THE MERCHANT OF VENICE

U The Merchant of Venice Shakespeare stvara mikro model društva

ranog vijeka kroz koji istražuje promjenjivo gospodarsko lice
Europe. Interakcije između Antonia, Shylocka i Portije, odnosno
između trgovca, kamatara i zemljoposjednika, igraju novi niz
ekonomskih interakcija koje su pratile rađanje kapitalizma.
Kamatarenje u The Merchant of Venice povezano je s povijesnim
razlikama između kršćanskih doktrina i židovskih zakona u vezi
s naplaćivanjem kamata tijekom srednjeg vijeka. U djelu
Antonio, venecijanski trgovac, svo svoje bogatstvo ulaže u
flotu brodova na otvorenom moru. Njegov najbolji prijatelj
Bassiano obraća mu se kako bi posudio novac za udvaranje
Portiji, bogatoj plemenitoj ženi kojoj su se udvarali mnogi
bogataši. U nemogućnosti da mu pomogne zbog problema s
likvidnošću, Antonio pristaje posuditi novac od Shylocka,
židovskog lihvara. Pregovori Shylocka i Antonia otkrivaju
duboke vjerske razlike između njih dvojice. Shylock mrzi
Antonia jer ga je ovaj javno progonio. Kao kršćanin, Antonio ne
posuđuje novac s kamatama, ali spreman je posuditi od Shylocka
pod kamatom za svog prijatelja Bassiana. Antonio pristaje na
prijedlog Shylocka da mu posudi novac i ukoliko ga ovaj ne bude
mogao vratiti Shylock će mu odrezati dio tijela. Pregovori
Shylocka i Antonia otkrivaju duboke vjerske razlike između njih
dvojice. Shylock mrzi Antonia jer ga je ovaj javno progonio.
Kao kršćanin, Antonio ne posuđuje novac s kamatama, ali spreman
je posuditi od Shylocka pod kamatom za svog prijatelja
Bassiana. Antonio pristaje na prijedlog Shylocka da mu posudi
novac i ukoliko ga ovaj ne bude mogao vratiti Shylock će mu
odrezati dio tijela. Venecija se smatrala kulturnim i
gospodarskim središtem svoga doba, zbog svoje pristupačnosti
mediteranskoj i istočnoj trgovini te raznolikosti stanovnika.
Veneciju se doživljavala kao zajednica stranaca, dom
pojedincima različitih nacionalnosti i kultura. Venecija je
uvelike profitirala od širenja trgovine te trgovine zemljopisno
i kulturno raznolikih tržišnih igrača, pa je mletačko pravo
bilo progresivno u odnosu na strance, u praksi su se slučajevi
rješavali po savjesti sudaca, a ne nužno prema zakonu, do te
mjere da je sustav korumpiran na štetu siromašnih. Scena
suđenja gdje vojvoda zahtjeva da Shylock povuče obveznicu i
moli za milost prikazuje primjer sudaca koji rješavaju
slučajeve prema "savjesti", na što u ovom slučaju utječu
vojvodine kršćanske vrijednosti. Istodobno mletačko je pravo
presudno za održavanje ekonomske stabilnosti pomorske
republike. Još jedna važna komercijalna aktivnost u djelu je
lihvarenje ili praksa posuđivanja novca uz kamatu, koja se
kasnije smatrala naplaćivanjem prekomjernih ili ilegalnih
kamatnih stopa. Negativna povezanost Židova s kamatama
proizlazi iz hebrejskih zakona koji reguliraju naplatu kamata,
kao i činjenice da je Židovima bilo dopušteno povremeno
naplaćivati kamate tijekom srednjovjekovnog i ranog modernog
razdoblja. Opći ekonomski razvoj i komercijalni zahtjevi
trgovačkih sila poput Venecije stavili su stavove prema
posuđivanju novca i kamatarima u pozitivnije i prihvatljivije
svjetlo nego što je to bio slučaj za veći dio srednjovjekovne
povijesti. Sukob stare i nove perspektive, prikazan kroz likove
Shylocka i Antonija, kao „kvazifeudalnog fiskalizma i domaćeg
građanskog komercijalizma“, označavajući Shylocka kao ličnost
iz prošlosti. Shakespeareovo predstavljanje Shylocka kao
stereotipnog škrtog židovskog lihvara osvjetljava ustrajnost
tih starijih perspektiva čak i unutar trgovačkog i financijskog
središta Venecije u kojem se sama država prvenstveno bavi
bogatstvom i dobiti. U društvu u kojem novac postaje općenito
potreban, dolazi do sukoba između gađenja prema kamatarenju i
njegove potrebe. Iako će se posuđivanje novca osuditi, a
zajmodavac prezirati, ljudi će i dalje ići kod lihvara.
Shylockova uloga zajmodavca koji se bavi lihvarstvom može se
smatrati i prezirnom, ali nužnom i zahtijevanom od mletačkog
trgovačkog društva.
Ono što se očito doživljavalo kao nečasni kapitalizam u obliku
Shylocka, zapravo je bilo samo slobodno tržište, koje još nije
bilo potpuno oslobođeno okova rituala. Venecijanci sugeriraju
da je izvor sukoba veza između Antonija i Shylocka, ali
nezadovoljstvo zapravo proizlazi iz krute hijerarhije koja je
Židove prebacila u ulogu zajmodavaca novca i izopćila ih, a
pritom nisu uspjeli očistiti ogorčenost koja je uslijedila.
Komercijalno natjecanje između dva lika tek je tanko prikriveni
vjerski sukob i osobna mržnja.

IZVORI:
https://theimaginativeconservative.org/2015/10/eros-and-
economics-in-the-merchant-of-venice.html
https://www.jstor.org/stable/27558940
https://core.ac.uk/download/pdf/235402235.pdf