiti.

KRITIČKI OSVRT NA DJELO

U središtvu dramskog zbivanja je Antigona i njena sestrinska ljubav a izvor sukoba i uzrok
Antigoninog stradanja je nesklad izmeđunaloga i zakona vlasti,na jednij strani i naloga ili
diktata srca i nepisanih zakona morala,na drugoj strani.Pojedinac 8Antigona)suprostavljen je
vlasti u liku Kreonta.U tom suprostavljanju pojedinac je usamljen i nemoćan,te je njegovo
stradanje neminovno.Glavni junak,Antigona,od samog početka zna da će tako biti,ali,i pored
toga ne odustaje od svojih namera koje su uzvišene.Iz tih razloga je i ovo stradanje glavne
junakinje poprimilo oreol tragičnosti,jer ona se bori za pravo na ljubav prema bratu koja je
starija od svakog zakona,za pravo da sama odlučuje kako će postupati.Iako strada i
ispašta ,Antigona ne mrzi.Između ljubavi i mržnje ona bira ljubav jer kako kaže”za ljubav,ne
za mržnju,ja sam rođena”.U borbi za slobodu odlučivanja a za ljubav,za to prirodno pravo da
bratu oda dužnu poštu,Antigona pokazuje hrabrost,odlučnost i doslednost,ali ujedno i nežnost i
požrtvovanost.Snagu joj daje i uverenje da postupa časno i da se zalaže za pravednu stvar koja
ne povređuje društvene norme.Međutim ona ipak strada.U tome i leži njena tragička krivica-
svesno je izabrala ono što je zabranjeno.Naravno,na njenoj strani su i božji zakoni,za koje će
sama reći da su nepisani ali večni.
Dramski tokovi,zbivanja,ispoljavanja ostalih junaka drame i nastupi hora razotkrivaju svu
tragiku junakinje.
Lepota Sofoklove drame je i u tome što ni Kreonta,uzročnika Antigoninog stradanja i
tragike,ne prikazuje kao suviše mračnu i izopačenu ličnost.Kraj drame ,naročito njegova
jadikovanja pokazuju da je i sam veliki stradalnik i najveći gubitnik.

Karakterizacija likova:
Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti.
Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga {to je sahranila svoga brata Polinika,
koji je ipak bio napada~ na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu
se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov
sin Hemon je pravedan i odlu~an, te dr`i svoju rije~. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje
time {to umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slu{a mi{ljenje drugih
ljudi, ve} ~ini samo ono {to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on dr`i
svoju rije~ i ~ini ono {to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i
vrlinom. U du{i je ipak samo ~ovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevaju}i tu`aljku u kojoj
sebe okrivljuje za smrt svoje `ene i svoga sina.
Pretpostavljam da znas pricu o Edipu, koji je ubio svog oca (ne znajuci da mu je to otac),
ozenio se majkom... Taj Edip je imao 2 sina (Eteokla i Polinika) i 2 cerke (Izmenu i
Antigonu)... Da bi bolje shvatio Antigonu, zaista bi bilo dobro da prvo procitas Cara Edipa,
takodje Sofoklovu dramu.
Nego, da skratim. Radnja Antigone desava se u Tebi. Poslije Edipove smrti, novi kralj je
Kreont, Antigonin ujak. (Izmena pri pocetku, koliko se sjecam, opisuje da je Edip sebi oduzeo
vid, njegova zena i ujedno majka se objesila, da su Polinik i Eteokle umrli u istom trenu, jedan
na drugog digavsi mac.) Dakle, zaplet ti je tu. Kreont trazi da se Eteokle sahrani po svim
obicajima, a ne dozvoljava da iko oplace i ukopa tijelo Polinika, jer je on, navodno, stao protiv
Tebe i Kreonta... Antigona to ne zeli da prihvati, jer joj je to ipak bio brat. Zove Izmenu da
pospu Polinikovo tijelo zemljom, da ga ptice ne jedu... Ova se koleba, jer je Kreont strogo
zabranio da se krsi njegova naredba. Ipak, odlazi sa Antigonom, ali ne radi nista, Antigona
sama pokriva Polinikovo tijelo tankim slojem zemlje (izvrsava simbolican ukop), sto je, po
grckim predstavama, bilo sasvim dovoljno da dusa nadje spokoj. Kreont saznaje da je njegova
naredba prekrsena, vidi u tome intrige gradjana protiv njegove vladavine (koja je tek u zacetku,
on starcima upravo objasnjava nacin vladavine koji namjerava da sprovede u djelo). Ipak,
ubrzo dovode Antigonu, koju su strazari uhvatili kada je ponovo isla bratovom lesu. Ona brani
svoj postupak, pozivajuci se na krvnu duznost...
Izmena je spremna da prizna da je saucesnica u zlocinu, da je podjednako kriva kao i
Antigona, ali joj to ne dozvoljavaju.
Kreont ima sina Hemona, koji stoji na Antigoninoj strani i upozorava oca da je i narod na
njenoj strani. Hemon je, inace, Antigonin vjerenik. (Neka te ne zbunjuje ovaj incest, takvih je
prica puna anticka grcka drama!) Ipak, bez obzira na sve, Kreont osudjuje Antigonu da je zivu
zakopaju u kamenu grobnicu. Dok ide ka svom grobu (strazari je vode), Antigona sama narice
za sobom, ali je sigurna u ispravnost svog postupka. (Tu je kulminacija drame.)
Preokret: Tiresija, slijepi prorok (koji se javlja i u raspletu drame Car Edip), javlja Kreontu da
su bogovi rasrdjeni njegovim ponasanjem i prorice mu strasne nevolje. Kreontov otpor je
slomljen, on krece da sahrani Polinika, a zatim oslobodi Antigonu, ali je vec kasno. Glasnik
javlja horu i Euridiki (zeni Kreontovoj) da se Antigona objesila u gorbu, a da ju je tu nasao
Hemon, koji to nije mogao da podnese, te se, pred ocem (Kreontom), koji je u medjuvremenu
takodje dosao u grobnicu, probo macem kraj nesudjene nevjeste...

Kreont uzima Hemonovo tijelo, krece da ga nosi kuci, ali ga stize vijest o jos jednoj nesreci:
Euridika se ubila zbog sinove smrti, a za to je takodje optuzila Kreonta i proklela ga pred smrt.

Na kraju ima neka recenica o tome kako bogovi ne ostavljaju bezboznost neosvecenom... Tako
nesto...

Izmena opisuje Edipovo osljepljenje..----------. to se desava po saznanju da su Edip i zena/majka

mu pocinili rodoskrnavljenje... pa to nijesu mogli da podnesu... a to ti je kraj Cara Edipa...