Professional Documents
Culture Documents
Aritmija Srca
KARDIOLOGIJA > Aritmija Srca
Podelite nas!
SA čvor šalje impulse određenom brzinom (frekvenca srca). Normalna frekvenca srca u stanju
mirovanja je od 60-100/min. Međutim, frekvenca se menja u toku telesnog opterećenja, spavanja,
stresa ili hormonalnih faktora. U toku spavanja frekvenca može pasti do 40/min, a u toku zičkog
opterećenja porasti na 160/min. Aritmija može da se javi i kod zdravog srca.
SRČANI UZROCI
2)
Supraventrikularna tahikardija
preko akcesornih puteva: WPW sy
(preko Kentovog puta) u zdravom
srcu jedini put kojim se impulsi
prenose je: iz SA čvora u AV čvor, pa
preko Hisovog snopa u komore. U
AV čvoru se impulsi usporavaju, što
omogućava kontrakciju pretkomora
pre kontrakcije komora kako bi bilo
dovoljno vremena da se krv iz
pretkomora ubaci u komore.
Međutim, kod nekih ljudi postoje
pored Hisovog snopa i dodatni
(akcesorni) putevi kojima se impulsi
mogu sprovoditi iz pretkomora u
komore. Oni se nalaze oko srčanih
zalistaka (u valvularnom prstenu).
Preko ovih puteva dolazi do
kruženja impulsa između pretkomora i komora. Tahikardija započinje atrijskom ekstrasistolom
(SVES), impuls prođe najčešće preko Hissovog snopa u komore, a zatim se preko akcesornog
puta vraća u pretkomore. Međutim dešava se i obrnuto, prvo ide preko akcesornog puta, a
zatim se vraća preko Hissovog snopa… i proces traje. Lečenje: iako je većina osoba sa WPW
sindromom asimptomatična u toku života, ipak ova aritmija može biti vrlo opasna jer nosi rizik
od smrtnog ishoda (<0,6%). Daju se antiaritmici u akutnom napadu i za prevenciju ponovnih
napada. Ako pacijent u akutnom napadu ne reaguje na antiaritmike, primenjuje se električna
konverzija ritma. Ako se napadi ponavljaju i pored medikamentoznog lečenja, primenjuje se
radiofrekventna ablacija. Preko katetera se ulazi u srce i isporuči lokalno radiofrekventna
energija radi destrukcije abnormalnog električnog puta.
LEPRŠANJE
PRETKOMORA
(ATRIJALNI
FLATER): nastaje
usled patološkog
automatizma
pretkomora pri
čemu je
frekvencija
pretkomora 250-
350/min. AV čvor
nije u stanju
dovoljno da
uspori impulse iz
pretkomora, pa
propušta svaki 2.
ili 3. impuls, te je
frekvenca komora
takođe ubrzana. Najčešće se javlja usled organskog obolenja srca (koronarna bolest, srčane
mane, srčana slabost) ili pojačane funkcije štitaste žlezde. Simptomi: zavise od frekvence
komora. Ako je ona velika mogu se javiti bolovi u grudima, znaci popuštanja srca, nesvestice…
Obično prelazi u treperenje pretkomora tj. brilaciju pretkomora ili tzv. apsolutnu aritmiju.
Pravilno merenje frekvence komora tj. pulsa u ovom slučaju je na grudnom košu, jer se ne
prenosi svaka kontrakcija komora na periferiju. Tako ako bolesnik meri puls na ruci, može
izmeriti 70/min, a frekvenca komora može biti 120/min.
1) KOMORSKE
EKSTRASISTOLE
(VENTRIKULARNE
EKSTRASISTOLE – VES): su
prevremeni srčani otkucaji koji
nastaju zbog nadržaja koji
potiču iz nekog ektopičnog
centra u komorama. Mogu se
javiti i kod zdravih ljudi usled pojačane aktivnosti simpatičkog nervnog sistema (stres, telesni
napor – na višim frekvencama srca), usled pušenja, nakon uzimanja alkohola, kofeina,
kokaina. Često se javljaju kod koronarne bolesti srca usled ishemije srčanog mišića, nakon
stvaranja ožiljnog tkiva u srcu (posle infarkta srca, miokarditisa, operacija na srcu), kod
prolapsa mitralne valvule, srčane slabosti, smanjene količine kalijuma (uzimanje diuretika-
lakova za izbacivanje tečnosti) ili magnezijuma u krvi, kao posledica poremećene funkcije
štitaste žlezde ili kao posledica uzimanja nekih lekova (antiaritmika, Digitalisa). Ove VES, koje
se javljaju kod organskih bolesti srca su opasne (naročito često se javljaju u akutnom infarktu
srca) jer mogu dovesti do treperenja komora srca i do smrti. Simptomi: osoba koja ima VES
može osećati preskakanja srca, bol u grudima, umor ili nema nikakve simptome. Lečenje: leče
se ako daju simptome kod zdravih; ako postoji organsko obolenje srca leči se osnovna bolest i
ekstrasistole koje su česte (>720/ 24 h), zatim u akutnim napadima ekstrasistola kada se
javljaju VES po tipu bigeminije (svaka druga), trigeminije (svaka treća), ventrikularna
tahikardija (tri VES i više u nizu). Kada je pacijent hemodinamski nestabilan mora se brzo
reagovati i korigovati ritam. VES mogu vrlo često kod organske bolesti srca dovesti do
ventrikularne tahikardije (VT) i ventrikularne brilacije (VF) koja dovodi do smrtnog ishoda.
Naročito su opasne VES koje padaju na T talas (tzv R/T fenomen), jer mogu izazvati
ventrikularnu brilaciju. Ako pacijent ne reaguje na medikamentoznu terapiju i ima često
epizode ventrikularne tahikardije, razmatra se ugradnja kardioverter de brilatora. To je aparat
poput pacemakera, koji prepoznaje ventrikularnu brilaciju i u tom momentu ispali električni
impuls koji izvrši de brilaciju. Ovaj aparat štiti pacijenta od naprasne smrti. Pacijenti će
različito reagovati na antiaritmike. Treba naći za svakog pacijenta antiaritmik koji mu najviše
odgovara. Međutim, i pored lečenja, pacijent može imati VES, ali u mnogo manjem broju.
Antiaritmici mogu takođe izazvati aritmije, tzv. proaritmije, koje treba prepoznati i promeniti
terapiju. Pacijenti koji osećaju preskakanje imaju strah od lošeg ishoda jer smatraju da im
terapija ne pomaže. Nema idealnog antiaritmika koji će potpuno izlečiti poremećaje ritma. Cilj
je da se pacijent zaštiti od težih oblika aritmije sa lošim ishodom.
treperenje komora može biti pokrenuto ventrikularnom ekstrasistolom (VES) ili nastati nakon
ventrikularne tahikardije (VT). Uglavnom nastaje kod organske bolesti srca (koronarna bolest,
miokarditis, srčane mane, kardiomiopatije, WPW sy…). Može nastati nakon udara električne
energije. Simptomi: bolesnik gubi svest i ubrzo nastaje srčani zastoj. Lečenje: de brilacija (DC
šok).
Nesrčani uzoci su: uzimanje nekih lekova; poremećaji elektrolita (hipokalijemija), poremećaji
funkcije endokrinih žlezda (smanjena funkcija štitaste žlezde); snižena telesna temperatura;
prevaga parasimpatičkog nervnog sistema; neurološki poremećaji; dugotrajno ležanje.
Uzroci od strane srca: koronarna bolest srca, srčane mane, degenerativni primarni električni
poremećaji. Najčešći uzroci bradikardije srčanog porekla su: poremećaji koji nastaju u SA čvoru i
u AV čvoru.
2) Smetnje AV provođenja:
Autonomni nervni sistem (simpatikus i parasimpatikus) utiče na promene AV provođenja.
Nadražaj parasimpatikusa izaziva usporavanje provođenja kroz AV čvor.
Stanja i bolesti koje utiču na AV provođenje: infarkt srca, preterana upotreba lekova (beta
blokeri, kalcijum antagonisti, digitalis), akutne infekcije (upala srčanog mišića-miokarditis,
reumatska groznica), kalci kacije, degeneracije u AV čvoru, lajmska bolest, nakon operacije
srca.
Hisov snop se grana na dve grane: levu (koja se grana na dva fascikulusa – prednji i zadnji) i
desnu. Ako u toku organske bolesti srca (koronarna bolest, infarkt srca, nakon operacije srca)
bude oštećena neka od ovih grana ili fascikula, dolazi do gubitka sinhronizacije rada komora, pa u
nekim slučajevima i do pada minutnog volumena srca (količina krvi koju srce ispumpa za jedan
minut).
Simptomi: osoba ne mora osećati nikakve simptome, blok se otkrije slučajno na EKG-u.
Međutim, ako je blok veći, tj. zahvata veliki deo provodnog sistema, ili je udružen sa značajnim
oštećenjem mišića komora, može biti znak ozbiljnog oboljenja srca. Blok leve grane može
maskirati ishemiju srca ili novonastali infarkt srca koji, u tom slučaju, ne može da se prepozna
na EKG-a. Zbog toga, kod svake sumnje na infarkt određuje se nivo srčanih enzima.
Da li su otkucaji srca, kada osećate tegobe, brzi ili spori, regularni ili ne?
Da li ste osećali vrtoglavicu ili ste čak i izgubili svest?
Da li ste imali bolove u grudima, gušenje ili neke druge tegobe za vreme aritmije?
Da li je aritmija nastala u miru ili za vreme napora?
Da li je aritmija nastala i prestala naglo ili postepeno?
Da li je neko u vašoj porodici imao aritmije?
Da li je neko u porodici imao srčanu bolest ili povišen krvni pritisak?
Da li je neko u porodici naprasno umro?
Kliničko ispitivanje
Neinvazivna dijagnostika:
EKG u miru.
Slika: Ehokardiogra ja
EKG u opterećenju: daje nam odgovor da li postoji ishemija kao mogući uzrok aritmije.
Invazivna dijagnostika:
Ako se kod pacijenta ne pojavi sinkopa za vreme testa, može se ubrizgati lek sličan adrenalinu,
koji nam pomaže da procenimo simptome i reakciju krvnog pritiska i frekvence srca pacijenta na
stres sličan adrenalinu. Nakon ubrizgavanja leka sto se ponovo nagne na 70 stepeni 45 minuta.
Ako pacijent dobije sinkopu za vreme testa, sto se vraća u horizontalnu poziciju do oporavka
pacijenta. Simptomi vazovagalne sinkope su: mučnina, znojanje bledilo, lupanje srca, nesvestica.
Pozitivan test znači da pacijent dobija sinkopu koja je uzrokovana nenormalnim promenama
krvnog pritiska ili frekvence srca.
otklanjanje simptoma
prevencija komplikacija (tromboembolije, kardiomiopatije)
prevencija naprasne smrti
MEDIKAMENTOZNA
Leči se uzrok aritmije ako je poznat (koronarna bolest srca, srčane mane, srčana slabost,
hipertireoza, poremećaj elektrolita…)
Antiaritmici (postoji 4 grupe antiaritmika)
Antikoagulantna terapija kod nekih aritmija radi smanjenja rizika od tromboembolijskih
komplikacija.
Klasa Preparat
Chinidin
IA Disopyramid
Prajmalin
IB Mexiletin
Flecainid
IC
Propafenon
Bisoprolol
II Metoprolol
Propranolol
Sotalol
III
Amiodaron
Verapamil
IV
Diltiazem
NEMENDIKAMENTOZNA
Ubacuje se kateter preko arterije u preponi i uvodi u srce. On se koristi da stimuliše srčani mišić i
snimi njegovu električnu aktivnost. To nam pomaže da otkrijemo sa kog mesta u miokardu polaze
abnormalni impulsi. Preko katetera se šalje radiofrekventna energija koja izvrši destrukciju tkiva i
na tom mestu se stvara ožiljak koji sprečava dalje širenje impulsa kroz srce. Aritmija često nastaje
u zonama oko plućnih vena, pa se oko njih cirkulatorno vrši destrukcija tkiva i tako stvaraju ožiljci
koji su izolatori za sprovođenje impulsa. Ova intervencija traje preko 4 sata. Uspeh terapije je
>90%, a komplikacije su minimalne.
PACEMAKERI
VRSTE PACEMAKERA
Privremeni pacemakeri se koriste kod akutnog infarkta srca ako postoji teška bradikardija usled
ishemije. U ovakvim slučajevima pacemaker nije implantiran već postoji mali uređaj koji spolja
šalje električne signale do srca (preko elektrode koja se ubaci u desnu komoru srca). Ako se
srčana frekvenca popravi nakon izvesnog vremena, pacemaker se odstrani. Privremena
elektrostimulacija se postavlja pre ugradnje trajnog pacemakera ili kad je uzrok usporenog rada
srca prolazno stanje (privremeno smanjeno snabdevanje krvlju ili štetno djelovanje lekova).
Stalni pacemakeri se koriste kod teških bradikardija (usporen rad srca), kod nekih aritmija, kod
srčane slabosti, kod sinkopa, kod kongenitalno produženog QT intervala, hipersenzitivnog
karotidnog sinusa.
Pacemakeri mogu imati jednu, dve ili tri elektrode, pa se dele na: jednošupljinski (elektroda se
implantira u desnu pretkomoru ili u desnu komoru), dvošupljinski (desna pretkomora, desna
komora), biventrikularni (desna pretkomora, desna komora, leva komora).
Fiziološki elektrostimulatori: oponašaju prirodno kucanje srca i koriste senzore koji beleže
mišićnu aktivnost, frekvenciju disanja, temperaturu, zasićenost kiseonikom i sl. te tako otkrivaju
da li treba povisiti frekvenciju srca u odgovoru na telesno opterećenje. Ovakvi elektrostimulatori
poboljšavaju podnošenje telesnih opterećenja i ublažuju simptome bolje nego ksni
elektrostimulatori.
Najnovije generacije pacemakera reaguju i na mentalne promene, npr. iznenadne promene srčane
frekvencije i krvnog pritiska u stanjima emocionalnog stresa.
OZNAKE ELEKTROSTIMULATORA
Pacemakeri se razlikuju po vrsti srčane šupljine koju stimulišu, šupljini u kojoj se detektuje impuls,
po načinu odgovora na električni impuls, mogućnosti prilagođavanja frekvence i antitahikardnom
delovanju.
Drugo slovo označava u kojoj se komori detektuje električni signal – u tu svrhu koriste se takođe
slova A, V i D s istim značenjem kao za prvo slovo.
Peto slovo postoji ako stimulator ima delovanje protiv ubrzane frekvencije srca (antitahikardno
delovanje):
O – nijedno
P – antitahikardna stimulacija
S – elektrošok
D – dvostruki (P + S)
INDIKACIJE ZA UGRADNJU
UGRADNJA ELEKTROSTIMULATORA
Pokreti ruke na strani pacemakera su blago ograničeni dok ne zaraste rana, a samo mesto na
kojem je generator blago je osetljivo ili bolno.
I dalje možete koristiti kućne električne aparate ako su ispravni – televiziju, radio, muzičke linije,
video, fen za kosu, električno ćebe, mikrotalasnu peć, kompjuter, fax, sva kuhinjska električna
pomagala. Za ksni telefon nema nikakvih ograničenja. Za telefoniranje mobilnim telefonom
preporučuje se koristiti uho suprotno od strane gde je ugrađen elektrostimulator te izbegavati
držanje mobilnog telefona u džepovima na grudima iznad uređaja. Rendgenska snimanja,
mamogra ja i ultrazvučna snimanja nisu ograničena, kao ni zubarski zahvati. Osobama s
pejsmejkerom nije kontraindikovano bavljenje sportom, putovanje, ali bez preterivanja, sve u
zavisnosti od pejsmejkera, osnovne bolesti srca i opšteg zičkog stanja.
Preporučuje se oprez kod: radio predajnika ili repetitora, TV predajnika ili repetitora, radara,
visokonaponskih vodova, transformatora i industrijske opreme s velikom električnom strujom:
aparati za zavarivanje, peći za keramiku i sl, medicinske opreme: skeneri s magnetnom
rezonancom (MRI), terapija jonizujućim zračenjem, de brilatori, transkutana dijatermijska
stimulacija nerava (TENS), detektora metala na aerodromima i u bankama, uređaja za zaštitu od
krađe u robnim kućama.
Nemogućnost izlaza energije: zbog istrošene baterije, preloma elektrode, prekomernog “sensinga”
(sposobnost pacemakera da prepozna i odgovori na električnu aktivnost srca. Kako će pacemaker
odgovoriti zavisi od načina programiranja). Nastaje inhibicija rada pacemakera.Nemogućnost
depolarizacije: nakon isporučivanja električne energije iz baterije pacemakera ne dolazi do pojave
kontrakcije komore. Ova komplikacija nastaje zbog frakture elektrode, dislokacije elektrode,
povećanog praga pacemakera, infarkta na mestu gde je smešten vrh elektrode, lekova (Flecainid),
metaboličkih poremećaja (hiperkalemija, acidoza, alkaloza), itd.Prekomerni “sensing”: kada
pacemaker preterano registruje nesrčanu električnu aktivnost, pa dolazi do inhibicije rada
pacemakera. Tada dolazi do usporenja srčanog rada, jer pacemaker sporije isporučuje impulse
nego što je predviđeno. Ova komplikacija može nastati zbog mišićne aktivnosti (dijafragme i
grudnih mišiča) ili zbog elektromagnetne interferencije. Rešava se reprogramiranjem pacemakera
i smanjenjem senzitivnosti.Smanjen “sensing” – nesposobnost pejsmejkera da senzuje P talas ili
R zubac što dovodi do isporuke vremenski neadekvatnih i asinhronih impulsa iz pacemakera.
Često se može rešiti programiranjem pejsmejkera na osetljivije parametre. Nastaje zbog lošeg
pozicioniranja elektrode, dislokacije elektrode, infarkta srca ili slabe baterije
pacemakera.Tahikardija uzrokovana pacemakerom: može nastatati ako se pojavi prevremena
komorska kontrakcija (VES) koja se retrogradno prenese preko AV čvora u pretkomoru, i nadraži je.
Ovo registruje pacemaker koji tada stimuliše komore i dolazi do tahikardije. Odbegli pacemaker:
poremećaj funkcije pacemakera može dovesti do pojave životno ugrožavajućih veoma brzih
tahikardija (od oko 400/min). Najčešći uzroci su istrošena baterija i spoljno oštećenje
pacemakera. Retko se javlja i zahteva hitnu intervenciju. Spoljni magnet može usporiti rad
pacemakera, ali nekad je potrebno napraviti rez iznad baterije i odvojiti je od elektrode.Pacemaker
sindrome je fenomen u kom se pacijent oseća loše nakon ugradnje pacemakera tj. progresivno se
pogoršavaju simptomi srčane slabosti. Nastaje zbog gubitka pretkomorsko-komorske sinhronije.
Gubi se atrijalni doprinos punjenju srca, pa minutni volumen i krvni pritisak padaju. Obično je
potrebna promena pacemakera (jednošupljinskog (elektroda samo u pretkomori) u dvošupljinski
(elektrode u pretkomori i komori)) da bi se obnovila sinhronija pretkomora i komora. Twiddler’s
syndrome je svesno ili nesvesno uvrtanje pacemakera od strane pacijenta. Stalna manipulacija
pejsmejkerom može dovesti do oštećenja ili loma elektrode, kao i do njenog deplasmana.
Komplikacija je vrlo malo i uglavnom su sporadične. Nakon same ugradnje najčešće se dogodi
dislokacija elektrode koju treba ponovo ispravno pozicionirati. Može se javiti infekcija ili ređe
dekubitus na mestu ležišta generatora, te eventualno fraktura elektrode (kod starijih elektroda).
Ako koža iznad mesta implantacije pacemakera otiče i/ili pocrveni, ako se jave vrtoglavica,
nesvestica, slabost, nevoljno grčenje mišića, pacijent treba da se javi lekaru. Najbolje je za
pacijenta da sam povremeno kontroliše puls na ruci.
Nakon ugradnje pacemakera vrše se kontrole rada pacemakera prvi put nakon 4-6 nedelja, a zatim
jednom ili dva puta godišnje u zavisnosti od procene lekara. Vek baterije je 7-10 godina što zavisi
od tipa pacemakera i prirode bolesti pacijenta. Ako je ritam pacijentovog srca brži od pacemakera,
pa se pacemaker uključuje povremeno, trajanje se može i značajno produžiti.
ZAMENA BATERIJE
Nakon isteka baterije pacemakera, vrši se zamena. Ako elektrode uredno funkionišu, one se ne
diraju već se samo uloži nova baterija i spoji sa elektrodama.
KOME SE IMPLANTIRA?
Pacijentima koji su preživeli zastoj srčanog rada (srčani arest) zbog komorske brilacije
(treperenja) ili nestabilne, postojane komorske tahikardije.
Pacijentima koji imaju strukturnu bolest srca i spontane postojane komorske tahikardije
(stabilne ili nestabilne).
Pacijentima sa sinkopama nepoznate prirode sa hemodinamski signi kantnom komoraskom
tahikardijom ili brilacijom koja je izazvana u toku elektro ziološkog ispitivanja.
Pacijentima sa EF leve komore <35% zbog predhodnog infarkta srca i NYHA II ili III.
Pacijentima sa dilatativnom kardiomiopatijom i EF <35% i NYHA II ili III.
Pacijentima sa disfunkcijom leve komore nakon infarkta srca sa EF<30% i NYHA I.
Pacijentima sa nepostojanom komorskom tahikardijom, EF <40% i indukovanom komorskom
tahikardijom ili brilacijom u toku elektro ziološkog monitoringa.
Pacijentima sa neobjašnjivim sinkopama, značajnom disfunkcijom leve komore i
neishemijskom dilatativnom kardiomiopatijom.
Pacijentima sa postojanom komorskom tahikardijom
Pacijentima sa hipertro čnom kardiomiopatijom koji imaju jedan ili više faktora rizika za
naprasnu smrt.
Srčana frekvenca se ubrzava za oko 15-20 udara/minuti. Kod nekih trudnica se pojavljuju
nespeci čne EKG promene (ST segmenta i T talasa) koje se obično vide u prekordijalnim
odvodima (V1-V6) i koje nestaju nakon porođaja. U kasnijoj fazi trudnoće, polusedeći položaj
može dovesti do pada krvnog pritiska zbog kompresije materice na donju šuplju venu, što dovodi
so vrtoglavice, nekad i gubitka svesti, a svi simptomi se povlače nakon okretanja na bok.
Ekstrasistole
Supraventrikularna tahikardija
Atrijalna brilacija i ater retko nastaju za vreme trudnoće i obično su udružene sa metaboličkim
poremećajima kao što su tireotoksikoza ili urođenje srčane mane. Ako ove aritmije nastanu, treba
da se leče brzo zbog povećanog rizika od tromboembolije i rizika ploda zbog poremećaja
hemodinamike. Aritmije su opasnije ako postoji srukturna bolest srca kod trudnice (srčana
slabost, urođene mane srca ili prisustvo akcesornih puteva provođenja električnih nadražaja kroz
srce). Potrebna je kontrola ritma i frekvence srca. U ovim slučajevima se koriste beta-blokeri,
verapamil i digoxin.
Komorska tahikardija
Kad nastane u toku trudnoće treba ispitati da li postoji neka organska bolest srca. Ako nema
organske bolesti srca, ova tahikardija je obično monomorfna, dobro se kontroliše beta blokerima i
ima dobru prognozu. Mogu se korisiti i lidocain i propafenon kao i elektrokonverzija ritma. Faktori
koji je mogu provocirati su: zički napor, emocionalni stres itd. Ventrikularna tahikardija koja se
pojavi u poslednjem trimestru trudnoće ili u okviru od 6 meseci nakon porođaja je sumnjiva na
razvoj peripartalne kardiomiopatije.
Metabolički poremećaji koji nastaju zbog pojačane funkcije štitaste žlezde i izraženog povraćanja
u trudnoći mogu takođe izazvati komorsku tahikardiju. Teška hipertenzivna kriza zbog povišenog
nivoa adrenalina i noradrenalina ili ishemija miokarda takođe mogu izazvati komorsku
tahikardiju.
Wolff-Parkinson-White-ov sindrom
Neke žene sa WPW sindromom mogu imati češće epizode tahikardije za vreme trudnoće, a neke
mogu dobiti prve simptome ovog poremećaja tek u trudnoći.
Za vreme trudnoće, povećanje frekvence srca može biti zaštita kod ove bolesti. Međutim, u
periodu nakon porođaja, srčana frekvenca pada, a porodilja je izložena stresu zbog noćnih
buđenja i brige za novorođenče. Tada je povećan rizik od posebne vrste komorske tahikardije tzv.
torsade de pointes. Beta blokeri su lekovi izbora.
Žene sa hipertro čnom kardiomiopatijom obično tolerišu trudnoću bez komplikacija. Primećena je
povećana incidenca komorske tahikardije i zabeleženi su slučajevi fatalnih aritmija. Većina žena
toleriše trudnoću i može uspešno da se leči beta blokerima.
Lečenje
Do danas, nema jasne evidencije o bezbednosti lečenja antiaritmicima za vreme trudnoće. Ove
lekove treba koristiti samo ako je to neophodno, tj kod osoba sa teškim simptomima ili
hemodinamskom nestabilnošću. U tim slučajevima treba koristiti preporučene antiaritmike u što
je moguće manjim dozama.
Rizik od oštećenja ploda varira u toku trudnoće. Najveći je u prvih 8 nedelja. Nakon tog perioda se
smanjuje, ali rizik od smanjenja rasta ploda i dalje ostaje. Ako je moguće, treba izbegavati
upotrebu antiaritmika u prvom trimestru trudnoće. Većina antiaritmika spada u kategoriju C, a to
su lekovi za koje nema dovoljno studija o efektu na ljudima ili koji su pokazali štetne efekte na
životinjama. Ima nekoliko antiaritmika kategorije B (lekovi koji nisu pokazali signi kantne štetne
efekte na ljudima), a to su Lidocain i Sotalol. Antiaritmici kod kojih je dokazano štetno dejstvo na
fetus, spadaju u kategoriju D, a to su Amiodaron i Atenolol. Amiodaron izaziva smanjenje funkcije
štitaste žlezde, usporen rast ploda i prevremeni porođaj.
Antiaritmici:
Klasa: Ia
Lekovi: Quinidin, Procainamid, Disopyramide
search here ... Trudnoća: Kategorija C
Klasa: Ib
Cenovnik Lek: Lidocain
Trudnoća: Kategorija B
Fiziologija
Lek: Mexiletine, Tocainid
Bol u grudima
Trudnoća: Kategorija C
Otežano disanje
Klasa: Ic
Gubitak svesti Lek: Flecainid, Propafenon
Trudnoća: Kategorija C
Otoci (Edemi)
Klasa: II
Koronarna bolest srca
Lek: Beta-blokeri izuzev Atenolola (ketegorija D)
Aritmija Srca Trudnoća: Kategorija C
Hipertenzija
Lek: Bretylium, Dofetilid, Ibutilid
Srčana slabost Trudnoća: Kategorija C
Zdrav život
Kategorija B: Studije na životinjama nisu pokazale rizik za fetus i nema adekvatne i dobro
Sadržaj kontrolisane studije na trudnicama niti studije na životinjama koje su pokazale štetne efekte.
Kategorija C: Studije na životinjama su pokazale štetne efekte na fetus i nema adekvatnih studija
Tags na ljudima, ali postoji potencijalna korist od upotrebe leka u trudnica bez obzira na potencijalni
rizik.
Anatomija Fiziologija Kategorija D: Postoje evidencije za rizik na humani fetus bazirane na studijama na ljudima, ali
postoji potencijalna korist od upotrebe leka u trudnica bez obzira na potencijalni rizik.
Preventiva Saveti
Kategorija X: Studije na životinjama su pokazale fetalne abnormalnosti i/ili povećan rizik za
Srce Zdravlje humani fetus koji je veći od koristi samog leka.
ZAKLJUČAK
Pratite nas
Terapiju treba sprovesti u sledećim slučajevima:
Kada aritmija uzrokuje hemodinamske poremećaje koji mogu da ugroze stanje majke i/ili
fetusa (zbog smanjenja protoka krvi u materici)
Ako su simptomi aritmije nepodnošljivi za majku.
Zdrav život
29. August 2021.
Kontakt