SEVDALINKA- REPREZENT BOŠNJAČKE KULTURE

( kutak alaturke, tradicionalne bošnjačke kuće )

Kao najreprezentativniji žanr bošnjačke usmene književnosti, sevdalinka,

predstavlja pravo kulturno-historijsko blago. Riječ je o najljepšoj i najpoznatijoj
lirskoj pjesmi bosanskih muslimana. Sevdalinka je simbol jedne kulture. Ovo je
pjesma koja sa sobom nosi veliki uticaj istoka čije se poticanje veže za urbano
muslimansko-bosansko društvo.
Nakon dolaska Turaka na Balkan, širenjem islama, etike i morala, nastaje ova
pjesma. U jednoj takvoj sredini i atmosferi, gdje se riječ starijeg uvažavala i
poštovala, izražavanje čulnog i fizičkog između muškarca i žene nije bilo moguće.
Riječ sevdalinka potiče od arapske riječi “sawda“ što u prevodu znači crna žuč, a u
turskom jeziku se ovaj pojam veže za melanholično raspoloženje, dok se u
bosanskom jeziku ovaj pojam odnosi na ljubavnu čežnju, ljubavni žar i jad.
Smatra se da je prva sevdalinka zabilježena daleke 1720. godine. Najstarija vijest o
njoj potiče iz XVI stoljeća i vezana je za nesrećnu ljubav između Splićanke Marije i
Bošnjaka Adila, kako u predgovoru svoje Antologije bošnjačke usmene lirike
(Sarajevo, 1997, 5-8), ističe Munib M. O istoriji sevdalinke, također, imamo
svjedočanstvo u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije koji tvrdi da se njeno poticanje
veže za 1194. godinu.
Mnogobrojne mahale, varoši, sokaci, kasabe i gradovi su uživali u ovoj pjesmi. U
njima su često opevane stidljive djevojke i ponosni mladići
Prošetala Hana Pehlivana, Poljem se vija Hajdar delija, Ćemalušo, mali Carigradu,
Kolika je šeher Banjaluka, Na Ophođi prema Bakijama, Lijepi li su mostarski
dućani, Akšam-mrače, moj po Bogu brate se zasigurno mogu smatrati jednim od
najljepših sevdalinki. Mnoge od njih su opisivale nesrećnu ljubav i čežnju između
dvoje mladih, druge su opisivale žensku ljepotu, neke su u sebi imale elemente
mitološkog, a ostale su dale prelijepe slike gradova u prošlosti , kao i specifična
lokalna obilježja.

Poljem se vija Hajdar delija

Po polju ravnom, na konju vranom
Gleda ga Ajka sa gradski vrata
,,Hajdar delijo, i preje tvoje
tvoje me preje po gradu penje.”
,,Ajko djevojko, i kose tvoje
Tvoje me kose po polju nose.”

( Poljem se vija Hajdar delija, sevdalinka )

Hamza Humo, Musa Ćazim Ćatić, Osman Đikić , Aleksa Šantić i mnogi drugi, su po
uzoru na sevdalinku pisali svoje pjesme, koje su u narodu poprimile prava obilježja
sevdalinke, pa se često ove pjesme miješaju sa izvornom sevdalinkom. Šantićeva
popularna Emina (pjesma o čuvenoj mostarskoj ljepotici) postaje inspiracija
mnogima i predstavlja pravi biser južnoslovenske književnosti.
 Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana.
Pa još kada šeće i plećima kreće,
Ni hodžin mi zapis više pomoć' neće!

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
Već u srebrn ibrik zahvatila vode,Pa niz bašču đule zaljevati ode

( Emina, Aleksa Šantić )

"Koliko ima samo duševne mehkote i ljepote u toj sevdalinci! Ne gledajte samo
njenu spoljašnjost. Ima tu prikrivene nježnosti i obzira, ima tu još rumenog stida u
obrazima. Ima tu još poštivanja i prefinjene skromnosti, ima tu još i ponosa, koji
kao vatra plane. Ima tu još i širokog srca za dobro i oduševljenja za ljepotu
prirode. Naposljetku, ima tu jedan krhko-obazriv i bratski nježan ton u
međusobnom ophođenju kakav se rijetko susreće na drugoj strani.
Otuda je sevdalinka u našem životu kao biser u školjci koji zadugo neće izgubiti
svoj sjaj."
(HAMZA HUMO, 1937).
 Na Obhođi, prema Bakijama,
moba žanje age Fazlagića,
Tristo srpa, dvjesto vezilica
I stotinu djece vodonoša.
I pred njima Ajka Fazlagića.
Sama žanje, sama snoplje veže,
sama pjeva, sama pripijeva:
Mošćanice, vodo plemenita,
usput ti je, selam ćeš mi dragom,
nek ne kosi trave pokraj Save,
pokosiće moje kose plave!
nek ne pije bunar-vode vode hladne,
popiti će moje oči vrane!

(Na Obhođi prema Bakijama, popularna sarajevska sevdalinka)

Ova najpoznatija bošnjačka lirska pjesma je i danas čest predmet istraživanja.

Bosanski pisac, Alija Isaković kaže da je ona “pjesma srca” i kao takva predstavlja
pravu krunu bošnjačke usmene književnosti.

Priredila: Ajla Bugarić