KAZNENO MATERIJALNO PRAVO

1. KAZNENO DJELO I KLASIFIKACIJA (OBLICI) KAZNENIH DJELA

Kazneni zakon ne daje definiciju kaznenog djela. U suštni radi se o ponašanjima za koja kazneni
zakon propisuje kaznenopravnu sankciju. Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuje se
samo za ona ponašanja kojima se tako povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i prava čovjeka
te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i
međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile. čl.
1. KZ).
Postoje četiri osnovna elementa koja su zajednička svim kaznenim djelima i koja se moraju
ispuniti da bi u konkretnom slučaju postojalo kazneno djelo, a to su:
1. Radnja
2. Protupravnost
3. Krivnja
4. Kažnjivost

a) Radnja – nije definirana zakonom.

Mora se raditi o ljudskoj radnji - voljno ponašanje čovjeka koje dovodi do neke promjene u
vanjskom svijetu (ne uključuje učinke prirodnih sila i životinja; ljudske ideje, namjere i dr.,
odnosno dokle dok god nisu realizirane). Primjer ako čovjek nahuška psa na napad – radi se o
ljudskoj radnji.
b) Protupravnost – zahtjev da je za postojanje kaznenog djela uvjet da se radi o radnji koja
je protivna zakonu. Nijedno ponašanje ne može biti kažnjivo ako nije protupravno. Protupravnost
se određuje zakonskim bićem svakog pojedinog kaznenog djela, te protupravno može biti samo
ono sto je opisano u zakonskom biću djela.
Dakle, protupravnost: ostvarenje bića kaznenog djela + nepostojanje razloga isključenja
protupravnosti ( nužna obrana, krajnja nužda, beznačajno djelo…).
c) Krivnja - Nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo. (čl. 4.
Kaznenog zakona – načelo krivnje). U suštini krivnja predstavlja subjektivni odnos počinitelja
prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor. Potrebno je ocijenit može li se počinitelju
uputiti prijekor zbog počinjenog kaznenog djela.
Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv (od 1998.
godine), koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti
svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Neubrojive
osobe nikada nisu krive jer ne shvaćaju značenje kaznenog djela koje su počinile (napomena:
postupak za neubrojive osobe vodi se prema pravilima izvanparničnog postupka na županijskom
sudu – građanski odjel, ne na kaznenom odjelu jer nema krivnje. U postupku protiv njih utvrđuje
se opasnost te im se eventualno izriče sigurnosna mjera).
Krivnji uvijek prethodi utvrđivanje protupravnosti djela.
d) Kažnjivost – Neki teoretičari smatraju da ovaj element čini okosnicu kaznenog djela, a
neki da ne. U principu, ovim elementom se izražava da je kazneno djelo nedopuštena radnja koja
zaslužuje kaznu.

Opće klasifikacije kaznenih djela:

1. Prema svojstvu počinitelja - opća i specijalna

2. Prema broju radnji – prosta i složena
3. Prema osobitostima – trenutna i trajna kaznena djela i kaznena djela stanja
4. Prema načinu počinjenja – koja se ostvaruju činjenjem i nečinjenjem
1
5. Formalna i materijalna
6. Kaznena djela povrede i ugrožavanja
7. Vlastoručno kazneno djelo
1. Prema svojstvu počinitelja:
a) Opća kaznena djela (delicta comunia) može ih počiniti svatko, npr. ubojstvo, krađa
(„Tko....“)
b) Specijalna kaznena djela (delicta propria) mogu ih počiniti samo određene osobe koje
imaju određena svojstva (npr. službene osobe, vojne osobe). Svojstvo osobe je
konstitutivni element tih KD., npr. protupravno oduzimanje slobode, ako ga počini
službena osoba u obavljanju službe, u odnosu na oduzimanje slobode od bilo koga
drugog to je specijalno KD (čl. 136.). Ako DO podnese optužnicu za osobu za koju se
ispostavi nema specijalno svojstvo, sudac može preinačiti u obično KD samo ako je
propisana blaža kazna.
2. Prema broju radnji:
a) Prosta kaznena djela – sastoje se od samo jedne radnje
b) Složena kd - sastavljena od više radnji odnosno više kaznenih djela. Djelo nije dovršeno
dok nisu sve radnje izvršene, od više počinitelja svaki može ostvariti po jedan od
elemenata (a može se dogoditi i da jedan odgovora za obično, a drugi za kvalificirano
KD).
(i) Prava - svaka radnja je kazneno djelo (npr. prinuda + krađa = razbojništvo ili krađa +
prinuda = razbojnička krađa). Ako prinuda završi s LTO radi se o konzumiranom KD
(prividni stjecaj, pravi stjecaj je ako dođe do TTO); (ii) Neprava - jedna radnja je
kazneno djelo, a druga je dopuštena (npr. prinuda + obljuba = silovanje); (iii) Više aktna
– sastoje se od više radnji od kojih niti jedna sama za sebe nije KD, ali zajedno jesu;
danas su rijetka (nedopuštena trgovina npr. „šverc“ trapericama, cigaretama; jedno
prenošenje nije KD, ali ako je to učineno više puta tada je).
3. Prema osobitostim (u odnosu prema stvorenom protupravnom stanju):
a) Trenutna kaznena djela - zastara se računa od počinjenja
b) Trajna kaznena djela - stvaranje protupravnog stanja i njegovo održavanje predstavlja
jednu radnju i jedno kazneno djelo. Trajanje, odnosno održavanje protupravnog stanja
pripada zakonskom biću djela, posebno obilježava bit tih djela. Nastalo protupravno
stanje se održava i kazneno djelo nije dovršeno. Vrijeme izvršenja djela je trenutak
prestanka protupravnog stanja (protupravno oduzimanje slobode). Zastara se računa od
dana kad je prestalo održavanje protupravnog stanje. Sudioništvo i nužna obrana su
mogući dok protupravno stanje traje. Dragovoljni odustanak je moguć samo dok radnja
kojom se stvara protupravno stanje nije dovršena, a ne i za vrijeme trajanja/održavanja
protupravnog stanja. (primjer – izvanbračni život s maloljetnom osobom – protupravnost
prestaje kada se napuni 18 godina i od tada se računa zastara).
c) Kaznena djela stanja – iscrpljuju se u samom stvaranju protupravnog stanja, već tada je
djelo dovršeno, neovisno o tome što to stanje još traje (dvobračnost - dovršeno u trenutku
sklapanja drugog braka). Zastara se računa od počinjenja kaznenog djela, kao kod
trenutnih kaznenih djela.
4. Prema načinu izvršenja:
a) Kazneno djelo činjenjem - aktivna radnja, povreda prohibitivne norme (ubojstvo, tjelesna
ozljeda, razbojništvo).
b) Kazneno djelo nečinjenjem – propuštanje radnje (povreda zapovjedne/ imperativne
norme).

2
 Prava (omisivni delikti) - kažnjava se nepoduzimanje dužne radnje i svako kazneno djelo
ima svoj zakonski opis, kod njih je nečinjenje izravno označeno u zakonskom biću KD
(nepružanje pomoći, nepružanje medicinske pomoći u hitnim stanjima ). Počinitelj se
obvezuje na činjenje i dužan je pružiti pomoć. Radi se o čistoj neposlušnosti jednoj
imperativnoj normi.
Neprava - kršenje dužnosti da se spriječi nastup posljedice, a za njih odgovara samo
garant (osoba koja je dužna štiti neko pravno dobro ili vršiti nadzor nad izvorima
opasnosti, npr. roditelj – dijete). Zakonski regulirana (vojna osoba - nepoduzimanje mjera
za zaštitu vojne postrojbe), zakonski neregulirana (opća odredba čl. 20.: Tko propusti
spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice kaznenog djela odgovarat će za
nečinjenje ako je pravno obvezan spriječiti nastupanje takve posljedice i ako je
propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem). Sva
materijalna kaznena djela je moguće počiniti nečinjenjem. Počinitelj djela koje je
ostvareno nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o djelu koje se može
ostvariti samo nečinjenjem.
5. Da li posljedica ulazi u biće/zakonski opis kaznenog djela:
a) Formalna kaznena djela - iscrpljuju se u određenoj radnji, za njihovo dovršenje ne traži
se nastupanje posljedice (npr. davanje lažnog iskaza, nezakonit lov).
b) Materijalna kaznena djela - traži se i nastupanje posljedice koja je predviđena u samom
zakonskom opisu djela, djelo je dovršeno tek kada je nastupila posljedica (ubojstvo,
tjelesna ozljeda). Većina KD je materijalna.
6. Prema karakteru posljedice, kakav je utjecaj radnje na zaštićeno dobro:
a) Kaznena djela povrede - mora nastupiti uništenje ili oštećenje objekta radnje (npr.
uništenje ili oštećenje tuđe stvari)
b) Kaznena djela ugrožavanja - kriminalizirana je sama opasnost (preventivna mjera), npr.
nepružanje pomoći. Ne smije nastupiti oštećenje ili uništenje objekta jer onda imamo
kazneno djelo povrede. Kazneno djelo konkretnog ugrožavanja - stvarna, efektivna
opasnost, u zakonskom opisu tih djela posljedica je dana u obliku konkretnog
ugrožavanja (npr. dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili
sredstvom, obijesna vožnja). Kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja - ugrožavanje kao
presumirana opasnost. Ovo je izuzetak. Opasnost nije obilježje zakonskog opisa djela.
Djelo se iscrpljuje u samoj radnji. Polazi se od toga da je određeno stanje samo po sebi
opasno i da treba kazniti već takvo stanje, bez obzira na to da li je u konkretnom slučaju
dovelo i do stvarne opasnosti (npr. uništenje ili oštećenje znakova za opasnost (mine),
neotklanjanje opasnosti).
7. Vlastoručna kaznena djela – ova kaznena djela može počiniti samo jedan počinitelj osobno i
samostalno (npr, rodoskvrnuće, davanje lažnog iskaza). Nema posrednog počiniteljstva,
supočiniteljstva, ali mogu postojati poticatelji i pomagatelji.

Razlikujemo još i temeljno kazneno djelo (ubojstvo), kvalificirano kazneno djelo (teško
ubojstvo - propisana teža kazna), privilegirano kazneno djelo (usmrćenje - propisana blaža
kazna)
Kvalificirano kazneno djelo – nastaju tako da se temeljnom obliku kaznenog djelo dodaju
kvalifikatorne okolnosti pa je onda za njih predviđena i teža kazna. Npr. teško ubojstvo, teska
tjelesna ozljeda.
Privilegirano kazneno djelo - nastaju tako da se temeljnom obliku kaznenog djelo dodaju
privilegirajuće okolnosti pa je onda za njih predviđena i blaža kazna. Npr. usmrćenje.

1a. NEODREĐENE VRIJEDNOSTI KAO ZAKONSKO OBILJEŽJE KAZNENOG

DJELA

Donosi ih VSRH u obliku pravnih shvaćanja. Pravna shvaćanja kaznenog odjela zbog
jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja na pojedina KD od strane svih
sudova. Izmjenama u svibnju 2015. inkoroporiraju se u tekst zakona.

3
  Vrijednost ukradene stvari mala, vrijednost utajene stvari mala, mala imovinska korist,
vrijednost imovinskog prava mala (krađa, utaja, pronevjera, prevara)
o do 2.000,00 kn
o do 1.000,00 kn prema NN 56/15
 Stvar velike vrijednosti, znatna imovinska korist, znatna gospodarska šteta, znatna
šteta, znatna imovinska šteta (teška krađa, prijevara, prijevara u gospodarskom
poslovanju)
o ako prelazi 60.000,00 kn
 Imovina većeg opsega (uništenje zaštitnih naprava na radu, općeopasna radnja ili
sredstvo, opasno izvođenje građevinskih radova)
o ako prelazi 200.000,00 kn
 Imovinska šteta velikih razmjera, velika razaranja, porezna obveza velikih razmjera –
o ako prelazi 600.000,00 kn
 Očito nerazmjerna imovinska korist (lihvarstvo)
o nije unaprijed određena,
VSRH o tome nije zauzeo
pravno shvacanje

2. NAČELO ZAKONITOSTI
Načelo zakonitosti predviđa sam Kazneni zakon u čl. 2. Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje
prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo,
niti mu se može izreći kazna ili druga kaznenopravna sankcija koja nije bila određena zakonom.
Pet je osnovnih zahtjeva u pogledu ovog načela:
1. Samo zakon je izvor prava
2. U kaznenom pravu zabranjena je analogija
3. Zabranjeno je retroaktivno djelovanje zakona
4. Jasnoća i preciznost norme
5. Svako kazneno djelo mora imati predviđenu kaznu

1. Samo zakon je izvor prava (nullum crimen sine lege scripta) – kazneno djelo i
kaznenopravne sankcije mogu se propisati jedino zakonom, a kazneno djelo se može
odrediti i međunarodnim pravom (primjerice agresija i ratni zločin).
2. U kaznenom pravu zabranjena je analogija – Analogija znači stvaranje pravnih pravila
temeljem sličnosti s drugima. Zabranjena je analogija koja znači stvaranje novih kaznenih
djela, novih kvalificiranih oblika postojećih kaznenih djela, ali je dopuštena analogija
unutar zakona i u procesnom pravu.
Analogija unutar zakona – sudsko uspostavljanje normi radi pronalaženja rješenja koja
nisu sadržana u zakonu (ekstenzivno tumačenje). To su slučajevi kada zakon nabrajajući
konkretne pojedinačne oblike radnji počinjenja želi unaprijed izbjeći praznine uvođenjem
generalnih klauzula kao što su: ili na drugi način, i slično (npr. KD pustošenja suma,
povreda mira pokojnika, izborna prijevara).
„ Tko dodavanjem, oduzimanjem, brisanjem ili na drugi način krivotvori rezultat
izbora… „
Treba biti suzdržan u ekstenzivnom tumačenju zakona.
3. Zabranjeno je retroaktivno djelovanje zakona - Prema počinitelju se primjenjuje
zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno. Svrha je pravna
sigurnost građana, tj. da bi svaki počinitelj u trenutku poduzimanja određene radnje znao
s kakvim posljedicama može računati. (vidi pitanje br. 3.)
4. Jasnoća i preciznost norme – ustavni prinicip zakonitosti obvezuje zakonodavca na
preciznost i jasnoću kažnjivih ponašanja. Sadržaj i granice zakonske norme bi se trebale
vidjeti iz zakonskog teksta. Nedopustivo je da zakonsko biće djela bude neodređeno ili
nejasno.
4
5. Svako kazneno djelo mora imati predviđenu kaznu – da bi se dosljedno proveo
princip zakonitosti, potrebno je uvažiti da zakon koji određuje kazneno djelo istodobno
propisuje i kaznu za to djelo. Povreda ovog zahtjeva se ponekad događa kod izmjena
zakona tj. da se propusti regulirati kazna.

3. NAČELO PRIMJENE BLAŽEG ZAKONA I VREMENSKO VAŽENJE ZAKONA

Prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo
počinjeno. Svrha navedene odredbe jest pravna sigurnost građana, tj. da bi svaki počinitelj u
trenutku poduzimanja određene radnje znao s kakvim posljedicama može računati.
Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude,
izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. (čl. 3.
Kaznenoga zakona). Potrebno prvo odrediti vrijeme počinjenja KD (čl. 5.). Ako su zakoni isto
blagi, primjenjuje se zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja KD.

Utvrđenje najblažeg zakona:

1. Najblaži je zakon koji za ponašanje počnitelja ne predviđa kaženjavanje (npr.

posjedovanje opojne droge; neovlaštena uporaba autorskog djela ako je prouzročena
znatna šteta).
2. Ako oba zakona predviđaju kažnjavanje treba usporediti:
- predviđene kazne,
- širine odredbe o ublažavanju kazne,
- odredbe o uvjetnoj osudi,
- odredbe o sudskoj opomeni,
- odredbe o sporednim kaznama,
- odredbe o mjerama sigurnosti
- i odredbe o pravnim posljedicama osude.
Pri tome vrijedi načelo alternativiteta što znači da je isključena kombinacija dvaju zakona o mora
se odrediti koji je povoljniji. U praksi postoje iznimke kada je dopuštena kombinacija (i)
problemi kod KD sigurnosti u prometu - kazna po novom (jer je po novom puno blaža),
sigurnosna mjera po starom (jer je po novom puno stroža); (ii) kod stjecaja (odredbe o stjecaju po
novom zakonu, pojedino KD ovisno koji je povoljniji); i (iii) po starom niži minimum i veći
maksimum, a po novom veći minimum, a manji maksimum (područje droge većinom) –
primjenjuje se zakon s povoljnijim minimumom, ali se ne može preći niži maksimum.
Načelo konkretnosti uvodi novi zakon – dopušta se kombinacija zakona u svim elementima u
konkretnom slučaju. Primjer čl. 112. KD usmrćenja nije postojalo u starom zakonu (obuhvaća
staro KD ubojstva na mah, čedomorstva i usmrćenja na zahtjev). Usmrćenje na zahtjev iz
suosjećanja – povoljniji novi zakon po kazni, ali ako se ne može utvrditi je li bilo suosjećanja
onda je povoljniji stari zakon.

Ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet
tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona
pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog
djela ako pravni kontinuitet ne postoji.

Izmijeni li se zakon za vrijeme počinjenja kaznenog djela, primijenit će se zakon koji je bio
na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

5
Zakon koji je na snazi samo za određeno vrijeme primijenit će se na kaznena djela
počinjena u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako zakonom nije drukčije
propisano (temporalni zakoni; npr. ograničenje u kupnji benzina).

IZNIMKE OD PRIMJENE BLAŽEG ZAKONA: (i) obnova postupka, (ii) procesni zakoni, (iii)
ekstradicija (izručenje; ne odnosi se na primjenu domaćeg zakonodavstva već na pomoć stranoj
državi), (iv) trajna kaznena djela, (v) produženo kazneno djelo i (vi) temporalni zakoni.

U kontekstu ove teme potrebno je razlikovati tri pojma:

Vrijeme počinjenja djela (kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju bez
obzira kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela); Vrijeme važenja nekog
zakona (stupanje na snagu do ukidanja, od – do);
Vremensko važenje zakona (zakon koji je prestao važiti ipak će se moći primjeniti ako je blaži
od novog zakona).

4. MJESTO I VRIJEME POČINJENJA KAZNENOG DJELA

Kazneno djelo počinjeno je u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je
u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema
njegovoj zamisli trebala nastupiti ( kod kažnjivog pokušaja).
U slučajevima sudioništva kazneno je djelo počinjeno i u mjestu gdje je bilo koji od sudionika
radio ili bio dužan raditi ili gdje je prema njegovoj zamisli posljedica iz zakonskog opisa
kaznenog djela trebala nastupiti. (čl. 9.KZ). Ovo pitanje je važno primjerice za utvrđivanje sudske
nadležnosti.

Kazneno djelo je počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti
radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela. Sastoji li
se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom
posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje (npr. otmica), danom prestanka
radnje. (čl. 8. Kaznenoga zakona).
Vrijeme počinjenja je važno utvrditi zbog zastare, zbog dobi počinitelja, zbog vremenskog
važenja zakona i dr.

5. NAČIN POČINJENJA KAZNENOG DJELA I POSLJEDICA U ODNOSU NA

KAŽNJAVANJE

Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.

Tko propusti spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice kaznenog djela odgovarat će za
nečinjenje ako je pravno obvezan spriječiti nastupanje takve posljedice i ako je propuštanje po
djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.
Počinitelj koji je kazneno djelo počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o
kaznenom djelu koje se može počiniti samo nečinjenjem.

1. Kazneno djelo činjenjem - aktivna radnja, povreda prohibitivne norme (ubojstvo, tjelesna
ozljeda, razbojništvo)
2. Kazneno djelo nečinjenjem – propuštanje radnje. Povreda zapovjedne/imperativne norme.
Prava (omisivni delikti) - kažnjava se nepoduzimanje dužne radnje, kod njih je nečinjenje
izravno označeno u zakonskom biću KD (nepružanje pomoći, nepružanje medicinske

6
 pomoći u hitnim stanjima ) – Počinitelj se obvezuje na činjenje i dužan je pružiti pomoć.
Radi se o čistoj neposlusnosti jednoj imperativnoj normi. Brojni su kod prekršaja.
Neprava - kršenje dužnosti da se spriječi nastup posljedice, a za njih odgovara samo
garant (osoba koja je dužna štiti neko pravno dobro ili vršiti nadzor nad izvorima
opasnosti, npr. roditelj – dijete. Zakonski regulirana (vojna osoba - nepoduzimanje mjera
za zaštitu vojne postrojbe), zakonski neregulirana (opća odredba). Sva materijalna
kaznena djela je moguće počiniti nečinjenjem.

Ako čovjekovo ponašanje nije motivirano voljom, onda nije radnja u kaznenopravnom
smislu (npr. refleksni pokreti i instinktivni pokreti, viša sila). Radnje u kaznenopravnom
smislu su one koje su dirigirane voljom: automatski pokreti (npr. vožnja autom) – ipak je
angažirana svijest / postoji faktor volje – i impulzivne radnje.
Radnja također mora biti predviđena u zakonu kao kazneno djelo.
Kazneno djelo se može počiniti činjenjem (povreda zabranjujuće norme, npr. ubojstvo) i
nečinjenjem (povreda zapovjedne norme, npr. nepružanje pomoći osobi koja je teško ozljeđena u
prometnoj nesreći) ili čak kombinacijom činjenja i nečinjenja (npr. nesavjesno liječenje – ako se
ne primjeni što se trebalo i primjeni nešto što je pogoršalo stanje).
Radnja je obvezno, konstitutivno obilježje kaznenog djela. Potrebno ju je utvrditi kod:
1. kaznenih djela činjenja i kaznenih djela nečinjenja
2. namjernih i nehajnih kaznenih djela
3. pokušaja i dovršenog kaznenog djela
4. kao čin počinitelja ili čin suučesnika
U pogledu radnje važan je i kauzalitet, odnosno uzročna veza između radnje i posljedice kao
pretpostavka odgovornosti za posljedicu. Kauzalitet je sastavni dio opisa kaznenih djela.
Kauzalitet se utvrđuje objektivno.

6. RAZLOZI ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI

Kazneni zakon ne sadrži nikakve odredbe o protupravnosti, ali ipak bez protupravnosti nema
kaznenog djela pa ju uvijek u tijeku postupka trebamo utvrditi. Protupravnost se određuje preko
zakonskog bića svakog pojedinog kaznenog djela.
Neposredno možemo pronaći razloge za isključenje protupravnosti:
1. U općem dijelu (nužna obrana, krajnja nužda, beznačajno djelo)
2. U posebnom dijelu, kod pojednih KD (razlozi navedeni uz pojedina kaznena
djela, npr. neovlašteno zvučno snimanje, neisplata plaća)
3. U nekim drugim zakonima ili u načelima neke grane prava (vojna i službena
naredba, ispunjavanje službene dužnosti (izvršenje smrtne kazne), pristanak
oštećenika po ZOO-u – oštećenik pristaje na povredu nekog svog pravnog dobra,
liječničke operacije, pretpostavljeni pristanak oštećenog (boks))

7. NUŽNA OBRANA

Isključena je protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani.

Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili
izravno predstojeći protupravni napad.
Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti.
Nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene
napadom. (Čl. 21. Kaznenog zakona).

7
Zakon u svojoj definiciji ne ograničava nužnu obranu na zaštitu određenih dobara. Dakle, napad
na bilo koje zaštićeno dobro daje pravo na nužnu obranu (život, sloboda, imovina), međutim ne i
svakim sredstvom. Napadač uvijek mora biti čovjek, tj. protupravni napad mora potjecati od
čovjeka. Napad od životinje će se regulirati prema pravilima krajnje nužne. Nužna obrana
predstavlja sukob prava i neprava.
Napad mora biti:
a) Stvaran – obično se sastoji u aktivnom činjenju. Moguć je i verbalni napad. Ako napad
nije stvaran, radi se o putativnoj nužnoj obrani (zabluda). Napad se može ostvariti i
nečinjenjem (npr. majka koja ne hrani svoje dijete, pa netko provali i nahrani ga). Neki
teoretičari spore da se napad može ostvariti nečinjenjem.
b) Protupravan – samo protupravni napad daje pravo na nužnu obranu. Napad je
protupravan ako napadač nema nikakvo pravno ovlaštenje za svoju djelatnost. Je li napad
protupravan treba ocjenjivati objektivno s pozicija pravnog poretka, za tu ocjenu
mjerodavni su propisi bilo koje grane prava. Ne vrijedi za isprovocirani napad.
c) Aktualan – za postojanje nužne obrane uvjet je da napad aktualan, a prema sudskoj
praksi aktualan je onaj napad koji : neposredno predstoji, još uvijek traje i još nije
dovršen.

Obrana mora biti:

b) Nužna – nužna je ona obrana koja je neophodno potrebna da se odbije napad. Nužnost
obrane ocjenjuje se objektivno – od strane razboritog promatrača u poziciji
napadanutoga. Moraju biti nužni i sam akt obrane, kao i način i mjera obrane. Nas zakon
ne priznaje neograničeno pravo na nužnu obranu.
c) Razmjerna intenzitetu napada - razmjernost ne znači da onaj tko se brani ne smije
nanijeti težu povredu od one koja mu je prijetila ako je to neophodno potrebno za
suzbijanje napada. Ako razmjernost ne postoji, radit će se o prekoračenju nužne obrane
(npr. ako se radi zaštite imovine ubije osoba, život je veća vrijednost od imovine).
Međutim moguće je i da u napadu na tijelo oduzmemo život napadaču, a da ne
prekoračimo granice nužne obrane.
d) Istodobna – nema nužne obrane ako je napad prestao. U slučaju da je napad prestao, tada
poduzeta obrana predstavlja novi napad, odnosno osvetu zbog prethodnog napada

„Načela“ nužne obrane:

- obrana mora biti prijeko potrebna
- treba štediti napadača koliko je moguće, ali ne i bježati od njega
- napadnuti je dužan prihvatiti pomoć trećih osoba ako je pomoć pravodobna i učinkovita
- ne traži se razmjernost između napadnutog dobra i dobra koje se povređuje u obrani (to
se traži kod krajnje nužde)
- radnja napadnutog mora biti upravljena prema nekom dobru napadača (ako je
povrijeđeno dobro treće osobe, radi se o krajnjoj nuždi)
- na strani napadnutog mora postojati obrambena volja

OGRANIČENJA PRAVA NA NUŽNU OBRANU:

- napad osobe koja nije kriva
- napad osobe kojoj je napadnuti garant
- beznačajni napad
- isprovocirani napad

8
PREKORAČENJE NUŽNE OBRANE
Da bi se moglo govoriti o prekoračenju nužne obrane potrebno je da je napad protupravan, da je
započeo, da traje i da je u odbijanju napada napadnuti prekoračio granice nužne obrane. Kod
prekoračenja je riječ o tome da se napad mogao odbiti i povredom manjega dobra napadača.
Ako počinitelj prekorači nužnu obranu zbog jake prepasti prouzročene napadom on nije kriv, pa
nema ni kaznenog djela. Jaka razdraženost je novim KZ izostavljena, pa zbog toga ona ne može
biti razlog isključenja krivnje, ali se može uzeti u obzir kod odmjeravanja kazne. Stanje prepasti
počinitelja i afekti će se u pravilu u ovim slučajevima utvrđivati vještačenjem.
Kod prekoračenja nužne obrane novi KZ privilegira samo astenički afekt (prepast, tuga, strah),
dok stenički afekt (razdraženost, bijes, srdžba, uzrujanost) može biti cijenjeno samo kao olakotna
okolnost.
Djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane je protupravno i jest kazneno djelo protiv kojeg je
dopuštena nužna obrana. Postoji:
- intenzivno prekoračenje (ako je napadnuti primijenio obranu koja nije bila prijeko
potrebna jer je precijenio jačinu napada ili je uporabio teže sredstvo obrane iako je imao
na raspolaganju blaže);
- ekstenzivno prekoračenje (ako obrana nije istodobna s napadom)

PUTATIVNA NUŽNA OBRANA –postoji onda kad počinitelj pogrešno smatra da postoji napad
(zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost), pa braneći se od tog napada ostvari
kazneno djelo. Radnja počinjena u putativnoj nužnoj obrani je stoga uvijek protupravna i protiv
nje je dopuštena nužna obrana. Dakle, tu se ne radi niti o nužnoj obrani niti o prekoračenju nužne
obrane. Takva radnja je protupravna. Jedino o čemu se može raspravljati jest krivnja počnitelja.
Krivnja se određuje prema stvarnoj zabludi. Stvarna zabluda uvijek isključuje namjeru. U tom
slučaju odgovara se za nehaj. U svezi zablude, potrebno je vidjeti da li je zabluda otklonjiva ili
ne. Ako je neotklonjiva (uz svu pažnju nije mogao zaključiti da nema napada), nema krivnje, ako
je otklonjiva, odgovara se za nehaj ako zakon za to kazneno djelo predviđa odgovornost za nehaj.

8. KRAJNJA NUŽDA
Isključena je protupravnost djela počinjenog radi toga da se od sebe ili drugoga otkloni
istodobna opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako je učinjeno zlo manje od
onoga koje je prijetilo.
Nije kriv tko počini protupravnu radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu
opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako zlo koje je počinjeno nije bilo
nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo i ako nije bio dužan izložiti se opasnosti.
Ako je takva osoba bila dužna izložiti se opasnosti, može se blaže kazniti.
Ako je počinitelj bio u otklonjivoj zabludi o okolnostima koje isključuju krivnju, kaznit će se
prema pravilima o nehaju kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje za nehaj. –
putativna krajnja nužda! (Čl. 22. KZ).

Koje je zlo veće ili manje utvrđuje se visinom zapriječenih kazni, opsegom i jačinom povrede –
dopušteno je spašavati dobro nižeg ranga kojemu prijeti velika šteta na račun dobra višeg ranga
kojemu prijeti mala šteta, stupnjom ugroženosti, općim interesom (krajnja nužda nije dopuštena
za očuvanje najviših vrednota ako je to u suprotnosti s temeljnim vrijednostima pravnog poretka
(mučenje otmičara da se dozna gdje su oteti) i dr. Stanje opasnosti obično potječe od
elementarnih nepogoda, životinja, zatajenja tehničkih uređaja itd.
Kod krajnje nužde radi se o sukobu dvaju prava, onog koje se spašava jer je ugroženo i onog koje
se žrtvuje, te u tom smislu krajnja nužda počiva na načelu pretežnog interesa: ako su u pitanju
9
različiti interesi očuvanja pravnih dobara, dopušteno je spašavanje jednog pravnog dobra na račun
drugoga, uvijek kada je interes očuvanja pravnog dobra koje se spašava veći od interesa očuvanja
pravnog dobra koje se žrtvuje. S druge strane nužna obrana se sastoji od protupravnog napada i
obrane od protupravnog napada.

PUTATIVNA KRAJNJA NUŽDA – ona je slična putativnoj nužnoj obrani. Ovdje se radi o
pojedincu koji je u zabludi pogrešno uzeo da postoji stanje opasnosti za njega ili za neko dobro
(koja u stvarnosti ne postoji), pa otklanjajući tu nepostojeću opasnost ostvari kazneno djelo.

9. SADRŽAJ KRIVNJE

Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je
postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je
njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

NAČELO KRIVNJE : Nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo. Prije
sadržavalo i „...niti se protiv njega može izreći druga sankcija“ jer se može izreći sigurnosna
mjera (dualistički sustav sankcija).

10. NEUBROJIVOST, SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOST, BITNO SMANJENA

UBROJIVOST

NEUBROJIVOST
Neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna. Neubrojiva je osoba koja u
vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili
nije mogla vladati svojom voljom zbog :
 duševne bolesti,
 privremene duševne poremećenosti,
 nedovoljnog duševnog razvitka ili
 neke druge teže duševne smetnje.

Prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupit će se prema
odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Neubrojivoj osobi može se izreći
sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrane upravljanja
motornim vozilom, zabrane približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zabrane
pristupa Internetu. (čl. 24. Kaznenog zakona)

Bez ubrojivosti nema krivnje. Ubrojivost je uvijek pitanje konkretne sposobnosti danoga
počinitelja da shvati značenje odredenoga dijela i da se u skladu s tim ponaša.

Postupak za neubrojive osobe vodi se prema pravilima izvanparničnog postupka na županijskom

sudu – građanski odjel, ne na kaznenom odjelu jer nema krivnje. U postupku protiv njih utvrđuje
se opasnost te im se eventualno izriče sigurnosna mjera.

Ubrojivost se pretpostavlja, neubrojivost se dokazuje. Neubrojive osobe nikada nisu krive.

Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu i psihijatrijsko liječenje na slobodi neubrojive osobe

Sud će u kaznenom postupku odrediti prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu
u trajanju od 6 mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji
vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina
neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti

10
potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Sud će odrediti psihijatrijsko liječenje
neubrojive osobe na slobodi u trajanju od šest mjeseci, pod gore navedenim uvjetima, ako
utvrdi da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezini liječenje na slobodi.
Ovakvu odluku nadležni sud dostavlja županijskom sudu nadležnom prema prebivalištu/boravištu
osobe koji u roku od tri dana donosi rješenje o upućivanju na liječenje.
Psihijatrijska ustanova dužna je najmanje 15 dana prije isteka gore navedenih mjera podnijeti
nadležnom sudu obrazloženi pisani prijedlog za produženje prisilnog smještaja/liječenja. Ako sud
utvrdi da i dalje postoje uvjeti, proužit će prisilni smještaj/liječenje na rok do jedne godine.
Svako daljnje produljenje može se odrediti na rok do jedne godine, ali ne smije trajati dulje od
isteka najviše propiane kazne za protupravno djelo za osobu za koju je određen prisilni
smještaj, odnosno dulje od 5 godina za osobu kojoj je određeno psihijatrijsko liječenje na
slobodi.

SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOST
Ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se uporabom alkohola, droga ili na drugi način
svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili
nije mogao vladati svojom voljom, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno
djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ( počinitelj se opije da bi lakše
počinio krađu) ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj (netko pijan ozljedi
drugoga iako zna da je pijan sklon nasilju ali je računao da će se svladati), a zakon propisuje
kažnjivost i za taj oblik krivnje. (cl. 25. Kaznenog zakona).
Radnja u neubrojivom stanju se ovdje izjednačava se s pravom skrivljenom radnjom (počinjeno
djelo mora biti obuhvaćeno namjerom ili nehajem, ako je propisano kažnjavanje i za nehaj).

BITNO SMANJENA UBROJIVOST

Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog nekog stanja iz ovoga Zakona
(duševna bolest, duševna poremećenost, nedovoljni duševni razvitak, druge teže duševne
smetnje) bio bitno smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do bitno smanjene
ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno (uporabom alkohola, droga ili na drugi način). (čl. 26.
Kaznenog zakona).

Smanjeno ubrojiva osoba je i dalje ubrojiva osoba jer je mogla shvatiti značenje svog ponašanja i
vladati svojom voljom, ali otežano. Smanjena ubrojivost se utvrđuje kao neubrojivost.

U suštini ubrojivost je bitno smanjena kada se počiniteljevo duševno stanje jasno razlikuje od
normalnog te se približava stanju neubrojivosti. Tu ocjenu izriče sud na temelju nalaza i mišljenja
vještaka (obavezno vještačenje). U slučaju da je počinjeno KD za koje je propisana kazna zatvora
od jedne ili više godina počinitelju se izriče mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ako postoji
opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena
ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

11. KAZNENO DJELO KVALIFICIRANO TEŽOM POSLJEDICOM

To su kaznena djela kod kojih temeljni oblik postaje kvalificiran zato što je njegovim
prouzročenjem prouzročena daljnja posljedica, teža od temeljnog.
Kažnjivo je postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo. Postupanje iz nehaja
kažnjivo je samo kad je to zakonom izričito propisano.
Teža kazna koju zakon propisuje za težu posljedicu kaznenog djela može se izreći kad je
počinitelj glede te posljedice postupao barem s nehajem. (dakle, uključena je i namjera kod
krivnje za težu posljedicu!)

11
Slučajevi ovih kaznenih djela izričito su navedeni u zakonu, postoje tri kombinacije:
1) Namjera + nehaj – osnovno djelo počinjeno s namjerom, a teža se posljedica ima
pripisati nehaju. Najpoznatije i najčešće takvo djelo je teška tjelesna ozljeda kvalificirana
smrću (tjelesna ozljeda namjera, smrt nehaj – razlika od kvalificiranih kaznenih djela
gdje se teža posljedica isto ostvaruje s namjerom).
2) Nehaj + nehaj - slučajevi gdje su i temeljno djelo i teža posljedica ostvareni s nehajem
(npr. izazivanje prometne nesreće iz nehaja ako je tim djelom prouzročena teža
posljedica).
3) Namjera + namjera – slučajevi kada je osnovno djelo počinjeno s namjerom, a teža
posljedica također se ima pripisati namjeri (npr silovanje i TTO = može se teretiti kao
stjecaj ili kd kvalificirano težom posljedicom, ovisno što je povoljnije za počinitelja)

12. NAMJERA

Teži i redoviti oblik krivnje. Ima intelektualnu (svjesnu) i voljnu komponentu koja se nešto
razlikuje ovisno da li se radi o izravnoj ili neizravnoj namjeri. Intelektualna komponenta namjere
sastoji se u tome da je počinitelj spoznao djelo, da u svojoj svijesti ima sliku djela. Voljna
komponenta namjere se sastoji u volji da se djelo ostvari.

Dakle, kazneno djelo može se počiniti s izravnom ili neizravnom namjerom.

1. Počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće ili je
siguran u njegovo počinjenje (ovjeravanje neistinitog sadržaja).
Svijest o djelu je jasna predodžba počinitelja o onome što stvarno radi, onda mora
obuhvatiti sve bitne okolnosti njegovog čina. Svijest mora postojati u vrijeme počinjenja
djela. Voljna sastavnica sastoji se u odluci da se djelo ostvari. Razlikujemo izravnu
namjeru prvog stupnja (naglasak je na voljnoj komponenti, počinitelju je baš jako stalo da
počini kazneno djelo i eventualno će ostvariti još daljnja obilježja kaznenog djela) i
izravnu namjeru drugog stupnja (naglasak je na intelektualnoj komponenti (sigurno
znanje), a voljna komponenta je samo nužna posljedica). DO ju definira kao „u cilju“,
„pristajući da“.
2. Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može ostvariti
obilježja kaznenog djela pa na to pristaje (nema pregled situacije, a ipak pretječe u
zavoju). Intelektualna komponenta je svijest o mogućnosti nastupanja posljedice, a voljna
je pristajanje na posljedicu. Počinitelj ne teži ostvarenju posljedice niti je predstavlja kao
sigurnu, ali je svjestan visokog rizika ostvarenja djela kao i mogućnosti da nastupe
posljedice. Svijest počinitelja da može svojim djelom prouzročiti posljedicu ne utječe na
njega da od djela odustane.

Zakon ne razlikuje kažnjavanje izravne i neizravne namjere. Svako djelo može biti počinjeno s
izravnom i neizravnom namjerom. Iznimno neka djela se mogu počiniti samo s izravnom
namjerom: lažno prijavljivanje kaznenog djela. Ako se optuženika tereti za izravnu namjeru, sud
ga može osuditi za neizravnu namjeru, ali obrnutno ne može (DO može prekvalificirati). Sudska
praksa neizravnu namjeru gleda kao lakši oblik krivnje od izravne namjere.

Razlika neizravne namjere i svjesnog nehaja – dijeli ih voljna strana, za razlikovanje mogu
poslužiti Frankove formule (1. Hipotetsko pitanje: kako bi se ponašao počinitelj da je posljedicu
predvidio kao sigurnu. Ako bi radio: neizravna namjera, ako bi odustao od djela: svjesni nehaj. 2.
Ako je počinitelj postupio po devizi: može biti ovako ili onako, ja ću raditi, onda se radi o
neizravnoj namjeri. U sumnji – in dubio pro reo!)
12
Kod prometnih KD uglavnom je riječ o nehaju, osim kod vožnje u alkoholiziranom stanju i/ili
ekstremne brzine (neizravna namjera). U suprotnom, ako se radi o izravnoj namjeri, više nije u
pitanju prometni prekršaj već ubojstvo, nanošenje TTO i sl.

Blankentna dispozicija = npr. kad povreda Zakona o sigurnosti prometa na cestama rezultirat sa
TTO, radi se o KD povrede blankentne dispozicije, a ne o KD TTO (sudac ne smije
prekvalificirati KD, ako ga DO pogrešno kvalificira).

Neki oblici namjere:

 Dolus indirectus – poznavala su ga starija zakonodavstva,
 Dolus alternativus – neodređena namjera,
 Dolus premediatus – prednamjera,
 Dolus repentinus – kaznena djela na mah - odluka o počinjenju donesena u trenu, bez
dubljeg promišljanja i odmah realizirana. Privilegirani oblici – u novom KZ nema više
KD na mah
 Dolus subsequens – naknadna namjera.

13. NEHAJ

Kazneno djelo može se počiniti sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem.

1. Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja
kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći
spriječiti. Intelektualna komponenta postoji, voljna ne postoji.
Svjesni nehaj je samo uzdanje, radi se o svjesnoj povredi zahtjeva dužne pažnje u
pouzdanju da će predviđena moguća posljedica izostati. Dakle, počinitelj se pouzdaje da
do djela neće doći.
2. Počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja
kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim
svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti. Intelektualna komponenta ne postoji,
voljna također ne postoji. Mjerodavno je da li je određeni počinitelj u danoj situaciji bio u
stanju predvidjeti nastupanje posljedice.

Bit je nehaja u nedostatku dužne i moguće pažnje. Nehaj je nevoljno ostvarenje KD koje se
moglo izbjeći da je pocinitelj bio pažljiv koliko je bio dužan i mogao to biti u danoj situaciji.
Nehaj je blaži oblik krivnje nego namjera jer se kod nehaja počinitelj ne suprotstavlja pravnom
poretku svjesno, nego iz nepažnje. Krivnja se sastoji u prijekoru da je počinitelj propustio dužnu
pažnju. Pravna teroija, sudska praksa i zakon ne traže da se razlikuje i utvrđuje razina nehaja.

Nehaj je kažnjiv samo kada je to zakonom propisano.

14. ZABLUDA U KAZNENOM PRAVU

Zabluda je pogrešna predodžba ili nedostatak ikakve predodžbe počinitelja o nekom pravno
relevantnom sadržaju. Svaka zabluda utječe na krivnju, neke je isključuju a neke samo umanjuju.
Stvarne zablude su: zabluda o biću djela i zabluda o razlozima isključenja protupravnosti –
isključuju namjeru. (Počinitelj se uslijed nehaja nalazi u zabludi, postavlja se pitanje da li je bila
otklonjiv ili ne; neotklonjiva – nema krivnje; otklonjiva – odgovara se za nehaj, ako to zakon
propisuje) Pravna zabluda: zabluda o protupravnosti
13
Vrste zabluda:
1. Zabluda o biću kaznenog djela (stvarna zabluda, nema namjere!)
Ne postupa s namjerom tko u vrijeme počinjenja djela nije bio svjestan nekog
njegovog zakonskog obilježja. Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj će se kazniti
za nehaj kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj.

Radi se o zabludi na intelektualnoj komponenti namjere.

Relevantna je samo ona zabluda koja se odnosi okolnosti koje su obilježje bića djela.
Zabluda se može odnositi na: radnju (netko daje drugom otrov misleći da je lijek),
posljedicu, objekt kada je relevantno (ubojstvo osobe A misleći da je osoba B),
kauzalitet - mora biti bitno odstupanje (ako je odstupanje bitno radi se o zabludi o biću
djela i ne postoji namjera, kod nebitnog odstupanja zabluda je irelevantna).

Aberacio ictus - slučaj zablude o smjeru radnje, kada dolazi do povrede drugoga, a ne
pretpostavljenog objekta. Počinitelj nije prouzročio posljedicu na željenom objektu, nego
na drugom objektu (počinitelj puca u A, ali je promašio i usmrtio osobu B koju nije
namjeravao - u tom slučaju postoji idealni stjecaj pokušaja kd u odnosu na A i nehajnog
kd u odnosu na B).

2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost (stvarna zabluda, nema

namjere!)
Neće se kazniti za namjerno počinjenje djela tko je u vrijeme njegova počinjenja
pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno. (npr.
putativna nužna obrana, krajnja nužda). Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj će se
kazniti prema pravilima o nehaju kad zakon za počinjeno djelo propisuje
kažnjavanje i za nehaj.

3. Zabluda o protupravnosti djela – (pravna zabluda)

Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja djela nije znao da je njegovo djelo
protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati. Ako je zabluda bila otklonjiva,
počinitelj se može blaže kazniti.
Ova zabluda ne dira u namjeru i nehaj.
npr. kupio windowse, umnožio ih tj. instalirao na više računala, ne zna engleski, nije znao
da piše da to ne smije. // obrt zapečaćen zbog neplaćanja duga, platio dug i skinuo pečat,
branio se da ni je znao da ne smije skidati (prihvaćena obrana).

15. BEZNAČAJNO DJELO (De minimis non curat preator)

Nema kaznenog djela,  iako su ostvarena njegova obilježja, ako je:

 stupanj počiniteljeve krivnje nizak,
 djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne, i
 ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen (čl. 33. KZ).
Npr. krađa jedne cigarete, zvakace gume, itd.... Sve se te okolnosti moraju kumulativno ispuniti.
Razlog za isključenje protupravnosti. Djelo jest protupravno, ali ne za kazneno pravo. Stupanj
povrede i posljedice je tako beznacajan da nema razloga podvoditi ga pod kazneno djelo.
Nedostaje mu kvantiteta i intenzitet. Donosi se oslobađajuća presuda jer djela nema. Neki
teoretičari spore da se radi o razlogu za isključenje protupravnosti.

14
16. PRIPREMNE RADNJE

Djelovanje čovjeka koje je usmjereno na počinjenje kaznenog djela predstavlja niz međusobno
povezanih radnji poduzete s ciljem da se omogući ili olakša počinjenje kaznenog djela i to od
časa poduzimanja prve radnje u vanjskom svijetu, pa do časa kada je djelo dovršeno. Do 1997. su
bile dio općeg dijela kz-a čime su iste bile kažnjive.

Da bi došlo do ostvarenja kaznenog djela počinitelj mora proći dvije faze : 1. Faze pripremanja
2. Faza izvršenja djela. Pri tome može nastati više situacija : 1. Pripremna radnja, 2. Pokušaj –
kažnjava se u pravilu kod težih djela, 3. Dovršeno djelo – redovni oblik u kojem se javlja
kažnjavanje.

Nisu kažnjive jer su vremenski i prostorno udaljene od radnje kojom se ispunjava biće kaznenog
djela i postoji mogućnost da počinitelj ipak odustane. Pripremne radnje su ipak iznimno kažnjive.

Delicta preparata (nesamostalna kaznena djela) - biće kaznenog djela prošireno na sve
moguće pripremne radnje (pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom, pripremanje kaznenih djela protiv RH, dogovor za počinjenje kaznenog
djela) tako da pokušaj nije moguć. Priprema je konzumirana izvršenjem tog kaznenog djela. Ako
se ova kaznena djela izvrše ili bar pokušaju, kao takva gube pravni značaj.

Delicta sui generis (samostalna kaznena djela) pripremne radnje su posebna kaznena djela i
imaju samostalni karakter (zločinačko udruženje) tako da je pokušaj moguć.

17. POKUŠAJ KAZNENOG DJELA (samo s namjerom!)

Tko s namjerom (dakle nema iz nehaja) da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno
i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, kaznit će se za pokušaj ako se
za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna ili zakon izričito
propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

Počinitelj pokušaja kaznenog djela može se blaže kazniti.

Počinitelj koji je iz grube nerazumnosti pokušao počinjenje kaznenog djela neprikladnim

sredstvom ili prema neprikladnom objektu može se osloboditi kazne. (NEPRIKLADNI
POKUŠAJ, privilegirani oblik pokušaja). Dakle, može biti dvostruka neprikladnost, neprikladno
sredstvo počinjenja i neprikladni objekt. Primjeri: pucanje u leš, podmićivanje člana komisije koji
ne odlučuje... Dvostruka neprikladnost se nije pojavila u praksi (liječnik pokušao prekinuti
trudnoću sredstvom koji ne prekida trudnoću osobi koja nije trudna).

Elementi pokušaja su: namjera, poduzimanje radnje koja prethodi ostvarenju kaznenog djela
(gušenje drugog, ali ga netko spriječi), nedovršenost kaznenog djela.

Pokušaj kod nekih kaznenih djela nije moguć: krađa, sudjelovanje u tučnjavi, uvreda.
Provaljivanje je priprema radnja krađe/razbojništva, nije pokušaj.

Pokušaj kvalificiranog kaznenog djela – trovanje iz dana u dan, a osoba umre odmah (pokušaj
KD teškog ubojstva).

15
Pokušaj kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom – pokušaj silovanja, smrt žrtve.

Kvalificirani pokušaj – kad počinitelj ne uspije ubiti žrtvu ali je teško tjelesno ozljedi. Počinitelja
se neće posebno kazniti za tjelesnu ozljedu, ali će mu se uzeti kao otegotna okolnost kod
odmjeravanja kazne.

Dva oblika pokušaja:

a) Nesvršeni pokušaj - počinitelj još nije poduzeo sve što je smatrao da je potrebno za
izazivanje posljedice, radnja izvršenja nije dovršena.
b) Svršeni pokušaj - počinitelj poduzeo sve što je smatrao potrebnim, radnja je dovršena ali
posljedica nije nastupila.

18. DOBROVOLJNI ODUSTANAK

Počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio
svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti (nesvršeni pokušaj, npr.
silovatelj primjeni silu prema žrtvi pa je pusti prije spolnog odnošaja) ili je nakon dovršetka
radnje spriječio nastupanje posljedice (svršeni pokušaj, npr. počinitelj žrtvi da smrtonosni
otrov pa joj odmah da i protuotrov), može se osloboditi kazne.

Odustajanje od pokušaja pretpostavlja da počinitelj još smatra mogućim dovršenje kaznenog

djela.

Kod nesvršenog pokušaja – odustajanje se sastoji u tome da počinitelj prestaje s daljnjim

djelovanjem. Kod svršenog pokušaja – odustajanje se sastoji u uspješnoj djelatnosti počinitelja,
prije nego sto je djelo otkriveno, da spriječi nastupanje posljedice.

Počinitelj koji je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a ono
je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne.
Supočinitelj ili sudionik koji je dobrovoljno spriječio počinjenje kaznenog djela ili je dobrovoljno
poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a djelo je ostalo nedovršeno iz
razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne.

Neuspjeli odustanak – odustajanje, ali djelo unatoč tome bude dovršeno – samo olakotna
okolnost.

Kod trajnih kaznenih djela dobrovoljni odustanak je moguć samo dok radnja kojom se stvara
protupravno stanje nije završena, a ne i za vrijeme trajanja održavanja protupravnog stanja.

Nije moralna kategorija tako da se priznaje dragovoljni odustanak neovisno o motivu

(kukavličuk, strah od osvete, obećala da ga neće prijaviti pa ju pustio).

Ako se nekoga prema zakonu može osloboditi od kazne, a sud odluči da ga hoće kazniti, sud
može izreći bilo koju kaznu, bez obzira na propisanu kaznu, ublažavanja kazne i sl. te ne mora
obrazložiti ublažavanje, već zašto nije oslobodio okrivljenika.

19. POČINITELJSTVO

POČINITELJ
Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.
Pojedinačni, neposredni počinitelj kaznenog djela - je onaj tko ostvari njegovo zakonsko biće
sam, svojom radnjom pomoću nekog predmeta ili oružja.
16
Posredni počinitelj - zapravo je pojedinačni počinitelj, on se sluzi drugom osobom kao
sredstvom za ostvarenje svoje kriminalne namjere, on zlouporabljuje nesavjesnost, neznanje ili
zabludu druge osobe i pomoću nje ostvaruje kazneno djelo.

SUPOČINITELJI
Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje
u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od
njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji).
Nehajna odgovornost supočinitelja temelji se na zajedničkoj povredi dužne pažnje.
Dakle, postoji subjektivna pretpostavka (zajednička odluka-može i prešutno) i objektivna
pretpostavka (zajedničko sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela).

NEKE TEORIJE O SUPOČINITELJSTU:

TEORIJA PODJELE ULOGA – supočinitelj je onaj koji zajedno s drugim, na bazi podjele
uloga, djeluje na ostvarenju kaznenog djela kao njihovom zajedničkom cilju. Bilo kakva radnja
čini njega supočiniteljem ako je poduzeta u okviru dogovora o zajedničkom počinjenju djela i ako
je taj učesnik nositelj počiniteljeve volje. (ovu teoriju je prihvaćala sudska praksa). Vladajuća
teorija do 1997. Kritizirao ju je prof Bačić: ok, ali što ako idu nekoga ubiti, jedan stražari, drugi
davi – ovaj prvi nema nikakvu vlast nad djelom, pa predložio:

TEORIJA VLASTI NAD DJELOM – ovu teoriju uvodi KZ/98 u čl. 35. st. 4. koji govori o
poticatelju i pomagatelju. Supočinitelj nema vlast nad cijelim djelom sam, nego je ta vlast
zajednička s drugim supočiniteljima, ali svaki supočinitelj odgovara za cijelo djelo.
U gornjem primjeru onaj koji stražari bi bio pomagatelj te bi se branio da ne zna što ovaj drugi
radi unutra, a ovaj unutra navodi da ne bi bio toliko hrabar da ovaj prvi ne drži stražu.

Sastavnice teorije vlasti nad djelom:

a) Zajednička odluka o djelu;
b) Zajedničko počinjenje djela:
 Sudjeluje u samoj radnji počinjenja,
 Na drugi način bitno doprinosi.

Da li sudjelovanje u počinjenju djela na drugi način – prema teoriji o vlasti nad djelom
predstavlja počinitelju ili pomagateljsku radnju treba odlučivati prema okolnostima svakoga
konkretnog slučaja. Ako netko sudjeluje na vise načina u počinjenju djela može odgovarati samo
za jedan način i to onaj najteži.

Kod složenih KD supočinitelj je i onaj tko poduzme i samo jednu od radnji koje su obuhvaćene u
zakonskom opisu tih djela.

Supočiniteljstvo nije moguće kod vlastoručnih kaznenih djela.

Supočiniteljstvo je moguće i nečinjenjem (npr. dogovor roditelja da ubiju dijete ne hraneći ga).

20. POTICANJE
Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je
sam počinio.

17
Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo
ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela. U slučaju neprikladnog
pokušaja poticanja, poticatelj se može osloboditi kazne. (Čl. 37. KZ)

Poticanje je navođenje drugoga koji nema odluku o ostvarenju djela, da počini odredeno kazneno
djelo. Poticanje je psihičko utjecanje na glavnog počinitelja da ga se navede na odluku o
počinjenju kaznenog djela. Poticatelj ne sudjeluje u radnji počinjenja i to ga razlikuje od
supočinitelja. Poticatelj će se kazniti kao da je djelo sam počinio.

U praksi poticati se može: davanjem dara, molbom, prijetnjom, ruganjem, obećanjem itd. (u
zakonu nije predvideno ni sredstvo ni nacin na koji se moze izvrsiti poticanje). Pomaganje u
poticanju smatra se pomaganjem. Posredno poticanje je poticanje na poticanje.
Neuspjelo poticanje se kažnjava kao pokušaj! (npr. počinitelj nije uspio u nagovaranju,
potaknuti nije razumio poticatelja i dr.).
Pokusaj se može javiti u nekoliko oblika: 1) počinitelj nije ušao u kažnjivu zonu, 2) počinitelj nije
uspio u nagovaranju, 3) potaknuti je poduzeo samo nekažnjivu pripremnu radnju, 4) potaknuti je
već ranije sam donio odluku o počinjenju djela, 5) potaknuti uopće nije razumio poticatelja.

Neki primjeri:
Poticanje na pomaganje - poticatelj odgovara kao pomagatelj, A potiče B da pomogne C u
ubojstvu.
Pomaganje u poticanju – Tretira se kao pomaganje. Susjed piše pismo po dikatu oca koji je
nepismen kćeri u bolnici da ubije svoje tek rođeno dijete.
Posredno poticanje – poticanje na poticanje; oblik lančanog posrednog poticanja, između
poticatelja i počinitelja može biti veći broj poticatelja koji ne moraju znati jedan za drugoga niti
neposredno poznavati počinitelja.

Zakon kažnjava poticatelje za sva kaznena djela bez obzira na težinu. Ako je djelo
dovršeno, poticatelj se uvijek kažnjava. Ako je djelo ostalo u fazi pripremanja ili pokušaja
poticatelj će se kazniti samo ako se radi o djelu koje je kažnjivo kao pokušaj ili pripremna
radnja.

Općenito poticanje na kaznena djela nije kažnjivo, ali jedan poticatelj može potaknuti grupu ljudi
na određeno kazneno djelo – to je kažnjivo ako postoji neka povezanost. Poticatelj se ne može
kazniti blaže, štoviše može se izreći i teža kazna (poticanje neubrojive osobe; olakotne okolnosti
kod počinitelja; poticatelj višestruko kažnjava, počinitelj nije nikako).

21. POMAGANJE

Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela kaznit će se kao da ga je

sam počinio, a može se i blaže kazniti. (Čl. 38. Kaznenog zakona)

Više se u KZ ne navodi posebno sto se smatra pomaganjem, ali se i dalje pomaganjem smatra
osobito:
 davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo,
 stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela,
 unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, sredstava kojima je djelo
počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom. Ako nije
unaprijed obećano radi se o posebnom kaznenom djelu prikrivanja.
18
Pomaganje je u suštini podupiranje u počinjenju kaznenog djela. Može biti fizičko (npr.
uklanjanje prepreka, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava) ili psihičko (npr. jačanje
volje počinitelja davanjem savjeta). Razlika psihičkog pomaganja i poticanja jest što do psihičkog
pomaganja dolazi nakon što je počinitelj donio odluku da će počiniti kazneno djelo.

Pomagatelj mora djelovati prije i za vrijeme počinjenja kaznenog djela. Pomaganja nakon
počinjenja se tretiraju kao samostalna kaznena djela npr. prikrivanje.

Neuspjelo pomaganje se ne kažnjava!

Posredno pomaganje je:
 pomaganje pomagaču, i
 poticanje na pomaganje.

Pomaganje se uvijek kažnjava kod svakog dovršenog kaznenog djela, bez obzira na njegovu
težinu – ako je djelo ostalo u pokušaju, pomagač će biti kažnjen samo ako je pokušaj tog
djela kažnjiv.

22. KAŽNJAVANJE SUPOČINITELJA I SUDIONIKA

Svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj i pomagač) kažnjava se u skladu sa svojom
krivnjom.
Supočiniteljstvo je moguće ostvariti s namjerom ili iz nehaja, a sudioništvo (poticatelj i
pomagatelj) samo s namjerom.

Posebne osobne okolnosti zbog kojih zakon propisuje oslobođenje od kazne, ublažavanje kazne,
blaži ili teži oblik kaznenog djela uzet će se u obzir samo onom supočinitelju kod kojega postoje.

EKSCES SUPOCINITELJSTVA: Za utvrđivanje postojanja ekscesa odlučan je dogovor,

odnosno sporazum o djelu. Supočinitelj ne odgovara za eksces drugog supočinitelja pri čemu je
važan za prosudbu ekscesa njihov sporazum.

Tako eksces može biti:

 kvalitativni (kada počinitelj ostvari posve drugo djelo od dogovorenog, tu
supočiniteljstva nema), i
 kvantitativni (radi se o manjim odstupanjima pa se djelo može različito pravno
kvalificirati). U tom slučaju jedan počinitelj može odgovarati za kvalificirano kd, a drugi
za osonovno, ali oba odgovaraju za isto kd (npr. razbojništvo, jedan izvadi pištolj).

Sudionik koji dragovoljno spriječi počinjenje kaznenog djela može se osloboditi kazne. Ako je
supočinitelj dragovoljno odustao privilegirano kažnjavanje ne ide u prilog supočinitelja.

23. UZROČNOST (KAUZALITET)

Kazneni zakon ne sadrži odredbe o uzročnosti. U suštini, radi se o objektivnoj vezi između
čovjekovog ponašanja i posljedice koja je zbog tog ponašanja nastupila. Ona prethodi krivnji, pa
ukoliko nema uzročnosti, suvišno je raspravljati o krivnji (subjektivni odnos počinitelja prema
djelu). Da bi postojalo kazneno djelo, nije dovoljno da postoji samo radnja i posljedica, nego da
je upravo ta radnja prouzročila tu posljedicu. Na taj način uzročnost postaje dio bića kaznenog
djela.
19
Teorije uzročnosti:
- teorija ekvivalencije – svi doprinosi nastanku posljedice jednako su vrijedni
- teorija adekvatnosti - uzrok je samo radnja koja je na adekvatan, tipičan način
dovodi do posljedice ili je vjerojatno da će do nje dovesti
- teorija objektivnog uračunavanja – počinitelju se uračunava samo ona posljedica koja
je realizacija opasnosti proizišla iz njegove radnje

24. VRSTE KAZNENOPRAVNIH SANKCIJA I SVRHA KAŽNJAVANJA

Kaznenopravne sankcije koje se mogu propisati zakonom i primjeniti prema počinitelju kaznenog
djela su:

Sankcije prema KZ:

1. Kazne: (kazna zatvora, dugotrajnog zatvora i novčana kazna)
2. Sigurnosne mjere:

Sankcije prema ZSM:

1. Odgojne mjere:
- sudski ukor,
- posebne obveze,
- pojačana briga i nadzor,
- pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi,
- upućivanje u disciplinski centar,
- upućivanje u odgojnu ustanovu,
- upućivanje u odgojni zavod,
- upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu.
2. maloljetnicki zatvor

Karakteristike kazne:
- javnopravnog karakter – samo država može izricati kazne;
- mora bit jednaka za sve;
- zakonita;
- takva da omogućava individualizaciju;
- osobna;
- ne smije predstavljati mučenje;
- mora biti sredstvo u rukama suda i da se izriče u postupku punom garancija za
okrivljenika.
-
Suština kazne je u tome da njom društvo izriče javno neodobravanje za učinjeno djelo.
Za svaku vrstu kaznenopravnih sankcija zakonom se određuje njihovo trajanje i nijedna se
kaznenopravna sankcija ne može propisati ni izreći ili primijeniti na neodređeno vrijeme. Može
biti relativno određena (određen samo posebni minimum/maksimum).
Danas je dominantan dualistički sistem sankcija: suvremeni sistem počiva na kaznama i
sigurnosnim mjerama.

Svrha kažnjavanja (retribucija + prevencija)

1. izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela,
2. jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava,
3. utjecati na počinitelja (specijalna prevencija) i sve druge (generalna prevencija) da ne čine
kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti
kažnjavanja te
4. omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

20
Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na
počinjenje novog kaznenog djela. Sigurnosne mjere su sankcije drugog tipa, one se temelje na
moralnoj odgovornosti i krivnji počinitelja, one ne idu za tim da izraze društveno-etički prijekor
počinitelju.

25. NOVČANA KAZNA I ZAMJENA NOVČANE KAZNE

Novčana kazna može se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.

Kad zakon za određeno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora do 3 godine, sud može izreći
novčanu kaznu kao glavnu.
Za kaznena djela počinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije
propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora ili
novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Novčana kazna se izriče u dnevnim iznosima. Ne može biti manja od 30 niti veća od 360
dnevnih iznosa, osim za kaznena djela počinjena iz koristoljublja, kad se može izreći do 500
dnevnih iznosa ili kad je novčana kazna od 500 dnevnih iznosa izričito propisana ovim Zakonom.

U presudi se naznačuje broj dnevnih iznosa i visina dnevnog iznosa te njihov umnožak. Broj
dnevnih iznosa utvrđuje se na temelju olakotnih i otegotnih okolnosti, osim onih koje se odnose
na imovinske prilike počinitelja. Visina dnevnog iznosa utvrđuje se uzimajući u obzir
počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove
obitelji. Dnevni iznos ne može biti manji od 20 kuna ni veći od 10.000,00 kuna.

Počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa mogu
se utvrditi na temelju slobodne procjene ako bi njihovo utvrđivanje bilo povezano s nerazmjernim
teškoćama ili ako se predlaže izricanje novčane kazne u postupku za izdavanje kaznenog naloga.

Počinitelj je dužan novčanu kaznu platiti u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 30
dana niti duži od 6 mjeseci, a može mu se naložiti i obročna otplata u roku do 1 godine.

Ne može li osuđenik u cijelosti ili djelomično isplatiti novčanu kaznu u roku koji je određen
presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje
nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do 24 mjeseca ili
odrediti obročnu otplatu u tom roku.

ZAMJENA NENAPLAĆENE NOVČANE KAZNE

Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne
postoje uvjeti za određivanje obročne otplate, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije
sukladno odredbama posebnog zakona.

Zamjena radom za opće dobro

Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak
osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se 1 dnevni
iznos zamijeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720, odnosno 1.000
sati (za KD iz koristoljublja).?

Zamjena kaznom zatvora

Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za
opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora,
sud će 1 dnevni iznos zamijeniti s 1 danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti kao 1
dan zatvora s 2 sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

21
Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne
zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo
preostali dio navedenih kazni.
Ako osuđenik koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ne plati novčanu
kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

26. KAZNA ZATVORA

Zatvor i dugotrajni zatvor mogu se izreći samo kao glavne kazne.

Kazna zatvora ne može biti kraća od 3 mjeseca niti dulja od 20 godina.

Kazna zatvora u trajanju do šest mjeseci izriče se na pune mjesece i dane. Kazna zatvora u
trajanju duljem od šest mjeseci izriče se na pune godine i mjesece, osim kod primjene odredaba o
stjecaju, kada se može izreći i na pune dane.
Kod zamjene novčane kazne kaznom zatvora, kazna zatvora se izriče na pune dane, a može biti i
kraća od 3 mjeseca.
Kazna zatvora do jedne godine može se izvršavati u domu sukladno odredbama posebnog zakona.

Kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci sud može izreći samo:

 ako se može očekivati da se novčana kazna ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili
 ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići
svrha kažnjavanja.

To se ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu, ili za neizvršen
rad za opće dobro, ili za opozvanu uvjetnu osudu.

Pod uvjetima određenima posebnim zakonom o mladim počiniteljima kaznenih djela može se
izreći kazna maloljetničkog zatvora. Kazna maloljetničkog zatvora je po svrsi, sadržaju, trajanju i
načinu izvršenja posebna kazna oduzimanja slobode.

27. KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

Može se izreci samo kao glavna kazna.

Kazna dugotrajnog zatvora ne može biti kraća od 21 niti dulja od 40 godina.

Iznimno, za kaznena djela počinjena u stjecaju jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora može se
izreći u trajanju od 50 godina (za dva ili više kaznenih djela utvrđene pojedinačne kazne
dugotrajnog zatvora čiji zbroj prelazi 50 godina).

Kazna dugotrajnog zatvora izriče se na pune godine.

Ne može se izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u vrijeme kad nije navršio 18 godina.

28. ODMJERAVANJE KAZNE

Izbor vrste i mjere kazne počinitelju kaznenog djela određuje sud u granicama koje su određene
zakonom za počinjeno kazneno djelo (opci i posebni minimum i maksimum za pojedinu vrstu
kazne, kao i za odredena KD) , a na temelju:
1. stupnja krivnje,
2. svrhe kažnjavanja.

Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve
okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti),
a osobito:
22
  jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra,
 pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno,
 stupanj povrede počiniteljevih dužnosti,
 način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela,
 prijašnji počiniteljev život,
 njegove osobne i imovinske prilike, te
 njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela,
 odnos prema žrtvi, i
 trud da naknadi štetu.
Visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje.

URAČUNAVANJE PRITVORA, ISTRAŽNOG ZATVORA I RANIJE KAZNE

Vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s
kaznenim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i
novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se jedan dan pritvora, istražnog zatvora i
svakog drugog oduzimanja slobode te jedan dnevni iznos novčane kazne s jednim danom zatvora.

29. UBLAŽAVANJE KAZNE I GRANICE UBLAŽAVANJA KAZNE

Zakonsko ublažavanje kazne - sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno
djelo kad to zakon izričito propisuje:
 ukoliko počinitelj kd ostvari nečinjenjem, a ne radi se o kd koje se može ostvariti samo
nečinjenjem
 prekoračenje nužne obrane
 pokušaj
 pomaganje
 smanjena ubrojivost u znatnoj mjeri
 otklonjiva zabluda o protupravnosti djela.

Sudsko ublažavanje kazne - blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može
izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito:
 ako se počinitelj pomirio sa žrtvom,
 ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom,
 ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu,
 a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

Ublažavanje na temelju sporazuma - blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud
može izreći i kada su se državni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli. I to do polovice
najniže kazne dobivene zakonskim i sudskim ublažavanjem, ali ne može biti blaža od tri mjeseca
zatvora.

Granice ublažavanja su ove:

 ako je za kazneno djelo propisana kao namjanja mjera kazna zatvora u trajanju od deset
godina, kazna se može ublažiti do tri godine;
 ako je za kazneno djelo propisana kao namjanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet
godina, kazna se može ublažiti do dvije godine;
 ako je za kazneno djelo propisana kao namjanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri
godine, kazna se može ublažiti do jedne godine;
 ako je za kazneno djelo propisana kao namjanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne
godina, kazna se može ublažiti do šest mjeseci;
23
  ako je za kazneno djelo propisana kao namjanja mjera kazna zatvora u trajanju od šest
mjeseci, kazna se može ublažiti do tri mjeseca.

30. OSLOBOĐENJE OD KAZNE, POSEBNI SLUČAJEVI OSLOBOĐENJA OD KAZNE

Sud može osloboditi kazne počinitelja:

1) kad se takva ovlast temelji na izričitoj zakonskoj odredbi (dobrovoljni odustanak,
pokušaj, poticanje),
2) kad ga posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađaju da je njegovo
kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,
3) kad je počinitelj nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice kaznenog djela počinjenog iz
nehaja te naknadio štetu koju je njime prouzročio,
4) kad se počinitelj kaznenog djela za koje je propisana samo novčana kazna ili kazna
zatvora do jedne godine pomirio sa žrtvom i naknadio štetu.

Kad je sud ovlašten počinitelja osloboditi kazne, može ga i blaže kazniti, pri čemu nije dužan
držati se granica propisanih KZ-om o ublažavanju kazne.

Počinitelj se proglašava krivim, ali se oslobađa od kazne!

31. STJECAJ KAZNENIH DJELA

Ako počinitelj s jednom (idealni) ili više radnji (realni) počini više kaznenih djela za koja mu se
istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga na temelju ocjene
počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osuditi na jedinstvenu
kaznu. Postoje dvije vrste:
1. Idealni stecaj – s jednom radnji više kaznenih djela. U idealnom stjecaju mogu biti samo
ona djela koja imaju identicnu radnju pocinjenja.
Moguc je idealni stjecaj vise namjernih KD, vise nehajnih KD, te jedno djelo ostvareno s
namjerom, a drugo iz nehaja (npr. aberacio ictus). Može biti istovrstan/homogen – ista
KD (počinitelj jednom bombom rani više osoba) i raznovrstan/heterogen – razlicita KD
(otac siluje kćer te je time počinio i silovanje i rodoskvrnuće)
2. Realni stjecaj – s više radnji više kaznenih djela. Može biti istovrstan/homogen (krađa
danas, pa krađa sutra) i raznovrstan/heterogen (danas krađa, sutra ubojstvo).
Za realni stjecaj vazan je procesni element – istodobnost sudenja. U realnom stjecaju
moguce je naci namjerna i nehajna djela, dovrsena djela i pokusaje, djela koja se progone
po privatnoj tuzbi i ona koja se progone po sluzbenoj duznosti. Ministarstvo pravosuđa
vodi evidenciju potvrđenih optužnica, pa po dostavi svake nove provjeri da li ima još
potvrđenih optužnica pa o istome obavijesti sud.

Jedinstvena kazna sastoji se u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije
doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora,
odnosno novčane kazne.
Ako su za dva ili više kaznenih djela utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora čiji
zbroj prelazi 50 godina, sud može izreći jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju
50 godina.
Ako su kao pojedinačne kazne utvrđene kazne zatvora i novčane kazne, sud će izreći
jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu.
U primjeni stavka odredbi o stjecaju (osim za dugotrajni zatvor) kazna maloljetničkog
zatvora izjednačuje se s kaznom zatvora.

24
PRIVIDNI STJECAJ – zakon ne sadrži odredbe o prividnom stjecaju, ovo pitanje ostavljeno je
teoriji i sudskoj praksi.
U principu prividni stjecaj postoji kad jedna ili više radnji ispunjavaju biće dvaju ili više kaznenih
djela, ali se počinitelj osuđuje samo za jedno kazneno djelo.Oblici prividnog stjecaja su:
1. Specijalitet – postoji kada jedan kazneni propis sadrzi sva obiljezja drugog, ali pored
toga još najmanje i jedno specijalno obilježje. U tom slučaju specijalni zakon isključuje
primjenu općeg (lex specialis derogat legi generali). U tom odnosu su: kvalificirano i
privilegirano kazneno djelo u odnosu na temeljno; specijalna djela prema općem
(pronevjera u odnosu na utaju); složeno djelo (pravo!) prema djelima iz kojih je
sastavljeno (razbojništvo u odnosu na prinudu i krađu).
2. Supsidijaritet – postoji tek kada se ne može primjeniti neka druga kaznena odredba (lex
primaria derogat legi subsidiariae) (npr. kd pustošenje šuma, počinitelj će odgovarati
samo ako time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana stroža kazna (jedno
stablo posjećeno – pustošenje šuma; puno posjećenih stabla – teška krađa). Klauzula
supsidijarnosti ponekad postoji u samoj normi.
3. Konsumpcija – ako jedno zakonsko biće kaznenog djela u svom konkretnom ostvarenju
uključuje drugo zakonsko biće kaznenog djela u čitavom njegovom opsegu, pa se može
kao sporedno i nevažno zanemariti, ali može predstavljati otegotnu okolnost. Postoje tri
tipa konsumpcije:
- nekažnjivo prethodno djelo (kd tjelesne ozljede je konzumirano kd ubojstva;
pokusaj – nije kaznjiv ako je doslo do dovrsenja djela)
- nekažnjivo prateće djelo (kd bludne radnje je konzumirano kd silovanja;
unistenje tude odjece uz ubojstvo)
- nekažnjivo naknadno djelo (počinitelj koji prikriva ukradenu stvar ne odgovara
za kd prikrivanja; ili ukrade hranu ili pice pa ih pojede)
Posebni slucajevi konsumpcije su produljeno i kolektivno kazneno djelo.

*Izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi

Kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po
prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne
dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva
kaznena djela primjenom odredbi Zakona o stjecaju, uzimajući prije izrečenu kaznu kao
već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na
uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.

Sud neće postupiti na gornji način kad osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno tijekom
izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, ako se s
obzirom na preostali dio ranije kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postići
svrha kažnjavanja.

Kad osuđenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog
zatvora počini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do 1 godine zatvora ili
blaža kazna, primijenit će se stegovna mjera. (čl. 149. Zakona o izvršavanju kazne zatvora
kaže ako je propisana kazna do 6 mjeseci zatvora ili novčana kazna).

32. PRODULJENO KAZNENO DJELO

Odredbe KZ o stjecaju kaznenih djela neće se primijeniti kad počinitelj počini produljeno
kazneno djelo (negacija stjecaja). – nije vise odredeno KZ, ali se ova odredba u sudskoj praksi
primjenjuje.

25
Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih
radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako
one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u
pravnom smislu. Istovrsna kaznena djela su kvalificirani/privilegirni oblici temeljnog
kaznenog djela.
Kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ne
mogu se pravno označiti kao produljena (radi se o posebno zaštićenim vrijednostima).
Ostvaruju li se radnjama obilježja više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo
će se pravno označiti prema najtežem od tih kaznenih djela.
Ostvaruju li se radnjama navedenim u stavku 1.ovoga članka obilježja više istih kaznenih
djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti uzimajući u obzir zbroj vrijednosti
svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama.
Za produljeno kazneno djelo može se izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne
propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu
kazne.

Produljeno kazneno djelo je uvijek jedno djelo. Može se ostvariti samo s namjerom. Vise radnji,
od kojih svaka donosi potpuno ostvarenje zakonskog bica odredenog KD, cine pod odredenim
uvjetim samo jednu radnju, samo jedno djelo.

Sastoji se od objektivnih elemenata:

- mora se raditi o dva ili više istovrsna kaznena djela
- svako djelo mora biti ostvareno na bitno istovrstan način
- vremenska povezanost kaznenih djela

Sastoji se od subjektivnih elemenata:

- produljena namjera

Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno (čl. 82. st. 1. KZ-a).
Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog
trenutka. Buduci da je produljeno kazneno djelo jedno djelo, ono se ne moze rastavljati na svoje
sastavne dijelove makar je nastupila zastara za neku od radnji koje su usle u sastav ove pravne
konstrukcije.
Ne bis in idem – pronevjera, naknadno otkriveno da je pronevjerio još jedan dodatni iznos, prema
sudskoj praksi potvrđuju se optužnice za taj dodani iznos (po Garačić pogažen institut ne bis in
idem).

33. RAD ZA OPCE DOBRO

Sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu do 360 dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju do
1 godine zamijeniti radom za opće dobro. Kad izrekne kaznu zatvora u trajanju do 6 mjeseci, sud
će (mora) je zamijeniti radom za opće dobro, osim ako se time ne može ostvariti svrha
kažnjavanja.
Kada sud novčanu kaznu zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će 1 dnevni iznos s 2 sata
rada, a kad kaznu zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će 1 dan zatvora s 2 sata
rada.
Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak osuđenika.

Sud može počinitelju uz rad za opće dobro odrediti zaštitni nadzor, čije trajanje ne može biti duže
od vremena u kojem počinitelj mora izvršiti rad za opće dobro.

Osuđenik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u
roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne
prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne može biti kraći od 1 mjeseca niti dulji od 2 godine računajući od

26
početka izvršavanja rada za opće dobro. Sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za
probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti.

Ako se osuđenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan:

 ne javi nadležnom tijelu za probaciju,
 ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu,
 ili ne da pristanak,
nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora
zamijenjena radom za opće dobro, a prvostupanjski sud ako je novčana kazna zamijenjena radom
za opće dobro.

Ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji
odredi tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u
cijelosti ili neizvršenom dijelu.
Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju
produžit će rok.

Ako osuđenik:
 ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze koje mu je odredio sud,
 ili ih teško ili uporno krši,
 ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora,
 ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom,
sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne.
Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih
razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni
nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu
može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

Rad za opće dobro izvršava se bez naknade.

34. UVJETNA OSUDA I DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

Uvjetna osuda se izriče, a optuženik se na kaznu osuđuje. Izricanje uvjetne osude vezano je samo
za duljinu kazne na koju je optuženik osude, a ne vise i za visinu predvedene kazne za kazneno
djelo za koje mu se sudi.

Uvjetnom osudom određuje se da se kazna na koju je počinitelj osuđen neće izvršiti ako
počinitelj u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo i ispuni određene mu
obveze.

Uvjeti za izricanje uvjetne osude

Sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do 1 godine ili na novčanu kaznu
izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena
djela. (odgoda se izvršenje kazne)
Pritom sud mora voditi računa o:
 ličnosti počinitelja,
 njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan,
 obiteljskim prilikama,
 okolnostima počinjenja samog kaznenog djela, te
 ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i
nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

27
Vrijeme provjeravanja
Vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od 1 niti dulje od 5 godina, odmjerava se na pune
godine i počinje teći od dana pravomoćnosti presude.
Sud može počinitelju uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza samostalno
sukladno odredbama Zakona ili uz zaštitni nadzor.

Trajanje posebnih obveza i zaštitnog nadzora ne smije biti dulje od vremena provjeravanja. Kad
sud izrekne kaznu zatvora i novčanu kaznu, može odlučiti da se pod zakonskim uvjetima neće
izvršiti samo kazna zatvora.

Djelomična uvjetna osuda

Sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od 1, a
manjem od 3 godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj
vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

Neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje 6 mjeseci, a najviše ½ izrečene kazne. (na
ovaj dio kazne se ne mogu primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu)
Neuvjetovani dio novčane kazne ne može iznositi manje od 1/5 ni više od ½ izrečene kazne. Na
neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu se primjeniti odredbe o uvjetovanom otpustu.

35. OPOZIV UVJETNE OSUDE

OBVEZNO:
1. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela
počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od 1
godine te ako osuđenik ne vrati imovinsku korist u vremenu određenom presudom.
Kada opozove uvjetnu osudu sud će raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno
djelo, odnosno kazne za nova kaznena djela, uzeti kao utvrđene, te izreći jedinstvenu
kaznu ( odredbe o izricanju jedinstvene kazne osuđenoj osobi.)
2. Sud će opozvati uvjetnu osudu i kad nakon njezina izricanja izrekne osuđeniku
kaznu za kazneno djelo počinjeno prije izricanja uvjetne osude ako ocijeni da ne
bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude da se za to ranije
kazneno djelo znalo.

FAKULTATIVNO
1) Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela
počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u
trajanju do 1 godine ili novčanu kaznu.
2) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez
opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom
izrečenom uz uvjetnu osudu ili u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili
većoj mjeri posebne obveze, ili ih teško ili uporno krši, ili ustrajno izbjegava
provođenje zaštitnog nadzora. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz
opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može
obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga
može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za
izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

Kad sud ne opozove uvjetnu osudu, može:

1) za novo kazneno djelo izreći kaznu i odrediti njezino izvršenje ne mijenjajući raniju
uvjetnu osudu,
2) za novo kazneno djelo izreći kaznu koju će kao i raniju uvjetnu kaznu uzeti kao utvrđene
te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama o izricanju jedinstvene kazne osuđenoj
osobi, te novo vrijeme provjeravanja u kojem se ova kazna neće izvršiti.
28
Uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo 2 godine od isteka vremena
provjeravanja. U slučaju krši posebne obveze, ili izbjegava zaštitni nadzor, uvjetna osuda se ne
može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje
obveza.

36. UVJETNI OTPUST I OPOZIV UVJETNOG OTPUSTA

Sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje ½ kazne na
koju je osuđen, ali ne manje od 3 mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno
djelo te ako na to pristaje. (gleda se prema izrečenoj kazni, nema vise uvjetovanja sa
zapriječenim kaznama)

Po službenoj dužnosti, upravitelj zatvora ili kaznionice uputiti će sucu izvršenja prijedlog za
uvjetni otpust mjesec dana prije izdržane ¾ kazne na koju je osuđenik osuđen (čl. 158.a Zakona o
izvršenju kazne zatvora).
O uvjetnom otpustu odlučuje županijski sud na čijem se području nalazi zatvor ili kaznionica u
vijeću sastavljenom od tri suca toga suda (predsjednik vijeća je sudac izvršenja). (izmjena iz
2013. prije odlučivalo povjerenstvo imenovano od Ministra pravosuđa na prijedlog VSRH). O
žalbi protiv odluke vijeća o uvjetnom otpustu odlučuje viši sud.

Prilikom odlučivanja o prijedlogu sud će cijeniti:

- ličnost osuđenika,
- njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni
postupak,
- odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi,
- ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora,
- uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene
njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih
promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te
- životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

Postupak odlučivanja o uvjetnom otpustu uređuje se posebnim zakonom.

Obveze osuđenika i zaštitni nadzor za vrijeme provjeravanja

Puštanjem na uvjetni otpust za osuđenika počinje vrijeme provjeravanja koje odgovara

neizdržanom djelu kazne. Osuđeniku kojeg se pušta na uvjetni otpust može se odrediti jedna ili
više posebnih obveza i zaštitni nadzor.

Obveze i zaštitni nadzor ne mogu trajati dulje od 5 godina, osim ako sud utvrdi da bez daljnjeg
provođenja obveza ili zaštitnog nadzora nad osobom koja je osuđena za kaznena djela kojima se
ugrožava ili povređuje tjelesni, psihički ili spolni integritet osobe i za koja je propisana kazna
zatvora od pet ili više godina, postoji opasnost da će počiniti slično kazneno djelo, kada se ranije
određene obveze ili zaštitni nadzor mogu produljiti za 1 do 5 godina ili odrediti nove obveze.
Obveze ili zaštitni nadzor ne mogu trajati dulje od isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju
je počinitelj osuđen.

Opoziv uvjetnog otpusta

a) Počini li osuđenik dok je na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koja mu je
izrečena kazna zatvora od 1 godine ili teža kazna, sud koji mu je izrekao tu kaznu opozvat
će uvjetni otpust i osuditi ga na jedinstvenu kaznu primjenom odredbi o stjecaju.
b) Kada osuđeniku izrekne kaznu u trajanju kraćem od 1 godine, sud iz stavka 1. ovoga
članka može:

29
 1. opozvat uvjetni otpust i osuditi ga na jedinstvenu kaznu primjenom odredbi o
stjecaju,
2. ne opozvati uvjetni otpust i osuditi ga na kaznu zatvora, s time da vrijeme
provjeravanja iz uvjetnog otpusta ne teče za vrijeme izdržavanja kazne na koju je
osuđen,
3. ne opozvati uvjetni otpust i izreći mu uvjetnu osudu, s time da vrijeme
provjeravanja iz uvjetne osude počinje teći istekom vremena provjeravanja iz
uvjetnog otpusta.
c) Sudac izvršenja će opozvati uvjetni otpust i odrediti izvršenje izrečene kazne ako
osuđena osoba tijekom provjeravanja ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebne obveze
koje su joj određene, ili ih teško ili uporno krši, ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog
nadzora. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz
opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sudac izvršenja može obveze zamijeniti
drugima, izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije bilo, osuđenika osloboditi obveza,
odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili
zaštitnog nadzora.
d) O opozivu uvjetnog otpusta odlučuje sudac izvršenja ako je osuđenik proglašen krivim za
počinjeni prekršaj za koji mu je izrečena kazna zatvora.

U slučaju iz stavka a. i b. uvjetni otpust se ne može opozvati nakon što su protekle 2 godine od
dana isteka izrečene kazne. U slučaju iz stavka c. uvjetni otpust se ne može opozvati nakon što je
proteklo 6 mjeseci od isteka roka određenog za izvršavanje obveza.

37. VRSTE POSEBNIH OBVEZA I IZRICANJE POSEBNIH OBVEZA

Sud može počinitelju naložiti da u određenom roku uz uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu
osudu:
1) popravi štetu počinjenu kaznenim djelom,
2) uplati određenu svotu novaca u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe,
odnosno u fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela, ako je to primjereno s obzirom
na počinjeno djelo i ličnost počinitelja.

Pored gornje 2 obveze sud može počinitelju, ako ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu
zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to korisno za
otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela,
izreći sljedeće obveze:
1) nastavak obrazovanja ili osposobljavanje za određeno zanimanje koje odabere uz stručnu
pomoć nadležnog tijela za probaciju,
2) zaposlenje koje odgovara njegovoj stručnoj spremi ili razini obrazovanja, osposobljenosti
i stvarnim mogućnostima obavljanja radnih zadataka, koje mu savjetuje i omogući
nadležno tijelo za probaciju,
3) nadzirano raspolaganje prihodima u skladu s potrebama osoba koje je po zakonu dužan
uzdržavati i prema savjetima nadležnog tijela za probaciju,
4) liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje
mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, uz stručnu pomoć
nadležnog tijela za probaciju - pristanak počinitelja nužan
5) odvikavanje od ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u u terapijskoj
zajednici, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju - pristanak počinitelja nužan
(do 3 godine)
6) zabranu posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili
poticaj za počinjenje novog kaznenog djela,
7) zabranu druženja s određenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da
počini kazneno djelo, zabranu zapošljavanja, podučavanja ili smještaja tih osoba,
8) zabranu napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana,

30
 9) zabranu nošenja, posjedovanja i povjeravanja na čuvanje drugoj osobi oružja i drugih
predmeta koji bi ga mogli navesti na počinjenje kaznenog djela,
10) ispunjavanje obveze uzdržavanja, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju
11) redovito javljanje nadležnom tijelu za probaciju, centru za socijalnu skrb, sudu,
policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu,
12) i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo (generalna
klauzula koja omogućuje sucu da izrekne i druge obveze koje su primjerne s obzirom na
prirodu počinjenog kaznenog djela, a koje ne smiju biti nemoguce i nerazumne).
Posebne obveze točaka 6. – 9. izvršava nadležno tijelo za probaciju uz pomoć policije.
Način izvršavanja obveza koje se izvršavaju uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju,
uređuje se posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.

Počinitelju se ne smiju postavljati nerazumne i nemoguće obveze te obveze koje vrijeđaju

njegovo dostojanstvo. Mogu se izreći samostalno ili uz zaštitni nadzor.

Izvršenje je uređeno Zakonom o probaciji.

Sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za
njezino provođenje, povisiti minimum, odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze,
ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom.

Zaštitni nadzor
Sud određuje zaštitni nadzor počinitelju kad ocjeni da mu je potrebna pomoć, vođenje i nadzor
nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela i kako bi se lakše uključio u
društvo.
Zaštitni nadzor će sud u pravilu odrediti uz uvjetnu osudu, rad za opće dobro ili uvjetni otpust ako
je izrekao kaznu zatvora veću od 6 mjeseci i ako se radi o okrivljeniku koji je mlađi od 25 godina.
Za vrijeme zaštitnog nadzora počinitelj se mora:
1. redovito javljati probacijskom službeniku;
2. primati posjete probacijskog službenika te mu davati sve potrebne informacije i
dokumente;
3. tražiti suglanost suca izvršenja za put u inozemstvo te
4. obavijestiti probacijskog službenika o promjeni zaposlenja ili adrese i to u roku
od dva dana od te promjene te o putovanju u trajanju duljem od osam dana i
danu povratka.

38. VRSTE I SVRHA SIGURNOSNIH MJERA I NAČELO RAZMJERNOSTI

Sigurnosna mjera ima za temelj opasnost počinitelja. Prikladne su kao dopunska mjera uz kaznu,
radi jačanja preventivnih učinaka kazne. Primjenjuju se prema počinitelju djela zbog opasnosti od
ponavlja kaznenog djela. Služe specijalnoj prevenciji. Čine posebnu grupu sankcija.

Sigurnosne mjere jesu:

1. obvezno psihijatrijsko liječenje;
2. obvezno liječenje od ovisnosti – najduže do 3 godine;
3. obvezan psihosocijalni tretman (za kd s obilježjem nasilja) – najduže do 2 godine, samo
uz novčanu kaznu i/ili kaznu zatvora;
4. zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, - 1-10 godina/doživotno;
5. zabrana upravljanja motornim vozilom, - 1-5 godina/doživotno;
6. zabrana približavanja,uznemiravanja ili uhođenja -1-5 godina;
7. udaljenje iz zajedničkog kućanstva (za kd nasilja) – 3 mjeseca-3 godine;
8. zabrana pristupa internetu (kd počinjeno putem interneta) - 6 mjeseci-2 godine;
9. zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora (izrečena kazna zatvora u trajanju od
5+ za namjerno kd ili 2+ za namjerno kd s obilježjem nasilja ili kd protiv spolnih sloboda
odnosno kd spolnog zlostavljanja i iskorištavanja) – 1+1 godina
31
Sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude.

Svrha sigurnosnih mjera

Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na
počinjenje novog kaznenog djela.

Načelo razmjernosti : - način određivanja

Sigurnosna mjera mora biti u razmjeru:
1. s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati,
2. kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

Zastara izvršenja sigurnosnih mjera ističe kad od pravomoćnosti presude protekne dvostruko
vrijeme od vremena na koje su mjere izrečene, osim za sigurnosne mjere izrečene doživotno koje
ne zastarijevaju.
Mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti te obveznog
psihosocijalnog tretmana ne mogu se izvršiti kad nastupi zastara izvršenja kazne uz koju su
izrečene, odnosno kad protekne vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude.
Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje sigurnosne mjere ne može započeti
ili nastaviti.

39. OBVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE

Sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja sud će izreći počinitelju:

 koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 godine ili više,
 počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti,
 ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina
bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

Može se izreći uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. Izvršava se u
okviru zatvorskog sustava ukoliko je izrečena uz kaznu zatvora, inače izvan zatvorskog sustava.

Može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka
provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara
izrečenoj novčanoj kazni.

Sud mora po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere i potom najmanje
jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje po
postupku propisanom posebnim zakonom. Na zahtjev ustanove u kojoj se mjera provodi ili na
zahtjev počinitelja ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od
zadnjeg preispitivanja.

Sud može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere. Sud će
obustaviti izvršavanje mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

Ako je vrijeme provedeno na liječenju kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti:
 da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne, ili
 da se pusti na uvjetni otpust.

Kad ga upućuje na izdržavanje ostatka kazne, sud mu može odrediti ambulantno liječenje u
zatvorskoj ustanovi.
Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će osobito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova
liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno na liječenju i ostatak kazne što ga
osuđenik nije izdržao. Ako utvrdi da je počinitelj i dalje opasan za okolinu, a da je za otklanjanje

32
te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi, sud može počinitelju kojeg pušta na uvjetni
otpust odrediti nastavak liječenja na slobodi sukladno posebnim obvezama previđenim KZ-om.

40. OBVEZNO LIJEČENJE OD OVISNOSTI

Sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud će izreći počinitelju:

1. koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu,
drogi ili druge vrste ovisnosti,
2. ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

Može se izreći uz novčanu kaznu, kaznu zatvora, rad za opće dobro i uvjetnu osudu (ako je
izrečena uz uvjetnu osudu, može se zbog neizvršavanja uvjetna osuda opozvati).

Izvršava se u okviru zatvorskog sustava, u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za

liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava (pod određenim uvjetima i kad je izrečena uz kaznu
zatvora), u terapijskoj zajednici, ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti (npr.
kad se kazna zatvora izvršava u domu za kazne do 1 godine).

Može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka
provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara
izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje 3 godine.

Sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere:

 ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili
 ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

Sudac izvršenja mora najmanje svakih 6 mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje
mjere preispitati postoje li uvjeti za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje.

Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

Na mjeru obveznog liječenja od ovisnosti primjenjuje se isti uvjeti kao i kod mjere obveznog
psihijatrijskog liječenja.

41. ZABRANA OBAVLJANJA ODREĐENE DUŽNOSTI ILI DJELATNOSTI

1. Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili
djelatnosti u trajanju od 1 do 10 godina dulje od izrečene kazne zatvora ako mu nije izrečena
uvjetna osuda ili rad za opće dobro sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u
obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili
djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je
izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se
primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude, uvjetnog otpusta i dr.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno
izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije
proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

2. Počinitelju određenih KD počinjenih (npr kd protiv života i tijela, spolnih sloboda, kd

spolnog zlostavljanja i iskorištavanja) na štetu djeteta, sud može izreći zabranu obavljanja
dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila
počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može je izreći i doživotno.

33
Po proteku najdužeg trajanja sud može doživotnu sigurnosnu mjeru na prijedlog osuđenika
obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost da će ponovno počiniti isto
djelo. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg
preispitivanja.

42. ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

Sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom sud će izreći:

1. počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa
2. kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

Zabrana se odnosi na sve kategorije vozila, a iznimno se određena kategorija vozila može
izuzeti kada posebne okolnosti upućuju na to da se svrha mjere neće time ugroziti.
Ako su ispunjene pretpostavke za određivanje mjere, sud će izreći zabranu upravljanja motornim
vozilom i neubrojivoj osobi ako njezina radnja ukazuje na to da je nesposobna za vožnju.

Određuje se u trajanju koje je od 1od 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora ako mu nije
izrečena uvjetna osuda ili rad za opće dobro.
Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno
izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije
proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

Zabrana upravljanja motornim vozilom može se izreći doživotno kada se s obzirom na ranija
počiniteljeva teška kršenja prometnih propisa može očekivati da će i nakon proteka najdužeg
vremena za ovu mjeru (5 godina) postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo
protiv sigurnosti prometa.
Utvrdi li sud povodom prijedloga osuđenika da nakon proteka najdužeg vremena opasnost više ne
postoji, ukinut će zabranu. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od
zadnjeg preispitivanja. Po ukidanju zabrane počinitelj mora ponovno polagati vozački ispit.

Vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole uračunat će se u vrijeme zabrane.

Sud će o presudi kojom je izrečena mjera obavijestiti policiju.

Ako počinitelj ne postupi prema zabrani kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili
za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude, uvjetnog
otpusta i dr.

43. ZABRANA PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA

Sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe
osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud će izreći kad postoji opasnost da
bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovno počiniti kazneno djelo.

Izriče se u trajanju od 1 od 5 godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora a nije mu

izrečena uvjetna osuda, niti je kazna zatvora zamijenjena za rad za opće dobro, mjera će se izreći
u trajanju koje je 1 do 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno
izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije
proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

Ako počinitelj ne postupi prema zabrani kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili
za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude, uvjetnog
otpusta i dr.

34
Sud će o pravomoćno izrečenoj kazni obavijestiti policiju.

44. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

Imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena

protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije
stečena u dobroj vjeri.

Ako je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara

pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni
imovinskopravni zahtjev. Sud će oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da
imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

Kada se utvrdi nemogućnost oduzimanja stvari ili prava ostvarenih kao imovinska korist u
cijelosti ili djelomično, sud će naložiti počinitelju isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u
novčanom iznosu. Plaćanje se može odrediti obročno.

Oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.

Sud može odlučiti da se neće oduzeti imovinska korist ako je neznatna.

Prosireno oduzimanje imovinske koristi

Ako počinitelj kaznenog djela iz nadležnosti USKOK-a ili kaznenog djela iz Glave XVII i XXV
KZ-a ima ili je imao imovinu koja je nerazmjerna njegovim zakonitim prihodima,
pretpostavlja se da ta imovina predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako
počinitelj učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito.

Ako je imovinska korist od kaznenog djela sjedinjena s imovinom stečenom na zakonit način,
ukupna imovina bit će predmetom oduzimanja do procijenjene vrijednosti imovinske koristi . Na
isti način i u istom omjeru oduzet će se i korist koja je dobivena od imovine u koju je zakonita
imovina sjedinjena s imovinskom korišću od kaznenog djela.

Imovinska korist koju je stekao pocinitelj KD iz nadleznosti USKOK-a oduzet će se i od:

 člana obitelji bez obzira po kojem pravnom temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome
živi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem,
 druge osobe bez obzira po kojem pravnom temelju je stečena ako ta osoba ne učini
vjerojatnim da je korist stekla u dobroj vjeri i po razumnoj cijeni.

Ako osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak umre, imovinska korist ostvarena
protupravnom radnjom može se oduzeti od njezinih sljednika u postupku propisanom posebnim
zakonom.

Izvršenje oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva.

Oduzimanje imovinske koristi nije kaznena sankcija, već posebna mjera.

45. ODUZIMANJE PREDMETA

35
Obligatorno - Predmeti i sredstva koji su nastali počinjenjem kaznenog djela oduzet će se.
Predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela oduzet će
se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela ili je njihovo
oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka ili zbog moralnih razloga.

Fakultativno - Sud može oduzeti predmete i sredstva u navedenim slučajevima i kada počinitelj
protupravne radnje nije kriv.

Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo RH. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu
štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva.
Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i
sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje
krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za
počinjenje kaznenog djela ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili
sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje.
Kada je zakonom za određeno kazneno djelo propisano oduzimanje predmeta ili sredstva, vlasnik
nema pravo na naknadu iz državnog proračuna, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno..

Sud može naložiti uništenje oduzetog predmeta ili sredstva.

46. ZASTARA KAZNENOG PROGONA

Poslije proteka određenog vremena, počinitelj se za to djelo više ne može progoniti. Dužina
zastarnog roka ovisi o težini počinjenog kaznenog djela, odnosno dužini zaprijećene kazne.

Kazneni progon zastarijeva nakon:

 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna
zatvora u trajanju dužem od 15 godina,
 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od
10 godina,
 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5
godina,
 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3
godine,
 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 1
godine, i
 6 godina za ostala kaznena djela.

Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak
89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak
97.st4.), teškog ubojstva (članak 111.) i ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak
352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom
pravu.

Ako je prije proteka rokova zastare predviđenih zakonom donesena prvostupanjska presuda,
zastara kaznenog progona produljuje se za 2 godine.

TIJEK ZASTARE KAZNENOG PROGONA

Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako
posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.

36
Za kaznena djela iz KZ-a počinjena na štetu djeteta, zastara kaznenog progona počinje teći od
punoljetnosti žrtve.

Računanje zastare kod pojedinih vrsta kd:

Supočiniteljstvo – rok se računa za svakog suučesnika posebno
Produljena kd– od poduzimanja posljednje radnje produljenog djela, ako je za neku od radnji iz
sastava produljenog djela nastupila apsolutna zastara, taj dio se izostavlja (stari KZ)
Trajna kd – kad je prestalo održavanje protupravnog stanja
Kd nečinjenja – kad je počinitelj bio dužan raditi, a on to propusti
Kd stanja – od dana ostvarenja protupravnog stanja
Višeaktna kd – od dana poduzimanja posljednje radnje
Kd s uvjetnom inkriminacijom –od dana nastupa okolnosti koje su uvjet kažnjivosti

Mirovanje zastare - zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu
kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti. Nakon prestanka mirovanja
zastarijevanje nastavlja teći, a ranije protečeni rok zastare se ne gubi.
Mirovanje može nastupiti kada sud zbog nekog razloga ne radi: npr. potresa, poplave, i sl.

Ako se okolnost da je zastara nastupila utvrdi prije glavne rasprave - postupak se obustavlja, a
ako se utvrdi nakon sto je glavna rasprava započela donosi se presuda kojom se optužba odbija.

Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok
zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona.

47. ZASTARA IZVRŠENJA KAZNE

Izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad od pravomoćne presude protekne:
 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,
 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od 10 godina,
 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od 5 godina,
 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od 3 godine,
 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od 1 godine,
 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do 1 godine, novčane kazne kao glavne
ili sporedne kazne.

Ne zastarijeva izvršenje kazni izrečenih za:

 kazneno djelo genocida,
 zločina agresije,
 zločina protiv čovječnosti,
 ratnog zločina,
 terorizma,
 teškog ubojstva,
 ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom
 te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom
pravu.

Zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda kojom je kazna izrečena postala
pravomoćna. Kad se radi o kazni iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći danom
pravomoćnosti presude o opozivu.

37
Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti ili nastaviti.
Zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne. Mirovanje ima iste učinke kao i
kod zastare kaznenog progona.

Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok
zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona.

48. ZNAČENJE IZRAZA U KAZNENOM ZAKONU

Kazneno zakonodavstvo RH su odredbe sadržane u KZ-u i drugim zakonima RH, kojima se

određuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela.
Protupravna radnja je radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a ne postoji razlog
isključenja protupravnosti.
Službena osoba je:
 državni dužnosnik ili službenik,
 dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave,
 nositelj pravosudne dužnosti,
 sudac porotnik,
 član DSV ili Državnoodvjetničkog vijeća,
 arbitar,
 javni bilježnik.
Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj
organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost
Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice.
Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik
raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi
XXXIV. ovoga Zakona, ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom
osobom smatrat će se i vojna osoba.
Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili državnih tijela i JLPS ili
joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života
Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug ili životni parner ili neformalni životni partner,
njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u
pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja,
posvojitelj i posvojenik.
Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug ili životni parner ili neformalni
životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.
Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja
traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.
Tajni podatak je podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasificirani podatak. Ne
smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske
ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe
ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.
Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe tijela javne vlasti, a koji je
zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona
proglašen službenom tajnom, a nije riječ o klasificiranom podatku sukladno posebnom zakonu.

38
Izbori su izbori za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike, Europski parlament, predstavnička
tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike,
gradonačelnike, župane, gradonačelnika Grada Zagreba te postupak odlučivanja na državnom
referendumu.
Isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao
dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.
Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili
kretanja, kao i telefonski impulsi.
Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom
prometu.
Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od
kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci
koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja,
zaštite i održavanja.
Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za
obradu u računalnom sustavu.
Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav
izvrši određenu funkciju.
Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti,
nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta
druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito
propisano teže kažnjavanje.
Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist od kaznenog
djela koja se sastoji od svakog uvećanja ili sprečavanja umanjenja imovine do kojeg je došlo
počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska
korist od kaznenog djela kao i svaka druga korist koja je dobivena od neposredne imovinske
koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska
korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan njega.
Imovinom se smatra imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna,
pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili
interes za takvu imovinu.
Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na
vrijednost.
Žrtva kaznenog djela je fizička osoba kojoj su protupravnom radnjom prouzročene fizičke ili
duševne boli, emocionalna patnja, imovinska šteta ili bitna povreda ljudskih prava i temeljnih
sloboda.
Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira na to jesu li u ovom Zakonu
korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.

Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je
velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su
velika ako prelaze 600.000,00 kuna.
Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 200.000,00 kuna.
Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna.
Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.
Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 1000,00 kuna.

49. KD ČL. 110, 111, 112; UBOJSTVO, TEŠKO UBOJSTVO, USMRĆENJE

39
Ubojstvo, teško ubojstvo i usmrćenje su KD protiv života i tijela. Tu još spadaju i 117. tjelesna
ozlijeda, 118. teška tjelesna ozlijeda, 119. osobita teška tjelesna ozlijeda, 120. teška tjelesna
ozlijeda sa smrtnom poslijedicom, 121. teška tjelesna ozlijeda iz nehaja

TEMELJNI OBLIK

Tko ubije drugoga, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Karakteristike:

Počinitelj – svatko (opće), materijalno, Radnja – činjenje i nečinjenje, Krivnja – namjera – zakon
ne pravi razliku između izravne i neizravne, ali se ona mora u tijeku postupka utvrditi (ako je
nehaj, onda se radi o kd prouzročenje smrti iz nehaja), Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka –
po službenoj dužnosti

KVALIFICIRANI OBLIK

Teško ubojstvo:

Kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se:

1. tko drugoga ubije na okrutan ili podmukao način,

2. tko ubije osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili
trudnoće,
3. tko ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao,
4. tko drugoga ubije iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih niskih pobuda,
5. tko drugoga ubije radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela,
6. tko ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti. 

Karakteristike: Počinitelj – opće, materijalno, Radnja – činjenje i nečinjenje, Krivnja – namjera,

Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti

PRIVILEGIRANI OBLIK

Usmrćenje

(1) Tko usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili
zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti, kaznit će se kaznom
zatvora od jedne do deset godina.

Kao i svako drugo ubojstvo ostvaruje se s namjerom koja može izravna i neizravna, uz dopunske
elemente koji ga čine lakšim. Kod toga privilegiranog ubojstva žrtva je aktivna, žrtva napada,
teško vrijeđa ili zlostavlja. Počinitelj zbog toga zapada u stanje dugotrajne patnje, jake
razdraženosti ili prepasti pa u takvom stanju počini kazneno djelo. Počinitelj u stanju jake
razdraženosti mora biti doveden bez svoje krivnje, ne smije davati povod za napad. Ostvaruje se s
namjerom koja može biti izravna ili neizravna, uz dopunske elemente koji ga čine lakšim.

Karakteristike:

Počinitelj – svatko pod uvjetom da je u stanju dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti
izazvane napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem žrtve, Radnja – činjenje, Krivnja –
namjera (dolus repentinus), Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti.

(2) Majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili
poroda, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Kod čedomorstva potrebno je dokazivati jako duševno opterećenje u svakom pojedinom slučaju.
Samo djelomično odgovora odredbi čedomorstva iz KZ/97.

40
Karakteristike: Počinitelj – specijalno (samo majka), Radnja – činjenje ili nečinjenje, Krivnja –
namjera, Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti.

(3) Tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegovog teškog
zdravstvenog stanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Motiv usmrćenja je suosjećanje zbog teškog zdravstvenog stanja, patnji osobe koja se usmrćuje
na izričit i ozbiljan zahtjev. Samo djelomično odgovora odredbi usmrćenje na zahtjev iz KZ/97.

Karakteristike: Počinitelj – opće, Radnja – činjenje i nečinjenje, Krivnja – namjera, Pokušaj –

nije kažnjiv (jer je propisana kazna zatvora do tri godine, a izričito nije navedeno da će se pokušaj
kažnjavati), Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti.

Prouzročenje smrti iz nehaja

Tko prouzroči smrt drugoga iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

50. KD TJELESNA OZLJEDA, TEŠKA I OSOBITO TEŠKA TJELESNA OZLJEDA (ČL.

117., 118. I 119.)

Tjelesna ozljeda, teška i osobito teška tjelesna ozljeda su KD protiv života i tijela.

Tjelesna ozljeda (temeljni oblik)

(1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne
godine.

Objekt zaštite je živ čovjek, ali tjelesno ozlijeđena može biti i smrtno bolesna osoba.

Počinitelj – svatko; Radnja – činjenje i nečinjenje; Krivnja – namjera; Pokušaj – nije kažnjiv
Pokretanje postupka – po privatnoj tužbi (iznimka; točka (2) – progon po službenoj dužnosti)

(2) Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj
zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u
obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Teška tjelesna ozljeda (kvalificirani oblik)

(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora
od šest mjeseci do pet godina.

Nužno je utvrditi uzročnu vezu između radnje i posljedice. Namjera se mora odnositi na sve
elemente djela, pa tako i na posljedicu, osim kod teške tjelesne ozljede kvalificirane smrću.

Počinitelj – svatko; Radnja – činjenje i nečinjenje; Krivnja – namjera i nehaj (čl. 121.); Pokušaj –
kažnjiv; Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi
posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena
osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Osobito teška tjelesna ozljeda (kvalificirani oblik )

(1) Ako je kaznenim djelom iz članka 116. stavka 1. i 2. (Sakaćenje ženskih spolnih organa) i
članka 118. stavka 1. (Teška tjelesna ozljeda) ovoga Zakona doveden u opasnost život
ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji
važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili trajno i teško narušenje
njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju, počinitelj će se
kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
41
Počinitelj – svatko; Radnja – činjenje i nečinjenje; Krivnja – namjera i nehaj (čl. 121.); Pokušaj –
kažnjiv; Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi
posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena
osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Tko neku od posljedica navedenih u stavku 1. ovoga članka prouzroči namjerno, kaznit će se
kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti

Kvalificirani oblik: teška ozljeda i smrt ozljeđenog.

Ako je počinjenjem kaznenog djela iz članka 116., članka 118. i članka 119. ovoga Zakona
prouzročena smrt, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

Karakteristike: Počinitelj – svatko, Radnja – činjenje i nečinjenje?; Krivnja – namjera,

Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti
Teška tjelesna ozljeda iz nehaja (privilegirani oblik)

Kvalificirani oblik: teška ozljeda i smrt ozljeđenog.

(1) Tko djelo iz članka 118. (Teška tjelesna ozljeda) počini iz nehaja, kaznit će se kaznom
zatvora do jedne godine.

(2) Tko djelo iz članka 119. (Osobito teška tjelesna ozljeda) ovoga Zakona počini iz
nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. 

Pokušaj – nije kažnjiv jer nije moguć

51. PROTUPRAVNO ODUZIMANJE SLOBODE, OTMICA, PRIJETNJA (136, 137 i 139)

Protupravno oduzimanje slobode, otmica, prisila i prijetnja su KD protiv osobne slobode, kao i
nametljivo ponašanje.

PROTUPRAVNO ODUZIMANJE SLOBODE

(1) Tko drugoga protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na drugi način oduzme ili ograniči
slobodu kretanja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Za pokušaj počinitelj će se kazniti. Za postojanje djela dovoljno je i kraće oduzimanje slobode.

(2) Tko drugome protupravno oduzme slobodu s ciljem da ga prisili da što učini, ne učini ili trpi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema djetetu, osobi s težim
invaliditetom, bliskoj osobi  ili je protupravno oduzimanje slobode trajalo dulje od petnaest dana,
ili je počinjeno na okrutan način, ili je osobi kojoj je protupravno oduzeta sloboda prouzročena
teška tjelesna ozljeda, ili je počinjeno od strane službene osobe u obavljanju službe ili javne
ovlasti, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka prouzročena smrt osobe kojoj je
protupravno oduzeta sloboda, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(5) Počinitelj koji dobrovoljno pusti na slobodu osobu kojoj je protupravno oduzeta sloboda prije
nego što je ostvario cilj iz stavka 2. ovoga članka, može se osloboditi kazne.

42
Karakteristike: Trajno kazneno djelo, nije dovršeno sve dok protupravno oduzimanje slobode
traje, jer u radnju počinjenja djela ulazi i stvaranje protupravnog stanja i njegovo održavanje;
Može se počiniti samo s namjerom - izravnom ili neizravnom; Zastara počinje teći danom
prestanka održavanja protupravnog stanja; Dragovoljni odustanak je moguć samo dok radnja
počinjenja nije dovršena, ne i dok traje protupravno stanje; Sudioništvo i nužna obrana mogući su
sve dok protupravno stanje traje.

OTMICA

(1) Tko drugome protupravno oduzme slobodu s ciljem da nekog trećeg prisili da što učini, ne
učini ili trpi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno uz prijetnju da će se oteta osoba
usmrtiti, ili je počinjeno na okrutan način, ili je otetoj osobi prouzročena teška tjelesna ozljeda, ili
je počinjeno prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt otete osobe, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(4) Počinitelj koji dobrovoljno pusti na slobodu otetu osobu prije nego što je ostvario cilj iz
stavka 1. i 2. ovoga članka, može se osloboditi kazne.

Otmica je protupravno zasnivanje fizičke vlasti nad drugim. Radi se o trajnom kaznenom djelu. U
njegovo zakonsko biće spada stvaranje protupravnog stanja i njegovo održavanje. Nastalo
protupravno stanje održava se i produljuje tako da za sve to vrijeme kazneno djelo nije dovršeno.
Mjesto počinjenja kaznenog djela je svako mjesto gdje je trajalo protupravno stanje.

Pravo složeno kazneno djelo (oduzimanje slobode + prisila), Zastara se računa od dana prestanka
protupravnog stanja, Dragovoljni odustanak moguć sve dok radnja kojom se stvara protupravno
stanje nije dovršena, Mjesto počinjenja – svako mjesto gdje je trajalo protupravno stanje,
Sudioništvo i nužna obrana mogući dok traje protupravno stanje , Počinitelj – svatko, Radnja –
činjenje, Krivnja – namjera, Pokušaj – kažnjiv, Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti

PRISILA

(1) Tko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da što učini, ne učini ili trpi, kaznit će se
kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno
iz mržnje, prema djetetu, osobi s težim invaliditetom, bliskoj osobi, odvjetniku u obavljanju
njegove djelatnosti ili prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti.

PRIJETNJA

(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom
zatvora do jedne godine.

(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno
ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom,
ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti
društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u
obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s
njegovim poslom , ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema većem broju
ljudi , ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva , ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje

43
vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina.

(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz
stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz
mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.

Težište je prebačeno na pojedinačnu žrtvu. Pokušaj kaznenog djela je kažnjiv (st. 3.). Kao oblik
krivnje traži se namjera. Počinitelj – svatko, Radnja – činjenje, Pokretanje postupka – privatna
tužba, prijedlog, službena dužnost

52. KD PROTIV SPOLNE SLOBODE, SPOLNI ODNOŠAJ BEZ PRISTANKA,

SILOVANJE, TEŠKA TJELESNA OZLJEDA PROTIV SPOLNE SLOBODE

Spolni odnošaj bez pristanka, silovanje, teška kd protiv spolne slobode, bludne radnje, spolno
uznemiravanje i prostitucija su KD protiv spolne slobode.

SPOLNI ODNOŠAJ BEZ PRISTANKA (152)

(1) Tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu
spolnu radnju ili navede drugu osobu da bez svog pristanka s trećom osobom izvrši spolni
odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili da bez svog pristanka nad samom sobom izvrši sa
spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do
pet godina.

(2) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga
članka, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Otklonjiva zabluda = prema objektivnim okolnostima morao ili mogao znati da pristanka nema.

(3) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u
spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu
odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena
spolna radnja izvršena uz uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se
prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije
bila sposobna izraziti svoje odbijanje, ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda.

SILOVANJE (153)

(1) Tko djelo iz članka 152. stavka 1. spolnog odnošaja bez pristanka ovoga Zakona počini
uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe, kaznit
će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga
članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

TEŠKA KAZNENA DJELA PROTIV SPOLNE SLOBODE

Kvalificirani oblici.

(1) Kaznom zatvora od jedne do deset godina kaznit će se tko djelo iz članka 152. stavka 1.
(spolnog odnošaja bez pristanka) ovoga Zakona počini:

1. prema bliskoj osobi,
2. prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoće, invaliditeta, teške
tjelesne ili duševne smetnje,
3. na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način,
4. iz mržnje,

44
5. zajedno s jednim ili više počinitelja, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih
odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji,
6. uz uporabu oružja ili opasnog oruđa,
7. na način da je silovana osoba teško tjelesno ozlijeđena ili je ostala trudna.

(2) Tko djelo iz članka 153. stavka 1. (Silovanje) ovoga Zakona počini pod okolnostima iz stavka
1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(3) Ako je kaznenim djelom iz članka 152. stavka 1. spolnog odnošaja bez pristanka ili članka
153. stavka 1. ovoga Zakona prouzročena smrt silovane osobe ili osobe nad kojom je izvršen
spolni odnošaj bez pristanka, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina.

Karakteristike svih:

Nepravo složeno kazneno djelo (sila ili prijetnja i obljuba); Počinitelj – svatko (muškarac i žena);
Žrtva – muškarac i žena; Radnja – činjenje; Krivnja – namjera; Pokušaj – kažnjiv; Pokretanje
postupka – službena dužnost; Postojanje braka ili izvanbračne zajednice ne znači ništa.

Ako nastupi tjelesna ozljeda (osim teške) smatra se konzumirana kaznenim djelom silovanja.
Naknadni pristanak isključuje ovo kazneno djelo. Radnja izjednačena sa spolnim odnošajem nije
definirana zakonom (sudska praksa).

BLUDNE RADNJE

(1) Tko pod uvjetima iz članka 152. spolnog odnošaja bez pristanka ovoga Zakona kad nije
počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, počini bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora do
jedne godine.

(2) Tko pod uvjetima iz članka 153. ili članka 154. silovanja ili teškog kd protiv spolne slobode
ovoga Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tih kaznenih djela, počini bludnu radnju, kaznit će se
kaznom zatvora do tri godine.

Karakteristike : može počiniti svatko, primjer prividnog stjecaja.

52. KD SPOLNOG ZLOSTAVLJANJA I ISKORIŠTAVANJA DJETETA

Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od 15.g., spolna zlouporaba djeteta starijeg od 15.g.,
zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od 15.g., mamljenje djece za zadovoljenje spolnih
potreba, podvođenje djeteta, iskorištavanje djece za pornografiju, iskorištavanje djece za
pornografske predstave, upoznavanje djece sa pornografijom, teška kd spolnog zlostavljanja i
iskorištvanja djeteta su KD spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djetata

SPOLNA ZLOUPORABA DJETEMA MLAĐEG OD 15.G.

(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest
godina, ili ga navede da izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju s trećom
osobom ili da nad samim sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kaznit
će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Tko nad djetetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju, ili ga navede da izvrši
bludnu radnju s drugom osobom ili da nad samim sobom izvrši bludnu radnju, kaznit će se
kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. – PRIVILEGIRANI OBLIK

(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako razlika u dobi između osoba koje vrše
spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju ili bludnu radnju nije veća od tri godine.

(4) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi da dijete iz stavka 1. ovoga članka ima najmanje
petnaest godina kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ako je bio u

45
otklonjivoj zabludi da dijete iz stavka 2. ovoga članka ima najmanje petnaest godina kaznit će se
kaznom zatvora do tri godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

(5) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili
zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu, kaznit će se kaznom
zatvora od tri do petnaest godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(6) Tko djelo iz stavka 2. ovoga članka počini uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili
zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu, kaznit će se kaznom
zatvora od jedne do osam godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

SPOLNA ZLOUPORABA DJETETA STARIJEG OD PETNAEST GODINA

(1) Tko s djetetom koje je navršilo petnaest godina koje mu je povjereno radi odgoja, učenja,
čuvanja, dušebrižništva ili njege izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili ga
navede da s drugom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili da
samo nad sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom
zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se srodnik po krvi ili po posvojenju u ravnoj lozi,
očuh ili maćeha ili izvanbračni drug ili životni partner ili neformalni životni partner roditelja
djeteta  koji s djetetom koje je navršilo petnaest godina izvrši spolni odnošaj ili s njime
izjednačenu spolnu radnju, ili ga navede da s drugom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njime
izjednačenu spolnu radnju, ili da samo nad sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu
spolnu radnju. – SPECIJALNO KD

TEŠKA KAZNENA DJELA SPOLNOG ZLOSTAVLJANJA I ISKORIŠTAVANJA

DJETETA

(1) Ako je kaznenim djelom iz članka 158. stavak 1. Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od
petnaest godina, članka 162. stavka 1. i 2. Podvođenje djeteta, članka 163. stavka 1. i 2.
Iskorištavanje djece za pornografiju te članka 164. stavka 1. Iskorištavanje djece za pornografske
predstave ovoga Zakona djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili
emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je
djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom
dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući
način, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(2) Ako je kaznenim djelom kvalificiranim oblikom iz članka 158. stavka 5., članka 162. stavka
3., članka 163. stavka 3. i članka 164. stavka 2. ovoga Zakona djetetu nanesena teška tjelesna
ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u
djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je
počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno
na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora
najmanje pet godina. – KVALIFICIRANI OBLIK (navedena KD uključuju primjenu sile...)

(3) Ako je kaznenim djelom iz članka 158., članka 162., članka 163. ili članka 164. ovoga Zakona
prouzročena smrt djeteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili
dugotrajnim zatvorom. – KVALIFICIRANI OBLIK

54. KD PROTIV BRAKA I OBITELJI: POVREDA DUŽNOSTI UZDRŽAVANJA,

POVREDA DJETETOVIH PRAVA

Dvobračnost, omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka, prisila na sklapanje braka,

omogućavanje izvanbračnog života s djetetom, ostavljanje u teškom položaju blisku osobu,
povreda dužnosti uzdržavanja, neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, oduzimanje
46
djeteta, promjena obiteljskog stanja, napuštanje djeteta, povreda djetetovih prava, povreda
privatnosti djeteta i rodoskvrnuće su KD protiv braka, obitelji i djece.

DVOBRAČNOST

(1) Tko sklopi novi brak iako se već nalazi u braku ili tko sklopi brak s osobom za koju zna da se
već nalazi u braku, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je prijašnji brak u međuvremenu prestao, kazneni progon neće se poduzeti.

POVREDA DUŽNOSTI UZDRŽAVANJA

(1) Tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima
određenim ovršnom ispravom, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Npr. izbjegavanjem zaposlenja, mijenjanjem radnog mjesta, mjesta boravka ili prebivališta,
otuđivanjem imovine ili na drugi način:

izbjegava davanje uzdržavanja za osobu koju je na temelju ovršne

odluke ili sudske nagodbe dužan uzdržavati ili
tko odbija izvršenje takve obveze.
(2) Ako se obveza iz stavka 1. ovoga članka odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog
starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora do tri godine.

Izbjegavanjem davanja uzdržavanja za više djece počinitelj ostvaruje onoliko kaznenih djela u
stjecaju za koliko je bio dužan davati uzdržavanje.

(3) Nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti
plaćati uzdržavanje iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.

Kvalificirani oblik: uzdržavanje djeteta ili maloljetne osobe.

Karakteristike: Vlastoručno kazneno djelo; Trajno kazneno djelo; Zastara počinje teći
prestankom protupravnog stanja; Počinitelj – osoba koje su na temelju ovršne odluke ili sudske
nagodbe dužne nekoga uzdržavati; Radnja – činjenje ili nečinjenje; Krivnja – namjera; Pokušaj –
nije kažnjiv; Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti.

POVREDA DJETETOVIH PRAVA

(1) Roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja,
odgoja i obrazovanja djeteta, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. – SPECIJALNO KD

(2) Tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj
dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi
način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Ako se zbog kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dijete odalo prosjačenju, prostituciji
ili drugim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja, ili je prouzročena teška tjelesna ozljeda
djeteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. – KVALIFICIRANI
OBLIK

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena smrt djeteta, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

RODOSKVRNUĆE

47
(1) Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju sa srodnikom u ravnoj lozi,
bratom, sestrom, polubratom ili polusestrom, po krvi ili po posvojenju, kaznit će se kaznom
zatvora do jedne godine.

(2) Neće se kazniti osoba koja je u vrijeme izvršenja radnje iz stavka 1. ovoga članka bila dijete.

55. KD NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I PROMET DROGAMA I OMOGUĆAVANJE

TROŠENJA DROGA (ČL. 190, 191)

Širenje i prenošenje zarazne bolesti, nesavjesno liječenje, nedozvoljeno uzimanje i predađivanje

dijelova ljudskog tijela, nepružanje medicinske pomoći u hitnim stanjima, nadriliječništvo,
krivotvorenje lijekova ili medicinskih proizvoda, proizvodnja i stavljanje u promet štetnih
proizvoda za liječenje, nesavjesno postupanje pri pripravljanju i izdavanju lijekova, proizvodnja i
stavlajanje u promet proizvoda štetnih za ljudsko zdravlje, nesavjesni pregled mesa za prehranu.
neovlaštena proizvodnja i promet drogama, omogućavanje trošenja droga, neovlaštena
proizvodnja i promet stvari zabranjenih u sportu i teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi su KD
protiv zdravlja ljudi.

NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I PROMET DROGAMA

(1) Tko neovlašteno proizvede ili preradi tvari koje su propisom proglašene drogom, kaznit će se
kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

- Inkriminirana je neovlaštena proizvodnja i prerada tvari koje su propisom proglašene drogom, a

ta droga nije namijenjena daljnjoj prodaji nego za vlastitu uporabu.

(2) Tko proizvede, preradi, prenese, izveze ili uveze, nabavi ili posjeduje tvari iz stavka 1. ovoga
članka koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji ili stavljanju na drugi način u promet ili ih
neovlašteno ponudi na prodaju, proda ili posreduje u prodaji ili kupnji ili na drugi način
neovlašteno stavi u promet, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina.

U ovom stavku zakonodavac inkriminira modalitete ostvarenja kaznenog djela kada je droga
namijenjena za prodaju.

(3) Tko ponudi na prodaju, proda ili posreduje u prodaji tvari iz stavka 1. ovoga članka osobi s
težim duševnim smetnjama, ili djetetu, ili to učini u školi ili na drugom mjestu koje služi
obrazovanju, odgoju, sportskoj ili društvenoj aktivnosti djece ili u njegovoj neposrednoj blizini ili
u kaznenoj ustanovi, ili tko za počinjenje djela iz stavka 2. ovoga članka iskoristi dijete, ili ako to
učini službena osoba u vezi sa službom ili svojom javnom ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od
tri do petnaest godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Tko organizira mrežu preprodavatelja ili posrednika radi počinjenja kaznenog djela iz stavka
2. i 3. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. - predviđeno je strože
kažnjavanje.

(5) Tko kaznenim djelom iz stavka 2., 3. i 4. ovoga članka prouzroči znatno oštećenje zdravlja
većeg broja ljudi ili smrt osobe kojoj je prodao tvar iz stavka 1. ovoga članka ili je posredovao u
njezinoj prodaji, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina. – KVALIFICIRANI
OBLIK

Predviđeno je kažnjavanje onih koji prodaju drogu ili posreduju u prodaji, a kao posljedica je
smrt osobe kojoj je droga prodana.

(6) Tko napravi, nabavi, prenese, izveze ili uveze ili posjeduje opremu, materijal ili tvari koje se
mogu uporabiti za izradu tvari iz stavka 1. ovoga članka, za koje zna da su namijenjeni njihovoj
neovlaštenoj proizvodnji, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

48
(7) Proizvodnjom droge u smislu ovoga Zakona smatra se i neovlašteni uzgoj biljke ili gljive iz
koje se može dobiti droga.

(8) Tvari iz stavka 1. ovoga članka, tvari koje se mogu uporabiti za njihovu izradu, biljke, gljive
ili dijelovi biljaka ili gljiva iz kojih se mogu dobiti tvari iz stavka 1. ovoga članka, sredstva za
njihovu proizvodnju ili preradu, sredstva prijevoza preuređena za skrivanje tih tvari i sredstva za
njihovo trošenje će se oduzeti.

(9) Počinitelja kaznenog djela iz stavka 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka koji je dobrovoljno bitno
pridonio otkrivanju djela iz ovoga članka sud može osloboditi kazne 

Karakteristike: Počinitelj – svatko, Radnja – činjenje, Krivnja – namjera, Pokušaj – kažnjiv,

Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti

OMOGUĆAVANJE TROŠENJA DROGA

(1) Tko navodi drugoga na trošenje tvari iz članka 190. stavka 1. ovoga Zakona, ili mu  da da ih
troši on ili druga osoba, ili stavi drugome na raspolaganje prostor radi njihovog trošenja, ili mu na
drugi način omogući njihovo trošenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili osobi s težim
duševnim smetnjama ili u školi ili na drugom mjestu koje služi obrazovanju, odgoju, sportskoj ili
društvenoj aktivnosti djece ili u njegovoj neposrednoj blizini ili u kaznenoj ustanovi, prema više
osoba ili ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinila službena osoba, zdravstveni radnik,
socijalni radnik, nastavnik, odgojitelj ili trener iskorištavajući svoj položaj, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od jedne do deset godina. KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Tko kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzroči smrt osobe kojoj je dao tvar iz
stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina. KVALIFICIRANI
OBLIK

(4) Tvari iz stavka 1. ovoga članka i sredstva za njihovo pripravljanje i trošenje će se oduzeti.

(5) Počinitelja kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je dobrovoljno bitno pridonio
otkrivanju kaznenog djela iz članka 190. i članka 191. ovoga Zakona sud može osloboditi kazne.

56. KD PROTIV OPĆE SIGURNOSTI, DOVOĐENJE U OPASNOST ŽIVOTA I

IMOVINE OPĆEOPASNOM RADNJOM ILI SREDSTVOM I UNIŠTENJE ILI
OŠTEĆENJE JAVNIH NAPRAVA (ČL. 215. I 216.)

Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, Uništenje ili
oštećenje javnih naprava, Uništenje ili oštećenje zaštitnih naprava na radu, Uništenje, oštećenje ili
zlouporaba znakova za opasnost, Zlouporaba radioaktivnih tvari, Rukovanje općeopasnim
tvarima, Opasno izvođenje građevinskih radova i Teška kaznena djela protiv opće sigurnosti su
KD protiv opće sigurnosti.

DOVOĐENJE U OPASNOST ŽIVOTA I IMOVINE OPĆEOPASNOM RADNJOM ILI

SREDSTVOM

(1) Tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim
zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom
ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ne postavi propisane naprave za zaštitu od
požara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih plinova, nuklearne energije, ionizirajućih zračenja ili
49
za zaštitu na radu ili te naprave ne održava u ispravnom stanju, ili ih u slučaju potrebe ne stavi u
djelovanje, ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time
izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega.

(3) Tko kaznena djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora
do tri godine.

Zaštitni objekt je opća sigurnost ljudi i imovine. Za ostvarenje se traži izravna ili neizravna
namjera. Zakon predviđa odgovornost za nehaj. Djelo je dovršeno kada je konkretna opasnost
nastupila, a ona nastupa kada prema općem iskustvu svakog časa može nastupiti zabranjena
posljedica.

UNIŠTENJE ILI OŠTEĆENJE JAVNIH NAPRAVA

(1) Tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isključi ili ometa u radu napravu
javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju, ili elektroničku
komunikacijsku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, kaznit će se
kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. kaznit će se tko uništi, ošteti, prekine, preusmjeri ili na drugi način
onesposobi ispravnost podmorskog kabela ili cjevovoda koji ispod vodene površine omogućuje
elektroničku komunikacijsku uslugu ili protok vode, plina, nafte ili električne energije između
dviju ili više država ili između neke države i Arktika ili Antarktika.

(3) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko uništi, ošteti ili na drugi način onesposobi
ispravnost pratećih objekata, plovila, naprava ili opreme koja se koristi za postavljanje, popravak
ili održavanje podmorskih kabela ili cjevovoda.

(4) Tko kazneno djelo iz stavka 1., 2., ili 3. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom
zatvora do tri godine.

57. KD protiv sigurnosti prometa, Obijesna vožnja u cestovnom prometu i Izazivanje

prometne nesreće u cestovnom prometu (čl. 226. i 227.)

Napad na zrakoplov, brod ili nepokretnu platfornu; Ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili
sredstvom, Ugrožavanje posebnih vrsta prometa; Objesna vožnja u prometu i Izazivanje
prometne nesreće u cestovnom prometu su KD protiv sigurnosti prometa.

UGROŽAVANJE PROMETA OPASNOM RADNJOM ILI SREDSTVOM

(1) Tko uništi, ošteti, ukloni ili na bilo koji način učini neuporabljivim ili neuočljivim znak ili
napravu koja služi za sigurnost željezničkog, morskog, vodenog ili zračnog prometa, kaznit će se
kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko uništi, ošteti, ukloni ili učini neuporabljivim ili neuočljivim znak ili napravu koja služi za
sigurnost bilo koje vrste prometa ili postavlja prepreke, daje lažne obavijesti, znakove ili signale
ili na drugi način ugrozi promet i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu velikih
razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. - KVALIFICIRANI
OBLIK

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do
tri godine. NEHAJ KAŽNJIV

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke
osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do
deset godina - KVALIFICIRANI OBLIK

50
(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više
osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina. - KVALIFICIRANI
OBLIK

(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke
osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do
osam godina. NEHAJ KAŽNJIV

(7) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više
osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. - KVALIFICIRANI
OBLIK -NEHAJ KAŽNJIV

OBIJESNA VOŽNJA U CESTOVNOM PROMETU

Sudionik u cestovnom prometu koji iz obijesti teško krši propise o sigurnosti prometa vozeći u
stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50
g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lijekova, ili vozeći u zabranjenom smjeru, ili
pretječući na nepreglednom mjestu kolonu vozila, ili vozeći brzinom koja prelazi pedeset km/h
iznad dopuštene u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine i
time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

IZAZIVANJE PROMETNE NESREĆE U CESTOVNOM PROMETU

(1) Sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost
za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera, pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu
ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora do tri godine. – NEHAJ KAŽNJIV

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena drugoj osobi osobito teška
tjelesna ozljeda, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina. KVALIFICIRANI OBLIK

(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena drugoj osobi osobito teška
tjelesna ozljeda, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.
– NEHAJ KAŽNJIV -KVALIFICIRANI OBLIK

(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više
osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. – NEHAJ KAŽNJIV -
KVALIFICIRANI OBLIK

Zaštitni objekt ovog KD je sigurnost ljudi i imovine u cestovnom prometu. Teža ugrožavanja su
predviđena kao KD dok je veliki broj lakših ugrožavanja predviđen kao prekršaj. Objektivni uvjet
kažnjivosti je nastupanje teške tjelesne ozljede ili imovinske štete velikih razmjera. Može se
počiniti s namjerom ili iz nehaja.

58. KD KRAĐE I TEŠKE KRAĐE (ČL. 228. I 229.)

Krađa, teška krađa, razbojništvo, razbojnička krađa, utaja, pronevjera, neovlaštena uporaba tuže
pokretne stvar, oštećenje tuđe stvari, prijevara, nedozvoljena igra na sreću, zlouporaba osiguranja,
zlouporaba čeka i platne kartice, zlouporaba povjerenja, povreda tuđih prava, lihvarski ugovor,
iznuda i prikrivanje su KD protiv imovine.

51
KRAĐA

Temeljni oblik:

(1) Tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit će se
kaznom zatvora do tri godine.

Kaznena djela počinjena na štetu bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili
neformalnog životnog partnera, srodnika po krvi u ravnoj lozi, brata ili sestre, posvojitelja,
posvojenika ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu, progone se po
privatnoj tužbi.

(2) Ako je vrijednost ukradene stvari velika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina.

(3) Ako je vrijednost ukradene stvari mala, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari
takve vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

Progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno na štetu državne imovine.

(4) Vrati li počinitelj ukradenu stvar oštećeniku prije nego što je saznao da je otkriven, može se
osloboditi kazne. – DOBORVOLJNI ODUSTANAK

(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

Karakteristike: Pribavljanje protupravne imovinske koristi više nije obilježje djela, dovoljna je
namjera za prisvajanje. Kada se krađa ima smatrati dovršenom: Ablacija – ukradena stvar se mora
odnijeti s mjesta počinjenja; Kontrektacija – dovoljno je dodirivanje stvari; Ilacija – stvar se mora
odnijeti i spremiti na sigurno; Aprehenzija – uzimanje stvari u vlastitu detenciju, ovu je teoriju
sudska praksa prihvatila.
Predmet krađe je pokretna stvar. Stvar mora biti tuđa. Izgubljene stvari na otvorenim prostorima
ne mogu biti predmet krađe. U pogledu subjektivne strane kod počinitelja mora postojati izravna
namjera. Predmet krađe može biti stvar na kojoj počinitelj ima suvlasnički dio. Za postojanje
krađe nije odlučno je li onaj kome je stvar oduzeta njezin vlasnik.

Zaštitni objekt je imovina.

Krivnja – samo izravna namjera, radnja - samo činjenjem

TEŠKA KRAĐA (kvalificirani oblik):

(1) Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se tko počini krađu iz članka 228.
stavka. 1. ovoga Zakona:

1. obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih

zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora,
2. na osobito opasan ili osobito drzak način,
3. iskorištavanjem stanja prouzročenog požarom, poplavom, potresom ili drugom nesrećom,
4. iskorištavanjem bespomoćnosti ili drugog osobito teškog stanja druge osobe,
5. ako je ukradeno oružje, streljivo, rakete, minskoeksplozivna sredstva, borbeno ili dio borbenog
sredstva koje služi potrebama obrane,
6. ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je ukradena iz crkve ili druge zgrade ili prostorije
koja služi za vjerske obrede,
7. ako je ukradeno kulturno dobro ili stvar od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog
značenja ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost,
8. ako je počinitelj pri sebi imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane,
9. kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti.

52
(2) Ako su ostvarena obilježja teške krađe iz stavka 1., a vrijednost ukradene stvari je velika,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(3) Ako su ostvarena obilježja teške krađe iz stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka, ali je
vrijednost ukradene stvari mala, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve
vrijednosti, kaznit će se za krađu iz članka 228. stavka 1. ovoga Zakona. PRIVILEGIRANI
OBLIK

Kaznena djela počinjena na štetu bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili
neformalnog životnog partnera, srodnika po krvi u ravnoj lozi, brata ili sestre, posvojitelja,
posvojenika ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu, progone se po
privatnoj tužbi.

59. RAZBOJNIŠTVO I RAZBOJNIČKA KRAĐA (čl. 230. i 231.)

RAZBOJNIŠTVO

(1) Tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili
tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit će se kaznom
zatvora od jedne do deset godina.

Djelo počinjeno na štetu na štetu bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili
neformalnog životnog partnera, srodnika po krvi u ravnoj lozi, brata ili sestre, posvojitelja,
posvojenika ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu, progone se po
privatnoj tužbi.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je
uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do
dvanaest godina. - KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena smrt osobe, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina. - KVALIFICIRANI OBLIK

Karakteristike: Riječ je o pravom složenom kaznenom djelu. Djela koja ulaze u njegov sastav
gube svoju samostalnost, pa stjecaj između njih nije moguć. Djelo je dovršeno oduzimanjem
stvari. Ako je primijenjena sila ili prijetnja, a stvar nije oduzeta bit će riječ o pokušaju. Ako je pri
počinjenju razbojništva nanesena tjelesna ozljeda ona je konzumirana razbojništvom, ako je
ozljeda bila teška riječ je o stjecaju kaznenih djela.

Karakteristike: Počinitelj – svatko, Radnja –činjenje, Krivnja – namjera, Pokušaj –kažnjiv,

Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti, osim djela iz članka 230. stavka 1.

RAZBOJNIČKA KRAĐA

(1) Tko je zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabi silu protiv
neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti na njezin život ili tijelo, kaznit će se kaznom zatvora
od jedne do deset godina.

(2) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska
korist ili je  uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od
tri do dvanaest godina. –KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena smrt osobe, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

Karakteristike:
Riječ je o pravom složenom kaznenom djelu. Kod razbojničke krađe prinuda u obliku sile ili
prijetnje koristi se kao sredstvo da se ukradena stvar zadrži. Za razliku od razbojništva gdje

53
prinuda prethodi krađi ovdje krađa prethodi prinudi. Kao oblik krivnje traži se namjera. Djelo je
dovršeno i onda kada počinitelj unatoč uporabe sile ili prijetnje nije uspio zadržati stvar. Tjelesna
ozljeda ako nije teška konzumirana je razbojničkom krađom.

Počinitelj – svatko, Radnja –činjenje, Krivnja – namjera, Pokušaj –kažnjiv, Pokretanje postupka –
po službenoj dužnosti

60. PRIJEVARA, IZNUDA, PRIKRIVANJE (čl. 236., 243. i 244.)

PRIJEVARA 236

(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim
prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na
štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci
do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili
prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena mala imovinska korist, a
počinitelj je išao za pribavljanjem takve koristi, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
PRIVILEGIRANI OBLIK

Karakteristike: Počinitelj – svatko, Radnja –činjenje, nečinjenje (prikrivanje činjenica???),

Krivnja – namjera (u pravilu izravna), Pokušaj –kažnjiv,
Pokretanje postupka – po službenoj dužnosti osim za stavak 1. i 2. počinjena na štetu bračnog ili
izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, srodnika po krvi u
ravnoj lozi, brata ili sestre, posvojitelja, posvojenika ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u
zajedničkom kućanstvu, progone se po privatnoj tužbi. St. 3. po privatnoj tužvi, osim ako je na
štetu državne imovine.
Posebne vrste prijevara: Računalna prijevara, Prijevara u gospodarskom poslovanju,
Subvencijska prijevara, Izborna prijevara

IZNUDA

(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom
prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se
kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili
prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj uporabio silu protiv
osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, kaznit će se kaznom zatvora
od jedne do deset godina. KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe,
pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od tri do dvanaest godina. KVALIFICIRANI OBLIK

(5) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. i 3. ovoga članka počinitelj zaprijetio da će
izravno napasti na život ili tijelo većeg broja osoba ili da će teško oštetiti objekte velikog
društvenog značenja, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina. KVALIFICIRANI
OBLIK

54
(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ili 3. ovoga članka prouzročena smrt osobe, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina. KVALIFICIRANI OBLIK

PRIKRIVANJE

(1) Tko stvar za koju zna ili je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine,
kupuje, prima u zalog ili na drugi način pribavlja, preprodaje ili skriva ili pomaže preprodati ili
sakriti, ako time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža
kazna, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Tko se bavi prikrivanjem stvari iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka neće se kazniti kaznom strožom od one
koja je propisana za kazneno djelo kojim je prikrivena stvar pribavljena.

61. KAZNENA DJELA PROTIV GOSPODARSTVA; ZLOUPORABA POVJERENJA U

GOSPODARSKOM POSLOVANJU, PRIJEVARA U GOSPODARSKOM POVRJENJU
(ČL. 246 . I 247.)

Zlouporaba povjerenja u gospodarskom prometu, prijevara u gospodarskom poslovanju, povreda

obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, prouzročenje stečaja, pogodovanje vjerovnika,
primanje i davanja mita u postupku stečaja, primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje
mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba u postupku javne nabave, zavaravajuće
oglašavanje, utaja poreza ili carine, izbjegavanje carinskog nadzora, subvencijska prijevara,
zlouporaba povlaštenih informacija, zlouporaba tržišta kapitala, neovlaštena uporaba tuđe tvrtke,
odavanja i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne, nedozvoljena proizvodnja, nedzovoljena
trgovina i pranje novca su KD protiv gospodarstva.

ZLOUPORABA POVJERENJA U GOSPODARSKOM

(1) Tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se
temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj
način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome
o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od
šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili
prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
KVALIFICIRANI OBLIK

Djelomice odgovora odredbama KD nesavjesnog gospodarskog polovanja, Zlouporabe ovlasti u

gospodarskom poslovanju, Sklapanje štetnog ugovora, Zlouporaba položaja i ovlasti te su
uvođenjem ove odredbe brisani pojedini članci iz tih KD.

PRIJEVARA U GOSPODARSKOM POSLOVANJU

(1) Tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj
osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem
činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine
nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta, počinitelj će se
kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. - KVALIFICIRANI OBLIK

55
Zbog jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja na pojedina kaznena djela od strane
svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnoga suda na sjednici održanoj 27. prosinca 2012. donio je
pravno shvaćanja da zakonsko obilježje „znatna šteta“ kod kaznenog djela prijevare u
gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ, postoji kad vrijednost štete prelazi
60.000,00 kn. Isto vrijedi i za stvar velike vrijednosti te znatnu imovinsku korist.

UTAJA POREZA ILI CARINE

(1) Tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine
daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od
utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne
prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili
carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u
iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko poreznu olakšicu ili carinsku povlasticu u
iznosu većem od dvadeset tisuća kuna koristi suprotno uvjetima pod kojima ju je dobio.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka dovelo do smanjenja ili neutvrđenja
porezne ili carinske obveze velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do
deset godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Odredbe iz stavka 1. do 3. ovoga članka primijenit će se i na počinitelja koji u njima opisanim
radnjama umanji sredstva Europske unije.

62. KD KRIVOTVORENJE NOVCA I ISPRAVA (ČL. 274. I 278.)

Krivotvorenje novca, Krivotvorenje vrijednosnih papira, Krivotvorenje znakova za obilježavanje

robe, mjera i tuga, Krivotvorenje isprave, Krivotvorenje službene ili poslovne isprave,
Zlouporaba osobne isprave, Ovjeravanje neistinitog sadržaja; Izdavanja i uporaba neistinite
liječničke ili veterinarske svjedodžbe, Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na
uporabu sredstava za krivotvorenje su KD krivotvorenja.

KRIVOTVORENJE NOVCA

Novac je kovano ili papirnato sredstvo plaćanja koje je na temelju zakona u optjecaju u RH ili u
nekoj drugoj državi.

(1) Tko izradi lažni novac, preinači pravi novac ili takav novac pribavi, posjeduje , uveze, izveze,
prima  ili prenosi s ciljem stavljanja u optjecaj kao pravog ili ga stavi u optjecaj kao pravi, kaznit
će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Tko lažni novac koji je primio u uvjerenju da je pravi, saznavši da je lažan, stavi u optjecaj,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. PRIVILEGIRANI OBLIK

(3) Za pokušaj iz stavka 2., počinitelj će se kazniti.

(4) Lažni novac će se oduzeti.

KRIVOTVORENJE ISPRAVE

(1) Tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili
tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu, kaznit će se kaznom zatvora do tri
godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko obmane drugoga o sadržaju kakve isprave i
ovaj stavi svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakvu drugu ispravu ili pod kakav
drugi sadržaj.
56
(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini glede javne isprave, oporuke, mjenice,
čeka, platne kartice ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona, kaznit će
se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti. – POKUŠAJ
KAŽNJIV

Razlikuje se materijalni falsifikat (isprava ne potječe od onoga koji je označen kao izdatnik) i
intelektualni falsifikat (sadržaj isprave je lažan).

KRIVOTVORENJE SLUŽBENE ILI POSLOVNE ISPRAVE

(1) Službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese
neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim
pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom,
odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim
sadržajem, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i tko neistinitu službenu ili poslovnu ispravu,
knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti.

62. KD ZLOUPORABA POLOŽAJA I OVLASTI (čl. 291.)

Zlouporaba položaja i ovlasti, Nezakonito pogodovanje, Primanje mita, Davanje mita, Trgovanje
utjecajem, Davanje mita za trgovanje utjevacajem, Iznuđivanje iskaza, Protuzakonita pretraga,
Protuzakonito oslobođenje osobe kojoj je oduzeta sloboda, Odavanje službene tajne su KD protiv
službene dužnosti.

ZLOUPORABA POLOŽAJA I OVLASTI

(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje
ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči
štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. – SPECIJALNO KD

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je
prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina. –
KVALIFICIRANI OBLIK

Riječ je o službeničkom KD koje u pravilu čine službene osobe, no mogu ga počiniti i odgovorne
osobe koje zlouporabe javnu ovlast koja im je povjerena, za razliku od kaznenog djela zlouporabe
povjerenja u gospodarskom poslovanju.

63. KD DAVANJA I PRIMANJA MITA (čl. 293. i 294.)

PRIMANJE MITA

(1) Službena ili odgovorna osoba koja zahtijeva ili primi mito, ili koja prihvati ponudu ili
obećanje mita za sebe ili drugoga da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili
drugu radnju koja se ne bi smjela obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koja bi se
morala obaviti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. SPECIJALNO KD

(2) Službena ili odgovorna osoba koja zahtijeva ili primi mito, ili koja prihvati ponudu ili
obećanje mita za sebe ili za drugoga da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili
drugu radnju koja bi se morala obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koja se ne bi

57
smjela obaviti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. – PRIVILEGIRANI
OBLIK

(3) Službena ili odgovorna osoba koja nakon obavljanja, odnosno neobavljanja službene ili druge
radnje navedene u stavku 1. i 2. ovoga članka, a u vezi s njom, zahtijeva ili primi mito,  kaznit će
se kaznom zatvora do jedne godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

Stavak 1. predstavlja najteži oblik ovog djela, pravo pasivno podmićivanje.

DAVANJE MITA 294

(1) Tko službenoj ili odgovornoj osobi ponudi, dade ili obeća mito namijenjeno toj ili drugoj
osobi da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela
obaviti ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti, ili tko posreduje pri
takvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do
osam godina.

(2) Tko službenoj ili odgovornoj osobi ponudi, dade ili obeća mito namijenjeno toj ili drugoj
osobi da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala
obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti, ili tko posreduje pri
takvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci
do pet godina. – PRIVILEGIRANI OBLIK

(3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je dao mito na zahtjev službene ili
odgovorne osobe i prijavio djelo prije njegova otkrivanja ili prije saznanja da je djelo otkriveno,
može se osloboditi kazne.

Nije službeničko KD jer ga može počiniti bilo koja osoba koja službenu ili odgovornu osobu
navede da se ogriješi o službu, odnosno da je povrijedi na načine kako to zakon opisuje. Djelo je
dovršeno davanjem mita ili samo obećanjem mita.

64. KD DAVANJE LAŽNOG ISKAZA 305

Neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela, Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela, Pomoć

počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela, Lažno prijavljivanje kaznenog djela, Davanje lažnog
iskaza, Sprečavanje dokazivanja, Povreda tajnosti postupka, Otkrivanje identiteta ugrožene osobe
ili zaštićenog svjedoka, Pobuna osoba kojima je oduzeta sloboda, Omogućavanje bijega osobi
kojoj je oduzeta sloboda, Neizvršenje sudske odluke, Prisila prema pravosudnom dužnosniku i
Nadripisarstvo su KD protiv pravosuđa.

LAŽNO PRIJAVLJIVANJE KD 304

(1) Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo,
iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit
će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog
postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu
koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. –
KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom
djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako zna da
to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

DAVANJE LAŽNOG ISKAZA 305

58
(1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku
pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u
prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom
postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora
od šest mjeseci do pet godina. – SPECIJALNO KD

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku, osim okrivljenika, koja
dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku.

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena osuda nedužnog
okrivljenika ili druge osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelj će se kazniti kaznom
zatvora od jedne do deset godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(4) Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka dobrovoljno opozove svoj iskaz prije
donošenja konačne odluke, može se osloboditi kazne.

Da bi postojalo KD dani iskaz mora biti objetivno lažan. Riječ je o vlastoručnom kaznenom djelu
pa supočiniteljstvo nije moguće. Poticanje i pomaganje pri davanju lažnog iskaza je moguće.

SPRJEČAVANJE DOKAZIVANJA

(1) Tko s ciljem da navede na davanje lažnog iskaza ili da spriječi ili oteža dokazivanje prema
pretpostavljenom svjedoku, svjedoku ili vještaku u prethodnom kaznenom postupku, u postupku
pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u
prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom
postupku uporabi silu, prijetnju ili kakav drugi oblik prisile ili im obeća, nudi ili dade dar ili
kakvu drugu korist, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(2) Tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, međunarodnim
sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku,
upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku sakrije, ošteti ili
uništi predmet ili ispravu koji služe dokazivanju, krivotvori dokaz, ili tko podnese takav dokaz
znajući da je riječ o krivotvorini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. –
PRIVILEGIRANI OBLIK

(3) Tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom ili u upravnom
postupku ukloni, uništi, pomakne ili premjesti granični kamen, zemljomjerski znak, ili uopće
znak o vlasništvu ili nekom drugom stvarnom pravu ili uporabi vode, ili tko s istim ciljem takav
znak lažno postavi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

64. KD PROTIV JAVNOG REDA; ZLOČINAČKO UDRUŽENJE I POČINJENJE KD U

SASTAVU ZLOČINAČKOG UDRUŽENJA, čl. 328. i 329.

Prisila prema službenoj osobi, Napad na službenu osobu, Lažna uzbuna, Skidanje i povreda
službenog pečata i znaka, Oduzimanje ili uništenje službenog pečata ili službenog spisa,
Oštećenje i nedozvoljeni izvoz kulturnog dobra, Nedozvoljeno obavljanje istraživačkih radova i
prisvajanje kulturnog dobra, Uništenje ili prikrivanje arhivskog gradiva, Neovlašeno obavljanje
službene radnje, Protupravna naplata, Izazivanje nereda, Javno potivanje na nasilje i mržnju,
Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, Dogovor za počinjenje kd, Zločinačko
udruženje, Počinjenje kd u sastavu zločinačkog udruženja, Izrada i nabavljanje oružja i sredstava
namjenjenih počinjenju KD, Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i
eksplozivnih tvari su KD protiv javnog reda.

PRISILA PREMA SLUŽBENOJ OSOBI 314

(1) Tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju
službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u
okviru ili izvan njezinih ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
59
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo službene
osobe ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će
se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. – KVALIFICIRANI OBLIK

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počini prema osobi koja ovlašteno pomaže
službenoj osobi u obavljanju službene radnje, kaznit će se kao da je djelo počinio prema
službenoj osobi.

(4) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1., 2., i 3. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim,
bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem službene osobe ili osobe koja joj ovlašteno pomaže,
može se osloboditi kazne.

NAPAD NA SLUŽBENU OSOBU

(1) Tko silom ili prijetnjom uporabe sile izvan slučajeva iz članka 312. Prisila prema
pravosudnom dužnosniku i članka 314. Prisila prema službenoj osobi ovoga Zakona napadne
vojnu osobu, policijskog službenika, ovlaštenu službenu osobu Vojne policije, službenu osobu
kojoj je povjereno čuvanje osoba kojima je na temelju zakona oduzeta sloboda, kad obavljaju
službenu dužnost, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko silom ili prijetnjom uporabe sile pruža
otpor službenoj osobi u obavljanju njezine službene radnje ili u provođenju zakonite odluke ili
mjere državnog tijela.

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini prema osobi koja ovlašteno pomaže
službenoj osobi u obavljanju službene radnje, kaznit će se kao da je djelo počinio prema
službenoj osobi.

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo
službene osobe ili osobe koja joj pomaže u obavljanju službene radnje ili joj je nanesena tjelesna
ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam
godina.

(5) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim,
bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem službene osobe ili osobe koja joj ovlašteno pomaže,
može se osloboditi kazne.

DOGOVOR ZA POČINJENJE KAZNENOG DJELA

(1) Tko se s drugim dogovori da će počiniti kazneno djelo za koje se po zakonu može izreći kazna
zatvora u trajanju duljem od tri godine, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Počinitelj koji otkrije dogovor iz stavka 1. ovoga članka prije nego što je dogovoreno kazneno
djelo počinjeno može se osloboditi kazne.

ZLOČINAČKO UDRUŽENJE

(1) Tko organizira ili vodi zločinačko udruženje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do
pet godina.

(2) Tko sudjeluje u udruženju iz stavka 1. ovoga članka, a da nije još počinio ni jedno kazneno
djelo za to udruženje, ili poduzme neku radnju koja nije kazneno djelo, ali za koju zna da
doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja, ili financijski ili na drugi način podupire
zločinačko udruženje, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. – PRIVILEGIRANI OBLIK

(3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji pravodobnim otkrivanjem
zločinačkog udruženja spriječi počinjenje kaznenih djela navedenih u stavku 4. ovoga članka ili

60
pripadnik zločinačkog udruženja koji ga otkrije prije nego što u njegovom sastavu ili za njega
počini kazneno djelo navedeno u stavku 4. ovoga članka može se osloboditi kazne.

(4) Zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem
počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili
teža, a koje ne uključuje udruženje koje čine osobe slučajno povezane za neposredno počinjenje
jednog kaznenog djela.

Ovo KD djelomice odgovara KD Udruživanje za počinjenje kaznenog djela. Ukinuto je

razlikovanje KD počinjenih u sastavu grupe i u sastavu zločinačke organizacije. Tko organizira
zločinačko udruženje i nakon toga počini KD u astavu toga udruženja, odgovarati će za stjecaj.

POČINJENJE KAZNENOG DJELA U SASTAVU ZLOČINAČKOG UDRUŽENJA

(1) Tko znajući za cilj zločinačkog udruženja ili njegove kriminalne aktivnosti počini kazneno
djelo u sastavu takvog udruženja ili potakne drugoga na počinjenje kaznenog djela u sastavu
takvog udruženja kaznit će se:

1. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne tri godine kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina,

2. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne pet godina kaznom zatvora od
jedne do deset godina,

3. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne osam godina kaznom zatvora od tri
do dvanaest godina,

4. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne deset ili dvanaest godina kaznom
zatvora od tri do petnaest godina,

5. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne petnaest godina kaznom zatvora od
pet do dvadeset godina,

6. za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne dvadeset godina kaznom zatvora od
najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.

(2) Tko znajući za cilj zločinačkog udruženja ili njegove kriminalne aktivnosti pomogne drugome
u počinjenju kaznenog djela u sastavu takvog udruženja kaznit će se kaznom propisanom u stavku
1. ovoga članka, a može se i blaže kazniti.

(3) Ako počinitelj iz stavka 1. ili 2. ovoga članka bitno pridonese otkrivanju zločinačkog
udruženja može se blaže kazniti.

NIJE OBUHVAĆENO PITANJIMA :

REHABILITACIJA, POMILOVANJE, AMNESTIJA

1. REHABILITACIJA
Nakon:
 izdržane,
 oproštene
 ili zastarjele
kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno plaćene
novčane kazne, osuđene osobe imaju sva prava građanina utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim
propisima te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili
nastupanjem pravne posljedice osude. Ovo se odnosi i na počinitelja kaznenog djela prema kojem

61
je izrečena posebna obveza, zaštitni nadzor ili ga je sud oslobodio kazne, kao i na osobe na
uvjetnom otpustu ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu.

NASTUPANJE REHABILITACIJE
Pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela,
rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi:
 20 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu
dugotrajnog zatvora,
 15 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora
od 10 godina ili težu kaznu,
 10 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora
od tri godine ili težu kaznu,
 5 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od
1 godine ili teže kazne te kazne maloljetničkog zatvora,
 3 godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do
1 godine, od dana plaćanja novčane kazne, od dana isteka roka provjeravanja kod
uvjetne osude, od dana izvršenja rada za opće dobro i od dana pravomoćnosti odluke o
oslobođenju od kazne.
Protekom ovih rokova počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba
podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a uporaba tih podataka nema
pravni učinak. Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije
biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice.
Rehabilitacija za počinitelje kaznenih djela na stetu i protiv djece nastupa po sili zakona
protekom dvostrukih rokova potrebnih za rehabilitaciju.

2. POMILOVANJE
Pomilovanjem se poimence određenoj osobi:
 daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne,
 zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda,
 daje se prijevremena rehabilitacija,
 ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane
upravljanja motornim vozilom, zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ili
protjerivanje stranca iz zemlje.
Postupak pomilovanja pokreće se molbom za pomilovanje osuđene osobe, koja se može podniejti
nakon pravomoćnosti presude.
Pomilovanje je pojedinačni akt milosti. Daje ga predsjednik RH. Ne može se opozvati. Odluka o
pomilovanju se objavljuje u NN.

3. AMNESTIJA
Amnestijom se osobama koje su njome obuhvaćene:
- obustavlja kazneni postupak,
- daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne,
- zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom,
- ukida se uvjetna osuda,
- daje prijevremena rehabilitacija ili se ukida određena pravna posljedica osude
Akt državne milosti određenoj skupini osuđenih ljudi koji nisu poimenice određeni. Amnestija se
donosi u obliku zakona. Donosi je Hrvatski sabor.

62
PRAVNE POSLJEDICE OSUDE
Pravne posljedice osude zbog počinjenog kaznenog djela mogu se propisati samo zakonom.
Pravne posljedice osude nastupaju danom pravomoćnosti odluke kojom je počinitelj
proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela i kojom mu je izrečena kazna.
Pravne posljedice osude prestaju najkasnije:
 10 godina nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, plaćene novčane kazne,
izvršenja rada za opće dobro,
 odnosno protekom roka provjeravanja iz uvjetne osude.

UVREDA

Tko uvrijedi drugoga, kaznit će se novčanom kaznom do devedeset dnevnih iznosa.

Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili
mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju
osoba, kaznit će se novčanom kaznom do sto osamdeset dnevnih iznosa. –KVALIFICIRANI
OBLIK

Ako uvrijeđeni uzvrati uvredu, sud može oba počinitelja osloboditi kazne.

Ako je počinitelj bio izazvan nedoličnim ponašanjem oštećenika, ili je oštećenik pred sudom
prihvatio njegovu ispriku zbog počinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne.

Nema kaznenog djela uvrede ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti proizlazi da je
omalovažavanje počinjeno radi zaštite drugih opravdanih interesa.

Karakteristike: Uvreda je moguća riječima, znacima i djelom. Počinitelj – svatko, Radnja –

činjenje, Krivnja – namjera, Pokretanje postupka – privatnom tužbom.

KLEVETA

Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi
njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset
dnevnih iznosa.

Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili
mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju
osoba, kaznit će se novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa. - KVALIFICIRANI OBLIK

Karakteristike: Sadržaj izjave mora biti neka činjenica.Počinitelj – svatko, Radnja – činjenje,
krivnja – namjera, Pokretanje postupka – privatnom tužbom.

POKRETANJE KAZNENOG POSTUPKA ZA KAZNENA DJELA PROTIV ČASTI I

UGLEDA

Kaznena djela protiv časti i ugleda progone se po privatnoj tužbi.

Ako su kaznena djela protiv časti i ugleda počinjena prema umrloj osobi, kazneni postupak može
se pokrenuti privatnom tužbom bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog
životnog partnera, roditelja, djece, posvojitelja, posvojenika, braće ili sestara umrle osobe.

JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE ZA KAZNENA DJELA PROTIV ČASTI I

UGLEDA

63
Presuda kojom je oglašen krivim počinitelj kaznenog djela protiv časti i ugleda počinjenog putem
tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže ili drugog sredstva javnog priopćavanja
objavit će se u cijelosti ili djelomično na zahtjev oštećenika, a o trošku počinitelja.

Sud će u presudi odrediti način njezinog objavljivanja pri čemu će, uvijek kada je to moguće,
odrediti da to bude u istom sredstvu javnog priopćavanja u kojem je kazneno djelo počinjeno.

tko može biti počinitelj kaznenog djela (u pravilu ako počinje sa "tko"
počinitelj je svaka osoba - opće kazneno djelo, ako je određen krug
počinitelja (liječnik, službena osoba i sl. onda je posebno kazneno
djelo ili ako ga može počiniti samo točno određena osoba - bivše
čedomorstvo, davanje lažnog iskaza i sl. - vlastoručno kazneno djelo)
- je li pokušaj kažnjiv (po visini kazne ili ako je manje od pet godina
samo ako piše u članku da je pokušaj kažnjiv)
- koji oblik krivnje se traži (ako ništa ne piše onda je namjera, nehajni
oblici se posebno naznačuju da je oblik krivnje nehaj)
- kako se djelo progoni (ako ništa ne piše onda je po službenoj
dužnosti, progon po prijedlogu i privatnoj tužbi se posebno naznačuje
u članku)
- ima li kvalificirane oblike ili privilegirane oblike - vidite u sljedećim
stavcima po visini kazne u odnosu na osnovni oblik)
- kakvo je kazneno djelo (jednostavno (prosto) ili složeno)

64
 KAZNENO POSTUPOVNO PRAVO

65. VREMENSKO I PROSTORNO VAŽENJE ZAKONA

U odnosu na vrijeme- kazneni postupak se uvijek vodi prema odredbama zakona koji je na snazi
u trenutku poduzimanja radnje. Metoda povoljnijeg zakona ne vrijedi za kazneno procesno pravo.
Iznimka ako postoji sadržana je u prijelaznim i završnim odredbama. Primjer: kazneni postupci
koji su započeti prema starom zakonu, prema njemu će se i završiti.

U odnosu na prostor- primjena je uvijek ograničena teritorijem RH. Iznimka: brod i zrakoplov u
međunarodnom prostoru (kapetan broda može provesti izvide kazn. djela i kada je brod izvan
RH) i međunarodna pravna pomoć-RH može biti država moliteljica ili zamoljena (čl. 192-194.
ZKP; sud može pisanim nalogom odrediti da se dokazno ročište provede uz pomoć zatvorenog
tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video konferencija)).

U odnosu na osobe- primjenjuje se na sve osobe koje se zateknu na teritoriju RH. Iznimka-
imunitet određen domaćim ili međunarodnim pravnim normama (Bečka diplomatska i konzularna
konvencija; UNPROFOR-ci kod nas za vrijeme rata…).

65. OPĆA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA

1. načelo pravičnog postupka, 2. akuzatorno načelo, 3. načelo oficijelnosti, 4. pretpostavka

okrivljenikove nedužnost, 5. načelo in dubio pro reo, 6. načelo razmjernosti, 7. načelo
materijalne i formalne obrane, 8. načelo čovječnosti, 9. načelo uporabe hrvatskog jezika 10.
načelo materijalne istine, 11. načelo slobodne ocjene dokaza, 12. načelo ekonomičnosti i
ekspeditivnosti, 13. načelo zaštite osobnih sloboda, 14. ne bis in idem, 15. načelo zabrane
prinačenja na teže, 16. načelo pravne pomoći neukoj stranci, 17. načelo neposrednosti, 18.
načelo beneficium cohaesionis, 19. načelo usmenosti rasprave, 20. raspravno načelo.

NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA (čl. 1. st. 1.)

Osigurava da (i) nitko nedužan ne bude osuđen (presumpcija nedužnosti), (ii) da se počinitelju
kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa zakonom (načelo legaliteta)
i (iii) na temelju zakonito provedenog postupka pred (iv) nadležnim sudom.

AKUZATORNO NAČELO (čl. 2. st. 1.)

Kazneni se postupak može pokrenuti i provesti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja. Za djela za
koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik,
a za djela za koja se kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj je privatni
tužitelj. Za kaznena djela za koja je to propisano zakonom državni odvjetnik pokreće kazneni
postupak samo na prijedlog oštećenika.

Kazneni postupak započinje:

1) pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage
2) potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena
3) određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe
4) donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga

NAČELO OFICIJELNOSTI (čl. 2. st. 3.)

65
Ako ovaj Zakon drukčije ne propisuje, državni odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak
ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni
postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe.
Dakle, postoji obveza državnog odvjetnika na postupanje. Iznimka je načelo oportuniteta
(ako pokretanje postupka nije oportuno) i prijedlog oštećenika (postupak se može pokrenuti
samo na prijedlog oštećenika). Ako DO ne postupi po toj obvezi počinio je KD zloupotrebe
položaja i ovlasti.

NAČELO IN DUBIO PRO REO (čl. 3.)

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom
sudskom presudom ne utvrdi krivnja.—pretpostavka nedužnosti okrivljenika.

Dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena
kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Pitanje
dvojbe ne smije predstavljati neodlučnost suda u ocjeni dokaza i neutvrđivanju činjeničnog
stanja.

NAČELO RAZMJERNOSTI (čl. 4.)

Svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom Zakonu mora biti
razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po
službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažnom
mjerom. Njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.

Najčešća praksa kod istražnog zatvora.

Ograničenje je moguće samo kada je propisano zakonom. Ovo načelo se ne smije miješati s
načelom presumpcije nevinosti. Npr. sloboda se može oduzeti ako postoji osnovana sumnja da je
počinjeno KD; može se prisluškivati ako postoji sumnja da je počinio KD. Ali ograničenje
slobode ne znači da je i kriv već da postoji sumnja.

NAČELO MATERIJALNE I FORMALNE OBRANE (čl. 5.)

Okrivljenik se ima pravo braniti sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega sam izabire iz reda
odvjetnika. Ako sam ne uzme branitelja, okrivljeniku će se radi osiguranja obrane postaviti
branitelj kad je to određeno ovim Zakonom. Pod uvjetima koje određuje ovaj Zakon okrivljeniku
koji ne može podmiriti troškove branitelja, postavit će se, na njegov zahtjev, branitelj na teret
proračunskih sredstava.
Sud ili drugo državno tijelo koje provodi radnje u kaznenom postupku dužno je prije ispitivanja
okrivljenika, poučiti ga o pravu na branitelja i u svezi s braniteljem.
Okrivljeniku se mora osigurati dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu obrane.

Materijalna obrana: svaki okrivljenik ima pravo iznijeti svoju obranu. Problemi kod suđenja u
odsutnosti, zato dopušteno da se traži obnova postupka u roku od 1 godine od kada postane
dostupan, bez navođenja drugog razloga. Što ako je postao dostupan nakon što je donesena
osuđujuća presuda, a nije postala pravomoćna (branitelj uložio žalbu). Obnova je izvanredni
pravni lijek, sudska praksa se pozvala na načelo materijalne obrane i ukidali su takvu presudu.

Formalna obrana: pravo na branitelja.

NAČELO MATERIJALNE ISTINE (čl. 9.)

66
Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju i
utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
Državno odvjetništvo, istražitelj i policija neovisno i nepristrano razjašnjavaju sumnju o
kaznenom djelu za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti.
Ta tijela su dužna s jednakom pažnjom prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti
okrivljenika.

NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (čl. 9.)

Pravo suda i državnih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili
nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim
pravilima. Sud i druga državna tijela dužni su jasno izložiti razloge za odluke koje donose.

No, ipak, sudac je vezan zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva.
Ograničenje postoji kod vještačenja (ne mora prihvatiti vještačenje, ali mora doobro obrazložit;
tipa na prigovor suprotne strane, pa mora odrediti drugo vještačenje).

NAČELO EKONOMIČNOSTI I EKSPEDITIVNOSTI čl. 11.)

Okrivljenik ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u
razumnom roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom.

Postupak se mora provesti bez odugovlačenja, a u postupcima u kojima je okrivljeniku

privremeno oduzeta sloboda, sud i državna tijela postupat će osobito žurno.
Sud i druga državna tijela dužni su onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju
sudionicima u postupku. Stranci, branitelju, oštećeniku, opunomoćeniku ili zakonskom
zastupniku koji u kaznenom postupku svojom radnjom očigledno zloupotrebljava pravo iz ovog
Zakona, sud će rješenjem uskratiti pravo na tu radnju. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Ako je time okrivljenik ostao bez branitelja, predsjednik suda će na zahtjev tijela koje vodi
postupak postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

NAČELO NE BIS IN IDEM (čl. 12.)

Nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je
donesena pravomoćna sudska presuda.
Obnova pravomoćno okončanog kaznenog postupka može se provesti samo u postupku i pod
uvjetima propisanim zakonom. Ne može se obnoviti kazneni postupak protiv osobe koja je
pravomoćno oslobođena od optužbe.

Problematizirano kod produljenog kaznenog djela.

NAČELO ZABRANE PREINAČENJA NA TEŽE (čl. 13.)

Ako Zakon drukčije ne propisuje povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist
okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu. Vrijedi za izvanredne i redovite
pravne lijekove.
Iznimka: u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor protiv izdavanja kaznenog naloga
sudac pojedinac pri donošenju nove presude nije vezan na na zabranu preinačenja na teže (čl.
544. st. 2.).

NAČELO NEPOSREDNOSTI

U kaznenom postupku postoji nužnost izvođenja svih dokaza neposredno pred raspravnim
vijećem.

67
Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. U
suprotnom bi se radilo o bitnoj povredi odredbi kaznenog postupka. To je nužno radi npr.
saslušanje svjedoka – psihološka procjena.

Neposrednost se posebno odnosi:

- na izvođenje dokaza
- koncentraciju glavne rasprave
- sastav sudskog vijeća (glavna rasprava će početi iznova ako se promjeni sastav vijeća).

Iznimke postoje – npr. čitanje ranijih zapisnika pod određenim uvjetima.

Povreda ovog načela predstavlja bitnu povredu odredaba ZKP-a (čl. 468. st. 1. t. 1.)

NAČELO BENEFICIUM COHAESIONIS (čl. 479.)

Predstavlja iznimku od obveze drugostupanjskog suda da odlučuje u okvirima žalbe.

Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio
odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je
nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

NAČELO POMOĆI NEUKOJ STRANCI (čl. 15)

Okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu
radnju ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravima, sud ili drugo tijelo koje provodi radnju
poučiti će o pravima koja joj prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.

Npr. kod dovođenja, ili suđenja u odsutnosti (mora ga se upozoriti na posljedice).

66. NEZAKONITI DOKAZI

Sudske se odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti

dokazi).

Nezakoniti su dokazi: 
1) koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane
zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja
2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih
prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog
života, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka
3) koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni
ovim Zakonom (kumulativno!) (npr. pretraga doma s jednim svjedokom)
4) za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza - doktrina plodova otrovne voćke

Ne smatraju se nezakonitima dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz točke 2. (obrane,

prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života) u postupku za (i)
teške oblike kaznenih djela iz (ii) nadležnosti županijskog suda, kod kojih (iii) interes
kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava. Sudska odluka ne
može se temeljiti isključivo na ovakvom dokazu (da bi se izbjeglo podmetanje).

Ocjena nezakonitih dokaza: ex lege=izričito predviđeni (čl. 10. st. 3.) i ex iuditio=po ocjeni
suda. Nezakoniti dokaz se izdvaja iz spisa predmeta.

68
 67. SASTAV SUDA

U kaznenim postupcima sude općinki sudovi, županijski sudovi, Visoki kazneni sud RH i
Vrhovni sud RH. Osnivanje Visokog kaznenog suda RH je prolongirano do 1. siječnja 2020.

1. OPĆINSKI SUDOVI
Raspravno postupanje:
1. Sude u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, osim ako drukčije nije
propisano zakonom. 
2. Za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do
pet godina sudi sudac općinskog suda kao sudac pojedinac.
3. Za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina ( neovisno o vrsti suda)
stranke se mogu do početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao
sudac pojedinac, osim za taksativno navedena kaznena djela: čedomorstvo, usmrćenje na
zahtjev, prouzročenje smrti iz nehaja, sudjelovanje u samoubojstvu, spolni odnošaj, teška kaznena
djela protiv zdravlja ljudi, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, teška kaznena
djela protiv okoliša ...

U predmetima iz nadležnosti vijeća općinskog suda (kd do 12 godina) stranke se mogu do

početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim
za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina ili ako sastav vijeća nije
propisan posebnim zakonom. Sudac pojedinac ima ovlasti vijeća. Stranke tu suglasnost ne
mogu opozvati.

Izvanraspravno postupanje:
Općinski sudovi donose odluke izvan rasprave u vijećima sastavljenim od tri suca
(predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim zakonom).

2. ŽUPANIJSKI SUDOVI
Raspravno:
a. sude u prvom stupnju u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika (malo
vijeće), a u vijećima od dva suca i tri suca porotnika (veliko vijeće) za kaznena djela za koja je
propisana kazna dugotrajnog zatvora, osim ako drukčije nije propisano zakonom.

b. U vijeću sastavljenom od tri suca županijski sudovi sude o žalbama protiv odluka općinskih
sudova.

Izvanraspravno:
U vijeću sastavljenom od tri suca županijski sudovi donose odluke izvan rasprave, te odlučuju o
drugim pitanjima, osim ako drukčije nije propisano zakonom.

Radnje u prethodnom postupku obavlja sudac županijskog suda kao sudac istrage.
Odluke u postupku izvršenja zatvorskih kazni donosi sudac pojedinac županijskog suda kao
sudac izvršenja.
Predsjednik županijskog suda i predsjednik vijeća županijskog suda odlučuju u slučajevima
predviđenim u ovom Zakonu.

3. VISOKI KAZNENI SUD ( tek od 01.01.2020. godine)

Sudi u vijećima sastavljenim od tri suca, a u vijeću od pet sudaca kad odlučuje o žalbama
protiv presuda za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
Sudac pojedinac Visokog kaznenog suda odlučuje kad je to propisano zakonom.
Predsjednik Visokog kaznenog suda i predsjednik vijeća Visokog kaznenog suda odlučuju u
slučajevima predviđenim u ovom Zakonu.

69
4. VRHOVNI SUD
Sudi u vijećima sastavljenim od tri suca, a u vijeću od pet sudaca kad odlučuje o žalbama
protiv presuda za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, ako drukčije
nije propisano zakonom. ( kao i Visoki)
Predsjednik Vrhovnog suda i predsjednik vijeća Vrhovnog suda odlučuju u slučajevima
predviđenim u ovom Zakonu.

5. SUDOVI ZA MLADEŽ
Sude suci imenovani od predsjednika VSRH koji imaju posebno nagnuće prema maloljetničkom
pravu. Posebnost je sastava suda u odnosu na spol sudaca porotnika u vijeću odnosno sastav ne
smije biti takav da to budu osobe istog spola. Kršenje ove odredbe je bitna povreda odredaba
kaznenog postupka.

U kaznenim predmetima maloljetnika sude sudovi za mladež. Nadležnost suda za mladež

prestaje s navršenom dvadeset trećom ( 23.) godinom počiniteljeva života.

OPĆINSKI SUD
RASPRAVNO -Vijeće za mladež općinskog suda sudi u sastavu od jednog suca za mladež i dva
suca porotnika za mladež.
IZVANRASPRAVNO -U sastavu od tri suca, od kojih je najmanje jedan sudac za mladež,
vijeće za mladež općinskog suda odlučuje izvan sjednice vijeća iz članka 84. i 85. ovog Zakona i
rasprave.

ŽUPANIJSKI SUD
RASPRAVNO -Vijeće za mladež županijskog suda sudi u prvom stupnju u sastavu od jednog
suca za mladež i dva suca porotnika za mladež, u drugom stupnju sudi u sastavu od tri suca,
od kojih je najmanje jedan sudac za mladež.
IZVANRASPRAVNO - U sastavu od tri suca, od kojih je najmanje jedan sudac za mladež,
vijeće za mladež županijskog suda odlučuje izvan sjednice vijeća iz članka 84. i 85. ovog
Zakona i rasprave.

VRHOVNI SUD:
Vijeće za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje u drugom stupnju u sastavu od
tri suca. Kad odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima, vijeće Vrhovnog
suda Republike Hrvatske sastavljeno je po općim propisima.
Sudac za mladež općinskog i županijskog suda provodi radnje u prethodnom postupku,
predsjednik je vijeća za mladež i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima.

6. SUDOVI U PREDMETIMA IZ NADLEŽNOSTI USKOK-a:

Posebno imenovani suci nakon (sigurnosne) provjere. Nema sudaca porotnika. Sastav je vijeće od
tri suca profesionalca. Ti su sudovi ustrojeni u ZG, RI, ST i OS. Moguća je delegacija na
općinske sudove, ali samo u ta 4 grada.
GDO uz suglasnost predsjednika VSRH pokreće postupak pred ŽS koji nije mjesno nadležan
kada je to primjereno okolnostima kd i potrebama vođenja postupka, VSRH na prijedlog
predsjednika ŽS-a može odrediti da se suđenje odredi pred drugim ŽS ili OS ako je očito da će se
tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

7. SUDOVI U PREDMETIMA IZ NADLEŽNOSTI ZAKONA O PRIMJENI STATUTA

MEĐUNARODNOG KAZNENOG SUDA (MKS):
Posebno imenovani suci, nema sudaca porotnika. Sastav je vijeće od tri suca profesionalca

68. STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST SUDOVA

70
1.STVARNA NADLEŽNOST

U kaznenim predmetima sude:

- Općinski sudovi
- Županijski sudovi
- Visoki kazneni sud
- Vrhovni sud RH

1. Općinski sudovi su nadležni:

1) suditi u prvom stupnju za kaznena djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna
novčana kazna ili kazna zatvora do dvanaest godina, osim ako zakonom nije drukčije
propisano
2) u postupcima iz točke 1. odlučivati o potvrđivanju optužnice
3) odlučivati o žalbama protiv rješenja za koja je to propisano ovim Zakonom
4) obavljati druge poslove povjerene im zakonom

Zakonom se može propisati da u određenoj vrsti predmeta iz nadležnosti dvaju ili više
općinskih sudova s područja istoga županijskog suda postupa jedan od tih općinskih sudova, s
obzirom na uvjete rada i opseg poslova (npr. sudovi za mladež).

2. Županijski sudovi su nadležni:

1) suditi u prvom stupnju:
a) za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko dvanaest godina ili
dugotrajni zatvor
b) za kaznena djela za koja je posebnim zakonom propisana nadležnost županijskog suda 
c) taksativno navedena kaznena djela
2) u predmetima iz točke 1. odlučivati o potvrđivanju optužnice
3) u drugom stupnju odlučivati o žalbama protiv odluka općinskih sudova, ako drukčije nije
propisano zakonom
4) poduzimati radnje u nadležnosti suca istrage, rješavati o žalbama protiv rješenja za koja je
to propisano zakonom, provoditi prethodni postupak kad je to propisano ovim Zakonom
5) odlučivati u postupku izvršenja kazne zatvora prema posebnim propisima
6) provoditi postupak za izručenje okrivljenih i osuđenih osoba
7) obavljati poslove međunarodne pravne pomoći, izručenja i kaznenopravne suradnje
8) obavljati i druge poslove koji su propisani zakonom

3. Visoki kazneni sud je nadležan:

1) odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv presuda općinskih i županijskih sudova
2) obavljati druge poslove propisane zakonom

4. Vrhovni sud je nadležan:

1) odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka županijskih sudova, osim ako
drukčije nije propisano zakonom
2) odlučivati u trećem stupnju o žalbama protiv odluka donesenih u drugom stupnju, kad je to
propisano zakonom
3) odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim ovim Zakonom
4) obavljati druge poslove propisane zakonom

POSEBNA STVARNA NADLEŽNOST:

1. Sudovi za mladež postoje pri općinskim (samo di je sjedište županijskog suda) i županijskim
sudovima (svim), nadležni za (katalogizirano):
a) kaznena djela maloljetnih počinitelja,
b) Kaznena djela mlađih punoljetnika (navršila 18, a nije 21 godinu)

71
 c) Kaznena djela na štetu djece i mladeži.
Ako sud za mladež nije vodio postupak za gore navedena kd, radilo bi se o bitnoj povredi
kaznenog postupka.
2. Sudovi u predmetima iz nadležnosti USKOK-a (Županijski sud u Splitu, Osijeku, Rijeci i
Zagrebu, iznimno ako predsjednik ŽS zatraži delegaciju onda VSRH može delegirati na OS
koji se nalazi u sjedištu jednog od ova četiri ŽS)
3. Sudovi u predmetima iz nadležnosti Zakona o primjeni statuta MKS- tzv. „ Zakon o ratnim
zločinima“ (Županijski sud u Splitu, Osijeku, Rijeci i Zagrebu)

2. MJESNA NADLEŽNOST

1.Mjesno je nadležan u pravilu sud na čijem je području kazneno djelo počinjeno ili
pokušano.
2. Ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je to mjesto izvan teritorija Republike
Hrvatske nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište. Ako je
sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje
nadležan i ako se saznalo za mjesto počinjenja kaznenog djela.
3.Ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ni prebivalište ili boravište okrivljenika,
ili su oba izvan teritorija Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području okrivljenik
uhiti ili se sam prijavi.
4. Ako je neka osoba počinila kaznena djela u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, nadležan je
sud koji je nadležan za kazneno djelo počinjeno u Republici Hrvatskoj.
5. Ako se prema odredbama ovog Zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan,
Vrhovni sud odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti
postupak.

POSEBNA PRAVILA:
a) Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili
boravište (izberiva nadležnost).- bez obzira gdje je djelo pokušano i počinjeno.
b) Ako je kazneno djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih
područja, ili se ne zna na kojem je području počinjeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih
sudova koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije
započet, sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.
c) Ako je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu dok se nalazi u
domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim
slučajevima kad je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud na
čijem se području nalazi matična luka broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem
se brod odnosno zrakoplov prvi put zaustavi.
d) Ako je kazneno djelo počinjeno u prostoru mora u kojemu Republika Hrvatska ima suverena
prava, nadležan je sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak.
e) Ako je kazneno djelo počinjeno tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako
to mjesto nije poznato ili je spis tiskan u stranoj državi, nadležan je sud na čijem se području
tiskani spis raspačava.
f) Ako prema zakonu odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud mjesta u kojem sastavljač
ima prebivalište ili sud mjesta gdje se odigrao događaj na koji se spis odnosi.

Izvršenje kazne=osuđenika na izdržavanje kazne upućuje sudac izvršenja na čijem području

osuđenik ima prebivalište/boravište i isti donosi o odluke o opozivu uvjetnog otpusta, računanju
kazne, obustavi izvršavanja kazne (zastara, smrt, izdržana kazna...). Sudac izvršenja nadležan
prema mjestu izdržavanja kazne odlučuje o žalbi protiv odluke upravitelja zatvora/kaznionice,
odobravanju i opozivu prekida izdržavanja kazne zatvora, uvjetnom otpustu (odobravanju,
opozivu otpuštanja na otpust, saziva i rukovodi sjednice vijeća), računanju kazne i obustavi
izvršavanja kazne (zastara, smrt, izdržana kazna...).

72
ZSM- Mjesno je nadležan za postupak prema maloljetniku, u pravilu, sud njegova prebivališta, a
ako maloljetnik nema prebivalište ili ono nije poznato – sud maloljetnikovog boravišta. ( opp.
Ubačeno iz stare skripte - Ratio-u pravilu će se tražiti uključenje CZSS pa je logično da će nam
taj Centar malolj.prebivališta moći pružiti najviše informacija potrebnih za postupak). Postupak
se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta
izvršenja kaznenog djela ako je očito da će se pred tim sudom lakše provesti postupak. ( ako je
k.d. na štetu malolj.-u pravilu prema prebivalištu žrtva.

PROMJENE NADLEŽNOSTI
Stvarna nadležnost se ne može mijenjati. Promjenu mjesne nadležnosti može predložiti stranka, a
u USKOK predmetima može i predsjednik suda.
Može biti zbog razloga ekonomičnosti i svrhishodnosti, ali može i jer postoje pravne ili stvarne
zapreke za vođenje postupka.
Nadležnost se može promijeniti i kada se sud pred kojim je pokrenut postupak oglasi stvarno ili
mjesno nenadležnim.

70. SUKOB NADLEŽNOSTI

Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te čim ustanovi da nije nadležan,
proglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom
sudu.
Ako u tijeku rasprave sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće predmet dostaviti
tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.
Nakon što je optužnica potvrđena, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke
mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

Ako sud kojem je predmet ustupljen kao nadležnom, smatra da je nadležan sud koji mu je
predmet ustupio ili koji drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.
Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio nenadležnim
odluku donio viši sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kojem je predmet
ustupljen ako je viši sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudov

Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Prije nego što donese
rješenje u povodu sukoba nadležnosti, sud će zatražiti mišljenje državnog odvjetnika koji je
nadležan postupati pred tim sudom kad se postupak vodi na njegov zahtjev. Protiv tog rješenja
nije dopuštena žalba.
Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih dužan je poduzimati one
radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

71. IZUZEĆE

Vrste izuzeća:
1. ISKLJUČENJE - apsolutna kategorija, čim se utvrdi postojanje nekog od razloga za
isključenje dužan je prestati s radom
2. OTKLON - razlozi za otklon se procjenjuju od slučaja do slučaja i ne smiju samo biti
materijalizirani nego se trebaju dokazati, učiniti izvjesnima

ISKLJUČENJE
Sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti:
73
1) ako je oštećen kaznenim djelom
2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, žrtva, oštećenik, njihov zakonski zastupnik
ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj lozi
do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja
3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem, žrtvom ili oštećenikom u odnosu
skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja, hranjenika, smještene osobe ili
udomitelja
4) ako je u tom kaznenom predmetu u prethodnom postupku provodio dokazno ročište ili
dokazne radnje ili je odlučivao o prigovoru za zaštitu postupovnih prava obrane ili o žalbi
protiv rješenja o provođenju istrage, ili je odlučivao o potvrđivanju optužnice ili je
sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zz, savjetnik žrtve ili opunomoćenik oštećenika,
odnosno tužitelja ili je ispitan ili treba biti ispitan kao svjedok ili vještak, a drukčije nije
propisano ovim Zakonom
5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili
izvanrednim pravnim lijekom

OTKLON
Sudac ili sudac porotnik može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan slučajeva
navedenih za isključenje navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu
nepristranost.

Odlučivanje o zahtjevima za izuzeće:

Izuzeće suca ili suca porotnika – odlučuje predsjednik suda. Ako se traži izuzeće i
predsjednika suda, odluku o zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća, suca ili suca porotnika
donosi zamjenik predsjednika suda ili sudac kojeg je predsjednik suda sebi odredio kao
zamjenika između sudaca tog suda.
Izuzeće predsjednika suda – odlučuje predsjednik neposredno višeg suda
Izuzeće predsjednika VSRH – odlučuje vijeće od 5 sudaca tog suda
Protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za izuzeće nije dopuštena posebna žalba.

POSTUPANJE U SLUČAJU ISKLJUČENJA PO SAZNANJU SUCA - Sudac ili sudac porotnik

čim sazna da postoji koji od razloga za isključenje, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu
i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o isključenju
predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca tog suda, a ako to nije moguće,
zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu.

POSTUPANJE U SLUČAJU OTKLONA PO SAZNANJU SUCA Ako sudac ili sudac porotnik
smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegov otklon izvijestit će o tome
predsjednika suda.

POSTUPANJE U SLUČAJU ZAHTJEVA STRANKE ZA IZUZEĆEM- Izuzeće mogu tražiti i

stranke. Stranke podnose zahtjev za izuzeće odmah nakon saznanja za razlog izuzeća. Stranka
može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa,
odnosno suca višeg suda. Stranka je dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih
smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji
su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen. Zahtjev za izuzeće suca višeg suda
stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu, ali najkasnije do početka sjednice tog suda.
POSTUPANJE-Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće,
dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o otklonu, može do donošenja
rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Odredbe o izuzeću suca i sudaca porotnika primjenjivat će se i na:

 državne odvjetnike i osobe koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu
ovlaštene zastupati državnog odvjetnika u postupku,

74
  istražitelje,
 zapisničare,
 tumače i stručne osobe,
 vještake (ako za njih nije što drugo određeno)

Izuzeće osoba koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu ovlaštene zastupati

državnog odvjetnika u postupku, istražitelja, zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka
– prije podizanja optužnice odlučuje državni odvjetnik.
Izuzeće istražitelja, zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka u fazi istrage odlučuje
sudac istrage odnosno ako radnju provodi sud odlućuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudac.
Izuzeće državnog odvjetnika - odlučuje neposredno viši državni odvjetnik.
Izuzeće Glavnoga državnog odvjetnika - odlučuje kolegij svih zamjenika Glavnoga državnog
odvjetnika.

72. DRŽAVNI ODVJETNIK – PRAVA I OVLASTI

Temeljna ovlast i glavna dužnost državnog odvjetnika je progon počinitelja kaznenih djela za
koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti.
U predmetima kaznenih djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti
državni odvjetnik ima ovlast i dužnost:

1) poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja

2) poduzimanja izvida kaznenih djela, nalaganja i nadzora provođenja pojedinih izvida radi
prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage
3) odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustajanju od kaznenog progona
(odustati od kaznenog progona može do završetka rasprave)
4) pokretanja i vođenja istrage
5) provođenja i nadzora provođenja dokaznih radnji
6) podizanja i zastupanja optužnice, te predlaganja izdavanja kaznenog naloga pred nadležnim
sudom
7) sporazumijevanja s okrivljenikom o priznanju krivnje i kazni i drugim mjerama ( sporazum
o vrsti i mjeri kazne, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim
obvezama, zaštitnom nadzoru, oduzimanju predmeta te o troškovima postupka )
8) predlaganja i izvođenja dokaza na raspravi
9) davanja izjava da neće poduzeti kazneni progon (ako je svjedok uskratio odgovor na pitanja
jer bi time izložio sebe ili svoga bliskog srodnika kaznenom progonu, državni odvjetnik može
izjaviti da neće poduzeti kazneni progon ako je odgovor na pitanje i iskaz svjedoka važan za
dokazivanje kaznenog djela druge osobe, i to taksativno navedenih kaznenih djela iz KZ-a)
10) podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekova
protiv pravomoćnih sudskih odluka
11) poduzimanja potrebnih radnji, te nalaganja i nadzora izvida radi utvrđivanja i pronalaženja
imovine stečene kaznenim djelom, predlaganja mjera osiguranja i predlaganja oduzimanja
imovinske koristi
12) sudjelovanja u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela
uprave nadležnog za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnom
presudom u kaznenom postupku,
13) donošenja odluka i poduzimanja drugih mjera predviđenih zakonom

Državni odvjetnik pokreće posebne postupke i sudjeluje u posebnim postupcima kad je to

predviđeno zakonom (npr. opoziv uvjetne osude).
Glavni državni odvjetnik odlučuje o pokretanju postupka za davanje postupovnog imuniteta
pripadniku zločinačke organizacije, odnosno zločinačkog udruženja u skladu sa zakonom (tzv.
krunski svjedok ili kolokvijalno pokajnik).

75
Sukob nadležnosti između državnih odvjetnika rješava zajednički neposredno viši državni
odvjetnik. Kad postoji opasnost od odgode, radnje u postupku poduzet će i nenadležni državni
odvjetnik, ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog državnog odvjetnika.
Državni odvjetnik može osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, odustati od
kaznenog progona do završetka rasprave.

73. OŠTEĆENIK KAO TUŽITELJ

Oštećenik je osim žrtve i druga osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili
ugroženo kaznenim djelom, a sudjeluje u svojstvu oštećenika u kaznenom postupku.

Oštećenik kao tužitelj je osoba koja je preuzela progon od državnog odvjetnika koji nije
pokrenuo ili je odustao od kaznenog progona.

U pravilu, kad državni odvjetnik utvrdi da:

1. nema osnova za progon za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili
2. nema osnova za progon protiv neke od prijavljenih osoba
dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti
progon. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustajanja
državnog odvjetnika od progona u drugim slučajevima. Ovo ne vrijedi u slučajevima kad je do
odbačaja kaznene prijave došlo zbog načela svrsishovitosti (1.-3. dolje navedenih iznimki).

Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon u roku od osam dana od primitka
obavijesti da nema osnova za pokretanje kaznenog progona po službenoj dužnosti.

Oštećenik koji nije upoznat da državni odvjetnik nije poduzeo progon ili da je odustao od
progona može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom u roku od:
1. tri mjeseca od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka
2. odnosno šest mjeseci od dana kad je državni odvjetnik odbacio prijavu

Ako je državni odvjetnik odustao od optužnice, oštećenik može, preuzimajući progon, ostati
pri podignutoj optužnici. Ako oštećenik podigne novu optužnicu postupit će se prema
odredbama o potvrđivanju optužnice. Kad DO odnosno sud obavještava oštećenika da može
poduzeti ili nastaviti progon, dostaviti će mu i naputak koje radnje može poduzeti radi
ostvarivanja tog prava te mu omogućiti uvid u spis.

Ako oštećenik umre u tijeku postupka, njegov (izvan)bračni drug, djeca, roditelji, posvojenici,
posvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti dati izjavu da
postupak nastavljaju.

Oštećenik koji je preuzeo kazneni progon ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim
prava koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo.

Pozicija žrtve
Kad državni odvjetnik odustane od optužbe na raspravi, oštećenik je dužan odmah se
očitovati hoće li nastaviti progon.

PRESUMPCIJA ODUSTAJANJA OD KAZNENOG PROGONA

Ako oštećenik ne pokrene ili ne nastavi progon, ne dođe na raspravu, a uredno je pozvan, ili
mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat
će se da ne želi nastaviti progon. (nejednakost položaja s DO jer ako on ne dođe na raspravu
zakazuje se nova)

76
Dopustit će se povrat u prijašnje stanje oštećeniku koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan,
a iz opravdanih razloga nije mogao doći na raspravu na kojoj je donesena presuda kojom se
optužba odbija zbog odustajanja državnog odvjetnika od optužnice, ako optuženik u roku od
osam dana od primitka presude podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako u toj molbi
izjavi da nastavlja progon.

PRAVO NA POVRATAK U POSTUPAK: U postupku koji se vodi na zahtjev oštećenika koji

je preuzeo kazneni progon, državni odvjetnik ima pravo do završetka rasprave sam preuzeti
progon i zastupanje optužbe.

Iznimke:
1. Načelo oportuniteta
2. Uvjetni odustanak
3. Glavni državni odvjetnik može pod uvjetima i na način propisan posebnim zakonom,
rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona tijekom kaznenog
postupka ako je to razmjerno težini počinjenih kaznenih djela i značenju iskaza te osobe,
važno za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela i članova zločinačke organizacije, odnosno
zločinačkog udruženja. Protiv rješenja Glavnog državnog odvjetnika, žalba nije dopuštena. –
(Pokajnik)
4. Postupak prema okrivljeniku s duševnim smetnjama - samo je DO ovlašteni tužitelj
5. Kazneni postupak prema maloljetnom počinitelju - U kaznenom postupku prema
maloljetniku oštećenik ne može stupiti na mjesto tužitelja. Ako državni odvjetnik ocijeni da
nema osnove za vođenje kaznenog postupka prema maloljetniku, odbacit će kaznenu prijavu i
obavijestit će o tome oštećenika, uz navođenje razloga, a ako je policija podnijela prijavu,
obavijestit će i to tijelo. Oštećenik može u roku od osam dana od primitka obavijesti državnog
odvjetnika zahtijevati da vijeće za mladež odluči o pokretanju postupka. Kad vijeće odluči da se
prema maloljetniku pokrene postupak, nadležni državni odvjetnik će nastaviti postupak prema
maloljetniku. Oštećenik može u roku od osam dana od primitka obavijesti državnog
odvjetnika o obustavi pripremnog postupka zahtijevati da vijeće za mladež odluči o nastavku
postupka. Kad vijeće ocijeni da je zahtjev osnovan, donosi rješenje o nastavku postupka.
Državni odvjetnik će nastaviti postupak prema maloljetniku.
6. Pozicija tzv. „običnog“ oštećenika

PROGON PO PRIJEDLOGU
Za kaznena djela za koja se progoni po prijedlogu, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku
od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i
počinitelja.
Prijedlog za progon podnosi se državnom odvjetništvu.
Ako je sam oštećenik podnio kaznenu prijavu ili je podnio prijedlog za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, smatra se da je time stavio i prijedlog za
progon.
Pravovremena privatna tužba smatrat će se kao pravovremeno podnesen prijedlog oštećenika
ako se u tijeku postupka utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po prijedlogu.

PRIVATNI TUŽITELJ
Privatni tužitelj je ovlašteni tužitelj kada to zakon izričito propisuje. Tužba se mora podnijeti u
roku od 3 mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i
počinitelja.
Dijete koje je navršilo šesnaest godina života može i samo podnijeti privatnu tužbu.

Ako oštećenik/privatni tužitelj ne dođe na raspravu, a uredno je pozvan, ili mu se poziv nije
mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je
odustao od tužbe. (nejednakost položaja s DO jer ako on ne dođe na raspravu zakazuje se nova)
Dopustit će se povrat u prijašnje stanje oštećeniku/privatnom tužitelju koji iz opravdanih razloga
nije mogao doći na raspravu ili pravovremeno izvijestiti sud o promjeni adrese ili boravišta, ako u

77
roku od osam dana nakon prestanka smetnje podnese molbu za povrat u prijašnje stanje.
Nakon tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

74. ŽRTVA – PRAVA I OVLASTI

Žrtva kaznenog djela je osoba koja zbog počinjenja kaznenog djela:

1. trpi fizičke i duševne posljedice,
2. imovinsku štetu ili
3. bitnu povredu temeljnih sloboda i prava.

Oštećenik je žrtva i druga osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili
ugroženo kaznenim djelom, a sudjeluje u svojstvu oštećenika u kaznenom postupku (širi pojam
od žrtve).

OPĆA PRAVA SVAKE ŽRTVE

Žrtva kaznenog djela ima sukladno ovom Zakonu:
1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili
ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom
2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik
3) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave i
podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku.
4) druga prava propisana zakonom.
Sud, državno odvjetništvo istražitelji ili policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u
postupku obavijestiti žrtvu o njenim pravima, posebno o pravima koja ima kao oštećenik. U
zapisnik će se unijeti dana obavijest i izjava žrtve želi li sudjelovati u postupku u svojstvu
oštećenika.
Žrtva koja nije obaviještena o pravu da u postupku sudjeluje kao oštećenik ima pravo prijaviti
se kao oštećenik do podizanja optužnice, policiji ili državnom odvjetništvu, a do završetka
rasprave, sudu. Prijavu će sud odbaciti ako je očigledno neosnovana ili je podnesena nakon
okončanja rasprave.

POSEBNA PRAVA POJEDINIH ŽRTAVA (UZ OPĆA)

1.U skladu s posebnim propisima, žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od
pet ili više godina, ako trpi teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela, ima
pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja iskaza u
kaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva.

2. Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz
sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno
ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju
novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je
žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna.

3.Dijete kao žrtva kaznenog djela ima, osim prava koje ima žrtva ima i pravo na: 
1) opunomoćenika na teret proračunskih sredstava
2) pratnju osobe od povjerenja prilikom sudjelovanja u radnjama
3) tajnost osobnih podataka
4) isključenje javnosti

Sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju prema djetetu kao žrtvi kaznenog djela,
postupati posebno obzirno imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle

78
štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nadležna tijela
prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.
Ako nije poznata dob žrtve, pretpostavit će se da se radi o djetetu ako postoji vjerojatnost da
žrtva nije navršila osamnaest godina života.

4.Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela trgovanja ljudima ima pravo: 
1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava
2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola (na sudu ne)
3) da se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja
4) uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve
5) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja
6) na tajnost osobnih podataka
7) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

75. OKRIVLJENIK I NJEGOVA PRAVA

Osumnjičenik je osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se provode izvidi ili je
provedena hitna dokazna radnja.
Okrivljenik je osoba protiv koje je doneseno rješenje o provođenju istrage ili osoba koja je
obaviještena na temelju članka 213. stavka 2. ZKP-a, osoba protiv koje je podnesena privatna
tužba i osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog.
Optuženik je osoba protiv koje je optužnica potvrđena ili je povodom privatne tužbe određena
rasprava.
Osuđenik je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva za određeno kazneno
djelo.
Izraz okrivljenik u širem smislu upotrijebljava se i kao opći naziv za okrivljenika u užem smislu
riječi, optuženika i osuđenika.

Okrivljenik ima, u skladu s ovim Zakonom, pravo:

1) u najkraćem mogućem roku, na njemu razumljiv način, biti upoznat s osnovama sumnje da
je počinio kazneno djelo i razlozima optužbe
2) služiti se u postupku svojim jezikom, odnosno jezikom koji govori i razumije uključujući i
znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih te ako ne razumije hrvatski jezik na tumača odnosno
prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako se radi o gluhom ili gluhoslijepom okrivljeniku
3) braniti se sam, uz branitelja po vlastitom izboru ili uz branitelja po službenoj dužnosti
4) na branitelja na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može
podmiriti troškove obrane
5) slobodno i nesmetano komunicirati s braniteljem
6) na vrijeme primjereno za pripremu obrane
7) iznijeti odnosno ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovoriti na postavljeno pitanje ili
braniti se šutnjom
8) na uvid u spis
9) predlagati dokaze i sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, te na raspravi
10) ispitati suokrivljenike, svjedoke i vještake
(ne može se nekoga proglasiti krivimna temelju iskaza svjedoka kojega nije mogao ispitati, npr.
svjedok koji je ispitan tijekom istrage)
11) sporazumijevati se o kazni i drugim mjerama
12) podnositi pravne lijekove i druga pravna sredstva

Pravna sredstva okrivljenika protiv odugovlačenja postupka - čl. 213.b. ZKP-a.

79
Zakonom se posebno propisuje kada se okrivljenik mora obavijestiti o pravima. U slučaju
propuštanja upoznavanja s pravima, nastupit će posljedice propisane ovim Zakonom.

Rasprava se u pravilu održava samo u nazočnosti okrivljenika.

Iznimke:
1. Suđenje u odsutnosti (čl. 402. st. 3. i 4.)
2. Ako postoje uvjeti za donošenje odbijajuće presude (čl. 404. st. 1.)
3. Samoskrivljena neubrojivost (čl. 404. st. 2.) Ako se optuženik sam stavio u položaj ili
stanje uslijed kojeg nije mogao sudjelovati na raspravi, održat će se rasprava u njegovoj
odsutnosti (treba se sudac osobno s vještakom uvjeriti).
4. U postupku za KD za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina, sud može odlučiti da
se rasprava provede u odsutnosti optuženika ako je (čl. 404. st. 3.):
o optuženik bio prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti
o ako se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja
o uredno pozvan, a raspravi nije pristupio, očito izbjegava poziv
o ili mu se poziv ne može uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije
obavijestio sud
5. Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna
zatvora do pet godina, rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji je bio
uredno pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio
adresu, a o tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova
prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi (čl. 404. st. 5.).
6. Neubrojivi počinitelj za koga se sudac uvjerio da ne shvaća značaj postupka. Ako sud
nakon ispitivanja vještaka utvrdi da je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih
smetnji, rasprava će se održati u okrivljenikovoj odsutnosti. (čl. 552. st. 2.) (treba se
sudac/predsjednik vijeća osobno s vještakom uvjeriti).

76. POUKA O PRAVIMA

Pouka o pravima okrivljenika mora sadržavati obavijest o tome:

1) zašto se okrivljuje i okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja protiv njega, ako
prethodno nije primio rješenje o provođenju istrage, (samostalni opis kd)
2) da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja,
3) da ima pravo uvida u spis,
4) da ima pravo služiti se svojim jezikom, odnosno jezikom koji govori i razumije te pravo na
tumača u skladu s odredbom članka 8. ovog Zakona,
5) da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili da će mu se kad to predviđa ovaj Zakon,
postaviti branitelj po službenoj dužnosti ili na teret proračunskih sredstava ako prema svom
imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane.

Pouka o pravima se mora dostaviti okrivljeniku uz:

1) nalog o pretrazi,
2) poziv za prvo ispitivanje,
3) rješenje o provođenju istrage,
4) poziv za dokazno ročište,
5) obavijest iz članka 213. stavka 2. ovog Zakona,
6) rješenje o istražnom zatvoru,
7) nalog o prepoznavanju,
8) nalog o vještačenju prema osobi okrivljenika.
80
Ako državni odvjetnik ili tijelo koje provodi radnju ustanovi da je pouku o pravima okrivljenik
ranije primio utvrdit će to službenom zabilješkom u spisu i neće ponovno dostavljati pouku.

Kad je to propisano ovim Zakonom, tijelo koje provodi radnju po službenoj dužnosti
provjerava je li okrivljenik primio pouku o pravima prije otpočinjanja radnje i ako ustanovi
da pouka o pravima nije uručena, zastat će s postupanjem, najprije naložiti uručenje pouke, a
tek nakon toga nastaviti s postupkom.

Pouka o pravima uhićenika sadrži obavijest o:

1) razlozima uhićenja,
2) pravu da nije dužan iskazivati,
3) pravu na branitelja po vlastitom izboru ili na branitelja postavljenog s liste dežurnih
odvjetnika,
4) pravu na tumačenje i prevođenje sukladno članku 8. ovog Zakona,
5) pravu da se na njegov zahtjev o uhićenju izvijesti obitelj ili druga osoba koju on odredi,
6) pravu stranog državljanina da će na njegov zahtjev o uhićenju biti obaviješteno nadležno
konzularno tijelo ili veleposlanstvo te će mu se s njima omogućiti kontakt (članak 116. ovog
Zakona),
7) pravu na uvid u spis predmeta sukladno odredbama ovog Zakona,
8) pravu na hitnu medicinsku pomoć,
9) tome da lišenje slobode od trenutka uhićenja do dovođenja sucu istrage može trajati najdulje
48 sati, a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine najdulje 36 sati.
Uhićenik ima pravo zadržati pouku o pravima za vrijeme lišenja slobode.

77. BRANITELJ

Branitelj nije stranka već stručni pomagač okrivljenika. B

Okrivljenik može imati branitelja:

1. prije početka i tijekom cijelog kaznenog postupka te
2. postupka o izvanrednim pravnim lijekovima u skladu s ovim Zakonom, kao i
3. u postupku izvršenja kazne, mjera upozorenja ili sigurnosnih mjera sukladno posebnim
propisima. 

Okrivljenika se odmah po uhićenju ili poduzimanju druge radnje za koju to predviđa ovaj
Zakon, mora poučiti da ima pravo uzeti branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovu
ispitivanju. 

Za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti odvjetnički vježbenik
s POLOŽENIM PRAVOSUDNIM ispitom u postupku pred općinskim sudom za kaznena
djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.

Pred županijskim sudom branitelj može biti samo odvjetnik. U postupku za kazneno djelo za
koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora branitelj po službenoj dužnosti ili na teret
proračunskih sredstava može biti samo odvjetnik koji ima praksu od najmanje osam godina
kao odvjetnik ili kao dužnosnik u pravosudnom tijelu.

OKRIVLJENIK MORA IMATI BRANITELJA (OBVEZNA OBRANA):

81
1) ako je nijem, gluh, slijep, gluhoslijep ili nesposoban da se sam brani, od prvog ispitivanja
do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka
2) ako se postupak vodi zbog kaznenog djela za koja se postupak vodi pred Županijskim
sudom (koje je propisana kazna zatvora teža od dvanaest godina), od prvog ispitivanja ili
donošenja rješenja o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, a za
kaznena djela za koja je izrečena kazna dugotrajnog zatvora i za postupak po izvanrednim
pravnim lijekovima
3) od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor
4) za vrijeme trajanja postupka za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj
dužnosti ako mu je oduzeta sloboda ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom
predmetu
5) u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od deset
godina ili teža,
6) od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti za vrijeme dok je odsutan
7) tijekom rasprave koja se održava u odsutnosti okrivljenika
8) ako je ostao bez branitelja jer je rješenjem uskraćeno pravo branitelja na radnju ili
zastupanje
9) od donošenja rješenja o provođenju istrage u postupku prema okrivljeniku s duševnim
smetnjama
10) tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje, sporazumijevanja o kazni i drugim
mjerama i potpisivanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma
11) u drugim slučajevima koje propisuje ovaj Zakon

Ako sud ocijeni da se postupcima okrivljenika ili branitelja odugovlači kazneni postupak,
postavit će se i branitelj po službenoj dužnosti za daljnji tijek postupka do pravomoćnosti
presude. Ako u slučaju obvezne obrane okrivljenik nije sam uzeo ili je ostao bez branitelja u
tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja, postavit će mu se branitelj po službenoj
dužnosti.

Branitelja postavlja na prijedlog suda ili državnog odvjetnika predsjednik suda. Protiv
rješenja o postavljanju branitelja žalba nije dopuštena.

Okrivljenik može naknadnom izjavom opozvati izjavu ili radnju branitelja. Opoziv izjave ili
radnje je valjan samo ako je dan u roku za poduzimanje radnje. Okrivljenik se može odreći ili
odustati od pravnog lijeka samo nakon prethodnog savjetovanja s braniteljem. 

Okrivljenik uvijek može opunomoćiti drugog izabranog branitelja. Ako sud utvrdi da radnjom
otkaza punomoći okrivljenik namjerno odugovlači kazneni postupak, odredit će mu rok da
uzme novog branitelja te ga upozoriti da će nakon proteka roka postaviti branitelja po službenoj
dužnosti (NAČELO EKONOMIČNOSTI I EKSPEDITIVNOG VOĐENJA KP).

Više okrivljenika mogu imati zajedničkog branitelja ako se protiv njih ne vodi postupak za
isto kazneno djelo ili ako to nije u suprotnosti s probicima njihove obrane.  Jedan okrivljenik
može imati istodobno najviše tri branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku
sudjeluje jedan od branitelja. Ako okrivljenik ima više branitelja sud će ih pozvati da u
određenom roku usklade svoje obrane i izbjegnu ponavljanja.

Branitelj ne može biti :

1. žrtva, oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug oštećenika, privatnog tužitelja ili
oštećenika kao tužitelja ni njihov srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj
lozi do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja
2. osoba koja je pozvana kao svjedok, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti
svjedočenja i izjavila da neće svjedočiti ili ako se branitelj ispituje kao svjedok u slučaju
iz članka 284. točke 2. (branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva)

82
3. osoba koja je u istom predmetu suokrivljena ili je postupala kao sudac, državni
odvjetnik, istražitelj ili policijski službenik
4. odvjetnik protiv kojeg je započeo kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je
primanjem novca ili imovine od okrivljenika počinio ili bio sudionik u kaznenom djelu
pranja novca
Ako podaci iz spisa ukazuju na ozbiljnu vjerojatnost da je branitelj primanjem novca ili
imovine od okrivljenika počinio ili bio sudionik u kaznenom djelu pranja novca, na
obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika, sud mu može rješenjem uskratiti pravo na
zastupanje u tom predmetu.

FAKULTATIVNA OBRANA
Kad obrana nije obvezna, okrivljeniku se može, na njegov zahtjev, nakon primitka rješenja o
provođenju istrage odnosno podizanja optužnice za kaznena djela za koja se istraga ne provodi
ili kada istraga nije provedena, do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka imenovati
branitelj na teret proračunskih sredstava, ako prema svom imovinskom stanju ne može
podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje
obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a složenost, težina ili posebne okolnosti
predmeta to opravdavaju.

Obrazloženi zahtjev za imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstva okrivljenik podnosi

državnom odvjetniku do podizanja optužnice odnosno sudu nakon podizanja optužnice. Uz
zahtjev, okrivljenik je dužan priložiti dokaze o svom imovinskom stanju, stanju svoje obitelji
ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati
njega. Odluku o imenovanju branitelja uvijek donosi predsjednik suda.

Ako je okrivljenik postavio zahtjev za imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstava tijelo
koje vodi postupak nije ovlašteno poduzeti radnju u kojoj okrivljenik ima pravo sudjelovati
niti odlučiti o podnesenom pravnom lijeku ili sredstvu, prije nego odluči o osnovanosti
zahtjeva okrivljenika za imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstava odnosno prije
imenovanja branitelja na teret proračunskih sredstava, osim ako se ne radi o radnjama koje ne
trpe odgodu.

Umjesto postavljenog branitelja okrivljenik može sam uzeti drugog branitelja. Ako je očito da
je okrivljenik uzeo drugog branitelja radi odugovlačenja postupka, tijelo koje vodi postupak
uskratit će mu rješenjem pravo na tu radnju.

O razrješenju branitelja odlučuje sudac istrage, predsjednik vijeća ili sudac pojedinac.
Predsjednik suda može razriješiti postavljenog branitelja koji neuredno obavlja dužnost. O
razrješenju branitelja će se izvijestiti Hrvatska odvjetnička komora. 

Svojstvo branitelja prestaje: (Prestanak prava i dužnosti branitelja)

1. pravomoćnim dovršenjem kaznenog postupka
2. opozivom punomoći
3. otkazom zastupanja
4. razrješenjem za branitelja po službenoj dužnosti
U postupku za izvanredne pravne lijekove mora se dati nova punomoć branitelju, isto kao i kada
se traži isplata troška nakon pravomoćnosti odluke o oslobođenju.

78. POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE (rokovi)

De facto ovo je oživotvorenje načela pomoći neukoj stranci.

Potrebno imati opravdani razlog i istodobno poduzeti propuštenu radnju!

Okrivljenik:
83
- u odnosu na žalbu- Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje
žalbe protiv presude ili protiv rješenja, sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi
podnošenja žalbe ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio
rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu.
- prigovor protiv kaznenog naloga- Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za
podnošenje prigovora predsjednik vijeća dopustit će povrat u prijašnje stanje.

Privatni tužitelj:
- stranica 76

Oštećenik:
- stranica 75

Državni odvjetnik nema pravo povrata u prijašnje stanje.

Rok: subjektivni- 8 dana (od prestanka uzroka zbog kojeg se propustila radnja)
objektivni- 3 mjeseca (od propuštanja)

79. DOVOĐENJE (mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika)

MJERE OSIGURANJA PRISUTNOSTI OKRIVLJENIKA su: 1. Poziv, 2. Dovođenje, 3.

Mjere opreza, 4. Jamstvo, 5. Uhićenje, 6. Pritvor, 7. Istražni zatvor.
Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i
drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista
svrha može postići blažom mjerom. Mora se voditi računa o načelu razmjernosti i načelu
ograničenja kaznenopravne represije.
Sud i druga državna tijela po službenoj će dužnosti ukinuti mjere ili ih zamijeniti blažim
mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se
ista svrha može postići blažom mjerom.

Dovedbeni nalog mogu izdati:

1. Sud
2. Policija (iznimno, radi prikupnja obavijesti od osoba koje su istražnom zatvoru)

Dovedbeni nalog izdaje sud: 

1) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru
2) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda
3) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik
izbjegava primiti poziv
4) za pristupanje na ročište o odlučivanje o istražnom zatvoru (dovođenje iz pritvora).

O izdavanju dovedbenog naloga sud odlučuje u roku od dvanaest sati od primitka zahtjeva. 

Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži:

1. ime i prezime okrivljenika kojeg treba dovesti
2. druge potrebne podatke koji su poznati
3. naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredaba Kaznenog zakona
4. razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje
5. službeni pečat tijela
6. potpis osobe koja izdaje nalog.

Dovedbeni nalog izvršava policija. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga, predaje nalog
okrivljeniku i poziva ga da pođe s njim. Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno. 
84
Policija može bez dovedbenog naloga u svoje službene prostorije dovesti okrivljenika kojem
treba uručiti poziv - osobe čija je adresa nepoznata i uručuje im poziv. O predaji poziva sastavit
će se službena zabilješka s naznakom vremena dovođenja osobe, predaje poziva ili razloga
odbijanja primitka te vremena napuštanja službenih prostorija.

80. MJERE OPREZA (mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika)

U slučaju kad postoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor
već određen, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza,
obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera.

Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona

zamijeniti istražnim zatvorom.

Mjere opreza jesu: 

1) zabrana napuštanja boravišta
2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja (npr. tribina navijačima)
3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu
4) zabrana približavanja određenoj osobi 
5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom 
6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti
7) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice
Nelogično, jer ako se oduzme OI, kako će osoba npr. dizati novac u banci.
8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom
9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe
10) udaljenje iz doma

Prije podizanja optužnice

- mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik
- sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru.

Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, te mjere određuje, produljuje i

ukida sud pred kojim se vodi postupak.

Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili
ukidanje.

Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude.
Trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora. Svaka dva
mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, tijelo koje je
odredilo mjeru opreza prije podizanja optužnice odnosno sud koji vodi postupak, ispitat će po
službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako
više nije potrebna.Ako je mjera opreza određena kao uvjet jamstva, kontrola produljenja
mjere neće se provoditi.

Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti
žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odlučuje sudac
istrage odnosno izvanraspravno vijeće (kompromis jer odluku donosi DO, pa da se ne dogodi
da stranka postupka zloupotrebljava prava). 

Mjere opreza izvršava policija, drugo državno tijelo (kojem se okrivljenik mora javljat), tijelo
nadležno za nadzor nad poslovnim aktivnosti i nadležno tijelo socijalne skrbi prema mjestu
boravišta djeteta kad je riječ o kd kaznenopravne zaštite djece.
85
Osobi različitoj od okrivljenika sudac istrage može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti
kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno
rješenju, kaznit će se novčanom kaznom od 50.000,00 kn.

Ne može se ograničiti:
1. pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili
izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se
postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba
2. pravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje s braniteljem.
Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako
se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

81. JAMSTVO (mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika)

Istražni zatvor određen iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. točki 1. do 4. ZKP-a može se ukinuti
ako okrivljenik ili tko drugi za njega dade jamstvo, a sam okrivljenik obeća
1. da se neće kriti
2. da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište
3. da neće ometati kazneni postupak
4. da neće počiniti novo kazneno djelo

U rješenju o određivanju istražnog zatvora, sud može odrediti visinu jamstva koje može
zamijeniti istražni zatvor. Jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom
na: težinu kaznenog djela; osobne okolnosti i imovno stanje okrivljenika
Ako ocijeni da jamstvo ne može zamijeniti istražni zatvor sud će navesti okolnosti zbog kojih
nalazi da je isključena zamjena istražnog zatvora jamstvom.
Uz jamstvo sud može odrediti jednu ili više mjera opreza kao uvjet jamstva.

Sud će rješenjem odrediti visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine, a koja se može sastojati
u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće
vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na
nekretnine osobe koja daje jamstvo.

Protiv odluke o visini jamstva i obliku polaganja jamčevine stranke imaju pravo žalbe u roku
od tri dana. Nakon što rješenje o jamstvu postane pravomoćno te okrivljenik dade obećanje
jamčevina bude položena, sud će donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora. To rješenje se
dostavlja policiji.

PROPAST JAMSTVA
Policija nadzire postupa li okrivljenik u skladu s uvjetima određenima rješenjem o jamstvu.
Ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti
naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni
zatvor.

UKIDANJE JAMSTVA
1. Ako se utvrdi da je okrivljenik prikrio prave okolnosti odlučne za odmjeravanje visine
jamstva ili oblika polaganja jamčevine, ili ako se utvrdi postojanje razloga za istražni
zatvor različitih od onih zbog kojih je bio određen istražni zatvor koji je zamijenjen
jamstvom, a dano jamstvo nije primjereno novim okolnostima, protiv okrivljenika će se
odrediti istražni zatvor, a nakon zatvaranja okrivljenika, jamstvo će se ukinuti, položena
86
 jamčevina vratiti, a hipoteka obrisati. Tim rješenjem može es odredti nova visina jamstva i
oblik polaganja jamčevine koje bi zanijenilo istražni postupak.
2. Ako postoji ozbiljna vjerojatnost da će okrivljenik postupiti protivno uvjetima rješenja
o jamstvu, na prijedlog državnog odvjetnika, može se odrediti istražni zatvor protiv
okrivljenika, a jamstvo će se ukinuti te će se jamčevina vratiti osobi koja ju je dala.
3. Jamstvo se ukida i kad kazneni postupak pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka
ili presudom. Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida kad osuđenik stupi
na izdržavanje kazne.

82. UHIĆENJE (mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika)

Svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu koje se progoni po službenoj
dužnosti i o tome mora odmah obavijestiti policiju. Osoba spriječena u bijegu može se zadržati
do dolaska policije kojoj će biti predana. Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi
u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena
pod okolnostima koje upućuju na to da je počinila kazneno djelo.

Policija je ovlaštena uhititi:

1) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru
2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po
službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora
3) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti

Prilikom uhićenja uhićeniku se mora odmah predati pisana pouka o pravima. Ako se pisana
pouka nije mogla predati, policija mora uhićenika odmah upoznati na njemu razumljiv način
s pravima, a uručiti će mu se odmah po dolasku u službene prostorije policije.
Trenutak uhićenja je trenutak kada je nekoj osobi onemogućeno pravo slobode izbora gdje će biti.

O uhićenju će policija odmah obavijestiti;

1) državnog odvjetnika
2) branitelja,obitelj/druge osobe ili konzularno tijelo/veleposlanstvo-na zahtjev uhićenika
3) nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih
članova obitelji uhićenika o kojima se on brine
4) skrbnika ako je uhićenik lišen poslovne sposobnosti
Ako postoji opasnost za život ili imovinu većeg opsega, opasnost počinjenja novog kaznenog
djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, ili opasnost da će se sakriti ili
uništiti dokazi državni odvjetnik može naložiti policiji odgodu obavještavanja
branitelja,obitelj/druge osobe dok postoje razlozi, a najduže 12 sati od trenutka uhićenja.

Uhićenik za kojeg postoje osnove sumnje da je počinio kd za koje se progoni po službenoj

dužnosti te koji je zatečen u kd za koje se progoni po službenoj dužnosti -ima pravo slobodno,
neometano i bez nadzora razgovarati s braniteljem u trajanju do trideset minuta, osim u
slučaju nadziranog razgovora (jer bi štetilo probicima nekog drugog kaznenog postupka). Ako
uhićenik nema izabranog branitelja ili on ne može doći, mora mu se omogućiti da uzme
branitelja s liste dežurnih odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.

Sadržaj pouke o pravima uhićenika na stranicama 79-80.

Policijski službenik mora uhićenika dovesti u pritvorsku policijsku jedinicu određenu

posebnim zakonom i predati pritvorskom nadzorniku ili ga pustiti na slobodu u roku od
dvadeset i četiri sata a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine
dvanaest sati od trenutka uhićenja.

87
Pritvorski nadzornik je djelatnik policije koji ne provodi kriminalističku obradu, brine se o
pravima uhićene osobe dok brigu o njemu ne preuzme sudac istrage. On je obvezan; sastaviti
zapisnik, evidentirati uhićenu osobu, obavijestiti DO o uhićenju, sastaviti zapisnik o oduzimanju
predmeta, izvršiti pretragu i po potrebi oduzeti predmete, provjeriti da li je dovedeni uhićenik
primio i razumio pouku o pravima.

Državni odvjetnik je dužan ispitati uhićenika, najkasnije šesnaest sati nakon predaje
pritvorskom nadzorniku, a uhićenika za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do
jedne godine najkasnije dvanaest sati nakon predaje pritvorskom nadzorniku. (max 40 h od
uhićenja).

Pritvorski nadzornik će uhićenika i pritvorenika odmah pustiti na slobodu: 

1) ako to naloži državni odvjetnik
2) ako uhićenik nije ispitan u propisanom roku (i o tome obavijestiti višeg DO)
3) ako je pritvor ukinut

83. PRITVOR

Državni odvjetnik pisanim i obrazloženim rješenjem određuje pritvor protiv uhićenika ako
utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo za koje se kazneni
postupak pokreće po službenoj dužnosti, a postoje neki od razloga za istražni zatvor navedenih
u čl. 123. st. 1. točki 1. do 4. ZKP-, a pritvor je potreban radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere
alibija te prikupljanja podataka o dokazima (alternativno).
Ako se za vrijeme uhićenja ustanovi postojanje osnova sumnje da je uhićenik počinio drugo
kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, ne može biti
ponovno uhićen već državni odvjetnik može protiv njega odrediti pritvor.
Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti u roku od 6 sati, a o žalbi odlučuje sudac
istrage u roku od 8 sati (opet kompromis jer o pritvoru odlučuje DO).
Pritvor će se odmah ukinuti ako su prestali razlozi zbog kojih je određen.

A)Pritvor može trajati najdulje 48 sati od trenutka uhićenja, osim za kaznena djela za koja je
propisana kazna zatvora do jedne godine, kada pritvor može trajati najdulje 36 sati od trenutka
uhićenja. (nakon toga ili puštanje na slobodu ili istražni zatvor)
B) Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može obrazloženim rješenjem produljiti
pritvor za daljnjih 36 sati ako je to nužno radi prikupljanja dokaza o kaznenom djelu za koje
je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža. (84 h najdulje trajanje)

Protiv rješenja suca istrage o produljenju pritvora pritvorenik se može žaliti u roku od 6 sati.
O žalbi odlučuje vijeće u roku od 12 sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Pritvorenik može
žalbu izjaviti na zapisnik.

C) Državni odvjetnik nakon što je ispitao uhićenika može pisanim nalogom naložiti policiji da
najkasnije u roku od 48 sati od trenutka uhićenja, odnosno 36 sati, dovede uhićenika sucu
istrage radi održavanja ročišta za određivanje istražnog zatvora ili puštanja na slobodu. Na
temelju naloga suca istrage pritvorenik će se zadržati u pritvoru do održavanja ročišta za
odlučivanje o istražnom zatvoru, a najdulje 12 sati, od trenutka dovođenja sucu istrage.

Ako u navedenim rokovima protiv uhićenika nije određen pritvor ili uhićenik nije doveden
sucu istrage, ima se pustiti na slobodu.

84. ISTRAŽNI ZATVOR (mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika) čl 122., 123.

88
Temeljne pretpostavke su da postoji:
1. osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD (viši stupanj izvjesnosti počinjenja
KD nego li je potreban za istragu DO, mora biti obrazložena),
2. ista svrha se ne može ostvariti drugom, blažom mjerom,
3. trajanje je razmjerno kazni koja se opravdano očekuje,
4. nikada zamjena za kaznu.

Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se posebno računa o:
1. razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela
2. kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku
3. potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
Protiv trudne žene, osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućuju ili bitno otežavaju
kretanje te osobe koja je navršila 70 godina života, istražni zatvor se, može iznimno odrediti.

Čim prestanu razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen, on se mora ukinuti i okrivljenika se
mora pustiti na slobodu.

FAKULTATIVNO
Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila
kazneno djelo i ako:
1. je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se
utvrditi njezina istovjetnost i slično),
2. osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze
ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na
svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače – KOLUZIJSKA OPASNOST
3. osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti
pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu
moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti - ITERACIJSKA
OPASNOST
4. je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je
propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela
posebno teške
5. okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu (disciplinski istražni zatvor)
6. postoji vjerojatnost da bi okrivljenik koji je u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio
neubrojiv mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo.
Prije određivanja istražnog zatvora pribavit će se mišljenje vještaka psihijatra o ovoj
opasnosti okrivljenika. Može se zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi.
Slobodu je moguće oduzeti i svjedoku kada odbije davati svjedočki iskaz bez opravdanog razloga
i nakon što mu sud prvotno izreče novčanu kaznu do 50.000,00 kn.

OBLIGATORNO
Pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem
je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:

1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen
2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela
3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom
4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik
5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetniku neopravdano
u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku
6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je
okrivljeniku izrečena novčana kazna, rad za opće dobro na slobodi, uvjetna osuda ili sudska

89
opomena, ili kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog
zatvora
7) kad isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora
8) kad je istražni zatvor određen prema članku 123. stavku 1. točki 2. ovog Zakona (opasnost od
bijega/ opasnost da će uništiti, sakriti...), ako je okrivljenik okolnosno i detaljno priznao djelo i
krivnju, ili čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja taj zatvor
određen, a najkasnije do završetka rasprave.

Sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem će opozvati odluku o istražnom
zatvoru, ako nakon njezinog donošenja, a prije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postoje
razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovo određivanje. Ako
je za okrivljenikom bila raspisana tjeralica, sud će nakon pravomoćnosti rješenja o opozivu
naložiti njezino povlačenje.

Do podnošenja optužnice istražni zatvor određuje/produljuje i ukida sudac istrage na prijedlog

državnog odvjetnika odmah, a najkasnije u roku od 12 sati od podnošenja prijedloga. Ako se ne
složi s prijedlogom, odbije ga, državni odvjetnik se može žalit i o tome odlučuje vijeće u roku
od 24h. O ukidanju odlučuje ex offo ili na prijedlog okrivljenika ili DO.

Nakon podnošenja optužnice pa do potvrđivanja optužnice istražni zatvor određuje/produljuje i

ukida optužno vijeće.

Nakon potvrđivanja optužnice pa do pravomoćnosti presude istražni zatvor određuje/produljuje i

ukida raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće, trajanje do pravomoćnosti
rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

Nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude, okrivljenik i njegov branitelj mogu

sudu predložiti ukidanje istražnog zatvora. O prijedlogu odlučuje rješenjem sud koji vodi
postupak. Protiv rješenja suda kojim se odbija prijedlog za ukidanje istražnog zatvora žalba nije
dopuštena.

O istražnom zatvoru se odlučuje pisanim rješenjem na nejavnom usmenom ročištu.

85. TRAJANJE ISTRAŽNOG ZATVORA

1) Rješenjem suca istrage ili vijeća može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja
slobode. Iz opravdanih razloga sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika može
produljiti istražni zatvor i to prvi puta za još najviše dva mjeseca, a zatim, za kaznena
djela iz nadležnosti županijskog suda, ili kad je to propisano posebnim zakonom, za još
najviše tri mjeseca.
Za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta, ako je istraga produljena, sudac istrage može produljiti istražni zatvor za još tri
mjeseca i još jednom za najviše tri mjeseca. Sveukupni rok trajanja istražnog zatvora do
podizanja optužnice može iznositi dvanaest mjeseci.
Za maloljetnika su gore navedeni rokovi prepolovljeni.

2) Do donošenje presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje: 
1) dva mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do jedne godine
2) tri mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine
3) šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina
4) dvanaest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do osam godina
5) dvije godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora preko osam godina
6) tri godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora
90
3) U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje istražnog
zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za jednu šestinu u slučajevima iz stavka 1.
točke 1. do 4. ovog članka, a za jednu četvrtinu u slučajevima iz stavka 1. točke 5. i 6. ovog
članka. Mora se izreći u kontinuitetu s prethodno određnim istražnim zatvorom.

4) U predmetima za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i

organiziranog kriminaliteta u kojima je istraga produljena, sveukupno trajanje istražnog
zatvora iz ovog stavka produljuje se za vrijeme za koje je bila produljena istraga.

5) Kad je presuda ukinuta, a nakon što isteknu rokovi, u postupku za kaznena djela iz točke 1. i
2. ovog članka ukupno trajanje istražnog zatvora produljuje se za daljnjih tri mjeseca, za
kaznena djela iz. točke 3. i 4. ovog članka za daljnjih šest mjeseci, a za kaznena djela iz točke 5.
i 6. ovog članka za još jednu godinu.
6) Ako je protiv drugostupanjske presude dopuštena žalba, ukupno trajanje istražnog
zatvora, produljuje se za još šest mjeseci. 
Zapriječena kazna Do Iº presude Do pravomoćnosti Ukidanje Žalba na IIº
do 1 godine 2 mjeseca 1/6 2,3 mjeseca 3m 5,3 mjeseca 6m 8,3 mjeseci
do 3 godine 3 mjeseca 1/6 3,5 mjeseci 3m 6,5 mjeseci 6m 9,5 mjeseci
do 5 godina 6 mjeseci 1/6 7 mjeseci 6m 13 mjeseci 6m 13 mjesesci
do 8 godina 12 mjeseci 1/6 14 mjeseci 6m 20 mjeseci 6m 20 mjeseci
preko 8 godina 2 godine 1/4 2 godine 6 mjeseci 1g 3, 5 godina 6m 3 godine
dugotrajni zatvor 3 godine 1/4 3 godine 9 mjeseci 1g 4 g 9 mj 6m 4 g 3 mj

7) Okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora
je postala pravomoćna, ostat će u tom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a
najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

U rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje se rok trajanja istražnog
zatvora, ali će sud svaka 2 mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana
pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za
daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Istražni zatvor u slučaju okrivljenika koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu može
trajati najduže mjesec dana.

Žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju istražnog zatvora ne zadržava
njegovo izvršenje. Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor
mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik u roku od tri dana. Protiv
rješenja vijeća drugostupanjskog suda kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor,
žalba nije dopuštena, osim kad vijeće tog suda odredi istražni zatvor okrivljeniku protiv
kojega istražni zatvor nije bio određen. O žalbi odlučuje Vrhovni sud u roku od tri dana.

86. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV I ODNOS PREMA ODUZIMANJU IMOVINSKO

PRAVNE KORISTI

Adhezijski (pridruženi) postupak.

Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja KD-a raspravit će se na prijedlog
ovlaštenih osoba u kaznenom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak.
Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti osoba
koja je ovlaštena da takav zahtjev ostvaruje u parnici (oštećenik) protiv okrivljenika.

Podnosi se tijelu kojem se podnosi kaznena prijava ili sudu koji vodi postupak najkasnije do
završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom.

91
Osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna je određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti
dokaze. Zahtjev nikada ne može biti odbijen.

U presudi kojom okrivljenika proglašava krivim, sud može oštećeniku,:

1. dosuditi imovinsko pravni zahtjev u cijelosti
2. dosuditi imovinsko pravni zahtjev djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu

U presudi kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem
obustavi kazneni postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u
parnici.

Kad se sud proglasi nenadležnim, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može

podnijeti u kaznenom postupku koji će početi ili nastaviti nadležni sud.

Na prijedlog ovlaštenih osoba mogu se u kaznenom postupku odrediti privremene mjere

osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja KD-a i to prema odredbama
koje vrijede za ovršni postupak. Isto može i prema trećim osoboma kod kojih se nalaze stvari
pribavljenje kaznenim djelom.

Imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi ostvarene KD-
om. Tek ako ne bi bio postavljen imovinskopravni zahtjev koristio bi se institut oduzimanja
imovinske koristi.

Postoji mogućnost i da se oba instituta koriste npr. ako je imovinskopravni zahtjev manjeg
opsega od imovinskopravne koristi.

„Ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev koji, s obzirom na svoju osnovu, isključuje
oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, ta korist utvrđivat će se samo u
onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.“

87. POSTUPAK ODUZIMANJA IMOVINSKE KORISTI

Nitko ne može zadržati korist pribavljenu KD-om, bilo da je ona kod okrivljenika ili
prenesena na trećega. Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom je svako povećanje ili
sprječavanje smanjenja imovine koja potječe od kaznenog djela.

Predmeti koji se:

- po zakonu imaju oduzeti,
- kao i drugi predmeti ako to zahtijevaju probici javne sigurnosti ili zaštite časti i
dostojanstva građana, oduzet će se i kad kazneni postupak ne završi presudom kojom se
okrivljenik proglašava krivim.

Sud i drugo tijelo pred kojima se vodi postupak, dužni su u tijeku postupka prikupljati dokaze i
istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. Sud će visinu iznosa
imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s
nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.

Imovinska korist uvijek će se oduzeti prema stvarnom utvrđenju; nikada solidarno među
suoptuženicima.

Postupak oduzimanja imovinske koristi može se voditi prije, tijekom i nakon okončanja
kaznenog postupka.

92
Ako je imovinska korist prenesena na trećega, a dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi,
osoba na koju je prenesena, a i predstavnik pravne osobe, pozvat će se radi ispitivanja u
prethodnom postupku i na raspravi. Zastupnik pravne osobe i osoba na koju je imovinska
korist prenesena imaju pravo predlagati dokaze i po dopuštenju predsjednika vijeća,
postavljati pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima, a državni odvjetnik i sud ih moraju
upoznat s tim pravima. Ovjereni prijepis presude dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist
prenesena, a i predstavniku pravne osobe ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od
te osobe.

Oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u presudi kojom se okrivljenik proglašava
krivim u kojoj u izreci navodi koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima; utvrđuje se
da su stvari ili prava postale vlasništvo RH; nalaže se protustranci da preda stvari/prenese
prava/isplati novčanu protuvrijednost; nalaže da se izvrši upis prava vlasništva.
Ako se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija, ili je imovinska korist potpuno
obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom, prijedlog za oduzimanje imovinske
koristi će se odbiti.

Ako se ne može voditi kazneni postupak zbog toga jer je okrivljenik umro, ili jer postoje druge
okolnosti koje isključuju kazneni progon, a vjerojatno je da je ostvarena imovinska korist od
najmanje 5.000,00 kn, sudac pojedinac suda koji bi bio nadležan za suđenje u kaznenom
postupku će rješenjem na prijedlog ovlaštenog tužitelja pokrenuti postupak oduzimanja
imovinske koristi. Po pravomoćnosti rješenja će se održati ročište na kojem će se ispitati
protustranka i izvesti dokazi, nakon čega će sud, ako utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno
djelo, donijeti presudu kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, da je
ostvarena imovinska koristi te preostali elementi kao i kad se okrivljenik oglašava krivim.
Ako ne utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo ili utvrdi da je imovinska korist
obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom, prijedlgo za oduzimanje imovinske koristi
će se odbiti.

88. VRSTE ODLUKA I NJIHOVO DONOŠENJE-VIJEĆANJE I GLASOVANJE

U kaznenom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naloga. Presudu donosi
sud, a rješenja i naloge donose i druga tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku.
Odluke vijeća donose se nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Odluka je donesena kad je za
nju glasovala većina članova vijeća. Vijećanje i glasovanje obavljaju se u nejavnom
zasjedanju, a mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

Predsjednik vijeća upravlja vijećanjem i glasovanjem te glasuje posljednji. On je dužan brinuti

se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

1. Pri odlučivanju najprije se glasuje o prethodnim pitanjima:

1. je li sud nadležan
2. je li potrebno dopuniti postupak,
3. te o drugim prethodnim pitanjima
Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari.

2. Pri odlučivanju o glavnoj stvari najprije će se glasovati:

1. je li okrivljenik počinio kazneno djelo i
2. je li kriv za to kazneno djelo
a nakon toga glasovat će se o:
1. kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom
2. troškovima kaznenog postupka
3. imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.

93
Ako je ista osoba optužena za više kaznenih djela, glasovat će se o krivnji i kazni za svako
djelo, a nakon toga o jedinstvenoj kazni za sva djela.

Ako se glasovi razdijele na više od dva mišljenja tako da niti jedno nema za sebe većinu
glasova, pitanja će se razdvojiti i glasovanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se
na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako da će se glasovi koji su za
okrivljenika najpovoljniji pribrojiti glasovima koji su od njih manje povoljni, sve dok se ne
postigne potrebna većina.

Članovi vijeća ne mogu odbiti glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član
vijeća koji je glasovao da se okrivljenik oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini
može se suzdržati od daljnjeg glasovanja. Ako ne glasuje, uzet će se kao da je pristao na glas
koji je za okrivljenika najpovoljniji.
Na zahtjev člana vijeća koji je izdvojio glas, njegovo pisano obrazloženje izdvojenog glasa
priložit će se pisanoj odluci.

Odluke se priopćuju osobama s pravnim interesom usmenim proglašavanjem ako su prisutne,

a dostavom ovjerenog prijepisa ako su odsutne. Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena
žalba dostavljaju se s uputom o pravu na žalbu.

Pisano rješenje ili nalog moraju imati uvod i izreku, a rješenje i obrazloženje.
Uvod rješenja ili naloga uvijek sadrži:
1) naziv tijela
2) ime, prezime i svojstvo službene osobe koja je donijela odnosno osoba koje su ga donijele
3) ime i prezime zapisničara ako je odluka donesena u zasjedanju
4) ime i prezime okrivljenika te identifikacijski broj građana
5) kazneno djelo koje je predmet postupka
6) datum donošenja rješenja ili naloga
Izreka rješenja ili naloga sadrži zakonsku osnovu odlučivanja i odluku.
U obrazloženju rješenja iznijet će se utvrđene činjenice i razlozi za primjenu zakonskih
odredaba.

Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice, upućuje državni odvjetnik. Ako
se okrivljenik neopravdano ne odazove pozivu, državni odvjetnik će predložiti sucu istrage
izdavanje dovedbenog naloga. Pozivanje se obavlja neposrednom dostavom zatvorenog
pisanog poziva. Kad se okrivljenik prvi put poziva, dostavit će mu se uz poziv i pouka o
pravima. Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjednice optužnog vijeća, pripremno
ročište i raspravu, upućuje sud. Ako se okrivljeniku ne može dostaviti dopis, zato što nije
prijavio promjenu adrese ili je očito da na drugi način izbjegava primitak, dopis će, osim
poziva za raspravu i presude, biti istaknut na oglasnoj ploči i internetskoj stranici suda, pa će
se nakon proteka roka od osam dana uzeti da je dostava uredna. Tako će sud postupiti i kad
dostavlja optužnicu. Poziv za dokazno ročište, ročište pred optužnim vijećem i raspravu može
se i usmeno dati osobi koja se nalazi pred tijelom koje postupa. Ako okrivljeniku koji nema
branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora ili presudu kojom je
izrečen kazneni nalog, a presuda se ne može dostaviti na njegovu dosadašnju adresu, sud će
okrivljeniku postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će obavljati tu dužnost dok se ne
sazna nova adresa okrivljenika. Poziv za osobe koje sudjeluju u postupku, osim za
okrivljenika, može se predati sudioniku u postupku koji pristane uručiti ga onomu komu je
upućen, ako tijelo postupka smatra da je na taj način zajamčeno njegovo dostavljanje. 

89. KAZNENA PRIJAVA I POSTUPAK PO NJOJ

94
Svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti,
koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao. Podnoseći prijavu, tijela državne vlasti i pravne
osobe navest će dokaze koji su im poznati i poduzeti sve da bi se sačuvali tragovi kaznenog
djela, predmeti na kojima je ili kojima je počinjeno djelo te drugi dokazi. 
Zakonom se propisuju slučajevi u kojima je neprijavljivanje kaznenog djela, kazneno djelo. 
Podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci na temelju kojih
se može zaključiti o istovjetnosti te osobe službena su tajna. 

Prijava se podnosi nadležnom državnom odvjetniku pisano, usmeno ili drugim sredstvom. Ako
se prijava podnosi usmeno, prijavitelj će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. Ako
je prijava podnesena sudu, policiji ili nenadležnom državnom odvjetniku, oni će prijavu primiti
i odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. 

Državni odvjetnik upisuje kaznenu prijavu u upisnik kaznenih prijava čim je podnesena osim
u slučaju :
1. Ako je do državnog odvjetnika samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo ili je primio
dojavu žrtve, državni odvjetnik će o tome sastaviti službenu zabilješku koja se upisuje u
upisnik raznih kaznenih predmeta i
2. ako iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi prijave ili ako podaci u
prijavi ne daju dovoljno osnove da može odlučiti hoće li provesti istragu ili poduzeti
dokazne radnje, državni odvjetnik će sam provesti izvide ili naložiti njihovo provođenje
policiji
3. Ako kaznena prijava ne sadrži podatke o kaznenom djelu, odnosno ako državni odvjetnik
iz same kaznene prijave ne može zaključiti za koje se kazneno djelo prijava podnosi, upisat
će je u upisnik raznih kaznenih predmeta te će pozvati podnositelja da u roku od petnaest
dana ispravi i dopuni kaznenu prijavu.
Ako podnositelj ne postupi prema pozivu za ispravak ili dopunu, državni odvjetnik
sastavlja o tome bilješku. O tome se u roku od osam dana od isteka roka za ispravak ili
dopunu kaznene prijave obavještava viši državni odvjetnik koji može naložiti upisivanje
kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava.

90. ODBAČAJ KAZNENE PRIJAVE

Nakon ispitivanja prijave i provjere u Informacijskom sustavu Državnog odvjetništva državni

odvjetnik ODBACIT će prijavu obrazloženim rješenjem ako iz same prijave proistječe:

1) da prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti

2) da je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem, ili je već
pravomoćno presuđeno ili postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon
3) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju
4) ako nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno djelo
5) ako podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije vjerodostojna.

Protiv rješenja državnog odvjetnika o odbacivanju kaznene prijave žalba nije dopuštena.
Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom državni odvjetnik će o odbacivanju prijave te o
razlozima za to izvijestiti uz pouku oštećenika u roku od osam dana. O odbacivanju prijave
izvijestit će podnositelja te osobu protiv koje je prijava podnesena, ako to ona zahtijeva.

Ako državne odvjetnik iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi prijave ili
ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnove da se može odlučiti hoće li provesti istragu ili
poduzeti dokazne radnje, državni odvjetnik će sam provesti izvide ili će naložiti njihovo
provođenje policiji.
Ako i nakon provođenja izvida postoje neke od okolnosti za odbačaj prijave, državni odvjetnik će
odbaciti prijavu.
95
90.a PRAVNA SREDSTVA PROTIV ODUGOVLAČENJA POSTUPKA

ŽRTVA I OŠTEĆENIK

1. a) Žrtva i oštećenik imaju pravo po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili
dojave o počinjenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama
povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu. Državni odvjetnik će ih obavijestiti o
poduzetim radnjama u primjerenom roku, a najkasnije 30 dana od zaprimljenog zahtjeva,
osim kada bi time ugrozio učinkovitost postupka.
b) Ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika ili oni nisu zadovoljni danom
obaviješću ili poduzetim radnjama, imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku.
c) Viši državni odvjetnik provjerit će navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana,
naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o
poduzetim radnjama odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo
poduzeti. Viši državni odvjetnik može i pokrenuti stegovni postupak. Ako viši državni odvjetnik
utvrdi da je postupanjem nižeg državnog odvjetnika došlo do povrede prava podnositelja
pritužbe, o tome će ga obavijestiti uz točno navođenje prava koje je povrijeđeno.
d) Obavijest o poduzetim radnjama žrtva i oštećenik mogu ponovo zatražiti po proteku šest
mjeseci od prethodno zatražene obavijesti o poduzetim radnjama, osim u slučaju čl. 206.b
ZKP-a.

2. a) Državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest mjeseci od
dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave uz
navođenje kratkih razloga te odluke.
b) Po isteku roka ili po isteku 6 mjeseci od kada je do državnog odvjetnika dopro glas da je
počinjeno kd ili je primio dojavu žrtve, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem
državnom odvjetniku zbog nepoduzimanja radnji državnog odvjetnika koje dovode do
odugovlačenja postupka.
c) Viši državni odvjetnik će bez odgode zatražiti očitovanje i ako ocijeni da je pritužba osnovana
će odrediti primjereni rok u kojem se mora donijeti odluka o prijavi. Viši državni odvjetnik je
dužan o poduzetomu obavijestiti podnositelja pritužbe u roku od 15 dana.
d) Podnositelj prijave može ponoviti pritužbu ako prijava nije riješenja u roku određenom pod c).

OKRIVLJENIK

1. a) Ako po proteku 6 mjeseci od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava ili od
uhićenja državni odvjetnik nije donio odluku o prijavi, okrivljenik ima pravo podnijeti prigovor
sucu istrage zbog odugovlačenja postupka.
b) Ako sudac istrage utvrdi da je prigovor osnovan, rješenjem će odrediti rok u kojem državni
odvjetnik mora odlučiti o kaznenoj prijavi. O svojoj odluci državni odvjetnik je dužan obavijestiti
suca istrage. Ako sudac istrage utvrdi da prigovor nije osnovan obavijestiti će o tome
okrivljenika.
c) Ako je rok za rješavanje odredio viši državni odvjetnik (po čl. 206.b) i sudac istrage, državni
odvjetnik je dužan riješiti prijavu u roku koji je odredio sudac istrage.

2. a) Nakon dostave rješenja o provođenju istrage okrivljenik koji smatra da mu je protivno

zakonu uskraćeno ili povrijeđeno neko pravo, može podnijeti pisani prigovor državnom
odvjetniku. Nakon dostave obavijesti o provođenju dokaznih radnji okrivljenik može podnijeti
pisani prigovor državnom odvjetniku ako smatra da mu je protivno zakonu uskraćeno ili
povrijeđeno neko pravo i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje istraživanja.

96
b) Državni odvjetnik će odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od primitka prigovora donijeti
odluku. Ako ne prihvati prigovor, dostaviti će ga sucu istrage koji će odmah, a najkasnije u roku
od 8 dana od primitka odlučiti o prigovoru.
c) Ako sudac istrage prihvati prigovor, a moguće je ostvarenje određenog prava ili
provođenje/ponavljanje radnje, naložit će državnom odvjetniku ostvarenje tog prava ili
provođenje/ponavljanje radnje u određenom roku. Ako utvrdi da nisu ispunjenje pretpostavke za
provođenje istraživanja, to će utvrditi u rješenju i spis vratiti državnom odvjetniku na daljnje
postupanje.

STRANKE I OŠTEĆENIK

a) Tijekom prethodnog postupka stranke i oštećenik mogu zbog nepostupanja suda u rokovima
propisanim zakonom podnijeti pritužbu predsjedniku suda koji će odrediti novi rok za
poduzimanje radnje koji ne može biti duži od zakonskog.
b) Pritužba se može podnijeti i zbog nepoduzimanja radnji suca istrage koje dovode do
odugovlačenja postupka. Ako istragu provodi sudac istrage, pritužba se može podnijeti i zbog
drugih nepravilnosti u tijeku sudske istrage.
c) Predsjednik suda će zatražiti od suca očitovanje o navodima pritužbe. Ako je pritužba
osnovana, predsjednik suda će odrediti primjereni rok u kojem sudac istrage mora donijeti
odluku odnosno odrediti provođenje radnje. U roku od 15 dana će obavijestiti o odlukama.
d) Ako predsjednik suda ne postupi sukladno odredbama podnositelj se može obratiti
predsjedniku neposredno višeg suda.

91. NAČELO OPORTUNITETA (SVRHOVITOSTI) KOD KAZNENOG PROGONA

Iznimka od načela legaliteta i obveze kaznenog progona.

1. ODBAČAJ KAZNENE PRIJAVE PREMA NAČELU SVRHOVITOSTI

Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom zakonu, državni odvjetnik može rješenjem
odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona iako postoji osnovana sumnja da
je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena
novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ako je:
1) s obzirom na okolnosti vjerojatno da će u kaznenom postupku okrivljenik biti oslobođen od
kazne (npr. davatelj mita koji je prijavio kd prije nego je otkriven)
2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne, a pokretanje kaznenog postupka za drugo
kazneno djelo nema svrhe s obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno,
te na rezultate koje je kazna ili druga mjera ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena
djela (npr. za vrijeme izdržavanja kazne od 35 godina, pušten na vikend pa izazove prometnu
nesreću s TTO)
3) okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili međunarodnom kaznenom sudu radi
provođenja postupka za drugo kazneno djelo (jer postoji mogućnost da će nastupit zastara)
4) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima je ostvario bića dvaju ili više kaznenih
djela, ali je svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedno, jer pokretanje kaznenog postupka za
druga kaznena djela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih mjera prema
počinitelju (npr. počini pokušaj razbojništva, višestruko ubojstvo pa u bijegu ukrade auto s
Australcem i izazove prometnu nesreću s TTO)

Rješenje će državni odvjetnik osim okrivljeniku, dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene

prijave. Uz rješenje, oštećeniku će se dostaviti i pouka da u roku od 8 dana od dana primitka
rješenja može podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku ako smatra da rješenje nije
osnovano. Oštećenika će se upozoriti i da, ako ne podnese pritužbu, svoj imovinskopravni
zahtjev može ostvariti u parnici.
Viši državni odvjetnik dužan je postupiti po pritužbi u roku od 30 dana od njezina primitka.
97
Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je rješenje osnovano, o tome će izvijestiti oštećenika i
uputiti ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Ako viši državni odvjetnik utvrdi da rješenje nije osnovano, naložit će nižem državnom
odvjetniku da odmah nastavi rad na predmetu, o čemu će izvijestiti oštećenika, okrivljenika i
podnositelja prijave.

2. UVJETNI ODUSTANAK

Državni odvjetnik može, nakon prethodno pribavljene suglasnosti žrtve ili oštećenika,
rješenjem uvjetno odgoditi ili odustati od kaznenog progona, iako postoji osnovana sumnja da
je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena
novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ako osumnjičenik odnosno okrivljenik
preuzme obvezu:
1) izvršenja kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene kaznenim
djelom
2) uplate određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe
3) isplate dospjelog zakonskog uzdržavanja i urednog plaćanja dospjelih obveza
4) obavljanja rada za opće dobro na slobodi
5) podvrgavanja liječenju ili odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim
propisima
6) podvrgavanja psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja bez
napuštanja obiteljske zajednice ili uz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice
za vrijeme trajanja terapije

Državni odvjetnik će u rješenju odrediti rok u kojem osumnjičenik odnosno okrivljenik mora
ispuniti preuzete obveze, koji ne smije prelaziti godinu dana.
Ako osumnjičenik odnosno okrivljenik ispuni obvezu u propisanom roku, državni odvjetnik će
rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od optužbe i o tome obavijestiti sud.
Sudac pojedinac će rješenjem prekinuti kazneni postupak ako državni odvjetnik izjavi da uvjetno
odustaje od optužbe.

3. KRUNSKI SVJEDOK (POKAJNIK )

Glavni državni odvjetnik može pod uvjetima i na način propisan posebnim zakonom rješenjem
odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona tijekom kaznenog postupka ako je
to razmjerno težini počinjenih kaznenih djela i značenju iskaza te osobe, važno za otkrivanje i
dokazivanje odnosno otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela i članova zločinačke
organizacije, odnosno zločinačkog udruženja.
Protiv rješenja Glavnog državnog odvjetnika žalba nije dopuštena.

4. POSEBNOSTI PREMA ZAKONU O SUDOVIMA ZA MLADEŽ:

Za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina ili novčana kazna,
državni odvjetnik može odlučiti da nema osnove za vođenje kaznenog postupka iako postoji
osnovana sumnja da je maloljetnik počinio kazneno djelo, ako smatra da ne bi bilo svrhovito
vođenje postupka prema maloljetniku s obzirom na narav kaznenog djela i okolnosti u kojima
je djelo počinjeno, prijašnji život maloljetnika i njegova osobna svojstva.

Kad je maloljetnik prijavljen za više kaznenih djela, ali je svrhovito da mu se izrekne

maloljetnička sankcija samo za jedno jer pokretanje postupka za druga kaznena djela ne bi
bitno utjecalo na odabir maloljetničke sankcije, državni odvjetnik može odlučiti da nema
osnove za vođenje kaznenog postupka za ta druga kaznena djela. Ovu odluku državni odvjetnik
može donijeti samo u odnosu na kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna
zatvora do pet godina.

98
92. IZVIDI KAZNENIH DJELA

Izvidi nemaju dokaznu snagu već samo spoznaju, te ih optužno vrijeće prije potvrđivanja
otpužnice ili predsjednik raspravnog vijeća izdvaja iz spisa predmeta. Za kaznena djela s
propisanom kaznom do 5 godina izdvajaju se iz spisa nakon potvrđivanja optužnice.

Provodi ih državni odvjetnik sam ili ih povjerava policiji. Postupanje tijekom izvida je tajno.
Tijelo koje poduzima radnju upozorit će osobe koje u njoj sudjeluju da je odavanje tajne
kazneno djelo. Tijelo koje provodi izvide može, kada to nalaže interes javnosti, o tijeku izvida
izvijestiti javnost na način propisan posebnim zakonom.

Državni odvjetnik može, u svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti, pozivati osobe. U pozivu
se mora naznačiti razlog pozivanja.

Državni odvjetnik može naložiti policiji da prikupi potrebne obavijesti provođenjem izvida i
poduzimanjem drugih mjera radi prikupljanja podataka potrebnih za odlučivanje o kaznenoj
prijavi. Policija je dužna postupiti prema nalogu državnoga odvjetnika, a ako državni
odvjetnik nije naložio drukčije, o poduzetim izvidima ili mjerama dužna je izvijestiti državnog
odvjetnika najkasnije u roku od 30 dana od primitka naloga.

Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće
po službenoj dužnosti te da je tim djelom stečena imovinska korist, državni odvjetnik je dužan
odmah poduzimati ili nalagati poduzimanje izvida kako bi se utvrdila vrijednost te koristi te
kako bi se utvrdilo gdje se tako stečena imovina nalazi (financijski izvidi).

Policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti građani se ne mogu

ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka.

Prisilno se može dovesti osumnjičenik koji se nije odazvao pozivu samo ako je u pozivu bio na
to upozoren ili iz okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva. Osoba koja se odazvala
pozivu ili osumnjičenik koji je prisilno doveden, a odbije dati obavijesti, ne može se ponovno
pozivati zbog istog razloga.

Kad postoji vjerojatnost da osoba koja je zatečena na mjestu počinjenja kaznenog djela s
elementima nasilja ili kaznenog djela koje predstavlja prijetnju javnoj sigurnosti ima saznanja o
okolnostima počinjenja djela ili počinitelju, može se od te osobe zahtijevati da u pratnji
policijskih službenika dođe u policijske prostorije radi davanja obavijesti. Ako ona to bez
opravdanog razloga odbije, može se prisilno dovesti.
Policija će od osoba uzeti obavijesti odmah, a najkasnije u roku od šest sati od dolaska u
službene prostorije. Prikupljanje obavijesti od osoba može trajati dulje od šest sati samo uz
njihov pisani pristanak. Policija je odmah dužna pustiti osobe koje odbiju dati obavijest.

Policija ima pravo osobe zatečene na mjestu počinjenja kaznenog djela uputiti državnom
odvjetniku ili ih zadržati do njegova dolaska, ako bi te osobe mogle dati podatke važne za
kazneni postupak i ako je vjerojatno da se njihovo ispitivanje kasnije ne bi moglo obaviti ili bi
bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem ili drugim teškoćama.
Zadržavanje tih osoba radi upućivanja državnom odvjetniku ili njihovo zadržavanje na mjestu
počinjenja kaznenog djela ne može trajati dulje od šest sati od dolaska policije na mjesto
događaja. 

92.a ISTRAŽIVANJE

99
Kolokvijalni izraz „istragica“ 

Državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su
svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice kada postoji osnovana sumnja da je okrivljenik
počinio kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a
ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe.
Obavijest o provođenju dokaznih radnji državni odvjetnik dostavlja okrivljeniku u roku od tri
dana od kada je proveo prvu dokaznu radnju. Postupanje nakon dostave je nejavno.
Okrivljenik ima pravo nakon primitka obavijesti predložiti poduzimanje dokaznih radnji, a
sucu istrage provođenje dokaznog ročišta (članak 236. stavak 2. ovog Zakona).

Ako državni odvjetnik okrivljeniku nije dostavio obavijest, a proveo je dokaznu radnju
ispitivanja svjedoka, okrivljenik ima pravo zahtijevati od državnog odvjetnika ponovno
provođenje tih dokaznih radnji. Zapisnik o ranijem ispitivanju svjedoka izdvojit će se iz spisa i
ne može se koristiti kao dokaz u postupku.

Ako je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu za kazneno djelo za koje je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do pet godina, oštećenik koji je preuzeo kazneni progon može sucu istrage
predložiti provođenje dokaznih radnji. Ako prihati prijedlog oštećenika sudac istrage će naložiti
istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju
optužnice.
Kada dokazne radnje budu provedene, sudac istrage obavijestiti će oštećenika kao tužitelja da je
istraga završena te će u obavijesti upozoriti o mjestu gdje se nalazi spis i drugi predmeti i
vremenu u kojemu ih može razgledati, kao i o pravu da u roku od osam dana može podnijeti
optužnicu te o tome obavijestiti suca istrage. Ako oštećenik kao tužitelj u tom roku ne podigne
optužnicu, smatrat će se da je odustao od kaznenog progona, pa će sudac istrage istragu
rješenjem obustaviti.

Ako oštećenik kao tužitelj u roku od osam dana od dostave rješenja o odbačaju kaznene prijave
ne podigne optužnicu smatrat će se da je odustao od kaznenog progona, o čemu će sudac istrage
obavijestiti državnog odvjetnika.

Ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat, državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju
provođenje dokaznih radnji ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili ako postoji opasnost
od odgode.

93. ISTRAGA

Svrha istrage jest prikupiti dokaze i podatke:

1. potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak
2. za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo
otežano.

Istraga se provodi za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina,
osim ako rezultati provedenih radnji koji se odnose na KD i počinitelja daju dovoljno osnove za
podizanje optužnice. Prije podizanja optužnice se obavezno mora ispitati okrivljenik, te se mogu
provesti hitne i posebne dokazne radnje (npr. ne može ispitivanje svjedoka ako nije otvorena
istraga, bio bi samo izvid), a optužnica se može temeljiti i na prikupljenim materijalnim
dokazima.

Istraga se mora provesti ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za
koje je propisana kazna zatvora teža od petnaest godina ili kazna dugotrajnog zatvora, te ako
postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti.

100
Ako je prije donošenja rješenja o provođenju istrage državni odvjetnik ispitao okrivljenika dužan
je u roku od 48 sati od ispitivanja odlučiti o pokretanju istrage.

Državni odvjetnik donosi rješenje o provođenju istrage protiv određene osobe kad postoji
osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo za koje se provodi istraga, a ne postoje zakonske
smetnje za kazneni progon te osobe. U rješenju o provođenju istrage državni odvjetnik će
navesti koje su hitne dokazne radnje provedene prije donošenja rješenja, koje okolnosti
namjerava istražiti te koje će dokazne radnje provesti.

Kad je donio rješenje o provođenju istrage državni odvjetnik može podnijeti sucu istrage
obrazloženi prijedlog da se protiv okrivljenika odredi istražni zatvor ili da se poduzmu druge
mjere nužne za djelotvorno vođenje kaznenog postupka i zaštitu osoba.

Rješenje o provođenju istrage dostavlja se okrivljeniku najkasnije u roku od osam dana od

dana donošenja rješenja, zajedno s poukom o pravima. Ako postoji opasnost da bi se
provođenjem istrage ugrozio život ili tijelo osobe ili imovina velikih razmjera državni odvjetnik
može odgoditi dostavu tog rješenja najviše za 30 dana ako se istraga provodi za kd protiv RH,
OSRH, terorizma i zločinačkog udruženja.

Protiv rješenja o provođenju istrage okrivljenik ima pravo žalbe sucu istrage u roku od osam
dana od dana primitka rješenja. Sudac istrage može rješenjem:
1. odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili nedopuštenu
2. odbiti žalbu kao neosnovanu
3. prihvatiti žalbu i ukinuti rješenje o provođenju istrage u odnosu na sve ili pojedine
točke rješenja ako utvrdi da postoje uvjeti za obustavu istrage odnosno da nema osnovane
sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret
4. naložiti do da u određenom roku provede dokazne radnje potrebne za odlučivanje o
osnovanosti rješenja o provođenju istrage.

Istragu provodi državni odvjetnik. Državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje

dokaznih radnji istražitelju. U nalogu državni odvjetnik određuje istražitelja, koje se imaju
provesti, a može dati i druge naloge kojih se istražitelj mora držati, ako drukčije nije propisano
ovim Zakonom. Istražitelj je dužan postupati po nalogu državnog odvjetnika. 
Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda okrivljenika ispituje državni odvjetnik. 

Prijedlog DO-a za poduzimanje pojedine dokazne radnje:

1. Oštećenik može državnom odvjetniku podnositi prijedloge da se istraga dopuni i druge
prijedloge radi ostvarivanja prava propisanih zakonom, te sudjelovati u radnjama u
istrazi kad je to propisano ovim Zakonom i ostvarivati prava iz članka 47. stavka 1. ovog
Zakona. – prava oštećenika
2. Okrivljenik nakon primitka rješenja o provođenju istrage može državnom odvjetniku
predložiti poduzimanje dokaznih radnji. Ako državni odvjetnik prihvati prijedlog
okrivljenika, provest će odgovarajuću dokaznu radnju. Ako se državni odvjetnik ne složi s
prijedlogom okrivljenika dostavlja ga u roku od osam dana sucu istrage i o tome pisano
obavještava okrivljenika.

Državni odvjetnik ili sudac istrage završava istragu kad su provedene radnje propisane u
Zakonu, a stanje stvari je u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica ili
obustaviti postupak. Završetak istrage upisuje se u upisnik kaznenih prijava te se o tome
obavještava okrivljenik i oštećenik.

TRAJENJE ISTRAGE
Državni odvjetnik dužan je završiti istragu u roku od 6 mjeseci. Ako se istraga ne završi u
roku od šest mjeseci, državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg državnog odvjetnika o
razlozima zbog kojih istraga nije završena.
101
U složenim predmetima viši državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog
odvjetnika rok produljiti za najviše 6 mjeseci. U posebno složenim i teškim predmetima,
Glavni državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok završetka
istrage produljiti za najviše 12 mjeseci.
Okrivljenik mora biti ispitan prije završetka istrage.

Ako istraga nije završena u gore navedenim rokovima, državni odvjetnik može stegovno
odgovarati, ali nema posljedica za sam postupak.

PODIZANJE OPTUŽNICE
Nakon završene istrage ili istraživanja državni odvjetnik je dužan u roku od 15 dana od dana
upisa završetka istrage ili istraživanja u upisnik kaznenih prijava podignuti optužnicu ili
obustaviti istragu odnosno odbaciti kaznenu prijavu. U složenim predmetima taj rok iznosi 30
dana.
Viši državni odvjetnik može rok za podizanje optužnice produljiti na prijedlog državnog
odvjetnika za najviše 15 dana, a u složenim predmetima za najviše 30 dana.
Iznimno, ako su postojali nepredvidivi ili neotklonjivi razlozi, viši državni odvjetnik može na
prijedlog državnog odvjetnika produljiti rokove za najviše 15 dana.
Ako optužnica nije podugnuta u zadanim rokovima, smatra se da je državni odvjetnik odustao
od kaznenog progona.

Može doći do obnove postupka samo ako se prethodno utvrdi stegovna odgovornost državnog
odvjetnika (kako se ne bi izigrao pravni poredak zbog nečije lijenosti).

94. OBUSTAVA I PREKID ISTRAGE

PREKID
1. Državni odvjetnik prekida istragu rješenjem ako je okrivljenik zbog zdravstvenih smetnji
raspravno nesposoban. Od donošenja rješenja o prekidu, do prestanka zdravstvenih smetnji,
okrivljenik mora imati branitelja. Ako se okrivljenik sam stavio u stanje raspravne
nesposobnosti, istraga se neće prekinuti. Tijekom postojanja tih okolnosti okrivljenik mora
imati branitelja.
2. Istraga se može prekinuti ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim
tijelima.

Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o kaznenom djelu i krivnji
okrivljenika do kojih se može doći.

Ako su bile određene mjere osiguranja prisutnosti, državni odvjetnik će sucu istrage bez
odgađanja dostaviti rješenje o prekidu istrage.
Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, državni odvjetnik donosi rješenje o
nastavku istrage.
Ako tijekom prekida istrage nastupi zastara kaznenog progona dolazi do obustave.

OBUSTAVA
Državni odvjetnik obustavlja rješenjem istragu:
1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje se progoni po
službenoj dužnosti
2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika osim ako je počinio protupravno
djelo u stanju neubrojivosti
3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon
4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo

102
Rješenje o obustavi istrage dostavlja se oštećeniku i okrivljeniku, koji će se odmah pustiti na
slobodu ako je u pritvoru ili istražnom zatvoru. Oštećeniku će se uz rješenje dati pouka o
pravima.

95. SUDAC ISTRAGE

Njegova glavna funkcija je:

- nadzor nad kaznenim postupkom, pogotovo u odnosu na državnog odvjetnika
- nadzirati zaštitu ljudskih prava i zakonitost postupka,
- uređivati odnose između okrivljenika i tužitelja, odlučivati o pravima i ravnoteži između
stranaka u postupku, odlučivati o žalbama na pritvor te odobravati posebne mjere
prikupljanja dokaza, kao što su praćenje, prisluškivanje i pretrage.
- provodi dokazno ročište, nalaže prov. poseb. dokaznih radnji, odlučuje o dodjeljivanju statusa
ugroženog svjedoka.

Najvažnije procesne radnje:

- Odlučuje o žalbi na rješenje do o nadzoru komunikacije uhićenika i branitelja – čl. 75. st. 4.
- Odlučuje da se pisma, poruke i razgovori okrivljenika (koji je u pritvoru ili istražnom
zatvoru) i branitelja nadziru – čl. 76. st. 3. ZKP
- Može na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti rješenjem izdvojiti nezakoniti dokaz –
čl. 86. st. 1. ZKP
- Odlučuje o žalbi na rješenje d.o. o određenim mjerama opreza – čl. 98. st. 7. ZKP
- Odlučuje o žalbi na rješenje d.o. o mjeri pritvora – čl. 112. st. 4. ZKP
- Odlučuje na prijedlog d.o. o produljenju mjere pritvora za daljnjih 36 sati – čl. 112. st. 5.
ZKP
- Do optužnice odlučuje o određivanju ili produljenju istražnog zatvora – čl. 127. st. 1. ZKP
- Do podizanja optužnice može odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog
zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela
- Kada odlučuje o bilo kojem pitanju tijekom istrage i ustanovi da postoje razlozi za prekid ili
obustavu istrage, donosi rješenje o prekidu odnosno obustavi istrage – čl. 226. st. 1. ZKP
- Odlučuje o prijedlozima okrivljenika koje ne prihvati d.o. – čl. 234. st. 2. ; čl. 237. st. 2. i čl.
239.a st. 4. ZKP
- Provodi dokazno ročište - u zakonom propisanim okolnostima – čl. 235. ZKP
- Nalaže provođenje posebnih dokaznih radnji
- Određuje na zahtjev državnog odvjetnika pretragu – čl. 242. st. 1. ZKP
- Odlučuje o zakonitosti pretrage provedene na temelju naloga d.o. – čl. 245 ZKP
- Na prijedlog d.o. odlučuje o kažnjavanju osobe koja ne surađuje u pretrazi elektroničkog
uređaja, pokretne stvari, …
- Na prijedlog d.o. nalaže banci omogućavanje pristupa sefu te izdaje naloga za pretragu
- Tijekom istrage odlučuje o “suspenziji” bankarske tajne
- Do podizanja optužnice odlučuje o privremenim mjerama osiguranja
- Prije podizanja optužnice ispituje dijete i maloljetnika kao svjedoka (audio-video uređaj)
- Do pravomoćnosti optužnice odlučuje o statusu i načinu ispitivanja ugroženog svjedoka
- Do potvrđivanja optužnice odlučuje o prisilnom zadržavanju okrivljenika radi provođenja
vještačenja – čl. 325. st. 2. ZKP

96. DOKAZNO ROČIŠTE

Dokazno ročište provodi sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika, oštećenika kao
tužitelja ili okrivljenika.

Dokazno ročište će se provesti ako:

103
 1. je potrebno ispitati kao svjedoka putem audio-video uređaja (dijete koje nije navršilo
14, dijete koje je navršilo 14, a nije 18, svjedoke koji se zbog starosti, bolesti,
zdravstvenog stanja ili invaliditeta ne mogu odazvati pozivu i međunarodna
pravna pomoć)
2. je potrebno ispitati privilegiranog svjedoka srodnika, ako postoji bojazan da na
raspravi neće iskazivati (potrebno ga upozoriti da se može koristiti na rasravi)
3. svjedok neće moći biti ispitan na raspravi ( silovanje strankinje koja se vraća kući)
4. je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitost iskaza (prijetnje)
5. se drugi dokaz neće moći kasnije izvesti ( svjedok na samrti)
Dokazno ročište se može provesti ako je potrebno radi donošenja odluke u slučajevima
propisanim ovim Zakonom.
Ako se na dokaznom ročištu ispituje ugroženi svjedok ili krunski svjedok, ispitivanje se
provodi putem audio-video uređaja.

Dokazno ročište se neće provesti ako (kao kod istrage)

1) djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje se progoni po
službenoj dužnosti
2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, osim ako je počinio
protupravno djelo u stanju neubrojivosti
3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon.

Sudac istrage, ako prihvati prijedlog za održavanje dokaznog ročišta, u roku od 48 sati
nalogom:
3. određuje vrijeme i mjesto održavanja dokaznog ročišta
4. poziva državnog odvjetnika, okrivljenika i njegova branitelja, te oštećenika i druge
osobe, osim ako drukčije nije propisano u ovom Zakonu
5. određuje pribavljanje predmeta i osiguranje provođenja radnji

Ako ne prihvati prijedlog o provođenju dokaznog ročišta, sudac istrage će u roku od 48 sati,
rješenjem odbiti prijedlog. Protiv tog rješenje predlagatelj ima pravo žalbe u roku 24 h, a o
žalbi odlučuje vijeće u roku 48 h.

Ako bi javno objavljivanje podataka štetilo probicima postupka, sudac istrage može odrediti
tajnost dokaznog ročišta iz razloga isključenja javnosti.

Državni odvjetnik mora prisustvovati dokaznom ročištu ako je on predložio to ročište.

Dokaznom ročištu, mogu prisustvovati okrivljenik, oštećenik kao tužitelj, branitelj i oštećenik,
osim ako za radnju koja se provodi, nije drukčije propisano.
Dokazno ročište ne može se provesti bez branitelja ako je obrana obvezna. 

97. POSEBNE DOKAZNE RADNJE

Posebne dokazne radnje su izvidi kazneni dijela kojima se privremeno ograničavaju određena
ustavna prava građanina.

Ako se izvidi kaznenih djela ne mogu provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz
nerazmjerne teškoće, na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage
može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim
osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz čl. 334. pisanim, obrazloženim nalogom odrediti
posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava
građana, i to:

1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu

104
2) presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka
3) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija
4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta
5) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika
6) simuliranu prodaju i otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano
primanje potkupnine
7) pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova,
8) nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenog djela.

Prikriveni istražitelj je policijski službenik koji sudjeluje u posebnoj dokaznoj radnji, a

pouzdanik je građanin koji sudjeluje u posebnoj dokaznoj radnji.
Snimke, isprave i predmeti pribavljeni na ovaj način mogu se upotrijebiti kao dokaz u
postupku.
Iznimno, ako postoji opasnost od odgode i ako državni odvjetnik ima razloga vjerovati da na
vrijeme neće moći pribaviti nalog suca istrage, nalog, može na vrijeme od 24 sata izdati
državni odvjetnik. Sudac istrage odlučuje rješenjem o zakonitosti naloga.
Ako sudac istrage odbije nalog, zatražiti će da o tome odluku donese vijeće, koje donosi odluku
u roku od 12 h od primitka zahtjeva. Ako vijeće ne odobri nalog, u rješenju će naložiti da se
odmah obustave radnje, a podaci prikupljeni na temelju naloga državnog odvjetnika će se
predati sucu istrage koji će ih uništiti.
Posebne dokazne radnje mogu se odrediti za slijedeća kaznena djela:
1) ratni zločin; terorizam i s njime povezana kd; ropstvo, trgovanje ljudima i s njima povezana
kd; kd spolnog zlostavljanja protiv djece; pranje novca; zlouporaba položaja i ovlasti od strane
službene osobe; primanje mita od strane službene osobe; zločinačko udruženje; kaznena djela
protiv RH i OSRH ako je propisana kazna zatvora od najmanje 5 godina i za sva kd koja je
propisana kazna dugotrajnog zatvora
2) genocid, zločina agresije, odgovornost zapovijednika, pripremanje kd protiv vrijednosti
zaštićenih međunarodnim pravom, ubojstvo, otmica, prostitucija, kd protiv djece, neovlaštena
proizvodnja i promet drogama, teška kd protiv opće sigurnosti, razbojništvo, iznuda,
primanje/davanje mita, zlouporaba u postupku javne nabave;
3) spolni odnošaj bez pristanka, silovanje, primanje i davanje mita u postupku stečaja, povreda
tajnosti postupka, kd protiv računalnih sustava, programa i podataka i protiv intelektualnog
vlasništva ako su počinjena uporabom računalnih sustava ili mreža.

TRAJANJE POSEBNIH DOKAZNIH RADNJI

Posebne dokazne radnje i određuju se na vrijeme do tri mjeseca.
Na prijedlog državnog odvjetnika, sudac istrage može te radnje produljiti za još tri mjeseca
ako one daju rezultate, a postoji razlog da se nastavi s njihovim provođenjem radi
prikupljanja dokaza.
Nakon proteka šest mjeseci za kaznena djela iz članka 334. točke 1. i 2. ovog Zakona, te radnje
mogu se produljiti za još šest mjeseci.
Iznimno, za kaznena djela iz članka 334. točke 1. ovog Zakona, te radnje mogu se produljiti za
daljnjih šest mjeseci, ako je njihovo produljenje nužno radi ostvarenja svrhe radi koje su bile
odobrene.

Protiv rješenja suca istrage kojim se odbija prijedlog državnog odvjetnika za produljenje
radnje državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od osam sati o kojoj odlučuje vijeće istog
suda u roku od dvanaest sati.

Posebne dokazne radnje izvršava policija. O tijeku izvršenja radnji policija sastavlja dnevna
izvješća i dokumentaciju tehničkog zapisa koju dostavlja državnom odvjetniku, na njegov
105
zahtjev. Sudac istrage može u svako doba tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji od
državnog odvjetnika zahtijevati da mu dostavi izvješće o tijeku tih radnji i potrebi njihova
daljnjeg provođenja. Sudac istrage može tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji po
potrebi od policije zatražiti dostavu dnevnih izvješća i dokumentacije tehničkog zapisa radi
ocjene osnovanosti njihova daljnjeg provođenja, u opsegu i mjeri koju sam odredi.
Po isteku radnji policija sastavlja posebno izvješće za državno odvjetništvo i suca istrage u
kojem navodi:
1. vremenski početak i završetak radnje
2. broj i identitet osoba obuhvaćenih radnjom
 
NEZAKONITI DOKAZ:
1. ako su pribavljeni bez postojanja naloga
2. ako je nalog postojao ali su dokazi pribavljeni izvan vremenskih odrednica
3. ako sudac istrage nije konvalidirao radnje d.o.-a
4. ako nije riječ o k.d. iz kataloga prema kojem se mogu odredit posebne d.r.
U slučaju 4. mogu se koristiti kao izvidi-nije plod otrovne voćke.

SLUČAJNI NALAZ:
Ako se prilikom poduzimanja posebnih dokaznih radnji zabilježe podaci i obavijesti koji
upućuju na neko drugo kazneno djelo i počinitelja za kaznena djela iz kataloga tj.prema kojima
bi se inače mogle primjeniti posebne dokazne radnje, taj dio snimke će se prepisati i dostaviti
državnom odvjetniku, i može se upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo.

98. PRETRAGA (dokazna radnja)

Pretraga je dokazna radnje. Dokaze radnje provodi državni odvjetnik, a istražitelj ako mu to
naloži državni odvjetnik. Sudac istrage je u zakonom opisanim slučajevima uključen u
njihovo određivanje. Ograničenje Ustavnih prava i sloboda je moguće samo odlukom sudbene
vlasti. Postoje ograničene iznimke koje mora konvalidirati sudac istrage. Provode se tijekom
istrage, odnosno prije podizanja optužnice. Svrha:
1. Prikupiti dokaze i podatke koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti
optužnica ili obustaviti postupak
2. Prikupiti dokaze za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na raspravi ili bi njihovo
izvođenje bilo otežano.

Ostale dokazne radnje su: 1. PRETRAGA (Pretraga osoba, Pretraga doma i drugih prostora,
Pretraga pokretnih stvari i bankovnog sefa), 2. Privremeno oduzimanje predmeta, 3. Ispitivanje
okrivljenika, 4. Ispitivanje svjedoka, 5. Prepoznavanje, 6. Očevid, 7. Uzimanje otisaka prstiju i
otisaka drugih dijelova tijela, 8. Vještačenje, 9. Dokaz ispravom, 10. Dokaz snimkom, 11.
Elektronički dokaz, 12. Provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta.

Pretraga je istraživanje predmeta pretrage uporabom osjetila i njihovih pomagala, pod

uvjetima i na način propisan ZKP-om i drugim propisima. Pretraga doma i drugih prostora,
sredstva prijevoza i druge pokretne stvari te osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja
kaznenog djela, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad je vjerojatno da se oni
nalaze u određenom prostoru, kod određene osobe ili na njezinom tijelu.

Pretragu provode državni odvjetnik, istražitelj ili policija, osim kad je posebnim zakonom
predviđeno drukčije (prostori odvj. i jb ureda provodi sudac istrage).

Propisi o pretrazi ne odnose se na prirodne, javne te napuštene prostore.

106
U pravilu, pretragu na zahtjev državnog odvjetnika, određuje sudac istrage pisanim
obrazloženim nalogom. O zahtjevu d.o.-a za pretragu sudac istrage odlučuje odmah, a
najkasnije u roku od 4 sata, od primitka zahtjeva.

Nalog o pretrazi mora sadržavati:

d) oznaku predmeta pretrage ( osobe, doma, drugih prostora ili pokretnih stvari
e) svrhu pretrage
f) tijelo koje će provesti pretragu

Ako ne prihvati zahtjev, sudac istrage donosi rješenje. Protiv rješenja suca istrage državni
odvjetnik ima pravo žalbe u roku od osam sati. Vijeće donosi odluku o žalbi u roku od
dvanaest sati.
Nalog suca istrage o pretrazi, izvršava se u roku od 3 dana od dana izdavanja. Nakon proteka
tog roka, pretraga se više ne može izvršiti na temelju tog naloga.

Nalog o pretrazi predaje se prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti ili koju
će se pretražiti, odnosno koja raspolaže predmetom pretrage. Prije početka pretrage pozvat će se
osoba da dobrovoljno izruči osobu, odnosno predmete koji se traže.

Pretrazi se može iznimno pristupiti i bez prethodne predaje naloga ako:

1. se pretpostavlja oružani otpor
2. je nužno da se kod sumnje na kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka
organizacija, odnosno zločinačko udruženje ili koja su počinjena u sastavu zločinačkog
udruženja ili čiji su počinitelji povezani s inozemstvom, pretraga obavi iznenada
3. se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama
4. postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja omogućilo sakrivanje, uništenje ili
oštećenje predmeta ili tragova koji se trebaju oduzeti
5. postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja ugrozilo sigurnost osobe koja
poduzima pretragu
6. je vlasnik ili posjednik doma ili pokretne stvari nedostupan

Iznimno, ako pretragu treba poduzeti odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva
pretrage, državni odvjetnik može sam naložiti pretragu osobe i sredstva prijevoza pisanim
obrazloženim nalogom ako se radi o sumnji da su počinjena točno određena kaznena djela
kataloga (protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva za koje je kazna propisana iznad 5 g,
ubojstva, teškog ubojstva, otmice, primanje i davanje mita, pranje novca..itd).
Nalog o pretrazi državni odvjetnik mora odmah, a najkasnije u roku od osam sati od
okončanja pretrage, dostaviti sucu istrage. Sudac istrage odlučuje rješenjem, o zakonitosti
naloga državnog odvjetnika o pretrazi i provedene pretrage, u roku od osam sati od primitka
zapisnika. Protiv rješenja suca istrage kojim odbija ovjeriti nalog o pretrazi ili zapisnik o
provedenoj pretrazi, državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata. O žalbi
odlučuje vijeće u roku od četrdeset i osam sati.

PRETRAGA BEZ NALOGA:

Pretragu može odmah, a najkasnije osam sati nakon što je kazneno djelo otkriveno, provesti
bez naloga državni odvjetnik, istražitelj ili policija kad provodi:
1. očevid mjesta počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti
2. ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu
većeg opsega ili
3. radi osiguranja tragova i dokaza koji su u neposrednoj vezi s kaznenim djelom zbog
kojeg se obavlja očevid, osim ako se radi o pretrazi doma ili prostora. ( npr.prevrne se
šleper na autoputu, na očevidu svi razbacani sanduci smrde po drogi, tada policija tj.istražitelj
mogu razbit i pregledat)

Policija može provesti pretragu doma ili drugih prostorija bez naloga:
107
1. kad je prema posebnom zakonu ovlaštena ući u tuđi dom ili drugi prostor, radi
pronalaženja počinitelja kaznenog djela, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad
je vjerojatno da se oni nalaze u određenom prostoru, kod određene osobe ili na njezinom
tijelu (npr. Zakon o policiji – pri pozivu u pomoć)
2. ako je to prijeko potrebno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi uhićenja počinitelja
kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje 3 godine

Policija može bez naloga o pretrazi provesti pretragu osobe pri izvršenju naloga o dovođenju ili
pri uhićenju ako postoji vjerojatnost da ta osoba posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako
postoji vjerojatnost da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete ili tragove koje treba od nje
oduzeti kao dokaz postupku.

Kad policija provede pretragu bez naloga, dužna je zapisnik o pretrazi i izvješće odmah
predati nadležnom državnom odvjetniku.

Pretraga se obavlja danju, od 6 do 21 sata. Pretraga se može obaviti noću samo ako postoji
opasnost od odgode , ako:
1) je danju započeta, a nije dovršena
2) se radi o pretrazi bez naloga i pretrazi koju može naložiti državni odvjetnik
3) osoba kod koje se pretraga obavlja ili koja se pretražuje, to sama zatraži što se
odmah upisuje u zapisnik o pretrazi uz potpis te osobe.
Sudac istrage može na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika odobriti pretragu
izvan dozvoljenog vremena i kad postoji vjerojatnost da će:
1) se traženi predmeti ili tragovi uništiti ili sakriti
2) se tražena osoba sakriti ili pobjeći
3) tražena osoba počiniti kazneno djelo
4) biti ugrožena sigurnost osoba, ako se pretraga ne izvrši izvan dozvoljenog
vremena
Samim time što je pretraga obavljena izvan dozvoljenog vremena, ne znači da je nezakonita.

O svakoj pretrazi sastavit će se zapisnik, koji potpisuju osoba kod koje se obavlja pretraga ili
osoba koju se pretražuje te osobe čija je prisutnost obvezna. Primjerak zapisnika izdaje se osobi
kod koje je obavljena pretraga odnosno osobi koja je pretražena.

Zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom - ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u

postupku (NEZAKONITI DOKAZ) ako:
1) je pretraga, suprotno ovom Zakonu, obavljena bez pisanog naloga
2) je pretraga bez naloga poduzeta suprotno odredbama zakona
3) državni odvjetnik nije u roku od 8 sati predao sucu istrage nalog i zapisnik o
poduzetoj pretrazi
4) je odbijen zahtjev za ovjeru pisanog naloga državnog odvjetnika o pretrazi ili
zapisnika o provedenoj pretrazi
5) u zapisnik nisu unesene okolnosti zbog kojih je pretragu osobe obavila osoba
drugog spola
6) je povrijeđen način na koji se pregledava osoba (npr. ulaženje u tijelo)
7) je pretraga provedena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi - najmanje dva
punoljetna građanina kao svjedoci
8) je pretraga provedena suprotno uvjetima za zakonitost pretrage propisanim u
posebnom zakonu (pretraga odvjetničkih i jb ureda)

PRETRAGA OSOBE:
Pretraga osobe obuhvaća pretraživanje odjeće, obuće, površine tijela, pokretnih stvari koje
osoba nosi ili su u njezinu posjedu, sredstva prijevoza kojim se koristi u vrijeme pretrage te
prostora u kojem je osoba zatečena u vrijeme provođenja pretrage, osim doma.

108
Pretragu osobe provodi osoba istoga spola, osim ako to s obzirom na okolnosti provođenja
pretrage nikako nije moguće. Okolnosti zbog kojih je pretragu provela osoba drugog spola
unose se u zapisnik o pretrazi.
Pri pretrazi osobe ne smije se ulaziti u tijelo osobe koja se pretražuje, niti se od tijela smiju
odvajati nadomjesci dijelova tijela ili pomagala tjelesnih organa pričvršćena uz tijelo (proteze i
slično). Ali je dopušteno vaditi predmete iz usta (sudska praksa) npr. u slučaju preprodavača
droge koji istu drži u ustima.
Ako je potrebno ili postoji sumnja na ugrožavanje zdravlja tijelo koje provodi pretragu zastat
će s provođenjem pretrage i u roku od 3 sata poduzeti tjelesni pregled.

PRETRAGA DOMA I DRUGIH PROSTORA

Pri pretrazi doma pretražuje se jedna ili više prostorno povezanih prostorija koje osoba koristi
kao svoj dom, te prostori koje su s domom povezani prostorno i istom svrhom korištenja.
Pretraga doma i drugih prostora obuhvaća i pretragu pokretnih stvari i svih osoba zatečenih u
domu i drugim prostorima, kad je to navedeno u nalogu o pretrazi ili kad u odnosu na zatečene
osobe postoje uvjeti za pretragu bez naloga.
Pretrazi doma ili drugih prostora moraju biti prisutna najmanje dva punoljetna građanina kao
svjedoci - i kod pretrage bez naloga kad ju provodi policija (problem malih prostora – sudska
praksa: bitno da svjedok ima prostor na oku, ne mora biti u njemu).
Prije pretrage doma, osoba na koju se odnosi nalog o pretrazi poučit će se da ima pravo
izvijestiti branitelja koji može biti prisutan pretrazi. Može uzeti branitelja po vlastitom izboru i
u tu svrhu zastati s pretragom do dolaska branitelja, a najkasnije do tri sata.

PRETRAGA POKRETNE STVARI I BANKOVNOG SEFA

Pretraga pokretnih stvari obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih uređaja; drugih
uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka i telefonskim,
računalnim i drugim komunikacijama i nositelja podataka.

Kod pretrage prijevoznog sredstva, opasne, otrovne, lako upaljive i slične stvari ili sredstva,
osoba koja upravlja ili raspolaže takvom stvari dužna je na zahtjev tijela koje provodi
pretragu poduzeti mjere neophodne za sigurno i neometano provođenje pretrage.

Sud na prijedlog DO-a može naložiti banci omogućavanje pristupa sefu te istim nalogom
naložiti pretragu sefa:
1. ako je vjerojatno da su u bankovnom sefu predmeti ostvareni kaznenim djelom ili
namijenjeni počinjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri
godine
2. a ti su predmeti važni za kazneni postupak
3. prema zakonu podliježu prisilnom oduzimanju.

99. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA

Dokazna radnja koja je u pravilu rezultat pretrage.

Privremeno se oduzimaju i osigurava se čuvanje:

1. predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu (npr.uđe u dom radi sumnji u
trgovinu drogom, a tamo sve puno dječje pornografije –i to oduzeti)
2. ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku.

Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev državnog odvjetnika, istražitelja ili
policije. Državni odvjetnik, istražitelj ili policija će držatelja predmeta upozoriti na posljedice
koje proizlaze iz odbijanja postupanja po zahtjevu. Osobu koja ne postupi prema zahtjevu za
predaju, premda za to ne postoje opravdani razlozi, sudac istrage može na obrazloženi

109
prijedlog državnog odvjetnika kazniti do 50.000 kn, a ako ni nakon toga ne postupi po
zahtjevu kaznom zatvora do izvršenja zahtjeva a najdulje 1 mjesec.

Privremenom oduzimanju ne podliježu ( nezakoniti dokazi):

1) spisi i druge isprave državnih tijela čije bi objavljivanje povrijedilo obvezu tajnosti dok
nadležno tijelo ne odluči drukčije
2) pisana priopćenja okrivljenika branitelju, osim ako okrivljenik ne zahtijeva drukčije
3) snimke i privatni dnevnik (pazit-privatni dnevnik više nije privatan ako smo ga dali npr
prijateljici da ga pročita, tada je to pisani dokument) pronađeni kod srodnika, koje su te osobe
snimile ili napisale, a sadrže snimke ili zapise o činjenicama o kojima su te osobe oslobođene
dužnosti svjedočenja (snimke i privatni dnevnik okrivljenika su zaštićeni ustavnom normom o
samoterećenju)
4) zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod javnih bilježnika i poreznih
savjetnika sastavljeni o činjenicama koje su u obavljanju svoga zanimanja te osobe saznale od
okrivljenika
5) zapisi o činjenicama koje su sastavili novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja
o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su
uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, a koji se nalaze u njihovom
posjedu ili u uredništvu u kojem su zaposleni

Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki ne primjenjuje se:

1) u pogledu branitelja ili osobe oslobođene obveze svjedočenja ako postoji vjerojatnost da su
okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja
kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji
2) u pogledu novinara i urednika u sredstvima javnog priopćavanja:
- ako postoji vjerojatnost da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela,
pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji
kaznenog djela i
- za kaznena djela iz članka 305. i 305.a Kaznenog zakona, (povreda tajnosti postupka
ili otkrivanje identiteta zaštićenog ili ugroženog svjedoka)
3) ako se radi o predmetima koji se imaju oduzeti prema zakonu.

Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i snimki, ne primjenjuje se u predmetima

kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece.

100. ISPITIVANJE OKRIVLJENIKA

Ispitivanje okrivljenika prije podizanja optužnice OBAVEZNA je radnja ( neovisno o KD).

Iznimka za suđenje u odsutnosti. Ako nema pretpostavki za suđenje u odsutnosti, onda nije
ispunjena ni formalnopravna predstavka za dizanje optužnice – ispitivanje okrivljenika.

1.) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime
i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i
godinu rođenja, čiji je državljanin, zanimanje, zvanje, zaposlenost i koje je škole završio,
osobni identifikacijski broj, obiteljske prilike, ima li vojni čin, je li odlikovan, kakva je imovna
stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega
postupak za drugo kazneno djelo, a ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik. (dakle
osobni podaci)

110
2.) Poučiti će se da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu ili namjeru da
promijeni adresu, i na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi. Ako se okrivljenik ne može
odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se
nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja
poduzima, ili se njegovo ispitivanje može odgoditi.

3.) Upitat će okrivljenika je li primio pisanu pouku o pravima, a ako jest, uvjerit će se da je
okrivljenik pouku razumio. Ako okrivljenik nije primio pisanu pouku o pravima prethodno će
mu se ona uručiti, a ako okrivljenik pouku nije razumio poučit će ga se na njemu razumljiv
način. Prije početka prvog ispitivanja okrivljenik će potpisati da je primio pisanu pouku o
pravima.

4.) Pozvat će se da se izričito izjasni o tome hoće li uzeti branitelja po vlastitom izboru. Ako
hoće, zastat će se s ispitivanjem do dolaska branitelja, a najkasnije do tri sata. Vrijeme
zastajanja s ispitivanjem upisuje se u zapisnik o ispitivanju i ne računa se u zakonski rok za
dovođenje sucu istrage. Ako je iz okolnosti vidljivo da izabrani branitelj u tom roku ne može
doći, tijelo koje provodi ispitivanje će okrivljeniku omogućiti da uzme branitelja s liste
dežurnih odvjetnika. Ako okrivljenik nije uzeo branitelja s liste, a ispitivanje se poduzima za
kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, tijelo koje provodi ispitivanje postavit će mu
branitelja po službenoj dužnosti.

5.) Prvo ispitivanje okrivljenika snima se uređajem za audio-video snimanje. Uređajem rukuje
stručna osoba. Daljnja ispitivanja se mogu snimati prema odluci tijela koje provodi ispitivanje.
Tijelo koje provodi ispitivanje će osim gore navedenih upozorenja i pouka u zapisnik unijeti i
upozorenje da se ispitivanje snima i da snimljene izjave mogu biti upotrijebljene kao dokaz
u postupku. O ispitivanju se izrađuju tri snimke, od kojih će se jedna zapečatiti i predati sucu
istrage na čuvanje. Zapečaćeni omot potpisuje osoba koja je provela ispitivanje, okrivljenik,
branitelj ako je prisutan i stručna osoba koja je provela snimanje. Po jedna snimka se odmah
predaje državnom odvjetniku i okrivljeniku.

TIJEK ISPITIVANJA
Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje osoba okrivljenika. Okrivljenik se
ispituje usmeno (prvo branitelj pa tužitelj). Pri ispitivanju mu se može dopustiti da se služi
svojim zabilješkama. Okrivljenika će se upozoriti da nije dužan odgovarati, iznositi svoju
obranu i da se može braniti na način koji mu najviše odgovara.
Prvo ga se poziva da iznese što zna o predmetu. Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se
pitanja ako je potrebno da se predoči neki dokaz, popune praznine ili otklone proturječnosti i
nejasnoće u njegovu izlaganju.
Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja, obmana ili druga slična sredstva da
bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.
Okrivljeniku treba postavljati pitanja jasno, razgovijetno i određeno, tako da ih može potpuno
razumjeti. U ispitivanju se ne smije polaziti od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto
što nije priznao, niti se smiju postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako na njih treba
odgovoriti.

Ako se kasniji iskazi okrivljenika razlikuju od ranijih, a osobito ako okrivljenik opozove svoje
priznanje, pozvat će se da iznese razloge zašto je dao različite iskaze, odnosno zašto je opozvao
priznanje.

Postupanje u istrazi protivno odredbama o pouci o pravima i branitelju te ispitivanju

putem audio-video uređaja rezultira nezakonitim dokazom.

SUOČENJE

111
Okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne
slažu o važnim činjenicama, osim u slučaju kad je svjedok dijete ili ako se ispitivanje vodi
putem video-audio linka. Suočiti se odjednom mogu najviše dvije osobe.
Suočeni će se posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu,
a njihov odgovor unijeti u zapisnik. O suočenju se vodi zapisnik. Suočenje u istrazi se mora
snimiti uređajem za audio-video snimanje.
Ako suočenje nije snimljeno, zapisnik se ne može upotrijebiti kao dokaz- nezakoniti dokaz.

ISPITIVANJE OKRIVLJENIKA-POSEBNOSTI ISPITIVANJA NA RASPRAVI

Predsjednik vijeća utvrđuje osobne podatke, utvrđuje je li primio i razumio pouku o pravima.
Ako se optuženik očitovao da se smatra krivim za sve točke optužbe predsjednik vijeća uputit će
da može odmah iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu
idu u korist te se prelazi na ispitivanje optuženika.
Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim,
ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako on drukčije zahtijeva (postupanje
suprotno ovoj odredbi predstavlja bitnu povredu postupka). Ako se nakon ispitivanja okrivljenika
izvode dodatni dokazi, okrivljenik se opet mora ispitati na kraju.

Optuženik svoj iskaz iznosi u slobodnom izlaganju, a nakon čega mu se mogu postavljati
pitanja. Prvi postavlja branitelj, a zatim tužitelj. Predsjednik vijeća i članovi vijeća mogu u bilo
kojem trenutku postavljati pitanja optuženiku radi otklanjanja praznina, proturječnosti i
nejasnoća u iskazu (ne smije ga ispitivat ništa osim ovih razloga, u protivnom ako bi se
drugačijim ispitivanjem došlo do nekih dokaza takva se presuda može „srušit“). Oštećenik,
njegov zz ili opunomoćenik, suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja
optuženiku uz odobrenje predsjednika vijeća.

Ako se kasniji iskazi razlikuju od ranijih, a osobito ako okrivljenik opozove svoje ranije
priznanje, pozvat će se da iznese razloge zašto je dao različite iskaze, odnosno zašto je
opozvao priznanje.

101. ISPITIVANJE SVJEDOKA prije pokretanja postupka i na raspravi

Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijesti o kaznenom
djelu, počinitelju i o drugim važnim okolnostima.
Oštećenik, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu se ispitati kao svjedoci
Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije
drukčije propisano, obvezna je i svjedočiti.

Svjedok se poziva dostavom pisanog poziva.

Svjedoci se ispituju svaki posebno i bez ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore davati
usmeno.

TIJEK ISPITIVANJA
1.) Svjedoka će se najprije pitati identifikacijske podatke i njegov odnos s okrivljenikom i
oštećenikom.
2.) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i
da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati
na pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve i ako je vjerojatno da bi odgovorom
izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj
šteti i ta će se upozorenja unijeti u zapisnik.
3.) Nakon općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a nakon
toga će mu se postavljati pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja.

REDOSLIJED ISPITIVANJA NA RASPRAVI SVJEDOKA (I VJEŠTAKA):

112
a) najprije ispituje stranka koja ga je predložila ( glavno ispitivanje – samo o okolnostima o
kojima je pozvan radi svjedočenja),
b) zatim protivna stranka ( unakrsno ispitivanje - u pravilu, samo o okolnostima o kojima je
svjedok ili vještak iskazao tijekom glavnog ispitivanja).
c) Sud u svako vrijeme može svjedoku i vještaku postaviti pitanja radi razjašnjenja
nejasnoća, ali ta pitanja ne smiju biti sugestivna.

SUGESTIVNA PITANJA - pitanje koje navodi na određeni odgovor, odnosno u kojem je već
sadržan odgovor) ne mogu se postavljati pri glavnom ispitivanju

Kod nesjećanja, odnosno odstupanja od ranijeg iskaza, predočit će mu se prijašnji iskaz,

odnosno upozorit će se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drukčije, a prema
potrebi, pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza.
Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na pitanje koje je već postavljeno te, ako je
to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili nevažno za predmet.
Svjedok se može suočiti s drugim svjedokom ili okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne slažu o
važnim činjenicama. Suočeni će se posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi
međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik.
Suočiti se odjednom mogu najviše dvije osobe. O suočenju se vodi zapisnik. Suočenje se mora
snimiti uređajem za audio-video snimanje. Snimka se priključuje zapisniku. Ako suočenje nije
snimljeno, zapisnik se ne može upotrijebiti kao dokaz.

NEDOLAZAK SVJEDOKA
Svjedok se poziva dostavom pisanog poziva, u kojem će se navesti i upozorenje o
posljedicama neopravdanog izostanka. Poziv djetetu svjedoku upućuje se preko njegovih
roditelja ili skrbnika.
Ako uredno pozvani svjedok ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti ispitan, može se naložiti da se prisilno
dovede. Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga
svjedočiti, sudac istrage njega može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika kazniti
novčanom kaznom do 50.000,00 kuna, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti.

Zatvor traje dok:

1. svjedok ne pristane svjedočiti
2. dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno
3. dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana

Poseban način ispitivanja svjedoka:

1. ispitivanje djeteta (na dokaznom ročištu)
a) koje nije navršilo 14 godina provodi sudac istrage putem audio-video uređaja
b) koje je navršilo 14, a nije navršilo 18 godina provodi sudac istrage i može se provesti
putem audio-video uređaja
2. svjedoka koji zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta ne može odazvati pozivu
ispitati će se u svom stanu ili drugom prostoru u kojem borave, a može i putem audio-
video uređaja (na dokaznom ročištu)
3. žrtva kd protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, kg trgovanja ljudima ili kd počinjenog u
obitelji
na način kao pod 2.
4. ugroženi svjedok,
5. zaštićeni svjedok.

KAD SE ISKAZ SVJEDOKA NE MOŽE UPOTRIJEBITI KAO DOKAZ (nezakoniti dokaz)

Iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:
1) je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok

113
2) je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti a nije na to upozorena ili se nije
izričito odrekla toga prava
3) upozorenje da nije dužna svjedočiti i odricanje nije ubilježeno u zapisnik
4) je kao svjedok ispitano dijete koje ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti
5) upozorenja da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog
iskaza kazneno djelo te da nije dužna odg na pitanja koja se tiču strogo osobnog života i ako bi
sebe ili bližnjega izvrgnuo kaznenom progonu ili teškoj sramoti ili velikoj materijalno šteti nisu
ubilježena u zapisnik
6) je povrijeđeno pravo na uskratu odgovora - strogo osobni život žrtve
7) u u slučaju pribavljanja iskaza diskriminacijom, medicinskom intervencijom , davanjem
sredstava kojima se utječe na volju, ako je primjenjena sila ili prijetnja         

Ako rješenje nije doneseno na zakonit način iskaz zaštićenog svjedoka ne može biti
upotrijebljen kao dokaz. O tome na prijedlog stranke ili svjedoka rješenjem odlučuje sudac
istrage. O žalbi protiv rješenja suca istrage odlučuje viši sud.

102 OSOBE KOJE NE MOGU BITI ISPITANE KAO SVJEDOCI

Ne može se ispitatati kao svjedok:

1) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajnosti
podataka, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze
2) branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva
3) okrivljenik u postupku u kojem su primijenjene odredbe o spajanju postupka
4) vjerski ispovjednik o sadržaju ispovjedi

Dijete koje s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značenje prava da ne
mora svjedočiti ne može se ispitati kao svjedok, ali se saznanja dobivena od njega putem
stručnih osoba, rođaka ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao
dokaz.

Svjedočenja ovih osoba predstavljaju nezakoniti dokaz.

103. OSLOBOĐENI SU OBVEZE SVJEDOČENJA

1. Oslobođeni su obveze svjedočenja:

1) osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici
Izvanbračna zajednica=životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku (ali mogu biti u
braku s drugima), a koja traje dulje vrijeme, ili takva zajednica koja traje kraće vrijeme ako je u
njoj rođeno zajedničko dijete.
2) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te
srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno
3) posvojenik i posvojitelj okrivljenika
4) javni bilježnici, porezni savjetnici, u okviru zakonske obveze čuvanja tajne
5) odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi i socijalni radnici o onome što su u obavljanju svoga
zanimanja saznali od okrivljenika
(Pod 4. i 5.-ne mogu uskratiti iskaz ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođene dužnosti
čuvanja tajne, npr. Zakon o sudovima za mladež)
6) novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za
koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava
javnog priopćavanja, osim u postupku zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda počinjenih
putem sredstava javnog priopćavanja i u slučaju propisanom posebnim zakonom.

114
Tijelo koje vodi postupak dužno je navedene osobe, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za
njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe će se upozoriti da
će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti
kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik.

Upozorenje na „ blagodat nesvjedočenja“ i eventualno odricanje od prava obavezno upisati u

zapisnik, inače se radi o nezakonitom dokazu.

2. Svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe
ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. O tome
će tijelo koje vodi postupak poučiti svjedoka. (odstupanje od načela legaliteta)
Ako je svjedok uskratio odgovor na pitanja jer bi time izložio sebe ili svoga bliskog srodnika
kaznenom progonu državni odvjetnik može izjaviti da neće poduzeti kazneni progon ako je
odgovor na pitanje i iskaz svjedoka važan za dokazivanje kaznenog djela druge osobe i to
taksativno navedenih kd, npr. Ratnog zločina, terorizma, ropstva, trgovanja ljudima,
podvođenja djeteta, zločinačkog udruženja, protiv RH te za koja je propisana kazna dugotrajnog
zatvora...
Odgovor i iskaz svjedoka mora biti okolnosan i vjerodostojan, u kojem smislu će DO predložiti
prekid radnje radi davanja izjave o nepoduzimanju progona.
Državni odvjetnik će pribaviti od svjedoka pisanu izjavu da će kao svjedok u kaznenom
postupku iskazivati istinu i da neće prešutjeti ništa što mu je poznato o kaznenom djelu o
kojem iskazuje i njegovom počinitelju. Svjedok mora već prilikom davanja izjave imati
savjetnika iz reda odvjetnika radi zaštite svojih prava i interesa
Ovakvu izjavu državni odvjetnik može dati ako je pribavio izjavu svjedoka iz gore navedenog
stavka i ako je dani odgovor na određena pitanja važan za dokazivanje kaznenog djela druge
osobe iz gore navedenih djela, a vjerojatno je da bi svjedok odgovorom na pitanje sebe ili svog
bliskog srodnika izložio kaznenom progonu za kazneno djelo s manjom propisanom kaznom
od kazne koja je propisana za kazneno djelo u odnosu na koje iskazuje. Ne može se dati
izjava o nepoduzimanju kaznenog progona za kazneno djelo za koje je propisana kazna
zatvora u trajanju od deset godina ili teža.

Izjava državnog odvjetnika nepoduzimanju kaznenog progona mora biti pisana i ovjerena
pečatom i potpisom višeg državnog odvjetnika. U izjavi mora biti naveden činjenični i
zakonski opis kaznenog djela te pravna oznaka kaznenog djela za koje se progon neće
poduzimati.

Državni odvjetnik predaje izjavu svjedoku. Protiv svjedoka i osobe iz gore navedenih osoba i
djela ne može se poduzeti kazneni progon za kazneno djelo na koje se odnosi izjava, ali se
može progoniti za kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može biti utemeljena isključivo na ovakvom

iskazu.

104. UGROŽENI SVJEDOK i KRUNSKI SVJEDOK

UGROŽENI SVJEDOK
Kad postoji vjerojatnost da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe
ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost,
slobodu ili imovinu većeg opsega, on može uskratiti iznošenje osobnih podataka, davanje
odgovora na pojedina pitanja ili davanje iskaza u cjelini, dok se ne osigura zaštita svjedoka.
115
Zaštita se sastoji u posebnom načinu ispitivanja i sudjelovanja u postupku (ugroženi svjedok)
i mjere zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka (zaštićeni svjedok, izvan
postupka se provodi prema posebnom Zakonu o zaštiti svjedoka).
Čim sazna za vjerojatnost postojanja navedenih okolnosti državni odvjetnik će predložiti sucu
istrage posebni način sudjelovanja u postupku i posebni način ispitivanja ugroženog svjedoka.
Prijedlog, uz prethodno obavještavanje svjedoka, državni odvjetnik podnosi sucu istrage u
zapečaćenom omotu s naznakom »ugroženi svjedok – tajna«, a predaje ga osobno ili putem
istražitelja.
Sudac istrage odlučuje o prijedlogu državnog odvjetnika rješenjem u roku od 12 sati (žalba u
roku 12, vijeće u roku od 24h) od primitka prijedloga.

Ako sudac istrage prihvati prijedlog državnog odvjetnika, odredit će rješenjem:

1) pseudonim ugroženog svjedoka
2) posebni način sudjelovanja u postupku (pozivanje, pristup sudu i slično),
3) posebni način ispitivanja.

Ako je ispitivanje snimano, o ispitivanju se izrađuju 2 snimke, od kojih će se 1 odmah

zapečatiti i predati sucu istrage na čuvanje, a 2. se predaje DO-u.
Podatke o ugroženom svjedoku koji će se ispitati i sudjelovati u postupku na poseban način,
sudac istrage će zapečatiti u posebni omot i predati na čuvanje državnom odvjetniku. To će
zabilježiti u spisu koristeći pseudonim svjedoka.
Osobe koje u bilo kojem svojstvu saznaju podatke o svjedoku dužne su ih čuvati kao tajnu.
Tijelo koje vodi radnju osobno je odgovorno za zaštitu tajnosti podataka. Nakon što je donio
rješenje o posebnom načinu sudjelovanja u postupku i posebnom načinu ispitivanja, sudac
istrage određuje dokazno ročište i provodi ispitivanje svjedoka.
Ako se prikrivaju samo osobni podaci ispitivanje će se provesti pod pseudonimom, a ako treba
i izgled, provest će se audio video uređajem pri čemu će se lik i glas ugroženog svjedoka
izmjeniti.
Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može biti utemeljena isključivo na iskazu
ugroženog svjedoka koji je ispitan uz zaštitu identiteta (pseudonim) ili potpunu
anonimizaciju.

EU sud rekao da je ovaj način zaštite u redu samo ako se radi o najtežim kaznenim djelima
i ako se ne radi o osobama koje su po zakonu dužne izložiti se opasnosti (npr. policajac).

KRUNSKI SVJEDOK (kolokvijalno „svjedok pokajnik“)

Glavni državni odvjetnik može od nadležnog suda (žup.sud u St, Zg, Ri, Os) zahtijevati
donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke
organizacije odnosno zločinačkog udruženja:
1. a) protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi kazneni postupak za kazneno djelo
iz nadležnosti USKOKA, a koje je počinjeno u okvirima zločinačke organizacije/udruženja i
b) ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema kaznenom zakonu pripadnik zločinačke
organizacije može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju kojih se kazna može
ublažiti (zakonsko ili sudsko)
2. a) ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga kaznenog djela i
b) važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u
okvirima zločinačke organizacije/udruženja ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i
sprječavanje kaznenih djela zločinačke organizacije/udruženja.

Glavni državni odvjetnik može podnijeti zahtjev na obrazloženi prijedlog Ravnatelja do

zakazivanja rasprave u kaznenom predmetu protiv pripadnika zločinačke organizacije

116
Na obrazloženi prijedlog Ravnatelja GDO može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za donošenje
rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je kao pripadnik zločinačke
organizacije/udruženja pravomoćno osuđena, zajedno sa zahtjevom za obnovu kaznenog
postupka radi preinake te pravomoćne presude glede odluke o kazni ako je iskaz te osobe
važan za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke
organizacije/udruženja ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i sprječavanje
kaznenih djela zločinačke organizacije/udruženja. Umjesto zahtjeva za obnovu GDO
može sudu nadležnom za uvjetni otpust zatvorenika podnijeti prijedlog za uvjetni
otpust izvan rokova za ponavljanje prijedloga. (OVO NIJE KRUNSKI SVJEDOK)

Ne može postati krunskim svjedokom osoba :

1. koja je počinila jedno od kataloških KD ( čl. 39.st.1.t.1. ZUSKOK-a),
2. organizator zločinačke organizacije
3. poticatelj na počinjenje djela iz kataloga u cilju da protiv potaknute osobe bude
pokrenut postupak za to djelo.

Odluku o statusu krunskog svjedoka donosi sud- vijeće u roku od 8 dana. Svoju odluku može
vijeće uvjetovati mogućnošću da Republika Hrvatska nadoknadi štetu osobama kojima je
osoba prouzročila svojim kaznenim djelima kao pripadnik zločinačke organizacije, odnosno
zločinačkog udruženja.
Protiv rješenja vijeća Glavni državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od 48 sati.
Vrhovni sud Republike Hrvatske će o žalbi odlučiti u roku od 3 dana.

Vijeće će odbiti zahtjev GDO-a ako je isti podnesen nakon zakazivanja glavne rasprave ili
nije u interesu otkrivanja i kaznenog progona pripadnika zločinačke organizacije/udruženja.
Vijeće može odbiti zahtjev GDO-a ako nije vjerojatno da će svjedok dati svoj potpuni i
okolnosni iskaz ili je vjerojatno da će uskratiti obavijesti važne za otkrivanje ili sprječavanje
durgih kd i članova zločinačke organizacije/udruženja, odnosno razjašnjenje okolnosti pod
kojima su počinjenje.

Rješenjem kojim prihvaća zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika vijeće će:

1. dopustiti da se osoba označena u zahtjevu ispita kao svjedok u kaznenom postupku
2. odrediti da se iz sudskih spisa izdvoje zapisnici i službene bilješke te osobe o njezinim
ranijim iskazima koje je dala kao osumnjičenik ili okrivljenik ako takvi postoje. Ti se iskazi
kao i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom
postupku.
3. da se sa onog dijela glavne rasprave u kaznenom postupku protiv pripadnika zločinačke
organizacije, odnosno zločinačkog udruženja u kojem se ispituje krunski svjedok isključi
javnost.

Krunski svjedok koji je dao iskaz u skladu s obvezama koje je preuzeo, ne može biti
progonjen za određena kaznena djela. Krunski svjedok odgovara za davanje lažnog iskaza.
Ako nije ranije odbacio protiv njega kaznenu prijavu, Glavni državni odvjetnik će izjaviti da
protiv krunskog svjedoka odustaje od kaznenog progona najkasnije do pravomoćnog
okončanja kaznenog postupka protiv pripadnika zločinačke organizacije.

Odredbe o odustanku od progona neće se primijeniti i DO će nastaviti kazneni progon ili

pokrenuti kazneni postupak:
1. ako krunski svjedok nije iznio sve činjenice i okolnosti ili je dao lažni iskaz
2. ako krunski svjedok prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka počini novo
kataloško kazneno djelo
3. ako je krunski svjedok u roku od 2 godine nakon rješenja kojim se prihvaća zahtjev,
postao pripadnik zločinačke organizacije i u njenim okvirima počinio kazneno djelo

117
105. PREPOZNAVANJE

Prepoznavanje je utvrđivanje istovjetnosti, osobe, predmeta, prostora, zvuka, načina

kretanja ili drugog obilježja koje je opažao okrivljenik ili svjedok, koja se utvrđuje
usporedbom s drugom osobom, predmetom, prostorom, zvukom, načinom kretanja ili drugim
obilježjem.

Okrivljeniku i svjedoku će se prije prepoznavanja dati procesna upozorenja kao i prije ispitivanja.

Prije prepoznavanja upitat će se osoba koja obavlja prepoznavanje, je li joj nakon vremena u
kojemu je opažala, a prije prepoznavanja, predmet prepoznavanja bio pokazan u naravi, na
fotografiji, računalu, evidenciji, snimci, zbirci podataka ili drugdje, te je li zna druge okolnosti
koje mogu utjecati na prepoznavanje. Odgovori će se upisati u zapisnik.
Od osobe koja obavlja prepoznavanje tražit će se da najprije što detaljnije opiše predmet
prepoznavanja i da navede okolnosti prema kojima ga razlikuje od drugih predmeta. Ujedno
će opisati okolnosti u kojima je opažala i detaljno opisati rezultate prepoznavanja.
Nakon toga će se osobi koja obavlja prepoznavanje pokazati osobu ili drugi predmet
prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu, nepoznatim osobama i predmetima.

O prepoznavanju sastavit će se zapisnik i odgovarajuća snimka svih pokazanih predmeta i

prostora.
Ako postoji opravdana bojazan za sigurnost života ili tijela osobe koja obavlja prepoznavanje
ili njoj bliskih osoba ili utjecati na tijek prepoznavanja, ili ako prepoznavanje obavlja dijete
tijelo koje provodi prepoznavanje provest će ga tako da osoba čije se prepoznavanje obavlja, ne
može vidjeti ni čuti osobu koja obavlja prepoznavanje.
Građani su dužni na poziv, osobno sudjelovati u prepoznavanju i dati na raspolaganje stvari ili
prostor. Stavljanje na raspolaganje prostora ne odnosi se na dom.

106. OČEVID

Očevidom se činjenice u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju opažanjem vlastitim osjetilima i

njihovim pomagalima.
Obavlja ga državni odvjenik, ali na temelju prethodnog naloga do može ga obaviti i istražitelj,
državnoodvjetnički savjetnik i stručni suradnik ili policija.

Radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari sud,
na prijedlog stranke može odrediti rekonstrukciju događaja ili pokus.
Rekonstrukcija događaja provodi se tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje
se prema izvedenim dokazima događaj odvijao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili
okrivljenika radnje ili situacije različito prikazane, događaj će se, u pravilu, rekonstruirati
posebno sa svakim od njih. (sudski eksperiment)
Pokus se poduzima da bi se ispitao utjecaj određene okolnosti na određenu stvar, stanje ili
odnos.
Rekonstrukcija i pokus se ne smiju obavljati na način kojim se vrijeđa javni red ili moral ili se
dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.
Na očevid, rekonstrukciju i pokus može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila
korisna za davanje nalaza i mišljenja

107. VJEŠTAČENJE

118
Vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz
i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom.
Vještačenje određuje pisanim nalogom tijelo koje vodi postupak. U nalogu će se navesti u
svezi s kojim činjenicama se nalaže vještačenje i kome se povjerava.

Osoba koja se poziva kao vještak dužna je odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i mišljenje.
Nalaz i mišljenje vještaka unosi se odmah u zapisnik. Vještaku se može odobriti da naknadno
podnese pisani nalaz/ mišljenje u roku koji mu odredi tijelo koje vodi postupak, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i stranke.

Za vještaka se ne može uzeti osoba:

1. koja ne može biti ispitana kao svjedok
2. osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja
3. osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno
a ako je uzeta ad 1-3, njezin nalaz i mišljenje ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.
Razlog za izuzeće postoji i u vezi s osobom koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom ili
oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca.
Za vještaka se, u pravilu, neće uzeti osoba koja je ispitana kao svjedok.

Ako je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim
okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, obnovit će se
vještačenje s istim ili drugim vještakom.
Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojave osnove sumnje u
točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem
vještaka, zatražit će se mišljenje drugog vještaka.

Pregled i obdukcija tijela poduzet će se uvijek kad postoji sumnja ili je očito da je smrt
prouzročena kaznenim djelom ili je u svezi s počinjenjem kaznenog djela. Ako je tijelo već
pokopano, odredit će se ekshumacija radi njegova pregleda i obdukcije. Ekshumaciju može
naložiti samo sud.
Ako je na tijelu nađena kakva ozljeda, utvrdit će se je li tu ozljedu nanio tko drugi i ako jest,
onda čime, na koji način, koliko vremena prije nego što je smrt nastupila te je li ona
prouzročila smrt. Ako je na tijelu nađeno više ozljeda, utvrdit će se koja je od njih
prouzročila smrt, a ako je više ozljeda smrtonosnih, koja je od njih ili koje su svojim skupnim
djelovanjem bile uzrokom smrti.

Vještačenje tjelesnih ozljeda: obavlja se u pravilu pregledom ozlijeđenoga, a ako to nije

moguće ili nije potrebno na temelju medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.
Nakon što točno opiše ozljede, vještak će dati mišljenje, osobito o vrsti i težini svake pojedine
ozljede i njihovu ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu narav ili posebne okolnosti slučaja,
kakvo djelovanje te ozljede obično proizvode, a kakvo su u određenom slučaju proizvele, čime
su ozljede nanesene i na koji način.

Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, da je okrivljenik

zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga počinio kazneno djelo ili da je raspravno
nesposoban zbog duševnih smetnji, odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom
okrivljenika.
Ako je to nužno za obavljanje vještačenja okrivljenik može rješenjem suda biti prisilno na
zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi. Zadržavanje može trajati najviše mjesec dana. U slučaju
potrebe za novim vještaćenjem zadržavanje se može ponoviti samo jedanput
Prije potvrđivanja optužnice rješenje o prisilnom zadržavanju donosi sudac istrage, a nakon
potvrđivanja optužnice sud pred kojim se vodi rasprava.
Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove ubrojivosti vještak će ustanoviti stupanj
utjecaja na intelektualnu i voljnu komponentu (je li u vrijeme počinjenja kaznenog djela kod
okrivljenika postojala kakva duševna bolest, privremena duševna poremećenost, nedovoljni

119
duševni razvitak ili neka druga teža duševna smetnja, te će odrediti narav, vrstu, stupanj i trajnost
duševne smetnje i dati svoje mišljenje o tome kakav je utjecaj takvo duševno stanje imalo na
okrivljenikovo shvaćanje značenja svojeg postupanja ili vladanje svojom voljom.- voljna i
intelektualna komponenta!)
Ako vještak ocijeni da okrivljenik u vrijeme počinjenja djela nije bio u mogućnosti shvatiti
značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, dat će mišljenje o stupnju
vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji mogla počiniti teže kazneno djelo. a ako
ocijeni da su okrivljenikove mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja ili vladanja
svojom voljom bile smanjene, dat će mišljenje postoji li opasnost da razlozi za takvo stanje mogu
i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novoga kaznenog djela
Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove raspravne sposobnosti, vještak će
ustanoviti ima li okrivljenik duševne smetnje i dati svoje mišljenje je li sposoban shvatiti
prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove
posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute.

Tjelesni pregled može se poduzeti prema okrivljeniku i drugima:

Tjelesni pregled okrivljenika poduzet će se i bez njegova pristanka ako se može poduzeti bez
štete za njegovo zdravlje i ako se dokaz ne može pribaviti na drugi način.
Tjelesni pregled okrivljenika tijekom kojeg se ulazi u tjelesne šupljine ili se od tijela odvajaju
nadomjesci ili pomagala organa pričvršćeni uz tijelo provodi se bez njegova pristanka ako se
dokaz ne može pribaviti na drugi način i ako se može poduzeti bez štete za njegovo zdravlje,
za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.
Operativni zahtjevi na okrivljeniku mogu se na temelju sudskog naloga poduzeti samo ako se u
njegovom tijelu nalaze predmeti počinjenja kaznenog dijela koje na drugi način nije
moguće izvaditi, a radi se o kataloškim kd.

Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihova pristanka poduzeti samo ako se mora
utvrditi nalazi li se određeni trag ili posljedica kaznenog djela na njihovu tijelu, a to se ne
može utvrditi na drugi način i ako se može poduzeti bez štete za njihovo zdravlje.
Ako druga osoba ne pristane na pregled kod kojeg se ulazi u tjelesne šupljine ili se od tijela
odvajaju nadomjesci ili pomagala organa on se može poduzeti po nalogu suca istrage za
kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina.

Molekularno-genetska analiza: Nadležno tijelo može odrediti molekularno-genetsku analizu

kako bi se biološki tragovi uzeti s mjesta počinjenja djela ili drugog mjesta na kojemu se nalaze
tragovi kaznenog djela usporedili s biološkim uzorcima uzetim od osoba ili kako bi se utvrdila
istovjetnost određene osobe ili kako bi se ti tragovi ili uzorci sravnili s rezultatima
molekularno-genetskih ispitivanja dobivenim prema ovom Zakonu ili drugim zakonima.
Uzorci se mogu uzeti s mjesta počinjenja i drugog mjesta, od okrivljenika, od žrtve i od druge
osobe pod uvjetom da se ne radi o biološkom uzorku te osobe.
Uzimanje uzoraka biološkog materijala od okrivljenika te molekularno-genetsku analizu tih
uzoraka nalaže državno odvjetništvo. Za uzimanje uzoraka od žrtve i druge osobe je potrebna
suglasnost.

Podaci prikupljeni molekularno-genetskom od okrivljenika koji je kasnije u kaznenom postupku

pravomoćno osuđen pohranjuju se i čuvaju dvadeset godina nakon završetka kaznenog
postupka. Iznimno, ako je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od deset
godina ili teža, ili ako je riječ o kaznenom djelu protiv spolne slobode za koje je propisana
kazna zatvora teža od pet godina, navedeni podaci se mogu čuvati najdulje četrdeset godina od
završetka kaznenog postupka. Ako je okrivljenik pravomoćno oslobođen ili je postupak
obustavljen ili je optužba odbijena, uzorci se čuvaju deset godina od završetka postupka.

Vještačenje poslovnih knjiga: Kad je potrebno poduzeti vještačenje poslovnih knjiga, isprava i
podataka, tijelo koje vodi postupak dužno je vještacima naznačiti u kojem pravcu i u kojem
opsegu treba obavljati vještačenje te koje činjenice i okolnosti treba utvrditi.
120
108. OPTUŽNICA I UVJETI ZA PODIZANJE OPTUŽNICE

Optužni akti su: optužnica (posebne vrste optužnica su kazneni nalog i prema neubrojivom
počinitelju), privatna tužba i prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije.

Optužnicu podiže državni odvjetnik nakon što je završena istraga (istraga se može provesti za
kd za koja je propisana kazna zatvora duža od 5 godina).
Državni odvjetnik podiže optužnicu za kaznena djela za koja se ne provodi istraga ako
prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za
podizanje optužnice.
Državni odvjetnik može za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora duža od 5 godina
podignuti optužnicu i bez provođenja istrage ako rezultati provedenih radnji koji se odnose na
kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice.
Prije podizanja optužnice okrivljenik mora biti ispitan, osim ako je u optužnici predloženo
suđenje u odsutnosti.

Optužnica sadrži:
1) ime i prezime okrivljenika s osobnim podacima kao i podacima o tome nalazi li se i otkad u
istražnom zatvoru ili se nalazi na slobodi
2) činjenični opis KD-a- opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela,
vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno
kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi
3) zakonski naziv kaznenog djela, s navođenjem odredaba Kaznenog zakona koje se na
prijedlog tužitelja imaju primijeniti
4) dokaze na kojima se temelji optužnica,- obvezno dostaviti i popis dokaza kojima raspolaže,
a ne namjerava ih izvoditi pred sudom, ako ukazuju na nedužnost i na manji stupanj krivnje
okrivljenika ili predstavljaju olakotne okolnosti;
5) obrazloženje u kojem će se opisati stanje stvari.
Kod KD sa zapriječenom kaznom zatvora do 5 god. sadrži samo kratke razloge te prijedlog
vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom
za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere te mjere
oduzimanja predmeta, odnosno druge mjere propisane kaznenim zakonom čije se izricanje
traži.

Ako se okrivljenik nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi istražni

zatvor, a ako se nalazi u pritvoru ili istražnom zatvoru, može se predložiti da se pusti na slobodu. 
Jednom optužnicom može se obuhvatiti više kaznenih djela ili više okrivljenika samo ako se
može provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda. 

Državni odvjetnik može povući optužnicu prije nego što je potvrđena. Ako je državni
odvjetnik povukao optužnicu, može podići novu izmijenjenu optužnicu. Takva optužnica mora
biti podignuta najkasnije dvanaest mjeseci od prvog povlačenja optužnice ako je optužnica
podignuta za kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, a šest mjeseci ako je optužnica
podignuta za kazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda. O razlozima povlačenja optužnice
državni odvjetnik dužan je izvijestiti višega državnog odvjetnika.

121
Posebnosti:
 Kazneni nalog: zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem će okrivljeniku izreći određenu
kaznu ili mjeru bez provođenja rasprave-za k.d. do 5 god.
 Prema neubrojivom počinitelju
1. zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i
2. da mu se odredi prisilan smještaj prema odredbama ZZODS.
 Prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije
1. podatke o ličnosti maloljetnika i
2. prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu primijeni odgojna mjera.
 Privatna tužba
Kao i optužnica, ali bez obrazloženja, mora imati sadržaj iz čl. 342.st.1.t.1-4. ZKP-a, uz
podatke o svjedoku i vještaku i drugom dokazu, koje se predlaže izvesti na raspravi.

Prethodno ispitivanje
Predsjednik optužnog vijeća ispitati će bez odgode, a ako je okrivljenik lišen slobode, u roku od
48h je li:
1) optužnicu podnio ovlašteni tužitelj- obustava/odbačaj
2) optužnica podignuta nakon što su ispunjeni zakonski uvjeti (nije završena istraga, nije
ispitan okrivljenik, nije dopunjena istraga/provedena dokazna radnja) - obustava/odbačaj
3) optužnica propisno sastavljena (propisan sadržaj)– vratiti na uklanjanje nedostataka
4) se u spisu predmeta nalaze dokazi koji se imaju izdvojiti iz spisa – izdvojit će ih
5) optužnica podignuta u zakonskim rokovima (15/30+15/30+15) - obustava/odbačaj
6) postoje neki od razloga za obustavu (nije k.d., isključuju krivnju ili kazneni progon) -
obustava/odbačaj

Predsjednik optužnog vijeća će rješenjem obustaviti kazneni postupak ili odbaciti optužnicu
ako nisu ispunjeni uvjeti iz točka 1., 2., 5. i 6. O žalbi protiv rješenja predsjednika optužnog
vijeća odlučuje viši sud.

Ako predsjednik optužnog vijeća ustanovi da optužnica ima nedostatke u odnosu na sastojke,
vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga, na zahtjev
tužitelja, predsjednik optužnog vijeća može produljiti taj rok za daljnja tri dana, osim ako je
okrivljenik lišen slobode. Ako državni odvjetnik propusti taj rok, predsjednik optužnog vijeća
će izvijestiti višeg državnog odvjetnika. Protiv rješenja o vraćanju optužnice i rješenja o
produljenju roka žalba nije dopuštena.
Ako oštećenik kao tužitelj propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od progona i
postupak će se obustaviti.

Ako predsjednik optužnog vijeća ustanovi da u spisu predmeta postoje dokazi koji se imaju
izdvojiti iz spisa, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa. O žalbi protiv rješenja
predsjednika optužnog vijeća odlučuje viši sud.

DOSTAVA OPTUŽNICE NA ODGOVOR

Propisno sastavljenu optužnicu predsjednik optužnog vijeća dostavlja okrivljeniku koji je na
slobodi bez odgode, a ako je lišen slobode u roku od dvadeset četiri sata od okončanja
ispitivanja optužnice.
Uz optužnicu predsjednik optužnog vijeća dostavlja okrivljeniku pouku o pravu na odgovor,
te pouku o pravu na branitelja Ako okrivljenik ima branitelja optužnica se dostavlja i
branitelju.
Okrivljenik ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu u roku od osam dana od primitka
optužnice.

122
109. OPTUŽNO VIJEĆE-tijek i njegove odluke, odlučivanje o potvrđivanju optužnice

Po isteku roka za odgovor na optužnicu predsjednikoptužnog vijeća nalogom zakazuje

(nejavnu) sjednicu optužnog vijeća u zadanim rokovima:
1. ako je okrivljenik u istražnom zatvoru-15 dana, a na slobodi 2 mjeseca
2. kod posebno složenih predmeta - 1 mjesec/ 3 mjeseca

Poziva se DO, oštećenik, okrivljenik i branitelj, ako ga ima (pazit je li obvezna obrana-više od
12 ili istražni zatvor).

Prije početka sjednice predsjednik optužnog vijeća provjerava jesu li svi pozvani došli na
sjednicu:
Ako dostava poziva do, okrivljeniku ili branitelju nije uredno iskazana, sjednica će se
odgoditi. Ako se okrivljeniku poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene
adrese, sjednica će se održati i u njegovoj odsutnosti
Ako je dostava poziva uredno iskazana, a ne dođe oštećenik kao tužitelj, a ni njegov
punomoćnik, a izostanak ne opravda-rješenjem će se obustavit postupak.

Ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora
do pet godina, optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, osim
ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma
stranaka, kada će donijeti presude na temelju sporazuma stranka.

TIJEK OPTUŽNOG VIJEĆA

Predsjednik vijeća:
1. Otvara sjednicu navođenjem optužnice
2. Provjerava osobne podatke okrivljenika (osim ranije osuđivanosti)
3. Provjerava je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima (ako nije naložit će d.o. da
dostavi okrivljeniku pouku o pravima)
Državni odvjetnik (ako je prisutan)
1. ukratko iznosi rezultate istrage odnosno istraživanja i
2. dokaze na kojima se zasniva optužnica i koji opravdavaju njezino podizanje
Oštećenik ili njegov opunomoćenik mogu:
1. obrazložiti imovinskopravni zahtjev
2. upozoriti na dokaze o krivnji okrivljenika
3. predložiti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva
Okrivljenik i branitelj (ako su prisutni)
1. Mogu upozoriti na dokaze koji idu u korist okrivljenika
2. mogu upozoriti na moguće propuste u istrazi i tijekom istraživanja
3. mogu upozoriti na nezakonite dokaze
Okrivljenik može dati izjavu da je kriv po svim ili nekim točkama optužbe.

Ako vijeće posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a bez izvođenja dodatnih dokaza o tome
ne može donijeti odluku, odgodit će ročište i odmah zakazati novo na kojem će izvesti dokaze
važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza (prethodno suđenje o zakonitosti dokaza),
te najprije odlučiti o zakonitosti dokaza, a zatim donijeti odluku o optužnici. Protiv rješenja suda
o zakonitosti dokaza dopuštena je posebna žalba. O toj žalbi odlučuje viši sud.
Izdvojeni dokazi ne mogu se razgledati ni upotrijebiti pri odlučivanju u kaznenom postupku. 
(rješenje o izvdvajanju dokaza iz spisa)

123
ODLUKE VIJEĆA

A) POTVRĐIVANJE OPTUŽNICE
Ako optužno vijeće ustanovi da je optužnica osnovana, donijet će rješenje kojim potvrđuje
optužnicu.
Ako je DO predložio suđenje u odsutnosti, optužno će vijeće odlučiti o osnovanosti
optužnice i o prijedlogu za suđenje u odsutnosti.

Rješenje o potvrđivanju optužnice dostavlja se strankama, branitelju i oštećeniku, a optužnica s

tim rješenjem i spisima sudskoj pisarnici.

Sud će o potvrđivanju optužnice kada istraga nije provedena, obavijestiti ministarstvo nadležno
za pravosuđe koje o tome vodi evidenciju. Ako je protiv optuženika potvrđena druga optužnica,
ministarstvo će o tim optužnicama obavijestiti nadležne sudove-možda zboe ekonomićnosti
sjedine postupak.

Ako se okrivljenik pred vijećem izjasnio da je kriv, a nije postignut sporazum o sankciji,
vijeće će potvrditi optužnicu i odmah je sa spisom dostaviti sudskoj pisarnici radi određivanja
rasprave, osim ako ne postoje razlozi iz članka 355. i 356.ovog Zakona

B) OBUSTAVA KAZNENOG POSTUPKA / ODBAČAJ OPTUŽNICE

Vijeće će rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke
optužnice ako ustanovi da:
1. djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo
2. postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju
3. nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosno odobrenja ovlaštene osobe,
ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon
4. nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet
optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi
izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

Ako nije vođena istraga, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu ako utvrdi postojanje razloga
gore navedenih. Protiv rješenja o odbačaju stranke i oštećenik mogu podnijeti žalbu. O žalbi
odlučuje viši sud.

C) DOPUNA OPTUŽNICE
Ako vijeće ustanovi da:
1. optužnica nije propisno sastavljena
ili da u odnosu na cijelu optužnicu postoje
2. nedostaci u prethodnom postupku ili
3. da činjenični opis djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza,
4. da je potrebno bolje razjašnjenje stvari
rješenjem vraća optužnicu tužitelju s obrazloženjem razloga zbog kojih nije potvrđena te
radnjama koje je propustio poduzeti. Vijeće nije vezabno za pravnu ocjenu djela koju je
tužitelj naveo u optužnici.
Ako vijeće ustanovi da samo u odnosu na pojedine dijelove optužnice postoje nedostaci u
prethodnom postupku ili da činjenični opis djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza, ili da
je potrebno bolje razjašnjenje stvari, rješenjem će razdvojiti postupak i potvrditi optužnicu u
dijelu za koji to nalazi osnovanim.
Ako vijeće nije potvrdilo optužnicu u cijelosti ili dijelu, državni odvjetnik je dužan u roku 8
dana od dostave rješenja donijeti rješenje za dopunu istrage ili poduzimanje dokazne radnje
odnosno odustati od kaznenog progona. Na zahtjev državnog odvjetnika optužno vijeće može
produljiti taj rok za daljnjih 8 dana ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, a 15 dana ako je na
slobodi.
124
DO je dužan o razlozima propuštanja roka izvijestiti VDO. Ako u daljnjem roku od osam dana
nije postupljeno, smatrat će se da je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona.
Nakon dopune DO će novu optužnicu dostaviti na ponovno ispitivanje

POVLAČENJE OPTUŽNICE I PODIZANJE NOVE (npr.provjeri alibi koji je točan)

Državni odvjetnik može povući optužnicu prije nego što je potvrđena.
Ako je državni odvjetnik povukao optužnicu, može podići novu izmijenjenu optužnicu:
- u roku od 12 mjeseci od prvog povlačenja optužnice ako je optužnica podignuta za kazneno
djelo iz nadležnosti županijskog suda,
- a 6 mjeseci ako je optužnica podignuta za kazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda.
O razlozima povlačenja optužnice državni odvjetnik dužan je izvijestiti višega državnog
odvjetnika

110. DONOŠENJE PRESUDE NA TEMELJU SPORAZUMA STRANAKA

Stranke mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankciji.

Okrivljenik tijekom pregovora mora imati branitelja. U tu svrhu mogu tražiti odgodu sjednice
optužnog vijeća, do 15 dana.
Ako su prije početka sjednice ili tijekom sjednice optužnog vijeća državni odvjetnik i
okrivljenik i branitelj potpisali izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka,
predaju izjavu vijeću odmah nakon otvaranja sjednice.

Izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka mora sadržavati:

1. opis kaznenog djela koje je predmet optužbe
2. izjavu okrivljenika o priznanju krivnje za to kazneno djelo
3. sporazum o vrsti i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere (sudskoj opomeni,
uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru,
oduzimanju predmeta te o troškovima postupka)
4. očitovanje okrivljenika o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu
5. izjavu okrivljenika o prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za izricanje sigurnosne
mjere i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom
6. potpis stranaka i branitelja
Nakon potpisivanja izjave državni odvjetnik obavještava o tome žrtvu ili oštećenika.

Ako se radi o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je
propisana kazna zatvora teža od pet godina, državni odvjetnik mora pribaviti suglasnost žrtve
za sporazumijevanje.

Nakon što primi pisanu izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, vijeće će
utvrditi da su stranke suglasne u odnosu na sadržaj izjave i to unijeti u zapisnik te potom
odlučiti o potvrđivanju optužnice.
Ako potvrdi optužnicu, vijeće će odlučiti o prihvaćanju izjave za donošenje presude na temelju
sporazuma stranaka, te će optuženiku presudom izreći kaznu ili drugu mjeru za koju su se
dogovorili.

Vijeće neće prihvatiti izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ako s obzirom
na okolnosti, njezino prihvaćanje nije u skladu s odmjeravanjem kazne propisanim zakonom
ili sporazum inače nije zakonit. Vijeće rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, odbija
izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Nakon donošenja rješenja, optužnica
sa spisom predmeta dostavit će se predsjedniku vijeća radi određivanja rasprave.

Stranke mogu odustati od izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka do

donošenja prvostupanjske presude. U tom slučaju izjava za donošenje presude na temelju

125
sporazuma i svi ostali podaci koji se odnose na njega, izdvajaju se rješenjem iz spisa i predaju
sucu istrage i ne mogu se razgledati ni upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Presuda na temelju sporazuma stranaka mora odgovarati sadržaju izjave o sporazumu

stranaka. Presuda se odmah objavljuje, a pisano sastavlja i dostavlja strankama u roku od
osam dana od objave. U obrazloženju se navodi sporazum na temelju kojeg je donesena presuda.
Vijeće može u izreci o troškovima kaznenog postupka odrediti da se okrivljenik u cijelosti
oslobađa troškova.

Presuda na temelju sporazuma ne može se pobijati žalbom zbog:

1. odluke o kaznenopravnoj sankciji
2. odluke o oduzimanju imovinske koristi
3. odluke o troškovima kaznenog postupka
4. odluke o imovinskopravnim zahtjevima
5. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je optuženik za
dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude

Ostale KONSENSUALNE forme:

Ostali slučajevi priznanja KD-a i prihvaćanja sankcije koju predlaže DO ne obavezuju sud
(npr d.o reče 6 mj zatvora, na uvjetno 1 god, a sud reče da 6 mj, ali bezuvjetno-u redovnom
postupku toga nema)
Presuda po kaznenom nalogu izostankom prigovora: znači da se slaže i prihvaća. Jer inače
ima 8 dana za prigovor pa ako prigovori stavis se izvan snage presuda i ide se u normalnu
proceduru.

111. PRIPREMNO ROČIŠTE

Na pripremno ročište se primjenjuju odredbe o raspravi , osim ako nije drukčije propisano.
Predsjednik vijeća, odmah nakon primitka optužnice i raspravnog spisa započinje pripreme za
raspravu.

Pripreme za raspravu obuhvaćaju održavanje pripremnog ročišta za raspravu, određivanje

rasprave i donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom

Sudac pojedinac ima ovlasti predsjednika vijeća ako drugačije nije propisano ovim Zakonom.

Rok za održavanje pripremnog ročišta je 1 mjesec ako je optuženik u istražnom zatvoru, a 2

mjeseca ako nije određen istražni zatvor računajući od primitka potvrđene optužnice u sudsku
pisarnicu.

Predsjednik vijeća može odrediti da se neće održati pripremno ročište za

1. kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do petnaest godina ako obzirom na navode
u optužnici i prirodu predloženih dokaza smatra da nije potrebno održavanje pripremnog
ročišta i tada donosi nalog kojim određuje raspravu. (obvezna samo kada je zapriječena
kazna dugotrajnog zatvora)
2. ako je zaprimio izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka tada donosi
presudu na temelju sporazuma stranaka

Pripremno ročište nije javno, a mogu mu prisustvovati samo pozvane stranke. Na pripremno
ročište pozvat će se optuženik, njegov branitelj, tužitelj i oštećenik odnosno njihovi zakonski
zastupnici i opunomoćenici, a po potrebi i tumač. U pozivu za pripremno ročište stranke će biti
upozorene da na pripremnom ročištu mogu predložiti nove dokaze koji mogu poslužiti za
utvrđivanje činjenica.

126
Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na pripremno ročište došle sve pozvane osobe, provjerit
će podatke o istovjetnosti optuženika u optužnici, osim podataka o prijašnjoj osuđivanosti.
Prije izlaganja optužbe stranke će izvijestiti predsjednika vijeća o sadržaju izjave za
donošenje presude na temelju sporazuma stranaka.

TIJEK PRIPREMNOG ROČIŠTA:

Provodi se pred predsjednikom vijeća:

1) Državni odvjetnik izlaže dio optužnice iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela,
zakonski naziv kaznenog djela i navodi dokaze koji potvrđuju optužnicu, a može predložiti
izricanje određene kazne i drugih mjera propisanim kaznenim zakonom.
2) Ako je oštećenik prisutan, može podnijeti imovinskopravni zahtjev.
3) Predsjednik vijeća uvjerit će se da je optuženik razumio optužnicu i pozvat će ga da se
očituje o optužbi.
Predsjednik vijeća pozvat će optuženika koji poriče optužbu da on ili njegov branitelj, točno
odrede koji dio optužnice poriču i iz kojih razloga. (Važno je radi određivanja opsega spornog
i onoga što se dokazuje kao i radi mogućeg opsega žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja).
4) Predsjednik vijeća pozvat će stranke i oštećenika da obrazlože dokazne prijedloge koje
namjeravaju izvesti na raspravi.
Svaka stranka očitovat će se o prijedlozima suprotne stranke i oštećenika. Stranke određuju
redoslijed dokaza koje namjeravaju izvesti. Predsjednik vijeća može iz opravdanih razloga
odrediti drukčiji redoslijed izvođenja dokaza.
a) Ako je predsjedniku vijeća dostavljena potvrđena optužnica u odnosu na koju se optuženik
očitovao krivim, predlaganje dokaza za raspravu ograničit će se samo na one dokaze koje se
odnose na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom.
b) Ako se optuženik očitovao krivim samo u odnosu na neke točke optužbe i predsjednik
vijeća smatra da se u odnosu na njih može postupiti u smislu prethodnog članka,
predsjednik vijeća može u odnosu na te točke optužbe razdvojiti postupak.
c) Ako se jedan suoptuženik u odnosu na neke točke optužbe koja se odnosi na više
suoptuženika očitovao krivim, a drugi se očitovao da se ne smatra krivim, provest će se za
sve suoptuženike rasprava te donijeti jedna presuda.

Na pripremnom ročištu predsjednik vijeća može, uz suglasnost stranaka, ukinuti istražni

zatvor ili ga zamijeniti blažom mjerom. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.
Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak i dostaviti rješenje strankama i
oštećeniku:
1) ako je tužitelj odustao od optužbe
2) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka ( postupak vođen bez
zahtjeva ovlaštenog zužitelja, nije bilo potrebnog prijedloga za progon, ne bis in idem te
oprost/pomilovanje/zastara).
Predsjednik vijeća će u slučaju obustave postupka upozoriti oštećenika da može sam preuzeti
progon.

Predsjednik vijeća prije završetka pripremnog ročišta, nalogom određuje vrijeme i mjesto
održavanja rasprave te koji će se svjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao i pribavljanje
drugih dokaza.
Iznimno, ako postoje posebne prepreke, predsjednik vijeća može odgoditi određivanje rasprave
do mjesec dana i o tome obavijestiti predsjednika suda.

Ako pripremno ročište nije održano (kazna do 15 godina i nije potrebno+sporazum stranaka),
predsjednik vijeća odredit će raspravu najkasnije u roku od dva mjeseca od zaprimanja

127
potvrđene optužnice te vrijeme i mjesto održavanja rasprave, koji će se svjedoci i vještaci pozvati
na raspravu, kao i pribavljanje drugih dokaza.
Ako pripremno ročište nije održano a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru rasprava će se
odrediti najkasnije u roku od mjesec dana, osim za kaznena djela za koja je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do pet godina, za koja će se rasprava odrediti u roku od petnaest dana,
računajući od dana zaprimanja potvrđene optužnice.
Ako u tom roku ne odredi raspravu, predsjednik vijeća obavijestit će predsjednika suda o
razlozima iz kojih rasprava nije određena. Predsjednik suda prema potrebi poduzet će mjere
da se rasprava odredi.

Na raspravu se poziva tužitelj i oštećenik, njihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici,

optuženik i njegov branitelj, a po potrebi i tumač.
Svjedoke i vještake poziva sud.
Poziv optuženiku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana rasprave ostane
dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje 8 dana. Upozorit će ga se na posljedice
nedolaženja (prisilno dovođenje, ispitivanje svjedoka/vještaka, suđenje u odsutnosti).
Poziv oštećeniku sadrži obavijest da će se rasprava održati i bez njega, a prijedlog o postavljanju
imovinskopravnog zahtjeva će se pročitati te obavijest da ako ne dođe da će se smatrati da nije
voljan nastaviti kazneni progon ako državni odvjetnik odustane od optužbe.
Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj upozorit će se u pozivu da će se ako na raspravu ne
dođu, a ne pošalju opunomoćenika, smatrati da su odustali od optužbe.

112. PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE RASPRAVE (kada je moguća rasprava bez

okrivljenika)

Predsjednik vijeća otvara zasjedanje, objavljuje sastav vijeća i predmet rasprave te utvrđuje
jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi dostavljeni i jesu li
svoj izostanak opravdale.

Obvezna je nazočnost ovlaštenih tužitelja:

1. Ako na raspravu, koja je određena na temelju optužnice državnog odvjetnika, ne dođe
državni odvjetnik ili osoba koja ga zamjenjuje, rasprava će se odgoditi. O razlozima
odgode obavijestit će se viši državni odvjetnik.
2. Ako na raspravu ne dođe oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj, iako su uredno pozvani,
a ni njihov opunomoćenik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.
3. Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na raspravu niti svoj izostanak opravda,
predsjednik vijeća će naložiti da se prisilno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah
obaviti, predsjednik vijeća će odlučiti da se rasprava odgodi i naložiti da se optuženik na
iduću raspravu prisilno dovede. Ako do privođenja optuženik opravda izostanak,
predsjednik vijeća opozvat će nalog o prisilnom dovođenju. Vijeće može naložiti da
optuženik snosi troškove koji su nastali odgodom rasprave.Optuženiku se može suditi u
odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u
stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim
tijelima.
4. Ako na raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a ne izvijesti sud o razlogu
spriječenosti, čim je za taj razlog saznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti raspravu,
sud ga može kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kn i odrediti da troškovi odgode
padaju na teret branitelja, te o izricanju novčane kazne obavijestiti Hrvatsku odvjetničku
komoru.
5. Ako svjedok ili vještak unatoč urednom pozivu izostane s rasprave, predsjednik vijeća će
naložiti da se na idući sjednicu prisilno dovede i kazniti će svjedoka novčanom kaznom do
50.000,00 kn. Rasprava može početi i bez prisutnosti pozvanog svjedoka ili vještaka. U tom

128
 će slučaju vijeće tijekom rasprave odlučiti treba li zbog odsutnosti svjedoka ili vještaka
raspravu prekinuti ili odgoditi.

RASPRAVLJANJE BEZ OKRIVLJENIKA

1) Ako postoje uvjeti za odgodu rasprave zbog nedolaska optuženika ili zbog njegove
raspravne nesposobnosti, odnosno zbog odsutnosti branitelja, sud pred kojim se ima održati
rasprava može odlučiti da se rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima
očito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija.
2) Ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojeg nije mogao sudjelovati na
raspravi, održat će se rasprava u njegovoj odsutnosti (npr. šećeraš koji ne uzima lijekove). Sud
donosi rješenje o održavanju rasprave u odsutnosti optuženika nakon ispitivanja liječnika
vještaka. Rješenje se može donijeti prije započinjanja rasprave. Žalba protiv rješenja ne
odgađa izvršenje rješenja.
Čim prestanu razlozi uslijed kojih optuženik nije mogao biti prisutan na raspravi, a rasprava
nije okončana, nastavit će se u njegovoj prisutnosti, a sudac će optuženiku priopćiti dotadašnji
tijek i sadržaj rasprave.
Optuženik mora imati branitelja. Branitelj može u korist optuženika davati izjave i primati
priopćenja o svim pitanjima koja se odnose na vođenje postupka i odlučivanje o glavnoj stvari.
3) Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina, a
optuženik koji je uredno pozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne može uručiti jer je
promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, sud može
odlučiti da se rasprava provede u odsutnosti optuženika ako je optuženik bio prethodno
upozoren da mu se može suditi u odsutnost i i ako se očitovao o optužnici u prisutnosti
branitelja.
Optuženik mora imati branitelja. Branitelj može u korist optuženika davati izjave i primati
priopćenja o svim pitanjima koja se odnose na vođenje postupka i odlučivanje o glavnoj stvari.
4) Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna
zatvora do 5 godina, rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji je bio uredno
pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o
tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova prisutnost nije
nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi.

5.) Rasprava u odnosu na NEUBROJIVOG OPTUŽENIKA

Optuženik mora imati branitelja. Predsjednik vijeća osobno će pokušati ispitati optuženika u
prisustvu vještaka, a radi ocjene optuženikove raspravne sposobnosti.
Ako sud nakon ispitivanja vještaka utvrdi da je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih
smetnji, rasprava će se održati u okrivljenikovoj odsutnosti.

113. SUĐENJE U ODSUTNOSTI

Optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi,
a:
1) nije moguće suđenje u stranoj državi ili
2) nije moguće izručenje ili
3) optuženik je u bijegu ili
4) nije dostižan državnim tijelima

Rješenje o suđenju u odsutnosti donosi sud nakon pribavljenog mišljenja tužitelja. Žalba
zadržava izvršenje rješenja, ako je rješenje doneseno protivno mišljenju tužitelja.
(npr. 2 optužena. 1 u pritvoru, 2 u bijegu. Nećemo prvoga držat dok se drugi ne pojavi)

129
114. ODGODA I PREKID RASPRAVE

ODGODA RASPRAVE
Izvan slučajeva posebno predviđenih u ovom Zakonu, rasprava će se odgoditi rješenjem vijeća
ako se u tijeku rasprave utvrdi:
1. da je optuženik raspravno nesposoban ( PAZIT on je djelo počinio u stanju UBROJIVOSTI,
jer da ga je počinio u neubrojivom bio bi drugi postupak. Ovdje je riječ o tome da je
naknadno postao raspravno nesposoban) ili
2. ako postoje druge smetnje da se rasprava uspješno provede ( npr. ne dođe svjedok)

U rješenju kojim se odgađa rasprava odredit će se, kad je to moguće, dan i sat kad će se
rasprava nastaviti.

Rasprava koja je odgođena mora iznova započeti ( i svi se dokazi moraju ponovno izvesti):
1. ako se izmijenio sastav vijeća
2. ako je odgoda trajala dulje od 3 mjeseca

Ako se rasprava drži pred istim vijećem, ona će se nastaviti, a predsjednik vijeća ukratko će
iznijeti tijek prijašnje rasprave, ali u tom slučaju vijeće može odrediti da rasprava počne
iznova.

PREKID RASPRAVE
Predsjednik vijeća može prekinuti raspravu:
1. radi odmora
2. zbog proteka radnog vremena
3. radi toga da se u kratkom vremenu osiguraju određeni dokazi
4. radi pripremanja optužbe ili obrane

Prekinuta rasprava nastavlja se uvijek pred istim vijećem.

Prekid rasprave se tretira kao odgoda rasprave ako:

1. ne može nastaviti pred istim vjećem
2. ako je prekid trajao dulje od 15 dana

115. TIJEK RASPRAVE

JAVNOST RASPRAVE
Rasprava je javna. Raspravi mogu biti prisutne punoljetne osobe. Osobe koje prisustvuju
raspravi, osim pravosudnog policajca, ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio:
1) radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina
2) na zahtjev žrtve kd protiv spolne slobode, tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka.

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka rasprave vijeće može u svako doba, po službenoj

dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost za
cijelu raspravu ili njezin dio ako je to potrebno radi:
1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske
130
 2) zaštite tajne, kojoj bi štetila javna rasprava
3) zaštite javnog reda i mira
4) zaštite osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve, oštećenika ili drugog
sudionika u postupku
Odluku o isključenju javnosti donosi vijeće rješenjem, koje mora biti obrazloženo i javno
objavljeno.

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, žrtvu, oštećenika, njihove zastupnike i

branitelja.

UPRAVLJANJE RASPRAVOM
Predsjednik vijeća upravlja raspravom i on skrbi za svestrano raspravljanje o predmetu i
otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne služi razjašnjenju spornih pitanja i utvrđenju
činjenica važnih za pravilnost odluka.
Predsjednik, članovi vijeća i zapisničar, te dopunski suci i suci porotnici moraju neprekidno biti
na raspravi.
Dužnost je predsjednika vijeća da utvrdi je li vijeće sastavljeno prema zakonu i postoje li
razlozi iz kojih se članovi vijeća i zapisničar moraju izuzeti.

Predsjednik vijeća odlučuje o prijedlozima stranaka ako o njima ne odlučuje vijeće.

Vijeće odlučuje o:
1. prijedlogu o kojemu ne postoji suglasnost stranaka
2. o suglasnim prijedlozima stranaka koje predsjednik ne prihvati

Predsjednik vijeća može odrediti da se odstupi od redovnog tijeka raspravljanja zbog

posebnih okolnosti (a osobito zbog broja optuženika, broja kaznenih djela i opsega dokaznog
materijala. U zapisnik o raspravi unijet će se razlozi zašto se rasprava ne održava prema zakonom
utvrđenom redoslijedu).
Dužnost je predsjednika vijeća brinuti se o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda.

TIJEK RASPRAVE
1) Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na raspravu došle sve pozvane osobe, ili kad je
vijeće odlučilo da se rasprava održi u odsutnosti neke od pozvanih osoba, pozvat će predsjednik
vijeća optuženika i od njega uzeti osobne podatke osim podataka o prijašnjoj osuđivanosti da
bi se uvjerio u njegovu istovjetnost (postoji bojazan da bit aj podatak mogao opteretit
predrasudama ostale članove vijeća)
2) Predsjednik vijeća će utvrditi je li optuženik primio i razumio pisanu pouku o pravima (ako
nije dat mu i poučit ga, ako je ali nije razumio samo ga poučit)
3) Predsjednik vijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će
pričekati dok ne budu pozvani radi ispitivanja.
4) Rasprava započinje čitanjem optužnice.
5) Ako je oštećenik prisutan, a još nije stavio imovinskopravni zahtjev, upozorit će ga
predsjednik vijeća da može staviti prijedlog za ostvarivanje tog zahtjeva i poučit ga o drugom
pravima. Ako nije prisutan, pročitat će se imovinskopravni zahtjev.
6) Predsjednik vijeća dužan je uvjeriti se da je optuženik razumio optužbu. Nakon toga
predsjednik vijeća objavit će kakvo je očitovanje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu
optuženik ranije iznio ( na pripremnom ročištu). Ako nije bilo prethodnog očitovanja:
Predsjednik vijeća pozvat će optuženika da se očituje o pojedinoj točki optužbe i
imovinskopravnom zahtjevu.
7) Predsjednik vijeća pozvat će optuženika da se očituje o pojedinoj točki optužbe i
imovinskopravnom zahtjevu. Ako se ne očituje smatrati će se da poriče optužbu ili pojedinu
točku optužbe.
8) Nakon očitovanja optuženika o optužnici i imovinskopravnom zahtjevu predsjednik vijeća
poziva stranke da održe uvodne govore.

131
Uvodni govori:
1. Tužitelja
2. Oštećenik može nakon govora tužitelja iznijeti i obrazložiti imovinskopravni zahtjev
2. Branitelja (može izjaviti da će svoj govor držati nakon izvođenja dokaza)

Sadržaj uvodnog govora ( čl. 417.st.2. ZKP):

1. Koje odlučne činjenice stranka namjerava dokazivati
2. Izložiti dokaze koje će izvesti
3. Pravna pitanja koja će za stranku biti predmet raspravljanja
4. Ne smije se iznositi činjenice ranije osuđivanosti i ne može se izjašnjavati o navodima i
ponuđenim dokazima protivne stranke.

A) Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik
vijeća uputit će da može odmah iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve
činjenice koje mu idu u korist te se prelazi na ispitivanje optuženika.
Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakon čega mu se mogu postavljati
pitanja. Pitanja prvi postavlja branitelj, a zatim tužitelj. Nakon njih predsjednik vijeća i članovi
vijeća mogu postavljati pitanja optuženiku radi otklanjanja praznina, proturječnosti i nejasnoća u
iskazu (mogu u bilo kojem trenutku, ali ne smiju voditi ispitivanje). Oštećenik, njegov zakonski
zastupnik ili optuženik, suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženiku uz
odobrenje predsjednika vijeća.

Izjava optuženika da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim ne oslobađa sud dužnosti
da izvodi i druge dokaze. Ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije
pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose
na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog
postupka.
Ako se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna
zatvora do pet godina, a optuženik se očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, na kraju
svog iskaza očitovat će se je li suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne, sudske opomene,
uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere
te mjere oduzimanja predmeta, odnosno druge mjere propisane kaznenim zakonom čije se
izricanje traži. Do ovog očitovanja optuženika, državni odvjetnik može izmijeniti vrstu i
mjeru kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom predložene u optužnici.
Ako se optuženik suglasi i s vrstom i mjerom predložene kazne i druge mjere propisane
kaznenim zakonom, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane
kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene. Navedeno ograničenje se ne odnosi
na mjeru oduzimanja imovinske koristi.

B) Optuženik koji se očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim,
bit će ispitan na završetku dokaznog postupka, osim ako on drukčije zahtijeva (inače bitna
povreda kaznenog postupka).

DOKAZNI POSTUPAK
Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno
presuđenje.
Optuženik koji se treba ispitati na kraju dokaznog postupka može sudjelovati u izvođenju
pojedinih dokaza i prije njegova ispitivanja. U tom slučaju, sud će upozoriti okrivljenika da će
se sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom. Dano upozorenje i
odgovor okrivljenika unijet će se u zapisnik.
Ako se oštećenik koji je prisutan treba ispitati kao svjedok, njegovo će se ispitivanje obaviti
prije ispitivanja ostalih svjedoka.

132
Stranke imaju pravo predlagati svjedoke i vještake te izvoditi dokaze. Stranke predlažu
redoslijed dokaza koje namjeravaju izvesti. Predsjednik vijeća može iz opravdanih razloga
odrediti drukčiji redoslijed izvođenja dokaza.

Ako pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća pozvat će stranke i oštećenika da
obrazlože dokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi. Svaka stranka očitovat će se
o prijedlozima suprotne stranke i oštećenika.
Vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj
odustao.

Općepoznate činjenice ne treba utvrđivati. Ne može se predlagati da se utvrđuju činjenice čije

postojanje zakon pretpostavlja u korist optuženika, ali se može dokazivati njihovo nepostojanje.

Dokazi se na raspravi izvode sljedećim redom:

1. dokazi optužbe
2. dokazi obrane
3. dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi obrane
4. dokazi obrane kao odgovor na pobijanje
5. dokazi suda

ISPTIVANJE SVJEDOKA I VJEŠTAKA – UNAKRSNO ISPITIVANJE

Prije ispitivanja, svjedoka će predsjednik vijeća upozoriti da mora govoriti istinu, ne smije ništa
prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, a vještaka da je davanje lažnog iskaza
kazneno djelo.
Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza i mišljenja vještaka, svjedoku ili vještaku
neposredno postavljaju pitanja stranke te predsjednik i članovi sudskog vijeća.

REDOSLIJED ISPITIVANJA:
1. Ako se drukčije ne dogovore, najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje
tog dokaza, - GLAVNO ISPITIVANJE
a zatim protustranka- UNAKRSNO ISPITIVANJE
Nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća.
2. Ako je sud odredio izvođenje dokaza i bez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja
predsjednik vijeća, zatim članovi vijeća, te naposlijetku tužitelj, okrivljenik i branitelj.
3. Oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja
uz odobrenje predsjednika vijeća.
Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono
nedopušteno (služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi
trebalo odgovoriti) ili se pitanje ne odnosi na predmet ( sugestivna i kapciozna pitanja).
Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke
mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće.
Stranke i branitelj mogu staviti prigovor na pitanja , o kojem će odlučiti predsjednik vijeća.

PRIGOVOR NEDOPUŠTENOSTI

Vijeće će odbiti izvođenje dokaza:

1) nedopušteni prijedlog - ako je nezakonit ili se odnosi na činjenicu koja se po zakonu ne
može dokazivati;
2) nevažni prijedlog - ako činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za
odlučivanje, odnosno ako ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i
odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga ne može ustanoviti,
133
3) neprikladni prijedlog - ako postoje razlozi za sumnju da se s dokazom neka važna
činjenica uopće ne bi mogla utvrditi ili bi se to moglo učiniti sa velikim poteškoćama;
4) prijedlog koji odugovlači postupak - ako je predloženo izvođenje dokaza očigledno
usmjereno na znatno odugovlačenje postupka.
U postupku se ne mogu upotrijebiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije spolno
ponašanje žrtve i njene seksualne sklonosti.

Rješenje kojim se odbija izvođenje dokaza mora biti obrazloženo. Vijeće ga može izmijeniti
ili opozvati u tijeku postupka.

ISPTIVANJE OKRIVLJENIKA

Prije ispitivanja optuženika koji se ispituje na kraju dokaznog postupka, predsjednik vijeća upitati
će stranke i oštećenka imaju li prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
Ako nitko nema prijedloga za dopunu ili je prijedlog odbijen, pristupiti će ispitivanju optuženika.

Optuženika prvi ispituje branitelj, a zatim tužitelj te oštećenik. Predsjednik vijeća može u
svakom trenutku radi razjašnjenja nejasnoća postaviti pitanje optuženiku.

Kad optuženik pri ispitivanju odstupi od svojega prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne
radnje ili ranije rasprave, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati ga zašto sada
iskazuje drukčije, a po potrebi, reproducirat će se snimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza
odnosno taj dio njegovog iskaza će se pročitati. 
Kad optuženik pri ispitivanju na raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje,
reproducirat će se snimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza odnosno taj dio njegovog
iskaza će se pročitati. 

Nakon ispitavanja optuženika stranke mogu predložiti dokaze, za dopunu dokaznog postupka.

IZMJENA OPTUŽBE
Ako tužitelj u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično
stanje izloženo u potvrđenoj optužnici, on može do završetka dokaznog postupka usmeno
izmijeniti optužnicu.
Izmijenjena optužnica ne dostavlja se sudu nadležnom za njezino potvrđivanje, osim ako vijeće
ne odluči drukčije. Ako vijeće odluči dostaviti izmijenjenu optužnicu sudu nadležnom za
potvrđivanje optužnice, pa ona bude potvrđena, nova rasprava održat će se u pravilu pred
istim vijećem.
Ako državni odvjetnik izmijeni optužnicu na način da se radi o kaznenom djelu za koje je
nadležno vijeće u širem sastavu, dopunit će se vijeće i rasprava početi iznova.
Nakon izmjene ili podnošenja nove optužnice, optuženik će se očitovati o njezinoj osnovanosti.

ZAVRŠNI GOVORI STRANAKA

Nakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama.
Prvo govori tužitelj - zatim oštećenik – branitelj - optuženik.

Tužitelj će u svojem govoru može predložiti vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije.

Oštećenik ili njegov opunomoćenik mogu u svojem govoru obrazložiti imovinskopravni
zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika.
Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojem govoru obranu i mogu se osvrnuti na navode
tužitelja i oštećenika.
Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, očitovati se o tome prihvaća li obranu
branitelja i dopuniti je.

134
Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovoriti na obranu, a branitelj, odnosno optuženik osvrnuti
se na te odgovore.
Posljednju riječ ima optuženik.
Nakon završnih govora predsjednik vijeća dužan je upitati želi li još tko što izjaviti, te
zaključiti raspravu.

116. ČITANJE ZAPISNIKA O RANIJEM ISPITIVANJU SVJEDOKA I VJEŠTAKA

Zapisnici o iskazima svjedoka, suokrivljenika ili već osuđenih sudionika u kaznenom djelu te
zapisnici ili drugi dopisi o nalazu ili mišljenju vještaka pribavljeni tijekom dokazne radnje ili
ranije rasprave mogu se prema odluci vijeća pročitati odnosno reproducirati samo:
1) ako se odnose na činjenicu koju stranka nije osporavala,
2) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak
pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,
3) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće iskazivati na raspravi,
4) ako se osoba koja je prethodno upozorena da nije dužna svjedočiti odrekla tog prava i
iskazivala na dokaznom ročištu ili raspravi, a kasnije tijekom postupka je odlučila uskratiti svoj
iskaz
5) ako je svjedok ili vještak ispitan u slučaju da rasprava nije održana zbog nedolaska
branitelja ili optuženika a oni su na istoj ispitani
6) ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka, odnosno vještaka
koji nije prisutan, bez obzira je li bio pozvan ili ne, pročita zapisnik o njegovu prijašnjem
ispitivanju
7) ako je svjedok ili vještak ispitan na raspravi pred istim predsjednikom vijeća.

Ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan
Zakonom (kontradiktorno ispitivanje pred do na prijedlog okrivljenika ili na dokaznom ročištu),
ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u
odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
Kad ovaj Zakon propisuje da se uz snimku vodi zapisnik samo s određenim podacima,
reproducirat će se snimka i pročitati zapisnik. Vijeće može uvijek odlučiti da se na raspravi, uz
čitanje zapisnika, reproducira snimka ispitivanja. 

117. VRSTE PRESUDA

Presudom se:
1. optužba odbija ili
2. optuženik oslobađa optužbe ili
3. proglašava krivim
a. neubrojivi počinitelj (utvrđuje se da je počinio protupravno djelo)
b. zahtjev za zaštitu zakonitosti (ako je zzz podignut na štetu okrivljenika, a sud
ustanovi da je osnovan, utvrdit će samo da postoji povreda zakona, ne dirajući
pravomoćnu odluku)
c. presuda po kaznenom nalogu (navest će se samo da se prihvaća zahtjev do te
optuženiku izriče kazna ili mjera iz zahtjeva)
d. oduzimanje imovinske koristi kad je progon nemoguće (utvrđuje se počinjenje i
oduzima imovinska korist)
e. maloljetnik se ne oglašava krivim nego se samo izriče kazna

Konsenzualne forme osuđujuće presude:

135
 1. sporazum i izjava o sporazumu (do zaključenja rasprave)
2. priznanje krivnje i prihvaćanje usmeno predložene sankcije (do zaključenja
rasprave)
3. presuda po kaznenom nalogu (za kd sa zapriječenom kaznom do 5 godina)

Ako optužba obuhvaća više kaznenih djela, u presudi će se izreći za koje djelo se optužba
odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se proglašava krivim.

PRESUDA općenito (objava, izrada i dostava):

Ako sud, nakon vijećanja i glasovanja utvrdi da postoje zakonski uvjeti, izriče presudu.
Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah će presudu objaviti. Ako sud ne
može nakon rasprave istog dana izreći ili objaviti presudu, odgodit će objavu presude najviše za
tri radna dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude. Ako je javnost na raspravi bila
isključena, izreka presude uvijek će se pročitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li
isključiti javnost pri objavi cjeline ili dijela razloga presude.
Nakon objave presude predsjednik vijeća iznijet će ukratko razloge presude. Ako je optuženiku
izrečena uvjetna osuda, djelomična uvjetna osuda ili druga obveza iz kaznenih zakona,
predsjednik vijeća će ga upozoriti na značenje uvjetne osude, djelomične uvjetne osude i drugih
obveza kojih se mora držati. Poučit će stranke o pravu na žalbu te o pravu na odgovor na žalbu
i upozorit će stranke da do pravomoćnog završetka postupka o svakoj promjeni adrese obavijeste
sud.
Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana nakon objave. Taj se rok
produljuje za petnaest dana ako je rasprava trajala dulje od tri dana uzastopce, odnosno za još
petnaest dana ako je rasprava trajala dulje od osam dana i nije morala iznova započeti.
Ako se optuženik nalazi u istražnom zatovru, rokovi su za polovinu kraći.
Rokovi za izradu presude su instruktivni.
Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavit će se tužitelju, optuženiku i njegovu
branitelju, oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te
pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.

Ispravak pogrešaka u imenima i brojevima te druge očite pogreške ili propusti u pisanju i
računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti napisane presude s izvornikom ispravit će se na
zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti predsjednik vijeća posebnim rješenjem.
Nakon donošenja rješenja, predsjednik vijeća će izraditi novi prijepis odluke s ispravcima, koji će
strankama dostaviti zajedno s rješenjem o ispravku.
Protiv rješenja o ispravku nepravomoćne odluke posebna žalba nije dopuštena, a rok za žalbu
protiv nepravomoćne presude teče od dana dostave novog prijepisa presude s ispravcima.
Protiv rješenja o ispravku pravomoćne odluke žalba je dopuštena, osim protiv rješenja VSRH.

118. UVJETI ZA ODBIJAJUĆU PRESUDU

Presudu kojom se optužba ODBIJA (tzv. Formalna presuda) sud će izreći ako:
1) za suđenje nije stvarno nadležan
2) je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja
3) je tužitelj tijekom rasprave odustao od optužbe
4) nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena osoba,
odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja
5) je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv
njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi gdje se postupak
može obnoviti u korist osuđenika

136
6) je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progona ili se kazneni
progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni
progon

U izreci presude kojom se optužba odbija i presude kojom se optuženik oslobađa optužbe,
navest će se činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na
teret, a za koje se optužba odbija ili se optuženika oslobađa optužbe, odluka o troškovima
kaznenog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu ako je bio postavljen. (Sud ne smije
mijenjati činjenični opis kako ga je označio tužitelj.)

Ovom presudom sud ne rješava suštinu spora- moguća obnova na štetu okrivljenika.

Kazneni postupak može se iznimno obnoviti na štetu okrivljenika u roku mjesec dana od
saznanja za okolnosti, ako je postupak dovršen pravomoćnom presudom kojom se optužba
odbija ako:
1. optužba odbija zbog stvarne nenadležnosti suda, a ovlašteni tužitelj pokrene postupak pred
nadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu postupka
2. ako je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojom se
optužba odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka
3. ako je optužba odbijena jer je tužitelj od početka do završetka rasprave odustao od
optužbe, a dokaže da je do odustajanja došlo zbog KD-a zlouporabe službenog položaja DO-
a ili zbog KD prisile prema pravosudnom dužnosniku
4. ako nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbog toga došlo
do presude kojom se optužba odbija, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani.

119. UVJETI ZA OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU

Presudu kojom se optuženik OSLOBAĐA optužbe sud će izreći ako:

1) djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo
2) ima okolnosti koje isključuju krivnju (namjera i nehaj, ubrojivost, svijest o protupravnosti)
3) nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje
+ neubrojivi počinitelj kod kojeg ne postoji bojazan da bi uslijed stanja bolesti mogao ozbiljno i
izravno ugroziti vlastiti ili tuđi život ili zdravlje ili sigurnost
Sud ne smije intervenirati u činjenični opis djela.

U izreci presude kojom se optužba odbija i presude kojom se optuženik oslobađa optužbe,
navest će se činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na
teret, a za koje se optužba odbija ili se optuženika oslobađa optužbe, odluka o troškovima
kaznenog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu ako je bio postavljen.

119.a UVJETI ZA OSUĐUJUĆU PRESUDU (nije kartica)

Presudu kojom se optuženik proglašava KRIVIM sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi
da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
Sud nije vezan činjeničnim opisom kako ga je naznačio tužitelj, al ne smje osuditi za teže.

A) U presudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud će izreći:

1) za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja
kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona
2) zakonski opis i naziv kaznenog djela i koje su odredbe kaznenog zakona primijenjene

137
3) na kakvu se kaznu osuđuje optuženik ili se prema odredbama kaznenog zakona oslobađa
kazne ili mu se kazna zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi
4) odluku o uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni
5) odluku o posebnim obvezama i zaštitnom nadzoru
6) odluku o sigurnosnim mjerama, oduzimanju imovinske koristi i o oduzimanju predmeta
7) odluku o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora i izdržane kazne
8) odluku o troškovima kaznenog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu te o tome da se
pravomoćna presuda ima objaviti u sredstvima javnog priopćavanja

B) Ako je optuženik osuđen na novčanu kaznu, u presudi će se naznačiti rok u kojem se

novčana kazna ima platiti kao i visina dnevnog dohotka, odnosno dnevnog iznosa, njihov
ukupan broj te iznos novčane kazne izrečene pravnoj osobi.
C) U slučaju stjecaja kaznenih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako
pojedino kazneno djelo, a nakon toga jedinstvenu kaznu koja je izrečena za sva djela u
stjecaju.

120. SADRŽAJ PRESUDE

Presuda se izriče i javno objavljuje u ime Republike Hrvatske.

Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet
optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici
(identitet). Sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali ne može osuditi
okrivljenika za teže kazneno djelo.
Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.
Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na
temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena.
Presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.

Uvod presude sadrži:

1. naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske
2. naziv suda
3. ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara
4. ime i prezime optuženika
5. kazneno djelo za koje je optužen
6. naznaku tužitelja i optužnog akta
7. dan rasprave i je li rasprava bila javna
8. je li optuženik bio prisutan na raspravi
9. imena i prezimena tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i opunomoćenika koji su bili
prisutni na raspravi te
10. dan donošenja i
11. dan objave izrečene presude

Izreka presude sadrži:

1. osobne podatke o optuženiku i
2. odluku kojom se optuženik:
o proglašava krivim za djelo za koje je optužen ili
o oslobađa optužbe za to djelo ili
o optužba odbija.

U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku točku presude.

Sud će samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, a izložit će zbog kojih je razloga
sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima (dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti

138
proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih je
razloga odlučio ne ispitati neposredno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz ili pisani nalaz pročitan,
kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li
kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na
optuţenika i njegovo djelo).

Ako je optuženik osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u
obzir pri odmjeravanju kazne, kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba
ublažiti ili optuženika osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu
osudu, zamijeniti kaznu radom za opće dobro na slobodi, izreći posebne obveze, zaštitni nadzor,
sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta ili javno objavljivanje
presude.

Ako je sud izrekao novčanu kaznu u dnevnim dohocima odnosno dnevnim iznosima, u
obrazloženju će posebno iznijeti dokaze i okolnosti važne za odluku o visini i broju dnevnih
dohodaka, odnosno dnevnih iznosa te svoju ocjenu optuženikovih osobnih i imovinskih prilika.

Ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim,

obrazloženje presude sadržavat će samo obrazloženje kaznenopravne sankcije.
Za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a
presudom nije izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda, sud je dužan pitati stranke
zahtijevaju li pisani otpravak presude s obrazloženjem.

Ako stranke odmah nakon objave presude ne zahtijevaju takav pisani otpravak, sud može
kratko obrazloženje unijeti u zapisnik o raspravi koji se uručuje prisutnim strankama.
Ako je kratko obrazloženje uneseno u zapisnik, prijepis te presude neće sadržavati
obrazloženje, a mora se otpremiti najkasnije u roku od tri radna dana. Stranci koja nije bila
prisutna objavi presude, bit će dostavljen i zapisnik o raspravi.

Ako se optuženik oslobađa optužbe, u obrazloženju će se navesti iz kojih razloga to čini.

Ako se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu stvari, nego će se ograničiti samo na
razloge za odbijanje optužbe.

Kad se stanke i oštećenik koji ima pravo žalbe protiv presude odreknu prava na žalbu protiv
presude kojom je optuženiku izrečena novčana kazna, rad za opće dobro, uvjetna osuda ili
sudska opomena, pisana presuda neće sadržavati obrazloženje.

121. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI

Redoviti pravni lijekovi su žalba na prvostupanjsku presudu, žalba protiv presuda

drugostupanjskog suda i žalba protiv rješenja.

ŽALBA NA PRVOSTUPANJSKU PRESUDU

Protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana dostave prijepisa presude.
U složenim predmetima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od petnaest
godina ili dugotrajni zatvor, stranke i branitelj mogu odmah nakon objave presude zatražiti
produljenje roka za žalbu, o čemu će predsjednik vijeća odlučiti rješenjem. Predsjednik
vijeća odlučuje u zahtjevu stranke odmah, a može ovisno o složenosti predmeta, produljiti
rok za žalbu najdulje za 15 dana.

139
Ako je presuda dostavljena i optuženiku i njegovu branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok
računat će se od kasnijeg dana.

Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude.

U korist optuženika žalbu mogu podnijeti njegovi najbliži srodnici (bračni i izvanbračni drug,
srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj).
Branitelj i najbliži srodnici optuženika mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti optuženika,
ali ne i protiv njegove volje, osim ako je optuženiku izrečena kazna dugotrajnog zatvora.
Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika.

Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist
pribavljena kaznenim djelom.

Moguće je odricanje od žalbe (do protoka roka za podnošenje) i odustajanje od već podnešene
žalbe (do odnošenja drugostupanjske presude). Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se
opozvati.

122. SADRŽAJ ŽALBE

Žalba treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi
2) osnove za pobijanje presude
3) obrazloženje žalbe
4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači
5) potpis osobe koja podnosi žalbu.

Ako je žalbu podnio optuženik ili druga osoba koja može podnijeti žalbu u njegovu korist a
optuženik nema branitelja, ili ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni
tužitelj koji nema opunomoćenika, a žalba nije sastavljena sukladno propisanom sadržaju,
prvostupanjski sud pozvat će žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pisanim
podneskom ili na zapisnik kod toga suda.

Ako se žalitelj tom pozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadraži:
1. osnove za pobijanje presude
2. obrazloženje žalbe
3. potpis osobe koja podnosi žalbu
a ako žalba ne sadrži oznaku presude protiv koje se podnosi, odbacit će se ako se ne može
utvrditi na koju se presudu odnosi.
Ako je žalba podnesena u korist optuženika sud će dostaviti II. sudu ako se može utvrditi na koju
se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti.

Ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji ima
opunomoćenika ili državni odvjetnik, a žalba ne sadrži osnove za pobijanje presude,
obrazloženje žalbe i potpis osobe koja podnosi žalbu ili ako žalba ne sadrži oznaku presude, a
ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti.
Žalbu s tim nedostacima podnesenu u korist optuženika koji ima branitelja sud će dostaviti II.
sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu
odbaciti.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, osim ako je žalitelj za njih saznao
nakon zaključenja rasprave. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze

140
kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti
činjenice koje tim dokazima želi dokazati.

123. ŽALBENE OSNOVE

Presuda se može pobijati zbog:

1) bitne povrede odredaba kaznenog postupka
2) povrede kaznenog zakona
3) pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
4) odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom
za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri,
oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka,
imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude.

Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti:
- optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, osim
ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon
donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere
kaznenopravne sankcije.
- stranka koja nije osporavala tu činjenicu. 

Presuda donesena na temelju sporazuma stranaka može se pobijati samo zbog bitnih povreda
odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog
postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon
od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se
presuda može pobijati.

124. BITNE POVREDE ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA

Drugostupanjski sud uvijek odlučuje u okvirima žalbe, ali na određene povrede pazi i po
službenoj dužnosti (1,5,6,9,10,11)neovisno o tome je li ih stranka istakla ili ne. Kolokvijalno ih
nazivamo apsolutno bitnim povredama jer gotovo uvijek dovode do ukidanja presude.

Apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako (sud pazi po službenoj
dužnosti):
1. je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac
porotnik koji nije sudjelovao na raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od
suđenja ( broj i spol kod maloljetnika)
2. je rasprava protivno odredbama zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova
branitelja (dio ostalih bitnih, točka 2.)
3. je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog
tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela
4. je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako
je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti
5. je optužba prekoračena ( dodama kriminalna količina)
6. je presudom povrijeđena odredba da povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist
okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu (reformatio in peius)

141
7. se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili
razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o
odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili
ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u
razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava ili zapisnika.

Ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka: (ne pazi ex offfo)

1. je na raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (otklon)
2. je rasprava održana bez osobe čija je prisutnost na raspravi po zakonu obvezna ili ako je
optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu
zahtjevu, uskraćeno da se na raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek
rasprave
3. je protivno zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s rasprave
4. sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe
5. je na raspravi optuženik koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe očitovao da se u odnosu
na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim bez zahtjeva u smislu članka 417.a
stavak 5. ovog Zakona (Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke
optužbe ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako on drukčije
zahtijeva) ispitan prije završetka dokaznog postupka
Relativno bitne povrede
Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji na nezakonitom
dokazu te ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i
Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.- pazi ex offo

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud pri pripremanju rasprave ili u
tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju
odredbu ovog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo
utjecati na presudu. – sud ne pazi ex offo

- pri pripremanju rasprave ili - nije primjenio ili a to je

- u tijeku rasprave ili - je nepravilno primjenio koju - utjecalo ili
- pri donošenju presude odredbu Zakona - moglo utjecati
na presudu
- ili na raspravi - povrijedio pravo obrane

125. POVREDE KAZNENOG ZAKONA

Povreda kaznenog zakona postoji ako je kazneni zakon povrijeđen u pitanju:

1) je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo
2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju
3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon, a osobito je li nastupila zastara kaznenog
progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno
presuđena
4) je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može
primijeniti
5) je li odlukom o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni
radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri,
oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po
zakonu
6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora i izdržane kazne

142
Drugostupanjski sud na povrede kaznenog zakona pazi po službenoj dužnosti.

POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA-nije na popisu

Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno
utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki
ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice.
Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako sud kakvu odlučnu činjenicu nije utvrdio.
(kad iz dokaza koji su provedeni drukčije proizlazi npr. A svjedoči da je vidio nekoga sličnog B, a
u obrazloženju presude piše da je A vidio baš B)

Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog
postupka podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj
opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na
slobodi, posebnim obvezama ili zaštitnom nadzoru te žalbu zbog odluke o sigurnosnoj
mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi ili predmeta.

Odluka o kaznenoj pravnoj sankciji može se pobijati kad tom odlukom nije
prekoračena zakonska ovlast ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na
okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio
ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobođenju od kazne, o djelomičnoj
uvjetnoj osudi, o uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, zamjeni radom za opće dobro na
slobodi, posebnim obvezama ili zaštitnom nadzoru, iako su za to postojali zakonski
uvjeti.

Odluka o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi ili predmeta može se
pobijati ako ne postoji povreda kaznenog zakona, ali je sud nepravilno donio tu odluku
ili nije izrekao sigurnosnu mjeru, odnosno oduzimanje imovinske koristi ili predmeta
iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o
troškovima kaznenog postupka.

126. POSTUPAK PO ŽALBI

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju

primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora.
Nepravodobnu (protek roka) i nedopuštenu (neovlaštena osoba) žalbu odbacit će rješenjem
predsjednik vijeća prvostupanjskog suda.
Primjerak žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci, koja može podnijeti odgovor
na žalbu u roku od 8 dana. Žalbu će sa spisom prvostupanjski sud dostaviti
drugostupanjskom sudu.

Kada drugostupanjski sud zaprimi spis povodom žalbe na presudu za kazneno djelo za koje se
kazeni postupak pokreće po službenoj dužnosti, prije dostave sucu izvjestitelju, spis će dostaviti
državnom odvjetniku. Državni odvjetnik vratit će spis u roku od osam dana. Predsjednik
vijeća ne može biti sudac izvjestitelj.

Sudac izvjestitelj može prema potrebi od prvostupanjskog suda pribaviti izvješće o povredama
odredaba kaznenog postupka, a može preko tog suda ili suca istrage suda na čijem se području
radnja ima obaviti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim
činjenicama ili od drugih tijela ili pravnih osoba pribaviti potrebna izvješća ili spise.
143
Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavijesti koji predstavljanju
nezakonite dokaze dostavit će spise prvostupanjskom sudu prije održavanja sjednice
drugostupanjskog vijeća, da predsjednik prvostupanjskog vijeća donese rješenje o njihovu
izdvajanju iz spisa i kad rješenje postane pravomoćno, zatvaraju se u poseban omot i čuvaju
kod suca istrage odvojeno od ostalih spisa.

Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća.

O sjednici vijeća izvijestit će se stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu
ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici. Predsjednik vijeća ili vijeće
može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ako bi njihova
prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
Iznimno, kad drugostupanjski sud rješava o žalbi protiv presude prvostupanjskog suda
donesene zbog kaznenog djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet
godina, stranke će se obavijestiti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda ako je u
prvostupanjskoj presudi izrečena kazna zatvora i ako je neka od stranaka zahtijevala da bude
obaviještena o sjednici, ili ako predsjednik vijeća ili vijeće drugostupanjskog suda smatra da bi
prisutnost stranaka bila korisna za razjašnjenje stvari.

Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari.

Stranka koja je prisutna sjednici izložit će u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća
najvažnije dijelove žalbe odnosno odgovora na žalbu. Vijeće može od stranaka koje su prisutne
na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u svezi sa žalbenim navodima, a stranke mogu
predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi.
Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njoj bile uredno izviještene, ako
optuženik nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijeća iako
on o sjednici nije bio izviješten.

Sa sjednice vijeća javnost se može isključiti samo uz uvjete propisane ovim Zakonom.
Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

127. GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz
kojih se pobija.
Po službenoj dužnosti drugostupanjski sud mora uvijek ispitati:
1) postoji li povreda apsolutno bitnih odredaba kaznenog postupka
2) da li se presuda temelji na nezakonitom dokaz
3) je li teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i
Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
4) je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Ako žalba podnesena u korist optuženika ne sadrži obrazloženje žalbe, ograničit će se

drugostupanjski sud na ispitivanje postoji li povreda iz gore navedenih razloga, te na ispitivanje
odluke o kazni.

U povodu žalbe tužitelja može se prvostupanjska presuda ukinuti ili preinačiti i u korist
optuženika.

Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog
zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj
opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi,
posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili
oduzimanju predmeta. 
144
BENIFICIUM COHESIONIS - Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su
razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji
nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva
žalba postoji.

128. ODLUKE II-stupanjskog SUDA U POVODU ŽALBE

Drugostupanjski sud može:

1. odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili nedopuštenu, ili
2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ili
3. ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i
odluku, ili
4. preinačiti prvostupanjsku presudu.
O svim žalbama protiv iste presude drugostupanjski sud odlučuje jednom odlukom.

Žalba se odbacuje rješenjem kao

1. nepravovremena ako se utvrdi da je podnesena nakon roka za podnošenje žalbe
2. nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje
žalbe ili osoba koja se odrekla žalbe ili odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije
dopuštena

Drugostupanjski sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku

presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona na
koje se pazi po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud će, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, rješenjem ukinuti
prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku
ako:
1. utvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka
2. ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti
novu raspravu pred prvostupanjskim sudom
3. ako je optuženik suđen u odsutnosti proglašenik krivim, ako je lišen slobode.
Drugostupanjski sud može naložiti da se nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održi
pred potpuno izmijenjenim vijećem. Drugostupanjski sud, kad za to postoje osobito važni
razlozi, može uputiti predmet drugom stvarno nadležnom prvostupanjskom sudu iz svoje
nadležnosti.
Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu ako se pojedini
dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
Ako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti
ili djelomično, drugostupanjski sud ispitat će postoje li još razlozi za istražni zatvor i donijeti
rješenje o produljenju ili ukidanju istražnog zatvora te ga odmah dostaviti prvostupanjskom
sudu. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.
Ako drugostupanjski sud pri razmatranju žalbe ustanovi da je za suđenje u prvom stupnju
stvarno nadležan, ukinut će prvostupanjsku presudu, predmet uputiti nadležnom vijeću i o
tome izvijestiti prvostupanjski sud.

Drugostupanjski sud će, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti
prvostupanjsku presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno
utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima
donijeti drukčija presuda.
Ako su se zbog preinačenja prvostupanjske presude stekli uvjeti da se odredi, odnosno ukine
istražni zatvor, drugostupanjski sud će o tome donijeti posebno rješenje, protiv kojeg nije
dopuštena žalba, osim ako drukčije nije propisano ovim Zakonom.
145
U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene razloge i
iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u
obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.
Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog
stanja, dužan je navesti u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, posebno u
odlučivanju o prijedlozima stranaka da se pribave i izvedu pojedini dokazi, odnosno zašto su novi
dokazi i činjenice važni za donošenje pravilne odluke.

Prvostupanjski sud kojem je predmet upućen na suđenje uzet će za osnovu prijašnju

optužnicu. Ako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, taj će sud za osnovu uzeti samo
onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude.

Na novoj raspravi stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze. Prvostupanjski
sud dužan je izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio
drugostupanjski sud u svojoj odluci.

129. ŽALBA PROTIV PRESUDA DRUGOSTUPANJSKOG SUDA

Protiv drugostupanjske presude dopuštena je žalba trećestupanjskom sudu samo ako je:
1) drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio prvostupanjsku
presudu kojom je izrečena takva kazna
2) drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu kojom je optuženik oslobođen
optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim

O žalbi protiv drugostupanjske presude rješava trećestupanjski sud u sjednici vijeća prema
odredbama koje su propisane za drugostupanjski postupak.

BENEFICIUM COHAESIONIS (primijenit će se i na suoptuženika koji nije imao pravo

podnijeti žalbu protiv drugostupanjske presude. ), Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije
žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od
suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj
dužnosti kao da takva žalba postoji.)

130. ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja državnog odvjetnika, suca istrage i drugih rješenja prvostupanjskog suda, stranke
i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom Zakonu nije
propisano da žalba nije dopuštena.
Protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage, te u postupku ispitivanja optužnice,
nije dopuštena žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Rješenja koja se donose radi pripremanja rasprave i presude mogu se pobijati samo u žalbi
na presudu.
Protiv rješenja Vrhovnog suda žalba nije dopuštena.

Žalba se podnosi tijelu koje je donijelo rješenje. Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano,
žalba protiv rješenja podnosi se u roku od tri dana od dana dostave rješenja.
146
Ako u ovom Zakonu nije drukčije propisano, podnošenjem žalbe protiv rješenja odgađa se
izvršenje rješenja protiv kojeg je podnesena žalba.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sud u sjednici vijeća. O žalbi protiv rješenja suca istrage,
odlučuje vijeće istog suda, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Rješavajući o žalbi, sud može rješenjem:
1. odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu
2. odbiti žalbu kao neosnovanu
3. prihvatiti žalbu
4. povodom žalbe rješenjem preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovno
odlučivanje.

Ispitujući žalbu, sud će po službenoj dužnosti paziti je li:

1. rješenje donijelo ovlašteno tijelo
2. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. (presuda ne može
ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako
presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti
razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni...)
3. je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika

Ako što drugo nije propisano, na postupak o žalbi protiv rješenja primjenjivat će se odredbe
o roku za podnošenje žalbe, odricanju/opozivu žalbe, sadržaju žalbe, žalbenim osnovama te
određeni dijelovi odredbi o postupku u povodu žalbe (nepravodobna/nedopuštena žalba, dostava
državnom odvjetniku/izvješće o povredama odredaba kaznenog postupka/izdvajanje iz spisa,
beneficium cohaesionis).

131. OBNOVA KAZNENOG POSTUPKA- IZVANREDNI PRAVNI LIJEK

Izvanredni pravni lijekovi su obnova kaznenog postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti i zahtjev
za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Kazneni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može
se na zahtjev ovlaštene osobe obnoviti samo u slučajevima i uz uvjete propisane u ovom
Zakonu. Pravomoćna presuda može se preinačiti glede odluke o kazni u korist osuđenika i u
slučajevima i pod uvjetima propisanima posebnim zakonom.

OBNOVA POSTUPKA U KORIST OPTUŽNIKA:

A) SUĐENJE U ODSUTNOSTI
Kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti a nastupila je mogućnost da joj se
ponovno sudi u njezinoj prisutnosti, obnovit će se i izvan uvjeta koji se predviđa ovog Zakona,
ako osuđenik ili njegov branitelj podnesu zahtjev za obnovu postupka u roku od jedne
godine od dana kada je postao dostupan sudbenoj vlasti Republike Hrvatske.

U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka, sud će odrediti da se osuđeniku

dostavi optužnica ako mu prije nije dostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanje
istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo.

Nakon proteka jednogodišnjeg roka obnova kaznenog postupka dopuštena je samo uz uvjete
predviđene u članku 498. i 501. ovog Zakona. ( preinačenje bez obnove postupka i obnova u
korist osuđenika)

147
B) Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika bez
obzira je li prisutan, ako:

1) se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi, snimci ili lažnom iskazu svjedoka,
vještaka ili tumača
2) se dokaže da je do presude došlo zbog kaznenog djela državnog odvjetnika, suca, suca
porotnika, istražitelja ili druge osobe koja je obavljala dokazne radnje
3) se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s
prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu
osudu po blažem kaznenom zakonu
4) je osoba za isto djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje
je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih
5) se u slučaju osude za produljeno kazneno djelo ili za drugo kazneno djelo koje na temelju
zakona obuhvaća više istovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji
pokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje tih
činjenica moglo bi bitno utjecati na odmjeravanje kazne

Za slučajeve pod 1) i 2), mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe

proglašene krivim za ta kaznena djela. Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog
toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, činjenice se mogu
se utvrditi i drugim dokazima.

6) Odredbe o obnovi kaznenog postupka u korist osuđenika će se primijeniti i u slučaju kada je

podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke Ustavnog suda
Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) kojom je poništen ili ukinut propis na temelju kojeg je
bila donesena pravomoćna osuda ili ukoliko Ustavni sud utvrdi da je presuda utemeljena na
povredi prava i sloboda propisanih Ustavom ili međunarodnim ugovorom.
Odredbe o obnovi kaznenog postupka će se primijeniti i u slučaju kada je podnesen zahtjev za
izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska
prava kojom je utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda.
Zahtjev za obnovom postupka na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava
može se podnijeti u roku od trideset dana od datuma konačnosti presude Europskog suda za
ljudska prava.

NEPRAVA OBNOVA (obnova glede odluke o kazni)

1. Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako:
1) je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu
primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju,
sud će novom presudom preinačiti prijašnje presude glede odluka o kazni i izreći
jedinstvenu kaznu.
Za donošenje nove presude nadležan je prvostupanjski sud koji je sudio u stvari u kojoj je
izrečena najstroža vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni, sud koji je izrekao najveću kaznu,
a ako su kazne jednake, sud koji je posljednji izrekao kaznu.

2) je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena i
kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj
prijašnjoj presudi.
Preinačit će svoju presudu sud koji je pri izricanju jedinstvene kazne pogrešno uzeo u
obzir kaznu koja je već obuhvaćena u kakvoj prijašnjoj presudi.

3) se pravomoćna presuda kojom je za više kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi

mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga.
Prvostupanjski sud preinačit će prijašnju presudu glede kazne i izreći novu kaznu ili će
utvrditi koliko se od kazne izrečene prijašnjom presudom ima izvršiti.

148
4) se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili
sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude
Zahtjev je dopušten i u odnosu na presudu donesenu na temelju sporazuma stranaka.
Ako prvostupanjski sud prihvati zahtjev, presudom će preinačiti pravomoćnu presudu
glede odluke o kazni. U suprotnom rješenjem će odbiti zahtjev za obnovu.
Novu presudu ili rješenje donosi sud u sjednici vijeća na prijedlog državnog odvjetnika,
ako je postupak vođen na njegov zahtjev ili na zahtjev osuđenika, a nakon ispitivanja protivne
stranke.

OBNOVA POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŽNIKA:

(A) Ako je optužba odbačena zato što

1. nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili
2. nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja,
3. odnosno ako je iz istih razloga postupak pravomoćno obustavljen,
sud će na zahtjev ovlaštenog tužitelja dopustiti obnovu čim prestanu razlozi zbog kojih su
donesene navedene odluke.

(B) Postupak pravomoćno obustavljen

Ako je postupak pravomoćno obustavljen prije podnošenja optužnice, na zahtjev ovlaštenog

tužitelja može se dopustiti obnova postupka ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih se
sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje postupka.

U slučajevima ako državni odvjetnik ne podigne optužnicu u predviđenim rokovima pa se

smatra da je odustao od kaznenog progona:

1. ako je do propuštanja roka došlo zbog više sile ili drugih neskrivljenih okolnosti, ovlašteni
tužitelj može u roku od tri dana od prestanka tih okolnosti podnijeti zahtjev za obnovu
postupka. Nakon isteka mjesec dana od dana propuštanja zahtjev za obnovu postupka ne
može se podnijeti
2. ako je do propuštanja roka došlo zbog stegovnog djela državnog odvjetnika koje je
utvrđeno odlukom Državnoodvjetničkog vijeća ovlašteni tužitelj može u roku od mjesec
dana od dana donošenja odluke Državnoodvjetničkog vijeća, a najkasnije u roku od šest
mjeseci od propuštanja roka podnijeti zahtjev za obnovu postupka.

(C) Kazneni postupak pravomoćno obustavljen do početka rasprave može se obnoviti kad je
državni odvjetnik odustao od progona, a oštećenik progon nije preuzeo, ako se dokaže da je
do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja državnog odvjetnika
ili zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku.
Ako je postupak obustavljen zbog toga što je oštećenik kao tužitelj odustao od progona ili što
se po zakonu smatra da je odustao, oštećenik kao tužitelj ne može tražiti obnovu postupka.

(D) Kazneni postupak može se iznimno obnoviti na štetu okrivljenika ako je postupak dovršen
pravomoćnom presudom kojom se optužba odbija ako:

1) je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarne nenadležnosti suda, a ovlašteni
tužitelj pokrene postupak pred nadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu postupka – nije
dopušteno ako je proteklo više od mjesec dana od kada je tužitelj saznao za okolnosti na kojima
može utemeljiti svoj zahtjev.

2) je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojom se optužba
odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka

149
3) je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetka rasprave odustao od optužbe, a
dokaže da je do odustajanja došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja
državnog odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku - mora se
pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za ta kaznena
djela

4) nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbog toga došlo do
presude kojom se optužba odbija, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani

Obnova postupka nije dopuštena ako je proteklo više od mjesec dana od kada je tužitelj
saznao za okolnosti na kojima može utemeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka.

OPĆE ODREDBE:
Zahtjev za obnovu kaznenog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a nakon smrti
osuđenika, državni odvjetnik i osobe navedene u članku 464. stavku 2. ovog Zakona. - njegov
bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat,
sestra i hranitelj.
Zahtjev se može podnijeti i nakon što je osuđenik izdržao kaznu i bez obzira na zastaru,
oprost ili pomilovanje.

O zahtjevu za obnovu kaznenog postupka odlučuje vijeće suda koji je u prijašnjem postupku
sudio u prvom stupnju. Pri rješavanju o zahtjevu u vijeću neće sudjelovati sudac koji je
sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku osim onog koji je sudjelovao u postupku
preinačenja presude bez obnove postupka.
U zahtjevu se mora navesti po kojoj se zakonskoj osnovi traži obnova i kojim se dokazima
potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne sadrži te podatke, sud će
pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni.

Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka
utvrdi da:
1. je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, ili
2. da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka, ili
3. da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu
za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda
4. ili da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, ili
5. da podnositelj zahtjeva nije postupio dopunio zahtjev u danom roku

Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u
roku od osam dana odgovoriti na zahtjev.

U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka sud će odlučiti da se odmah odredi
nova rasprava ili da se stvar vrati u postupak optuživanja.
Ako sud smatra, s obzirom na podnesene dokaze, da osuđenik u obnovljenom postupku može biti
osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu,
ili da može biti oslobođen optužbe, ili da optužba može biti odbijena, odredit će da se izvršenje
presude odgodi, odnosno prekine.
Kad rješenje kojim se dopušta obnova postane pravomoća, obustavit će se izvršenje kazne i sud
će, na prijedlog do, odrediti istražni zatvor ako postoje uvjeti.

Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog
postupka važe iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak, osim odredaba o
zastari. Primjenjuju se aktualne procesne odredbe. Ako se novi postupak obustavi do početka
rasprave, sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu.
Kad sud u novom postupku donese presudu, izreći će da se : prijašnja presuda djelomično ili u
cijelosti stavlja izvan snage ili da se ostavlja na snazi.

150
U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženiku uračunati izdržanu kaznu, a ako je
obnova određena samo za neko od djela za koja je osuđenik bio osuđen, sud će izreći novu
jedinstvenu kaznu prema odredbama Kaznenog zakona.
Sud je u novom postupku uvijek vezan zabranom preinačenja na teže.

132. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Protiv pravomoćnih sudskih odluka Glavni državni odvjetnik može podignuti zahtjev za
zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon. Glavni državni odvjetnik će podignuti zahtjev za
zaštitu zakonitosti protiv sudske odluke donesene u postupku na način koji predstavlja kršenje
temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili
zakonom.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podignuti protiv odluke s kojom je odlučeno o

zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud.

O zahtjevu se odlučuje u sjednici vijeća. Prije nego što predmet bude iznesen na odlučivanje,
sudac izvjestitelj može prema potrebi pribaviti obavijesti o istaknutim povredama zakona.
O sjednici će se uvijek izvijestiti glavni državni odvjetnik.
Vrhovni sud može riješiti da se izvršenje pravomoćne presude prekine ili odgodi do odluke o
zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
Pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud će se ograničiti samo na ispitivanje
povreda zakona na koje se poziva Glavni državni odvjetnik.

Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je donio odluku u korist osuđenika postoje i za kojeg od
suoptuženika glede kojeg nije podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupit će se po
službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. – beneficium cohaesionis
Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenika, sud je pri donošenju odluke
vezan zabranom propisanom članku 13. ovog Zakona.

A) Ako Glavni državni odvjetnik do odluke Vrhovnog suda, odustane od zahtjeva za zaštitu
zakonitosti, zahtjev će se rješenjem odbaciti.

B) Sud će presudom odbiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ako utvrdi da ne
postoji povreda zakona koju ističe Glavni državni odvjetnik.

C) Kad sud utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, donijet će presudu kojom će,
prema naravi povrede zakona:
1. ili preinačiti pravomoćnu odluku
2. ili ukinuti u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog suda i višeg suda
3. ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenje
prvostupanjskom sudu ili višem sudu
Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, a sud ustanovi da je
osnovan, utvrdit će samo da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

Ako drugostupanjski sud prema odredbama ovog Zakona nije bio ovlašten otkloniti povredu
zakona koja je počinjena u presudi prvostupanjskog suda, a sud koji rješava o zahtjevu za zaštitu
zakonitosti podignutom u korist okrivljenika utvrdi da je zahtjev osnovan i da radi otklanjanja
počinjene povrede zakona treba ukinuti ili preinačiti prvostupanjsku odluku, ukinut će ili
preinačiti i drugostupanjsku odluku iako njome nije povrijeđen zakon.

151
Ako je pravomoćna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, za osnovu će se
uzeti prijašnja optužnica ili onaj njezin dio koji se odnosi na ukinuti dio presude.
Sud je dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva pitanja na koja ga je upozorio
Vrhovni sud.
Pred prvostupanjskim, odnosno drugostupanjskim sudom stranke mogu isticati nove činjenice i
podnositi nove dokaze.
Sud je pri donošenju nove odluke vezan zabranom propisanom u članku 13. ovog Zakona.
Ako je pored odluke nižeg suda ukinuta i odluka višeg suda, predmet se dostavlja nižem sudu
preko višeg suda.

133. ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE PRAVOMOĆNE PRESUDE

POSEBNOST- JEDINI IZVANREDNI PRAVNI LIJEK KOJI PRIPADA SAMO OSUĐENIKU

KAO OVLAŠTENIKU. Samo u 3 slučaja prije koristit redoviti pravni lijek koji je podnio također
osuđenik. Danas je suštinski moguć samo protiv odluka općinskog suda, a od 2020. će bit moguć
i protiv županijskih jer o žalbama na odluku županijskog suda odlučuje VSRH, a protiv njegove
presude nije dopušten.

OPĆE PREDPOSTAVKE: Osuđenik koji je:

-pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili
-maloljetničkog zatvora, ili
-mu je određen prisilni smještaj jer je neubrojiv,
može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede
zakona u slučajevima predviđenim ovim Zakonom ili ako je pravomoćno osuđen u postupku na
način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom,
međunarodnim pravom ili zakonom.

Osuđenik koji se nije koristio redovitim pravnim lijekom protiv presude ne može podnijeti
zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, osim ako je drugostupanjskom
presudom umjesto oslobođenja od kazne, rada za opće dobro na slobodi, uvjetne osude, sudske
opomene ili novčane kazne izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda, odnosno
umjesto odgojne mjere kazna maloljetničkog zatvora.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti protiv presude
Vrhovnog suda.
O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odlučuje Vrhovni sud.

RAZLOZI: Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog:

1) povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika (djelo za koje se optuženik progoni nije
kazneno djelo, okolnosti koje isključuju krivnju, okolnosti koje isključuju kazneni progon,
primijenjen zakon koji se ne može primijeniti), ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o
kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri,
oduzimanju imovinske koristi ili predmeta,
2) povrede odredaba kaznenog postupka (sastav suda, ovlašteni tužitelj, prekoračena optužba i
reforma in peius) odnosno zbog povrede pravila o nezakonitom dokazu i pravičnom suđenju, ili
zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji
se morao izuzeti ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na
raspravi upotrebljava svoj jezik,
3) povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog
postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

Povrede iz točke 2. i 3. mogu se isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv
prvostupanjske presude ili su počinjene u drugostupanjskom postupku.

152
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i branitelj u
roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se prvostupanjskom sudu.

Zahtjev koji je podnesen nepravovremeno ili ga je podnijela neovlaštena osoba ili je podnesen
u slučaju osude na kaznu ili mjeru zbog koje se zahtjev ne može podnijeti ili po zakonu nije
dopušten odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda ili Vrhovni sud.

Tajnik suda dostavit će primjerak zahtjeva sa spisima Glavnom državnom odvjetniku, koji
može u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev.

Prvostupanjski sud ili Vrhovni sud može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, riješiti da se odgodi,
odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude. Žalba protiv takva rješenja prvostupanjskog
suda ne odgađa njegovo izvršenje.

134. REVIZIJA

Osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine:

a) za politička kaznena djela,
b) politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela
c) ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći
mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog
akta.
Pod zlouporabom političke moći smatrat će se slučajevi u kojima je došlo do osude koja u
svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodnopravno priznata načela
pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.
Ako je osoba umrla, reviziju mogu izjaviti njezini nasljednici po zakonskom redu. Ako su
nasljednici nepoznati, reviziju mogu izjaviti udruge za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u
Republici Hrvatskoj.
Ako reviziju izjavljuje udruga sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ona mora sadržavati i
izvadak iz registra udruge iz kojeg je vidljivo da je područje njezine djelatnosti zaštita ljudskih
prava.
Revizija sadrži: osobne osuđenikove podatke; podatke o presudi koja se pobija; podatke o
činjenicama i dokazima na kojima se temelji; obrazloženje i potpis podnositelja; ako je
podnositelj nasljednik, dokaz da je osuđenik umro i da je on njegov zakonski nasljednik.
Revizija se izjavljuje županijskom sudu na čijem je području imao sjedište sud koji je donio
prvostupanjsku odluku.
Ako je revizija izjavljena nenadležnom sudu ili ako je prvostupanjski sud imao sjedište izvan
Republike Hrvatske, Vrhovni sud odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će
se provesti postupak.
O reviziji odlučuje vijeće županijskog suda od tri suca na sjednici.
Nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem predsjednik vijeća. Protiv toga
rješenja može se izjaviti žalba u roku od petnaest dana.
Na sjednicu vijeća pozivaju se podnositelj revizije, njegov opunomoćenik i državni odvjetnik.
Sjednica se može održati premda uredno pozvane osobe ne dođu na sjednicu.
O reviziji vijeće odlučuje presudom ili rješenjem.
Nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će vijeće rješenjem ako to nije učinio predsjednik
vijeća.

153
ODBIJANJE REVIZIJE:
Presudom će vijeće:
1. odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da je podnesena protiv odluke kojom je
podnositelj osuđen za ratni zločin ili drugo kazneno djelo za koje je Republika Hrvatska
dužna progoniti po pravilima međunarodnog prava
2. kazneno djelo čijim je počinjenjem došlo do gubitka života neke osobe, teške tjelesne
ozljede ili
3. ako je osuđenik za sebe ili drugoga stekao protupravnu imovinsku korist ili
4. ako se radi o djelu suprotnom javnom poretku Republike Hrvatske
5. sud će odbiti reviziju i ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je ona izjavljena

Ako utvrdi da je revizija osnovana, vijeće će presudom poništiti u cijelosti ili djelomice
pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti.
Protiv odluke vijeća županijskog suda podnositelj revizije i državni odvjetnik mogu podnijeti
žalbu u roku od petnaest dana.
O žalbi odlučuje Vrhovni sud u vijeću od pet sudaca.

136. KAZNENI NALOG

Za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a za koja
nije nadležno vijeće, te za koja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kaznene prijave,
može državni odvjetnik u optužnici zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem će
okrivljeniku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja rasprave.

(A) Državni odvjetnik može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih kazni ili mjera:
1) novčanu kaznu u visini od deset do sto prosječnih dnevnih prihoda u Republici Hrvatskoj
odnosno trideset do sto dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj
2) uvjetne osude s izricanjem kazne zatvora do jedne godine ili novčane kazne ili sudske
opomene
3) oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i objavljivanja presude s
kaznenim nalogom u sredstvima javnog priopćavanja
4) zabrane upravljanja motornim vozilom do dvije godine, odnosno oduzimanja predmeta

(B) Pravnoj osobi se mogu u kaznenom nalogu izreći sljedeće kazne ili druge mjere:
1) novčana kazna do 2.000.000,00 kuna
2) uvjetna osuda s novčanom kaznom
3) oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i objavljivanje presude s
kaznenim nalogom u sredstvima javnog priopćavanja.

Ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev, državni odvjetnik predložit će da sud

odluči o tom zahtjevu. Ako sud ne dosudi imovinskopravni zahtjev, izreći će oduzimanje
imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog.

Kazneni nalog sadržava pouku okrivljeniku o pravu na podnošenje prigovora te da će po
proteku roka za prigovor, ako prigovor ne bude podnesen, kazneni nalog postati pravomoćan i
da će se izrečena kazna protiv okrivljenika izvršiti.

Kazneni nalog dostavlja se okrivljeniku i njegovu branitelju ako ga ima, te državnom

odvjetniku i oštećeniku.

154
Okrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od osam dana po primitku podnijeti prigovor
protiv kaznenog naloga u pisanom obliku. Prigovor ne mora biti obrazložen, u njemu se mogu
predložiti dokazi u korist obrane. Okrivljenik se može odreći prava na prigovor, ali od
podnesenog prigovora nakon započinanja rasprave ne može odustati.
Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje prigovora predsjednik
vijeća dopustit će povrat u prijašnje stanje.
Ako sudac pojedinac ne odbaci prigovor kao nepravovremen ili podnesen od neovlaštene osobe,
dostavit će optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja bez pozivanja stranka.

Sudac pojedinac odbacit će zahtjev za izdavanjem kaznenog naloga ako:

1) postoje razlozi za obustavu postupka
2) se radi o kaznenom djelu za koje se takav zahtjev ne može postaviti
3) je državni odvjetnik zatražio izricanje kazne ili mjere koje po zakonu nije dopušteno

Ako sudac pojedinac ocijeni da podaci u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje
kaznenog naloga ili da se prema tim podacima može očekivati izricanje neke druge kazne ili
mjere, a ne one koju je zatražio državni odvjetnik, po primitku optužnice u sudu dostavit će
optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja.

Ako optužno vijeće ne potvrdi optužnicu, rješenjem će staviti izvan snage kazneni nalog u
odnosu na optuženika koji je podnio prigovor. Tako će postupiti i sudac pojedinac pri
donošenju nove presude.

Protiv presude o izdavanju kaznenog naloga državni odvjetnik ima pravo žalbe o kojoj
odlučuje viši sud. Ako je optuženik podnio prigovor protiv presude o izdavanju kaznenog
naloga, odbacit će se žalba državnog odvjetnika.

137. POSTUPAK PREMA OKRIVLJENICIMA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

Postupak prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive
pokreće se i vodi samo na zahtjev državnog odvjetnika.
Uvijek redoviti postupak i provođenje istrage je nužno.

Državni odvjetnik će, ako se pojavi sumnja u isključenu ili smanjenu ubrojivost okrivljenika
ili njegovu raspravnu nesposobnost zbog duševnih smetnji tijekom istrage prikupiti dokaze i
činjenice potrebne radi utvrđenja je li okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio
neubrojiv i jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja okrivljenika ili
njegovog psihijatrijskog liječenja na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s
duševnim smetnjama te je li raspravno sposoban.
Ako se tijekom istrage utvrdi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio
neubrojiv te da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, istraga se neće prekinuti.

Ako je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, državni odvjetnik
će u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u
stanju neubrojivosti i da mu se odredi prisilan smještaj ili psihijatrijsko liječenje na slobodi
prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. – (obvezni sastojak optužnice)

Državni odvjetnik će prije podizanja optužnice, uz prisutnost vještaka i branitelja, pokušati

ispitati okrivljenika. Ako se okrivljenik zbog raspravne nesposobnosti ne može ispitati državni
odvjetnik će podići optužnicu. Iznimka od pravila da okrivljenik mora biti ispitan prije dizanja
optužnice.

ISTRAŽNI ZATVOR:

155
Osim u ostalim slučajevima kada se može odrediti istražni zatvor protiv okrivljenika, takav zatvor
može se odrediti i ako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik koji je u vrijeme počinjenja
protupravnog djela bio neubrojiv mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno
djelo.
Prije određivanja istražnog zatvora pribavit će se mišljenje vještaka psihijatra o ovoj opasnosti
okrivljenika. O određivanju istražnog zatvora po ovom osnovu izvijestit će se uprava zatvora
radi upućivanja okrivljenika u zdravstvenu ustanovu.
Istražni zatvor može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova zakonom propisanih
rokova za pojedina kaznena djela.

Istražni zatvor može se zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi ako sud, nakon
provedenog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje okrivljenikove opasnosti dostatno njegovo
liječenje na slobodi. U rješenju kojim nalaže liječenje na slobodi, sud će odrediti psihijatrijsku
ustanovu koja će provoditi liječenje i obvezu obavještavanja suda o tijeku liječenja
okrivljenika u roku koji ne može biti dulji od dva mjeseca.

Mjera opreza može trajati dok za to postoje zakonski uvjeti, a najdulje do pravomoćnosti
presude, s time da njezino trajanje nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora.
Svaka dva mjeseca sud će ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom
opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako za njezinu primjenu više nema zakonskih uvjeta.

O optužnici državnog odvjetnika odlučuje sud nakon provedene rasprave. O raspravi će se

izvijestiti zakonski zastupnik optuženika, a ako ga nema, optuženikov bračni ili izvanbračni drug,
odnosno najbliži srodnik. Ako sud nakon ispitivanja vještaka utvrdi da je optuženik raspravno
nesposoban zbog duševnih smetnji, rasprava će se održati u okrivljenikovoj odsutnosti. –
RASPRAVA BEZ OKRIVLJENIKA

Branitelj ili optuženik će se, kod očitovanja o optužbi izjasniti o tome je li optuženik počinio
protupravno djelo. Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji pa se rasprava
održava u njegovoj odsutnosti, smatrat će se da je porekao osnovanost optužbe, a na završetku
dokaznog postupka pročitat će se zapisnici o njegovu ranijem ispitivanju.

O raspravnoj sposobnosti i ubrojivosti optuženika te postojanju zakonskih uvjeta za određivanje

prisilnog smještaja ili psihijatrijskog liječenja na slobodi ispitat će se vještak koji je obavio
psihijatrijski pregled optuženika.

Ako državni odvjetnik u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da je optuženik
počinio kazneno djelo u stanju ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti, odustat će od zahtjeva za
određivanje prisilnog smještaja ili psihijatrijskog liječenja na slobodi i izmijenit će optužnicu.

PRESUDE:
1. Utvrđujuća:
Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 550. stavka 1. ovog Zakona, a sud nakon
provedene rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da
postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu ili za
njegovo psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama, donijet će presudu kojom se
1. utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo
2. da ga je počinio u stanju neubrojivosti
3. te odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na
slobodi u trajanju šest mjeseci.

Rok za žalbu 15 dana. Presuda sadrži i upozorenje optuženiku da će psihijatrijsko liječenje na

slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana
određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

156
 2. Oslobađajuća:
Ako je državni odvjetnik u optužnici postavio zahtjev iz članka 550. stavka 1. ovog Zakona, a sud
nakon provedene rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno
djelo, ali da ne postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku
ustanovu ili njegovog psihijatrijskog liječenja na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti
osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu
1. kojom se optuženik oslobađa od optužbe i
2. kojom se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja odnosno psihijatrijskog
liječenja na slobodi.

3. Odbijajuća:
A) Presudu kojom se optužba ODBIJA sud će izreći ako:

1) za suđenje nije stvarno nadležan

2) je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja
3) je tužitelj tijekom rasprave odustao od optužbe
4) nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena osoba,
odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja
5) je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv
njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi gdje se postupak
može obnoviti u korist osuđenika
6) je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progona ili se kazneni
progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni
progon

B) Ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv,
donijet će presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju državni odvjetnik može odmah
nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu
optužnicu za isto kazneno djelo.

Utvrđujuća i slobađajuća presuda Zakona dostavit će se državnom odvjetniku, optuženiku i

njegovu branitelju te zakonskom zastupniku optuženika, a ako ga nema, optuženikovom bračnom
ili izvanbračnom drugu, odnosno najbližem srodniku.
Protiv presude mogu u roku od petnaest dana od dana primitka podnijeti žalbu sve osobe koje
imaju pravo na žalbu protiv presude.

138. POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDE

Kad je u uvjetnoj, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako:
1. osuđenik ne vrati imovinsku korist
2. ne naknadi štetu ili
3. ne udovolji drugim obvezama,
osuđenik u određenom roku nije udovoljio tim obvezama prvostupanjski sud provest će postupak
za opoziv uvjetne osude, odnosno djelomične uvjetne na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili
oštećenika.

Sudac koji za to bude određen ispitat će osuđenika, ako je dostupan, i provesti potrebne
izvide radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku.
Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će izvijestiti tužitelja,
osuđenika i oštećenika. Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno obaviješteni, ne
sprečava održavanje sjednice vijeća.

157
Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom:
1. donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu, djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti
izvršenje izrečene kazne kod uvjetne osude, odnosno uvjetovanog dijela kazne kod
djelomične uvjetne osude, ili
2. odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili
3. tu obvezu zamijeniti drugom ili
4. osuđenika osloboditi obveze.

Ako sud ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti
postupak za opoziv uvjetne odnosno djelomične uvjetne osude.

Ako se naknadno utvrdi da je osuđenik u vrijeme provjeravanja počinio kazneno djelo za koje
je osuđen na kaznu zbog koje je, prema odredbama Kaznenog zakona, trebalo ili bilo moguće
opozvati uvjetnu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, a sud koji ga je osudio na kaznu je
propustio o tome odlučiti, prvostupanjski sud koji je izrekao uvjetnu, odnosno djelomičnu
uvjetnu osudu donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu, odnosno djelomičnu uvjetnu
osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.
Ako sud ustanovi da nema osnove za opoziv uvjetne, odnosno djelomične uvjetne osude,
rješenjem će obustaviti taj postupak.

Odluke donosi sud nakon sjednice vijeća. Nakon pravomoćnosti presude postupit će se po
odredbama o preinačenja presude bez obnove postupka.

139. MALOLJETNICI- pripremni postupak i postupak pred vijećem

Zakon o sudovima za mladež- u primjeni za:

 Maloljetne počinitelje KD-a (navršenih 14.g.-nenavršenih 18.g.)

 mlađi maloljetnik 14.g.-16.g. mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere.
 stariji maloljetnik 16.g.-18.g. mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere. i uz
određene uvjete maloljetnički zatvor (ako je propisana k.z. tri godine ili teža kazna, a
nemože se drugom mjerom ostvarit svrha)
 Mlađe punoljetnike kao počinitelje KD-a (navršenih 18..g-nenavršenih 21.g.)
 Počinitelji KD-a u sferi predmeta kaznenopravne zaštite djece

Kazneni postupak prema maloljetniku, protiv mlađeg punoljetnika i u predmetima kaznenopravne

zaštite djece je HITAN!
U kaznenim predmetima maloljetnika sude sudovi za mladež, čija nadležnost prestaje s
navršenom 23. godinom počiniteljeva života.
U županijskim sudovima i u općinskim sudovima u sjedištu županijskog suda ustrojit će se odjeli
za mladež koji se sastoje od vijeća za mladež i sudaca za mladež.

RAZLIKE:
 Ovlašteni tužitelj – jedino državni odvjetnik (oštećenik ne može stupiti na mjesto
tužitelja)
 Ne primjenjuju se odredbe o skraćenom postupku
 Maloljetniku se ne može suditi u odsutnosti
 Maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja pa do pravomoćnog okončanja
postupka.

158
  Maloljetnika se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika
 Nitko ne može biti oslobođen dužnostio svjedočenja o okolnostima potrebnim za
ocjenjivanje psihičke razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u
kojima živi
 Maloljetnicima se za počinjena kaznena djela kao sankcije izriču odgojne mjere i
maloljetnički zatvor, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom i sigurnosne mjere.
 Maloljetnički zatvor samo iznad 16 (maloljetnički zatvor ne može biti kraći od 6 mjeseci
ni dulji od 5 godina, a izriče se na pune godine i mjesece. Ako je za kazneno djelo
propisana kazna dugotrajnog zatvora, ili se radi o stjecaju najmanje dva kaznena djela za
koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina, maloljetnički zatvor može trajati do
deset godina)
 Policija je ovlaštena uhititi maloljetnika i mora ga odmah dovesti pritvorskom nadzorniku
ili ga pustiti na slobodu. O uhićenju pritvorski nadzornik odmah obavještava suca za
mladež, državnog odvjetnika, maloljetnikove roditelje, odnosno skrbnika i zavod za
socijalnu skrb u županiji i to istodobno unosi u odgovarajuću evidenciju.
 Po nalogu državnog odvjetnika policija će uhićenog maloljetnika dovesti sucu za mladež
radi ispitivanja. Sudac za mladež dužan je ispitati uhićenog maloljetnika u roku od 12 sati
od predaje pritvorskom nadzorniku. Tom ispitivanju obvezno prisustvuju državni
odvjetnik i branitelj. Odmah nakon ispitivanja sudac za mladež će na obrazloženi
prijedlog državnog odvjetnika odrediti pritvor ili istražni zatvor ili će uhićenog
maloljetnika pustiti na slobodu.
 Privremene mjere prema maloljetniku - Sud može, na prijedlog državnog odvjetnika ili
po službenoj dužnosti, nakon pribavljanja podataka od zavoda za socijalnu skrb u
županiji, odlučiti da se maloljetnika u tijeku postupka privremeno stavi pod nadzor
zavoda za socijalnu skrb u županiji radi pružanja pomoći i zaštite, ili
da ga se privremeno smjesti u ustanovu socijalne skrbi, kad je to primjereno očekivanoj
sankciji, da bi se maloljetnika zaštitilo od daljnjeg ugrožavanja njegova razvoja, posebno
od napasti ponavljanja kaznenog djela. (nikad ih ne određuje DO)
 Istražni zatvor - Kad prema Zakonu o kaznenom postupku postoje uvjeti za određivanje
istražnog zatvora, prema maloljetniku će se istražni zatvor odrediti samo kao krajnja
mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i
samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog
smještaja ili istražnim zatvorom u domu. Ukupno trajanje istražnog zatvora smještajem u
zatvorenu zavodsku ustanovu do pravomoćnosti odluke ne može prijeći 1/2 vremena
propisanog za punoljetne počinitelje.
 Prethodni postupak - Izvide kaznenih djela u postupku prema maloljetniku provode
policijski službenici za mladež, ali mogu i drugi policijski službenici, ako prethodni zbog
okolnosti slučaja ne mogu.
 ODBAČAJ KAZNENE PRIJAVE
- Ako državni odvjetnik ocijeni da nema osnove za vođenje kaznenog postupka prema
maloljetniku odbacit će kaznenu prijavu i obavijestit će o tome oštećenika koji može u
roku od osam dana od primitka obavijesti državnog odvjetnika zahtijevati da vijeće za
mladež odluči o pokretanju postupka.
- Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak, nadležni državni odvjetnik
će nastaviti postupak prema maloljetniku.

139. MALOLJETNICI PRIPREMNI POSTUPAK I POSTUPAK PRED VIJEĆEM

Kad se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku provodi istraga, prema maloljetniku
će se provesti pripremni postupak.
Pripremni postupak prema maloljetniku provodi državni odvjetnik za mladež.

159
Rješenje o provođenju pripremnog postupka državni odvjetnik dostavlja maloljetniku, a
oštećeniku i žrtvi dostavlja pouku o pravima koje ima prema Zakonu o kaznenom postupku uz
upozorenje da je postupak prema maloljetniku tajan i da je odavanje tajne kazneno djelo.
Kazneni postupak prema maloljetniku započinje:
1) pravomoćnošću rješenja o provođenju pripremnog postupka
2) određivanjem sjednice vijeća ako pripremni postupak nije proveden.

Ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim
hitnih dokaznih radnji . Svako ispitivanje maloljetnika koje provodi državni odvjetnik snima se
audio-video uređajem.
Ako je ispitivanje maloljetnika provedeno bez snimanja zapisnik o ispitivanju maloljetnika ne
može biti upotrijebljen kao dokaz.
O vještačenju psihijatrijskim pregledom maloljetnika, tjelesnom pregledu i uzimanju
tjelesnih uzoraka u dokazne svrhe od maloljetnika odlučuje nalogom sudac za mladež na
obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika.
Dokazno ročište provodi sudac za mladež na prijedlog državnog odvjetnika ili maloljetnika.
Dokaznom ročištu mora prisustvovati državni odvjetnik i branitelj maloljetnika.
Nakon što je maloljetnik ispitan, dokaznim radnjama mogu biti prisutni maloljetnik i branitelj
(kod punoljetnih nema ovoga). O poduzimanju dokazne radnje bit će prije njezinog poduzimanja
obaviješten branitelj, osim ako radnja ne trpi odgodu.
Tijelo koje provodi radnju može odobriti da radnji budu nazočni predstavnik centra za
socijalnu skrb i roditelji odnosno skrbnik maloljetnika, žrtva ili oštećenik.

Radi utvrđivanja tih okolnosti ispitat će se maloljetnikov roditelj, njegov skrbnik i druge
osobe koje mogu dati potrebne podatke. O tim okolnostima zatražit će se izvješće od zavoda za
socijalnu skrb u županiji, a ako je prema maloljetniku bila primijenjena odgojna mjera, pribavit
će se izvješće o primjeni te mjere.
Ako je to potrebno za ocjenu maloljetnikova zdravstvenog stanja, psihofizičke razvijenosti ili
svojstava zatražit će se mišljenje liječnika, psihologa ili pedagoga. Mišljenje se može zatražiti i
od zdravstvene, socijalne ili druge ustanove.

Nakon završenog pripremnog postupka državni odvjetnik je dužan u roku od osam dana:
1. staviti prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije
2. ili će rješenjem obustaviti pripremni postupak

Taj rok može viši državni odvjetnik produljiti na prijedlog državnog odvjetnika najviše za još
osam dana.

Državni odvjetnik obustavlja rješenjem pripremni postupak ako je maloljetnik zbog

zdravstvenih smetnji raspravno nesposoban ili nije svrhovito vođenje postupka prema
maloljetniku.
Državni odvjetnik će u roku od osam dana obavijestiti oštećenika i zavod za socijalnu skrb u
županiji o stavljanju prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije ili o obustavi pripremnog
postupka.

5. POSTUPAK PRED VIJEĆEM

Kad predsjednik vijeća primi prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije ispitati će
osnovanost prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije.
Ako predsjednik vijeća ustanovi da nema osnove za vođenje postupka ili da ne bi bilo
svrhovito vođenje postupka prema maloljetniku, rješenjem će odbaciti prijedlog za izricanje
maloljetničke sankcije. Protiv rješenja predsjednika vijeća državni odvjetnik i oštećenik mogu
podnijeti žalbu. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda.
Ako predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog, nalogom će, u roku od osam dana, odrediti
sjednicu vijeća.

160
Na sjednicu vijeća pozvat će se državnog odvjetnika, maloljetnika, branitelja, roditelje
maloljetnika, odnosno skrbnika, žrtvu i oštećenika, a o sjednici će se obavijestiti i može joj biti
prisutan predstavnik centra za socijalnu skrb.
Sjednica vijeća može se održati samo ako su prisutni državni odvjetnik i branitelj.
U sjednici vijeća, maloljetniku koji se očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u
prijedlogu državnog odvjetnika, mogu biti izrečene samo izvanzavodske odgojne mjere.
Maloljetnički zatvor i zavodska odgojna mjera mogu biti izrečene samo nakon održane
rasprave.
U sjednici vijeća predsjednik vijeća će utvrditi istovjetnost maloljetnika, osim podataka o
ranijim sankcijama, poučit će ga o pravima - pouka o pravima - o kaznenom postupku i uvjeriti
se da je pouku o pravima maloljetnik razumio.
Nakon što državni odvjetnik izloži opis djela i dokaze na kojima temelji prijedlog za izricanje
odgojne mjere ili za kažnjavanje maloljetnika, predsjednik vijeća će maloljetnika poučiti da se
može, ali ne mora, očitovati o počinjenju kaznenog djela iz prijedloga državnog odvjetnika.
Ako se o tome maloljetnik neće očitovati, sud će uzeti da poriče počinjenje kaznenog djela.
Ako se maloljetnik u prisutnosti branitelja očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u
prijedlogu državnog odvjetnika, može mu biti izrečena izvanzavodska odgojna mjera.
Ako se maloljetnik u prisutnosti branitelja očitovao da nije počinio kazneno djelo opisano u
prijedlogu za izricanje maloljetničke sankcije, predsjednik vijeća će pozvati branitelja
maloljetnika da odredi koji dio prijedloga poriče i iz kojih razloga. Nakon toga pozvat će
stranke i oštećenika da obrazlože dokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi.
Prema maloljetniku se ne primjenjuje odredba Zakona o kaznenom postupku o uvjetima
priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankciji.
Kad sud odlučuje na temelju rasprave, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe
Zakona o kaznenom postupku o pripremama za raspravu, o upravljanju raspravom, o
pretpostavkama za održavanje rasprave, o odgodi i prekidanju rasprave, o zapisniku i o tijeku
rasprave, ali sud može odstupiti od tih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom
slučaju ne bi bila svrhovita.
Na raspravu će se pozvati pored uobičajenih osoba u KP i roditelji maloljetnika, odnosno
skrbnik, udomitelj, predstavnik centra za socijalnu skrb i predstavnik ustanove u kojoj se
maloljetnik
Osim maloljetnika raspravi moraju biti prisutni državni odvjetnik i branitelj.
Maloljetnik će se ispitati na početku dokaznog postupka osim ako ne zahtijeva drugačije.
Predsjednik vijeća o tome će poučiti maloljetnika prije ispitivanja.
Predsjednik vijeća prvi ispituje maloljetnika. Nakon toga pitanja postavlja branitelj, a zatim
državni odvjetnik.
Vijeće nije vezano za prijedlog državnog odvjetnika pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku
izreći kaznu ili odgojnu mjeru.

Vijeće će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima:

1. kada sud donosi presudu kojom se optužba odbija ili
2. kojom se optuženik oslobađa od optužbe
3. i kad vijeće ustanovi da nije svrhovito izreći maloljetniku kaznu ili odgojnu mjeru.

Vijeće donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku.

U izreci tog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati
krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

161
U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu
izrečene odgojne mjere, neovisno o odricanju od prava na žalbu.

DONOŠENJE PRESUDE:

Vijeće presudom maloljetniku izriče kaznu ili pridržava izricanje kazne

- Presuda se donosi u obliku predviđenom za osuđujuću presudu.
PRAVNI LIJEK (žalba) – 8 dana
Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku
izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka mogu podnijeti žalbu sve osobe
koje imaju pravo na žalbu protiv presude, i to u roku od osam dana od dana primitka
presude, odnosno rješenja.
Ako prvostupanjskom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera,
drugostupanjsko vijeće može preinačiti prvostupanjsku presudu te izreći tu kaznu, odnosno
mjeru. Protiv takve drugostupanjske odluke dopuštena je žalba u roku od 8 dana
trećestupanjskom sudu. Žalba se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.
Maloljetniku kojemu je pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora može naknadno biti
izrečena kazna na osnovi prijedloga DO-a.

140. SUDAC IZVRŠENJA (stvarna nadležnost i djelokrug)

Kazna zatvora izvršava se u kaznionicama i zatvorima. Izvršavanje kazne zatvora započet će

nakon što je odluka o toj kazni postala pravomoćna i izvršna. Poslovi izvršavanja kazne zatvora u
nadležnosti su i djelokrugu Uprave za zatvorski sustav i suca izvršenja.
Sudac izvršenja ustanovljuje se u županijskom sudu za područje njegove mjesne nadležnosti.
U županijskom sudu na čijem se području nalazi kaznionica ili zatvor čiji opseg poslova to
zahtijeva ustanovljuje se centar za izvršavanje kazne zatvora.
Centar za izvršavanje čine dva ili više sudaca izvršenja i potrebno stručno i pomoćno osoblje
na čelu sa sucem izvršenja kojega odredi predsjednik suda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske najmanje jedanput godišnje saziva sastanak sudaca
izvršenja radi ujednačavanja provedbe ovoga Zakona.
Sudac izvršenja štiti prava zatvorenika, nadzire zakonitost u postupku izvršavanja kazne
zatvora, te osigurava ravnopravnost i jednakost zatvorenika pred zakonom. ( djelokrug
poslova)

STVARNA NADLEŽNOST:
Sudac izvršenja poduzima radnje i odlučuje o:

1) upućivanju na izdržavanje kazne zatvora (u roku od 8 dana od dostave docc od strane

prvostupanjskog suda),
2) sudskoj zaštiti prava odlučivanjem o žalbi protiv odluke upravitelja u slučajevima
predviđenim ovim Zakonom,
3) odobravanju i opozivu prekida izdržavanja kazne zatvora,
4) odobravanju uvjetnog otpusta i opozivu odluke o uvjetnom otpustu prije otpuštanja na
uvjetni otpust,
5) saziva i rukovodi sjednicom vijeća za uvjetne otpuste, čiji je predsjednik,
6) opozivu uvjetnog otpusta,
7) računanju kazne, ako odgovarajuću odluku nije donio nadležni sud,
8) obustavi izvršavanja kazne zatvora zbog zastare, smrti osuđenika ili zatvorenika i izdržane
kazne zatvora boravkom u pritvoru ili istražnom zatvoru, ako odgovarajuću odluku nije donio
nadležni sud,
9) ostalim slučajevima propisanim zakonom.

162
Drugostupanjskom odlukom sudac izvršenja može ukinuti, preinačiti ili potvrditi odluku
upravitelja.

Prvostupanjski sud koji je pravomoćno izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora dostavit će sucu
izvršenja nadležnom za upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne prijepise: presude, socijalne
ankete, nalaza vještaka, izvatka iz kaznene evidencije, a po potrebi i druge podatke. Sudac
izvršenja će u roku od osam dana od primitka tih podataka poduzeti radnje radi izvršavanja kazne
zatvora. Osuđenika na izdržavanje kazne zatvora upućuje sudac izvršenja na čijem području
osuđenik ima prebivalište, odnosno boravište, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.U
slučaju promjene mjesta izdržavanja kazne zatvora sudac izvršenja ustupit će spis drugom
nadležnom sucu izvršenja, odnosno sucu izvršenja nadležnom za nadzor uvjetno otpuštenog.
Postupak pred sucem izvršenja u prvom stupnju pokreće se na prijedlog stranke ili po
službenoj dužnosti, a u drugom stupnju povodom žalbe.

141. ODGODA I PREKID IZVRŠENJA KAZNE ZATVORA

Sudac izvršenja na molbu osuđenika, opunomoćenika osuđenika ili uz njegovu suglasnost i

članova njegove obitelji može donijeti rješenje o odgodi izvršavanja kazne zatvora.
Molba za odgodu izvršavanja kazne zatvora s potrebnim dokazima može se podnijeti u roku
od tri dana od uručenja rješenja o upućivanju, a nakon proteka toga roka ako su razlozi za
odgodu nastali naknadno, ali ne kasnije od tri dana po saznanju za njihovo postojanje.
Rješenje sudac izvršenja donijet će nakon provedenog postupka u kojem će utvrditi postojanje
razloga za odgodu i to u roku od tri dana od primitka molbe.

Razlozi za odgodu I TRAJANJE ODGODE:

1. teška akutna bolest ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti za čije liječenje
nema uvjeta u kaznionici ili zatvoru (DOK TRAJE BOLEST)
2. smrt člana obitelji osuđenika (DO 3 MJESECA)
3. potreba obavljanja ili dovršenja neodgodivih sezonskih radova te radova izazvanih
elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom, a u obitelji osuđenika nema druge
radno sposobne osobe ( do završetka posla, najdulje TRI MJESECA)
4. obveza osuđenika u dovršavanju započetog posla zbog čijeg bi neobavljanja nastala
znatna materijalna šteta (do završetka posla, najdulje 3 MJESECA)
5. završetak školske godine ili polaganja ispita ( DO 6 MJESECI)
6. dijete mlađe od godinu dana o kojem osuđenik skrbi (DO NAVRŠENE 1 GODINE
ŽIVOTA)
7. trudnoća osuđenice ako do poroda ne preostaje više od šest mjeseci ( DO
NAVRŠENE 1 GODINE DJETETA)
8. rizična trudnoće osuđenice ( 1 GODINA DJETETA)
9. potreba osiguranja skrbi za odgoj i čuvanje maloljetnih osoba, te starih, bolesnih ili
nemoćnih osoba u obitelji osuđenika ili uzdržavanih osoba za koje postoji potreba
skrbljenja prema mišljenju centra za socijalnu skrb nadležnog prema njihovu mjestu
prebivališta, a koju je obvezan osigurati osuđenik. ( NAJDUŽE 6 MJESECI)

Sveukupna odgađanja izvršavanja kazne mogu trajati ukupno najdulje dvadeset mjeseci, osim
iz razloga iz točke 1.

163
Osuđenik pozvan na služenje vojnog roka ili na vojnu vježbu upućuje se na izdržavanje kazne
zatvora prije služenja vojnog roka ili vojne vježbe.
Osuđeniku koji je tijekom služenja vojnog roka ili trajanja vojne vježbe osuđen na kaznu
zatvora do šest mjeseci za kazneno djelo počinjeno prije početka služenja vojnog roka ili prije
vojne vježbe odgodit će se upućivanje na izdržavanje kazne do završetka služenja vojnog roka
ili trajanja vojne vježbe.
Upućivanje na izdržavanje kazne zatvora odgodit će se osuđeniku osuđenom na kaznu zatvora ili
maloljetničkog zatvora do dvije godine za kazneno djelo počinjeno prije početka služenja
vojnog roka ako do završetka služenja vojnog roka ne preostaje više od četiri mjeseca.
U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike
Hrvatske upućivanje na izdržavanje kazne zatvora vojnog obveznika može se odgoditi dok takvo
stanje traje.
Opoziv rješenja o odgodi:
Rješenje o odgodi izvršavanja kazne zatvora sudac izvršenja će opozvati ako su prestali razlozi
zbog kojih je odgoda odobrena ili ako osuđenik odgodu ne koristi iz razloga zbog kojeg je
odobrena ili čini kažnjive radnje.
Prekid
Prekid izdržavanja kazne zatvora znači privremeno otpuštanje zatvorenika iz kaznionice,
odnosno zatvora, za koje vrijeme izdržavanje kazne zatvora ne teče.
Prekid se može odobriti iz sljedećih razloga:
1) ako zatvorenik oboli od teške akutne bolesti ili mu se znatno pogorša postojeća kronična
bolest, a nema uvjeta za liječenje u kaznionici, odnosno zatvoru- najdulje 12 mjeseci
2) zbog smrtnog slučaja, teške bolesti ili obveze izbivanja člana obitelji zatvorenika, čime
on postaje jedini obvezni uzdržavatelj malodobne djece, bračnog ili izvanbračnog druga,
roditelja ili posvojitelja ili posvojenika koji nemaju vlastitih sredstava za život i nisu radno
sposobni, te im je potrebno osigurati trajniju skrb. 30-90 dana
3) radi obavljanja ili dovršetka neodgodivih sezonskih radova ili radova izazvanih
elementarnom nepogodom ili kakvim drugim nepredvidivim događajem, a u obitelji
zatvorenika nema druge radnosposobne osobe- 30-90 dana
4) u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti R.H.-II-
Neovisno o razlozima za prekid izdržavanja kazne, zatvoreniku se neće odobriti prekid u
slučaju postojanja rizika zloporabe boravka na slobodi.
Prekid se može odobriti na molbu zatvorenika ili člana njegove obitelji, s kojom se on suglasi,
ili na prijedlog upravitelja, odnosno na prijedlog pomoćnika ministra nadležnog za zatvorski
sustav.
Prekid može trajati od trideset dana do devedeset dana u dvanaest mjeseci, a radi liječenja
najdulje dvanaest mjeseci.
Za vrijeme trajanja prekida osuđenik se mora javljati svakih sedam dana policijskoj upravi,
odnosno policijskoj postaji ili uredu za probaciju prema mjestu prebivališta, osim u slučaju
bolničkog liječenja.
Policijska uprava, odnosno policijska postaja te ured za probaciju obvezna su obavijestiti suca
izvršenja u slučaju nejavljanja osuđenika.
Osuđenik je obvezan javiti se u kaznionicu, odnosno zatvor, najkasnije na dan isteka
odobrenog prekida. U slučaju ne- javljanja upravitelj će zatražiti raspisivanje tjeralice.

142. UVJETNI OTPUST (nakon koliko i pod kojim uvjetima)

164
Za odlučivanje o uvjetnom otpustu nadležan je županijski sud na čijem području se nalazi
kaznionica ili zatvor. Sud o uvjetnom otpustu odlučuje rješenjem nakon održane sjednice
vijeća sastavljenog od tri suca tog suda. Predsjednik vijeća je sudac izvršitelj tog suda te
rukovodi sjednicom vijeća.

Sudac izvršenja može zatvorenika otpustiti ako je preostali dio neizdržane kazne do tri mjeseca,
na njegov zahtjev.
KZ: Sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne ako je izdržao najmanje ½ kazne na
koju je osuđen, ali ne manje od 3 mjeseca, ako se opravdano očekuje da neće počiniti kazneno
djelo te ako na to pristaje.

NA PRIJEDLOG - Prijedlog mogu podnijeti zatvorenik, njegov opunomoćenik, bliski srodnici uz

pristanak zatvorenika te državni odvjetnik. Prijedlog se podnosi sucu izvršenja nadležnog
županijskog suda.
Ako sudac izvršenja ne odbaci prijedlog kao nedopušen sazvat će sjednicu vijeća za uvjetni otpust
najkasnije u roku od mjesesc dana od zaprimanja prijedloga.
Ako prijedlog bude odbijen, novi se može podnijeti po isteku roka od godine dana od
pravomoćnosti odluke vijeća.

PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI:
1) Prijedlog za uvjeti otpust s izvještajem o tijeku izdržavanja kazne s mišljenjem, upravitelj
zatvora ili kaznionice u kojoj zatvorenik izdražava kaznu dostavit će se sucu izvršenja, mjesec
dana prije izdržane 3/4 kazne na koju je zatvorenik osuđen. Ako je po prijemu u zatvor ili
kaznionicu radi izdržavanja kazne, preostali dio kazne kraći od 1/4 , prijedlog za uvjetni otpust bit
će podnesen odmah.
2) Ako izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od
ovisnosti postigla svrhu ili se više ne može provoditi, SUDAC IZVRŠENJA će zakazati
sjednicu vijeća za odlučivanje o uvjetnom otpustu, ako je preostali dio kazne kraći od 1/2
izrečene kazne.

Sudac izvršenja odbacit će prijedlog ako:

1. je prijedlog podnijela neovlaštena osoba
2. je prijedlog podnesen prije roka kada se može ponovno podnijeti
3. je predlagatelj odustao od prijedloga
4. je zatvorenik povukao pristanak
5. osuđenik ima više kazni koje nisu objedinjene

Sud će rješenjem odbiti prijedloga ako:

1. zatvorenik ne pristane na uvjetni otpust
2. s obzirom na pribaljena mišljenja (zatvora/kaznionice, probacijskog ureda, CSS-a) sud ocijeni
da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne
3. je zatvorenik stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup u posljednih godinu dana
4. je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak
5. izrečena sigurnosna mjera nije postigla svrhu zbog koje je izrečena
6. zatvorenik treba izdržati više kazni zatvora
7. postoje drugi razlozi koje sud ocjeni opravdanim.

143. POMILOVANJE

Predsjednik RH daje pomilovanja osuđenim osobama za kazneno-pravne sankcije koje su

izrečene od strane sudova u RH ili koje se izvršavaju u RH i za njihove pravne posljedice.

Pomilovanjem se poimence određenoj osobi:

165
1. daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna
blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda
2. daje se prijevremena rehabilitacija
3. ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane
upravljanja motornim vozilom, zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ili
protjerivanje stranca iz zemlje

Pomilovanjem se ne dira u prava trećih osoba koja se temelje na osudi.

POSTUPAK
Postupak pomilovanja pokreće se molbom za pomilovanje osuđene osobe i osoba ovlaštenih na
podnošenje žalbe u korist optuženika.
Molba se može podnijeti nakon pravomoćnosti presude. Molba ne odgađa izvršenje
kaznenopravne sankcije.

Molba se može ponoviti:

1. Ako je presudom izrečena kazna do tri godine zatvora ili blaža kazna, molba se
može ponoviti nakon šest mjeseci od dana posljednje odluke o pomilovanju
2. Ako je presudom izrečena kazna iznad tri godine zatvora, molba se može
ponoviti nakon godine dana od dana posljednje odluke o pomilovanju
3. Molba osuđenika na kaznu doživotnog zatvora može se ponoviti nakon deset
godina od dana donošenja odluke o pomilovanju. Molba osuđenika na kaznu
doživotnog zatvora može se zatim ponoviti nakon tri godine od dana posljednje
odluke o pomilovanju.

Molba se predaje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Ministarstvo nadležno za

poslove pravosuđa će obraditi molbu te sastaviti izvješće o molbi koje sadrži i obrazložen
prijedlog ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Ministarstvo dostavlja Predsjedniku Republike molbu sa svim izvješćima i podacima

relevantnima za odluku. Odluku o pomilovanju Predsjednik Republike dostavlja osuđeniku
putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. Odluka o pomilovanju objavljuje se u
službenom glasilu Republike Hrvatske.

166