Professional Documents
Culture Documents
Zastita Zivotne Sredine
Zastita Zivotne Sredine
SADRŽAJ
1. UVOD U INŽENJERSTVO ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE KAO DISCIPLINU ................... 4
2. OSNOVNI POJMOVI OPŠTEG INŽENJERSTVA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE .............. 8
3. MEĐUUTICAJ CIVILIZACIJE I ŽIVOTNOG OKRUŽENJA .......................................... 13
3.1. Demografska eksplozija ..................................................................................... 14
4. BUKA KAO SPECIFIČAN VID ZAGAĐENJA ............................................................ 19
4.1. Izvori buke ......................................................................................................... 20
4.2. Dozvoljeni nivoi buke u životnoj sredini ............................................................ 23
4.3. Problemi kvantifikovanja stepena neprijatnosti uzrokovanih bukom .............. 25
5. ZRAČENJE U ŽIVOTNOJ SREDINI ......................................................................... 28
5.1. Vidljivo i ultraljubičasto zračenje ....................................................................... 28
5.2. Solarno zračenje; Atmosferska apsorpcija i rasejanje ....................................... 29
5.2.1. Solarno zračenje iznad atmosfere .............................................................. 29
5.2.2. Solarno zračenje na površini Zemlje ........................................................... 31
5.2.3. Apsorpcija ................................................................................................... 32
5.3. Ultraljubičasto zračenje i život na Zemlji ....................................................... 34
6. SPECIFIČNI PROBLEMI UZROKOVANI ZAGAĐENJEM ŽIVOTNE SREDINE .............. 36
6.1. Globalno zagrevanje .......................................................................................... 36
6.2. Pariski protokol .................................................................................................. 43
6.3. Ozon kao problem u životnoj sredini ................................................................ 52
6.2.2. CFC, HCFC, HFC i klimatske promene ......................................................... 54
6.2.3.Ukupna količina hlora i broma i njihov uticaj na istanjenje ozonskog
omotača ................................................................................................................ 55
7. VAZDUH KAO MEDIJUM ŽIVOTNE SREDINE ........................................................ 58
7.1. Karakteristike atmosfere ................................................................................... 58
7.2. Osobine vazduha ............................................................................................... 60
7.3. Aerozagađenje ................................................................................................... 61
1
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
7.3.1. Podela zagađujućih materija u vazduhu ..................................................... 63
7.4. Zagađujuće materije u vazduhu ........................................................................ 65
7.4.1. Čestice u vazduhu ....................................................................................... 65
7.4.2. Kontrola emisije čestica u vazduhu ............................................................ 66
7.4.3. Oksidi sumpora ........................................................................................... 70
7.4.4. Azotni oksidi ............................................................................................... 73
7.4.5. Ugljen‐monoksid (CO) ................................................................................ 75
7.4.6. Volatilna organska jedinjenja (VOJ) ............................................................ 76
7.4.7. Fotohemijski oksidansi ............................................................................... 78
7.4.8. Olovo .......................................................................................................... 80
7.4.9. Hlor ............................................................................................................. 81
7.4.10. Vodonik sulfid ........................................................................................... 81
8. VODA KAO MEDIJUM ŽIVOTNE SREDINE ............................................................ 82
8.1. Osnovni pojmovi vezani za vodu kao medijum životne sredine ....................... 82
8.2. Potrošnja vode u svetu i svetska kriza vode ...................................................... 87
8.3. Fizičko – hemijske osobine vode ....................................................................... 89
8.3.1. Kontrola kvaliteta vode .............................................................................. 91
8.4. Zagađujuće supstance u vodi ............................................................................ 93
8.4.1. Zagađivači vode .......................................................................................... 94
8.5. Prečišćavanje vode ............................................................................................ 97
8.5.1. Prirodno prečišćavanje otpadnih voda....................................................... 98
8.5.2. Metode prečišćavanja otpadnih voda ........................................................ 99
8.5.3. Mehanički postupci prečišćavanja otpadnih voda ................................... 100
8.5.4. Fizičko‐hemijske metode prečišćavanja otpadnih voda ........................... 106
8.5.5. Hemijsko prečišćavanje otpadnih voda .................................................... 110
8.5.6. Biološko prečišćavanje otpadnih voda ..................................................... 111
9. ZEMLJIŠTE KAO MEDIJUM ŽIVOTNE SREDINE ................................................... 115
9.1. Sastav i osobine zemljišta ................................................................................ 115
2
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
9.2. Zagađivanje zemljišta ...................................................................................... 117
9.2.1. Zagađivanje zemljišta različitim vrstama otpada ..................................... 119
9.3. Metode za prečišćavanje zagađenog zemljišta ............................................... 120
9.3.1. Biološke metode ....................................................................................... 122
9.3.2. Fizičko – hemijske metode ....................................................................... 124
9.3.4. Termičke metode ..................................................................................... 126
10. ČVRST OTPAD KAO PROBLEM U ŽIVOTNOJ SREDINI ....................................... 128
10.1. Definicija otpada ........................................................................................... 128
10.2. Parametri za definisanje čvrstog otpada ....................................................... 129
10.3. Podela otpada ............................................................................................... 130
10.4. Hijerarhija upravljanja čvrstim otpadom ....................................................... 132
10.4.1. Načini upravljanja otpadom ................................................................... 133
10.5. Uticaj otpada na životnu sredinu .................................................................. 137
10.6. Zakonska regulativa u oblasti upravljanja otpadom ..................................... 138
3
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
U najširem smislu reči, životna sredina (eng. the Environment) je sve ono što čini
okolinu ljudskog bića. Ona je ukupna kombinacija svega van ljudskog organizma
uključujući tri sfere: vazduh, vodu i zemljište, kao i sva ostala biološka bića. U
životnu sredinu spadaju i svi fizičko-hemijski faktori, kojima su izložena živa bića, na
primer temperatura, pritisak, vlažnost vazduha, ali i parametri kao što su dostupnost
energetskih resursa i raspoloživost hranljivih materija. Životna sredina je sve ono što
ima uticaj na postojanje i menjanje života.
Kada se govori o zaštiti životne sredine, u literaturi se mogu sresti i drugi izrazi
srodnog značenja, kao što su: čovekova sredina, okolina, prirodna sredina, radna
sredina. Svaki od njih odnosi se na deo prostora na planeti Zemlji. U ovim podelama
ključnu ulogu imali su sociološki, urbanistički, medicinski i ekonomski prilazi, koji su
doveli do lokalnih pristupa pojedinačnim oblastima i u skladu sa time i do traženja
rešenja za svaku oblast posebno. Međutim, ovakav, izolovan pristup posmatranja
problema, iako je u početnim fazama izgledao ekonomski vrlo opravdan i efikasan, u
dalekosežnom smislu pokazao je ozbiljne mane. Razlog tome je upravo pogrešno
izdvajanje manjih celina u okviru životne sredine i njihovo izolovano proučavanje.
Planeta Zemlja je naša životna sredina i ona predstavlja jedinstveni sistem.
Uništavanje Zemlje čovek vrši na sopstvenu štetu, jer nebriga o životnoj sredini
dovodi do ozbiljnih ako ne i nepovratnih oštećenja onoga što bi se moglo nazvati
Zemljinim sistemima za održavanje života: ekoloških procesa koji regulišu kilmu,
čistog vazduha i vode, regulacije vodenih tokova, kruženja suštinski značajnih
elemenata, obnavljanja zemljišta i uopšte sistema koji čine planetu pogodnom za
život.
4
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Mnogi se pitaju da li je kriza životne sredine zaista toliko ozbiljna? Optimisti (ili
eko – skeptici) kažu da su i u prošlosti postojale „zastrašujuće priče o životnoj
sredini“, ali ljudska vrsta još uvek opstaje. Međutim, zaboravlja se na nekoliko
aspekata današnje krize, koji je bitno razlikuju od situacija u prošlosti:
5
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prilikom projektovanja bilo kojeg postrojenja potrebno je u obzir uzeti niz faktora:
ekonomskih, tehnoloških, socioloških, zaštite životne sredine i drugih. Prilikom
razmatranja postojećih rešenja, planova, ponuđenih tehnologija, lokacija i slično,
potrebno je izbalansirati sve fakore i odrediti koja solucija bi sveobuhvatno
predstavljala opšti, javni interes.
6
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
7
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
8
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Na osnovu ovog kriterijuma postoje tri grupe sistema: izolovani sistemi, zatvoreni
sistemi i otvoreni sistemi.
Zemlja sama predstavlja jedan integrisani sistem, ali je vrlo korisno identifikovati
njena četiri podsistema. Ova četiri podsistema svakako mogu predstavljati sisteme za
sebe. Svi ovi sistemi su čvrsto povezani, reaguju jedni na druge kao i na tokove
materije i energije kroz sveobuhvatni sistem Zemlje.
1. Litosfera, koju čine stene i minerali, koji formiraju samo „telo“ Zemlje.
2. Atmosfera, odnosno sloj vazduha, koji okružuje površinu Zemlje.
3. Hidrosfera, koju čine voda na površini i u blizini površine Zemlje.
4. Biosfera, koja predstavlja skup živih organizama, čiji je deo i ljudska
populacija.
9
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Osnovni cilj prilikom proučavanja životne sredine kao sistema jeste određivanje
glavnih komponenti, njihovo posmatranje i, ukoliko je moguće, njihovo merenje.
Osnovnu strukturu otvorenog sistema životne sredine čine četiri ključna dela:
Zbog protoka energije i materije kroz granice sistema, svi sistemi u životnoj
sredini interaguju sa svojom okolinom. To znači da okolina utiče na sistem i sistem na
okolinu.
Iako sistemi u životnoj sredini imaju solarnu energiju kao praktično beskonačan
izvor energije, oni imaju ograničene sisteme transformacije energije sa različitim
stepenima efikasnosti, kao i konačne i ograničene izvore materije. Važno je istaći da
se materija unutar nekog sistema može koristiti više puta, odnosno može se reciklirati.
To podrazumeva postojanje materijalnih tokova koji transformišu i distribuiraju
materiju tako da ona ostaje dostupna za ponovno korišćenje. Ove transformacije
koriste energijske tokove sistema.
10
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Postoje dva različita tipa ravnotežnih stanja i to su: stanje stacionarne ravnoteže i
stanje dinamičke ravnoteže. U stanju stacionarne ravnoteže, bilans energije na ulazu i
na izlazu iz sistema je konstantan u toku vremena i ne postoji promena iznosa energije
koji ostaje unutar sistema. Ovo stanje opisuje stabilne, otvorene sisteme. Stanje
dinamičke ravnoteže opisuje otvorene sisteme, koji ostaju stabilni u toku dugih
perioda vremena i koji imaju sposobnost da se adaptiraju na promene spoljašnjih
uslova. Uobičajeno je da se i ovakva stanja ravnoteže mogu održavati samo ako
promene spoljašnjih uslova nisu ekstremno brze. Mnogi sistemi u životnoj sredini
nalaze se upravo u stanju dinamičke ravnoteže, što znači da imaju sposobnost
adaptacije u toku dugih vremenskih intervala. Najveći deo zabrinutosti oko uticaja
čoveka na životnu sredinu ne proističe iz činjenice da uticaj postoji, već upravo brzina
kojom se sistemske ravnoteže narušavaju. To dovodi do pojave neželjenih i
nepredvidivih efekata.
Pri razmatranju promena u sistemima životne sredine, treba imati u vidu i sledeće:
sistemi u okviru životne sredine su veoma kompleksni, sa velikim brojem međusobno
povezanih delova i generalno gledano sistemi se relativno brzo oporavljaju od
poremećaja u ravnoteži koji su posledica prirodnih promena spoljašnjih uslova.
Prilagodljivost sistema određuje njegovu sposobnost da se oporavi od šoka ili
iznenadne promene. Veoma je bitno uočiti da kompleksnost sistema ne dovodi do
njegove veće osetljivosti na promene, već naprotiv do većih mogućnost za njegovu
adaptaciju i do većih mogućnosti za iznalaženje alternativa i načina prilagođavanja
novonastaloj situaciji. Veoma jednostavni sistemi mogu vrlo jednostavno doći do
stanja kolapsa, ili čak do potpunog prestanka funkcionisanja sistema, zbog poremaćaja
jednog njegovog dela.
11
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
12
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Grad predstavlja jedan veoma složen sistem, čija se funkcija održava zahvaljujući
ljudskom delovanju i konstantnom unošenju velike količine materije i energije u vidu
hrane i goriva, za njegovo održavanje. Urbanizacija, odnosno razvitak gradova i porast
gradskog stanovništva, stvara mnoge probleme u pogledu životne sredine, koje
gradovi teško rešavaju. Ljudi koji žive u ruralnim sredinama imaju tendenciju
migracije u gradske sredine, jer gradovi pružaju bolju mogućnost školovanja,
zaposlenja, zabave i veću ekonomsku sigurnost. Veliki je priliv nekvalifikovane radne
snage u gradove, a u njima, naprotiv, postoji potreba za stručnim i kvalifikovanim
kadrovima. Iz tog nesklada proizilaze konflikti, koji su na primer, vrlo izraženi u
gradovima SAD-a i velikim gradovima zapadne Evrope. Tu spadaju rasni problemi,
visok porast kriminala, velike razlike u standardu itd. Često se oko gradova formiraju
nova naselja, koja se brzo sa njima stapaju. Pri tome, po pravilu nije planirano, ili nije
kompletno i dobro rešeno, stvaranje novih delova urbane sredine. Mnogi gradovi u
svetu se izgrađuju i razvijaju po principima koje mahom diktiraju politički, ekonomski
i demografski principi, a briga za zaštitu okoline ostaje u drugom planu. Zbog takvog
sistema planiranja javljaju se mnogi problemi u izgradnji i funkcionisanju gradova.
Zbog eksplozivnog rasta broja stanovnika u gradovima, kao i samih urbanih sredina
dolazi do komunalnog kolapsa, u smislu nemogućnosti dovoljno brzog razvoja
komunalne infrastrukture.
13
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Samo 25% površine Zemljine kugle je kopno. Od tog dela ljudi naseljavaju oko
80% kopnene površine, jer je ostalih 20% nepovoljno za život. Ovo se naročito odnosi
na pustinjske i polarne oblasti, mada napredak nauke i tehnike dovodi do
poboljšavanja uslova života u ovim područjima i njihovog prilagođavanja ljudskom
življenju.
Još je u XVIII veku, engleski ekonomista Thomas Malthus upozoravao na brz rast
ljudske populacije. On je predvideo disproporciju između ljudskog rasta i njene
mogućnosti da preživi. Prema Malthusovoj teoriji faktori životne okoline ograničavaju
rast svake poplacije uključujući i ljudsku. Bez obzira na to koliko će se usavršiti
naučne metode, kojima se povećava proizvodnja hrane i ostalih ljudskih dobara, na
Zemlji može živeti velik, ali ipak ograničen broj ljudi.
14
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
U starom veku nije živelo mnogo ljudi, a i njih su desetkovali ratovi, glad, bolest i
druge nepogode. Broj ljudi u starom veku zavisio je od stepena razvijenosti
poljoprivrede, pa su se razvijene nacije, kao što su Egipćani, Kinezi, Hindusi i
Vavilonci, koncentrisale u plodnim dolinama na obalama velikih reka.
Veliki porast ljudske populacije počinje između 1850. i 1930. godine. Tada su
ljudi počeli menjati svoju okolinu. Počela je industrijska revolucija, intenzivno se
naseljavaju novi kontinenti (obe Amerike i Australija), povećana je proizvodnja hrane
i poboljšane su higijenske i medicinske prilike. Kao posledica toga došlo je do
smanjenja smrtnosti, naročito kod dece i do produžetka životnog veka ljudi. Tako je u
X veku životni vek čoveka bio 22-24 godine, a u XVIII veku je već bio povećan na
30-33 godine.
15
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Nakon toga porast ljudske populacije je bio još brži i 80% njenog ukupnog
povećanja desio se u poslednja dva veka.
Danas se broj ljudi na Zemlji povećava za 2% godišnje, što bi značilo da će, ako
tendencija rasta ostane ista u narednom periodu, broj ljudi na Zemlji 2200. godine biti
150 milijardi. Ako se zna da je još 1979. godine u svetu gladovalo oko 900 miliona
ljudi, teško se može poverovati da će takav rast ljudske populacije biti održiv.
neželjene trudnoće;
formiranje velike porodice zbog potreba rada; i
tzv. populacioni momenat, posledica starosne strukture mladog stanovništva
16
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Tabela 3.1. Broj gladnih ljudi u svetu od 1990. –1992. do 2010. – 2012. godine
(Food and Agriculture Organization of the United Nations Report, 2012.)
Broj (u milionima) i procenat (%) gladnih ljudi
1990. – 92. 1999. – 2001. 2004. – 06. 2007. – 09. 2010. – 12.*
1000 919 898 867 868
Svet
18,6% 15,0% 13,8% 12,9% 12,5%
Razvijeni 20 18 13 15 16
regioni 1,9% 1,6% 1,2% 1,3% 1,4%
Regioni u 980 901 885 852 852
razvoju 23,2% 18,3% 16,8% 15,5% 14,9%
175 205 210 220 239
Afrika
27,3% 25,3% 23,1% 22,6% 22,9%
Severna 5 5 5 4 4
Afrika 3,8% 3,3% 3,1% 2,7% 2,7%
Subsaharska 170 200 205 216 234
Afrika 32,8% 30,0% 27,2% 26,5% 26,8%
739 634 620 581 563
Azija
23,7% 17,7% 16,3% 14,8% 13,9
Zapadna 8 13 16 18 21
Azija 6,6% 8,0% 8,8% 9,4% 10,1%
327 309 323 311 304
Južna Azija
26,8% 21,2% 20,4% 18,8% 17,6%
Kavkaz i 9 11 7 7 6
Centralna A. 12,8% 15,8% 9,9% 9,2% 7,4%
261 197 186 169 167
Istočna Azija
20,8% 14,4% 13,2% 11,8% 11,5%
Jugoistočna 134 104 88 76 65
Azija 29,6% 20,0% 15,8% 13,2% 10,9%
Lat. Amerika 65 60 54 50 49
i Karibi 14,6% 11,6% 9,7% 8,7% 8,3%
Latinska 57 53 46 43 42
Amerika 13,6% 11,0% 9,0% 8,1% 7,7%
9 7 7 7 7
Karibi
28,5% 21,4% 20,9% 18,6% 17,8%
17
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
životnih uslova, nestašice zdrave pitke vode i nedostatak medicinske nege. Tabela 3.1.
je preuzeta iz izveštaja Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim
Nacijama, objavljenog 2012. godine. Iz ove tabele se može videti da broj ljudi koji
gladuju u svetu blago opada, a imajući u obzir povećanje svetske populacije, procenat
gladnih ljudi u svetu je u padu. Ovaj pad treba pripisati većoj proizvodnji hrane
zahvaljujući novim tehnologijama proivodnje i čuvanja hrane, primenama inovacija u
poljoprivredi, ali i dobrim kampanjama za smanjenje ovog problema koje su od
sedamdesetih godina do danas sprovođene u cilju rešavanja ovog problema, koje su
dovele do podizanja nivoa javne svesti, kao i do priliva finansija i sprovođenja akcija
za rešavanje ovog globalnog problema.
Pri ovome treba imati u vidu da se nivo gladi u zemljama izuzetno razlikuje. Na
slici 3.2. data je mapa dela sveta sa indeksima nivoa gladi, koji pokazuju varijacije
nivoa u zavisnosti od zemlje.
18
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Izvor zvuka predstavlja neko telo, ili u specijalnim slučajevima odnos fizičkih
parametara, koje izaziva turbulentno kretanje fluida, naglo širenje gasova ili neki drugi
proces. Talasi, koji se rasprostiru od izvora zvuka nazivaju se zvučni talasi. Zvuk
spada u tzv. sferni talas, što znači da se oscilacije sredine prenose ravnopravno u svim
pravcima, od izvora zvuka. Najčešće se zvuk prenosi do ljudskog uha putem vazduha,
ali je takođe prenosiv i kroz bilo koji gas, tečnost ili čvrsto telo, odnosno kroz bilo
koju sredinu gde postoje čestice koje mogu oscilovati. Brzina zvuka u nekoj sredini
zavisi od elastičnih svojstava same sredine.
Intenzitet zvuka (objektivni ili apsolutni) definiše se kao akustična energija, koja
u jedinici vremena prođe kroz jedinicu površine sredine u kojoj se zvuk prenosi.
I
Q 10 log
I (4.1.)
gde je:
I – ntenzitet zvuka;
I0 – jedinični intenzitet zvuka, koji se zove prag čujnost i koji iznosi 10-12 Wm-2.
Ovakva veličina je uvedena, jer ljudsko uvo ne može da čuje intenzitete koji su
ispod 1 dB, pa relativni intenziteti manji od ove vrednosti nemaju nikakv praktični
značaj.
19
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
p
L 20 log
p (4.2.)
gde je:
Izvor zvuka, a samim tim i izvor buke može biti bilo koje čvrsto telo koje može da
osciluje u opsegu frekvencija od 16 Hz do 20 000 Hz.
Prema poreklu, izvori buke se mogu podeliti na: prirodne izvore i veštačke izvore
buke. U prirodne izvore spadaju: grmljavine sa udarom groma, atmosferske padavine
(kiša i grad), huka vetrova, morskih talasa i vodopada, seizmološke pojave
(zemljotresi i klizišta), erupcije vulkana, rika i masovno kretanje životinja itd. U
veštačke izvore spadaju: saobraćaj (drumski, železnički, vazdušni, vodeni),
industrijska postrojenja, mašine, kućni aparati i drugo.
20
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Drumski saobraćaj je veoma značajan izvor buke. Njen nivo zavisi od toga koji je
nivo značaja saobraćajnice na kojoj se buka posmatra, kao i od trenutne gustine
saobraćaja. Tako se najviši nivoi buke opažaju na magistralama gradskog značaja:
68,8 dB – 78 dB, a zatim na magistralama lokalnog značaja: 62,6 dB – 78,2 dB.
Relativno nizak nivo buke karakterističan je za stambene ulice 51,2 dB – 59,8 dB.
Još jedan faktor je veoma bitan za nivo buke uzrokovane drumskim saobraćajem,
a to je stepen razvijenosti industrije grada, što neposredno implicira udeo teretnog
saobraćaja u drumskom saobraćaju u datoj oblasti. Povećanje broja teretnih vozila u
ukupnom saobraćaju, pogotovo onih velike nosivosti i sa dizel motorima, dovodi do
porasta nivoa buke. Procenjuje se da na putevima lokalnog značaja kamioni
predstavljaju 65% - 67% ukupnog broja vozila. To znači da čak i pri beznačajnom
saobraćaju (što je negde oko 180 vozila na h) nivo buke prelazi 73 dB. Buka koja se
proizvede na delu puta koji preseca naselje prenosi se i na stambene delove naselja i to
u onoj meri koju određuju akustički i prostorni uslovi. Razumljivo, na stepen buke
koja potiče od drumskog saobraćaja utiče i vrsta motora vozila, njegova jačina, starost
vozila, pa i način vožnje od strane vozača.
Vazdušni saobraćaj uzrokuje pojavu visokog nivoa buke, ali zbog svojih
specifičnosti i položaja aerodroma u odnosu na stambena područja, ispoljava svoje
negativno dejstvo na relativno usko područje u blizini aerodromskih pista. Nivo buke
zavisi od preletno – sletnih pista i trasa preletanja aviona, intenziteta vazdušnog
saobraćaja, tipa aviona, doba dana, godišnjeg doba itd. Raspon intenziteta buke na
aerodromima iznosi od 72 dB do 120 dB.
Različiti uređaji, mašine, motori transportnih sredstava i različiti delovi bilo kog
postrojenja mogu, pored zvuka koji čovekovo uho može da registruje, emitovati i
mehaničke talase čije su frekvencije niže od 20 Hz, odnosno infrazvuk. Infrazvuk
nastaje i prilikom pucanja iz teških artiljerijskih oružja, prilikom eksplozije granata i
mina, kao i prilikom svakog naglog pomeranja nekog predmeta sa dovoljno velikom
konturnom površinom u pravcu kretanja. On takođe nastaje i u prirodnim okolnostima,
21
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
kao što su nastanak olujnih vetrova i morskih talasa. Infrazvuk se može primenjivati u
medicini, za masažu čovekovog tela, za vojna izviđanja i sl. Sa druge strane infrazvuk
ispoljava i veoma štetno dejstvo na organizam, izazivajući takozvanu vibracionu
bolest.
Slika 4.1. Oblast čujnosti: Zavisnost nivoa zvučnog pritiska od frekvencije zvuka
koju registruje ljudsko uho.
22
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
miševi, delfini i kitovi. Ove životinje se pomoću ultrazvuka orjentišu, traže hranu ili
čak međusobno komuniciraju.
U Tabeli 4.1. dat je najviši dozvoljeni nivo buke u sredini u kojoj čovek boravi
predviđen Pravilnikom o dozvoljenom nivou buke u životnoj sredini ("Sl. glasnik RS",
br. 54/92).
23
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prema odredbama ovog Pravilnika u zonama gde je buka ispod dozvoljenog nivoa,
novi izvori buke ne smeju povisiti postojeći nivo buke za više od 5 dB u odnosu na
zatečeno stanje.
U Tabeli 4.2. date su prosečne izmerene vrednosti buke iz različitih izvora. Treba
imati u vidu da su navedeni nivoi buke okvirni, da zavise od rastojanja na kojem se
meri buka, proizvođača, režima rada, akustičnih svojstava okoline i drugo, pa su za
pojedine izvore date i različite vrednosti.
24
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Kao što se može uočiti, stepen sniženja buke usled postojanja zelenog pojasa nije
visokoefikasan, ali ne treba zanemariti i ostale benefite, kao što je uticaj na kvalitet
vazduha i estetiku naselja.
Uobičajeno je iskustvo da se jedan zvuk uopšte ne čuje ako ga prekriva neki drugi
glasniji zvuk ili šum, a da se taj zvuk čuje ukoliko je šum niži. Na primer, u toku dana
otkucavanje sata ne može da se čuje, zbog uobičajenog nivoa ambijentalne buke, ali,
kasno noću, kada je mnogo manje aktivnosti i srazmerno manja buka, otkucavanje
istog sata može delovati veoma glasno i iritirajuće. Naravno, nivo buke koji proizvodi
sat je isti u oba slučaja, ali buka od sata deluje glasnija noću, jer ima manje maskiranje
od okolne buke, koja prividno smanjuje buku opisanog sata. Eksperimenti su otkrili da
je efekat maskiranja zvuka najveći ukoliko se ono dešava zvucima koji su po
25
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
frekvenciji bliski frekvenciji zvuka koji se maskira, ali ovaj efekat pokazuje zavisnost
i od nivoa buke koji se maskira.
Dodatni efekat se odnosi na lokalizaciju zvuka. Kada radno mesto ima visok
akustički efekat, visok stepen refleksije zvuka od zidova i plafona, buka koja potiče od
radnih mašina i procesa rada, višestruko se odbija nazad u prostoriju, a radnici su
„uronjeni“ u buku sa osećanjem da ona dolazi sa svih strana. Nasuprot tome, ako je
prostorija napravljena od visoko apsorbujućih materijala, nivo buke se smanjuje, a
radnici imaju osećaj realnih pravaca izvora buke. Potonja, lokalizovana buka, ima
manje negativne efekte na stres kod radnika koji su joj izloženi u odnosu na prvu,
akustičnu buku.
26
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
imajući u vidu prethodno navedenu činjenicu da ljudi subjektivno osećaju veći stepen
iritacije zvukovima visokih frekvencija, rezultujući efekat tretmana buke može se
smatrati isplativim. Ovaj primer ilustruje jedan od razloga za izradu analize
frekvencije zvučnog polja pre donošenja bilo kakvih zaključaka o štetnosti i potrebnim
merama za smanjenje buke.
27
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Vidljivo zračenje, barem za ljudsko oko, obuhvata talasne dužine od oko 400 do
oko 700 nm. Tu naravno postoje neke varijacije između ljudskih jedinki, kao i između
ljudi i drugih živih bića. Ultraljubičasta je spektralna oblast između ljubičaste vidljive
svetlosti i X-zračenja. Gornja granica talasne dužine je na oko 400 nm i praktično se
poklapa sa granicom osetljivosti ljudskog oka. Donja granica talasnih dužina je teška
za definisanje, budući da razlika između UV zraka i X-zraka nije samo u energiji
odnosno talasnoj dužini. Suštinska razlika imeđu UV zraka i X-zraka je u poreklu
zračenja, odnosno u mehanizmu njegovog nastajanja. Mehanizam emisije UV zraka
uključuje valentne elektrone, dok nastajanje X - zračenja uključuje elektrone sa
unutrašnjih nivoa i / ili usporavanje naelektrisanjih čestica visokih energija. U
literaturi se kao kratkotalasna granica UV zračenja spominju različite vrednosti od 10
nm do 100 nm. U svakom slučaju, sa aspekta životne sredine, najznačajnija je
činjenica da čak i tanak sloj vazduha apsorbuje svo zračenje od oko 200 nm, do
duboko u zonu X – zračenja. UV zračenje ispod 200 nm je od značaja samo za
astronautiku, odnosno za astronaute koji su tokom letova izloženi ovom delu
elektromagnetnog spektra i u oblasti naučnih istraživanja koja se odvijaju u uslovima
vakuuma. Za životnu sredinu najznačajniji opseg UV zračenja je od 200 nm do 400
nm, koje se u ovoj oblasti može dodatno podeliti na UV-A (400-320 nm), UV-B (320-
290 nm) i UV-C (290-200 nm) zračenje. UV-B i UV-C oblasti su od posebnog značaja
28
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
29
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Kao što se sa slike može uočiti, ima vrlo malo sunčevog zračenja - samo 0,008%
od ukupne količine, čija je talasna dužina manja od 200 nm. Takođe, u Sunčevom
spektru zračenja se detektuje i mala količina X- zračenja. Srećom, svo ovo jonizujuće
zračenje se u potpunosti apsorbuje u Zemljinoj atmosferi. Na UV region ( <400 nm)
odlazi oko 8,7% ukupne energije. Iako je njegov procentualni udeo relativno mali u
ukupnom zračenju Sunca, ovaj region je od izuzetnog biološkog značaja. Maksimum
radijacionog fluksa zračenja (energije zračenja po jedinici normalne površine) van
atmosfere se javlja na 480 nm, u plavo - zelenom delu spektra. Energija vidljivog
zračenja, odnosno vidljive svetlosti, čini 38,2% od ukupne energije zračenja Sunca.
Infracrveni deo spektra nosi energiju koja čini 53% od ukupne emitovane energije
Sunca koja dospe do atmosfere, dok veoma mala količina, oko 0,1%, ima talasne
dužine veće od 8,0 mikrometara.
30
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Postoje više vrsta rasejanja zračenja. Rasejanje od molekula, ili, uopšte, od čestica
čiji je prečnik mnogo manji od talasne dužina elektromagnetnog zračenja se naziva se
Rejlijevo rasejanje. Kako N2 i O2 čine većinu molekularnog sadržaja atmosfere, većina
Rejlijevog rasejanja dešava se od ove dve vrste gasova. Za ovu vrstu rasejanja je
karakteristično da je efikasni presek obrnuto proporcionalan četvrtom stepenu talasne
dužine. To drugim rečima znači da je za isti radijacioni fluks mnogo veća verovatnoća
za rasejanje plave svetlosti nego za rasejanje crvene svetlosti ili IC zračenja. Ovaj
efekat je dakle odgovoran za plavu boju neba, pa bi bez atmosfere nebo iznad Zemlje
bilo crno kao što je iznad Meseca. Za svaki događaj Rejlijevog rasejanja
nepolarizovane upadne svetlosti, rasejanje je jednako u svim pravcima. Dodatno,
Rejlijevo rasejanje u atmosferi je višestruko, pa je rezultujuća boja otprilike ista preko
celog neba. Naravno, u atmosferi se svetlost rasejava višestruko, što za rezultat ima
otprilike jedinstvenu plavu boju preko celog neba. Rejlijevo rasejanje je takođe
odgovorno za crvene zore i zalaske Sunca. Kada je sunce blizu horizonta, direktni
zraci moraju da pređu relativno dug put pre nego što kroz vazduh stignu do
posmatrača na površini Zemlje. U skladu sa Beer-ovim zakonom najveći deo plave
svetlosti (i UVR, zracenja visokih energije, čija je 100 nm) se rasejava iz direktnog
snopa, ostavljajući crveno svetlo da stigne do posmatrača.
Naše oči primaju informaciju i mi smo veoma svesni efekta Rejlijevog rasejanja
plave svetlosti, ali smo manje svesni viskokog rasejanja UV zračenja. Srećom,
atmosfera apsorbuje veliki deo UV zračenja, ali to nije slučaj sa UV-A i UV-B
zračenjem, koje se takođe intenzivno rasejava. Ovu činjenicu bi trebalo imati u vidu
kada se sedi ispod drveta, suncobrana, na plaži ili sličnom mestu pod otvorenim
nebom. Iako su takva mesta u senci i nisu izložena direktnim sunčevim zracima,
rasejano zračenje, pogotovo iz UV-B dela spektra, prisutno je i u oblasti senke i može
31
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Očigledno rasejanje smanjuje količinu zračenja koja stigne do tla, ali negde oko
50% od rasejanog svetla ipak dostigne tlo. Neto rezultat je i smanjenje intenziteta i
spektralne promene zračenja na nivou mora (slika 5.1, oznaka 3).
5.2.3. Apsorpcija
Pošto se većina vodene pare nalazi u donjem delu atmosfere, većina IR apsorpcije
javlja se u donjih 5 km troposfere. Iako se u početku energija apsorbuje u molekulima
H2O i CO2, ona se veoma brzo (kroz molekularne sudare) pretvara u kinetičku energiju
(toplotnu energiju) svih molekula u atmosferi, što dovodi do njenog zagrevanja. O
apsorpciji IC zračenja u atmosferi i bilansima dodatno će biti reči u poglavlju o
globalnom zagrevanju.
Pored vibracione apsorpcije IC zračenja postoji i elektronska apsorpcija zračenja
od strane atmosferskih molekula i to dominantno UV zračenja od strane O2 i O3
molekula. Vrlo malo apsorpcije od strane molekula O3 se dešava u vidljivoj i IC
oblasti. Očigledno je da su životni procesi, kao što su fotosinteza i viđenje, evoluirali
tako da koriste „prozor“ zračenja koji je fotohemijski aktivan i prolazi kroz atmosferu.
Apsorpcija UV zračenja, posebno UV-C i kraćih talasnih dužina, može u
apsolutnom smislu delovati veoma malo, ali je neophodno za terestrijalne oblike
života na Zemlji. Neki od mnogih štetnih bioloških efekata UVzračenja poput
opekotina od sunca i odumiranja ćelija ćelije, prvenstveno se dešavaju zbog apsorpcije
UV-B i UV-C zračenja u proteinskim molekulima, unutar DNK.
Mala količina zračenja veoma visoke energije iz UV dela ( <200 nm) i X-zraka
se apsorbuje od strane jednako male količine O2 i N2 u termosferi i mezosferi, na
32
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
O + O2 + M → O3 + M+ energija
Atom M nosi energiju oslobođenu u reakciji i povećava temperaturu u stratosferi.
O3 + O → 2 O2
33
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
34
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
35
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Ono što se pri razmatranju globalne klime podrazumeva jeste apsorpcija sunčeve
energije od strane Zemlje, protok energije kroz sisteme na Zemlji i emisija energije
Zemlje nazad u svemir. Međutim postoji veliki broj faktora koji utiču na transfere
energije kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou.
Čovekova aktivnost ima velik uticaj na delikatan bilans između količine sunčeve
toplote, koja dospe do površine Zemlje i toplote koja se izrači nazad u svemir. Da bi se
shvatio kakav je uticaj čovekove aktivnosti na globalno prenošenje toplote, mora se
prethodno poznavati unutrašnji mehanizam funkcionisanja klimatskog sistema Zemlje.
Pokazuje se da se oko 18% od sunčevog zračenja koje dospe do Zemlje apsorbuje u
atmosferu, 31% se raseje ili reflektuje od atmosfere nazad u svemir, a 4% se reflektuje
36
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
37
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Slika 6.1. Efekat staklene bašte na Zemlji (bazirano na Le Treut et al., 2007.)
38
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
39
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Istovremeno, zbog širenja vode okeana i topljenja glečera i delova oblasti večitog
leda, doći će i do povećavanja nivoa svetskih mora. Zbog povećane temperature,
povećavaće se i isparavanje, a samim tim i količine padavina, menjaće se njihova
distribucija, učestalost pojave i lokacije elementarnih nepogoda, uslovi za proizvodnju
hrane i slično.
Slika 6.3. Prosečna mesečna koncentracija CO2 u ppm u Mauna Loa (Havaji)
istraživačkoj stanici (CDIAC, 2003.)
40
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Ukupni uticaj CO2, CH4 i N2O na zadržavanje toplote bio je +2,30 Wm-2, što
se vrlo verovatno nije dogodilo u poslednjih 10 000 godina.
41
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
42
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
1. Zajednička implementacija;
2. Trgovina emisijama;
3. Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism – CDM).
1
Aneks II sporazuma, https://unfccc.int/resource/docs/2015/cop21/eng/l09r01.pdf
43
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
2
Aneks 6 Sporazuma, preuzeto i prevedeno sa:
https://unfccc.int/files/essential_background/convention/application/pdf/english_paris_agre
ement.pdf (str.7)
44
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
3
Radni dokument osoblja komisije kao prilog uz dokument komunikacija komisije prema
evropskom parlamentu i savetu/veću Pariski protokol Pariski protokol – šema za suočavanje sa
globalnim klimatskim promenama nakon 2020. godine (str.15)
45
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
4
Časopis „BILTEN“ 18/12/2015 Br. 416 (strana 3)
46
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
5
Paket mera za energetsku uniju komunikacija komisije evropskom parlamentu i veću Pariski
protokol – plan za rešavanje problema globalnih klimatskih promena nakon 2020.(str. 6)
6
Aneks komunikacija komisije prema evropskom parlamentu i savetu/veću Pariski protokol –
šema za suočavanje sa globalnim klimatskim promenama nakon 2020. godine {SWD (2015)
17 final} - Ovaj dokument ispravlja Aneks 1 dokumenta 25.02.2015.
47
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
48
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
49
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
7
Radni dokument osoblja komisije kao prilog uz dokument komunikacija komisije prema
evropskom parlamentu i savetu/veću Pariski protokol – šema za suočavanje sa globalnim
klimatskim promenama nakon 2020. godine
50
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
51
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Ozon se u niskim delovima atmosfere obično nalazi u okviru smoga, koji se javlja
za vreme toplog i suvog vremena, kada se događa "zarobljavanje" polutanata iz
motornih vozila i industrijskih postrojenja, usled mirovanja vazduha. Odatle proističe
da je jedan od načina kontrole ozonskog smoga smanjenje emisije gasova koji su
polutanti vazduha, posebno azotnih oksida.
Ozon je vrlo rektivan gas koji se formira kada se stabilan molekul O2 rascepi pod
dejstvom ultravioletnog zračenja ili električnog pražnjenja. Ozonski omotač nije
uniformne debljine i njegova gustina varira. Njegova gustina je najmanja na ekvatoru,
a najveća na velikim geografskim širinama, iznad 50C severne i južne geografske
širine. Stanje ozonskog omotača takođe se menja i tokom godine. Najviše ozona se
nagomilava u proleće i to iznad polarnih oblasti.
52
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
1970. godine je utvrđeno da veliki broj jedinjenja koje se emituju usled ljudskih
aktivnosti oštećuju ozon u stratosferi . Montrealski protokol o supstancama koje
oštećuju ozonski omotač je usvojen 1987. za zaštitu globalnog ozona i posledično za
zaštitu od povećanja ultraljubičastog ( UV) zračenja na površini Zemlje . Supstance
koje sadrže hlor i brom su poznate kao supstance koje oštećuju ozonski omotač (ODS
– ozone depletion substancies eng.) i njihova smisija je predmet regulative
Montrealskog protokola. ODS su odgovorne za istanjenje sloja ozona u stratosferi u
polarnim regionima (najpoznatija je tzv." ozonska rupe " iznad Antarktika, slika 6.5) i
na srednjim geografskim širinama. Primena Montrealskog protokola, njegove izmene,
dopune i prilagođavanja, dovela su do uspešne kontrole globalne proizvodnje i
potrošnje ODS u periodu 1990. – 2010., a atmosferske koncentracije svih glavnih
ODS koji su prvobitno kontrolisani su u padu. Ipak, oštećenja ozonskog omotača će se
nastaviti više decenija, jer je nekoliko ključnih ODS imaju dugačko vreme života u
atmosferi nakon kraja emisije.
53
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Zbir HFC – a koji trenutno koriste kao zamena ODS doprinosi sa oko 0,4
gigatona ekvivalentnog CO2 godišnje ukupnoj globalnoj emisiji ekvivalentnog CO2,
dok HCFC doprinose sa oko 0,7 gigatona. HFC su u porastu za oko 8 % godišnje, a
očekuje se da ovaj procenat nastavi da raste, dok se očekuje samnjenje doprinosa
HCFC – a u narednoj deceniji.
54
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prolećno Antarktičko istanjenje ozona (tzv. ozonska rupa), prvi put uočena
1980., pojavljuje se svake godine. Prosečno sunčevo UV zračenje mereno na Južnom
polu između 1991. i 2006. bilo je 55 – 85 % veće od procenjene vrednosti za period
1963. – 1980.
Postoje sve jasniji dokazi da Antarktička ozonska rupa utiče na površinu klime
na južnoj hemisferi. Klimatski modeli pokazuju da je ozonska rupa dominantan
pokretač uočenih promena u površinskim vetrovima nad Južnom hemisferom. Ove
promene su dalje doprinele zagrevanju iznad Antarktika i hlađenju iznad visoravni.
Promene u vetrovima su takođe povezane sa regionalnim promenama u količini
padavina, povećanju morskog leda oko Antarktika, zagrevanjem Južnog okeana, i
lokalni pad u transportu CO2 okeanu.
55
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
56
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
i solarna aktivnost imaju jasne kratkoročne efekte. Modeli koje sagledavaju sve ove
faktore su u stanju da reprodukuju vremenske promene temperature.
57
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Atmosfera je gasoviti, nevidljivi sloj oko Zemlje, koja zapravo predstavlja smešu
različitih gasova. U stalne sastojke atmosfere spadaju: azot (78.08%), kiseonik
(20.95%), argon ( 0.93%), kao i niz plemenitiha gasova, kao što su ksenon, kripton,
neon, helijum, radon i ozon, dok u promenljive sastojke spadaju ugljenik-(II)-oksid i
vodena para.
Atmosfera je oblika je elipsoida, tj. spljoštene lopte, kao i planeta Zemlja. Donju
granicu atmosfere predstavlja površina Zemlje, dok se njena gornja granica ne može
jasno odrediti.
Atmosfera je najdinamičniji deo globalnog sistema životne sredine, koji vrlo brzo
reaguje na promene spoljašnijh faktora (npr. varijacije Sunčevog zračenja), kao i
promene unutrašnjih faktora (npr. razlika pritisaka u atmosferi). Upravo reagovanje
atmosfere na promene ovih faktora uzrokuje promene vremenskih prilika, kao i samu
klimu. Na taj način atmosfera ima veliki uticaj na sve žive organizme na Zemlji,
uključujući i čoveka.
58
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
59
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
gasovitih sastojaka,
vodene pare,
veoma malih čvrstih čestica,
ostatak od 0,94% čine razni drugi, suvi, inertni gasovi kao što su: helijum,
argon, kripton, ksenon.
biološku – primarnu,
proizvodnu – sekundarnu.
Vlažnost vazduha parametar koji opisuje prisustvo vodene pare u vazduhu, kao
posledicu isparavanja vode sa površine kopna i mora. Na brzinu isparavanja znatno
utiče temperatura vazduha i brzina strujanja vazduha. Što je temperatura viša i
strujanje vazduha veće isparavanje će biti značajnije.Vlažnost vazduha se izražava kao
apsolutna i relativna.
60
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Apsolutna vlažnost vazduha je težina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3
vazduha u trenutku merenja. Maksimalna vlaga je najveća količina vodene pare koju
vazduh na određenoj temperaturi može da sadrži, a da ne dođe do orošavanja.
7.3. Aerozagađenje
Zagađenje vazduha, ili aerozagađenje, se definiše kao prisustvo jedne ili više
zagađujuće supstance (polutanata) u spoljašnjoj atmosferi u koncentracijama i u
vremenskim intervalima, koji imaju štetan efekat na čoveka, biljke ili životinje, ili na
bilo koji način negativno utiču na raspoloženje, radnu sposobnost i slično. Svaku
promenu u sastavu i stanju vazduha, koja prelazi granicu prilagodljivosti ljudskog
organizma i dovodi do njegovog obolevanja, nazivamo aerozagađenjem.
umanjena vidljivost,
neprijatan miris (smrad),
izvor prljavštine,
izazivanje prljanja materijalnih dobara i raznih predmeta,
izazivanje korozije metala, oštećenje fasade, spomenika i slično,
oštećenje biljnog fonda i drugo.
61
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Transport aerozagađenja tj. kad će doći do taloženja i na kom mestu zavisi od više
faktora, prvenstveno od atmosferskog pritiska ,padavina i insolacije. Topli gasovi i
čestice se podižu, jer su ređi i kako se hlade dostižu gustinu okolnog vazduha. U
prirodi se često dešava da temperatura vazduha sa visinom raste, a ne opada, tj. postoji
tzv. temperatruna inverzija (Slika 7.3). Atmosfera se tada nalazi u ekstremno
stabilnim uslovima. To je izuzetno nepovoljna situacija sa aspekta zagađenja vazduha,
jer ne može doći do značajnijeg raspršivanja zagađujućih materija. Izbačeni gasovi i
čestice se dižu samo do izvesne visine i tamo ostaju. Ako inverzija temperature potraje
duže uz nesmetanu emisiju, zagađujuće materije se nagomilavaju ispod inverzionog
sloja i njihova koncentracija uskoro dostiže vrednosti opasne po ljudsko zdravlje.
62
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije već danas više od dve trećine
svetskog stanovništva ne diše čist vazduh. Izvori zagađenja vazduha su mnogobrojni,
a u zavisnosti od vrste industrije i tehnološkog procesa rada u vazduh dospevaju
različite zagađujuće materije koje se mogu podeliti na različite načine.
meteorološki uslovi,
veličina urbanog područja,
lokacija mernog mesta,
konfiguracija zemljišta,
uticaj vegetacije, posebno šuma,
ostali fizičko - geografski uslovi.
Sve zagađujuće materije prema vrsti zagađujućih materija mogu se svrstati u dve velike
grupe.
sumpordioksid (SO2),
mikročestice čađi,
taložene materije (aerosedimenti).
63
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
oksidi azota,(NOx),
oksidi ugljenika (CO, CO2),
ozon (O3),
olovo (Pb) i olovosulfid (PbS),
fluoridi i fluorvodonik (HF),
vodoniksulfid (H2S),
arsen (As),
kadmijum (Cd), Nikl (Ni),
benzen,
ugljovodonici korigovani na metan,
ugljendisulfid (CS2),
hlorovani ugljovodonici,
freon,
alkilsulfonati,
formaldehid (HCOH),
hlorovodonik (HCl),
polihrovani bifenili.
64
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
65
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Izbor opreme i metode kontrole emisije čestica zavisi od brojnih činilaca kao što
su: karakteristike čestica (posebno od veličine čestica) i nosećeg gasa, vrste procesa,
ekonomskih činilaca. Čestice veće od 50 μm mogu biti uklonjene inercijalnim ili
ciklonskim separatorima i jednostavnim mokrim skruberima. Čestice manje od jednog
μm efikasno se uklanjaju elektrostatičkim taložnicima, boljim modelima mokrih
skrubera i vlaknastim filtrima.
Čađ su fine, male čestice veličine oko 5 mikrometara. Nastaje pri sagorevanju
organskih supstanci bogatih ugljenikom, a najčešće nastaje kao produkt nepotpunog
sagorevanja fosilnih goriva, uglja i nafte. Posebno treba naglasiti sadržaj aromatičnih
ugljovodonika u čađi: benzo – a – piren, benz – a – antracen, piren, fluoranten, koji
nastaju kao masne faze fosilnih goriva. Neki aromatični ugljovodonici spadaju u grupu
dokazanih kancerogena za čoveka, kao što je benzo – a – piren. Pored ugljovodonika
deo čađi čine i smolaste materije.
U okviru ovog podpoglavlja biće ukratko opisani i šematski prikazani uređaji koji
se najčešće koriste za uklanjanje zagađujućih čestica iz vazduha.
66
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Mokri kolektori, poznati pod imenom skruberi, koriste tečnost, obično vodu, za
izvdajanje čestica iz gasa (Slika 7.5). Čestice dolaze u kontakt sa tečnim kapljicama
inercionim sudarima. Kapljice tečnosti služe kao prepreke s kojima se inertne čestice
iz gasa sudaraju i tako izdvajaju. Hemijski proces na kome se zasniva ovo
prečišćavanje je apsorpcija. Apsorpcija se može vršiti zbog hemijske reakcije izmedu
gasovite faze i apsorpcionog rastvora. Ako se proces apsorpcije vrši bez hemijskih
promena, samo prostim rastvaranjem, onda je to proces ispiranja.
67
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
68
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
69
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
70
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
71
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
UKUPNO 195
Kontrola emisije sumpor-dioksida
Na slici 7.8 je prikazana šema ovog postupka. Struja gasa temperature 150oC prvo se
oslobađa od letećeg pepela, a zatim ulazi u apsorber i u protiv - strujnom kontaktu sa
emulzijom CaO:CaCO3 izdvaja se sumpor - dioksid. Kapljice tečnosti koje nosi očišćeni
gas se izdvajaju uz pomoć eleminatora kapljica koji se nalazi izbad apsorbera. Očišćeni
gas se ponovo zagreva pre ispuštanja u dimnjak. Emulzija koja recirkuliše napaja se
svežom emulzijom, dok se ekvivalentna količina iskorišćenog mulja odlaže.
72
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
U zoni sagorevanja se javlja azot - monoksid (NO), a javlja se tamo gde su visoke
temperature. Pri hlađenju i u kontaktu sa kiseonikom iz atmosfere ovaj monoksid se
oksiduje i prelazi u azot - dioksid (NO2). Azotni oksidi sa vodenom parom u atmosferi
stvaraju azotastu - nitritnu (HNO2) i azotnu-nitratnu kiselinu (HNO3) čije soli su nitriti
i nitrati. Ove soli se talože na površinu zemlje što prestavlja i glavni put odstranjivanja
azotnih oksida iz vazduha.
73
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Za neke izvore oksida azota razvijeni su takvi postupci i uređaji kojima je moguće
smanjiti i kontrolisati emisiju ovih polutanata do velikog obima. Međutim, za neke
druge izvore postupci smanjenja emisije oksida azota su ili suviše složeni ili suviše
skupi.
74
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
75
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
76
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Danas se komercijalno koriste metode tretmana otpadnih gasova koji sadrže volatilna
jedinjenja.
Komercijalne metode kontrole emisije volatilnih jedinjenja iz stacionarnih izvora
mogu se podeliti u dve osnovne grupe:
Metode destrukcije (spaljivanja) volatilnih jedinjenja u koje spadaju termčko
spaljivanje (termički inceneratori), katalitičko spaljivanje (katakititčki inceneratori),
spaljivanje u plamenu, spaljivanje u kotlovskim postrojenjima, biološki postupci.
Ovde ćemo se zadržati na opisu samo nekih od ovih metoda. Termalni inseneratori
koriste se za kontrolu emisije velikog broja različitih efluenata gasova koji u sebi
sadrže volatilna organska jedinjenja. Uz pomoć ovih uređaja postiže se efikasnost
spaljivanja koja je viša od 99%. Na sledećoj slici je prikazana šema inseneratora sa
predgrejačem za spaljivanje volatilnih jedinjenja.
77
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Fizička i hemijska apsorpcija se široko koristi za čišćenje gaova koji u sebi sadrže
visoke koncentracije volatilnih jedinjenja.
78
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
79
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
7.4.8. Olovo
80
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
7.4.9. Hlor
Hlor je gas zelenožute boje, relativne gustine u odnosu na vazduh 2,5 i tačke
ključanja -34oC. Ima karakterističan oštar miris koji nadražuje disajne organe. Po
mirisu mu se mogu otkriti koncentracije od 0,01 mg/l.
Hlor je poznat kao veoma toksičan gas. Nekad se, zbog te svoje osobine
upotrebljavao kao bojni otrov. Koncentracije od 0,1 do 0,15 mg/l u toku jednog sata
izazivaju smrt, a koncetracije od 25 mg/l uzrokuju trenutnu smrt.
Vodonik sulfid je gas bez boje, neprijatnog mirisa (na pokvarena jaja) koji se
oseća već pri koncentracijama od 0,001 mg/l. Vrlo je toksičan, on je krvni i nervni
otrov.Pri koncentraciji od 0,028 mg/l javlja se nadražaj očiju; pri koncentraciji od 1,4
mg/l nastupa smrt u toku 15 - 20 minuta, a kod koncentracija od 14 mg/l nastupa
trenutna smrt. Javlja se pri različitim industrijskim tehnologijama ( npr industrija
celuloze).
81
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
83
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Samo 3% svetskih voda su slatke vode, a od toga se najveći deo nalazi u obliku
ledenih površina.
Podzemne vode su one koje se nalaze ispod površine u vidu vodonosnih slojeva.
Svaki ovakav sloj je ograničen nepropusnim slojem, čiji nagib određuje pravac toka
podzemne vode. Povremeno se dopunjavaju atmosferskim padavinama i površinskim
vodama koje prodiru u vodonosne slojeve, Ove vode se prirodno prečišćavaju
prolaskom kroz slojeve zemljišta, pa se koriste i kao voda za piće.
84
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Vazdušne struje nose oblake oko planete, pri čemu se delovi oblaka sudaraju,
uvećavaju i tako nastaju padavine. Jedan deo padavina je u vidu snega i može se
sakupljati u vidu ledenih kapa i glečera. Sneg se u toplijim regionima često otapa na
proleće, a nastala voda je poznata kao snežni oticaj. Dok se veći deo padavina vraća
ponovo u okeane, jedan deo dospeva na kopno, gde usled gravitacije, teče po površini
kao površinsko oticanje. Deo površinskog oticaja odlazi u reke i kreće se kao rečni tok
prema okeanima, dok se jedan deo akumulira kao slatka voda u jezerima i rekama.
Ne dospeva sav oticaj u površinske vodne, veći deo prodire u zemljište
(infiltracija). Od toga, deo dospeva u duboke slojeve, obnavljajući akvisfere (zasićene
stene ispod površine terena), koje sadrže ogromne količine podzemnih voda u dugim
vremenskim periodima.
Neke podzemne vode ostaju blizu površine terena i mogu se proceđivati nazad u
površinske vode i okeane u vidu pražnjenja podzemnih voda, a neke nalaze otvore na
površini terena i pojavljuju se u vidu slatkovodnih izvora. Vremenom, ova voda
nastavlja da se kreće, pri čemu dospeva i do okeana, gde se ciklus kruženja
„nastavlja“.
Distribucija padavina i isparenja nije jednaka iznad mora, okeana i kopna. Sa mora
i okeana ispari više vode, a manje se vraća u vidu padavina dok je iznad kopna
obrnuto.
85
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Zalihe vode opadaju dok potražnja po glavi stanovnika dramatično raste brzinom
koja ne može da se održi. U narednih 20 godina prosečna snabdevenost vodom u svetu
opašće za jednu trećinu.U narednim tabelama je dat pregled zemalja koje su
najbogatije i onih koje su najsiromašnije vodom, računajući po glavi stanovnika.
86
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prognoze kažu da će sredinom ovog veka sedam milijardi ljudi u 60 zemalja biti
suočeno sa nedostatkom vode. U najboljem slučaju, taj broj neće biti manji od 2
milijarde ljudi, što sve zavisi od daljeg prirasta broja stanovnika, političkih prilika,
spremnosti i mogućnosti zemalja za prelazak na čistije tehnologije u industriji i
energetici.
Potrošnja vode u svetu neprestano raste. Razlog tome je porast broja ljudi na
Zemlji, ali i povećane potrebe za vodom koje su posledica porasta životnog standarda,
promena životnih navika i povećanje industrijske i poljoprivredne proizvodnje.
Najveći udeo u potrošnji ima poljoprivreda, sa oko 69%, industrija sa oko 21%,
dok javna potrošnja i potrošnja u domaćinstvima čine 10% od utrošene vode (Slika
8.3).
87
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
10%
21% domaćinstva
69% industrija
poljoprivreda
Kako su zalihe pitke vode konstantne, stalni trend porasta potrošnje vode, uz
povećan broj stanovnika rezultira stalnim smanjenjem raspoloživih zaliha pitke vode
po stanovniku.
4500
1900
4000
3500 1940
3000
1950
2500
2000 1960
1500 1970
1000
500 1980
0 1990
88
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Jedan litar otpadnih voda zagađuje sedam litara sveže vode. Smatra se da globalno
ima 12 000 km3 zagađene vode, što je više nego što u jednom trenutku teče u deset
najvećih rečnih slivova sveta.
89
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
90
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
91
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
92
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Zagađujuća
Uticaj na recipijent
supstanca
povećana koncentracija suspendovanih čestica u otpadnim
suspendovane
vodama mogu dovesti do stvaranja naslaga mulja u kojima
čestice
nastaju anaerobni uslovi
biorazgradive biološka razgradnja ovih organskih materija mikroflorom vode
organske dovodi do smanjenja koncentracije rastvorenog kiseonika u
materije vodi recipijenta i do nastajanja anaerobnih (septičkih) uslova
patogeni
prenose zarazne bolesti
organizmi
nutrijenti azot i fosfor (hranljive materije) neophodni su za rast
biljaka. Oni mogu dovesti do nepoželjnog porasta algi i drugih
nutrijenti
biljaka, a dospevanjem u zemljište mogu zagaditi i podzemne
vode
bionerazgradive
ovde spadaju deterdženti, fenoli, pesticidi, oni obično ostaju
organske
nerazgradivi nakon obrade otpadne vode
materije
uglavnom se nalaze u industrijskim otpadnim vodama, a
teški metali
njihovim uklanjanjem iz vode mogu se ponovo koristiti
rastvorene obično se nalaze u industrijskim otpadnim vodama, a njihovim
neorganske uklanjanjem iz vode mogu se ponovo koristiti to su najčešće
materije kalcijum, natrijum i sulfati
93
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Tipične zagađujuće materije su one koje su najčešće ili stalne, isto kao i kod
zagađivanja vazduha. One se, znači, javljaju nezavisni od vrste proizvodnog objekta.
94
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Atmosferske vode i vode od pranja javnih površina (ulice, trgovi, zelene površine)
spiraju rasute zagađujuće materije i odnose ih u površinske vode. One najčešče sadrže:
sulfate, hloride, nitrate, čestice čađi, naftu, ulja, razne otpatke i niz drugih organskih
materija.
Industrijske otpadne vode postaju sve veći problem i zbog njih se sve više
zagađuju površinske, a preko njih i podzemne vode. Sastav zagađujućih materija u
industrijskim otpadnim vodama zavisi od vrste industrije koja ih ispušta. U njima su
prisutni različiti polutanti zavisno od tipa industrije, neorganske i organske materije, u
okviru kojih su zastupljeni i vrlo toksični polutanti kao i patogeni organizmi. Kao
posebnu vrstu zagađenja treba analizirati rashladne otpadne vode koje dovode do
povećanja temperature rečne vode, smanjuju koncentracija kiseonika u vodi,
ubrzavaju neke hemijske procese, i utiču na floru i faunu. U narednoj tabeli su date
karakteristike otpadnih voda iz pojedinih industrijskih grana. Postupci za uklanjanje
polutana će biti prikazani u daljem tekstu.
95
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
96
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
97
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Biološki procesi, se odvijaju pod dejstvom svih organizama koji žive u vodi pri
čemu se uklanjaju otpadni materijali iz vode, a organizmi ih koriste za svoju ishranu.
98
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
2. Fizičko-hemijsko prečišćavanje
koagulacija i flokulacija,
prečišćavanje vode flotacijom,
prečišćavanje ekstrakijom,
prečišćavanje vode adsorpcijom i
prečišćavanje vode jonskom izmenom.
3. Hemijsko prečišćavanje
prečišćavanje vode hemijskim taloženjem,
neutralizacija otpadnih voda,
redukcija oksidacionih agenasa,
oksidacija hemijskih agenasa i
aeracija vode.
4. Biološko prečišćavanje
aerobno (uz prisustvo kiseonika)
anaerobno (bez prisustva kiseonika).
99
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
U daljem tekstu će biti opisane neke najčešćih metoda prečišćavanja koje spadaju
u mehaničke postupke.
Rešetke
100
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Čišćenje rešetki se obavlja ručno ili mehanički pomoću različitih uređaja npr. radi
uklanjanja zadržanih otpadaka između šipki rešetke kreću se zubci mehaničke
grabulje, koje pokreće elektromotor.
Sita
101
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Usitnjivači (kominutori)
Usitnjavanje otpadne materije je proces koji ili potpuno zamjenjuje rešetanje ili se
primjenjuje nakon prolaska otpadne vode kroz grubu rešetku.Krupne otpadne materije
usitne se i iseku u čestice veličine 3 do 8 mm i odvode dalje na prečišćavanje bez
opasnosti od začepljenja pumpi i drugih delova uređaja
Taložnici
Otpadna voda sa čvrstim česticama ulazi u taložnik kroz otvor i prolazi između
zida i usmerivača. Sve teže čestice se istalože, a lakše čestice sa strujom vode izlaze
kroz izlazni otvor. Odvođenje mulja iz taložnika vrši se muljnim pumpama. U
taložniku se nalazi zgrtnjač mulja ili grabulje koje potiskuju mulj sa cele površine dna
prema konusnom udubljenju gde se nalaze usisne pumpe.
102
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
U zimskom periodu neke uljne faze, dizeli, mazuti i nafta očvršćavanja na površini
tečnosti, pa taložnici koji služe za separaciju mineralnih ulja, često zahtevaju dodatnu
opremu za zagrevanje površine tečnosti.
c
Slika 8.7. a) Vertikalni taložnik; b) Horizontalni taložni; c) Radijalni taložnik.
103
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Na slici 8.9 su prikazani otvoreni i zatvoreni peščani filtri. Otvoreni filtri koji se
se koriste u vodovodskim postrojenjima velikog kapaciteta i mogu biti spori ili brzi.
a) b)
Slika 8.9. a)Brzi otvoreni peščani filtar; b) Zatvoreni peščani filtar
(Milanko, 2010)
104
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
sloja 0,8 - 2 m). Najčešće su pravougaoni betonski ili zidani bazeni ukopani u
zemljište, čija je površina i do 0,5 - 1,5 hektara.
105
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Flotacija
106
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Koagulacija i flokulacija
107
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
fizicki i/ili hemijski heterogene površine. Adsorbensi mogu biti prirodni ili sintetički
materijali, najčešće amorfne ili mikrokristalne strukture.
Adsorbensi koji se široko koriste i koji imaju pristupačnu cenu su aktivni ugalj,
molekulska sita, silika gel i glinica.
a) b)
108
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Jonska izmena se najčešće realizuje kroz čvrste polimerne materijale, gelove ili
porozne materijale. Kod jonske izmene, pozitivno naelektrisanje čestice ili negativno
naelektrisane čestice iz tečnosti (obično iz vodenog rastvora) menjaju se drugačijim
česticama istog naelektrisanja iz čvrste faze.
109
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Ako se neutralizacija kiselih vod vrši filtracijom kroz kroz porozan sloj koji sadrži
karbonatne materijale kao što su krecnjak, mermer, dolomit, magnezit odigrava se
sledeća reakcija:
110
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
111
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
112
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prokapni filtri
113
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Anaerobno prečišćavanje
toplota
Metansko vrenje se odigrava u tri faze sa tri glavne grupe bakterija i to:
114
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Osnovni faktori koji određuju sastav zemljišta su: stene od kojih je zemljište
nastalo odnosno njihov hemijski i mineraloški sastav, klima (padavine, temperatura i
vetar), živi organizmi kao značajan činilac koji utiče na degradaciju primarnih stena ili
mladih zemljišta i vreme kao važan faktor u procesu stvaranja zemljišta. Takođe, u
poslednje vreme među faktore koji utiču na stvaranje i osobine zemljišta spada i
čovekova aktvinost.
115
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
116
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
117
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Iako nije tačno utvrđeno koliko je urbanizacija uništila ili pokrila plodnog
zemljišta u svetu, sigurno je da se radi o većim površinama. Gubici plodnog zemljišta
su neminovni, međutim trebalo bi da budu znatno racionalniji, npr. ljudska naselja i
industrijska postrojenja nije neophodno podizati na najplodnijem zemljištu.
Izgradnjom različitih infrastruktura (puteva, pruge, kanala, dalekovoda itd.) posebno
su pod udarom plodne rečne doline i ravnice. Negativni efekti poljopriverede mogu se
manifestovati na više načina:
stalnim odnošenjem supstanci u vidu žetve;
prekomernom upotrebom veštačkih đubriva (NPK) – nitrifikacija i spiranje;
savremenim agrotehničkim merama (npr. teške mašine sabijaju zemljište i
remete njegovu strukturu, čime dolazi do tzv. fizičkog zagađivanja zemljišta);
često nestručnom i po pravilu prekomernom upotrebom pesticida dolazi do
tzv. hemijskog zagađivanja zemljišta, čime se uništava biološki kompleks zemljišta.
Neracionalno iskorišćavanje biljnog pokrivača najčešće se odnosi na šumarstvo
odnosno totalno sečenje šuma, što za posledicu ima pojavu erozije zemljišta. Erozija
zemljišta predtsvalja fizičko odnošenje površinskih slojeva zemljišta (nekada sve do
matične stene), pod uticajem vode, vetra, snega ili leda. Erozija zemljišta predstavlja
prirodni proces, star koliko i zemljište, ali je zanemarljiva u odnosu na dejstvo čoveka.
U osnovi erozionih procesa nalazi se uništavanje prirodnih oblika vegetacije, pre
svega na strmim brdskim i planinskim terenima, ali i u ravničarskim područjima.
Hidrotehnički radovi odnose se na izgradnju akumulacionih jezera, odbrambenih
nasipa, kanala za navodnjavanje i odvodnjavanje i dr. Eksploatacija uglja i ruda iz
površinskih kopova predstavlja poseban oblik direktnog uništavanja zemljišta.
Površinski kopovi uglja i ruda su prisutni u svim regionima Sveta. U druge oblike
zagađivanja zemljišta, kao direktno zagađivanje, ubrajaju se deponovanje komunalnog
otpada, deponovanje industrijskog otpada (npr.pepelišta termoelektrana), deponovanje
flotacijske jalovine (uglavnom produkuju rudnici obojenih metala), dok se indirektno
zagađivanje zemljišta može vršiti preko vazduha i vode. Sastav i sanitarno stanje
zemljišta predstavljaju faktore od značaja za zdravlje populacije, sa direktnim, ali i
indirektnim uticajem preko zagađenja površinskih i podzemnih voda, vazduha i
životnih namirnica, čiji je međusobna povezanost šematski prikazana na Slici 9.1.
118
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Slika 9.1. Međusobna povezanost sva tri medija životne sredine, živih organizama
i ljudske delatnosti
119
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
120
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
121
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Podela bioloških metoda prikazana je na Slici 9.2. U daljem tekstu biće objašnjene
neke od navedenih bioloških metoda koje se uspešno primenjuju.
122
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
123
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
124
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prednosti ove metode u odnosu na druge metode jeste da je ovo relativno brza
metoda, i da se njenom primenom ne stvaraju velikekoličine otpadnih materija koje se
dalje moraju tretirati i/ili odlagati. Međutim, hemijska oksidacija se ne može
primenjivati za svaki tip zemljišta i za svaki lokalitet, zbog izuzetne oksidacione
agresivnosti metode, i iz tog razloga se ova metoda primenjuje pri veoma
kontrolisanim uslovima uz minimalnu upotrebu oksidacionih sredstava.
125
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
126
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
127
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Još od postojanja prvih zajednica ljudi su stvarali otpad, ali je on postao veliki
problem tek u novije vreme. Razvojem i pretvaranjem društva u potrošačko, vrste i
količina otpada su se menjali. Zbog sve većih količina i štetnosti po okolinu, otpad se
smatra jednim od najznačajnijih ekoloških problema savremenog sveta. Čovek je
svojim aktivnostima odlučujući činilac u promeni životne sredine. Sve te aktivnosti su
povezane sa zadovoljavanjem životnih potreba. Značajan deo potreba je stvoren
veštački i pitanje je da li nam je potreban toliki broj različitih proizvoda, koji će nakon
upotrebe postati otpad. Naša civilizacija proizvodi sve više otpada i ništa ne ukazuje
na skore promene ovog trenda. Nastajanje otpada je rezultat ukupne ekonomske
aktivnosti svake države, i kao takvo u direktnoj je korelaciji sa nacionalnom
ekonomijom. Nastajanje komunalnog otpada zavisi od stepena industrijskog razvoja,
životnog standarda, načina života, socijalnog okruženja, potrošnje itd.
Otpad predstavlja svaku materiju ili predmet koju zbog njenih svojstava vlasnik
odbacuje, namerava ili mora da odbaci. Nastaje kao rezultat raznih ljudskih aktivnosti:
u domaćinstvima, u raznim privrednim delatnostima, a posebno u industriji.
Definicijom otpada bave se svi zakoni i standardi koji se na otpad odnose. Dati su
sledeći primeri definisanja otpada u okviru određenih Zakona:
128
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prema Zakonu o upravljanju otpadom Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br.
36/2009) otpad je: „Otpad jeste svaka materija ili predmet sadržan u listi kategorija
otpada (Q lista) koji vlasnik odbacuje, namerava ili mora da odbaci, u skladu sa
zakonom“.
Prema Zakonu o zaštiti životne sredine Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br.
135/2004 i 36/2009) „Otpad jeste svaki predmet ili supstanca, kategorisan prema
utvrđenoj klasifikaciji otpada sa kojim vlasnik postupa ili ima obavezu da postupa,
odnosno upravlja”.
Otpad je materijal, proizvod, predmet, fluid ili energija koju je neko nevoljno
proizveo u tehnološkom procesu ili u procesu pružanja usluga gde je cilj bio proizvesti
neki drugi (profitabilniji, korisniji, bolji) proizvod, ali se to nije moglo sprovesti a da
se ne proizvede i otpadni nusproizvod.
Količina i sastav otpada koji se prikuplja zavisi od čitavog niza faktora: godišnjih
doba, navika i ekonomskog statusa ljudi, broja i vrsti komercijalnih i industrijskih
subjekata, kao i od toga da li je u pitanju gradska ili seoska sredina, zatim od navika i
mentaliteta ljudi i njihovog životnog standarda, od učestalosti prikupljanja, od
geografskog položaja grada itd.
Specifična težina otpada, je zapremina koju zauzima čvrsti otpad i veoma je važna
(prevashodno utiče na broj, veličinu i vrstu kontejnera kao i vrstu vozila za njihovo
sakupljanje).
129
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Industrijski otpad je otpad iz bilo koje industrije ili otpad sa lokacije na kojoj se
nalazi industrija.
Opasan otpad jeste otpad koji po svom poreklu, sastavu ili koncentraciji opasnih
materija može prouzrokovati opasnost po životnu sredinu i zdravlje ljudi i ima
najmanje jednu od opasnih karakteristika: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost,
nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost,
teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidisanja, svojstvo nagrizanja, i svojstvo
otpuštanja otrovnih gasova hemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. U ovaj
otpad se uključuje i ambalaža u koju je opasan otpad bio ili jeste upakovan. U suštini,
130
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
opasan otpad predstavlja bilo koji otpad ili kombinaciju otpada, koji sada ili u
budućnosti može biti potencijalna opasnost za ljudski, biljni i životinjski svet.
Neopasan otpad je otpad koji, zbog svoje količine, koncentracije ili fizičke,
hemijske i biološke prirode, za razliku od opasnog otpada, ne ugrožava zdravlje ljudi
ili životnu sredinu i nema karakteristike opasnog otpada.
Inertan otpad je otpad koji nije podložan bilo kojim fizičkim, hemijskim ili
biološkim promenama, ne rastvara se, ne sagoreva ili na drugi način fizički ili
hemijski reaguje, nije biološki razgradiv ili ne utiče nepovoljno na druge materije sa
kojima dolazi u kontakt na način koji može da dovede do zagađenja životne sredine ili
ugrozi zdravlje ljudi. Ukupno izlučivanje i sadržaj zagađujućih materija u otpadu i
ekotoksičnost izlučenih materija moraju biti u dozvoljenim granicama, a posebno ne
smeju da ugrožavaju kvalitet površinskih i/ili podzemnih voda.
131
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Prema Zakonu o upravljanju otpadom (Sl. glasnik RS, br. 36/2009) u Srbiji je
uspostavljena sledeća hijerarhija:
132
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Važni uslovi koji utiču na odluku o iskorišćavanju ili odlaganju otpada su:
povećani zahtevi za ekološki bezbednim uklanjanjem otpada što ima za
posledicu veće troškove odlaganja,
primena principa naplate stvarnih troškova odlaganja otpada zagađivaču -
proizvođaču otpada,
razvoj novih proizvodnih tehnologija i postupaka korišćenja otpada i
ispitivanje tržišta za plasman reciklabilnih proizvoda.
133
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Ponovna upotreba
Reciklaža
134
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Kompostiranje
Anaerobna digestija
135
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Gasifikacija;
Piroliza;
Sistemi goriva dobijenog iz otpada.
136
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
137
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
Komunalni otpad može da sadrži razne patogene (uzročnike bolesti) koji ulaze
u ljudski organizam i izazivaju neželjene posledice (Slika 10.2).
Usta Hrana
Aerosoli
138
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
139
Uvod u inženjerstvo zaštite životne sredine
140
LITERATURA