OBLICI BAKTERIJA:

a) KUGLASTE (KOKI) su najčešći

1. mikrokoki su pojedninačne
2. diplokoki u parovima
3. gonokoki znači da su spljošteni između sebe kao zrno kave
4. streptokoki su poredani u duše ili kraže lance
5. stafilokoki su poput grozdova
6. tetrade su poredani po četvero
7. sarcina po 8, 16, 32
8. diplostreptokoki: cijeli red se dijeli po dužini, nakon podjele se odvajaju.
b) ŠTAPIĆI (BACILI) - kod njh je važna duljina, širina i oblik rubova (odsje čeni, zaobljeni,
nitasti)
1. palisade: kad su poredani jedan do drugog
2. oblici slova V X Y
3. diplobacili su spojeni na krajevima po 2
4. streptobacili: kad je više njih poredano u lanac
5. kokobacili su između štapića i koka (elipsa)
c) SPIRALNE
1. spirohete imaju puno spiralnih zavoja
2. spirile imaju obično jedan zavoj, najviše do 4
3. vibrioni izgledaju kao zarez
4. trihobakterije su razvučene spirohete
d) MIKSOBAKTERIJE nemaju definiran oblik (sluzave bakterije - nemaju stani čni zid)
Polimorfizam je svojstvo bakterije da može imati razli čite oblike. Pleomorfizam je svojstvo
bakterije da može mijenjati oblik tokom života.

Protoplasti nemaju ni traga staničnoj stijenci, nastaju iz Gram + bakterija i ne mogu se dijeliti.
Sferoplasti imaju oslabljeni ostatak stanične stijenke, nastaju iz Gram - bakterija

GRAĐA BAKTERIJA:
1. KAPSULA I/ILI SLUZAVA OVOJNICA
2. STANIČNA STIJENKA
Vanjska membrana sastoji se od gornjeg i donjeg listi ća:
3. STANIČNA MEMBRANA
4. ORGANI ZA KRETANJE I PILI (FIMBRIJE)
1. Bičevi ili flagele su najčešći organi za pokretanje. Obi čno ih imaju štapi ćaste bakterije. To su
končaste tvorevine duljine 12-25 mikrometara.
2. Aksijalni filamenti su organi za kretanje kod spiralnih bakterija.
3. Fimbrije ili pili su končaste tvorevine na površini nekih štapićastih bakterija koji pomažu
bakteriji da se prihvati na stanicu domaćina.
5. CITOPLAZMA I STANIČNA TJELEŠCA
Tekućina unutar stanične memrane u kojoj se nalaze mikro i makromolekule. Mikromolekule kao
i kod svake druge stanice (voda, trigliceridi, glukoza, aminokiseline...)
Makromolekule:
1. nemaju pravu jezgru već nakupinu DNA i nukleoproteina nazvanu kromatin ili nukleoid.
2. plazmidi su kružna DNA neovisna o glavnoj DNA i nije neophodna za život bakterije.
3. ribosomi su kuglasta tjelešca na kojima se sintetiziraju proteini, rijetko se nalaze pojedina čno,
češće u lancima koji se zovu poliribosomi.
4. citoplazmatske inkluzije su zrnca različitih veličina i sastava. Lipidi, proteini, ugljikohidrati,
kristalići, sumporna zrnca, beta-maslačna kiselina, vakuole...

BOJANJE:

1
Anilinske boje
Boje su obično soli pa otopljene imaju 2 iona. Jedan je nosilac boje ili boja kao takva i naziva se
kromfor, a drugi dio omogućava spajanje boje na cilj bojanja i naziva se auksokrom.
Boje mogu biti:
1. Kisele - anion
2. Lužnate - kation
Jednostavna bojenja su kad se koristi samo jedna boja, naj češ će Loefflerova lužnata otopina
metilenskog modrila.
Puno su češća i korisnija diferencijalna bojenja:
1. Bojenje po Gramu je toliko često i rašireno da se sve bakterije trpaju u G +, G- ili G
neodređene
G+ plave, a G- crvene.

RAZMNOŽAVANJE
1. Cijepanje je najčešći
2. L-oblika.
3. Rod Nocardia se izduži, nastaju tanki dugački filamenti (kao konac), koji se raspadne u
štapićaste i loptaste bakterije.
4. Neke bakterije „pupaju“
5. Rod Streptomyces pravi egzosporu iz koje nastaje nova bakterija.
6. Grananje

UZGOJ BAKTERIJA
PODLOGE ZA RAZVOJ KOLONIJA
Podloge mogu biti prirodne, polusintetske i sintetske.
Sintetske se spravljaju od definiranih sintetskih spojeva, pa omogu ćuju usporedbu podataka iz
cijelog svijeta.
Mogu biti tekuće, krute i polukrute.
1. TEKUĆE
Hranjivi bujon (najčešće mesni ekstrakt+NaCl) ili peptonska voda.
Dodaci: šećeri, boje, indikatori, serum, žu č, krv.
Javlja se zamućenje, paučinaste tvorbe, ponekad talog, kožica na površini, hemoliza (razbistri se),
ponekad mjehuri plinova.
2. KRUTE
Agar se dobiva od alge - Neutralni agar.
Ako se doda 10% krvi onda se to zove krvni agar, a iz krvnog se dobije čokoladni ako se
zagrijava da hemoglobin pređe u methemoglobin.
Kad se dodaje neki šećer onda se agar zove po njemu (npr. saharoza agar)
Agar izliven u Petrijevku naziva se agar plo ča.
3. POLUKRUTE
Uvijek u epruveti, a sadrže 0,2-0,4 % agara.
Po sastavu podloge mogu biti jednostavne i složene.
Jednostavne sadrže samo jednu esencijalnu supstanciju (npr. mesni bujon, peptonska voda).
Složene se dijele na selektivne i diferencijalne.

KOLONIJE
1. S-kolonije (smooth) su okrugle ravnih rubova, prozirne, sjajne i glatke. Prave ih bakterije s
kapsulom.
2. R-kolonije (rough) nepravilne, neravni rub, neprozirne, mutne i hrapave površine. Prave ih
bakterije bez kapsule.
3. I-oblici (intermediate) su između R i S.
4. M-kolonije (mucus) su sluzave od sluzave ovojnice a ako ne od toga onda od fenola ili ne čeg
drugog.

2
5. D-kolonije (dwarf) patuljaste kolonije, manje od normalnih iste vrste, dobivaju se od bolesnika
s kroničnom infekcijom ili ako je uzimao/la antibiotike.
6. G-kolonije (gonidijalne = prolaze kroz bakterijske filtre) su jako male i okrugle.
7. L-kolonije jako male okrugle liče na kapljice ulja, ispup čene ili ravne, granulirana površina.
Tvore ih L-oblici bakterija.
8. H-kolonije (Hauch) prave bakterije s bičevima, šire se po površini (rod Proteus).
9. O-kolonije (ohne Hauch) su kolonije bakterija koje su izgubile bi čeve.

IDENTIFIKACIJA MIKROBA
1. Seroloških tehnika ima više, a temelje se na specifi čnoj reaktivnosti izme đu antigena i
homolognog antitijela.
a) Najčešće se koristi aglutinacija. Može se vršiti na predmetnom stakalcu (brza) ili u epruveti
(spora i zahtijeva veće količine materijala).
b) Precipitacija je reakcija otopljenog antigena i otopine antitijela, te dolazi do obaranja taloga
koji je kompleks antigen-antitijelo
c) Reakcija vezanja komplementa, ima dvije faze: prvo pomiješaju se antigen, komplement i
serum s antitijelima, a onda se dodaje se hemolitički sistem
d) Ostale tehnike su imunoelekroforeza, imunofluorescencija, radioimuni test
2. Biokemijska ispitivanja
3. Biološki pokus
5. Fagotipizacija - na zasijanu podlogu se nanosi više razli čitih bakteriofaga (set bakteriofaga) i
gleda se hoće li doći do raspada bakterija.
6. Bakteriocinska
7. Hemolitički stupanj: alfa hemoliza - na krvnom agaru ostaje zelena zona (blaža hemoliza)
beta-hemoliza - na krvnom agaru nastaje bezbojna zona (potpuna hemoliza)

ANTIBIOTICI I KEMOTERAPEUTICI - DEFINICIJA

Kemoterapijska sredstva su spojevi koji ubijaju i sprečavaju razmnožavanje mikroba a koriste se
za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi i životinja.
Dijele se na antibiotike i kemoterapeutike.

PATOGENOST I VIRULENCIJA
Patogenost je svojstvo mikroba da izazove bolest, zahvaljuju ći svojoj virulenciji.
Virulencija je stupanj patogenosti, tj. patogeni mikrob može biti više ili manje virulentan.
Virulenciju čine invazivnost i toksičnost.
INVAZIVNOST je zajednički naziv za sposobnost adherencije (prihva ćanje za sluznicu i druge
površine domaćina), prodiranja u tkiva i razmnožavanja u njima, te svladavanje imuniteta
domaćina.
a) adherencija se postiže receptorima na površini stanice, bilo na samoj stijenci ili na pilama.
Riječ je o posebnim antigenima adhezinima koji omogu ćuju prihva ćanje na to čno odre đena
mjesta na sluznici, zahvaljujući odgovarajućim receptorima na epitelu sluznice.
b) faktori prodiranja u tkiva:
c) faktori koji sprečavaju imuni odgovor:
TOKSIČNOST
egzotoksini i endotoksini
1. Egzotoksini se izlučuju izvan stanice.
2. Endotoksini su sastavni dio stanične stijenke i oslobađaju se u okolinu uslijed raspada bakterije.

INFEKCIJA
Najvažniji oblik patološkog djelovanja mikroorganizama. Podrazumijeva ulaženje patogena u
tkiva domaćina, njihovo održavanje, razmnožavanje, oslobađanje za doma ćina štetnih tvari, ali i

3
domaćinovu reakciju na sve to. Ako su mikrobi na koži i predmetima onda je to kontaminacija, a
ako prodiru u tkiva onda je invazija.

Prema kliničkim manifestacijama razlikujemo:

1. Monogena infekcija je sa samo jednim mikrobom.
2. Miješana je sa više različitih mikroba.
3. Sekundarna je kad za vrijeme infekcije jednim mikrobom napadne neka druga vrsta, naro čito
kad imunitet dovoljno oslabi da mikrobi normalne flore postanu patogeni.
4. Superinfekcija je kad se u toku liječenja jedne infekcije pojavi druga koja je otporna na taj
antibiotik.
5. Recidiv je ponovno oboljevanje od mikroba kojeg smo skoro ubili ali ipak nismo a on se nije
pomirio s porazom.
6. Fokalne su kad je mikrob skriven duboko u nekom organu i od tamo se širi tijelom.
7. Latentne su one koje imamo ali ne znamo da ih imamo jer se ne pokazuju.
8. Abortivne su kad počnu ali se predomisle pa nestanu.
9. Netipične su kad fali glavni simptom.

CJEPIVA
Cjepiva (vakcine) služe za stvaranje umjetno stečenog aktivnog imuniteta. Rije č je mrtvim ili
živim ali oslabljenim bakterijama ili tretiranim (atenuiranim) toksinima bakterija (vidi kod
egzotoksina)
1. Od mrtvih mikroba: tifus, paratifus, pjegavi tifus, pertussis.
2. Oslabljeni mikrobi se prevode kroz puno životinja i presa đuju se na nepodesnim podlogama
(krumpir, glicerol, žuč).
3. Cjepljenje tokisoidima: difterija, tetanus.
4. Kombinirana cjepiva: Di-Te-Per su toksoidi difterije i tetanusa + mrtva Bordetella pertussis.
Antivirusna cjepiva koriste atenuirane i inaktivirane viruse (gripa, ospice, bjesno ća) ili njihove
dijelove -virusne antigene (hepatitis B). Više o tome kod virusa.

VIRUSI OPĆENITO
1) viroidi su čestice koje se sastoje samo od kružne jednolan čane RNA.
2) navodno postoje prioni koji su još manji i navodno nemaju ni DNA ni RNA nego samo
proteine.
Razmnožavaju se samo u živoj stanici.
Oblici virusa su različiti: štapičasti, kuglasti, ciglasti, elipsoidni, poput metka, punoglavaca...
Po veličini ih djelimo na 3 vrste:
1) mali virusi 10 -50 nm
2) srednji virusi 50 - 150 nm
3) veliki virusi 150 - 300 nm
Za određivanje veličine se koristi se više postupaka
1) filtracija kroz membranske filtere sa porama poznate veli čine
2) izravno promatranje u elektronskom mikroskopu
3) sedimentacija u ultracentrifugi

Kemijski sastav virusa:

1) nukleinske kiseline su jednolančane ili dvolan čane DNA ili RNA (ali nikad oboje!!!) u kojima
je sav genetički materijal.
2) proteini čine omotač ili kapsidu čija je funkcija zaštita genoma, nosilac antigenih svojstava
virusa, a sudjeluje i u adsorpciji virusa na stanicu. Može biti višeslojan, a razlikujemo strukturnu i
morfološku jedinicu..
3) lipide imaju ih neki virusi s vanjskom ovojnicom. To je jednoslojna ili dvoslojna lipidna
membrana
4) ugljikohidrati su u kapsidi, također antigeni

4
5) enzimi omogućuju prodiranje u stanicu i razmnožavanje u stanici

Prema rasporedu proteinskih podjedinica viruse dijelimo u 3 skupine:

1) spiralno simetrični (mozaična bolest duhana detaljnije opisan u Strajeru)
2) kubično simetrični (npr. adenovirusi)
3) kompleksno građeni virusi (bakeriofagi)

KULTIVACIJA I RAZMNOŽAVANJE VIRUSA

Uzgajanje virusa je moguće samo u živim stanicama, pa se koriste pokusne životinje, oplo đena
kokošja jaja ili stanične kulture.
Razmnožavanje virusa:
a) prijanjanje za stanicu - receptori na kapsidi ili vanjskoj ovojnici
b) prodiranje u stanicu
c) razgradnja kapside i oslobađanje virusne nukleinske kiseline
d) proizvodnja virusnih proteina
e) replikacija nukleinske kiseline:

Retrovirusi (npr. HIV): +RNA -> -DNA -> +RNA, uz pomo ć enzima reverzna transkriptaza (što
je obrnut proces nego kod sinteze proteina stanice: DNA -> mRNA -> proteini).

MANIFESTACIJA VIRUSNOG OBOLJENJA

Virusi ulaze u organizam kapljično, hranom i vodom, izravnim dodirom, spolnim putem, ugrizom,
te ubodom kukaca. Ukratko, ulaze na sve mogu će i nemogu će na čine.

Lokalne - ograničene na pojedine organe (sustave):

1) živčani s. - meningitis, bjesnoća, encefalitis, poliomijelitis
2) koža - herpes zoster, herpes simplex
3) dišni sustav - influenza, bronhopneumonia
4) oči - konjuktivitis
5) jetra - žutica ili hepatitis
6) žlijezde slinovnice - zaušnjaci

VIRUSNA CJEPIVA
1) cjepiva sa atenuiranim živim virusom koji se dobije uzastopnim presa đivanjem na odabranim
podlogama
2) cjepiva s umrtvljenim virusom (grijanje, formalin) su neškodljive, ali kratko djeluju.
3) cjepiva od dijelova virusa su pročišćeni antigeni kapside ili vanjske ovojnice.
4) različitim tehnikama genetskog inženjeringa dobivene su rekombinantne vakcine. Bakterije se
inficiraju virusnim genetskim materijalom i stvaraju virusne proteine (antigene).

VIRUS GRIPE (INFLUENZE)

Virusi gripe imaju tipove A, B i C.
Ovojnica virusa je sastavljena lipidnog dosloja s radijalno poredanim štapi ćima - peplomerama,
koji su proteini (hemaglutinin i neuraminidaza) i izraštaju u obliku glavica.
Tri su vrste bioloških proteina u virusu gripe:
1) hemaglutinin stupa u reakciju s receptorima stanice (sijalinska kiselina)
2) RNA-polimeraza
3) neuraminidaza cijepa sijalinsku kiselinu na receptorima stanice - spre čava vezanje hemaglutina
na promjenjeni receptor, što omogućava izlazak virusa iz stanice.

Influenza se prenosi kapljično, a virus se primarno replicira u cilijarnom, ponekad i alveolarnom

epitelu, te se širi dalje.
Uzrokuje malaksalost, glavobolju, temperaturu i kašalj.

5
Ti simptomi se javljaju zbog smrti epitelnih stanica i imunološkog procesa čiš ćenja (makrofagi,
T-kileri). Oporavak traje 7-14 dana.
Glavna komplikacija su sekundarne bakterijske upale plu ća (S. aureus, D. pneumoniae, H.
influenzae).
Virus se izolira i uzgaja na oplođenom kokošjem jajetu, a prisustvo mu se dokazuje
hemaglutinacijom.
Virus tipa C je blago respiratorno oboljenje, bez klini čkih simptoma. Razlikuje se po tome što ne
daje reakciju hemaglutinacije.

VIRUS HEPATITISA
1. Virus hepatitisa A (Picornaviridae) ima jednolančanu linearnu RNA, bez ovojnice. Uzrokuje
akutni upalni proces i nekroze jetre, a ima kratkotrajnu inkubaciju - tipi čna žutica uz temperaturu,
slabost i povraćanje.
Dobiva se nečistim rukama, zagađenom hranom i vodom
Virus se nastanjuje u crijevnom epitelu i tu može ostati a da nema jetrenih simptoma, a može
prodrijeti u krv i ući u jetru i žuč (zato su govna zarazna) i dolazi do degeneracije parenhima, sa
nekrozom hepatocita, te nastaje difuzna upala u lobulu jetre.
Kupferove stanice hiperplaziraju, a zbog propadanja parenhima propadaju žu ćni kanali ći. Otporan
je prema dezinficijensima, a dijagnoza se postavlja prema dokazanim antitijelima. Bolesnik se u
pravilu oporavlja nakon 4-6 tjedana, uz trajni imunitet.
2. Virus hepatitisa B (Hepadnaviridae) ima dvolančanu DNA i HB-površinski antigen (hepatitis
B-surface - antigen). Izaziva serumski hepatitis, a ima dugotrajnu inkubaciju (1-3 mjeseca). Ima
ozbiljniji tok od hepatitisa A. Može dovesti do ciroze, a dovodi se u vezu s primarnim
karcinomom jetre. Klinički simptomi hepatitisa B su anoreksija, slabost, povra ćanje, temperatura,
žutica i tamnija mokraća, a oporavak je dug.
Za razliku od hepatitisa A prenosi se parenteralno: transfuzije krvlju, kontaminirana kirurška i
druga oprema, nesterilne igle intravenoznih narkomana. Virus je prisutan u svim tjelesnim
izlučevinama. Otporan je na UV-zrake.
Postoji rekombinantno cjepivo.
3. Virus hepatitisa C (Flaviviridae) ima jednolančana RNA, s lipidnom ovojnicom. Prenosi se
parenteralno (transfuzije, transplantacije organa) i preko usta. Ima blaži tok, sli čan hepatitisu A,
često bez žutice. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem zntitijela u serumu. Uspješna je terapija
interferonom.

HERPESVIRUS
Ima čvrstu kapsidu, oko koje je dvoslojna lipidna ovojnica, koja se stapa sa stani čnom opnom
stanice u koju prodire. Zatim nukleokapsida prodre u citoplazmu stanice, te se virusna DNA
reproducira u staničnoj jezgri, a virusne bjelan čevine u citoplazmi.

Postoje nekoliko vrsta ljudskih virusa:

Virus herpes simplex tip 1 uzrokuje:
a) akutni herpetični gingivostomatitis: mjehuri na sluznici usne šupljine i zubnom mesu
b) herpetični egzem: mjehurići na koži
c) keratokonjuktivitis: upala rožnice i očnih spojnica
d) encefalitis: upala mozga
e) herpes labialis (h. febrialis): nakupine mjehuri ća, u predjelu usana na prijelazu kože u sluznicu

Virus herpes simplex tip 2 uzrokuje:

a) genitalni herpes: mjehurići na penisu, grli ću maternice, sluznici rodnice i stidnice. Naj češ će se
prenosi spolnim kontaktom. Nakon primarne infekcije virus se ugnijezdi u sakralnom pleksusu, te
se ponovo aktivira u stresnim situacijama.
b) neonatalni herpes: od oboljele majke ga dobije dijete, u toku poro đaja, prolaskom djeteta kroz
porođajni

6
Virus varičela-zoster se prenosi se kapljično:
a) varičelu, vodene kozice: pojava osipa na koži i sluznici usta i ždrijela, koji prelazi u mjehuri će,
a ovi u kraste. Za razliku od boginja, ovdje u svako vrijeme imamo razli čite stadije mjehuri ća a
kod boginja su sve iste.
Preboljena bolest ostavlja trajni imunitet, ali neki virusi ostaju uspavani u ganglijima dorzalnog
korijena leđne moždine i u oslabljenim stanjima izazivaju zoster.
b) zoster je rijetka bolest, koja se očituje izbijanjem nakupina mjehuri ća na koži trupa. To je vrlo
bolno jer virus izaziva nekroze na vrhovima osjetilnih živaca (migrira iz stražnjeg roga moždine u
kožu)

MORFOLOGIJA GLJIVA
Eukariotske stanice dvoslojne stanične membrane, sa citoplazmom i jasno definiranom jezgrom
unutra.
Osnovna stanica je hifa, različitih oblika: kao reket, spiralne, rogovi jelena...
Postoje pregrađene (septirane) ili nepregrađene hife.
Obično su bezbojne, ali mogu sadržavati neki pigment: crn, crven, ali nema klorofila!!!
1. vegetativni micelij se sastoji od hifa koje prodiru u hranilište i crpe hranu i vodu.
2. zračni micelij se uzdiže iznad hranilišta, a ako se na njemu razvijaju organi za razmnožavanje
onda se zove reprodukcioni ili fertilni micelij.
Budući ne sadrže klorofil, gljive su heterotrofi, uglavnom aerobi.
Rastu sporo, a potrebno im je puno vlage

Jednostanične gljivice - kvasnice se razmnožavaju pupanjem, a višestani čne imaju organe za

razmnožavanje. Razmnožavaju se sporama, a neke spore služe za preživljavanje u nepovoljnim
uvjetima.
Razmnožavanje višestaničnih gljiva se vrši pomo ću spora, koje se mogu stvarati:
1) aseksualnim putem - neprave gljive, Fungi inperfecti (Deuteromycetes).
2) seksualnim putem - nastaju spajanjem jezgri dviju najbližih hifa.
Takve su prave gljive, Fungi perfecti (Phycomycetes, Ascomycetes i Basidiomycetes).

CANDIDA ALBICANS
Saprofit na koži i sluzokoži usta, vagine i probavnog trakta, koji kod upala, bakterijskih infekcija,
endokrinih poremećaja, slabog imuniteta ili utjecajem nekih vanjskih faktora (npr. upotrebom
antibiotika) postaje patogen.
Morfologija: kolonije su okrugle, glatke, bijeložute, bez sjaja. Blastospore se boje se G+.
Uzrokuje kandidijazu:
1. Kod male djece i novorođenčadi nastaju bijele sitaste naslage u ustima i ždrijelu. To se zove
mlječac. Može migrirati u probavni trakt, što uzrokuje povra ćanje i proljev a ponekad dovodi do
čireva koje perforiraju
2. Dišne kandidijaze su česte sekundarne infekcije: laringitis, brohitis, čak i upala plu ća.
3. Vaginalna kandidijaza se manifestira jakim svrbežom, te ja čim iscjedkom, koji je gust i bijel.
Može dovesti do vulvovaginitisa (upala karakterizirana pseudomembranama).
4. Može izazvati i upale organa za izlučivanje mokraće ali rijetko.

Vrlo heterogen rod kvasca s oko 200 vrsta.

Uz c.albicans jedina patogena za čovjeka, druge vrste ovog roda (c.tropicalis, c.parapsilosis,
c.crusei)
Candida albicans je diploidna gljiva (oblik kvasca)
Candida albicans - živi u tamnim i vlažnim šupljinama, te se može naći u ustima, probavnom,
mokraćnom, genitalnom traktu i koži.
Infekcija kandidoza uzrokovana vrstama candida

7
Inf. ograničena na sluznicu ili kožu,zahvaćen jedan ili više unut.org
Pripadnik je fiziološke flore sluznice probavnog, spolnog i dišnog sustava te koze zdravog
čovjeka.
Na napredak bolesti utječe trudnoća, endokrini poremećaj, maligne bolesti, inf. Hiv, liječenje
antibioticima,citostaticima i zračenje.
1. SLUZNIČKA CANDIDA (soor, želudca i crijeva, rodnica)
2. KOŽNA (vlažna i oštećena koža i nokti)
3. SUSTAVNA (zahvaća jedan organ)
4. DISEMINIRANA (zahvaća barem dva duboka organa)
Dijagnostika
Izravna
a) Mikrobiološka - uzorak bolesničkog materijala bojenje po gramu, uzgoj se vrši na
SABOURAUDOVOM AGARU ILI BUOJONU 25-37° = 2-15 dana
Kolonije su kratke i sjajne, rub pravilan, boja bijela, miris po kvascu
b) Patološka dijagnostika
Neizravna – serodijagnostika može pomoći u dokazivanju sustavne i desiminirane kandioze

PENICILLIUM
Saprofiti su na sluznicama, koži, ušnom kanalu, noktima i hrani.
Morfologija: čine ga razgranate i septirane hife i male loptaste spore na konidioforima (kao
metlice)
Na podlogama rastu brzo, kao bijele kolonije u početku, a onda su pigmentirane ovisno o vrsti.

PARAZITOLOGIJA
PROTOZOA (Praživotinje)
Praživotinje ili protozoa su heterotrofni eukariotski jednostani čni organizmi.
a) PROTOZOE TJELESNIH ŠUPLJINA
1) AMEBE (RHIZOPODA) PROBAVNOG TRAKTA ČOVJEKA
ENTAMOEBA HISTOLYTICA
Ona je stanovnik debelog crijeva. Životni ciklus se sastoji od nekoliko faza:
1. trofozoit je vegetativni oblik.
Ima pseudopodije, jezgra je okrugla, u endoplazmi su vakuole sa bakterijama.
Hranu metabolizira anaerobno, tvori enzime koji razgra đuju kazein, želatinu
Amebe iz submukoze mogu proći u kapilare portalnog krvotoka, te u jetru, gdje nastaju apscesi
(amebni hepatitis), a mogu otići i dalje u organizam (plu ća, mozak).
Prenose se fekalnom kontaminacijom ruku, vode, hrane. Spre čava se održavanjem higijene.
Terapija: nekad emetin, a danas se koristi metronidazol ili niridazol.
2) BIČAŠI PROBAVNOG TRAKTA:
GIARDIA LAMBLIA (LAMBLIA INTESTINALIS)
Kruškoliki flagelat se javlja u vegetativnom i cističkom obliku. Ima 4 para bi čeva i 4 jezgre.
U pravilu je nepatogeni komenzal, no ako ih je puno, nadraže sluznicu duodenuma, te uzrokuju
bol, nadutost, proljev, te ometaju apsorpciju vitamina i masti.
3) BIČAŠI UROGENITALNOG TRAKTA:
TRICHOMONAS VAGINALIS
Živi samo u vegetativnom obliku (trofozoit). Vretenastog je oblika, a kroz osovinu prolazi
potporna organela aksostila. Oko tijela su 4 bi ča, a ima i peti, koji ide duž tijela. Jezgra je
mjehurasta i jajolika. Razmnožava se binarnom diobom.
Izaziva degeneraciju i ljuštenje vaginalnog epitela, dolaze leukociti, te se javlja upalni sekret, koji
je rijedak i zelenkasto-žućkast.
b) KRVNE I TKIVNE PROTOZOE

8
Njih prenose prenose člankonošci i pijavice.
a) promastigot je osnovni oblik sa vretenastim tijelom i velikom jezgrom. Javlja se kada parazitira
na beskralješnicima.
b) amastigot je sitan, okrugli oblik bez biča a takav parazitira u tkivima unutar stanica.
c) tripomastigot je vretenasti oblik a pravi ga ako do đe u guš ći medij poput krvi ili likvora.
d) epimastigot je modificirani tripomastigot koji parazitira u člankonošcima.
LEISHMANIA
Prenose ih hematofagni (piju krv) insekti roda Phlebotomus. U tkivima Leishmania donovani, u
koži i sluznicama Leishmania tropica i Leishmania brasiliensis.
1) L. tropica uzrokuje kožnu lišmenijazu, koja se javlja u tropskim podru čjima, a uzrokuje upalna,
nekrotična žarišta na mjestu uboda insekata, te ostavlja ožiljak.
2) L. brasiliensis je uzročnik jušnoameričke kožno-sluzni čke lišmenijaze. Na mjestu nastaju
čvorići koji mogu prerasti u čireve. Mogu širiti i inficirati bakterijama.
TRYPANOSOMA
Vitki, vretenasti flagelati, parazitiraju na ribama, vodozemcima, gmazovima i sisavcima. Prenose
ih pijavice i člankonošci.
ZA čovjeka su patogene 3 vrste: T. gambiense i T.rhodesiense, koji uzrokuju bolest spavanja, te
T. crusi, koja izaziva Chagasovu bolest.
c) KRVNE I TKIVNE SPOROZOASIDE (TRUSKOVCI)
PLASMODIUM
4 vrste: P. vivax, P. ovale, P. malariae, P. falciparum su uzro čnici malarije. Prenose ih komarci iz
roda Anopheles.

CLAMIDIA
Sitne, kokoidne, nepokretne G- bakterije  parazitiraju u citoplazmi stanice domacina.
Imaju unutarnju i vanjsku ovojnicu.
Sadrže RNA, DNA, prokaroitske ribosome, stvaraju vlastite nukleins.kisel; proteine i lipide.
Razlikuju se od ostalih m.o. po svom jednsvenom nacinu razvoja i razmnožavanja s 2 oblika:
1. Prilagođen životu izvan stanice
2. Metabolički diobeno aktivan ali vezan za život unutar stanice

Postoje 3 vrste koje su patogene za čovjeka:

1. c. Trahomatis (domaćin je čovjek, okrugao oblik) izravni dodir od majke na dijete,
autoinfekcija genitalno - okularni prijenos, upala pluća
2. c. Pisttaci (ptice)
3. c. Pneumoniae
Dijagnostika:
Izravna
a) Detekcija - bojanje po gimzi, vidi se pod svijetlosnim mikroskopom
b) Izolacija - na oplodenom kokošijem jajetu, razmnozava se iskljucivo u živoj stanici (pa se
izolacija primjenjuje na oplođene kolonije)
Neizravna
a)SEROLOŠKE REAKCIJE (RVK test)
IFA test - neizravno imunoglubin (IgA, IgM, IgG)
Osjetljivost prema vanjskim činiteljima, osjetljive su na druge bakterije
Na sobnoj temp. Gube efektivnost već za 8 sati, pri 50° za 5-10 min, podnose dobro -70°
Infekcija spolno mokraćnog sustava

ESERIHIA COLI

9
G-, oblik bacila, asporogena, aerobna, fakultativno anaerobni, štapić, većina ima na površini
izdanke (flagele) pa su pokretne.
Dobro raste na običnim podlogama. Neki sojevi imaju kapsulu.
Nakon inkubaciije 18 sati pri 37° na hranjivom agaru stvara velike, sjajne, okrugle, lagano
konvekse, glatke kolonije.
Na diferencijalnim podlogama stvorit će laktoza pozitivne indikatorom označene kolonije.
Dio je normalne crjevne flore, ali može biti povezan s infekcijom skoro svakog organa ili tkiva.
Najčešće su crijevne infekcije zrokovane enteropatogenim, te infekcije mokraćnih puteva,
uzrokovane uropatogenim slojevima
Kod rasta na krvnom agaru mnogi oblici izazivaju hemolizu, rastu na običnim i selektivnim
podlogama.

PSEUDOMONAS AEROGINOSA
Kratki, ravni ili lagano zakrivljeni G- štapići dužine 1,5 do 4 µm, uglavnom su oportunisti,
najčešća vrsta i najčešći uzročnik bolesti je pseudomonas aeruginosa.
Spljoštene kolonije, nazubljenih rubova, sivo zelenog metalnog sjaja, hrapave ili glatke površine
Mnogi slojevi P.aeruginosa stvaraju hemolizin koji potpuno razara eritrocite u krvnom agaru
U čovjeka uzrokuje urinarne infekcije i infekcije opeklina

ASCARIS
Ascaris lumbricoides (velika dječija glista) je čest parazit djece i odraslih, živi u tankom crijevu, a
njegove larve u toku migracije borave u jetri i plućima.
Mužjaci su manji od ženki.
Tijelo nematoda je pokriveno kutikulom koja je kompleksne građe.
Ispod kutikule se nalaze mišićni sloj koji omogućava kretanje parazita.
Mužjak Ascaris lumbricoides-a je veličine oko 17 cm, a ženka od 25 do 30 cm.
Ženka polaže nesegmentirana jaja koja se segmentiraju u spoljašnjoj sredini.
Otporna su na hladnoću, antiseptička sredstva i razblažene kiseline.
Temperatura od 65*C ubija ih za nekoliko minuta, a sunčana svjetlost za 24 sata.
Dijagnoza se postavlja nalazom karakterističnih jajašaca u stolici.
Ponekad se odrasli crvi izbace stolicom ili povraćanjem, a larve se mogu naći u ispljuvku.
Razvojni ciklus je oko 2 mj, mogu živjeti od 6-12 mj

10