Pisanje imena iz jezika koji se služe drugim pismima

(Kineski, japanski, vijetnamski, arapski..)

Riječi iz ovih jezika pišu se po pravilima „prebacivanja“ pisma tih jezika na latiničko. U službenoj
latiničkoj transkripciji kineskog tako pišemo npr. Mao Zedong i sl.

Ali, kako se u nas tradicionalno pisalo Mao Ce Tung (Mao Ce Tungov..), U Tant (U Tanta..) i sl. prije
nego su ta zvanična pravila donesena, prihvata se i poštiva taj uobičajeni način pisanja ovih
općepoznatih riječi.

U međunarodnoj komunikaciji (diplomaciji) primjenjuje se službena transkripcija, kao i u naučnom

stilu.

Kad su riječi iz jezika koji imaju arapsko pismo, opet se prebacuju u latinički sistem grafema. Pri tome
se vlastita imena ljudi (antroponimi), ako su dvočlana, pišu kao polusloženice, npr. Ebu-Leheb, Ebu-
Talib i sl.

Kao polusloženica se piše određeni član uz prezime, jednočlano ime, npr.: El-Arebi (gen. El-Arebija),
El-Gazali (gen. El-Gazalija), El-Taberi (gen. El-Taberija..). Tako se piše i kad nisu antroponimi, npr.: El-
Kudus, El-Fatiha itd.

Između dijelova imena nalazimo negdje b., npr. Abdullah b. Abbas. To je skraćenica riječi bint, ibn a
znači kći, sin.

Da bi se izgovor što više približio izgovoru arapskog jezika, u pisanju se koriste uz neke riječi i termine
dodatni pravopisni znaci, npr. crtica (zul-hidže) i apostrof ' (Kur'an) ili se udvajaju (geminiraju)
suglasnici (Allah, Muhammed i sl.). riječi arapskog jezika, kao termini, u naučnim i stručnim
tekstovima mogu se pisati i izvorno, arapskim pismom.