BOSNO – MAJKO MOJA

Bosno, majko moja – starice Balkana,

ponosna i gorda, sa mnogo, mnogo rana.
Bistre ti suze teku, kroz polja, vrleti, planine,
od Une do Drine – Neuma – Save i Bijeljine.

Bosno, majko moja, zemljo mojih pradjedova,

majko najboljih ljudi, kćeri i sinova.
Izrodi neki tvoji – susjedne , tvoje komšije,
dijele ti tvoju dušu, dijele ti tvoje sinove.

Htjedoše uništiti ljiljane, tvoje najljepše cvijeće,

zavađaju tvoje sinove, ali uspjeti neće.
Ti imaš sinove gazije, niko ti nauditi neće,
dušman ti ništa ne može, jer ti si zemlja sreće.

Tvoje prve susjede – Srbija, Hrvatska i Crna Gora,

zavide ti, jer si lijepa a stara – Bosno voljena, majko moja.
Srušiše ti džamije mnoge, mostove – dragulje tvoje,
da bi imp ala na koljena, molila susjede svoje.

Ponizna nikome nisi – ranjena prkosno stala,

na kraju svakome dušmanu – pravu si lekciju dala.
Živjet ćeš dugo i dugo, prkosna, gorda i ponosna,
čuvaju te šehidi - ljiljani, jer ti si njihova ponosna, majka Bosna.