1.

Determinante

Da bismo definisali pojam determinante u općem slučaju, tj. determinantu n  tog reda za
proizvoljno n  , potreban nam je pojam permutacije, koji bi studentima trebao biti poznat
odranije.

Ako imamo neki proizvoljni skup od n elemenata (za proizvoljno n   ), npr. skup S  1, 2,..., n ,
tada bijektivno preslikavanje  : S  S zovemo permutacijom skupa S. Ukupan broj permutacija
skupa S koji ima n elemenata iznosi n!. Dakle, bilo koja od n! permutacija skupa S je uređena
n  torka različitih elemenata  i1 , i2 ,..., in  , gdje i1, i2 ,..., in  S.

Primjer 1: Ako imamo skup = {1,2,3}, postoji ukupo 6 različitih permutacija tog skupa:
(1,2,3), (1,3,2), (2,1,3), (2,3,1), (3,1,2), (3,2,1).

Definicija 1: Kažemo da je u permutaciji  i1 , i2 ,..., in  načinjena inverzija ako je i p  iq , pri čemu je

p  q. Za tu permutaciju kažemo da je parna ako ona ima paran broj inverzija i analogno, kažemo
da je neparna ako ima neparan broj inverzija.

U skupu svih permutacija skupa S broj svih parnih jednak je broju neparnih permutacija tog
skupa.

Primjer 2: Ako je S  1, 2,3 , tada permutacija 1,3, 2  ima jednu inverziju, dakle ona je neparna,
dok permutacija  2,3,1 ima dvije inverzije, pa je to parna permutacija.

Definicija 2: Pod determinantom n  reda ( n   ) podrazumijevamo broj

a11 a12 ... a1n

a21 a22 ... a2n
  1k   a1i1 a2i2 ...anin ,

. . . .  M
an1 an 2 ... ann

pri čemu su a11 , a12 ,..., ann proizvoljni kompleksni brojevi, a M je skup svih permutacija
   i1 , i2 ,..., in  skupa S  1, 2,..., n , dok je k   broj inverzija u permutaciji  .

Sada ćemo vidjeti kako se mogu računati determinante drugog i trećeg reda.

a b
Determinanta drugog reda je broj  ad  bc, pri čemu su a, b, c, d proizvoljne kompleksne
c d
konstante.
Ova formula dobijena je direktno iz definicije 2, jer skup {1,2} ima samo dvije permutacije =
(1,2) i = (2,1), prva je parna, a druga neparna. Dakle, ( ) = 0, ( ) = 1, pa je

( ) ( )
= (−1) + (−1) = − .

a b
U pravougaonoj šemi kažemo da brojevi a i b čine prvu vrstu (redak), a brojevi c i d drugu
c d
vrstu (redak) determinante. Za brojeve a i c kažemo da čine prvu kolonu (stubac), a b i d čine drugu
kolonu (stubac) date determinante. Za brojeve a i d kažemo da leže na glavnoj dijagonali, a za b i
c da su na sporednoj dijagonali. Otuda možemo reći da je vrijednost determinante drugog reda
jednaka razlici proizvoda brojeva na glavnoj i sporednoj dijagonali te determinante.

Pojmovi vrste, kolone, glavne i sporedne dijagonale se analogno koriste i u determinantama višeg
reda. Elemente determinanti reda 3 i višeg označavaćemo sa dva indeksa: prvi broj predstavlja
redni broj vrste, a drugi je redni broj kolone dotičnog elementa. Determinanta trećeg reda ima tri
vrste i tri kolone, ali njeno računanje je dosta komplikovanije od determinante drugog reda. Jedan
način računanja ove determinante je tzv Sarusovo pravilo.

a11 a12 a13 a11 a12

D  a21 a22 a23 a21 a22  a11a22 a33  a12 a23a31  a13a21a32  a13a22a31  a11a23a32  a12a21a33 .
a31 a32 a33 a31 a32

Uočimo da su među svim permutacijama skupa {1,2,3}: (1,2,3), (2,3,1), (3,1,2) parne, a
(3,2,1), (1,3,2), (2,1,3) neparne, tako da je dobijena formula direktna posljedica definicije 2.

Sarusovo pravilo je vrlo jednostavno i praktično za determinantu trećeg reda, ali se ne može
koristiti za determinante višeg reda. Općenito se za računanje determinante n – tog reda  n  3
koristi tzv. Laplasov razvoj determinante.

D  a11 A11  a12 A12  a13 A13  razvoj determinante D po prvoj vrsti

D  a12 A11  a22 A22  a32 A32  razvoj determinante D po drugoj kolini, itd.

Možemo odabrati bilo koju vrstu ili kolonu determinante i vršiti razvoj po toj vrsti ili koloni. Pri
tome su A11 , A12 ,..., A33 brojevi koje zovemo kofaktori (algebarski komplementi), koje računamo
ovako:

11 a22 a23 1 2 a21 a23 3 3 a11 a12

A11   1 , A12   1 ,..., A33   1 .
a32 a33 a31 a33 a21 a22
     
M11 M 12 M 33
M ij  i , j  1, 2,3 je determinanta koju zovemo subdeterminantom ili minorom determinante D.
Dobije se iz D križanjem i – te vrste i j – te kolone. Da bismo dobili kofaktor Aij iz minora M ij ,
minor se treba pomnožiti sa 1 (tj. Aij  M ij ) ukoliko je zbir indeksa i  j paran broj, a sa  1 (tj.
Aij   M ij ) ukoliko je zbir indeksa i  j neparan broj. Znači,

a22 a23 a a a a
D  a11 A11  a12 A12  a13 A13  a11  a12 21 23  a13 21 22 
a32 a33 a31 a33 a31 a32

 a11  a22 a33  a32 a23   a12  a21a33  a31a23   a13  a21a32  a31a22  ,

a onda se lako uvjeravamo da je to isti rezultat dobijen Sarusovim pravilom.

Za vježbu razvijte determinantu D po nekoj drugoj vrsti ili koloni i pokažite da se dobije isti
rezultat!

Naročito je značajno da se Laplasovim razvojem mogu računati i determinante čiji je red veći od
3. Ako u determinanti uočimo neku vrstu ili kolonu u kojoj ima nula, zgodno je razvijati
determinantu upravo po toj vrsti ili koloni, jer se račun značajno ubrzava.

Primjer 3:

1 2 3
5 6 4 6 4 5
a) 4 5 6 =1∙ −2∙ +3∙ =
8 9 7 9 7 8
7 8 9

= 45 − 48 − 2 ∙ (36 − 42) + 3 ∙ (32 − 35) = −3 + 12 − 9 = 0.

3 2 0 0
5 0 0 4 0 0
4 5 0 0
b)  3 7 2 3  2 6 2 3  (razvili smo determinantu po prvoj vrsti, jer imamo u
6 7 2 3
9 3 7 8 3 7
8 9 3 7
njoj dvije nule; determinante trećeg reda koje smo dobili takođe imaju dvije nule u prvoj vrsti, pa
ih razvijamo po toj vrsti)  3  5  14  9   2  4  14  9   75  40  35.

Da nismo imali ove 4 nule u determinanti, morali bismo računati determinantu preko 4
determinante trećeg reda, a svaku od njih preko tri determinante drugog reda. To znači da bismo
ukupno morali izračunati 12 determinanti drugog reda.

5. 1 Osobine determinanti

1. Ako su svi elementi jedne vrste ili kolone determinante nule, determinanta je jednaka nuli.
 2. Ako su elementi u dvije vrste (kolone) determinante međusobno proporcionalni,
determinanta je jednaka nuli.
3. Ako u determinanti zamjenimo mjesta dvjema vrstama (kolonama), ona će promijeniti
znak.
4. Determinanta neće promijeniti svoju vrijednost ako se svim elementima neke njene vrste
(kolone) dodaju odgovarajući elementi neke druge vrste (kolone), pomnoženi nekim
brojem.
5. Determinanta se množi brojem tako da se svaki element jedne i samo jedne njene vrste
(kolone) pomnoži tim brojem.
6. Ako su u determinanti svi brojevi iznad ili ispod glavne dijagonale nula, takvu
determinantu zovemo trougaonom. Njena vrijednost jednaka je proizvodu brojeva na
glavnoj dijagonali.
7. Determinanta neće promijeniti svoju vrijednost ako joj se zamijene vrste i kolone.

Primjeri 2:

2 1 3 2 1 3
a) 4 3 8  II v  3  I v  2 0 17    10  17   7.
1 0 5 1 0 5

Odlučili smo se na razvijanje determinante po drugoj koloni, ali najprije su u toj koloni
obezbjeđene dvije nule. Takođe, bilo bi lako namjestiti dvije nule u trećoj vrsti, jer jednu nulu već
imamo u toj vrsti,

2 1 3 2 1 7
D 4 3 8  III k  5  I k  4 3 28    28  21  7.
1 0 5 1 0 0

2 3 3 8 3 3 1 3 3 1 3 3
II v  I v
b) 3 2 3  I k  II k  III k  8 2 3  8  1 2 3   8  0 1 0  8 1  8.
III v  I v
3 3 2 8 3 2 1 3 2 0 0 1

1 1 2 3
2
1 2 x 2 3
c) Izračunati determinantu: D  , a zatim riješi nejednačinu D  3( x 2  4).
2 3 1 5
2 3 1 9  x2
 1 1 2 3
2
1 2 3 1 2 3
0 1 x 0 0
D
2 3 1 5

 1 x 2
2 1 5 
 1 x 2
0 3 1 
2
2
2 1 9 x 0 3 3  x 2
2 3 1 9 x
 1  x 2
 9  3x 2
 3   3  x 2  4 1  x 2  , pa zbog toga:


D  3( x 2  4)  3( x 2  4) 1  x 2  3( x 2  4) 
 3( x 2  4) 1  x 2  1  0  3 x 2  x 2  4   0.
Pošto je 3 x 2  0 za sve x   imamo da je
x 2  4  0  x 2  4  x  2  x   , 2    2,   .