Professional Documents
Culture Documents
Skripta sa pitanjima
1. dio Tačno/Netačno
3. Stepen poslovne poluge se računa kao količnik kontribucione marže i ukupnog prihoda
od prodaje. NETAČNO
13. Vjerovatni ili neizvjesni troškovi su troškovi nastali usljed plaćanja nadoknada za
nastale materijalne štete i tjelesne povrede trećih lica. TAČNO
14. Kapital međusobnih odnosa je pristup koji se temelji na kreiranju dubljih i uspješnijih
odnosa između preduzeća i preduzeća i potrošača. TAČNO
15. Likvidnost preduzeća predstavlja sposobnost preduzeća da izmiri svoje dospjele
dugoročne obaveze. NETAČNO
17. Interent tehnologija povećava barijere ulaska novih konkurenata u sektor. TAČNO
20. Primjena dvodjelnih taksi na zagađenje zasniva se na primjena taksi samo preko
određenog praga emisije polutanata. TAČNO
24. Putem mreža za posredovanje obično se trguje robama široke potrošnje. NETAČNO
28. Dokumenti, baze podataka i tabele predstavljaju nestruktuirani oblik znanja. NETAČNO
33. Ekološka efikasnost funkcija mjeri koliko okolinskog uticaja ja nastalo kao posljedica
obavljanja specifičnih funkcija u svakom vremenskom periodu. TAČNO
35. Radno raspoloživi kapital predstavlja razliku između ukupne aktive i ukupne pasive (to
je odnos između tekuće aktive i tekuće pasive). NETAČNO
41. Analiza ekonomičnosti ima za cilj da utvrdi dostignuti finansijski efekat u odnosu na
uložena stalna i obrtna sredstva. NETAČNO
42. Ključni faktori proizvodnje u modelu Nove ekonomije su kapital i radna snaga.
NETAČNO
44. Vlasnički kapital je ostatak sredstava preduzeća nakon gubitka obaveza. TAČNO
47. Internet tehnologije smanjuju fiksne troškove i pomjeraju strukturu troškova prema
varijabilnim troškovima. NETAČNO
52. Analiza vrijednosti je analiza svih funkcija preduzeća i faktora koji na njih utiču te
analiza sredstava u cilju ostvarivanja funkcija i poslovnog rezultata. NETAČNO
55. Pokazatelji aktivnosti mjere kako efikasno preduzeće upotrebljava svoje resurse.
TAČNO
56. Relevantan trošak je trošak koji očekivani budući trošak koji se razlikuje među
alternativnoim smjerovima djelovanja TAČNO
57. Na tržištu potupne konkurencije cijena (P) je uvijek jednaka graničnom prihodu MR.
NETAČNO
58. Troškovi – obim - profit analiza je koristan alat za donošenje odluka o prihvatanju
specijalnih narudžba. NETAČNO
59. Kupovina zemljišta je primjer situacije kada troškovi i izdaci nastaju istovremeno.
NETAČNO
60. Granica sigurnosti je dio cijene koji doprinosi povećanju profita ili smanjenju gubitka.
NETAČNO
63. Direct costing sistem obračuna troškova u troškove zaliha uključuje samo direktne
troškove. TAČNO
64. Preduzeće obavezno zalihe tereti troškovima plata top menadžera. NETAČNO
68. U slučaju kad zalihe opadaju vrednovanje po ukupnim troškovima rezultira većom
maržom po segmentu nego obračun po varijabilnim troškovima. NETAČNO
69. Kod obračuna po potpunim troškovima fiksni troškovi nisu uključeni u troškove
proizvodnje i ne prenose se u budućim razdobljima u vrijednost zaliha. NETAČNO
71. Sigurnosna marža pokazuje za koliko se nivo aktivnosti preduzeća koje posluje sa
gubitkom mora povećati da bi preduzeće poslovalo sa dobitkom. NETAČNO
72. Suvišak u outputu koji prelazi donju tačku rentabiliteta naziva se faktor sigurnosti.
TAČNO
73. Doprinos u odnosu na prodaju (CPS) je pokazatelj primjenjiv samo za kompanije koje
proizvode jedan proizvod. NETAČNO
75. Operativni leveridž identifikuje promjene u profitu kao posljedica smanjenja fiksnih
troškova. NETAČNO
77. Oportunitetni trošak predstavlja nivo profita ili korist koji bi bio ostvaren da je poduzet
alternativni smjer akcije. TAČNO
79. Preduzeće na tržištu potpune konkurencije vodi uvijek aktivno - pasivnu politiku cijena.
NETAČNO
80. Monopolista može istovremeno određivati i o cijenama i o kočinama koje će ponuditi
tržištu. NETAČNO
84. Elastična funkcija tražnje označava takvu tražnju pri kojoj relativno male promjene
cijene dovode do velikih promjena u traženoj količini. TAČNO
85. Ukoliko koeficijent unakrsne cjenovne elastičnosti potražnje ima pozitivnu vrijednost
radi se o komplementarnim dobrima. NETAČNO
2. Dio Zaokruživanje.
3. Preduzeće Life prodaje proizvod po cijeni od 7,5 KM. Jedinični varijabilni troškovi
iznose 4,5 KM, a ukupni fiksni troškovi 30,000 KM. Preduzeće želi ostvariti profit
prije oporezivanja u iznosu od 15,000 KM. Koliko proizvoda preduzeće Life treba
prodati da bi ostvarilo željeni profit prije oporezivanja?
a. 3333,33 komada
b. 4000 komada
c. 6,667 komada
d. 10,000 komada T
e. 15,000 komada
15. Dio znanja koji se jasno može oblikovati putem jezika u našim umovima te stoga
može biti jasno registriran i podijeljen s drugima predstavlja:
a. eksplicitno (kodificirano) znanje
30. Ključne odrednice Stare ekonomije sa aspekta općih odlika ekonomije su:
a. niska konkurencija među regionima
b. polaganje linearne promjene tržišta
31. Ekonomski model Nove ekonomije zasnova je na:
a. znanju i ostalim elementima neopipljive aktive
48. Ključne karakteristike Stare ekonomije sa aspekta općih odlika ekonomije su:
a. linearne promjene tržišta
ključni ekonomski pokretači su velike industrijske kompanije
53. Pozitivni uticaj primjene EMS standarda na dioničarsku vrijednost preduzeća ogleda
se u sljedećem:
a. nova tržišta usljed inoviranja proizvoda
manji okolinski troškovi nižih proizvoda preduzeća
niži troškovi skladištenja zbog korištenja manje rizičnih sirovina
58. Ključne karakteristike Nove ekonomije s aspekta općih odlika ekonomije su:
a. promjenljiv ekonomski razvoj
visoka konkurencija među regionima
66. Pravila koja bi svako društveno odgovorno preduzeće trebalo poštovati su:
a. profesionalne etike
kantov kategorički imperativ
69. Online usluge plaćanja vladinih računa i promjene lične adrese spadaju u sljedeću
kategoriju e-trgovine:
a. vlada – građanin (G2C)
81. Prema Stachelbergerovoj klasifikaciji tržišnih stanja mnogo prodavača i jedan kupac
predstavlja sljedeće tržišno stanje:
a. monopson
83. Da li će tražnja biti elastična ili neelastična zavisi uglavnom od sljedeća dva kriterija:
a. stepena hitnosti zadovoljenja određene potrebe
b. raspoloživosti supstituta za određenom robom
84. Nedostaci pristupa određivanja cijene prema kupcima su:
a. teškoće prilikom primjene
koristi proizvoda mogu značajno varirati do jednog do drugog kupca
3. dio Eseji
Opći princip diskriminacije cijena označava situacije u kojima preduzeće ima bitno
različite uslove prodaje i različite cijene za isti proizvod, a kada diferenciranje nije
odraz razlike u troškovima.
Mjerenje (Measurement)
Motivacija (Motivation)
Korištenjem podsticajnih šema nagrađivanja zasnovanih na EDV menadžeri mogu za
sebe obezbijediti veće nagrade samo ukoliko istovremeno obezbjeđuju još veću
vrijednost vlasnicima ili dioničarima.
Troškovi u širem ekonomskom smislu osim klasičnih novčanih izdataka obuhvataju još i
izvjesne “neizdatke”. Pod implicitnim troškom smatra se novčana suma koja bi se za neki
resurs trebala neizostavno platiti kako bi se stekla realna mogućnost njegove upotrebe u
proizvodne svrhe.
Primjeri uključuju plaće nadzornika, troškove održavanja i popravke opreme, plaće radnika
koji rade u skladištu i na kontroli materijala; grijanje, struja i ostali energetski troškovi koji
su poveazni s procesom proizvodnje; amortizacija zgrada i opreme; troškovi plaće
menadžera u proizvodnji, te troškovi plaće radnika na nižim nivoima odgovornosti
(također u proizvodnji).
8. Normalni profit
Ovaj iznos zavisi od dvije stvari: 1. koliko dioničari mogu dobiti novca ako likvidiraju
preduzeće, 2. stope povrata koja se može ostvariti — postići ukoliko bi svoj kapital
investirali negdje drugo uz približno isti nivo rizika.
9. Savremena tržišta
Preduzeće se veoma često susreće sa dilemom da li zaračunati visoku ili nisku cijenu
proizvodu koji tek ulazi na tržište. Postoje dva osnovna pristupa tom problemu.
Mogući odnosi kada su izdatak i trošak ekonomski povezani: trošak prethodi izdatku,
trošak i izdatak nastaju istovremeno, trošak slijedi izdatak i trošak i izdatak nisu
ekonomski povezani. Postoje dva slučaja kada trošak i izdatak nisu ekonomski povezani a
to su kada postoji trošak a nema izdatka i kada postoji izdatak a nema troška.
Inkrementalni troškovi mogu se definisati kao troškovi koji će biti napravljeni, koji će
nastati samo ako se određena akcija poduzme, i koji se mogu izbjeći tj. koji neće nastati
ukoliko se ta akcija ne poduzme. Inkrementalni troškovi su, po definiciji, relevantni
troškovi, jer su oni direktno prouzrokovani odlukom (tj. oni će nastati ako se odluka
implementira i oni neće nastati ako odluka ne bude implementirana). Na primjer, ako
preduzeće odluči da prihvati ili ne prihvati specijalnu narudžbu za svoje proizvode, dodatni
varijabilni troškovi (količina specijalne narudzbe pomnožena sa varijabilnim troškovima
po jednici proizvoda) koji će nastati ispunjavanjem narudžbe su inkrementalni troškovi,
zato što oni ne bi nastali ako specijalna narudžba ne ni bila prihvaćena.
14. Objasnite koncept Nove ekonomije. (Obje definicije su ispravne)
PRVA DEFINICIJA:
Ekonomski model nove Nove ekonomije zasnovan je na optimalnoj kombinaciji opipljive
aktive i znanja/neopipljive aktive - pažnja menadžmenta usmjerena je kako na mogućnost
stvaranja nove vrijednosti u dugom vremenskom periodu, tako i na ostvarivanje profita u
kratkom vremenskom periodu. Preduzeća u Novoj ekonomiji moraju dokazati da se njihova
neopipljiva aktiva pretvara u opipljivi finansijski rezultat. Ona to moraju dokazivati
održivim kratkoročnim profitima koji se neprestano i uvijek iznova povećavaju. Fokus:
stvaranje vrijednosti u dugom roku, ostvarivanje vrijednosti u kratkom roku.
DRUGA DEFINICIJA:
Nova ekonomija - ekonomija zasnovana na znanju i idejama u kojoj je ključ stvaranja
bogatstva i radnih mjesta u stepenu ili mjeri u kojoj su ideje, inovacije i tehnologija kao
sastavni dio svih sektora ekonomije. Uzroci pojave Nove ekonomije: revolucionarno
tehnološko napredovanje uključujući napredne personalne računare, telekomunikacije
velikih brzina Interneta. Ekonomski model Nove ekonomije je zasnovan isključivo na
znanju i ostalim stavkama neopipljive aktive umjesto na finansijskom kapitalu - pažnja
menadžmenta je usmjerena na stvaranje vrijednosti u dugom vremenskom periodu kao što
je povećanje udjela na tržištu.
POLITIČKI UTICAJI - politički uticaji se očituju kroz pritiske posebnih interesnih skupina
koje kontrolišu poslovanje poduzeća. Svoj uticaj na poduzeće ostvaruju npr. lobiranjem
kako bi nagovorili različite vladine agencije na provedbu zakona o zaštiti zaposlenih,
potrošača itd. Te interesne skupine su npr. Udruženja za zaštitu potrošača, Udruženja
nezaposlenih, Udruženje penzionera itd.
ETIČKI UTICAJ - etički uticaji su uticaji na “etičko” donošenje odluka i “samo-kontrola” pri
vođenju preduzeća.
Zlatno pravilo - djeluje na način kako bi očekivao da drugi djeluju prema tebi
Univerzalni princip - djeluje na način da je rezultat toga od značenja za što veći broj ljudi
Kantov kategorički imperativ - djeluju na način da aktivnost, koju si preduzeo može biti
univerzalni zakon ili pravilo ponašanja pod tim uvjetima
PODACI - nestruktuirani tok simbola (brojeva ili znakova) koji nemaju direktno i
neposredno značenje nego samo ako se sagledaju u specifičnom kontekstu.
STRATEGIJA EKO-EFIKASNOSTI:
Kompanija ima težinu zadovoljavanja proizvodnih potreba uz potrošnju manje okolinških
resursa. Cilj je proizvesti jedan output uz potrošnju manje prirodnih resursa i manje
otpada. Tehnike koje se koriste za proizvodnju dobara i usluga moraju biti dizajnirane tako
da budu eko-efikasnije. Instrumenti za postizanje eko-efikasnosti su: istraživanje i razvoj u
cilju stimulisanja novih proizvodnih tehnologija, podrška sistemima okolinškog
upravljanja, ekonomski poticaji i sl. Ova strategija je primjenljiva za industrijske kompanije
koje imaju relativno visoke troškove proizvodnje te koje proizvode proizvode sa visokim
udjelom skarta.
STRATEGIJA EKO-BRANDINGA:
diferencijacija kompanije na temelju okolinških karakterstika proizvoda postaje sve češća.
U Švedskoj, gdje je veoma razvijena potrošačka svijest o okolini, kompanije, posebno u
prehrambenoj industiji implementiraju ovu strategiju. Da bi se uspješno implementirala
ova strategija neophodno je da su ispunjena tri preduslova:
motiviranost kupca da kupi proizvod kompanije po višoj cijeni
informiranost potrošača o okolinškim karakteristikama proizvoda
mogućnosti da konkurencija učini isto moraju biti svedene na minimum
Da bi kompanija mogla pristupiti “ozelenjavanju” biznisa najprije treba znati čime se to ona
bavi. Jednostavan a veoma koristan model za razumijevanje posla kojem se kompanija bavi
i samim tim definiranje njene konkurentske strategije razvio je Michael Porter i prema tom
modelu postoji 5 ključnih elemenata koji utiču na dugoročnu profitabilnost kompanije:
4. barijere ulaska u industriju
5. konkurencija unutar industrije
6. prijetnje supstitutivnih proizvoda
7. pregovaračka snaga kupaca
8. pregovaračka snaga dobavljača
Pored ovih pet elemenata vlastitog okruženja neophodno je pratiti trendove u industriji. Da
li je došlo do promjene tehnologije? Šta je sa upravljanjem kvalitetom? Šta je sa
upravljanjem okolinom? Da li je došlo do promjene u zakonodavstvu i pravnoj regulativi?
Jedna od ključnih konkurentskih prednosti danas je brzo reagovanje na promjene u
okruženju.
Michael Porter je definisao dva bazična tipa konkurentskih prednosti – strategiju
troškovnog vodstva i strategiju diferencijacije. U ovaj model potrebno je samo uključiti
okolinu i dolazimo do modifikovane matrice strategija koje kompanijama stoje na
raspolaganju pri postizanju konkurentskih prednosti.
Visoko digitalizirana roba i usluge - spadaju robe koje se digitalno isporučuju i usluge
kod kojih je značajan dio usluga isporučen digitalno - transfer novca među bankama,
online usluge pružanja informacija.
Kombinovane digitalne robe i usluge - spadaju maloprodaja putem interneta čvrstih
opipljivih proizvoda - knjige.
IT - intenzivne usluge ili proizvodnja roba - spadaju usluge čije pružanje u najvećoj
mjeri zavisi od IT-a - računovodstvene usluge, istraživanje tržišta, kompleksni
inžinjerski dizajn.
Dijelovi IT industrije koji daju podršku za prethodna tri segmenta digitalne ekonomije.
Eko-efikasnost može biti određena za sve poslovne akcije i aktivnosti, čak i kada oni
nisu direktno usmjereni na zaštitu okoliša. Omjer kreirane ekonomske vrijednosti i
dodatnog ekološkog okolinškog uticaja može biti unaprijeđen tokom vremena. Eko-
efikasnost se smatra važnom osnovom za donošenje odluka koje se danas donose u
mnogim preduzećima, a ideja je postala popularna primarno zbog aktivnosti Svjetskog
poslovnog savjeta za održivi razvoj.
Brzi ciklusi novog biznisa - neće se više mjeriti mjesecima / godinama, nego
transakcijama - vrijeme za isporuku.
Tri ključne stvari treba napomenuti kada se govori o fiksnim i varijabilnim troškovima:
Prvo, linija koja razdvaja fiksne i varijabilne troškove nije uvijek sasvim jasna. Neki
troškovi, kao što su troškovi održavanja ili oglašavanja i promocije mogu imati i fiksne i
varijabilne komponente. Ostali troškovi mogu biti relativno fiksni troškovi: fiksni do
određenog nivoa proizvodne, a nakon toga varijabilni.
Drugo, kada se kaže da je trošak fiksan, misli se na to da je nezavisan od outputa. To ne
znači da ostale dimenzije ili aspekti firminog poslovanja ili ostale odluke koje firma
može donijeti ne mogu uticati na te troškove.
Da li su troškovi fiksni ili varijabilni zavisi od vremenskog perioda u kojem se te odluke,
koje se odnose na proizvodnju, namjeravaju realizovati.
Šta je trošak, utrošak i izdatak?
Mogući odnosi kada su izdatak i trošak ekonomski povezani: trošak prethodi izdatku,
trošak i izdatak nastaju istovremeno, trošak slijedi izdatak i trošak i izdatak nisu
ekonomski povezani. Postoje dva slučaja kada trošak i izdatak nisu ekonomski povezani
a to su kada postoji trošak a nema izdatka i kada postoji izdatak a nema troška.
Inkrementalni troškovi
Inkrementalni troškovi mogu se definisati kao troškovi koji će biti napravljeni, koji će
nastati samo ako se određena akcija poduzme, i koji se mogu izbjeći tj. koji neće nastati
ukoliko se ta akcija ne poduzme. Inkrementalni troškovi su, po definiciji, relevantni
troškovi, jer su oni direktno prouzrokovani odlukom (tj. oni će nastati ako se odluka
implementira i oni neće nastati ako odluka ne bude implementirana). Na primjer, ako
preduzeće odluči da prihvati ili ne prihvati specijalnu narudžbu za svoje proizvode,
dodatni varijabilni troškovi (količina specijalne narudžbe pomnožena sa varijabilnim
troškovima po jednici proizvoda) koji će nastati ispunjavanjem narudžbe su
inkrementalni troškovi, zato što oni ne bi nastali ako specijalna narudžba ne ni bila
prihvaćena.
Prema tome, ukupne troškove čini zbir troškova proizvodnje i neproizvodnih troškova.
Ukupne troškove najčešće svrstavano u tri osnovne grupe: troškovi materijala, troškovi
rada i troškovi režije (troškovi proizvodne režije i troškovi opće režije). Za potrebe
planiranja i kontrole troškove proizvodnje dijelimo na primarne troškove (troškovi
direktnog materijala i direktnog rada) i sekundarne troškove (troškovi proizvodne
režije).
PENETRACIONA CIJENA
Ukoliko se primjenjuje ovakav način utvrđivanja cijena, onda se niskom cijenom nastoji
osvojiti ne samo mali segment, već cjelokupno tržište. Ovakav pristup mudro je
primjeniti u slučaju kada je broj onih koji su spremni platiti visoku cijenu jako mali.
Osnovni uslovi za primjenu penetracione cijene su: jedina alternativna mogućnost,
ostvarivanje pristupa ili dominacije na tržištu, ekonomija obima i efekat krive učenja,
svjesno odlaganje zarade, sprečavanje ulaska drugih proizvođača na tržište, izbacivanje
drugih proizvođača sa tržišta.
Preduzeće koje namjerava primjeniti penetracione cijene mora biti dovoljno finansijski
snažno da organizuje proizvodnju u velikim serijama kao i da uskladišti velike količine
gotovih proizvoda prije nego li se proizvod pojavi na tržištu. Ovo je neophodno jer
primjena penetracionih cijena dovodi do vrlo velike potražnje neposredno po uvođenju
proizvoda na tržište.
Nepotpuni sistem obračuna troškova sve troškove nastale u poslovanju preduzeća dijeli
na troškove zaliha i troškove prihoda, a različiti načini podjele troškova na pomenute
vrste odvojili su različite varijante nepotpunih sistema obračuna troškova:
Apsorpcioni sistem obračuna troškova zaliha uključuje sve proizvodne troškove, dok
sve neproizvodne troškove smatra troškovima perioda u trenutku kada su nastali.
Prema sistemu ukupnih troškova svi troškovi preduzeća koji nastanu u preduzeću u
određenom preiodu, klasificiraju se kao troškovi zaliha i isti postaju troškovi perioda
prilikom prodaje zaliha.
Teorija profita kao nagrade za snošenje rizika (ekonomski profiti iznad normalne stope
povrata su neophodni da bi se kompenzirao (zamjenio) rizik koji vlasnici imaju u
slučaju kada investiraju svoja sredstva);
Dinamička ravnoteža kao osnova objašnjenja profita (postoji normalna stopa povrata u
ravnotežnom položaju u dugom vremenskom period koje bi sve firme trebale da
zarađuju);
Monopolska teorija profita (preduzeće koje dominira na tržištu i koje ima tržišnu moć
može ostvarivati iznadprosječan profit u dužem vremenskom periodu);
Inovacijska teorija profita (profit se objašnjava kao nagrada za uspješne tehnološke
inovacije);
Menadžerska efikasnost kao osnova objašnjenja profita (profiti se objašnjavaju kao
rezultat izuzetnih menadžerskih sposobnosti rukovodilaca preduzeća koja su uspješno
vođena);
EDV predstavlja procjenu iznosa za koji je ostvarena zarada preduzeća iznad ili ispod
iznosa izračunatog primjenom zahtijevane maksimalne stope povrata za investitore ili
dioničare uz uporedivi nivo.
Mala i srednja preduzeća koja ne mogu sebi priuštiti otvaranje ureda i uporišta u
prekomorskim zemljama sada povećavaju svoju dostupnost svakom dijelu svijeta tako
sto efektivnije koriste široki spekatar šansi za marketing uske oblasti ili više.
Preduzeća odabiru izmještanja zbog dosta različitih razloga, uključujući i želju da: imaju
strožiju kontrolu budžeta, riješe nedostatke vještine / obučenosti, poboljšanju usluge,
sinhroniziraju lanac snadbijevanja.
Inicijalni uvid u stanje okolinskih perfomansi preduzeća - prije nego li preduzeće može
planirati i primjeniti okolinsku politiku, treba načiniti polazno snimanje situacije u
pogledu okolinskih perfomansi svog poslovanja. Rezultat treba da predstavlja pregled
svih postojećih problema u vezi sa okolinom. Preduzeće tada zna slabosti i snage svoga
postojećeg proizvodnog procesa i menadžment sistema.
Uskladištivi troškovi terete se na rashode tek kada se izvrši stvarna prodaja gotovih
proizvoda kupcu.
Neuskladištivi troškovi su troškovi kojima proizvodno preduzeće nema pravo teretiti
zalihe a to su troškovi uprave i prodaje, opći troškovi finansiranja i drugi opći troškovi.
Neuskladištivi troškovi odmah, po svom nastanku postaju rashodi razdoblja (bez obzira
na to što će računovodstveno na rashode biti preneseni tek prilikom obračuna).
Karakteristike:
uskladištivi troškovi se evidentiraju u bilansu stanja
neuskladišti troškovi se u momentu nastanka evidnetiraju kao rashod perioda u bilansu
uspjeha
Monopolist će maksimizirati svoj kratkoročni profit ako su ispunjena sljedeća dva
uslova:
granični prihod jednak graničnom trošku (ovo je opšti uslov ravnoteže preduzeća na
tržištu monopola)
nagib funkcije graničnog troška i veći od nagiba funkcije graničnog prihoda u tački gdje
se sjeku granični prihod i granični trošak.
GRUPA „C“
T N
Internet tehnologija smanjuje intenzitet rivalstva između postojećih
konkurenata.
T N
regulativama. T N
preduzeću. T N
Dio znanja koji se jasno može oblikovati putem jezika u našim umovima te stoga
može biti jednostavno registriran i podjeljen s drugima predstavlja:
a) tacit znanje
b) nekodificirano znanje
c) eksplicitno znanje
d) implicitno znanje
e) nestrukturirano znanje
GRUPA „D“
- uočeni troškovi
- organizaciona spremnost
- vanjsko okruženje
GRUPA „E”
• Podatak
• Informacije
• Znanje
• Tehnologija
• Dimenzije sofisticiranosti
• Dimenzija elektronskog učenja
• Dimenzija integriranosti
Mala i srednja preduzeća koja ne mogu sebi priustiti otvaranje ureda i uporišta u
prekomorskim zemljama sada povećavaju svoju dostupnost svakom dijelu svijeta
tako sto efektivnije koriste široki spekatar sansi za marketing uske oblasti ili nise.
GRUPA „F”
Analiza ekonomičnosti ima za cilj utvrdi dostignuti finansijski efekat u odnosu na uložena
stalna N
Dijelovi IT industrije koji dalju podršku za prethodna tri segmenta digitalne ekonomije.
5)Mjerenje i evaluacija
6)Revizija i kontrola