Professional Documents
Culture Documents
Materijal Za Učesnike Seminara MINISTARSTVO Finalna Verzija
Materijal Za Učesnike Seminara MINISTARSTVO Finalna Verzija
www.ntcucenje.com
______________________________________________________________
Ime i prezime
________________________________________________________________
1
Sadržaj
2
1. Faze NTC programa
DIS-funkcije
2. Razvoj mozga
12-24
5% 0-3
7-12 50%
15%
3-7
30%
3
3. Greške roditelja
Greške koje čine roditelji najčešće se dešavaju iz najbolje namere i mogu dovesti do razvojnih
smetnji. Što su greške učestalije i dugotrajnije, to će dovesti do većih problema prilikom polaska
u školu.
Neke od najčešćih grešaka u radu i vaspitanju dece su:
1. Plava i roze soba – u prvih nekoliko nedelja života, bebi su potrebni kontrasti kako bi dobila
prve stimulacije iz okruženja i počela sa razvojem vida.
2. Pasiranje hrane – dugotrajna upotreba pasirane hrane ne podstiče dovoljno razvoj mišića vilice,
što kasnije može da uzrokuje probleme sa govorom, donja vilica nije dovoljno razvijena, češće se
javlja karijes itd.
3. Vožnja u kolicima – prekomerna upotreba kolica (do treće godine) usporava jačanje krupnijih
mišićnih grupa, ne podstiče se razvoj spretnosti deteta.
4. Zabrana skakanja i vrtenja – uskraćivanjem prirodne potrebe deteta za ovakvom vrstom kretanja
usporava povezivanje nervnih puteva i različitih delova mozga.
5. Video igrice i mobilni telefon – prekomerna upotreba modernih tehnologija sprečava aktivaciju
većih regija u mozgu kao što su: fina motorika (10 prstiju), govor, ravnoteža, aktivacija stopala,
dinamička akomodacija oka i rotacija.
4
4. Rana stimulacija
5
5. Nelogične priče
Nelogična priča je tehnika u kojoj se od tri (ili više) pojmova koje želimo da zapamtimo pravi
rečenica, odnosno priča, koja treba da bude što jednostavnija i da se sastoji, u najboljem slučaju,
samo od tih reči.
Primeri različitih priča napravljenih od istih reči:
REČI: panda, semafor, novine
LOGIČNA PRIČA: U novinama sam video pandu i semafor.
BESMISLENA PRIČA: Semafor je pojeo pandu, dok su novine gledale.
DOBRA NELOGIČNA PRIČA: Panda sedi na semaforu i čita novine.
Prva priča je logična, dok je druga besmislena, što najčešće deca u početku prave i što treba
izbegavati. Poslednja priča je jednostavna i može lako da se zamisli, a samim tim i da se nacrta,
pa se može okarakterisati kao dobra nelogična priča.
Priča treba da bude što jednostavnija i treba izbegavati dodavanje novih reči, jer, kao što je
pomenuto na početku, nelogična priča se koristi kada želimo da upamtimo određene pojmove.
Ako želimo da priču učinimo upečatljivijom možemo koristiti prideve.
Dodatni problem mogu da nam predstavljaju reči koje nam se ne uklapaju u koncept priče.
Najčešće te reči budu apstraktni pojmovi, i kada treba da radimo sa takvim pojmovima koristimo
asocijaciju na pomenuti pojam.
Primer dobre i loše priče napravljene od tri ista pojma:
REČI: tenis, strah i bicikli
LOŠA PRIČA: Tenis ima strah od bicikla.
DOBRA PRIČA: Novak Đoković beži na biciklu, od Kaspera koji ga juri.
6
6. Skrivene reči u rečenici
7
7. NTC rebusi
Za razliku od tradicionalnih rebusa gde je potrebno razotkriti svako slovo da bi se dobilo rešenje,
u NTC rebusima je potrebno razotkriti pravu asocijaciju. Ukoliko hoćemo da napravimo NTC
rebus od reči pasulj, pronalazimo skrivenu reč PAS i tražimo asocijaciju na nju, npr. KOST. Tada
bi prikaz NTC rebusa izgledao ovako:
ULJ
Potrebno je nabrajati asocijacije na kost dok se ne dođe do asocijacije PAS. Kada se ta reč spoji sa
ULJ, dobije se traženo rešenje – PASULJ.
8
8. NTC poligoni
Svaku aktivnost koju radite sa decom ili pravite NTC poligon važno je voditi se parametrima
ukupnog razvoja mozga i da li su te regije aktivne tokom igre. Sa leve strane data je tradicionalna
igra lastiš (gumi-gumi) i koje regije aktivira, dok je sa druge strane data aktivnost gledanje
televizora i regije koje (ne) aktivira. U nastavku su date određene igre i aktivnosti koje pospešuju
aktivaciju više različitih regija mozga istovremeo.
Mudra lopta
Voditelj igre dodiruje delove tela lopticom i baca jednom detetu koje mora da uhvati loptu i dodirne
lopticom zadate delove tela. Lakši nivo je da voditelj zada dva, a potom tri ili četri dela tela. Viši
nivo igre je da se izgovaraju imenice koje počinju na isto slovo kao dodirnuti deo tela. Npr. Lakat
– koleno – glava, može biti luk – koala – golub.
NTC dan i noć
Tradicionalna igra dan i noć igra se tako što voditelj izgovora reč DAN, a deca treba da čučnu, a
kada izgovori reč NOĆ deca ustanu. NTC dan i noć dodaje misaoni element u igru i na taj način
čini igru zanimljivijom. Npr. voditelj može da kaže da su životinje – DAN, a biljke – NOĆ i onda
počne da zadaje:
Medved, vuk, kamilica, lala, lisica, bela rada, beli medved...
U zavisnosti od uzrasta, mogu se koristiti: grad-država, države različitih kontinenata, parni i
neparni brojevi, metali-nemetali...
9
9. Paralelne asocijacije
Sastavljanje zagonetnih pitanja pomoću paralelnih asocijacija i njihvo odgonetanje je tehnika koja
na najočigledniji način treba da ilustruje šta je funkcionalno znanje i na koji način NTC sistem
učenja treba da pospeši njegov razvitak.
Funkcionalno znanje moglo bi se definisati kao sposobnost da se povežu informacije koje već
posedujemo i na taj način dođemo do rezultata. Primer:
PITANJE: Šta povezuje uši i Kinu?
ODGOVOR: štapići
Drugi nivo jeste da se ovakva pitanja postave, a to iziskuje vežbu. Zagonetke se smišljaju tako što
se na pojam koji želimo da bude rešenje nabroji što veći broj asocijacija, a potom se odaberu dve
asocijacije i spoje u pitanje u formi: Šta povezuje asocijaciju 1 i asocijaciju 2? Primer:
POJAM: konac
ASOCIJACIJE: igla, mak, nit, šivenje, crven, zub, svila...
LOŠE PITANJE: Šta povezuje zub i iglu?
LAKO PITANJE: Šta povezuje šivenje i iglu?
TEŽE PITANJE: Šta povezuje svilu i zub?
Prvo pitanje ima više odgovora. Iako je jedan odgovor koji bi mogao da se prizna konac, odgovor
može da bude i bušilica za zube koja ima iglu, čak i čačkalica. Kod sastavljanja ovakvih vrsta
zagonetki treba biti oprezan, pošto se često može desiti da previdimo neki odgovor koji je dodatno
moguć, pored onog koji smo zamislili. Na taj način, može se desiti da zagonetka ima dva ili više
rešenja i takva zagonetka se karakteriše kao loša, pošto nema jedinstveno rešenje. Drugi primer je
već bolji jer je konac jedino moguće rešenje, ali je pitanje lako i odgovor se odmah naslućuje. Zato
uvek treba biti strpljiv u nabrajanju asocijacija i naći udaljene asocijacije, ali dobre asocijacije za
ciljani pojam. Tada ćemo imati teško pitanje sa jedinstvenim odgovorom.
Primeri pitanja iz paralelnih asocijacija
1. Šta povezuje zub i biljku? (koren)
2. Šta povezuje vatru i pesme ? (zmaj)
3. Šta povezuje zube i slikara? (četkica)
4. Šta povezuje kengura i djaka? (torba)
10
10. Slikovno-asocijativni prikaz
Bez obzira da li se radi o slikovnom prikazu pesmice, nelogične priče, lekcije ili definicije, princip
kod primene ove tehnike je isti. Prvi korak ka pravljenju dobrog slikovnog prikaza je da se napravi
dobra asocijacija za sve pojmove koje smatramo ključnim za tekst koji slikovno prikazujemo, a
drugi korak je da te asocijacije povežemo u nekoliko slikovnih prikaza i tako dobijemo priču od
slika, poput stripa. Ovde je bitno napomenuti da je cilj napraviti slikovni prikaz, ali ne i slikovno
pismo. Razlika između ova dva prikazana je na sledećim primerima.
Ovaj zadatk je pravi izazov jer se u njemu kombinuju različite NTC tehnike. U slikovnom prikazu
pomoću asocijacija nije potrebno korisiti slova i reči (nije zabranjeno) već asocijacije na delove
teksta ili pojedinačne reči. U nastavku teksta biće dat primer naslova jednog pojma i kako ga
predstaviti na NTC način.
Primer: naučna publikacija
Nabrajamo asocijacije na svaku reč posebno, pa od asocijacija pravimo nelogičnu priču ili sliku.
Asocijacije na naučna: mikroskop, laboratorija, epruveta, atom, fabrika...
Asocijacije na publikacija: publika, knjiga, časopis...
Odabraćemo asocijaciju epruveta za naučna i publika za publikaciju. Nelogični crtež koji možemo
iskorisiti da predstavimo ovaj naslov bi izgledao više epruveta kako ima podignute ruke i navija
(stoje na tribinama). Na ovaj način smo napravili nelogičnu priču, aktivirali asocijativne regije,
igrali se, mislili, povezivali, a usput naučili ono što je bilo potrebno.
11
Au što je škola zgodna
12
11. Zagonetna pitanja (primeri iz prakse)
Svedoci smo sve veće dostupnosti podataka. Za samo dve sekunde, bilo kakav podatak pojaviće
se na ekranu naših elektronskih naprava – od računara do mobilnih telefona. Za manje od dve
sekunde može se videti godina bilo koje velike bitke, ili latinsko ime neke biljke. Dakle, doći do
podataka – već sada nije izazov. Ali kako da te podatke iskoristimo, primenimo, povežemo dva ili
više i zaključimo treći, to je ono što želimo da naučimo i uvežbamo decu. Nije li to prva priprema
za životne i radne izazove – rešavati kreativno i uspešno probleme onim čime u tom trenutku
raspolažemo!
Suštinska razlika između zagonetnog pitanja i uobičajenog pitanja iz školovanja (ili, na primer,
kvizova) je u tome što će na uobičajeno školsko pitanje odgovor dati samo onaj koji je naučio,
zapamtio, čuo došaptavanje ili na drugi način usvojio znanje potrebno za odgovor. Takvo dete će
odgovoriti odmah. Deca koje nisu čula, naučila ili na drugi način došla u posed podataka potrebnih
za odgovor – neće odgovoriti, neće razmišljati, neće dati svoju ideju, neće se igrati.
Kod rada uz primenu zagonetnih pitanja, svega toga će biti, i to u velikoj meri.
Učitelj koji se obuči da pravi ovakva pitanja, moći će da, kada god poželi, oživi atmosferu na času
i makar nekoliko minuta napravi od nastave dinamičan, zanimljiv proces u kome čitavo odeljenje
razmišlja i pokušava da primeni sve što zna da dođe do odgovora. Iz dosadašnje prakse, evidentno
je da deca toliko vole ovakav način rada, da čitavo odeljenje može da se pred kraj uspešnog časa
– bukvalno nagradi sa par zagonetnih pitanja.
3. Dvojica tenisera su igrala tenis. Igrali su tri seta. Svaki je pobedio u sva tri seta. Kako je
to moguće?
(Oni su teniski par.)
13
4. Kopa tunel, a krtica nije.
(To je kišna glista.)
Lepa ideja, ali ima više rešenja– kunić, čovek, itd.
14
Odlična, ali verovatno prelaka za savremenu decu.
17. Zahvaljujući toj pojavi u zatvorima, SAD ostvaruju prihod od milijardu dolara na
godišnjem nivou. O čemu je reč?
Telefonske govornice.
18. 30. marta 1858. godine, Džozef Rešendorf je prijavio izum bez koga, danas, nijeadan
sedmogodišnjak ne bi mogao da izvršava svoje obaveze.
Grafitna olovka sa gumicom.
19. Po čemu je Lihtenštajn, država koja ima svega 33 300 stanovnika, jedinstvena u svetu?
U ovoj državi nema nepismenih.
15
12. Zagonetni predmeti (Uroš Petrović)
Kada deca imaju predmet pred očima i bivaju nadahnuta da svojim umom istraže sve primene
onoga što vide, dolazi do pokretanja veoma dragocenih procesa u razvijanju stvaralačkog
potencijala. Oni kreću od već proizvedenog, dizajniranog objekta, te moraju da zamišljaju čitav
proces unazad – zašto su taj predmet uopšte napravili, koji problem je takva naprava rešila, i zašto
izgleda baš tako kao gotov proizvod, spreman za upotrebu. Reč je o procesu razmišljanja kakav
pokreću pravi inovatori i reformatori, iako u drugom pravcu – potrebno je ništa manje kreativnosti
i mašte.
Idealna situacija je kada se za zagonetni predmet koriste upotrebne stvarčice kojima nije lako na
prvi pogled odrediti namenu. Može biti reč o različitim izumima, čak i o banalnim novotarijama,
ili pak starinskim alatkama koje se više ne koriste. U sva tri slučaja, događaće se interaktivan rad
sa decom i puno podsticanje njihovog izumiteljskog duha i kreativnog razmišljanja. Ponekad se
rad sa zagonetnim predmetima može mališanima najaviti i kao 3D zagonetna priča.
Radi uključivanja pune dečije pažnje, može se početi tajanstvenom pričom:
"Marta Smart je na jednom tavanu, među ostalim zanimljivim drangulijama, pronašla i jedan
predmet za koji nije odmah znala čemu služi... Držala ga je u ruci, okretala sa svih strana,
posmatrala njegov oblik, veličinu, izučavala materijal od kojeg je napravljen. Onda joj je sinulo!
Shvatila je pravu namenu pronađenog predmeta! Znate li zašto je ovo 3D priča? Pa zato što ću
vam pokazati baš taj predmet koji je Marta pronašla! Dakle, evo ga!"
Tada se pred njih iznosi neka od tih inspirativnih stvarčica.
Nekoliko ruku biće odmah u vazduhu. Ideje i alternativne primene počeće da pljušte, a neke od
njih bi zaista mogle i da funkcionišu – neretko se događa da deca otkriju sasvim novu i efikasnu
upotrebljivost pokazanog im predmeta, iako on u tu svrhu nije napravljen.
Kao i u slučaju rada sa zagonetnim pitanjima – ono najvrednije jeste taj put do tačnog odgovora,
period mnogo značajniji od samog trenutka konačnog pogađanja namene. Čitava grupa se brzo
uključuje i bez izuzetka počnje da promišlja. Deca daju mnogo smislenih odgovora a sve vreme se
u njihovoj glavi odvija epski inžinjerski poduhvat – povezati predmet koji vide sa njegovim
različitim potencijalnim primenama.
16
Evo iskustva sa predmetom na slici:
17
A evo i dragocene tajne – za ovakvu radionicu nije vam čak ni potreban predmet koji niko od dece
do tada nije video. Odlično funkcionišu i sasvim uobičajeni predmeti, kojima deca već znaju
namenu, ali bivaju ohrabrena da im nađu i nove upotrebne vrednosti.
Evo primera sa štipaljkom! Samo im pokažite ovaj dobro znani izum i recite:
"Draga deco, ovo je štipaljka! Svi znamo da se njima uobičajeno kači veš da se osuši! Ali, čemu
bi još ona mogla da nam posluži?"
Kreće oluja ideja i odgovora, od kojih će neki biti pravi biseri!
"Može da se okači na uvo kao smešna minđuša!"
"Može da bude krokodil kada se igramo figuricama!"
"Može da se okači na novogodišnju jelku!"
"Može da pritisne nešto što lepimo!"
"Ja sam video na filmu da su nekada na njima sušili fotografije! Možemo da njome okačimo
crteže vodenim bojicama, da se suše!"
"Možemo da stisnemo papire da ih ne nosi vetar!"
"Možemo da njima zakačimo balone na zavesu!"
„Može da bude krokodil u mom LEGO kompletu!“
„Može njome da se uzme nešto vruće!“
Dakle, sjajne radionice sa smišljanjem alternativnih primena se postižu i sa običnim predmetima
– levkom, kutijicom za sapun, okvirom za bure, plastičnim zatvaračem i sličnim proizvodima iz
okruženja. Tako se zaista bude stvaralački, izumetiljski porivi mališana, koji će se za deceniju ili
dve, možda razbuktati u neke prave, blistave pronalazačke bisere!
Najugodnija činjenica je da radionica sa zagonetnim predmetima može da se izvodi i bez
zagonetnog predmeta – dovoljna je čak i fotografija!
Ako se iko upita šta ako nam nije dostupan nijedan predmet niti fotografija - postoji rešenje i za
to. Dovoljno je da se deci navede naziv nekog poznatog, uobičajenog predmeta (saksija,
merdevine, lenjir, štap za hokej, itd), i vatromet ideja za nove primene krenuće i tada.
Dakle, rad sa zagonetnim predmetom se može izvoditi:
1) Sa predmetom koji se pokazuje uživo, čija namena je deci sasvim nepoznata;
2) Sa fotografijom ili crtežom predmeta čija namena je deci sasvim nepoznata, uz navođenje ili
pokazivanje približnih dimenzija;
2) Sa predmetom koji se pokazuje uživo, i čija namena je deci poznata – u tom slučaju bivaju
ohrabrena da pronađu nove namene za dobro poznati izum;
18
3) Samo navođenjem naziva predmeta koji deca dobro poznaju – u tom slučaju ona ga samo
zamišljaju i bivaju nadahnuta da mu pronađu nove namene;
Rad sa zagonetnim predmetima najbolje je izvoditi kao neku vrstu povremene nagrade za decu,
jer i jeste reč o poklonjenoj avanturi uma i duha, koja će im obrazovni proces makar na nekoliko
trenutaka učiniti razigranijim i zanimljivijim.
19
13. Primena NTC programa u praksi
Na stranicama koje slede možete upisati svoje primere iz prakse i na taj način dopuniti ovaj
priručnik. Od datuma završetka seminara imate obezbeđen period konsultacija sa NTC stručnim
timom u trajanju od tri meseca. Ukoliko želite da podelite sa nama neke od nastalih primera,
možete ih poslati na mejl: seminari@ntcucenje.com. U slučaju da primer zadovoljava kriterijume
NTC programa, može biti objavljen u nekoj od naših publikacija (priručnici, knjige, naučni radovi,
itd.) uz navođenje autora primera.
Nelogične priče
20
Skrivene reči u rečenici
21
NTC rebusi
22
NTC poligoni
23
Paralelne asocijacije
24
Slikovno-asocijativni prikaz
25
Zagonetna pitanja
26
Materijal za učesnike NTC seminara
Autor
dr Ranko Rajović
Stručni saradnici
Uroš Petrović, Slavica Bobić, Nemanja Bojanić, Vuk Rajović, Tea Topić
Štampa
Smart Production
Tiraž
2 000
ISBN
978-86-88125-38-3
CIP
37:159.953
27