SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET
AK. GODINA: 2016/2017.

Prikaz rada

Kolegij: Opća pedagogija

Nositeljica kolegija: izv. prof. dr. sc. Kornelija Mrnjaus
Suradnik na kolegiju: Iva Buchberger, mag. paed. et. phil.
Studentica: Darija Turković
Studijski program: Dvopredmetni studij hrvatskog i engleskog jezika i književnosti
(Nastavnički modul)
Godina studija: 1. godina diplomskog studija
Podaci o radu: Prtljaga, J. (2008). Interkulturizam i poučavanje engleskog jezika.
Pedagogijska istraživanja, 5 (1): 72-78

Rijeka, 28. prosinac 2016.

1) Autorica članka je Jelena Prtljaga, profesorica s Učiteljskog fakulteta u Beogradu.
2) Sadržaj rada u početku se tiče termina interkulturno i interkulturalno, odnosno, nastoji
pojasniti razliku između dvaju pojmova. Autorica nadalje govori o interkulturnom
poučavanje engleskog jezika, imajući na umu činjenicu da je engleski jezik u današnje
vrijeme globalizacije postao lingua franca. Ono na čemu se rad bazira jest ideja da se
učenje o kulturi uključi u nastavu engleskog jezika. Engleski je jezik danas sastavni i
obavezni dio gotovo svih osnovnih i srednjih škola, međutim, dvojbeno je koliko
vremena tijekom nastave odlazi na pojam kulture. Ono na čemu autorica inzisitra jest
uključivanje kulturnog konteksta u nastavu engleskog jezika jer je, kako to ona kaže,
kultura u srcu jezika, tj. kulturu je nemoguće odvojiti od jezika (Prtljaga, 2008, str.
72). Nakon ove teze, autorica predlaže načine koji bi pridonijeli stvaranju
interkulturizma unutar nastave engleskog jezika u školama.
3) Slažem se s autoričinom tvrdnjom da se u nastavi engleskog jezika ne posvećuje
dovoljno pažnje kulturnom aspektu. Nastava engleskog jezika tijekom
osnovnoškolskog, a ponajviše srednjoškolskog obrazovanja koncipirana je na način da
se obrađuje uglavnom gramatika i stječe novi vokabular, tj. uče se nove riječi. Od
učenika se tako zahtijeva da znaju definicije glagolskih vremena, mjesta na kojima se
oni upotrebljavaju, sva pravila i njihove iznimke, ne obraćajući pritom pažnju na
kulturu koja je svakako važan sloj samoga jezika. Što se mog iskustva tiče, sve do
dolaska na fakultet gdje sam upisala program engleskog jezika i književnosti, nisam
imala puno doticaja s kulturom toga jezika. Sve što sam znala, naučila sam preko
medija. Na fakultetu sam prvi put počela intenzivno učiti o britanskoj i američkoj
kulturi i književnosti i shvatila koliko je to zanimljivo područje. Jasno mi je da je
program takav da nema puno vremena za odmicanje od plana koji se temelji na
savladavanju gramatike, vokabulara, pisanih i usmenih vještina govorenja, no uvjerena
sam da bi učenike izmijenjena nastava engleskog jezika koja bi uključivala dijelove
vezane za kulturu (književnost, povijest, geografija, umjetnost, stanovništvo, itd) puno
više zainteresirala. Isto tako, autorica je u potpunosti u pravu kada tvrdi da se jezik ne
može u potpunosti svladati ukoliko ne poznajemo njegovu kulturu, tj. učenike treba
osvijestiti o različitim kulturama jer svakodnevna komunikacija, osim što ovisi o
nekim standardnim jezičnim pravilima, još više ovisi o kulturnoj osjetljivosti. Drugim
riječima, najbitnije kod učenja stranog jezika nije naučiti što više novih riječi, nego
steći interkulturnu komunikativnu kompetenciju (Prtljaga, 2008, str. 74). Ono što bih ja
u članak još uključila, a autorica nije, jest i poučavanje o različitim varijantama jezika.
 Obrazovanje u osnovnim i srednjim školama temelji se uglavnom na britanskoj ili
američkoj verziji engleskog jezika, međutim, postoji još puno verzija istog jezika koje
nepravedno ostaju zanemarene. Svaka od tih varijanti jezika jednako je bitno bez
obzira što nisu u istoj mjeri zastupljene. Učenicima to svakako treba pokazati i
ohrabriti ih, da ukoliko to žele, mogu koristiti i verziju koja nije uobičajena (pr. ako
učenik u svom govoru koristi irske fraze, u tome ga treba ohrabrivati, a ne ga
ispravljati na one tipične engleske ili američke).
4) Ovaj je rad iznimno poučan i relevanatan te smatram da bi profesorima i nastavnicima
engleskog jezika bio od velike koristi. Engleski jezik danas u svijetu ima više
nematerinskih nego materinskih govornika. To je globalni jezik koji, ako želite uspjeti
na poslovnom planu ili sporazumjeti se u bilo kojem dijelu svijeta, jednostavno morate
znati. Da bismo buduće učenike potaknuli na učenje jezika te im približili pojam
kulture, moramo im omogućiti novi model učenja koji će ih osvijestiti o tome da je za
jezik najbitnija interkulturna osjetljivost. Takav će model učenike učiniti sposobnima
za uspoređivanje kultura, a osim toga, bit će im i interesantniji od pukog štrebanja
jezičnih pravila i njihovih izuzetaka. Naravno da to ne znači da konkretna strana jezika
ostaje zanemarena, ona i dalje ostaje kostur jezika, ovom kosturu samo treba dodati
meso – kulturne aspekte jezika, kako bismo ga zaista oživjeli.